MADELINE MILLERAHILEJEVAPJESMAMojoj majci, Madeline, i NathanieluPRVO POGLAVLJEMoj je otac bio kralj i sin kraljeva. Bio je nizak,kao i veina nas, i nabijen kao bik, sav u ramenima. Oe-nio se mojom majkom kad joj je bilo etrnaest godina, asveenica mu je prisegnula da je plodna. Bila je to dobra prilika: bilaje jedinica pa e imutak njezina oca pripasti muu.Sve do vjenanja nije primijetio da je slaboumna. Njezin ju je otacpomno skrivao pod velom sve do obreda, kako nalau obiaji, a mojje otac na to pristao da mu udovolji. Bude li runa, uvijek su tu rop-kinje i djeaci koji slue na dvoru. Kad su joj napokon skinuli veo,kau da se moja majka nasmijeila. I tako su shvatili da je doista tu-pava. Mladenke se ne smijee.Kad me rodila, istrgnuo me iz njezinih ruku i predao dadilji. Pri-malja se smilila i majci podmetnula jastuk da ga grli umjesto mene.Majka ga je stegnula u naruje. Kao da nije ni primijetila da se ne-to promijenilo.Oekivanja sam rano iznevjerio: bio sam sitan, krljav. Nisam biobrz. Nisam bio snaan. Nisam umio pjevati. U najboljem sluaju, zamene se moglo rei da nisam bio boleljiv. Prehlade i grevi koji sunapadali moje vrnjake mene su zaobilazili. To je samo tjeralo mo-jeg oca da bude sumnjiav. Jesam li ja podmetniito dijete ili modanisam od ljudskoga roda? Mrtio se dok me promatrao. Ruke su mise tresle pod njegovim pogledom. A tu je bila i majka, kojoj je vinocurilo niz bradu dok je pila.7Pet mi je godina kad na mojeg oca pada red za pripremu igara. Ljudi se okupljaju, dolaze odasvuda, ak iz Tesalije i Sparte, a nae riznice pune se njihovim zlatom. Stotinu sluga dvadeset dana izrauje trkalite i kri kamenje sa staze. Otac je odluio da e prirediti najbolje igre to ih je svijet vidio u ovome narataju.Najivlje se sjeam trkaa, njihovih tijela, smeih poput oraha i premazanih uljem, kako se rasteu na stazi pod suncem. Svi su zajedno, i muevi irokih ramena i golobradi momci i djeaci, a krupni miii ocrtavaju im se kao istesani na listovima.Ubijen je bik, krv se do posljednje kapi iscijedila u tlo i u posude tuene u bronci. U smrt je otiao tiho, dobar znak za igre to slijede.Trkai se okupljaju pred povienim prijestoljem, gdje sjedimo otac i ja, okrueni nagradama koje emo predati pobjednicima. Tu su zlatni pehari za vino, tronoci od kovane bronce, koplja od jasenovine s vrcima od dragocjenog eljeza. Ali prava je nagrada u mojim rukama: vijenac od tamnozelena lia, netom odrezanoga, koje sam trljajui ga palcem ulatio do visoka sjaja. Otac mi ga je nevoljko dao. Smiruje se uvjeravajui sama sebe: ta samo ga moram drati.Prvi su na redu najmlai djeaci pa sad topui nogama po pranjavom tlu ekaju sveenikov znak. Netom su se protegnuli u prvom naletu rasta, kosti su im otre i vretenaste, napinju im zategnutu kou. Pogled mi pada na jedine svijetle vlasi meu desetcima tamnih, ku- travih glava. Naginjem se naprijed da bolje vidim. Kosa mu blista poput meda na suncu, a u kosi odsjaji zlata - kruna za kraljevia.Nii je od ostalih i, za razliku od njih, jo djetinje punaan. Kosa mu je duga i vezana u rep konatom vrpcom; zlati mu se na preplanuloj, goloj koi leda. Kad se okrene, vidim da mu je lice ozbiljno kao u odrasla mukarca.im sveenik udari o tlo, on jurne i pretjee okrupnjela tijela starijih djeaka. Kree se s lakoom, a pete mu bljeskaju ruiasto, kao to jezik paluca kad lizne. Pobjeuje.Netremice gledam kako mi otac uzima vijenac iz krila i kruni ga; na njegovoj svijetloj kosi lie izgleda kao da je posve crno. Njegov8 otac Pelej dolazi po njega, nasmijeen i ponosan. Pelejevo je kraljevstvo manje od naega, ali pria se da je njegova ena boica, a podanici ga vole. Moj ga otac gleda sa zaviu. Njegova je ena slabo- umna, a sin prespor da se natjee ak i u najmlaoj skupini. Okree se prema meni.Takav bi sin trebao biti."U rukama mi ostaje osjeaj praznine kad vie ne drim vijenac. Gledam kako kralj Pelej grli sina. Vidim kako djeak baca vijenac uvis i ponovno ga hvata. Smije se, a lice mu je obasjano pobjedom.Osim toga, svojeg se tadanjeg ivota sjeam tek u nepovezanim slikama: oca kako se mrti na prijestolju, domiljato izraene igrake konjia koju sam volio, majke na alu, zagledane u Egejsko more. U posljednjoj uspomeni bacam oblutke za nju, tok, tok, tok, da skakuu poput abice po napetoj koi mora. Njoj kao da se svia kako se povrina mreka pa ponovno zatee da bude glatka poput cakline. Ili joj se moda svia samo more. Na sljepoonici joj se bijeli zvjezdoliki trag, oiljak koji joj je ostao kad ju je otac udario drkom maa. Noni joj prsti izviruju iz pijeska ala i ja pazim da ih ne uznemirim dok traim plosnato kamenje. Odabirem kamen i bacam ga, sretan to mi to dobro ide. To je jedina uspomena na majku i tako je okupana zlaanim sjajem da sam gotovo siguran kako sam je izmislio. Napokon, teko je povjerovati da bi nam otac dopustio da budemo nasamo zajedno, svojem tupavom sinu i jo tupavijoj eni. I gdje smo to bili? Ne prepoznajem ni al ni pogled na obalu. Toliko se toga odonda dogodilo.DRUGO POGLAVLJEPozvali su me pred kralja. Sjeam se kako sam se gro-zio toga dugog hoda kroz beskrajnu prijestolnu dvoranu. Kadsam stigao do prijestolja, kleknuo sam na goli kamen. Neki sukraljevi ondje imali prostrte sagove za koljena glasnika koji su imalipredati dugake poruke. Ali ne i moj otac.Ki kralja Tindareja napokon je spremna za udaju", rekao je.Znao sam to ime. Tindarej je bio kralj Sparte i vlasnik golemihprostranstava najplodnije zemlje na jugu, zemlje kakvu je moj otacprieljkivao. uo sam i za njegovu ker, za koju se govorilo da je naj-ljepa u naim krajevima. Prialo se da je njezinu majku Ledu oblju-bio Zeus, kralj bogova glavom i bradom, preruen u labuda. Nakondevet mjeseci iz njezine su utrobe na svijet dola dva para blizanaca:Klitemnestra i Kastor, djeca njezina mua smrtnika; Helena i Polide-uk, blistavi labudii boanskoga roda. Ali bogovi su bili na zlu glasukao slabi roditelji pa se od Tindareja oekivalo da prihvati oinstvoi skrb za svu djecu.Nisam odgovorio na vijest koju mi je prenio otac. Takve mi stvarinisu znaile ba nita.Otac je proistio grlo glasno se nakaljavi u tihoj odaji. Dobrobi nam dolo da nam ona postane dijelom obitelji. Otii e onamoi predstaviti se kao prosac." U dvorani nije bilo nikoga osim nas paje samo on uo moj zaprepateni uzdali. Ali znao sam da mi je pa-10metnije utjeti o nelagodi koja me obuzela. Otac je ionako ve znao sve to bih mogao rei: da mi je tek devet godina, da sam neugledan, nevaan, nezanimljiv.Krenuli smo sutra ujutro, natovareni tekim naprtnjaama punima darova i hrane za put. Pratili su nas vojnici u najraskonijim oklopima. Slabo se sjeam samog putovanja - kretali smo se kopnom, kroz krajolik koji mi se nije usjekao u pamenje. Na elu povorke, otac je neprestano izdavao nove zapovijedi tajnicima i glasnicima koji su zatim jahali u svim smjerovima. Ja sam obarao pogled, gledao u konate uzde, trljao ih palcem dok ih nisam posve uglaao. Nisam shvaao zato sam ovdje i koja mi je uloga. To mi je bilo nerazumljivo, kao i mnogo toga to je otac radio. Magarac na kojem sam jahao ljuljao se, a i ja sam se ljuljao s njim, zadovoljan to imam barem tu razonodu.Nismo prvi od prosaca stigli u Tindarejevu utvrdu. Stale su ve bile pune konja i mula, posvuda su se ustrali sluge. Otac kao da nije bio zadovoljan doekom koji su nam priredili: primijetio sam kako dlanom prelazi preko kamena ognjita u naoj sobi i mrti se. Od kue sam donio igraku, konjia kojem su se mogle micati noge. Podignuo sam mu jedno kopito pa drugo, zamiljajui da jaem na njemu, a ne na magarcu. Neki se vojnik valjda smilio nada mnom pa mi je posudio svoje kocke za igru. Kotrljao sam ih po podu dok nisu izale sve estice.Napokon je svanuo dan kad je otac zapovjedio da me okupaju i poeljaju. Zahtijevao je da presvuem tuniku, zatim da se ponovno preodjenem, premda nisam vidio razliku izmeu ljubiaste tunike sa zlatom i grimizne sa zlatom. Ni jedna nije pokrivala moja kvrgava koljena. Otac je izgledao mono i strogo, crna brada zasijecala mu je lice. Dar koji smo donijeli Tindareju stajao je pripravan: posuda od kovanog zlata s urezanom priom o princezi Danaji. Zeus ju je zaveo u kii zlatna svjetla i ona mu je rodila Perzeja, ubojicu Meduze Gorgone, junaka kojega je u nas nadmaivao samo Heraklo. Otac mi je pruio posudu. Nemoj nas osramotiti", rekao je.uVeliku sam dvoranu prije uo nego ugledao: amor stotinu glasova odjekivao je medu kamenim zidinama, zveket pehara i oklopa. Sluge su irom otvorili prozore kako bi priguili buku, po svim su zidovima povjeali cijeli imutak u tapiserijama. Nikad nisam vidio toliko mukaraca pod istim krovom. Ne mukaraca, ispravio sam se. Kraljeva.Pozvali su nas da se okupimo u dvorani, posjedamo na klupe prekrivene kravljim koama i vijeamo. Sluge su se povukli natrag, u sjene. Oevi prsti stegnuli su mi ovratnik upozoravajui me da se ne vrpoljim.Nasluivalo se nasilje u toj dvorani gdje su se toliki knezovi, junaci i kraljevi natjecali za jednu jedinu nagradu, ali mi smo znali hiniti uljuenost. Predstavljali su se jedan po jedan, mladi momci koji su kooperno pokazivali sjajnu kosu, istesan stas, odjeu obojenu skupocjenim bojama. Mnogi su bili sinovi ili unuci bogova. Svi su se ve mogli pohvaliti s jednom, dvjema ili vie pjesama napisanih u ast njihovih pothvata. Tindarej je svakoga pozdravio pojedinano, prihvaao darove to su ih donijeli te ih odlagao na gomilu usred dvorane. Svakoga je pozvao da se predstavi i zaprosi ruku njegove keri.Otac je bio stariji od svih, osim od mukarca koji se, kad je na njega doao red, predstavio kao Filoktet. Heraklov drug", apnuo je ovjek pokraj nas, sa strahopotovanjem koje sam posve razumio. Heraklo je bio najvei od naih junaka, a Filoktet mu je bio najblii sudrug, jedini jo na ivotu. Kosa mu je bila sijeda, a debeli prsti same tetive, s onom ilavom spretnou svojstvenom strijelcu. I doista, trenutak poslije podignuo je najvei luk koji sam u ivotu vidio, od uglaana tiina drveta s draem od lavlje koe. Heraklov luk", rekao je Filoktet, dao mi ga je na samrti." U naim se krajevima za luk posprdno govorilo da je oruje kukavica. Ali to nitko nije mogao rei za ovo oruje: sve nas je osupnula snaga potrebna da se taj luk zapne.Sljedei mukarac, oiju zacrnjenih kao u ene, izgovorio je svoje ime. Idomenej, kralj Krete." Bio je mrav, a duga mu je kosa pa-12dala do struka kad je ustao. Ponudio je rijetki predmet iskovan od eljeza, sjekiru s dvjema otricama. To je simbol mojeg naroda." Njegovi pokreti podsjeali su me na plesae koje je voljela gledati moja majka.A zatim Menelaj, sin Atrejev, koji je sjedio pokraj svojeg brata Aga- memnona, mrkoga i krupnoga poput kakva medvjeda. Menelajeva je kosa bila zaudno crvena, boje bronce iskovane u plamenu. Tijelo mu je bilo snano, nabijeno, miiavo, puno ivota. Na dar je donio bogatu, prekrasno obojenu tkaninu. Premda dami ne treba uljepa- vanja", dodao je sa smijekom. Bio je to lijep govor. Poelio sam da se i sam umijem dosjetiti neeg takvoga. Od svih okupljenih, samo je meni bilo manje od dvadeset godina, a nisam bio ni potomak boanstva. Moda bi ovome bio dorastao Pelejev zlatokosi sin, pomislio sam. Ali njegov je otac njega ostavio kod kue.Mu za muem, imena su mi se pomijeala u glavi. Pozornost mi je odlutala do prijestolja, gdje su, prvi sam put primijetio, pokraj Tindareja sjedile tri ene pod velovima. Zurio sam