SVEUILITE U RIJECIFAKULTET ZA MENADMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJA

SNAGA TRIJADE NA SVJETSKOM TRITU(seminarski rad)

Opatija, 2015.SVEUILITE U RIJECIFAKULTET ZA MENADMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJA

SNAGA TRIJADE NA SVEJTSKOM TRITU(seminarski rad)

Kolegij: Meunarodno poslovanje Studenti: Nives RadoMentor: prof.dr.sc. Ana VizjakEdita Nedeljkovi

Opatija, svibanj, 2015.SADRAJ

UVOD11. NASTANAK TRIJADE31. 1. TRGOVINSKA POLITIKA EUROPSKE UNIJE41.1.1. ZAJEDNIKA TRGOVINSKA POLITIKA EU ORIJENTIRANA JE PREMA SLOBODNOJ RAZMJENI61.1.3. EUROPSKA UNIJA U SVJETSKOJ TRGOVINI72.2. SAD82.2.1. USPONI I PADOVI SAD-a tijekom Hladnog rata82.2.2. SAD i EU92.3. JAPAN102.3.1. JAPANSKA EKONOMIJA112.3.2. JAPAN I EU13ZAKLJUAK15LITERATURA17

13

UVOD

Europska unija najvei je trgovinski partner na svjetskom nivou, koja je ostvarila vie od petine ukupnog izvoza u 1999. godini. Od svojih najranijih dana EU je preuzela obavezuuklanjanja trgovinskih prepreka izmeu svojih lanica, na temelju injenice da e to potaknutiekonomski napredak te nacionalno i pojedinano blagostanje. EU se za iste principe bori i nasvjetskom nivou.Multilateralni trgovinski sistem progresivno je liberaliziran nizom meunarodnih pregovora tokom proteklog pola stoljea. Za to je vrijeme svjetska trgovina narasla sedamnaest puta, proizvodnja se uetverostruila, svjetska dobit po glavi stanovnika udvostruila, a prosjene carine u industrijaliziranim zemljama pale su s 40% 1940. godine na manje od 4%. EU vjeruje da multilateralna liberalizacija trgovine moe donijeti znatne koristi globalnoj ekonomiji te da bi se veina uz to vezanih poteza trebala usmjeriti prema regijama u razvoju. To podrazumijeva da je ekonomski rast putem liberalizacije trgovine presudan faktorunapreivanja socijalnih uslova i doprinosa odrivom razvoju irom svijeta. U dvjema studijama Evropske komisije, objavljenima uoi Konferencije u Seattleu, zakljueno je da bi daljnja liberalizacija trgovine mogla znatno doprinijeti odrivom razvoju i svijetu donijeti godinju dobit od gotovo 420 milijardi eura, to bi bilo jednako pridruivanju jo po jedne ekonomije veliine Koreje ili Holandije svjetskom BDP-u svake godine.Ekonomski rast rezultirat e i novim radnim mjestima, to se pokazalo i na primjeru Unije, u kojoj je nakon ukidanja unutarnjih prepreka otvoreno pola miliona radnih mjesta.1 Slobodnija trgovina donosi vie poslovnih mogunosti, uinkovitiju raspodjelu izvora i vee bogatstvo. Daljnje smanjivanje carina omoguit e bolje iskoritavanje izvoznih potencijala jer e trgovinskim tokovima sve vie upravljati kvalitet, cijena i nivo usluge, a poslovanje e imati sve manje vjetakih prepreka poput carina. Korist za potroae oitovat e se u veem izboru i niim cijenama na temelju jae konkurencije.EU je izuzetno vaan igra na svjetskoj trgovinskoj sceni. Kao takva pripadnik je najveeg i najmonijeg trokuta globalne ekonomske supersile na svijetu, tzv. Trijade (EU, SAD i Japan). U nastavku se moete upoznati prije svega sa osnovama trgovinske politike EU te njenoj ulozi u svjetskoj trgovini, a nakon toga o nastanku Trijade. Takoer, vano je razumjeti karakteristike trita ova dva najvea trgovinska partnera EU, prije nego otkrijete kakvi su njihovi trgovinski odnosi sa EU kao i sa kojim problemima i sukobima se susreu umeusobnoj trgovini. 1. NASTANAK TRIJADE

