Dan kada je uskrsnuo Šejtan

Analiza jedne analize jedne analize

Gospođo Vlaisavljević,Oprostite, ali nisam u stanju da Vam

odgovorim na vaše pismo, jer sam, či-tajući ga, već na prvoj polovini umro od dosade. Srdačan pozdrav s ovog/onog svijeta, Samir ŠestanTako je glasila prvobitna verzija

mog odgovora na pismo stanovite srednjoškolske profesorice (za čije postojanje sam saznao zahvaljujući njenoj potrebi da se igra pravljenja televizijskih emisija), a koja je našla za shodno da reaguje na moju (isti-na podužu) konstataciju moralne ne-prihvatljivosti i zakonske kažnjivosti medijskog linča (svojevrsnih obra-zovnih priprema za lov na vještice i spaljivanja na lomači) upriličenog u njenoj organizaciji i to u školskom programu jednog javnog emitera. No... onda pomislih: zašto ne bih spojio neugodno s nekorisnim, te fluidnu moralnu obavezu da odgo-

vorim na taj dosadni traktat koji vr-vi glupostima i manipulacijama spo-jio s vrlo konkretnom obavezom da, magazinu koji me angažovao, u po-malo pretencioznoj ulozi političkog i medijskog analitičara i komenta-tora, redovno dostavljam određenu količinu teksta na (ne)zadatu temu. I, tako, dakle... odlučih da ipak se-bi i Gospođi dam šansu, te napra-sno (sa dozvolom Svevišnjeg, narav-no) uskrsnuh/vaskrsnuh (što čitavoj stvari daje pomalo problematičan re-ligijski aspekt, pogotovo s obzirom na činjenicu da sam, u doba kada sam bio glodur satiričnog časopisa Polikita, svoje radove potpisivao sa – Schejtan S).

Tako je govorio GobacGospođa Vlaisavljević, u svom do-

sadnom traktatu koji vjerovatno osim mene (i to nazor) i nje niko drugi ni-je pročitao (a hvata me strah da ista sudbina čeka i ovaj moj tekst, pogo-tovo ako potrebu reagovanja na Gos-pođine stavove shvatim preozbiljno)

demonstrira u svom reagovanju (du-hovito naslovljenom Analiza jedne analize) stanovito teoretsko znanje iz oblasti kojom se bavi (mada kr-cato proturječnostima, nategnutim citatima, nedozvoljenom manipu-lacijom tuđim riječima, vađenjem istih iz konteksta i kolažiranjem di-jelova različitih rečenica, besmisle-nim upoređivanjem dijelova koji u tekstu uopšte nisu povezani, a u ci-lju ukazivanja na tobožnju nelogič-nost, pa čak i greškama u citiranju – ali, o-tom-po-tom), ne shvatajući, u svojoj potrebi da ispadne pamet-na i održi mi lekciju (mada ja pro-fesorice, kao i Gobac, volim samo u pornićima), da to samo ističe i po-većava njenu odgovornost za kon-kretno počinjeno (ne)djelo (a go-vorimo o pravljenju i emitovanju debatne tv-emisije u kojoj se deba-tiralo o potrebi šikaniranja manji-na, sa akcentom na pedere).Umjesto da, ako je u mogućnosti,

dovede u pitanje (moj) stav da su tema, realizacija i emitovanje nje-

ne emisije – potpuno neprihvatlji-vi sa humanističkog stanovištva (jer je to temeljna postavka, sve ostalo je razrada i nadogradnja), ona se pri-hvatila analize stila tekstova koji su ukazali na tu neprihvatljivost i de-batiranja o (mom) navodnom ne-dosljednom izveđenu dokaznog po-stupka po parametrima analiziranja i debatiranja, koje je nam je Gos-pođa Profesorica, u tom obraćanju našem magazinu, velikodušno pre-zentirala (ovo mu dođe kao obra-zovanje uz rad?). No,... to što neko lopovu, uz uzvik Lopove! (Harise!/Predsjedniče!/Mijo!/Milorade!/Ha-sane!/Mladene!/Jata!/...), doda psov-ku u kojoj se spominje i lopovska majka, i time, eventualno, dovede u pitanje svoju pristojnost (bar po malograđanskim mjerilima) ne zna-či da je lopov zbog toga prestao bi-ti lopov. Tako, da mi zaista nije ja-sno šta bi to Gospođa postigla čak i da joj uspije u namjeri da doka-že da nisam podastro dokaz za ap-solutno svaki stav koji sam iznio u

