meĐunarodne finansije - fm-hn. · pdf filejavne finansije – proučavaju finansijsku...

MEĐUNARODNE FINANSIJE

Pojam i definicija finansija

Sam pojam finansija ima dugu tradiciju i istoriju i vodi porijeklo od latinskog izraza finatio koji se upotrebljava da se obilježi plaćanje.

Prva teorijska razmišljanja o finansijama susrećemo kod Aristotela i Ksenofonta , u Starom Rimu kod Tacita, u XII i XIII veku kod najpoznatijeg islamskog mislioca toga doba Ibn Halduna,Toma Akvinski u srednjem vijeku, krajem XV i početkom XVI merkantilisti ...

U XIX vijeku izdvaja se u posebnu naucnu oblast

Finаnsije se mogu definisаti u :

širem smislu,

užem smislu.

Finаnsije u širem smislu :

Podrаzumijevа se nаukа o novcu i kreditu, kаo i bаnkаrstvo

Finаnsije u užem smislu :

Odnose se sаmo nа jedаn dio koji izučаvа sistem formirаnjа, prikupljаnjа i trošenjа novčаnih sred stаvа jаvnoprаvnih tijelа-držаve u zаdovoljаvаnju potrebа u vršenju njenih sve brojnijih funkcijа.

Finаnsije u užem smislu dаnаs se uglаvnom odnose nа jаvne finаnsije

Finаnsije proučаvаju:

Novac, kreditnu politiku i kreditni sistem,

Bаnke i bankarski sistem,

Međunаrodne finаnsije,

Jаvne prihode i rаshode u cijelini,

Budžet i budžetsku politiku.

Finаnsije nаstаju pojаvom i rаzvojem robne proizvodnje i djelovаnjа zаkonа vrijednosti, odnosno rаzvojem društvа u cjelini

Finаnsije su vezаne zа novаc pа im je prirodа novčаnа, odnosno monetаrnа.

Finаnsije kаo nаučnа disciplinа postojаće sve dotle dok budu postojаli robnа proizvodnjа, zаkon vrijednosti i novаc.

Novаc je prvi preduslov zа finаnsijsko djelovаnje društvа, odnosno svаkog njegovog subjektа.

Razvoj finansija Razvojem finansija kao nauke, termin finansije

ulazi u stručnu terminologiju i praksu, a takođe se finansije razgranavaju na veći broj odvojenih specijalizovanih grana

Monetarne finansije – proučavaju probleme u sferi novca i kredita (kreiranje novca, kontrola količine novca u opticaju, uticaj ne realnu ekonomiju i sl.)

Javne finansije – proučavaju finansijsku djelatnost države i drugih javnopravnih tijela organa kojima su na osnovu ustava, zakona i drugih propisa povjerene određene funkcije prkupljanja i trošenja materijalnih sredstava radi ostvarivanja opštekorisnih ciljeva

.

Međunarodne finansije, posmatrane i kao doktrina i kao praksa, bave se razmatranjem i studijem međunarodnih ekonomskih transakcija finansijskog karaktera, i u uskoj i nedjeljivoj su vezi sa međunarodnom trgovinom. Međunarodne finansije ne bave se samo međunarodnim ekonomskim transakcijama finansijskog karaktera iza kojih stoji kretanje robe i usluga već i takvim međunarodnim transakcijama ekonomskog karaktera iza kojih se u pozadini ne nalazi kretanje roba i usluga

Definicija međunarodnih finansija

• Međunarodne finansije su naučna disciplina koju u osnovi čini monetarna teorija spoljne trgovine i u velikoj mjeri se odnosi na finansijsku stranu svih odnosa koje razmatra čista realna teorija

• Međunarodne finansije se mogu definisati kao novčano kretanje svih međunarodnih ekonomskih transakcija. One čine dio međunarodne ekonomije, koja u sebi sadrži dva osnovna dijela: međunarodnu trgovinu i međunarodne finansije.