U cilju boljeg razumijevanja moi tzv. Trijade: Japana, SAD-a i EU, potrebno se vratiti u vrijeme Hladnog rata (poslije 1945). Triada tj. Japan, Sjeverna Amerika i Zapadna Europa su izali kao pobjednici iz Hladnog rata. Svijet je nakon Drugog svjetskog rata (1945) bio politiki podijeljen. Na jednoj strani nalazile su se kapitalistike SAD a sa druge strane, komunistiki SSSR. Ovaj teki rat je u Europi i Japanu prouzrokovao ogromne tete. SAD, kao najvea sila u to vrijeme, su na osnovu Maralovog plana pruile podrku i pomo Europi. Na taj nain su produbljeni ekonomski odnosi sa SAD-om, a Europa se napokon mogla oporavljati. SAD su pri tome odigrale odluujuu ulogu na ekonomskom i sigurnosno politikom planu u Europi i Japanu.Potpisivanjem Rimskih ugovora 1958. godine stvorena je Europska ekonomska zajednica (EEZ) a europska ekonomija je ojaala. Cilj tadanjih est zemalja osnivaa EEZ bila je zajednika ekonomska i trgovinska politika. 1992. godine 12 zemalja je uestvovalo u stvaranju unutranjeg trita koje poiva na etiri temeljne slobode roba, usluga, ljudi i kapitala. Na taj nain je zagarantirano zajedniko trite za trgovinu, a europskoj trgovini su se otvarale nove prilike na ekonomskom planu. Ovo je rezultiralo najveim unutranjim tritem na svijetu.U djelu 1984 (George Orwell) vladajuim svjetkim poretkom dominirale su tri sile Oceania, Euroazija i Istona Azija. Ispostavilo se da je Orwell-ova vizija o budunosti bila djelimino tona. Mnoge post-ratne totalitarne drave su sruene, ali se pojavila tripolarna podjela globalne ekonomske i politike sile. etiri stoljea Europa je sebe smatrala srcem globalne ekonomije. Ova percepcija je ostala nepromijenjena bez obzira na post-ratni svijet kojim su uglavnom dominirale ekonomski dinamine i snane SAD. Meutim, kako su post-ratne godine prolazile pojavio se Japan kao trea rivalna ekonomska sila kao izazov prevlast Zapada. Rimskim ugovorom kreiran je supranacionalni entitet s namjerom da kompenzira vlastiti relativni gubitak politike i ekonomske moi europskih drava za postimperijalnu svjetsku scenu.Tako su SAD, Japan i Evropska unija formirale Trijadu (trokut) globalne ekonomske supersile. Mogue je proiriti okvir na NAFTU (Sjevernoameriki sporazum o slobodnoj trgovini), Istonu Aziju i Europu kako bi se reprezentirao nastavak regionalnih sporazuma koji su se nedavno pojavili. lanice NAFTE SAD, Kanada i Meksiko mogle bi htjeti da udube integracijsku vezu izmeu sebe koristei EU kao prototip model. Ostvareni impulsiintraistonoazijske trgovine kao i progresivne diskusije voene unutar APEC-a (Azijskopacifika ekonomska kooperacija) mogli bi dovesti do slobodno trgovinske zone izgraene izmeu obje strane Pacifikog obrua do 2020. godine. 2004. godine desio se posljednji krug proirenja u EU kada je deset zemalja - Cipar, eka, Estonija, Latvija, Litvanija, Maarska, Malta, Poljska, Slovaka i Slovenija pristupilo Uniji i time proirilo EU na 25 lanica. Magnetni efekat glavnih svjetskih ekonomskih polova mogao bi se nastaviti povlaenjem odreenog broja susjednih i neprikljuenih zemalja u budue lanstvo Trijade.Objanjenje gravitacione sile koju Trijada vri na druge nacije je relativno jednostavno. lanice Trijade ostvaruju priblino 50 % (tonije 47%) svjetskog GDP-a, meunarodne trgovine i investicionih tokova. Takoer, posjeduju najvea i najsofisticiranija trita i predstavljaju primarni izvor novih tehnolokih dostignua i inovacija. Tamo gdje bude mogue, neprikljuene zemlje e teiti da se pridrue silama Trijade. Geografska lokacija i imovina koje zemlja mora ponuditi postojeim lanicama primarno e determinirati nivo dozvole za pristupanje. Konkurentnost Trijade moe se javiti ili u formi rivalnih konkurira na vie kooperativnoj bazi. Globalizacija biznisa pokazala je prednosti koje donose konzorciji i druge forme saradnji stratekih alijansi izmeu firmi kroz spektar Trijade. Politike sile Trijade pokuavaju da sklope slina partnerstva jer su realizirale da je bolje konkurirati iznutra nego izvana. Ipak se zadrava glavni princip da poboljanje konkurentnosti vodi ka poboljanju prosperiteta u motivacijskom i procesu donoenja odluka u biznisu kao i stvaranju politika.

1. 1. TRGOVINSKA POLITIKA EUROPSKE UNIJEZajedniko trite sa zajednikom carinom za industrijske robe prema treim zemljama zahtijevalo je zajedniku vanjskotrgovinsku politiku. 1957. godine, Rimskim ugovorom stvorena je Evropska ekonomska zajednica kao carinska unija sa zajednikom carinskom tarifom prema treim zemljama i tenjom ka uklanjanju svih prepreka u trgovini izmeu zemalja lanica. Zemlje lanice EEZ su, pokazujui veliki interes i spremnost, ovaj cilj realizovale gotovo dvije godine prije predvienog roka. Istim ugovorom je predvieno i stvaranje zajednikog trita, to je podrazumijevalo usklaivanje ekonomskih politika zemalja lanica i razvoj zajednikih spoljnoekonomskih odnosa, a prije svega spoljnotrgovinskih odnosa prema treim zemljama. U preambuli Ugovora iz Rima navodi seda Europska unija eli da doprinese progresivnom ukidanju ogranienja na meunarodnu trgovinu pomou zajednike trgovinske politike.Zajednika trgovinska politika je u toku godina postala sredina taka politike EU, obzirom da EU kao najvei ekonomski blok na svijetu, na kojeg otpada preko petina svjetske trgovine, zastupa jedinstvenu i koherentnu politiku prema ostatku svijeta. Osnivaki ugovor o EEZ predvidio je etiri velike slobode to je predstavljalo kljunu determinantu unutranje trgovinske politike. Ove etiri velike slobode podrazumijevaju: slobodu kretanja roba slobodu kretanja ljudi slobodu obavljanja usluga slobodu kretanja kapitala