u bijelu tkaninu to im je prekrivala lica, kao da u barem nakratko uspjeti vidjeti tko se skriva iza vela. Otac je htio da mi jedna od njih postane enom. Tri para ruku ljupko ukraenih narukvicama mirno su poivala u krilu. Jedna je ena bila via od ostalih dviju. Uinilo mi se da sam vidio neposluan tamni uvojak kako joj izviruje ispod vela. Helena ima svijetlu kosu, sjetio sam se. Dakle, to nije Helena. Prestao sam sluati kraljeve.Dobro doao, Menetije." Naglas izgovoreno ime mojeg oca tr- gnulo me je. Tindarej je gledao ravno u nas. Zao mi je to ujem da ti je ena umrla."ena mi je iva, Tindarej u. Moj sin je taj koji danas dolazi ovamo isprositi ruku tvoje keri." Zavladao je muk u kojem sam kleknuo, omamljen licima koja kao da su se zavrtjela oko mene.Tvoj sin jo nije mukarac." Tindarejev glas zvuao je kao da dolazi iz daljine. Nita nisam razabirao u njemu.liI ne mora biti. U mene ima dovoljno mukosti za obojicu." Bila je to vrsta ale kakvu su ljudi u nas voljeli, smjela i hvalisava. Ali nitko se nije nasmijao.Tako dakle", rekao je Tindarej.Kameni pod bolno mi je uljao koljena, ali ipak se nisam ni pomaknuo. Bio sam nauen na kleanje. Nikad prije nije mi bilo drago to sam toliko vjebao pred oevim prijestoljem.U tiini koja je zavladala, otac je ponovno progovorio. Drugi su donijeli broncu i vino, ulje i vunu. Ja donosim zlato, a to je samo mali dio mojeg imutka." Bio sam svjestan svojih ruku na lijepo izraenoj posudi, svojih prstiju na likovima iz pripovijesti: Zeus, koji se pojavljuje iz slapa suneva svjetla, iznenaena princeza, njihov zagrljaj.Ki i ja zahvalni smo ti to si nam donio tako vrijedan dar, premda je tebi beznaajan." Tiho mrmljanje medu kraljevima. Tu se krilo neko ponienje koje moj otac kao da nije shvatio. Meni je zbog toga lice oblilo vrelo rumenilo.Uinio bih Helenu kraljicom svoje palae. Jer moja ena, kao to dobro zna, nije sposobna biti vladarica. Moje bogatstvo nadmauje imutak svih ovih momaka ovdje, a moja djela govore sama za sebe."Mislio sam da je prosac tvoj sin."Podignuo sam pogled prema novom glasu. Taj se mukarac jo nije predstavio. Bio je posljednji na redu i spokojno je sjedio na klupi, a kovrava kosa presijavala mu se na svjetlu vatre. Imao je nazubljenu brazgotinu na jednoj nozi, av koji mu je spajao tamnosmeu kou od pete do koljena omatajui se oko miia potkoljenice i gubei se u sjeni pod tunikom. Izgleda kao oiljak od rane zadane noem, pomislio sam, ili neega slinog to je rasporilo meso prema gore i ostavilo neravne rubove ija mekoa kao da je poricala nasilje koje ih je uzrokovalo.Moj se otac naljutio. Laertov sine, ne sjeam se da sam te pozvao govoriti."ovjek se nasmijeio. Nisam pozvan. Umijeao sam se. Ali ne mora strahovati od mojih upadica. Ne zanima me ova pria. Cio-14vorim samo kao promatra." Pogled mi je privukla sitna kretnja na prijestolju. Jedna od prilika pod velom trznula se.Kako on to misli?" Otac se namrtio. Ako nije ovdje radi Helene, zato je ovdje? Neka se vrati svojim klisurama i kozama."Mukarac je podignuo obrve, ali nije rekao nita.I Tindarej je bio blag. Ako je prosac tvoj sin, kako kae, pusti ga da sam prosi Heleninu ruku."ak sam i ja znao da je red da ja progovorim. Ja sam Patroklo, Menetijev sin." Glas mi je zapiskutao visoko i hrapavo od manjka upotrebe. Ovdje sam da isprosim Heleninu ruku. Moj je otac kralj i sin kraljeva." Vie nisam imao to rei. Otac mi nije dao nikakve upute; nije mislio da e me Tindarej traiti da govorim. Ustao sam i odnio posudu na hrpu darova, paljivo je odloivi da se ne prevrne. Okrenuo sam se i vratio se na svoje mjesto na klupi. Nisam se osramotio, nisam drhtao, niti sam se spotaknuo, niti lupetao gluposti. Ipak, lice mi je gorjelo od srama. Znao sam kako izgledam u oima tih ljudi.Ne obazirui se na mene, povorka prosaca kretala se dalje. Mukarac koji je sad kleknuo pred prijestolje bio je golem, za pola vii od mojeg oca, i irokih plea. Iza njega, dvojica slugu uspravila su divovski tit. Izgledalo je kao da tit stoji uz njega u prosidbi, pokrivajui ga od pete do tjemena; ni jedan obian mukarac ne bi ga mogao podignuti. Niti je to bio puki ukras: izguljeni i izgrebeni rubovi svjedoili su o bitkama koje je proao. Ajant, sin Telamonov, tako se predstavio ovaj gorostas. Govorio je izravno i kratko, spominjui kako potjee od Zeusa i navodei svoju monu veliinu kao dokaz da je i dalje u pradjedovoj milosti. Na dar je donio koplje od podatna, lijepo izraena drveta. Metalni vrak iskovan u vatri presijavao se pod svjetlom zublji.Napokon je doao red na ovjeka s oiljkom. Onda, sine Laer- tov?" Tindarej se premjestio na sjedalu da mu bude okrenut licem. to nepristrani promatra ima rei ovom zboru?"15ovjek se nagnuo unatrag. Volio bih znati kako e sprijeiti da gubitnici zarate protiv tebe. Ili protiv onog sretnika, Helenina mladoenje. Ve ih vidim barem petoricu ili estoricu pripravnih skoiti jedan drugome za vrat."Kao da te to zabavlja."ovjek je slegnuo ramenima. Zabavlja me ljudska glupost."Laertov sin nas prezire!" To se javila ona grdosija od ovjeka, Ajant, ija je stegnuta aka bila velika poput moje glave.Ni govora, sine Telamonov."Pa to je onda, Odiseju? Reci ve jedanput to ti je na umu." Tin- darejev glas bio je otar, najotriji dosad.Odisej je ponovno slegnuo ramenima. Ovo je opasna kocka, unato blagu i slavi to si ih stekao. Svaki od ovih ljudi zasluio je dobiti ruku tvoje keri i svaki od njih to zna. Nee se samo tako dati otpraviti."Sve si mi to ve rekao u etiri oka."Moj se otac pokraj mene ukoio. Zavjera. Nije se samo njegovo lice smrknulo od gnjeva.Istina. Ali sad ti nudim rjeenje." Podignuo je prazne ruke. Nisam ti donio darove niti elim traiti Heleninu ruku. Ja sam kralj, kako su rekli, klisura i koza. Zauzvrat za rjeenje to ti ga nudim traim od tebe nagradu koju sam ve imenovao."Daj mi rjeenje i nagrada je tvoja." Ponovno jedna sitna kretnja na prijestolju. Ruka jedne ene trznula se uz haljinu druge.Evo ga onda. Mislim da bismo morali pustiti Helenu da sama izabere." Odisej je zastao kako bi dopustio da se razlegne amor ne- vjerice; ene nisu imale glasa u tim stvarima. Nitko ti tada nee moi prigovoriti. Ali mora odabrati sada, ovog asa, tako da ti nitko ne moe predbaciti da si je savjetovao ili je uputio. I..." Podignuo je prst u zrak. Prije nego to odabere, svaki mukarac ovdje mora se zavjetovati da e prihvatiti Helenin izbor i da e braniti njezina mua od svih koji bi mu je htjeli oduzeti."16Osjetio sam nemir u dvorani. Zavjeti I to zbog tako neuobiajene stvari, da ena sama bira mua. Svi su bili sumnjiavi.U redu." Bezizraajna lica, Tindarej se okrenuo prema enama pod velom. Helena, prihvaa li taj prijedlog?"Glas joj je bio dubok i prelijep i dospio je u sve kutove dvorane. Da." Samo je to rekla, ali osjetio sam kako su svi mukarci oko mene protrnuli. Iako sam bio dijete, osjetio sam to i divio sam se moi ove ene koja je i skrivena pod velom mogla ispuniti prostoriju tako snanim nabojem. Za njezinu se put, odjednom smo se sjetili, govorilo da je pozlaena, a oi tamne i blistave kao uglaani opsidijan koji smo plaali svojim maslinama. U tom asu vrijedila je koliko i svi darovi u sredini dvorane zajedno, pa i vie. Bila je vrijedna naih ivota.Tindarej je kimnuo. Onda to proglaavam rijeenim. Svi koji se ele zavjetovati, neka se zavjetuju sad."uo sam mrmljanje, nekoliko napola ljutitih glasova. Ali nitko nije otiao iz dvorane. Helenin glas i veo koji je blago treperio od njezina daha sve su nas zatravili.Sveenik kojeg su na brzinu pronali poveo je bijelu kozu do rtvenika. Ovdje, pod krovom, bilo je bolje rtvovati kozu nego bika, iz ijega bi krupna prerezana vrata mogla silovito iknuti krv i zaliti kameni pod. ivotinja je bez muke uginula pod noem i sveenik je pomijeao njezinu tamnu krv s pepelom empresa iz vatre. U posudi je zaitalo, glasno u tiini dvorane.Ti e biti prvi." Tindarej je prstom pokazao na Odiseja. ak je i devetogodinjem djeaku poput mene bilo jasno da je to prikladno. Odisej je ve pokazao da je pametniji od ostalih, a to mu nije ilo u prilog. Nai labavi savezi opstajali su samo ako nikome nije bilo doputeno nadmaiti drugoga snagom i moi. Po cijeloj sam dvorani vidio porugu i zadovoljstvo medu kraljevima; nee dopustiti Odiseju da izbjegne vlastitu zamku.Odiseju su usta poskoila u polusmijeku. Naravno. To mi je drago." Ali uinilo mi se da mu ba i nije drago. Dok se prinosila rtva,i17promatrao sam ga kako se naginje unatrag, u sjenu, kao da bi najvie volio da ga zaborave. Zatim je ustao i krenuo prema rtveniku.A sada, Helena", Odisej je zastao, s rukom napola ispruenom prema sveeniku, sjeti se da se zavjetujem samo kao lan druine, a ne kao prosac. Nikad si ne bi oprostila da odabere mene." Zadirkivao je, i tu i tamo se netko nasmijao. Svi smo znali kako su mali izgledi da ena tako blistave ljepote kao Helena odabere vladara jalove Itake.Jednoga po jednoga, sveenik nas je pozivao do ognjita, stavljajui nam na zapee znamen od krvi i pepela kojim nas je vezao kao lancima. Izgovorio sam za njim rijei zavjeta, ruke podignute tako da je svi vide.Kad se i posljednji mukarac vratio na mjesto, Tindarej je ustao. Odaberi sada, keri moja."Menelaj." Izgovorila je to bez oklijevanja i sve nas zaprepastila. Oekivali smo napetost, neodlunost. Okrenuo sam se prema rio- kosom mukarcu koji je ustao, a irok smijeak razlio mu se po licu. U naletu prevelike radosti, udario je svojeg utljivog brata po leima. Medu svima ostalima zavladala je ljutnja, razoaranje, ak ojaenost. Ali nitko se nije latio maa; zavjetna nam se krv skorila na zapeima.Neka bude tako." I Tindarej je ustao. Drago mi je to mogu i drugom sinu Atrejevu poeljeti dobrodolicu u obitelj. Imat e moju Helenu, ba kao to je tvoj cijenjeni brat jednom dobio moju Kli- temnestru." Pokazao je rukom prema najvioj eni, kao da bi mogla ustati. Ona se nije pomaknula. Moda ga nije ula.A to je s treom djevojkom?" To je povikao nizak mukarac pokraj gorostasa Ajanta. S tvojom neakinjom. Mogu li nju dobiti?"Svi su se nasmijali s olakanjem, sretni to je napetost ublaena.Stie prekasno, Teukro." Odisej je nadglasao galamu. Ona je obeana meni."Nisam imao priliku vie ita uti. Oeva ruka zgrabila me je za rame i ljutito me odvukla s klupe. Ovdje smo zavrili." Iste smo veeri krenuli na put kui i ja sam zajahao svojeg magarila, snuden18od razoaranja jer nisam stigao ak ni na trenutak vidjeti glasovito Helenino lice.Otac vie nikad nije spomenuo to putovanje, a nakon to smo stigli kui, dogaaji su mi se udno izmijeali u pamenju. Krv i zavjet, dvorana puna kraljeva; sve mi je djelovalo daleko i blijedo, kao netooemu pjeva pjesnik, a ne kao moj vlastiti doivljaj. Jesam li doista kleao ondje pred njima? I to je sa zavjetom na koji sam prisegnuo? Bilo mi je smijeno ak i misliti o tome, zvualo mi je jednako glupoinevjerojatno kao to sinonji san izgleda ve do ruka.19TREE POGLAVLJEStajao sam u polju. U rukama sam drao dva para kocki kojesam dobio na dar. Ne od oca, kojem to nikad ne bi palo na pa-met. Niti od majke, koja me katkad nije prepoznavala. Nisamse mogao sjetiti tko mi ih je dao. Kralj koji je doao u posjet? Plemikoji je traio uslugu?Bile su izrezbarene od bjelokosti, s umetcima od oniksa, glatkepod palcem. Bilo je kasno ljeto, a ja sam dahtao jer sam trao sve odpalae. Poslije utrke na igrama dodijeljen mi je uitelj s kojim sammorao vjebati sve