Međunarodne finansije se mogu se podijeliti na dva dijela:

Prvi koji izražava finansijsku stranu međunarodne trgovine i drugi dio koji cine sve ostale ekonomske transakcije koje se manifestuju u novčanim kretanjima . Razlog za podjelu međ. finansija na dva dijela leži u razlici koja je osnov novčanih kretanja u međunarod nim relacijama (prvi dio se odnosi na međunarodnu trgovinu, a drugi na finansijske odnose koji se izražavaju novčanim kretanjima,)

Znacaj i uloga medjunarodnih finansija

U proteklih sto godina, međunarodne finansije su zabilježile brz, a u određenim periodima i veoma buran razvoj.Tokom posmatranog perioda nacionalna finansijska tržišta, sve više su gubila atribut nacionalnog, a sve više postojala deo globalnog svjetskog, finansijskog tržišta.

Privredni rast i razvoj pojedinačnog ekonomskog entiteta, nije više mogao da zavisi samo od akcija preduzetih od kreatora ekonomske politike tog ekonomskog subjekta

Stoga se sa pravom možemo upitati kakvu odluku donijeti na makro i mikro nivou u situaciji kada je nacionalna valuta vezana za evro, a rast cjena u domaćoj ekonomiji prevazilazi rast cijena u evropskoj uniji, kada se očekuje dalje jačanje dolara u odnosu na evro, i shodno tome formiraju očekivanja u pogledu budućeg kretanja kamatnih stopa na međunarodnom tržištu kapitala, kada tokovi u projektovanim bilansima plaćanja signaliziraju pojavljivanja dužničke krize.

Privreda svake zemlje i većina njenih subjekata dolaze u dodir sa problematikom međunarodnih finansija.Između privrednih subjekata različitih nacionalnih privreda, odvijaju se ekonomske transakcije u vidu izvoza, uvoza, zajmova i kredita.Sve te transakcije rezultiraju međunarodnim plaćanjima putem

novčanih doznaka i raznih drugih instrumenata plaćanja.

Faktori koji su doveli do porasta znacaja medjunarodnog finansiranja :

(1) Raspad kolonijalnog sistema posle drugog svijetskog rata (2) U periodu poslje drugog svijetskog rata stvoren je veći broj međunarodnih i regionalnih institucija koje se bave problemima međunarodnih plaćanja (3) Većina valuta najrazvijenijih zemalja postale su konvertibilne tokom pedesetih godina

(4) Eksplozivan razvoj transnacionalnih kompanija (5) Eksplozivan razvoj evrotržišta

(6) Naftni šokovi (7) finansijske inovacije(+infor tehnol. razvoj) (8) Međunarodni politički odnosi su i pored

povremenih pogoršanja obezbeđivali povoljnu klimu za razvoj

Za razgraničavanje poslova koji spadaju u domen međunarodnog finansiranja koriste se dva kriterijuma.

Prema prvome, u poslove međunarodnog finansiranja spadaju oni u kojima su akteri rezidenti različitih država ili međunarodne organizacije, bez obzira da li se ti poslovi obavljaju u domaćaoj ili nekoj stranoj valuti

Prema drugom kriterijumu, u poslove međunarodnog finansiranja spadaju svi poslovikoji se obavljaju uz korišćenje strane valute.Oba kriterijuma imaju izvesnih nedostataka, ali ako bi se uzeli kombinovano, onda bismo dobili dosta pouzdanu osnovu za izdvajanje poslova koji spadaju u međunarodno finansiranje.

Ključne cjeline u međunarodnim finansijama

• teorija i politika bilansa plaćanja

• sistem i politika bilansa plaćanja

• finansijska i devizna tržišta

• sistem i politika deviznih kurseva

• međunarodna kretanja kapitala

Platni bilans

• Postoje dvije varijante o porijeklu rijeci (bilans( koja potice od latinske rijeci (bi(lanx( sto bi u prevodu znacilo dva tasa (vage) ili od italijanske rijeci bilansia-vaga

• Izraz platni bilans prvi je upotrebio britanski ekonomista Stuart u svom delu „An Inquiry into the Principles of Political Economy“ iz 1767. godine. Stuart spominje platni bilans govoreći o „ukupnoj masi recipročnih plaćanja“ između zemlje i inostranstva.