Time su se nastojale otkloniti bilo kakve barijere slobodnom protoku unutar same integracije i kreiranje zajednikog trita. EEZ je, sa ciljem eliminisanja barijera trgovini unutar Zajednice, u okviru programa Evropa 1992 definiraala tri grupe prepreka slobodnom protoku koje je trebalo ukloniti:1) fizike barijere2) tehnike barijere3) fiskalne barijereEliminiranje fizikih barijera bilo je znaajno zbog poveanja mobilnosti ljudi, a samim tim i ostalih faktora proizvodnje. Graani EEZ su putem europskog dravljanstva ostvarili pravo na slobodno kretanje i boravak unutar Zajednice.Tehnike barijere su se odnosile na tehnike, zdravstvene i druge standarde kao i procedure javnih nabavki u trgovini unutar Zajednice. Meutim, uvoenjem Jedinstvenog europskog akta otklonjene su ove barijere koje su znatno oteavale trgovinu izmeu zemalja lanica.U fiskalne barijere spadaju prvenstveno razlike u visini i metodi primjene poreza i razliito zakonodavstvo. Ove barijere uspjeno su eliminirane usklaivanjem stopa PDV-a,odreivanjem minimalne stope PDV-a za odreene robe, ukidanjem taksi na luksuzna dobra. U skladu sa nadlenostima u oblasti vanjske trgovine, EU je potpisala i Sporazum o formiranju Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i time preuzela i osnovne principe WTO koji se odnose na multilateralno reguliranje meunarodne trgovine, reciprocitet, zabranukvantitativnih ogranienja i diskriminacije u meunarodnoj trgovini.Vanjskotrgovinska politika EU se sastoji od: a) autonomnih mjera EU (proizilaze iz primjene Zajednike carinske tarife)b) mjera koje proizilaze iz ugovora EU sa pojedinim grupama zemaljaOd 1964 do 1967, Europska zajednica (EZ) je u Kenedijevoj rundi u okviru GATT-aprovodila zajedniku politiku. Rezultatu ovih pregovora tj. sniavanje carina industrijskihdobara u prosjeku za 35% - u velikoj mjeri doprinijela je EZ. U narednoj Tokio rundi (1973-1979) Zajednica, koju je predstavljala komisija EZ, je po prvi put istupila u jedno ime. EZ je novu ugovorenu carinsku tarifu, koja je podrazumijevala sniavanje stope za jednu treinu do1988. godine, implementirala ve 1985. godine. Pored ovih multilateralnih dogovora u okviru GATT-a, EZ je od samog poetka svog djelovanja uspostavila brojne trgovinskopolitike odnose sa pojedinim zemljama ili grupama zemalja. Intenzivni i mnogostruki trgovinskopolitiki odnosi EU prema ostatku svijeta ne mogu skriti niz nerjeenih problema. Oni su prvenstveno rezultat injenice da trgovinske povlastice dodjeljene treim zemljama istovremeno dovode do diskriminacije drugih trgovinskih partnera. To se prije svega odnosi na industrijalizirane zemlje SAD i Japan. Problematini su postojei otvoreni i skriveni bilateralni trgovinski propisi pojedinih zemalja lanica sa treim zemljama. Najslabija taka trgovinske politike EU je njena izraena zatita u agraru.