35

PIŠE: Samir Šestan

FOTO: Arhiv Star ta

O ozbiljnim temama tre-ba da razgovaraju ozbilj-ni ljudi na ozbiljan na-čin. Pri tome, da ne bih ”slučajno” bio pogreš-no shvaćen, ne mislim da je ”ozbiljnost” sta-rosna kategorija (a još manje stilska odredni-ca) – i mladi ljudi mo-gu ozbiljno (dakle – od-govorno!) raspravljati o ozbiljnim stvarima, kao što i ”starci” mogu od države u kojoj živimo praviti javni WC, za šta su nam najbolji primjer naši političari

(NE)KULTURA DIJALOGA

www.startbih.info36

tekstovima i da se neke kvalifikaci-je koje sam upotrijebio mogu sma-trati uvredama, recimo (mada, po meni, postoji filozofsko pitanje: Da li bi u svojevremenom slučaju naziva-nja Adnana Terzića budalom to bila uvreda i da pomenutu kvalifikaciju nije izgovorio Milorad Dodik, nego neko koga, za razliku od Dodika ne bi i samog lako mogli podvesti pod taj termin ili uvreda postoji bez obzi-ra na to ko ju je izgovorio i što upo-trebljena riječ, eventualno, savršeno odgovara uz pojavu ili osobu kojoj je pridodata?). Da li bi bilo šta, što Gospođa eventualno uspije da isko-pa iz mojih tekstova i kaže o njima (ili meni?), promijenilo činjenicu da je ona direktno odgovorna za jedan od najodvratnijih ispada homofobi-je i zagovaranja netolerancije i na-silja nad manjinama ikad emitova-nog u (pa još školskom) programu naših javnih emitera?Naime, stvar je (iako Gospođa na-

stoji da je, logičkim akrobacijama i premještanjem fokusa pažnje na drugo mjesto, zakomplikuje) vrlo jasna (i, uostalom, upravo zato što je jasna, Profesorica se i ne bavi su-štinom, onim o čemu članak govo-ri, nego formom, onim kako govo-ri), i rješava se sa nekoliko pitanja, na koja, da je ovo uređena pravna država u kojoj se svako kršenje ljud-skih prava zakonski sankcioniše (a ne civilizacijska vukojebina u kojoj jedan član Predsjedništva brani rat-ne zločince, drugi s jaranima pljačka banke, a treći to sve nemoćno po-smatra), Gospođa odgovore davala nadležnom tužilaštvu a ne nama. A pitanje koje bi sublimiralo sva osta-la (koja bi se bavila konkretizacijom optužbe) glasi: Jeste li Vi osmislili, snimili i emitovali emisiju koja vrvi ispadima netolerancije, uvredama, nasrtajima na prava manjina, izja-vama u kojima se zagovara ili bra-ni nasilje,...? I o tome se sad ima nešto dodat-

no raspravljati?

Za šta služi escajgNo..., krhko je znanje, kako su to

svojevremeno konstatovali Nadrea-listi. A ni logika izgleda ne stoji bo-lje na ovim prostorima. Klasičnom zamjenom teza branilac

žrtve napada biva optužen za napad (na napadača!), a pokušajem izmje-štanja fokusa pažnje na formu (pra-

vila igre debatiranja) umjesto sušti-nu (konkretnu temu i konkretne izjave) i stupidnim uvjeravanjem javnosti da pravila igre amnestiraju i organizatora i učesnike u igri od bilo kakve odgovornosti za konkre-tan sadržaj, tj. za izgovorene riječi, i još prodavanjem priglupe priče da je to osnov demokratije (gospođo, to je osnov anarhije a demokratija je čvrsto uređen sistem vrijednosti, čije možda najveće vrijednosti i je-su ograničenja koja unutar njega, kao takvog (!), postoje – kao zašti-ta ljudskih prava, recimo) pokuša-va se ne samo opravdati počinjeno nedjelo, nego problematizirati sa-mo ukazivanje na njegovu moral-nu nedopustivost (pa i zakonsku kažnjivost), i kao krivca u priči po-staviti onog ko se suprotstavio na-silju nad manjinama i ukazao na neprihvatljivost zagovaranja totali-tarnih, fašisoidnih stavova (koji su nas - hajde da budemo malo i pa-tetični - već koštali višestrukog ku-panja u krvi).Bonton (da spomenem jedan drugi