nae sportske vjetine: boks, ma i koplje, bacanjediska. Ali pobjegao sam mu pa sam sad uivao u opojnoj vrtoglavicisamoe. Prvi put nakon mnogo tjedana bio sam sam.A onda se pojavio djeak. Zvao se Klisonim i bio je sin plemiakoji je esto dolazio u palau. Stariji od mene, krupniji i neugodnodebeo. Za pogled mu je zapeo odsjaj kocki u mojem dlanu. Isceriomi se i pruio ruku. Daj da ih vidim."Ne." Nisam htio da ih dira svojim prstima, musavim i mesnatim.A ja sam kraljevi, ma koliko sitan bio. Zar nemam ni to pravo? Alisinovi plemia ve su se naviknuli da pleem kako oni sviraju. Znalisu da se moj otac nee umijeati da me zatiti.Hou ih." Nije se ak potrudio ni zaprijetiti mi, ne jo. Mrziosam ga zbog toga. Pa valjda sam vrijedan prijetnji.Ne."20Zakoraio je prema meni. Daj mi ih."Moje su." Pokazao sam zube. Zareao sam poput jednoga od onih pasa koji se pod stolom tuku za nae otpatke.Kad je posegnuo rukom da mi uzme kocke, odgurnuo sam ga od sebe. Posrnuo je, a meni je bilo drago. Nee dobiti ono to pripada meni.Hej!" Naljutio se. Tako sam malen, a govorkalo se i da sam zaostao. Ako se sad povue, bit e osramoen. Nasrnuo je na mene zajapurena lica. I nehotice sam se povukao.Poeo mi se rugati. Kukavice!"Nisam kukavica." Glas mi se podignuo, kou mi je oblila vruina.Tvoj otac misli da jesi." Izgovorio je to polako kao da se naslauje tim rijeima. uo sam ga kad je to rekao mojem ocu."Nije to rekao." Ali znao sam da jest.Djeak mi se primaknuo blie. Podignuo je pest. Hoe rei da laem?" Znao sam da e me sada udariti. Samo je ekao izliku. Mogao sam tono zamisliti kako je to moj otac rekao. Kukavica. Utisnuo sam mu dlanove u prsa i gurnuo ga svom snagom. Naa je zemlja bila zemlja trave, ita. Padovi na tlo ne bi trebali biti opasni.Sad traim isprike. Bila je to i stjenovita zemlja.Glava mu je muklo udarila o kamen i vidio sam kako su mu se oi razrogaile od iznenaenja. Tlo oko njega je prokrvarilo.Zurio sam dok mi se grlo stezalo od uasa nad onime to sam napravio. Nikad prije nisam vidio ljudsko bie kako umire. Da, vidio sam bikove i koze, pa ak i beskrvni zijev ribe. I vidio sam smrt na slikama, tapiserijama, crnim likovima zapeenima na naem glinenom posuu. Ali nikad nisam vidio ovo: samrtni hropac, posljednji dah, koprcanje. Vonj crijeva koja se naglo prazne. Pobjegao sam.Poslije su me pronali uz vornate zglobove stare masline. Bio sam malaksao i blijed, okruen vlastitom bljuvotinom. Kocke su nestale, izgubio sam ih dok sam bjeao. Otac je bijesno zurio u mene, zategnutih usana tako da su mu se vidjeli poutjeli zubi. Dao je slugama znak rukom pa su me podignuli i odnijeli u kuu.21Djeakova je obitelj zahtijevala da me se odmah osudi na prognan- stvo ili smrt. Obitelj je bila mona, a djeak njihov najstariji sin. Moda bi dopustili kralju da im spali polja ili siluje keri, sve dok im za to plati. Ali u sinove se nije smjelo dirati. Za to bi plemii podignuli bunu. Svi smo znali pravila; pridravali smo ih se da izbjegnemo bezakonje koje je uvijek prijetilo, uvijek opasno blizu. Krvna osveta. Sluge su uinile znak zatite od zla.Otac je cijeli svoj ivot proveo borei se zadrati kraljevstvo i nije mu bilo nakraj pameti staviti sve na kocku zbog sina kao to sam ja, kad su mu i nasljednici i utrobe koje e ih donijeti na svijet bili tako lako dostupni. I zato je pristao: prognat e me da budem tienik u zemlji nekoga drugog kralja. U zamjenu za moju teinu u zlatu, ondje e me podizati dok ne odrastem u mukarca. Neu imati ni roditelje, ni obiteljsko ime, ni nasljedstvo. U nae doba, smrt je bila bolja od progonstva. Ali otac je bio praktian ovjek. Moja teina u zlatu iznosila je manje od trokova raskonog sprovoda koji bi se morao prirediti da sam mrtav.I tako je dolo do toga da s deset godina postanem siroe. Tako sam doao u Ftiju.Siuna Ftija, ne vea od dragulja, bila je najmanja od naih zemalja, smjetena na komadiu kopna na sjeveru, svijenome izmeu vrhunaca planine Otris i mora. Njezin kralj Pelej bio je jedan od onih ljudi koje bogovi vole: sam nije bio boanskog podrijetla, ali bio je dosjetljiv, hrabar, naoit i tovao je bogove vie od sviju. Kao nagradu, naa su mu boanstva ponudila morsku nimfu za enu. Smatrali su to najveom au. Napokon, koji smrtnik ne bi poelio lei s boicom i oploditi je da mu rodi sina? Boanska krv proiivala je nau blatnjavu vrstu, stvarala junake iz praha i gline. A ova je boica obeavala jo vee stvari: suenice su joj prorekle da e njezin sin daleko nadmaiti svojeg oca. Pelejeva e se loza nastaviti. Ali kao i kod svih darova bogova, postojala je smetnja: sama boica to nije htjela prihvatiti.22Svi su, ak i ja, uli priu o tome kako je napastovana Tetida. Bogovi su odveli Peleja do njezina tajnog mjesta, gdje je voljela sjediti na alu. Upozorili su ga da ne gubi vrijeme na udvaranje ona ionako nikad nee pristati na brak sa smrtnikom.Upozorili su ga i to e se dogoditi kad je uhvati, jer nimfa Tetida bila je lukava, poput svojeg oca Proteja, neuhvatljiva morskog starca, i znala je kako vlastitu put pretvoriti u tisue razliitih vrsta dlake, perja i koe. I premda e ga ranjavati kljunovi, kande, zubi, zmijski otrov i ubojite repne bodlje, Pelej je nikako ne smije pustiti.Pelej je bio poboan i posluan ovjek te je postupio tono onako kako su ga bogovi naputili. ekao je da Tetida izroni iz valova boje kriljevca, kose crne i duge poput konjskoga repa. Onda ju je zgrabio i drao unato tome to se silovito otimala, stezao ju je i stezao sve dok oboje nisu klonuli iscrpljeni, bez daha i izgrebeni od pijeska. Krv iz rana koje mu je zadala mijeala se s krvlju njezina oskvrnutog djevianstva to joj se razmazala po bedrima. Njezin otpor vie nije imao smisla: razdjevienje vezuje jednako vrsto kao brani zavjeti.Bogovi su je natjerali da prisegne kako e ostati sa svojim smrtnim muem barem jednu godinu, to je odsluila po dunosti, gotovo kao kaznu, utljiva, bezizraajna i mrzovoljna. Kad ju je pri- vijao u zagrljaj, nije se trudila izvijati se i koprcati prosvjedujui. Umjesto toga beivotno je leala i utjela, hladna i vlana kao stara riba. Njezina mu je nevoljka utroba na svijet donijela samo jedno dijete. Onoga sata kad joj je zavrila kazna, izletjela je iz kue i uronila natrag u more.Vraala se samo obii djeaka, nikad ni zbog kojeg drugog razloga i nikada nadugo. Ostatak vremena dijete su odgajali uitelji i dadilje, a nadgledao ga je Feniks, Pelejev najpouzdaniji savjetnik. Je li Pelej kad poalio to su mu bogovi dali takav dar? Obina ena smatrala bi se sretnicom da nade mua tako blagoga kao to je Pelej, lica izborana od smijeaka. Ali za morsku nimfu Tetidu nikad nita nije moglo zasjeniti mrlju kojom ga je ukaljala njegova prljava, smrtna osrednjost.23Kroz palau me vodio sluga ije ime nisam uhvatio. Moda ga nije ni rekao. Dvorane su bile manje nego kod kue, kao da ih je sputavala skromna veliina kraljevstva kojim se iz njih vladalo. Zidovi i podovi bili su od mjesnog mramora, bjeljeg od kamena s juga. Noge su mi izgledale tamno na blijedom kamenu.Nita nisam nosio. Ono malo stvari to sam ih donio sa sobom odnijeli su u moju sobu, a zlato koje je otac poslao ve je bilo na putu u riznicu. Uhvatio me neobian strah kad sam se odvojio od zlata. Pratilo me sve tjedne putovanja, podsjeajui me na to koliko vrijedim. Ve sam napamet znao koliko ega ima: pet pehara s izrezbarenim drcima, teko, krupno ezlo, ogrlica od kovanog zlata, dva ukrasna kipa ptica i lira od izrezbarena drva, pozlaena na vrhovima. Ovo posljednje, znao sam, zapravo je prevara. Drvo je jeftino, ima ga u izobilju i teko je te zauzima mjesto koje je trebalo biti popunjeno zlatom. Ipak, lira je bila tako lijepa da nitko nije mogao prigovarati; dola je s mirazom moje majke. Dok smo jahali, znao bih posegnuti u bisage da pogladim ulateno drvo.Mislio sam da me vode u prijestolnu dvoranu, gdje u kleknuti i iskazati svu svoju zahvalnost. Ali sluga je odjednom stao pred jednim bonim vratima. Kralj Pelej nije ovdje, rekao mi je, pa u se umjesto njemu predstaviti njegovu sinu. Usplahirio sam se. Nisam se za to pripremio, nisam zato uvjebavao sve one rijei zahvale jaui na ma- gariu. Pelejev sin. Jo sam dobro pamtio kako mu se tamni vijenac ocrtavao na svijetloj kosi, kako su mu ruiasti tabani poskakivali po stazi. Takav bi sin trebao biti.Leao je na leima na irokoj, pojastuenoj klupi i drao liru na trbuhu. Besposleno je prebirao po icama. Nije me uo kad sam uao ili nije htio podignuti pogled prema meni. Tad mi je prvi put sinulo u kakvom sam poloaju. Do toga trenutka bio sam kraljevi, oekivan i najavljen. Sad sam postao zanemariv.Zakoraio sam jo korak naprijed, vukui noge, a on je pustio da mu glava padne postrance kako bi me pogledao iskosa. U pet24godina otkako sam ga vidio prerastao je djetinju punanu zaoblje- nost. Ostao sam bez daha od hladnog udarca njegove ljepote, ta- mnozelenih oiju, crta lica finih kao u djevojke. To je u meni izazvalo naglu.provalu neprijateljstva. Ja se nisam toliko promijenio, niti toliko nabolje.Zijevnuo je, oiju zasjenjenih tekim kapcima. Kako se zove?"Njegovo je kraljevstvo bilo pola, etvrtinu, osminu veliine kraljevstva mojeg oca, ja sam ubio jednog djeaka i poslan sam u progonstvo, a on opet ne zna tko sam. Stisnuo sam zube i nisam rekao nita.Ponovno me upitao, ovaj put glasnije: Kako se zove?" Prvi se put moja utnja moda mogla opravdati, moda ga nisam uo. Sada vie nije bilo opravdanja.Patroklo." To mi je ime dao otac kad sam se rodio - pun nade, ali nepromiljeno i ostavljalo mi je gorak okus na jeziku. Znailo je oeva ast". ekao sam da se ismije s tim imenom, dobaci neku duhovitu poalicu na raun moje sramote. Nije se naalio. Moda je, pomislio sam, i on preglup.Okrenuo se na bok i pogledao ravno u mene. Neposluan uvojak zlatne kose napola mu je padao u oi; otpuhnuo ga je. Ja sam Ahilej."Podignuo sam bradu, sasvim malo, samo da pokaem da sam ga uo. Jedan smo trenutak promatrali jedan drugoga. Zatim je trepnuo i ponovno zijevnuo, rairivi usta poput make. Dobro doao u Ftiju."Odrastao sam na dvoru i znao sam prepoznati kad me otputaju.To sam poslijepodne otkrio da nisam jedini djeak u Pelejevoj skrbi. Pokazalo se da skromni kralj ima izobilje odbaenih sinova. Jednom je i sam bio izbjeglica, govorkalo se, pa je doao na glas kao ovjek koji ima suuti za prognanike. Krevet mi je bio leaj u dugakoj prostoriji nalik na vojarnu, punoj djeaka koji su se natezali ili izleavali. Sluga mi je pokazao gdje su spremili moje stvari. Nekoliko djeaka podignulo je glavu te se zagledalo u mene. Siguran sam da mi se jedan od njih obratio, upitao me kako se zovem. Siguran sam da sam25rekao svoje ime. Vratili su se svojim igrama. Nitko vaan. Utrnulih nogu priao sam svojem leaju i ekao veeru.Uveer nas je zvono pozvalo na jelo, bronani zvon koji je odzvanjao negdje duboko iz zamrene nutrine palae. Djeaci su prekinuli igru i nahrupili u hodnik. Palaa je bila izgraena poput zeje jazbine, puna zavojitih hodnika i skrivenih odaja u koje su neoekivano vodili. Gotovo sam se spotaknuo preko peta djeaka ispred sebe koliko sam se bojao da u zaostati za njima i izgubiti se.Jeli smo u dugakoj dvorani u prednjem dijelu palae, iji su prozori gledali na podnoje planine Otris. Bila je dovoljno velika da primi sve nas i jo toliko; Pelej je bio kralj koji je volio pozivati i gostiti. Sjedili smo na klupama od hrastovine, za stolovima izgrebenima od posua to se godinama uza zveket sputalo na njih. Hrana je bila jednostavna, ali obilna: usoljena riba, debele krike kruha i sir s travama. Nije bilo mesa, ni kozjega ni volovskoga. To se spremalo samo za kraljeve ili o blagdanima. Na drugoj strani prostorije primijetio sam sjaj svijetle kose pod svjetiljkom. Ahilej. Sjedio je sa skupinom djeaka ija su se usta rastezala u smijehu zbog neeg to je on rekao ili uinio. Takav bi kraljevi trebao biti. Zurio sam u svoj komad kruha, krupno zrnje koje mi se grubo mrvilo pod prstima.Nakon veere smjeli smo raditi to god elimo. Neki su se djeaci okupili u kutu dogovarajui igru. Hoe i ti igrati?" upitao me jedan. Kosa mu je jo padala oko lica u djetinjim uvojcima, bio je mlai od mene.Igrati?"Kocke." Otvorio je dlan da mi ih pokae: izrezbarena kost isto- kana crnom bojom.