1.1.1. ZAJEDNIKA TRGOVINSKA POLITIKA EU ORIJENTIRANA JE PREMA SLOBODNOJ RAZMJENI

Ostvarenjem carinske unije 1968. godine trgovinska politika postala je zajednika prema ostalom svijetu. Ona je vanjska fasada zajednikom, jedinstvenom te unutarnjem tritu. Ugovor o osnivanju Evropske unije izmijenjen je Amsterdamskim ugovorom koji odreuje okvire te politike. Komisija je zaduena za njeno uvoenje na temelju mandata koje joj je dalo Vijee ministara, kvalificiranom veinom.Komunitarno zakonodavstvo o carinama vrlo je razraeno, razlikujui 11 000 tarifnih pozicija za carinsku nomenklaturu s vie od 400 lanaka. Carinska zatita u industriji je malosignifikantna i izrazito je ciljana na osjetljive proizvode, dok veliko znaenje ima u poljoprivredi. Nakon dogovora u okviru Urugvajske runde, 39% ukupnog uvoza EU u industrijskom sektoru nije obuhvaeno nikakvom carinom. Prosjena carina u tom sektoru, za oporezivan uvoz, odreena je u 1997. godini i iznosi 3,6%. Vrne carine (pics tarifaires),carine vee od 15% malo se primjenjuju i odnose se na tekstil, odjeu, line automobile i nekeelektrine proizvode. Osim toga, pojaane su u tim granama antidampinkim postupkom. Nakoncu 1997. godine Zajednica je imala 138 antidampinkih carina i 3 kompenzatorne carine,koje se uglavnom koncentriraju na zemlje u tranziciji i na azijske zemlje. U poljoprivredi,konverzija prelevmana u carinu Urugvajskim pregovorima dovela je do prosjenog smanjenjacarina. Vrne tarife (carine vee od 35%) odnose se na itarice, meso, mlijene proizvode, perad, eer i duhan.Pod pritiskom Urugvajskih pregovora Unija koristi takvu trgovinsku politiku koja omoguavazemljama lanicama i preduzeima Unije da zatrae od Europske komisije ispitivanjetrgovinskih prepreka i pozivanje na meunarodnu proceduru razliitih odredbi koje se odnosena prepreke. Meutim, sve mjere poduzete su pod uvjetom obaveznog respektiranja i postojee meunarodne procedure.

1.1.3. EUROPSKA UNIJA U SVJETSKOJ TRGOVINI

Poto je EU glavni meunarodni trgovinski blok, ona ima izuzetno dubok uticaj na svjetsku privredu. 2002. godine, (Tabela 1) izvoz robe 15 drava lanica EU inio je 15 % svjetskog izvoza, dok je isti udio za SAD i Japan bio 11 % i 7 %, pojedinano. 2004. godine, izvoz robe 25 drava lanica iznosio je na 14%, a udio SAD-a i Japana iznosio je 9% i 6%,pojedinano. Na strani uvoza, 15 drava lanica EU bile su odredite za 14 % svjetskoguvoza (2004. god. takoer 14%), dok je isti udio za SAD i Japan bio 18 % i 5 %,pojedinano(2004. god. 16% i 5%). Ovi podaci pokazuju da je EU snano povezana i meusobno zavisna od sistema svjetskog trgovanja.

UVOZGlavni partner u uvozu EU bile su SAD. 2000. godine, (Tabela 3) udio SAD u uvozu EUiznosio je 19 %. Drave lanice EFTA, sa udjelom od 10 % u uvozu EU bile su najvanijagrupa izvoznika u EU. Samo vicarska doprinosila je 6 % u uvozu EU. Srednja i IstonaEuropa (bez Rusije) uestvovala je 10 % u uvozu EU. Potrebno je takoer uoiti relativneudjele u EU koji pripadaju azijskim dravama. Japan je uestvovao sa 8 % u uvozu EU, dokje udio Kine bio 7 %. Relativni udio podsaharskih afrikih drava bio je u padu uposmatranom periodu.

IZVOZGeografska struktura izvoza roba slina je istom sastavu uvoza. Glavno izvozno trite EU2000. godine bile su SAD (Tabela 4). etvrtina cjelokupnog izvoza EU odlazila je u ovudravu. Udio izvoza EU u zemlje lanice EFTA i zemlje Srednji i Istone Europe zajednoinio je 30 %. Sama vicarska bila je odredite za 8 % ukupnog izvoza EU. Na Japan jeodlazilo 5 % izvoza EU, a na Kinu 3 %. Zanimljivo je uoiti neprestan pad u udjelupodsaharske Afrike kao destinacije za izvoz EU u posmatranom periodu.Mainerija i saobraajna oprema bili su glavni izvozni artikli EU (47 % ukupnog izvoza).Poto su ovo bili i glavni uvozni artikli, intra-industrijska razmjena bila je veoma razvijena.Hemijski proizvodi takoer su zauzimali visoko mjesto u izvozu EU (14 %).2.2. SADNakon Drugog svjetskog rata SAD su dominirale svjetskom ekonomskom scenom stvarajui oko 35% svjetskog GDP-a krajem 1940-tih. To je bila tehnoloki daleko najnaprednija nacija u to vrijeme koja je posjedovala najdinaminije kompanije i domaa trita na svijetu, nivo produktivnosti po dva puta veoj stopi u odnosu na veinu konkurenata, a u prvi plan stavljala je nove proizvode i procese inovacije. SAD su dugo vremena drale poziciju nosioca kapitalistikih standarda slobodnog trita. Pionirski duh i samopouzdanje njenih preduzetnika odveli su SAD u svom usponu do samog vrha industrijske lige nacija. Obilni prirodni resursi i kako se ini samoodrivo domae trite obezbijedili su potrebne uslove koji su neophodni za ekspanziju poetnog biznisa. Amerike kompanije su veoma rano preuzele vodstvo u industrijama masovne proizvodnje i tehnologija kao to su Ford u automobilskoj industriji i IBM za uredsku opremu i kompjutere. SAD su takoer prve razvile koncept standardiziranih, raspoloivih i pogodnih dobara koja su bila dostupna veini domainstava.2.2.1. USPONI I PADOVI SAD-a tijekom Hladnog rata