skup pravila, takođe imanentan pro-storu s koga je Gospođa uvezla pra-vila svoje igre) možda jeste izmišljen, kako sam to skoro spomenuo u ne-kom drugom kontekstu, da bi ljudi mogli da sjede za zajedničkim sto-lom i jedu a da se pri tom ne poubi-jaju escajgom. No, nema tih pravila, koja bi me u slučaju da sam suočen s namjerom da neko nekog siluje na tom stolu, spriječila da escajg upo-trijebim u svrhe za koje nije predvi-đen i koje mi bonton, ta sveta knji-ga propisa lijepog ponašanja, nikad oprostio ne bi. Isto važi za verbal-na silovanja koja na žalost nisu kri-minalizovana ali je njima (na ovaj ili onaj način) izložena kompletna javnost (srećom ne znam kakav je to zaista osjećaj, i nadam se da će mi stvarne žrtve takvog nasilja opro-stiti ako banalizujem njihovu bol, ali, iz moje perspektive, ja se, nakon verbalnog nasilja Dodika i Silajdži-ća, recimo - mada su oni samo naj-istaknutiji primjerci inače prilično brojne vrste - osjećam silovanim. I vjerujem da nisam jedini. Kao što vjerujem da se upravo tako, tokom i nakon Emisije, osjećala gošća iz udruženja Q.).Ključni problem (i generator in-

cidenata) je opsjednutost kreatora programa formom na uštrb sadr-

žaja i odbijanje da se shvati da to, postavljeno na način da za izgovo-renu riječ ne snosite nikakvu odgo-vornost, može funkcionisati sve dok se ne petljate u ozbiljne teme (dok debatirate o prednosti tehničara nad udavom, recimo, ili o izjavi Alke Vu-jice da bi rađe bila malo manje pa-metna a imala malo veće sise). O ozbiljnim temama treba da razgo-varaju ozbiljni ljudi na ozbiljan na-čin. Pri tome (da ne bih bio slučajno pogrešno shvaćen), ne mislim da je ozbiljnost starosna kategorija (a još manje stilska odrednica) – i mladi ljudi mogu ozbiljno (dakle – odgo-vorno!) raspravljati o ozbiljnim stva-rima, kao što i starci mogu od drža-ve u kojoj živimo praviti javni WC, za šta su nam najbolji primjer na-ši političari. No, svaka glupost ko-ju neko kaže na ovom svijetu nije doprinos demokratiji (i čudno je da se to mora nekome objašnjavati) i ne može vam, samo zato što vi po-štujete formu nekakve igre, sve bi-ti dozvoljeno.Koja je količina licemjerja i bezo-

brazluka potrebna da se verbalni atak na homoseksualce, reklamira-nje netolerancije prema svemu ra-zličitom i zagovaranje protjerivanja kao modela za rješavanje problema većine s manjinom, nazove, ni ma-nje ni više nego - kršenjem tabua, iz-gradnjom otvorenog društva, razvi-janjem (e, ovo je vrhunac cinizma) osjećaja za toleranciju i uvažavanje drugog i drugačijeg i podsticajem za demokratizaciju društva??? Mi-slim... UŽAS!!! Pa to Valeri zove: Zloupotreba jezika - duh pretvoren u muhu na govnu!Samo totalitarni sistemi daju pravo

određenoj grupaciji da vrijeđa i na-pada druge ljude na osnovu njihove rasne, vjerske, nacionalne, polne ili seksualne pripadnosti ili opredjelje-nja i samo je u totalitarnim (ili nepo-stojećim – što je naš slučaj) društvi-ma moguće nekažnjeno organizovati medijske pozive na linč i ugrožava-nje nečijih prava. To, naime (što je moguće u totalitarizmu, a nezami-slivo u uređenom demokratskom društvu) ne spada pod ljudska pra-va i slobodu misli, nego pod – kri-minalna djela ili zločine (u zavisnosti od toga koliko ste se zanijeli u prak-ticiranju svojih prava, jestel se zado-voljili samo verbalnim nivoom ili ste sa riječi prešli i na djela)