-Trznuo sam se, ustuknuo. Ne", rekao sam preglasno.On je iznenaeno zatreptao. U redu." Slegnuo je ramenima i otiao.Te sam noi sanjao mrtvog djeaka, lubanje razbijene na tlu poput jajeta. Slijedio me. Krv se iri, tamna kao razliveno vino. Oi mu se otvaraju i usta mu se poinju micati. Prekrivam ui rukama. Go26vorilo se da glasovi mrtvih imaju mo pomutiti razum ivima. Ne smijem ga uti kako govori.Probudio sam se prestravljen, u nadi da u snu nisam glasno vritao. Jedino svjetlo dolazilo je od tokica zvijezda to su se navi- rivale kroz prozor; koliko sam vidio, nije bilo mjeseca. U tiini se ulo kako mi strue dah, a leaj od trske na kojem sam leao tiho je pucketao poda mnom trljajui mi leda tankim prstima. Nazonost ostalih djeaka nije me tjeila: nai se pokojnici dolaze osvetiti bez obzira na svjedoke.Zvijezde su se pomaknule, a mjesec se odnekud iuljao na nebo. Kad su mi se oi ponovno sklopile, on me i dalje ekao, sav krvav, lica bijeloga kao smrt. Naravno da me ekao. Ni jedna dua ne eli da je prerano poalju u beskrajni sumrak naega podzemnog svijeta. Progonstvo moda ublai bijes ivih, ali ne smiruje mrtve.Probudio sam se, oiju peckavih kao da su mi pune pijeska, otea- lih i obamrlih udova. Ostali djeaci vrtjeli su se uokolo, odijevali se za doruak, nestrpljivo oekujui da pone dan. Brzo se pronio glas da sam udan, a onaj mladi djeak vie mi nije prilazio, ni s kockama, ni s bilo im drugim. Za dorukom sam prstima ugurao kruh medu zube da ga savaem, grlo mi ga je progutalo. Nalili su mi mlijeka. Popio sam ga.Poslije su nas odveli na pranjavo sunce dvorita da vjebamo bacanje koplja i maevanje. Ovdje sam spoznao potpunu istinu o Pe- lejevoj dobroti: savreno uvjebani i s osjeajem da mu dugujemo, jednoga dana bit emo mu sjajna vojska.Dali su mi koplje, a jedna uljevita ruka ispravila mi je dranje, pa ga zatim ponovno ispravila. Bacio sam koplje tako da je okrznulo rub hrastova debla koje je sluilo kao cilj. Uitelj je glasno otpuhnuo i dodao mi drugo koplje. Oima sam prelazio preko ostalih djeaka traei Pelejeva sina. Nije bio ondje. Ponovno sam naciljao hrast, njegovu izbrazdanu i ispucanu koru iz ijih se pukotina cijedio sok. Bacio sam koplje.27Sunce se uzdignulo jo vie, pa jo vie. Grlo mi se osuilo i ugri- jalo, izgrebla ga je vrela praina. Kad su nas uitelji pustili da odemo, veina djeaka odjurila je na al, gdje je ipak pirio lagani povjetarac. Tamo su igrali kocke i utrkivali se, izvikujui dosjetke otrim, iskrivljenim narjejima sa sjevera.Oi su mi oteale u glavi, ruka me boljela od napora toga jutra. Sjeo sam pod tanku sjenu krljave masline i zagledao se u valove oceana. Nitko mi se nije obratio. Bilo me je lako previdjeti. Doista, osjeao sam se slino kao kod kue.Sutra se sve ponovilo navlas isto: zamorne vjebe ujutro i onda dugi poslijepodnevni sati samoe. Nou se mjesec smanjivao u sve tanju krhotinu. Zurio sam u njega sve dok ga nisam vidio i sklopljenih oiju, utu viticu jasno ocrtanu na tamnoj pozadini mojih kapaka. Nadao sam se kako bi mjesec mogao sprijeiti ukazanje mrtvog djeaka. Naa boica mjeseca obdarena je arolijom i ima mo ak i nad mrtvima. Da eli, mogla bi zaustaviti snove.Ali nije ih zaustavila. Djeak mi se ukazivao iz noi u no, irom otvorenih oiju i smrskane lubanje. Katkad se okretao prema meni i pokazivao mi rupu u glavi, odakle je visjela gnjecava masa njegova mozga. Katkad je pruao ruku da me dohvati. Budio sam se guei se od jeze i piljio u mrak do svitanja.28ETVRTO POGLAVLJEJedino olakanje osjeao sam za vrijeme jela u nadsvode-noj blagovaonici. Ondje kao da me zidovi nisu tako pritiskali,praina dvorita nije me guila zgrudana u grlu. Onaj neprestaniamor glasova utihnuo bi im bi se usta napunila. Mogao sam sjeditisam uza svoj tanjur i ponovno disati.Jedino sam tada viao Ahileja. Njegovi su dani tekli odvojeno odnaih, prinevski, ispunjeni dunostima u kojima mi nismo sudjelo-vali. Ali objedovao je uvijek s nama, kruei medu stolovima. U go-lemoj blagovaonici njegova je ljepota blistala poput plamena, jasnai puna ivota, te mi je protiv moje volje privlaila pogled. Usne sumu bile poput zaobljena luka, nos plemenita strjelica. Dok je sjedio,udovi mu se nisu nezgrapno krivili kao moji, nego se namjetali usavrenom skladu kao da pozira kakvu kiparu. Ali moda je najude-snije od svega bilo to to uope nije bio svjestan sebe i svoje ljepote.Nije se ni epirio ni prenemagao kao ostala ljupka djeca. Doista, kaoda uope nije primjeivao kako djeluje na djeake oko sebe. Premdanisam mogao zamisliti kako je to mogue jer su ga eljno salijetali,kao psi isplaenih jezika.Sve sam to promatrao sa svojeg mjesta za stolom u kutu, mrveikruh u aci. Otrica moje zavisti bila je poput kremena, tek je jednaiskra bila dovoljna da bukne poar.29Jednog dana sjeo mi je blie nego obino, samo stol od mene. Dok je jeo, pranjavim tabanima strugao je po kamenim podnim ploama. Tabani mu nisu bili ispucani i uljeviti kao moji, nego ruiasti i slatko smei ispod prljavtine. Kraljevi, podsmjehnuo sam se prezirno u sebi.Okrenuo se prema meni kao da me uo. Na trenutak su nam se oi srele i kao da mi je udar prostrujio kroz tijelo. Otrgnuo sam pogled od njega i zaokupio se svojim komadom kruha. Obrazi su mi plamtjeli, koa peckala kao uoi oluje. Kad sam se napokon odvaio ponovno podignuti pogled, on se ve okrenuo svojemu stolu i neto govorio ostalim djeacima.Nakon toga poeo sam ga prepredenije promatrati, sputene glave, ispod oka i uvijek spreman skrenuti pogled. Ali on je bio jo prepredeniji. Barem jedanput za svakim objedom okrenuo bi se prema meni i uhvatio me kako ga gledam prije nego to bih stigao hiniti ravnodunost. I samo u tim sekundama, polovicama sekundi kad su nam se pogledi susretali, samo sam u tim trenutcima u danu uope neto osjeao. Naglo propadanje u elucu, gnjev to mi kola ilama. Bio sam poput ribe koja motri udicu.etvrtog tjedna svojeg progonstva uao sam u blagovaonicu i zatekao ga za stolom za kojim sam uvijek sjedio. Za mojim stolom, stolom koji sam nekako proglasio svojim jer ga je malo tko htio dijeliti sa mnom. A sada su djeaci zbog njega popunili sve klupe oko stola i gurkali se laktovima. Sledio sam se, uhvaen izmeu bijega i bijesa. Prevladao je gnjev. Stol pripada meni i nee me on odatle izgurati, ma koliko djeaka dovukao sa sobom.Sjeo sam na posljednje slobodno mjesto, ramena napetih kao da se spremam na tunjavu. Djeaci oko stola napadno su se razmetali i brbljali o nekom koplju, o ptici koja je uginula na alu i o proljetnoj utrci. Nisam ih uo. Njegova me je nazonost uljala poput kamena u cipeli, nisam je mogao zanemariti. Koa mu je bila boje tek istije-30tena maslinova ulja i glatka poput uglaana drveta, bez onih krasta i mrlja to su pokrivale nas ostale.Veera je zavrila i odnijeli su tanjure. Rujanski utap, pun i naranast, visio je u sutonu iza prozora blagovaonice. Ali Ahilej nije odlazio. Odsutno je uklonio kosu s oiju; narasla mu je tijekom ovih nekoliko tjedana to sam ih proveo ovdje. Posegnuo je za zdjelom smokava na stolu i uzeo ih nekoliko u ruke.Jednim zamahom zgloba bacio je smokve u zrak, jednu, dvije, tri, premeui ih ukrug tako lakim dodirom da im ni najmanje nije otetio osjetljivu kou. Dodao je etvrtu, zatim petu. Djeaci su razdragano vikali i pljeskali. Jo, jo!Smokve su letjele tako brzo da su im se boje zamutile pa je izgledalo kao mu ne dodiruju ruke, kao da poskakuju same od sebe. Zon- gliranje je jeftina zabava kojom su se sluili prosjaci i glumci najnie vrste, ali on je to pretvorio u neto posve drugo - u ivi uzorak oslikan na samom zraku, tako lijep da se ak ni ja nisam mogao pretvarati da me ne zanima.Njegov pogled, koji je dotad slijedio smokve na njihovoj krunoj putanji, sad je uz treptaj uhvatio moj. Nisam stigao skrenuti pogled kad je tiho, ali razgovijetno rekao: Hvataj!" Jedna je smokva u ljupkom luku iskoila iz uzorka i poletjela prema meni. Pala mi je u dlan, meka i malo topla. Bio sam svjestan da me djeaci oko mene bodre.Ahilej je pohvatao jednu po jednu preostalu smokvu i vratio ih na stol uz kienu gestu izvoaa. Osim posljednje smokve, nju je zagrizao i pojeo, a tamno mu se vono meso raspolutilo pod zubima i otkrilo ruiaste sjemenke. Plod je bio dozreo, nabubrio od soka. Bez razmiljanja, smokvu koju mi je dobacio prinio sam usnama. Zrnata slatkoa ispunila mi je usta; na jeziku sam osjetio maak koe ploda. Jedno davno volio sam smokve.On je ustao, a djeaci su ga uglas pozdravili. Mislio sam da bi me mogao ponovno pogledati. Ali on se samo okrenuo i nestao u svojoj odaji na drugom kraju palae.31Sljedei se dan Pelej vratio u palau i odveli su me pred njega u prijestolnu dvoranu, zadimljenu od tisovine u vatri koja je tipala za oi i nos. Posluno sam kleknuo, pozdravio ga, a on mi se zauzvrat nasmijeio svojim poznatim dobrodunim smijekom. Patroklo", rekao sam mu kad me upitao. Gotovo sam se ve naviknuo na to, na golotinju svojeg imena bez oeva imena za njim. Pelej je kimnuo. Djelovao mi je kao starac, onako pogrbljen, ali nije mu bilo vie od pedeset godina, bio je vrnjak mojeg oca. Nije mi izgledao kao ovjek koji je mogao osvojiti boicu niti napraviti dijete kao to je Ahilej.Ovdje si jer si ubio jednog djeaka. Shvaa li to?"Okrutnost odraslih. Shvaa li?Da", rekao sam mu. Mogao sam mu rei vie, o snovima iz kojih sam se budio mutnih, krvlju podlivenih oiju, o zatomljenim kricima koji su mi derali grlo dok sam ih gutao u sebi. O tome kako se zvijezde vrte i vrte kroz no iznad mojih besanih oiju.Dobrodoao si ovdje. Od tebe jo moe ispasti dobar ovjek." Tim me rijeima mislio utjeiti.Kasnije toga dana - moda od njega, a moda od nekog sluge koji je prislukivao razgovor djeaci su napokon doznali zato sam prognan. Trebao sam to oekivati, dovoljno sam se nasluao kako ogovaraju druge. Glasine su bile jedino vrijedno ime su djeaci mogli trgovati. Ipak, iznenadila me nagla promjena ponaanja prema meni koju sam uoio kod njih, strah i sladostrasno zanimanje koji su im se zrcalili na licima dok sam prolazio. Sad bi ak i najodvaniji meu njima apnuo molitvu ako se sluajno oeao o mene, jer zla kob zna biti zarazna, a Erinije, nae siktave srdite boice osvete, nisu uvijek izbirljive. Djeaci su me gledali sa sigurne udaljenosti, opinjeni. Hoe li mu piti krv, to mislite?Njihov me apat guio, mrvio mi u pepeo zalogaje u ustima. Odgurnuo sam tanjur i krenuo u potragu za kutovima i pokrajnjim odajama gdje mogu sjediti a da me nitko ne uznemirava, osim pokojeg sluge u prolazu. Moj se uski svijet jo vie suzio: na pukotine u podu,32vitice usjeene u kamene zidine. Hrapavo