1950-tih i 1960-tih godina amerike kompanije su preuzele prevlast irokog spektra industrija. Ovome su posebno bili izloeni visokotehnoloki i brzo rastui sektori kao to suzrakoplovstvo, uredska oprema i kompjuteri, proizvodi vezani za odbranu, sintetikimaterijali, telekomunikacije, hemikalije i elektronika. 1971. godine SAD su proizvodilepreko tri etvrtine ukupnog svjetskog izvoza aviona. Slina je situacija u podruju finansijskihi drugih komercijalnih usluga. Obilni kapitalni resursi povezani sa fleksibilnim, pristupanimkapitalnim tritem i uporedivo niskim realnim kamatnim stopama predstavljali su kljunedeterminante dinaminog rasta amerike ekonomije. Domae trite je postajalo sve bogatijea njegovi potroai su se u to vrijeme smatrali najprefinjenijim na svijetu. Ono je, takoer,postalo kljuni izvor ekonomskog rasta i ekspanzije za ostale ekonomije, a naroito za Japan idruge izranjajue nacije iz Pacifikog obrua. Visok nivo produktivnosti, inovativnihaktivnosti i generalni dinamizam bili su djelimino odrani zahvaljujui izvrsnomobrazovnom sistemu. Ekonomska infrastruktura smatrana je najnaprednijom na svijetu.Kako su poslijeratne godine odmicale, hegemonska pozicija SAD-a bila je izloena serijipritisaka. Njeno uee u Vijetnamskom ratu a zatim poraz u vezi sa naftnom krizom 1973-1974 zadali su ozbiljne psiholoke udare amerikom drutvu. Postepeni gubitak amerikedominacije u sve veem broju industrija i svjetskih trita jo su dublje potkopali njenosamopouzdanje. Tada su i Japan i Njemaka ozbiljno izazvali status SAD-a kao najnaprednijetehnoloke nacije na svijetu preuzimajui vodstvo u mnogim tehnolokim procesima,naukama o novim materijalima i sloenim elektronskim proizvodima. Japanske kompanije supoele da akumuliraju razne vrste patenata na amerikom tritu i nadmae domae proizode po kvaliteti, stopi razvoja novih proizvoda i usluga.

2.2.2. SAD i EUPoto ne postoje sporazumi o preferencijalnoj trgovini izmeu SAD-a i EU, SAD se nalaze na pretposljednjem mjestu u pogledu povlastica u trgovini koje EU nudi svojim spoljnim partnerima. Ni SAD ne tretiraju EU u trgovinskim odnosima nita drugaije. Okvir za razmjenu izmeu dva glavna partnera u osnovi je postavljen kroz organizacije GATT/STO.Uprkos ovim niskim trgovinskim koncesijama, SAD su pojedinano stalno bili glavniinozemni dobavlja EU. 2000. godine, 19 % (197 milijardi eura) spoljnog uvoza EU poticao je iz SAD-a. Na strani izvoza SAD su uvijek bile zemlja koja je predstavljala glavno izvoznotrite za EU. 2000. godine 25 % (232 milijarde eura) izvoza EU u tree zemlje odlazilo je uSAD. Sjedinjene Drave bez sumnje su najvei partner EU-a, a njihov slojevit odnos posebnoje blizak u pogledu niza pitanja, od trgovine i politike do vanjske politike i sigurnosti. Tijesnosurauju ne samo bilateralno, ve i u meunarodnim tijelima poput Ujedinjenih naroda,Svjetske trgovinske organizacije, NATO-a i G8 te u osjetljivim podrujima poput Balkana.Razvili su odnos koji bi se mogao nazvati aktivnim partnerstvom ili odnosom viestrukihmogunosti putem kojeg, djelujui zajedno, mogu biti snana snaga napretka u gotovo svim pitanjima.Osnove sadanjeg partnerstva oblikovala je 1990. godine Transatlantska deklaracija, kojomsu dogovorena dva bilateralna sastanka na vrhu na godinu. Partnerstvo je 1995. dodatnoojaao novi transatlantski program, ija etiri poglavlja promicanje mira i stabilnostidiljem svijeta, odgovaranje na globalne izazove, doprinos irenju svjetske trgovine iuspostava vrih veza izmeu partnera pokrivaju itavu lepezu aktivnosti EU. Taj projekatje tri godine kasnije nazvan Novo transatlantsko trite NTM, koji je predviao stvaranjezone slobodne trgovine izmeu EU i SAD-a, koja je obuhvatala usluge, uklanjanje carina naindustrijske proizvode, smanjenje necarinskih barijera u oblasti normi o javnom tritu,intelektualnom vlasnitvu i investicijama te uvoenje bilateralnih preventivnih mehanizama ireguliranje sukoba. Poljoprivreda i audiovizuelna tehnika iskljuene su iz tih sporazuma.Meutim, projekat je doivio neuspjeh.Nakon tog neuspjeha, Komisija je predloila novo pribliavanje kvalificirano kao novudimenziju transatlantskim ekonomskim partnerstvom (koje ima blai oblik od NTM-a). Onoje uspostavljeno 1998. godine, s obvezom uklanjanja bilateralnih tehnikih prepreka trgovini ipodsticanja multilateralne liberalizacije, ali i Bonskom deklaracijom sljedee godine, koja jepotvrdila puno i ravnopravno partnerstvo u ekonomskim, politikim i socijalnim pitanjima.EU i Sjedinjene Drave dvije su najvee privrede na svijetu, koje sve vie ovise jedna odrugoj. Ona zajedno ine gotovo polovinu svjetske ekonomije i transatlantskih trgovinskih iinvesticijskih tokova, u vrijednosti od gotovo milijarde eura na dan. Jedno drugom su najveitrgovinski partner i najvaniji izvor, ali i odredite stranih ulaganja. Iako rasprave o bananamai hormonski uzgojenoj govedini lako dospijevaju na naslovnice, ti proizvodi ine samo netomanje od 2% transatlantske trgovine i vie su naslijee prolosti nego odraz sadanjosti.