Definicija i znacaj platnog bilansa

Prikazivanje platnog bilansa u različitim oblicima mijenjalo se tokom istorije, u zavisnosti od toga kako se mjenjala robna i finansijska struktura međunarodnih ekonomskih odnosa

Postoje dve koncepcije platnog bilansa:

1. klasicna – je uza i nastala je u liberalistickoj fazi kapitalizma

2. savremena – je sira i nastala je u fazi monopolistickog kapitalizma

Prema klasicnoj koncepciji, platni bilans pokazuje odnos izmedju placanja koji u toku odredjenog vremenskog perioda data zemlja vrsi u korist inostranstva i placanja koja inostranstvo obavlja u korist date zemlje (registruje samo efektivno izvrsena placanja u odredjenom vremenskom periodu).

Danas platni bilans se definise kao sistematski dvostrani pregled (popis) svih ekonomskih transakcija obavljenih izmedju rezidenata i nerezidenata u odredjenom vremenskom periodu – najcesce u jednoj godini. U platni bilans se beleze sve ekonomske transakcije koje su obavljenje u toku jedne godine, bez obzira na to da li su u toku te...

...godine izvrsena i sva placanja za robu i usluge ili se ona odlazu za kasnije.

Savremena koncepcija platnog bilansa omogucava siru i dublju analizu medjunarodnih ekonomskih odnosa jedne zemlje.

Uvodjenjem sireg koncepta platnog bilansa, uzi koncept je ostao u upotrebi pod nazivom devizni bilans

Definicija platnog bilansa izvedena je iz osnovne definicije koju je Medunarodni monetarni fond utvrdio u Prirucniku bilansa placanja 1950 godine ( IMF, 1950 god. ).

Platni bilans agregatni i sistematizovani prikaz svih transakcija koje rezidenti jedne zemlje obave s inostranstvom (nerezidentima) u toku određenog vremenskog razdoblja

Pod rezidentima se podrezumijevaju pravna lica koja imaju svoje sjedište, odnosno fizička lica koja imaju svoje prebivalište u dotičnoj zemlji.

Rezident - fizička osoba koja trajno boravi u CG i koja ima dopuštenje boravka u CG za razdoblje dulje od jedne godine (preduzetnici, individualne i državne agencije, građani).

Nerezidenti Turisti

Radnici na privremenom radu u inozemstvu

Diplomati stranih vlada

Konzularno i drugo osoblje

Podružnice stranih tvrtki

Platni bilans predstavlja pregled transakcija zemlje sa inostranstvom za period od godinu dana. Platni bilans se može formirati i za kraće vremenske periode, npr. kvartalno ili polugodišnje

Platni bilans ima dvije osnovne funkcije: prvo, on treba da na sistematizovan način prikaže sve ekonomske odnose sa inostranstvom, drugo, treba da pokaže i finansijsku likvidaciju tih odnosa.

Osnovni cilj vođenja platnog bilansa jeste da se vlada obavjesti o stanju zaduženosti zemlje i da joj se tako pomogne pri formulisanju mjera monetarne, fiskalne i spoljnotrgovinske politike i pri donošenju mjera ekonomske politike .Vlade koriste podatke o platnom bilansu svojih spoljnotrgovinskih partnera.

Ove informacije od neprocijenjivog su značaja za banke, kompanije i pojedince koji su direktno ili indirektno uključeni u međunarodnu trgovinu ili međunarodne finansije

Platni bilans se naziva «ogledalom nacionalne privrede», pošto se iz njega može vidjeti koliko se uspješno jedna zemlja uključuje u međunarodnu ekonomsku saradnju.

Bilans plaćanja obezbjeđuje detaljne informacije koje se

odnose na ponudu i tražnju valute zemlje. Na primjer, ako jedna zemlja više uvozi nego što izvozi, to znači da će ponuda valute te zemlje na...

...deviznim tržištima premašiti tražnju, odnosno da će se naći pod pritiscima da depresira. U suprotnom, ukoliko bi ta zemlja izvozila više nego što bi uvozila, njena valuta bi se našla pod pritiscima da apresira

Bilans plaćanja može da kaže na sopstveni potencijal poslovnim partnerima u svijetu. Ako se zemlja suočava sa velikim platnobilansnim teškoćama, ta zemlja bi morala da uvede ograničenja uvoza i da ograniči odliv kapitala u cilju poboljšanja platnobilansnog stanja.