su utali dok sam prelazio preko njih vrkom prsta.uo sam da si ovdje." Glas zvonko jasan, kao potok u kojem se otopio led.Naglo sam podignuo glavu. Sjedio sam u smonici, koljena priljubljenih uz prsa, uuren izmeu vreva tek istijetena, gusta maslinova ulja. Sanjao sam da sam riba koja se srebrnasto prelijeva pod suncem dok skae iz mora. Valovi su se rasprili i ponovno postali amfore i vree ita.Bio je to Ahilej, stajao je iznad mene. Lice mu je bilo ozbiljno, zelene oi postojane dok me promatrao. Zapekla me savjest. Nisam smio biti ovdje i znao sam to.Traio sam te", rekao je. Rijei su mu zvuale bezizraajno, nita nisam mogao naslutiti u njima. Nisi dolazio na jutarnje vjebe."Pocrvenio sam. Za krivnjom je navirao gnjev, polagan i mukao. Imao me pravo koriti, ali mrzio sam ga zbog toga.Kako zna? Ti ne dolazi na te vjebe."Uitelj je primijetio i rekao to mojem ocu."A on je poslao tebe." Htio sam da se posrami zbog toga to tu- aka i prenosi glasine.Ne, doao sam svojevoljno." Ahilejev glas bio je smiren, ali vidio sam da mu se eljust zategnula, sasvim malo. Sluajno sam ih uo dok su razgovarali. Doao sam vidjeti jesi li bolestan."Nisam odgovorio. Jedan me trenutak prouavao.Moj otac namjerava te kazniti", rekao je.Znali smo to to znai. Kazna je bila tjelesna i obino javna. Kraljevia nikad ne bi ibali, ali ja vie nisam bio kraljevi.Nisi bolestan", rekao je.Ne", ravnoduno sam rekao.Znai, nee se time posluiti kao izlikom."to?" Obuzet strahom, nisam shvaao to govori.33Izlikom za to gdje si bio." Glas mu je bio strpljiv. Tako da te ne kazne. Pa to e rei?"Ne znam."Mora neto rei."Njegova upornost raspirila mi je gnjev. Ti si kraljevi", odsjekao sam.To ga je iznenadilo. Nagnuo je glavu malo u stranu, kao znatieljna ptica. I?"Pa razgovaraj s ocem i reci da sam bio s tobom. Tu e ispriku prihvatiti." Rekao sam to s vie pouzdanja nego to sam ga doista osjeao. Da sam se ja kod svojeg oca zaloio za drugog djeaka, on bi ga iibao iz inata. Ali ja nisam Ahilej.Medu oima mu se pojavila najsitnija boria. Ne volim lagati", rekao je.Bila je to ona bezazlenost od koje te ostali djeaci odviknu zadir- kivanjem; ak i ako si tako mislio, nisi to govorio.Odvedi me onda sa sobom na svoje satove poduke", rekao sam. Pa to nee biti la."Podignuo je obrve i promatrao me. Stajao je potpuno nepomino, s mirom kakav sam mislio da ga ljudska bia ne mogu postii: kad stane sve osim disanja i otkucaja srca, poput jelena dok napeto oslukuje hoe li uti zuj loveva luka. Shvatio sam da drim dah.A tad se neto pomaknulo na njegovu licu. Donio je odluku.Doi", rekao je.Kamo?" Bio sam na oprezu: moda e me sad kazniti jer sam predloio prevaru.Na moj sat lire. Tako to nee biti la, kao to kae. Poslije emo razgovarati s mojim ocem."Sad?"Da. Zato ne?" Radoznalo me pogledao. Zato ne?Kad sam ustao poi za njim, udovi su me boljeli od duga sjedenja na hladnom kamenu. U prsima mi je brujilo neto to nisam umio imenovati. Spas, opasnost i nada, sve u isti mah.34Hodali smo u tiini kroza zavojite hodnike i dvorane i naposljetku stigli do malene odaje u kojoj su stajali samo povelika krinja i nekoliko stolaca za sjedenje. Ahilej mi je rukom pokazao jedan stolac od koe, zategnute preko jednostavna drvenog okvira. Glazbenikov stolac. Vidio sam ih samo u onim rijetkim prilikama kad su pjesnici dolazili svirati i pjevati uz oevo ognjite.Ahilej je otvorio krinju. Izvadio je iz nje liru i pruio mi je.Ne sviram", rekao sam mu.elo mu se namrtilo. Nikad?"udno, shvatio sam da ga ne elim razoarati. Moj otac nije volio glazbu."Pa? Tvoj otac nije ovdje."Uzeo sam liru u ruke. Bila je hladna na dodir i glatka. Prevukao sam prste preko ica, uo brenanje jedva ujnog tona; bila je to ona lira s kojom sam ga vidio prvog dana kad sam tek stigao ovamo.Ahilej se ponovno prignuo nad krinju, izvadio jo jedno glazbalo i sjeo pokraj mene.Poloio je glazbalo na koljena. Drvo je bilo izrezbareno i zlatno te je blistalo od pomne njege. Bila je to lira moje majke, ona koju je otac poslao da pokrije dio troka za mene.Ahilej je trznuo icu. Zvuk se izvio topao i zvonak, slatko ist. Majka je uvijek privlaila stolac blie pjesnicima kad god su dolazili, tako blizu da se otac zlovoljno mrtio, a sluge aptali medu sobom. Odjednom sam se sjetio tamna sjaja njezinih oiju u svjetlu vatre dok je gledala ruke pjesnika. Izraza njezina lica koji je odavao e.Ahilej je trznuo drugu icu i ponovno je zazvonio ton, dublji od prvoga. Rukom je posegnuo za kljuiem, zategnuo ga.Ovo je lira moje majke, gotovo sam izustio. Rijei su mi bile na jeziku, a za njima su navirale i druge. To je moja lira. Ali nisam progovorio. to bi on rekao na takvu tvrdnju? Lira je sad njegova.Gutnuo sam, suha grla. Lijepa je."Otac mi ju je dao", nehajno je rekao. Samo me njenost s kojom su njegovi prsti drali liru sprijeila da u provali bijesa ne skoim na noge.35On nita nije primijetio. Moe je drati ako eli."Drvo e biti glatko i poznato pod rukom kao moja vlastita koa.Ne", protisnuo sam kroz bol koja mi je stezala grudi. Neu plakati pred njim.Zaustio je kao da e neto rei. Ali u tom asu uao je uitelj, mukarac neodredeno srednjih godina. Imao je ulj evite ruke glazbenika i nosio je vlastitu liru, izrezbarenu iz tamne orahovine.Tko je ovo?" upitao je. Govorio je oporo i glasno. Glazbenik, ali ne i pjeva.Ovo je Patroklo", rekao je Ahilej. On ne svira, ali nauit e."Ne na tom glazbalu." Uiteljeva se ruka spustila da mi uzme liru. Nagonski sam stegnuo prste. Nije bila tako lijepa kao majina, ali ipak je to bilo prinevsko glazbalo. Nisam ga se htio odrei.Nisam ni morao. Ahilej je uhvatio uitelja za zapee i zaustavio mu ruku na pola puta. Da, na tom glazbalu ako mu se svia."Uitelj se naljutio, ali nita vie nije rekao. Ahilej mu je pustio ruku i on je ukoeno sjeo.Poni", rekao je.Ahilej je kimnuo i nagnuo se nad liru. Nisam se stigao ni zapitati zato se umijeao. Prstima je dodirnuo strune i sve su mi se misli rasprile. Zvuk je bio ist i sladak poput vode, jasan poput etruna. Nikad prije nisam uo takvu glazbu. Imala je toplinu ognja, ljepotu i teinu uglaane bjelokosti. Krijepila je duu i istodobno blai- la poput melema. Nekoliko pramenova kose palo mu je preko oiju dok je svirao. Vlasi su mu bile fine poput samih struna lire, blistave.Zastao je, odmaknuo kosu s lica i okrenuo se prema meni.A sad ti."Zatresao sam glavom, srca puna kao da e se preliti. Nisam mogao svirati, ne sada. Ni ikada, ako umjesto toga mogu sluati njega kako svira. Ti sviraj", rekao sam.Ahilej se vratio strunama i glazba je ponovno zazvonila. Ovaj je put i pjevao, isprepleui pratnju i svoj zvonki, visoki djeaki glas.36Glavu je zabacio unatrag, otkrivajui grlo, podatno i meko poput ko- utine koe. Sitan smijeak zadignuo mu je lijevi kutak usta. Odjednom sam shvatio da se i nehotino naginjem naprijed, prema njemu.Kad je napokon prestao svirati, osjetio sam kako mi u grudima zjapi udna upljina. Gledao sam ga kako ustaje, sprema lire, zatvara krinju. Pozdravio se s uiteljem, koji se okrenuo i otiao. Trebalo mi je dugo da se saberem i shvatim da me on eka.Sad idemo kod mojeg oca."Nisam se uzdao u sebe i svoju mo govora pa sam samo kimnuo i poao za njim iz uionice "i du zavojitih hodnika, kralju.37PETO POGLAVLJEAhilej me zaustavio im sam proao kroz broncom okova-na vrata Pelejeve dvorane za prijam. ekaj ovdje", rekao je.Pelej je sjedio na stolcu s visokim naslonom na drugomkraju prostorije. Neki postariji ovjek kojeg sam ve viao s Pelejemstajao je tik uz njega kao da o neemu vijeaju. Iz vatre se dizao gustdim i u odaji je bilo vrue i zaguljivo.Na zidovima su visjele tapiserije u jarkim bojama i staro oruje kojesu sluge ulatili tako da je blistalo. Ahilej je uao u odaju i kleknuoocu pred noge. Oe, doao sam te zamoliti za oprost."Da?" Pelej je podignuo jednu obrvu. Govori." Odakle sam sta-jao, lice mu je djelovalo hladno i nezadovoljno. Odjednom me obu-zeo strah. Prekinuli smo ga, Ahilej ak nije ni pokucao.Ja sam odveo Patrokla s vjebi." Moje ime zvualo je udno iznjegovih usta, gotovo da ga nisam prepoznao.Stari je kralj skupio obrve. Koga?"Menetijada", rekao je Ahilej. Menetijeva sina.Aha." Pelejev je pogled kliznuo sagom sve do mjesta gdje samstajao i trudio se ne vrpoljiti. Da, to je onaj momak kojeg uiteljborbe eli iibati."Da, ali on nije kriv. Zaboravio sam rei kako elim da mi budedrubenik." Tberapon, tu je rije upotrijebio. Brat po oruju, zavje-38tovan nekom kraljeviu krvnom prisegom i ljubavlju. U ratu su mu ovi muevi poasna straa, u miru najblii savjetnici. Bio je to cijenjen poloaj, jo jedan razlog zbog kojeg su djeaci salijetali Pelejeva sina i pred njim se pravili vani; nadali su se da e ba njih odabrati za tu dunost.Pelej me pogledao stisnutih oiju. Doi ovamo, Patroklo."Sag je bio mekan pod mojim stopalima. Kleknuo sam malo iza Ahilej a. Osjeao sam kraljev pogled na sebi.Ahileju, godinama ti nudim drubenike, a ti ih redom odbija. Zato ba ovaj djeak?"I ja sam to mogao pitati. Nita nisam imao ponuditi takvu kraljeviu. Zato se onda smilio nada mnom? I Pelej i ja ekali smo njegov odgovor.Pun je iznenaenja."Podignuo sam pogled, namrtio se. Ako tako misli, usamljen je.Iznenaenja", ponovio je Pelej kao jeka.Da." Ahilej nije dalje objanjavao, iako sam se nadao da hoe.Zamiljen, Pelej je protrljao nos. Djeak je prognanik i ocrnjen mu je obraz. Nee ti ba pridonijeti ugledu."I ne treba", rekao je Ahilej. Ni uznosito, ni bahato. Iskreno.Pelej je to primio na znanje. Ipak, ostali e djeaci biti zavidni to si odabrao ba ovakvoga kao to je on. Sto e im rei?"Nita im neu rei." Odgovor je stigao bez oklijevanja, jasan i odrjeit. Nije na njima da mi odreuju kako u postupiti."Osjetio sam kako mi bilo muklo udara u venama, u strahu od Pelejeva gnjeva. Ali gnjeva nije bilo. Otac i sin zagledali su se jedan u drugoga, a Peleju je u kutku usta zatitrao jedva vidljiv traak veselog zadovoljstva.Ustanite, obojica."Ustao sam, omamljen.Dajem vam kaznu. Ahileju, ti e se ispriati Amfidamu, a ispriat e mu se i Patroklo."39Da, oe."To je sve." Okrenuo se od nas prema svojem savjetniku, razgovor je bio zavren.Ponovno vani, Ahileju se urilo. Vidimo se za veerom", rekao je i okrenuo se da ode.Sat prije rekao bih da mi je drago to odlazi, ali sad me je to, zaudo, pogodilo.Kamo ide?"Zastao je. Na borilake vjebe."Sam?"Da. Nitko me ne gleda dok se borim." Rijei su mu potekle glatko, kao da ih je naviknuo izgovarati.Zato?"Dugo me promatrao, kao da neto odvaguje. Moja je majka to zabranila. Zbog proroanstva."Kakvog proroanstva?" Nita nisam uo o tome.Da u biti najbolji ratnik svojeg narataja."Zvualo je kao neto to dijete izmilja u hvalisavoj igri. Ali on je to rekao s takvom lakoom kao da izgovara vlastito ime.Htio sam ga pitati: I jesi li najbolji? Umjesto toga promucao sam: Kad su ti to prorekli?"Kad sam se rodio. Netom prije. Ejletija je dola i rekla proroanstvo mojoj majci." Ejletija, boica poroaja, za koju se prialo da osobno nadgleda poroaje polubogova. One ije je roenje odvie vano da bi ga se prepustilo sluaju. Zaboravio sam. Njegova je majka boica.Znaju li ostali?" Upitao sam to oprezno, nisam htio pretjerati s ispitivanjem.Neki znaju, neki ne. Ali zato odlazim na vjebe sam." Ali nije otiao. Gledao me. Kao da neto eka.Onda, vidimo se na veeri", rekao sam naposljetku.Kimnuo je i otiao.40Ve je sjedio kad sam stigao, okruen uobiajenim agorom djeaka to su se