Ako druga osoba ne uspije prihvati-ti razlog kao dovoljan, onda tvrdnja nije dokazana - Profesorica na podu-čava pravilima debatiranja i doka-zivanja tvrdnje. No, kako ja ne ro-bujem pravilima, i nisam sklon da zarad igara zaboravim na elemen-tarnu logiku, moj odgovor nije ta-ko jednoznačan: Možda. A možda je i ta druga osoba jednostavno idiot, pa joj je bilo šta nemoguće dokazati. A možda je i goli interes vodi ka ne-prihvatanju bilo kakvih argumenata koji joj ne odgovaraju (džaba je, reci-mo, većinskom stanovništvu Repu-blike Srpske objašnjavati i dokazivati da je taj naziv neprihvatljiv, uvred-ljiv, nehuman, nemoralan, nasilan, kad su svi ti navedeni argumenti za njih samo dokaz da taj naziv treba ostati. Jer se on njima i sviđa upra-vo iz tog razloga, što jasno pokazu-je da je to njihov ekskluzivni tor, u koji drugi nisu dobrodošli. Isto ta-ko je džaba bilo šta dokazivati osobi koja ne pokazuje minimalnu spre-mnost na preispitivanje svog rada i priznanje greški, što bi bila osnova i za kajanje i za neponavljanje gre-šaka u budućnosti). Znači, u stvar-nom životu, stvari nisu tako jedno-stavne kao u (nekim) igrama.

Intelektualna masturbacija je OK!Ovakvo, vulgarno shvatanje demo-

kratije je (biću ciničan, pa se poslu-žiti upravo riječima Gospođe Profe-sorice): recidiv zatvorenosti i prošlosti, u kojima nije bilo mogućnosti za dru-go i drugačije mišljenje. To što si go-dinama bio gladan, međutim, ne znači da trebaš pojesti čitav švedski sto (skupa sa stolicama) kad te sta-ve pred njega. Jer, umjesto da utoliš glad, možeš umrijeti, zaboga. Ili, to što su te čitavo djetinjstvo maltre-tirali da moraš biti pristojan i pri-

(NE)KULTURA DIJALOGA

Ako druga osoba ne uspije prihvati-

Jedan član Predsjedništva brani ratne zlo-čince, drugi s jaranima pljačka banke, a treći to sve nemoćno posmatra

37

kladno obučen, ne znači da, kad po-staneš punoljetan, trebaš izaći go na ulicu i psovati majku prolaznicima. To samo pokazuje neshvatanje su-štine pojmova sloboda i demokrati-ja. I ljudska prava, naravno.Na isti, naime, način, na koji dotič-

na gospođa, pozivajući se na pravi-la i demokratiju, brani debatiranje, bez obzira na temu i sadržaj deba-te, vlasnici paintball igrališta pod sportom i zabavom prodaju me-đusobno likvidiranje Srba i Hrva-ta ili uništavanje muslimanskog sela, skupa sa džamijom i civilima u nje-mu. Igra? OK! vi se igrajte, ja odoh da povratim!Intelektualna masturbacija je OK!

I sam je volim praktikovati. I zado-voljan sam što živim u društvu sa naznakama(!) demokratije (i use-rem se svaki put kad stranci naja-ve da se miču odavde, jer to znači da nas ostavljaju na milost i nemi-lost lokalnim demokratama, čije je shvatanje demokratije upravo kao da su tu lekciju savladavali na Pro-fesoricinom kursu iz debatiranja) ali ono što smatram zaista najznačajni-jim kod demokratije su njena ogra-ničenja, koja ne dozvoljavaju većini da ugrožava manjinu i koja ne do-zvoljava svakoj budali kojoj padne na pamet da vrijeđa ljude i ugrožava manjinska prava da to radi bez po-sljedice. Dakle, ono što volim kod demokratije je to odsustvo isključi-vosti i robovanja idealu (samo su to-talitarni koncepti idealni), taj balans između sloboda učesnika u društve-nom životu i klackalica između slo-bode i prava, s jedne i ograničenja i dužnosti, s druge strane. O nespojivosti Igre sa životom