2.3. JAPANPut Japana do statusa moderne industrijske nacije nije ogranien post-ratnom povijesti. Sprovoenje sveobuhvatnih reformi od sredine 19. stoljea pa nadalje pod Meiji restauracijom oznailo je tenju za konkuriranjem ekonomskoj hegemonija zapadnih sila. Na ovaj nain Japan je postao prva azijska zemlja koja je prihvatila moderni kapitalizam. Kasniji ekonomski i industrijski napredak koji je ostvaren sve do Drugog svjetskog rata napravio je od Japana zastraujuu silu tokom konflikta. Znaajna finansijska pomo kao i drugi vidovi podrke dati pod uvenim vodstvom SAD-a izmeu 1945 i 1953, efektivno su pruili drugu priliku Japanu da uoi svoje ambicije stare jedno stoljee. Nasljedstvom dezintegrirane industrijske baze i domaeg trita, Japan je nastojao da iskoristi sve pogodnosti koje su bile na raspolaganju. Radna snaga je ostala dobro obrazovana sa visokim vjetinama. Ameriki kapital je investiran u svrhu izgradnje produktivnog kapaciteta s ciljem ostvarenja izvozom voenog rasta. Nedostatak prirodnih resursa dodatno je podrao japanske napore u smiljanju povratnog puta u svjetsku ekonomiju. Jo od samog poetka japanski biznis posjedovao je globalnu viziju. Ubrzano ukljuenje u meunarodnu trgovinu 1950-tih i 1960-tih dalo im je inicijalni impuls koji je bio potreban radi konsolidirane obnove Japana. Meutim, japanski izvoznici su se u to vrijeme suoili sa problemom poetnog imida. Mnogi njihovi proizvodi su se na Zapadu tretirali kao sinonim za nizak kvalitet.

2.3.1. JAPANSKA EKONOMIJA

Djelimino, fascinacija moderne japanske ekonomije, usko je povezana sa razliitimokruenjem vis- vis industrije Zapada u kojoj je ovaj dogaaj u razvoju. Njegove istaknutekarakteristike ukljuuju jedinstvene kulturoloke i institucionalne specifine faktore kao iolienje generalnih ekonomskih sposobnosti. Najznaajnije karakteristike ukljuuju sljedee: Proizvoa ekonominosti: ovaj pojam skovao je Thurow (1992) kako bi opisao znaaj koji se pridavao postizanju predominacije u proizvodnji i tehnolokim procesima. Proizvodnja je dugo vremena bila percipirana kao kljuna strateka determinanta u nacionalnom ekonomskom uspjehu. Globalna korporativna vizija i globalni doseg: Japan je zadrao opredjeljenje da proiri svoje interese na globalnoj skali putem izvoza proizvoda, globalizacije poslovnih aktivnosti i akvizicije stranog kapitala. Akumulacija enormnih trgovinskih viaka generirala je ogromne devizne rezerve. Kombinacijom gore navedenog, a naroito u skorijem vremenu, proiren je globalni doseg japanskog biznisa posredstvom ubrzanih stranih direktnih investicija (FDI) i portfolio akvizicija. Japanska ekonomija obezbjedila je veoma vaan model uloga za ekonomski razvoj u Istonoj Aziji i centralnom polu ekonomskih aktivnosti u regiji. Visoka tednja i stope investiranja: iz kulturnih razloga i post-ratnih politikih inicijativa, Japan je generirao visoke stope tednje to je naizmjenice osiguralo investicijske fondove potrebne za progresivnu nadogradnju ekonomske tehno-industrijske baze. Inovativna proizvodnja i metode menadmenta: Japanske kompanije zapoele su mnoge proizvodne i menadment metode koje su revolucionirale konvencionalnu mudrost. Najbolji primjeri su tanka proizvodnja i TQM. Visoko obrazovana i osposobljena radna snaga: Generalno se smatra da je obrazovni sistem u Japanu dostigao najvee svjetske standarde. To se posebno odnosi kako na osnovno tako i na srednje obrazovanje. Veina diplomiranih studenata u okviru ovog sistema otpoinje svoju karijeru u industriji. Kjuni strukturni odnosi: ovo je bila jedinstvena karakteristika post-ratne japanskeekonomije. Kljuni primjeri odnose se na specijalne saradnike odnose izmeu vlade,industrijskih grupa keiretsu, biznisa i odnosa zapoljavanja.