natiskali za mojim stolom. Napola sam oekivao da nee biti ondje, da sam cijelo to jutro sanjao. Kad sam sjeo, pogledao sam ga u oi, na brzinu, gotovo s krivnjom, a onda skrenuo pogled. Lice mi je oblilo rumenilo, znao sam. Ruke su mi bile teke i nespretne kad sam posegnuo za hranom. Bio sam svjestan svakog zalogaja, svakog izraza na svojem licu. Jelo je te veeri bilo vrlo dobro - peena riba zainjena limunom i aromatinim travama, svjei sir i kruh - i on je jeo s tekom. Djeaci se nisu obazirali na moju nazonost. Odavno su me ve prestali primjeivati.Patroklo", Ahilej nije nerazgovijetno promrmljao moje ime kao to su to ostali esto radili, brzajui kao da ga jedva ekaju prevaliti preko jezika. Umjesto toga zazvonio je svaki slog: Pa-tro-klo. Oko nas je veera zavravala, sluge su odnosili pladnjeve. Podignuo sam pogled, a djeaci su utihnuli i radoznalo se zagledali u nas. Obino se nikome od nas nije obraao imenom.Veeras e spavati u mojoj sobi", rekao je. Zapanjio sam se tako da su mi se usta umalo ovjesila u udu. Ali ondje su bili i ostali djeaci, a ja sam odgojen da budem prinevski ponosan.U redu", rekao sam.Sluga e ti prenijeti stvari."uo sam to misle djeaci koji su zurili u nas, jednako razgovijetno kao da to izgovaraju naglas. Zato on?. Pelej je dobro rekao: esto je poticao Ahileja da si sam odabere drubenike. Ali svih tih godina Ahilej nije pokazao posebno zanimanje ni za jednog djeaka, premda je bio uljudan prema svima, kako i prilii njegovu odgoju. A sad je tu dugo iekivanu ast darovao onome tko je imao najmanje izgleda, djeaku sitnom, nezahvalnom i vjerojatno ukletom.Krenuo je, a ja sam poao za njim trudei se ne spotaknuti se, s osjeajem kako mi cijeli stol pilji u leda. Proveo me pored moje stare sobe i dvorane u kojoj je stajalo prijestolje s visokim naslonom. Jo jedno skretanje i stigli smo u dio palae koji nisam poznavao, u41krilo koje se ukoso sputalo prema vodi. Zidove su prekrivali uzorci ivih boja koji su se pretapali u sivo im bi ih proao plamen baklje.Njegova je odaja bila tako blizu mora da je zrak imao okus soli. Ovdje na zidovima nije bilo slika, samo neureeni goli kamen i jedan jedini mekani prostira. Namjetaj je bio jednostavan, ali dobro izraen, istesan od tamnog drva za koje sam znao da dolazi iz stranih krajeva. Na jednom kraju odaje primijetio sam debelu slamaricu.Pokazao je rukom prema slamarici. To je za tebe."O." Nekako mi se nije inilo prikladnim zahvaliti mu.Jesi li umoran?" upitao je.Ne."Kimnuo je kao da sam rekao neto mudro. Ni ja."Uzvratio sam kimanjem. Obojica, oprezno uljudni, kljucamo glavama poput kakvih ptica. Nastupio je tajac.Hoe mi pomoi onglirati?"Ne znam onglirati."Ne mora znati. Pokazat u ti."Poalio sam to sam rekao da nisam umoran. Nisam htio od sebe napraviti budalu pred njim. Ali lice mu je ozarila nada i bilo bi be- utno i krto odbiti ga.U redu."Koliko ih moe drati?"Ne znam."Pokai mi ruku."Ispruio sam ruku otvorena dlana. Poloio je svoj dlan na moj. Trudio sam se da se ne trznem. Koa mu je bila mekana i pomalo ljepljiva od jela. Punane jagodice prstiju bile su vrele dok su dodirivale moje prste.Tu smo negdje. Bit e bolje da pone s dvije. Uzmi ove." Uzeo je est lopti presvuenih koom kakvima se slue putujui zabavljai u nijemoj igri. Posluno sam primio dvije.Kad ti kaem, dobaci mi jednu."42Inae bi mi smetalo da mi netko tako nareuje. Ali iz njegovih usta te rijei nekako nisu zvuale kao zapovijed. Poeo je onglirati preostalim loptama. Sad", rekao je. Pustio sam da lopta iz mojih ruku poleti prema njemu, vidio kako se bez zastoja uklapa u zamuenu krunu putanju.Ponovno", rekao je. Bacio sam i drugu loptu, koja se pridruila ostalima.Dobro to radi", rekao je.Brzo sam podignuo pogled. Ruga li mi se? Ali lice mu je bilo iskreno.Hvataj." Lopta mi se vratila u ruke, ba kao ona smokva za veerom.Moja uloga nije zahtijevala nikakvu osobitu vjetinu, ali svejedno sam uivao. Shvatili smo da se obojica smijeimo od zadovoljstva nakon svakoga glatkog bacanja i hvatanja.Nakon nekog vremena je stao, zijevnuo. Kasno je", rekao je. Iznenadio sam se kad sam kroz prozor ugledao mjesec visoko na nebu, nisam ni primijetio kako je vrijeme proletjelo.Sjeo sam na slamaricu i promatrao ga dok je obavljao sve to treba prije spavanja: umio se vodom iz vra iroka oboda, razvezao konatu vrpcu to mu je drala kosu. U tiini mi se vratila nelagoda. Za- to sam ovdje?Ahilej je ugasio zublju. Laku no", rekao je.Laku no." Rije mi je bila udna u ustima, kao kakav strani jezik.Vrijeme je prolazilo. Na mjeseini sam na drugom kraju odaje razabirao obris njegova lica, savrena poput kipa. Usne je malko rastvorio, jednu ruku nemarno zabacio iznad glave. U snu je izgledao drukije: lijep, ali hladan poput mjeseine. Shvatio sam da elim da se probudi kako bih vidio da se u njega vraa ivot.Sutra ujutro poslije doruka otiao sam u veliku spavaonicu za djeake oekujui da e ondje biti i moje stvari, vraene na mjesto. Ali nije ih bilo, a s mojeg je kreveta skinuta posteljina. Ponovno sam provjerio poslije ruka, pa nakon vjebe bacanja koplja, pa onda opet43prije poinka, ali moje je staro mjesto i dalje bilo prazno, krevet ne- prostrt. Dakle. I dalje. Oprezno sam otiao do njegove odaje, napola oekujui da e mi se na putu isprijeiti neki sluga. Ali nije.Na vratima odaje zastao sam oklijevajui. On je bio unutra, nehajno ispruen na postelji kao onoga prvog dana kad sam ga vidio, ljuljajui nogu to mu je visjela preko ruba.Hej", rekao je. Da je pokazao i trun oklijevanja ili iznenaenja, otiao bih, vratio bih se u spavaonicu u kojoj mi je mjesto i spavao na goloj trstici radije nego da ostanem ovdje. Ali nije. Doekao me samo njegov oputeni glas i prodorno pozoran pogled.Hej", odgovorio sam i zauzeo svoje mjesto na slamarici na drugom kraju sobe.Polako sam se naviknuo: vie se nisam trzao kad bi on progovorio, niti sam vie ekao ukor. Prestao sam oekivati da e me svaki as odaslati od sebe. Poslije veere noge su me po navici nosile u njegovu sobu, a slamaricu na kojoj sam leao smatrao sam svojom.Nou sam i dalje sanjao o mrtvom djeaku. Ali kad bih se probudio, u znoju i prestravljen, mjesec bi jasno sjao na vodi i uo sam kako valovi lapu na obali. U polutami sam nazirao njegovo lagano disanje, sneni splet njegovih udova. Koliko god da mi je srce lupalo, umirilo bi se, usporilo kad bih ga pogledao. Bilo je u njemu neeg ivotnoga, ak i pri poinku, prema emu su smrt i sablasti djelovali kao budalatine. Nakon nekog vremena ponovno bih utonuo u san. I poslije toga snovi su se prorijedili te napokon posve nestali.Otkrio sam da nije uvijek tako dostojanstven kako je izgledao. Ispod njegova uzviena, spokojna dranja krilo se drugo lice, vragolasto i mnogostrano poput dijamanta s kojeg odbljeskuje svjetlo. Volio se igrati nadmeui se sam sa sobom, hvatati stvari zatvorenih oiju, zadavati si neizvedive skokove preko kreveta i stolaca. Kad se smijeio, koa u kutovima oiju guvala mu se kao papir u plamenu.44I sam je bio poput plamena. Svjetlucao je, privlaio pogled. Posjedovao je neku zamamnu ljepotu, ak i netom poslije buenja, raupane kose i lica jo smuena od sna. Noge su mu izbliza izgledale gotovo kao da nisu od ovoga svijeta: savreno oblikovani jastuii na nonim prstima, tetive koje su se napinjale poput struna lire. Ruiaste pete prekrivala mu je bijela hrapava koa jer je posvuda iao bos. Otac ga je tjerao da tabane mae uljima koja su mirisala na sandalovinu i nar.Uveer, prije nego to bismo utonuli u san, poeo mi je pripovijedati o svemu to mu se dogodilo toga dana. Isprva sam samo sluao, ali s vremenom se i meni jezik razvezao. Poeo sam priati o svojim dogodovtinama, najprije o svemu u palai, a poslije i djelie onoga to je bilo prije: o oblutcima to skakuu po vodi, drvenom konjiu s kojim sam se igrao, liri iz majina miraza.Drago mi je to ju je tvoj otac poslao ovamo s tobom", rekao je.Uskoro su se nai razgovori prelili preko okvira noi. Iznenadio sam samoga sebe kad sam otkrio koliko se toga ima priati, o svemu: o morskom alu, o veeri, o ovom ili onom djeaku.Prestao sam ekati porugu, korpionov rep skriven u njegovim rijeima. Govorio je ono to je mislio, udio se ako drugi nisu. Neki su to moda pogreno tumaili kao bezazlenost. Ali nije li odlika velika uma uvijek zasjeci ravno u sr stvari?Jedno poslijepodne kad sam ga htio ostaviti da se nasamo posveti borilakim vjebama, rekao je: Zato ne bi poao sa mnom?" Glas mu je bio malo napet; da nisam mislio kako je to nemogue, rekao bih da se boji. Zrak medu nama, dosad oputen, odjednom se zategnuo.U redu", rekao sam.Bilo je to u onim tihim satima kasnog poslijepodneva; usnula palaa ekala je da popusti vruina pa su nas svi ostavili na miru. Poli smo najduim putem, vijugavim stazicama kroz maslinike do oruarnice.Stajao sam na vratima dok je on birao oruje za vjebu, koplje i ma, lagano zatupljen na vrhu. Posegnuo sam za svojim maem, a onda zastao.45Da ja...?" Zatresao je glavom. Ne.Ne borim se s drugima", rekao mi je.Izaao sam za njim na kruni prostor s tlom od ugaenog pijeska. Nikad?"Nikad."Pa kako onda zna..." zautio sam dok je on zauzeo borilaki stav u sreditu kruga, s kopljem u rukama, maem za pojasom.Da je proroanstvo istinito? Zapravo ne znam."Boanska krv tee drukije u svakom djetetu roenome od boga. Orfejev glas tjerao je i stabla da puste suzu, Heraklo je mogao ubiti ovjeka tapanjem po leima. Ahilejeva udesna sposobnost bila je njegova brzina. Ve pri prvim prijelaznim koracima u zaletu, koplje mu je jurilo bre nego to sam stizao pratiti okom. Sijevnulo je u napadu, zastalo, zatim sijevnulo unatrag. Drak koplja kao da mu je strujio u rukama, tamnosivi otri vrh palucao je poput gujina jezika. Noge su mu odskakivale od tla kao u plesaa, nikad u mjestu.Gledao sam ga kao prikovan. Jedva sam disao. Lice mu je bilo spokojno i bezizraajno, nimalo zgreno u naporu. Pokreti su mu bili tako precizni da mi se inilo da vidim protivnike s kojima se bori, njih deset, dvadeset, kako napreduju sa svih strana. Odskoio je kosei kopljem sve pred sobom dok je drugom rukom vadio ma iz toka. Vitlao je i kopljem i maem, gibak kao voda, brz kao riba u valovima.Odjednom je stao. uo sam ga kako die, tek neto glasnije nego obino, u nepominom poslijepodnevnom zraku.Tko te uio?" upitao sam ga. Nisam znao to bih drugo rekao.Otac, malo."Malo. Gotovo me obuzeo strah.Nitko drugi?"Ne."Zakoraio sam prema njemu. Bori se sa mnom."Ispustio je zvuk slian smijehu. Ne. Naravno da neu."46Bori se sa mnom." Bio sam u transu. Uio ga je, malo, otac. A ostalo je bilo - to? Boansko? Ovo je pripadalo bogovima vie od svega to sam vidio u ivotu. On je to pretvarao u ljepotu, to nae znojno umijee sjeenja i probadanja. Shvatio sam zato mu otac ne doputa boriti se pred drugima. Kako da se obian ovjek ponosi vlastitom vjetinom kad na svijetu postoji ovo?Ne elim se boriti s tobom."Izazivam te."Nema oruje."Nabavit u ga."Kleknuo je i poloio oruje na pranjavo tlo. Oi su mu susrele moje. Neu. I nemoj me to vie traiti."Trait u te opet. Ne moe mi zabraniti." Prkosno sam zakora- ip naprijed. Neto se vrelo rasplamsalo u meni, neka nestrpljivost, pouzdanje. Moram to dobiti. I on e mi to dati.Lice mu se iskrivilo i gotovo mi se uinilo da nazirem gnjev. To mi je godilo. Barem u ga dobro podbosti, ako nita drugo. A onda e se boriti protiv mene. Od opasnosti su mi ivci zujali kao napete strune.Ali umjesto