(jer to što nam Profesorica proda-je je obična igra(!), kao Čovječe ne ljuti se ili Magaraca, samo neki od nas, usljed poremećaja i prekomjer-

nog lučenja žlijezde koja utiče na rast ego-tripova, počnu sebe i svoj hobi doživljavati kao stvar od pla-netarne važnosti, a još kad se na to prikači i paranoja da to što vas je neko, u prolazu, ćušno zbog vrše-nja nužde na javnom mjestu, pred-stavlja napad na slobodu i demo-kratiju zabavi nema kraja – kako je krenulo još ćemo početi povla-čiti omiljeni argument naših poli-tičara kad ih se uhvati s rukama do lakata u kriminalu – da je napad na njih, napad na čitav njihov na-rod) govori i sljedeća razrada nje-ne tvrdnje o stavu koji bez obrazlo-ženja neće biti prihvaćen kao dokaz i tvrdnji koja će, ako je utemeljena na dokaznom materijalu uvijek (!) biti prihvaćena kao valjana, sve dok ne bude pobijena drugom utemelje-nom argumentacijom. Ako ja, nai-me, odlučim da svoju logičku tvo-revinu da je zemlja okrugla, ne potkrijepim nikakvim dokazima, a zastupnici teze da je ona ravna mesingana ploča na kiti majmu-na u zoološkom vrtu na Olimpu, prilože obiman dokazni materijal, imaćemo, dakle – dokazanu tvrd-nju o ploči na kiti i moj lični stav da je ona svemirsko tijelo sfernog oblika. No, neka me neko ispravi ako griješim, čini mi se da ta igra riječima neće promijeniti činjenič-no stanje (mada mi je ideja da smo se mi, kompletno kao civilizacija, popeli nekome na kurac izuzetno bliska). I tu je bit priče. I mjesto na kojem se ja i Gospođa rastaje-mo da nas niko živ više ne sastavi (šmrc, šmrc). Ona se bavi formom (pritom odbijajući da se s obzirom da se radi o igri odmakne od ozbilj-nih i osjetljivih tema) i misli da je to važnije od suštine, a mene for-ma, s jedne strane, interesuje samo kao sredstvo kojim se dolazi do su-štine, a s druge strane mi ne može biti izgovor nikome nizašta (reci-mo ja nekome jebem mater, a on-da kažem, ma, nemoj se uzbuđiva-ti, to je samo forma.?????). Dakle, dok je za mene forma (čitav misa-oni proces) važna kao mogućnost da se dođe do zaista bitnih stvari, dotle nam Profesorica samo igra-nje proglašava najbitnijom stvari i to - bez obzira na to šta i kako se igra i odlučno odbijajući prihva-titi stav da igra (prije svega zato što je igra, a drugo zato što samo

razmažena derišta smatraju da im je sve dozvoljeno, ali u demokratiji razmaženim derištima odrede sta-ratelje koji su im dužni objasniti da stvari ne stoje tako) uvijek ima limite izvan kojih se ne može ići. Ili, da to pokušam objasniti ma-lo grublje – Fudbal je igra samo dok se igra s loptom. Kad se igra s ljudskim glavama to se zove rat-ni zločin! Onog trenutka kada riječi počnete

koristiti za podsticanje i reklamira-nje zla, ugrožavanje tuđih ljudskih prava i vrijeđanje ljudi (pogotovo na rasnoj, nacionalnoj, religijskoj, pol-noj ili osnovi seksualnog opredjelje-nja) jezik prestaje biti sredstvo ko-munikacije i postaje oružje.Zato, ponoviću još jednom, u pa-

rafraziranom obliku: Možete vi učiti i vježbati gađati. I to je u redu, sve dok znate izabrati metu. No, onog trenutka kada vam meta postanu ži-vi ljudi to više nije vježba gađanja nego – strijeljanje! A da ne govorimo o tome (mada te-