Japanski proizvoai su zadrali sposobnost primjene novih tehnolokih izuma i efektivnog konkuriranja na bazi kvaliteta proizvoda i na taj nain izvoznici su ostvarili znaajne konkurentske prednosti u odnosu na svoje rivale. Ponuda za seljenje proizvodnje i drugih operacija formirana je pokuajima da se izbjegnu nekonkurentni efekti jakog jena i osnovnih principa globalizacije. Ova budua seljenja poprimit e formu raznih vrsta relativnoniskotehnolokih industrijskih aktivnosti koje mogu biti smjetene u susjednim istonoazijskim zemljama. Domaa proizvodnja e se stoga kretati u pravcu visokotehnolokih, znanjem intenzivnih aktivnosti. Uprkos panji koja je posveena japanskim stranim investicijama, obilni trgovinski suficit koji ova zemlja ostvaruje nastavlja da izaziva glavne potrese u meunarodnoj zajednici. 1993. godine, Japan je ostvario ukupan trgoviski suficit u iznosu od 141,3 milijarde $ od ega se samo na SAD i jugoistonu Aziju odnosi po oko jedna treina za svaku od njih. Ovakav komercijalni uspjeh generirao je politika trenja izmeu Japana i drugih sila u Trijadi i gurnuo u pozadinu veinu pitanja o kojima su voeni pregovori. Prosjean nivo carina na industrijske proizvode u Japanu je nii od onog u SAD-u i EU. Neki su posebno isticali netarifne barijere na japanski uvoz, meutim to nije bilo toliko izraeno da bi izazvalo znaajniju zabrinutost. To se odnosilo na postojanje strukturalnih prepreka koje su opisane kao navike i stavovi japanskih vertikalno i horizontalno integriranih industrijskih, komercijalnih i financijskih grupa. Ugovorni odnosi izmeu keiretsu grupa predstavljaju jedan takav primjer budui da imaju relativno nerazvijene prodajne distributivne mree i nisku sklonost potronje japanskih potroaa. Uklanjanje ovih strukturalnih prepreka e i dalje zauzimati prioritetnu poziciju u buduim trgovinskim pregovorima.Voeno je mnogo diskusija o internacionalnoj ulozi Japana budui da je stekao status jedne zrele i znaajne industrijske zemlje. Premda jo uvijek nije ostvario onaj nivo razvijenosti kako bi zamijenio SAD kao vodeu svjetsku ekonomsku silu, ovu ulogu bi mogao preuzeti na regionalnoj bazi. To zavisi od reakcije drugih istonoazijskih nacija i procesa regionalizacije koji se odvija izmeu njih. U svakom sluaju potrebno je izgraditi drugaija oekivanja glede budue ulogu Japana u svjetskoj ekonomiji i njegovog razvojnog puta u predstojeim decenijama.

2.3.2. JAPAN I EU

Japanski proizvoai su zadrali sposobnost primjene novih tehnolokih izuma i efektivnog konkurisanja na bazi kvaliteta proizvoda i na taj nain izvoznici su ostvarili znaajne konkurentske prednosti u odnosu na svoje rivale. Prinuda za seljenje proizvodnje i drugih operacija formirana je pokuajima da se izbjegnu nekonkurentni efekti jakog jena i osnovnih principa globalizacije. Ova budua seljenja poprimit e formu raznih vrsta relativnoniskotehnolokih industrijskih aktivnosti koje mogu biti smjetene u susjednim istonoazijskim zemljama. Domaa proizvodnja e se stoga kretati u pravcu visokotehnolokih, znanjem intenzivnih aktivnosti.Uprkos panji koja je posveena japanskim stranim investicijama, obilni trgovinski suficit koji ova zemlja ostvaruje nastavlja da izaziva glavne potrese u meunarodnoj zajednici. 1993. godine, Japan je ostvario ukupan trgoviski suficit u iznosu od 141,3 milijarde $ od ega se samo na SAD i jugoistonu Aziju odnosi po oko jedna treina za svaku od njih. Ovakav komercijalni uspjeh generirao je politika trenja izmeu Japana i drugih sila u Triadi i gurnuo u pozadinu veinu pitanja o kojima su voeni pregovori.Prosjean nivo carina na industrijske proizvode u Japanu je nii od onog u SAD-u i EU. Neki su posebno isticali netarifne barijere na japanski uvoz, meutim to nije bilo toliko izraeno da bi izazvalo znaajniju zabrinutost. To se odnosilo na postojanje strukturalnih prepreka koje su opisane kao navike i stavovi japanskih vertikalno i horizontalno integriranih industrijskih, komercijalnih i finansijskih grupa. Ugovorni odnosi izmeu keiretsu grupa predstavljaju jedan takav primjer budui da imaju relativno nerazvijene prodajne distributivne mree i nisku sklonost potronje japanskih potroaa. Uklanjanje ovih strukturalnih prepreka e i dalje zauzimati prioritetnu poziciju u buduim trgovinskim pregovorima.Voeno je mnogo diskusija o internacionalnoj ulozi Japana budui da je stekao status jedne zrele i znaajne industrijske zemlje. Premda jo uvijek nije ostvario onaj nivo razvijenosti kako bi zamijenio SAD kao vodeu svjetsku ekonomsku silu, ovu ulogu bi mogao preuzeti na regionalnoj bazi. To zavisi od reakcije drugih istonoazijskih nacija i procesa regionalizacije koji se odvija izmeu njih. U svakom sluaju potrebno je izgraditi drugaija oekivanja glede budue ulogu Japana u svjetskoj ekonomiji i njegovog razvojnog puta u predstojeim desetljeima.