toga okrenuo se i otiao, ostavivi oruje u praini.Vrati se", rekao sam. A onda glasnije: Vrati se. Boji li se?"Ponovno je ispustio onaj udni zvuk, napola smijeh, sve to leima okrenut prema meni. Ne, ne bojim se."Trebao bi se bojati." Mislio sam se naaliti, ublaiti sve, ali nije tako zvualo u nepokretnu zraku to se ovjesio izmeu nas. Njegova lea kao da su zurila u mene, nepomina, postojana.Natjerat u ga da me pogleda, pomislio sam. Noge kao da su mi progutale onih pet koraka to su nas dijelili i zaletio sam mu se u lea.Posrnuo je, poeo padati, a ja sam se prilijepio uz njega. Tresnuli smo o tlo i uo sam njegov brzi, kratki izdah kad mu je zrak istjeran iz plua. Ali prije no to sam stigao progovoriti, ve se izvrnuo poda mnom, ve me je rukama zgrabio za zapea. Otimao sam se, ne znajui to sam zapravo mislio postii. Ali sad mi je pruao otpor, barem47neto protiv ega se mogu boriti. Pusti me!" Naglo sam trgnuo ruke da se oslobodim njegova stiska.Ne." Jednim hitrim okretom povukao me pod sebe, prikovao me za tlo, s koljenima na mojem trbuhu. Dahtao sam, bijesan, ali i nekako neobino zadovoljan.Nikad nisam vidio da se netko bori kao ti", rekao sam mu. Priznanje ili optuba, ili jedno i drugo.Nisi ti ba mnogo vidio."Nakostrijeio sam se unato blagosti njegova glasa. Zna to sam mislio."Oi su mu bile neprozirne. Iznad nas tiho su lupkale nedozrele masline.Moda. Sto si mislio?"Izvinuo sam se iz sve snage pa me pustio. Sjeli smo, pranjavih tunika zalijepljenih za leda.Mislio sam..." Prekinuo sam se. U meni je sad zasjekla otrina, ona poznata bodlja gnjeva i zavisti koja sijevne kao plamen kad kresne kremen. Ali gorke su rijei zamrle prije no to sam ih pravo i pomislio.Nitko nije poput tebe", napokon sam rekao.Trenutak me promatrao u tiini. I?"Neto u tome kako je to rekao otplavilo je i posljednje tragove mojega gnjeva. Jednom sam se grizao zbog toga, jednom. Ali tko sam sad ja da zavidim na takvom emu?Kao da me uo, osmjehnuo se, a lice mu je bilo poput sunca.48ESTO POGLAVLJENakon toga nae je prijateljstvo nadolo naglo po-put proljetne bujice s planina. Prije smo ostali djeaci i jazamiljali kako su mu dani ispunjeni prinevskom podukom,dravnim poslovima i vjebama s kopljem. Ali odavno sam shvatiopravu istinu: osim satova lire i borilakih vjebi, nije dobivao nikakvupoduku. Jedan bismo dan ili plivati, drugi bismo se verali po drve-u. Izmiljali smo igre, utrkivali se i valjali. Leali bismo na toplompijesku i govorili: Pogodi o emu sad razmiljam."O sokolu to smo ga vidjeli s prozora.O djeaku s iskrivljenim prednjim zubom.veeri.dok smo plivali ili se igrali ili razgovarali, nadoao bi mi taj osje-aj. Gotovo poput straha, po tome kako me ispunjavao i penjao mise u grudima. Gotovo poput suza po tome kako je brzo nailazio. Alinisu to bili ni strah ni suze, bio je to osjeaj poletan tamo gdje su oniteki, vedar tamo gdje su sumorni. I prije sam doivljavao trenutkezadovoljnog spokoja, kratke odsjeke vremena u kojima sam se baviosamotnim uitcima: bacao kamen na abice, igrao se kockama ili sa-njario. Ali zapravo, tada to nije bila toliko nazonost neega, kolikoodsutnost, otklanjanje strave: u blizini mi nije bio ni otac ni drugidjeaci. Nisam bio ni gladan ni umoran ni bolestan.49Ovo je bilo drukije. Primijetio sam da se smijeim od uha do uha sve dok me obrazi ne bi zaboljeli, a tjeme kakljalo tako da mi se inilo da e mi otprhnuti s glave. Jezik mi je bjeao, opijen slobodom. Ovo i ovo i ovo, govorio sam mu. Nisam se morao bojati govorim li previe. Nisam se morao brinuti jesam li premrav ili prespor. Ovo i ovo i ovo! Nauio sam ga bacati abice, a on je mene rezbariti drvo. Osjeao sam svaki ivac u tijelu, svaki dodir zraka na koi.Svirao je liru moje majke, ja sam promatrao. Kad sam ja bio na redu da sviram, prsti bi mi se zapetljavali u strune i uitelj je zbog mene oajavao. Nisam mario. Sviraj jo", rekao sam mu. I svirao je sve dok mu vie nisam razabirao prste u mraku.Tad sam primijetio kako sam se promijenio. Vie mi nije smetalo to gubim kad se utrkujemo, i to gubim kad plivamo prema puini do stijenja, i to gubim kad bacamo koplje i kamen na abice. Jer tko bi se sramio gubiti od takve ljepote? Bilo mi je dovoljno gledati ga kako pobjeuje, vidjeti mu tabane kako bljeskaju dok diu oblake pijeska, ili podizanje i sputanje njegovih ramena dok se probija kroz slanu vodu. Sasvim dovoljno.U kasno ljeto, vie od godine nakon to je poelo moje progonstvo, naposljetku sam mu ispriao kako sam ubio onog djeaka. Sjedili smo u kronji hrasta u dvoritu, skriveni od pogleda, iza zavjese isprepletenog lia. Nekako mi je ovdje, visoko iznad tla, s vrstim deblom za leima, bilo lake otvoriti duu. utke me sasluao, a kad sam zavrio, upitao me: Zato nisi rekao da si se branio?"Upravo njemu nalik, pitati neto ega se nikad prije nisam sjetio.Ne znam."Ili si mogao slagati. Rei da si ga naao ve mrtvoga."Zurio sam u njega, zapanjen kako je to jednostavno. Mogao sam slagati. I spoznaja koja je slijedila: da sam slagao, jo bih bio kraljevi. Nisam u progonstvu zbog ubojstva, nego zato to se ne znam snai. Sad sam tek shvatio gaenje u oevim oima. Njegov sin idiot sve je50priznao. Prisjetio sam se kako mu se eljust ukrutila dok sam govorio. Taj ne zasluuje biti kralj.Ti ne bi lagao", rekao sam.Ne", priznao je.to bi ti napravio?" upitao sam.Ahilej je lupnuo prstima po grani na kojoj je sjedio. Ne znam. Ne mogu zamisliti. To kako ti se taj djeak obratio." Slegnuo je ramenima. Nitko mi nikad nije pokuao neto oduzeti."Nikad?" Nisam mogao vjerovati. Izgledalo mi je nemogue da postoji ivot u kojem se takvo to ne dogada.Nikad." Jedno je vrijeme utio i razmiljao. Ne znam", na kraju je ponovio. Mislim da bih se naljutio." Sklopio je oi i naslonio glavu na granu. Zeleno hrastovo lie uokvirilo mu je kosu poput krune.Sad sam esto viao kralja Pelej a: katkad nas je pozivao na vijee i na veere s vladarima koji su doli u posjet. Smio sam sjediti za stolom pokraj Ahileja, ak i govoriti ako sam htio. Nisam to htio, bilo mi je dovoljno utke sjediti i promatrati ljude oko sebe. Skops, tako me Pelej poeo zvati. Sova, zbog mojih velikih oiju. Dobro se snalazio u iskazivanju takve vrste naklonosti, openite i neobvezne.Kad bi se svi ostali razili, znali smo ostati sjediti s njim uz vatru i sluati prie o njegovoj mladosti. Sad sijed i naboran starac, priao nam je kako se neko borio rame uz rame s Heraklom. Kad sam rekao da sam vidio Filokteta, nasmijeio se.Da, nosa velikog Heraklova luka. Tad je bio kopljanik, i najhrabriji od svih nas." I to mu je ilo, takva vrsta pohvale. Poeo sam shvaati zato mu je riznica puna darova u znak primirja i sklopljenih saveza. Meu naim hvalisavim, napuhanim junacima, Pelej je bio iznimka: skroman ovjek. Ostajali bismo ondje i sluali ga dok su sluge dodavali jo jednu cjepanicu na vatru, pa jo jednu. No bi prela pola puta do svitanja kad bi nas poslao na poinak.51Nisam bio s njime samo kad je posjeivao majku. Odlazio je kasno naveer ili pred zoru, prije nego to bi se palaa probudila, i vraao se zarumenjenih obraza i miriui na sol. Kad sam ga upitao, bez oklijevanja mi je rekao udno bezbojnim glasom: Uvijek je isto. eli znati.to radim i jesam li dobro. Govori mi o mojem ugledu medu ljudima. Na kraju me pita hou li poi s njom."Sluao sam ga kao zatravljen. Kamo?"U pilje ispod mora." Gdje ive morske nimfe, tako duboko da sunce onamo ne prodire.I hoe li poi s njom?"Zatresao je glavom. Otac kae da ne smijem. Kae da ni jedan smrtnik koji ih je vidio vie nije bio isti."Kad se okrenuo, brzo sam rukom napravio prostoduni znak protiv zla. Bogovi sauvajte. Malo me uplailo uti ga da tako mirno govori o tome. Bogovi i smrtnici nikad se sretno ne mijeaju u naim priama. Ali ona mu je majka, umirivao sam samoga sebe, a on polubog.S vremenom su ti posjeti majci postali samo jo jedna od njegovih neobinosti na koje sam se priviknuo, poput njegovih udesnih nogu ili nadljudske spretnosti njegovih prstiju. Kad bih ga uo kako se u zoru penje kroz prozor, promrmljao bih sa svojeg leaja: Je li ona dobro?" I on bi mi odgovorio: Da, dobro je." A katkad bi dodao: Danas ima mnogo riba" ili Zaljev je topao kao topla kupka." A onda bismo ponovno utonuli u san.Jednog jutra mojeg drugog proljea ondje vratio se iz posjeta majci kasnije nego obino; sunce je ve gotovo izronilo iz mora i kozje su klepke odzvanjale s brda.Je li ona dobro?"Dobro je. eli te upoznati."Osjetio sam kako me preplavljuje strah, ali priguio sam ga. Misli li da bih je trebao upoznati?" Nisam mogao zamisliti to eli od mene. Znao sam za njezinu mrnju prema smrtnicima.52Nije me pogledao u oi, samo je prstima neprestano vrtio kamen koji je negdje naao. Nema u tome niega loeg. Sutra naveer, rekla je." Sad sam shvatio da je to zapovijed. Bogovi ne pitaju. Poznavao sam ga dovoljno dobro da primijetim kako mu je neugodno. Nikad se nije drao ovako ukoeno.Sutra?"Kimnuo je.Nisam htio da vidi da se bojim, premda inae nita nismo skrivali jedan od drugoga. Trebam li... trebam li donijeti dar? Medovinu?" Polijevali smo je po oltarima bogova u blagdanske dane. Bila je to jedna od najbogatijih rtava koje smo prinosili.Zatresao je glavom. Ne voli medovinu."Sljedee noi, kad su svi ukuani zaspali, popeo sam se kroz prozor. Mjesec je bio napola pun, dovoljno jasan da bez lui zublje naem put kroz stijenje. Rekao mi je da samo stojim u pjeni valova i ona e doi. Ne, uvjeravao me, ne mora nita govoriti. Ona e znati.Valovi su bili topli, gusti od pijeska. Premjetao sam se s noge na nogu, promatrao sitne bijele rakove kako trkaraju po pliaku. Oslukivao sam mislei da bih mogao uti zapljuskivanje njezinih koraka dok se pribliava. Niza al je zapuhao povjetarac pa sam zahvalno sklopio oi. Kad sam ih ponovno otvorio, stajala je preda mnom.Bila je via od mene, via od svih ena koje sam u ivotu vidio. Crna kosa padala joj je raspletena niz leda, a koa joj je sjala, blistava i nevjerojatno blijeda, kao da je upila mjeseinu. Bila mi je tako blizu da sam je mogao namirisati: miris slane vode s trakom zlatnosmeeg meda. Nisam disao. Nisam se usudio.Ti si Patroklo." Ustuknuo sam kad sam joj uo glas, hrapav i promukao. Oekivao sam srebrna zvonca, ne kripu ljunka to ga kotrljaju valovi.Da, gospoo."Licem joj je preletio izraz gaenja. Oi joj nisu bile poput ljudskih: bile su crne do samog sredita i proarane zlatnim mrljicama. Nisam se mogao natjerati da je pogledam u te oi.53On e biti bog", rekla mi je. Nisam znao to odgovoriti, pa nisam rekao nita. Nagnula se naprijed, a ja sam napola pomislio da e me dotaknuti. Ali naravno da nije.Razumije li?" Osjetio sam njezin dah na obrazu, nimalo topao, nego leden poput morskog bezdana. Razumije li? Rekao mi je i kako ona mrzi kad mora ekati.Da."Primaknula mi se jo blie, nadvila se nad mene. Usne su joj bile crvena poderotina, nalik na rasjeeni trbuh rtve, krvav i pun znamenja. Iza usana, zubi su joj blistali, otri i bijeli poput izbijeljene kosti.Dobro." Nemarno, kao da pria sama sa sobom, dodala je: Ionako e brzo umrijeti."Okrenula se i zaronila u more a da se povrina nije ni namrekala.Nisam se vratio ravno u palau. Nisam mogao. Umjesto toga otiao sam u maslinik da ondje sjedim medu vornatim stablima i otpalim plodovima. Daleko od mora. Sad mi nije trebao miris soli.Ionako e brzo umrijeti. Rekla je to hladnokrvno, kao injenicu. Nije htjela da mu budem drubenik, ali