ma nije nezanimljiva ali bi nas dale-ko odvela i na mahove zasmrdila po paranoji i teorijama zavjere) da je (po ovako koncipiranim pravilima) cilj da se dođe do ispravnog zaključka sekundaran (pa možda i nepostojeći) u odnosu na cilj da se mozak koristi kao instrument za ostvarivanje po-bjede nad neprijateljem (koja podra-zumijeva nametanje svog mišljenja, bez obzira na njegovu ispravnost). I, ja mogu da prihvatim da je to kori-sna osobina, s obzirom na kapitali-stički karakter društva koji je postao globalna stvar, i potrebu, koju taj si-stem nameće, neprestane borbe na tr-žištu rada i ideja, borbe u kojoj vam je sposobnost debatiranja, u smislu procesuiranja činjenica i interpreti-ranja istih u svoju korist vrlo kori-sna. No, krajnje sam skeptičan ka-da mi obrazovanje nove generacije efikasnih, dehumanizovanih tehno-menadžera i manipulacijom riječi-ma još sposobnijih političkih dema-goga, pokušavaju prodati kao stvar koja ima veze s demokratijom. Kraj-nji rezultat miješanja pojma demo-kratije i predvojničke obuke za mi-litantni ustroj globalne vladavine krupnog kapitala, je – ubijanje hu-manosti u nama.

PSObavještavam gospođu Vlaisavljević

da LET 3 nisu moji neistomišljeni-ci, nego jedan od omiljenih bendova i da izraz kurate i guzlate art legen-de nije uvreda nego tepanje. (Bože me sačuvaj. I onda se čudimo kre-tenima iz RAK-a.)Takođe, nastojeći poštediti čitao-

ce neprobavljivih količina teksta a urednika i vlasnika lista čupanja kose i pijenja dodatnih količina sredsta-va za umirenje (zbog prostora ko-je im zauzimamo polemikom a nad kojim inače uvijek kukaju, trudeći se sabiti u njega što više različitih sadržaja), kompletan sadržaj ovog teksta, čiji je ovo, ma koliko se či-nio dugačak, samo manji dio (ta-koreći neznatan), neću objavljivati u novinama, nego, eventualno, na internetu, a od daljih reakcija po novinama, ovim povodom, ću se nastojati suzdržati, jer, naprosto, ne da ne mislim da ovo nije važ-na tema, nego ih u našem društvu ima mnogo važnijih i mnogo oz-biljnijih štetočina od jedne profe-sorice koja nije u stanju da prizna (i ispravi) grešku (uostalom, nije ona naučila učenike onome što smo čuli, nego je kroz njihova usta pro-govorio njihov homofobični, kse-nofobični, nacional-šovinistički, fašisoidni, netrpeljivosti i nasilju skloni društveni background, što je, zapravo, stvarni problem, po-gotovo kad se poveže sa jalovošću domaće intelektualne scene i de-magogijom kriminalizovanog po-litičkog establišmenta). Profesori-ce, dakle: Vi se igrajte, a ja odoh... svojim putem (mada mi se čini da ćemo mi svi završiti na istom mjestu, al hajde da sad ne bude-mo vulgarni).I, konačno, pošto ja za razliku od

srpskih političara (koji iza te flosku-le kriju finalne radove na projektu Genocid) vjerujem da krivica i od-govornost nisu samo individualni, nego i kolektivni, osjećam potre-bu (kada je već Profesorica nema, i vjeruje da su joj pravila neke igre izgovor za nehumanost) da se kao pripadnik većinske heteroseksual-ne zajednice, koja uporno i siste-matski vrši nasilje nad njima (nasi-lje kojem se, da bi stvar bila gora, ne nazire kraj) - izvinem domaćoj homoseksualnoj zajednici i zbog ove odvratne emisije i zbog svega što tr-pe od nas straight orijentisanih. Je-biga, Life is Life.

(NE)KULTURA DIJALOGA

kladno obučen, ne znači da, kad po-

nog lučenja žlijezde koja utiče na rast ego-tripova, počnu sebe i svoj hobi doživljavati kao stvar od pla-netarne važnosti, a još kad se na to prikači i paranoja da to što vas je neko, u prolazu, ćušno zbog vrše-nja nužde na javnom mjestu, pred-stavlja napad na slobodu i demo-kratiju je krenulo još ćemo početi povla-čiti omiljeni tičara kad ih se uhvati s rukama do lakata u kriminalu – da je napad na njih, napad na čitav rod) govori i sljedeća razrada nje-