ZAKLJUAK

Spoljnotrgovinska politika EU temelji se uglavnom na principima liberalne trgovine.Trgovina se smatra korisnom, ne samo zato to donosi nova radna mjesta, ve prije zato topoboljava alokaciju resursa ime se podstie rast. U praksi, EU je preduzela znaajne korakeu pravcu liberalizacije trgovine, ak i u osjetljivim oblastima. Meutim, problem je u tome tosu ovi hrabri potezi ogranieni samo na izabrane zemlje. EU ima znaajnu diskrecijsku mo da pravi razliku izmeu svojih trgovinskih partnera nudei ili ne nudei razliite obliketrgovinskih i drugih sporazuma. Iako su drave lanice EU istovremeno lanice WTO-a kojise zalae za multilateralizam, EU nagrauje svoje inostrane prijatelje posebnim bilateralnimtrgovinskim sporazumima.Trgovinska politika EU ponekad je pod jakim uticajem monih krugova i lobija koji esto i snano zahtijevaju trgovinsku zatitu. Poljoprivredni proizvoai najoitiji su primjer. Njihov uticaj posebno je jak za vrijeme recesije.Veina nedavnih meunarodnih sukoba u trgovini izmeu glavnih trgovinskih partnera (EU, SAD, Japan i novoindustrijalizovane zemlje) moe se nai u trgovini posebnim vrstamaproizvoda. Oni se dovode u vezu sa industrijskom politikom i slobodnom konkurencijom (antidamping, standardi, subvencije, porijeklo, pristup tritu, javna nabavka), prava intelektualne svojine i TRIM (investicione mjere u trgovini). Veina tih sukoba uglavnom je vezana za proizvode visokih tehnologija i poljoprivredne proizvode. Neslaganja u trgovini ovim proizvodima ne mogu se iskljuiti u budunosti, ukoliko ne postoji pouzdan i djelotvoran mehanizam za rjeavanje sporova kojeg treba da obezbjedi WTO.Meutim, da bi zadrala svoj poloaj unutar Trijade, EU e u budunosti morati njegovati trgovinske odnose sa glavnim trgovinskim partnerima (SAD i Japan) i teiti ka izbjegavanju sukoba i neslaganja sa njima. Posmatranje samo trgovinskih odnosa izmeu EU i SAD-a moda nee dati potpunu sliku o ekonomskim odnosima izmeu ova dva partnera. Odreen broj amerikih TNK posluje u EU ve nekoliko desetljea. One su dole do zakljuka da je najpovoljniji nain da se iskoriste mogunosti trita EU da budu tamo locirane, da proizvode i plasiraju svoje proizvode na trite EU, umjesto da izvoze. Otud je stvaranje Jedinstvenog europskog trita imalo za cilj poveanje konkurentnosti EU, to bi bilo od koristi za sve TNK koje posluju u EU. Ovo bi naravno, priinilo tetu odreenim izvoznicima u SAD-u, ukoliko se ne prilagode novoj situaciji. Konano, ekonomski odnosi izmeu EU i SAD-a u budunosti bi se oblikovali vie na osnovu (sektorskih) privrednih interesa partnera i lokalnih interesnih grupa, nego na osnovu politikih i stratekih aspekata njihovih specijalnih veza.Poznato je da privrede mogu da rastu zajedno u dugom roku samo ako djeluju zajedno, a nena njihovu meusobnu tetu. U tom pogledu, problem u Transatlantskim ekonomskimodnosima je dvostruk. SAD imaju ogroman budetski i spoljnotrgovinski deficit. Doi etrenutak kada e biti potrebno da se ovakva situacija vrati na poetak (kada stranci prestanu da daju na zajam Sjedinjenim Dravama oko 500 milijardi dolara godinje).

LITERATURA1. Paul R. Krugman, Meunarodna ekonomija