nisam bio vrijedan ubojstva. Za jednu boicu, onih nekoliko bijednih desetljea ljudskoga ivota jedva da su bili nekakva smetnja.I eljela je da on postane bog. Izgovorila je to tako jednostavno, kao da je to oito. Bog. Nisam ga mogao zamisliti kao boga. Bogovi su hladni i udaljeni, daleki poput mjeseca, nimalo slini njegovim ivahnim oima, nestanoj toplini njegova smijeka.To to je eljela bio je slavohlepno velik zalogaj. Teko je nekoga uiniti besmrtnim, pa bio on i polubog. Istina, to se dogadalo, dogodilo se Heraklu, Orfeju, Orionu. Sada sjede na nebesima, vladaju kao zvijea, goste se ambrozijom s bogovima. Ali ti su ljudi bili sinovi Zeusovi, njihove tetive snano su se napinjale od najistijeg ihora to tee ilama. Tetida je mala meu manjim boanstvima, puka morska nimfa. U naim priama ta su se boanstva morala sluiti moljaka54njem i laskom, traiti usluge od monijih bogova. Sami nisu mogli mnogo. Osim ivjeti, zauvijek.O emu razmilja?" Bio je to .Ahilej, doao me potraiti. Rijei su mu glasno odjeknule u tiini maslinika, ali nisam se uplaio. Napola sam oekivao da e doi. Htio sam da doe.Ni o emu", rekao sam. To nije bila istina. Valjda nikad nije.Sjeo je pokraj mene, pranjavih, bosih nogu.Je li ti rekla da e ubrzo umrijeti?"Zapanjen, okrenuo sam se prema njemu i pogledao ga.Da", rekao sam.ao mi je", rekao je on.Vjetar je zatresao sivo lie nad nama i negdje sam uo tihi plop kad je maslina pala na tlo.Ona eli da ti bude bog", rekao sam mu.Znam." Lice mu se zgrilo od nelagode i, unato svemu, laknulo mi je pri dui. Kako je djeaki reagirao. I kako ljudski. Roditelji, svuda isti.Ali pitanje se i dalje moralo postaviti, nisam mogao nita dok ne ujem odgovor.eli li biti..." zastao sam zamuckujui, iako sam si obeao da neu. Sjedio sam u masliniku i vjebao upravo to pitanje dok sam ekao da me pronae. eli li biti bog?"Oi su mu bile tamne u polusvjetlu. Nisam razabirao zlatne mrljice u zelenoj arenici. Ne znam", napokon je rekao. Ne znam niti to to znai, niti kako se to dogodi." Spustio je pogled na ruke sklopljene na koljenima. Ne elim otii odavde. I kad bi to uope bilo? Ubrzo?"Ostao sam bez rijei. Nisam znao nita o tome kako se postaje bog. Bio sam samo smrtnik, nita vie.On se namrtio, progovorio glasnije. Uostalom, postoji li uope to mjesto? Olimp? Ona zapravo i ne zna kako bi to izvela. Pretvara se da zna. Misli da ako se dovoljno proslavim..." Glas mu je zamro.55Na to sam se barem mogao nadovezati. Onda bi te bogovi dobrovoljno uzeli."Kimnuo je. Ali nije mi odgovorio na pitanje. Ahileju."Okrenuo se prema meni, oiju i dalje punih nemona bijesa, s nekakvom ljutitom zbunjenou. Bilo mu je tek dvanaest godina. eli li ti postati bog?" Ovaj put ilo je lake. Jo ne", rekao je.Stisak, za koji nisam ni znao da je u meni, malo je popustio. Jo ga neu izgubiti.Podupro je bradu dlanom; crte su mu djelovale finije nego inae, kao da su isklesane u mramoru. Ali volio bih biti junak. Mislim da bih to mogao postati. Ako je proroanstvo tono. Ako bude rata. Majka kae da sam bolji ak i od Herakla."Nisam znao to rei na to. Nisam znao je li to majinska pristranost ili injenica. Bilo mi je svejedno. Ne jo.Jedno je vrijeme utio. Onda se odjednom okrenuo prema meni. Bi li ti elio biti bog?"Tamo, medu mahovinom i maslinama, to mi je zvualo smijeno. Nasmijao sam se, a trenutak poslije nasmijao se i on. Mislim da su izgledi za to mali", rekao sam mu. Ustao sam, pruio mu ruku. Uhvatio ju je i dignuo se na noge. Tunike su nam bile pranjave, a mene su noge lagano peckale od morske soli koja se suila na njima.Ima smokava u kuhinji. Vidio sam ih", rekao je.Bilo nam je tek dvanaest godina, premalo da nas bilo to dugo mui.Kladim se da mogu pojesti vie od tebe."Da vidimo tko je bri!"Nasmijao sam se. Dali smo se u trk.56SEDMO POGLAVLJESljedee ljeto napunili smo trinaest godina, najprijeon, zatim ja. Tijela su nam se poela protezati, razvlaei namzglobove sve dok nisu postali bolni i slabi. U Pelejevu sjajnomebronanom zrcalu gotovo se nisam prepoznavao: bio sam krakat imrav, trkljavih nogu kao u rode i zailjene brade. Ahilej je bio jovii, nadvisivao me za glavu. S vremenom emo dorasti do iste visi-ne, ali on je sazrio ranije, moda osnaen boanskim u svojoj krvi.I ostali su djeaci odrastali. Redovito smo uli stenjanje iza zatvo-renih vrata i vidjeli sjene kako se vraaju u svoje postelje prije svitanja.U naim su krajevima mukarci esto uzimali branu druicu prijenego to im je poteno izrasla brada. Koliko su ranije onda uzimalislukinju? To se i oekivalo; malo je koji mukarac dolazio u branupostelju neiskusan. Oni koji jesu, bili su doista nesretnici: preslabi danagovore, preruni da osvoje, presiromani da plate.Po obiaju, u svakoj je palai obitavala cijela svita ena plemeni-ta roda koje su sluile gospodarici kue. Ali kako Pelejeve ene nijebilo u palai, slukinje koje smo sretali bile su uglavnom ropkinje.Kupljene ili zarobljene u ratu, ili roene u suanjstvu. Danju su na-takale vino, ribale podove, istile kuhinju. Nou su pripadale vojni-cima ili djeacima tienicima, kraljevima u posjetu ili samom Pele-ju. Nabrekli trbusi koji su slijedili nisu bili izvor stida, nego zarada:57jo robova. Nisu to sve bile nasilne obljube, katkad je postojalo uzajamno zadovoljstvo, ak i naklonost. Barem su to vjerovali mukarci kad su o tome govorili.I meni i Ahileju bilo bi lako, beskrajno lako lei s nekom od tih djevojaka. S trinaest godina ve smo gotovo i kasnili, posebno on, jer su prinevi bili poznati po kraljevskom apetitu. Umjesto toga, utke smo promatrali kako tienici povlae djevojke u krila ili kako Pelej najljepu od njih poziva u svoju lonicu poslije veere. Jedanput sam ak uo kako je kralj nudi svojem sinu. Odgovorio je gotovo prkosno: Veeras sam umoran." Poslije, dok smo se vraali u nau sobu, izbjegavao je moj pogled.A ja? Ja sam bio srameljiv i utljiv sa svima osim s Ahilejem; jedva sam mogao razgovarati s drugim djeacima, kamoli s kojom djevojkom. Kao kraljeviev drubenik, vjerojatno ne bih ni morao govoriti, bio bi dovoljan pokret ruke ili pogled. Ali takvo to nije mi ni padalo na pamet. Osjeaji koji su se nou budili u meni nisu imali nikakve veze s tim slukinjama, s njihovim oborenim pogledima i poniznim posluhom. Promatrao sam kako jedan djeak prtlja oko djevojine haljine, tup izraz njezina lica dok mu je toila vino. Nisam elio nita takvo.Jedne veeri ostali smo dokasno u Pelejevoj odaji. Ahilej je leao na podu, s rukom pod glavom umjesto jastuka. Ja sam, neto slube- nije, sjedio na stolcu. Ne samo zbog Peleja. Nije mi se svialo kako izgledaju moji mravi krakati udovi isprueni na podu.Stari kralj napola je sklopio oi. Pripovijedao nam je priu.Meleagar je bio najbolji ratnik svojeg doba, ali i najuznositiji. Smatrao je da mu pripada sve najbolje, a budui da su ga ljudi voljeli, to je i dobivao." Pogled mi je odlutao do Ahileja. Prsti su mu se jedva vidljivo micali u zraku. To je esto radio dok je skladao novu pjesmu. Valjda ga je nadahnula pripovijest o Meleagaru, onako kako ju je priao njegov otac.58Ali jednoga je dana kalidonski kralj rekao: ,Zato moramo toliko davati Meleagaru? U Kalidonu ima i drugih zaslunih mueva.'"Ahilej se pomaknuo i tunika mu se zategnula preko prsa. Taj sam dan sluajno uo kako slukinja ape prijateljici: Misli li da me princ pogledao za veerom?" Glas joj je bio pun nade.Meleagar je uo kraljeve rijei i pobjesnio je."Danas ujutro skoio je na moj krevet i pritisnuo nos uz moj. Dobro jutro", rekao je. Sjetio sam se njegove topline na svojoj koi.Rekao je: ,Neu se vie boriti za vas.' I zaputio se ravno kui te potraio utjehu u naruju svoje ene."Osjetio sam kako me netko vue za nogu. Bio je to Ahilej, koji mi se iroko osmjehivao s poda.Kalidon je imao ljute neprijatelje, a kad su uli da se Meleagar vie nee boriti za Kalidon.Lagano, izazivaki, gurnuo sam nogu prema njemu. Njegovi su mi se prsti obavili oko zgloba.Napali su. I grad Kalidon pretrpio je strane gubitke."Ahilej me povukao, pa sam napola spuznuo sa stolca. Uhvatio sam se za drveni rukohvat da me ne povue na pod.I ljudi su poli Meleagaru da ga zamole za pomo. A... Ahileju, slua li ti mene?"Da, oe."Ne slua. Mui naeg jadnog Skopsa."Pokuao sam izgledati kao muenik. Ali osjeao sam samo hladnou na zglobu, tamo gdje su trenutak prije bili njegovi prsti.Moda je tako i bolje. Malo sam se umorio. Zavrit emo priu neku drugu veer."Ustali smo i poeljeli starcu laku no. Ali dok smo se spremali otii, rekao je: Ahileju, mogao bi potraiti onu plavokosu djevojku iz kuhinje. uo sam da se ulja oko dovrataka ne bi li te doekala."Bilo je teko odrediti je li mu se lice tako promijenilo zbog vatre ili neega drugog.59Moda, oe. Umoran sam veeras."Pelej se zacerekao, kao da je to ala. Siguran sam da bi te ona uspjela razbuditi." I zatim nas otpravio mahnuvi rukom.Morao sam kaskati da drim korak s njim dok smo hodali prema naoj odaji. Umili smo se u tiini, ali u meni je kopkala bol, podmukla kao pokvareni zub. Nisam je mogao ostaviti na miru.Ta djevojka... svia ti se?"Ahilej se okrenuo prema meni s drugog kraja prostorije. Zato? Tebi se svia?"Ne, ne." Zacrvenio sam se. Nisam to mislio." Tako se nesigurno nisam osjeao s njim jo o najranijih dana. Mislim, eli li... "Zatrao se prema meni, sruio me na leda na moju slamaricu. Nadvio se nad mene. Zlo mi je vie od tih pria o njoj", rekao je.Vruina mi se uspinjala vratom, plazila mi vrelim jezicima po licu. Njegova je kosa padala oko mene, zapahnuo me njegov miris. Zrnata koa njegovih usnica zaustavila se na dlaku od mojih.A onda se, ba kao i jutros, povukao. Skoio je na noge, otiao na drugi kraj odaje da natoi posljednji pehar vode. Lice mu je bilo nepomino i smireno.Laku no", rekao je.Nou, u postelji, naviru slike. Poinju kao snovi, milovanja koja me prate u snu iz kojeg se naglo budim uzdrhtao. Leim budan, a slike su jo tu: treptav odsjaj vatre na vratu, zaobljena linija boka to se sputa i vue prema dolje. Ruke, glatke i snane, pruaju se da me dodirnu. Poznam te ruke. Ali ak i ovdje, u tami iza sklopljenih vje- a, ne mogu imenovati ono emu se nadam. Danju me hvata nemir, rastrzan sam. Ali koliko god ja koraao gore-dolje, pjevao ili trao, to ih ne sprjeava. Dolaze i ne daju se zaustaviti.Ljeto je, jedan od prvih lijepih dana. Poslije ruka smo na alu, sjedimo leima naslonjeni na nakoen komad naplavljena drva. Sunce60je visoko, zrak oko nas topao. Ahilej se mekolji pokraj mene, stopalo mu dodiruje moje. Hladno je, ruiasto izgrebeno od pijeska, mekano nakon zime provedene u kui. Pjevui neto, dio pjesme koju je ranije svirao.Okreem se prema njemu da ga pogledam. Lice mu je glatko, bez mrlja i pritia koji ve napadaju ostale djeake. Crte su mu izvuene sigurnom rukom, nita nije iskrivljeno, traljavo, nita preveliko - sve precizno, izrezano najotrijim od noeva. A opet, opi dojam nije otar.On se okree i vidi da ga gledam. Sto je?" kae.Nita."Osjeam njegov miris. Ulja od nara i sandalovine kojima mae noge, sol istog znoja, zumbule kroz koje smo gazili na putu ovamo i iji nam je miomiris natopio glenjeve. Ispod svega toga je njegov vlastiti miris, miris s kojim odlazim na poinak, miris s kojim se budim. Ne mogu ga opisati. Sladak je, ali ne sasvim. Snaan je, ali ne presnaan. Neto poput badema, ali ni to nije posve tono. Katkad, nakon to se hrvemo, tako mirie i moja vlastita koa.Sputa ruku na tlo da se osloni na nju. Miii nadlaktice