Platni bilans se u svakoj zemlji sastavlja po određenoj metodologiji i šemi koju preporučuje Međunarodni monetarni fond.

Šeme prikazivanja platnog bilansa često su se mijenjale, a sve u cilju da se u platnom bilansu što potpunije prikaže njegova ravnoteža i neravnoteža.

Platni promet izmedju jedne zemlje i ostalih zemalja, kao posledica ukupnih finansijskih odnosa, iskazuje se preko dva osnovna instrumenata: 1) platni bilans (bilans plaćanja) i 2) devizni bilans. Obracunski bilans pokazuje stanje dugovanja i potrazivanja zemlje prema inostranstvu

Devizni bilans

Devizni bilans predstavlja pregled o svim međunarodnim plaćanjima i naplaćivanjima jedne zemlje sa inostranstvom u određenom periodu.

Devizni bilans je veoma značajan, jer pokazuje devizni priliv i odliv iz zemlje, kao i stanje likvidnosti zemlje prema inostanstvu.

Devizni bilans, takođe, iskazuje efektivna međunarodna plaćanja. To znači da nisu uključeni podaci o kretanju robe koja nije plaćena, odnosno naplaćena.

Analitička vrijednost deviznog bilansa je velika, i to:

Prvo, stanje u deviznom bilansu je pouzdan pokazatelj priliva i odliva deviza, što je osnovni faktor formiranja odnosa na deviznom tržištu i, dalje, kretanja vrijednosti nacionalne valute u odnosu na druge valute.

Drugo, saldo deviznog bilansa bitno određuje količinu novca u opticaju i koncipiranje odgovarajuće monetarne politike u cjelini

Mali broj zemalja objavljuje devizne bilanse, a ne postoje ni međunarodno usaglašenje šema i metodologija prikazivanja deviznog bilansa.

Obračunski bilans

Obračunski bilans iskazuje stanje međunarodnih obaveza i potraživanja zemlje 31. decembra svake godine.

Obračunski bilans sadrži sve važeće obaveze i potraživanja, kao i sve zajmove i kredite (u korišćenom, a još neotplaćenom iznosu), bez obzira kada je određena obaveza nastala.

Obracunski bilans cesto se naziva i bilansom medunarodnog investicionog položaja zemlje, pošto saldo tekuceg racuna platnog bilansa mjeri neto inostrane investicije u zemlji – ako se radi o deficitu u instranstvu, ili investicija u inostranstvu – ako se radi o investicijama u inostranstvu u slucaju suficita.

Obracunski bilans ima veliku analiticku vrijednost, zato što prikazuje medunarodne dužnicko povjerilacke odnose na osnovu kojih se cijeni stepen zaduženosti i medunarodne kreditne sposobnosti

Struktura platnog bilansa

Raspoređivanje različitih vrsta međunarodnih transakcija u pojedine djelove platnog bilansa predstavlja formiranje njegove strukture (veoma važno pitanje).

Definisanje, klasifikacija i raspoređivanje međunarodnih transakcija u platnom bilansu nisu samo tehnička, već su suštinska pitanja, jer od toga kako su ona rečena zavisi veličina ekonomske neravnoteže platnog bilansa


Medunarodne ekonomske transakcije su poslovi rezidenata sa nerezidentima koji se bilježe u platnom bilansu

Platni bilans registruje tri tipa transakcija:

a) transakcije robom i uslugama

b) transferna plaćanja i

c) finansijske transakcije.


Ekonomske transakcije se dijele po različitim kriterijumima:

1. sa aspekta formiranja strukture platnog bilansa, koji polazi od vezanosti transakcije za tekući proces stvaranja društvenog proizvoda ...

a) tekuće

b) kapitalne

Struktura platnog bilansa a) tekuće –spadaju sve one transakcije koje se

odnose na tekuću privrednu aktivnost, tj. one transakcije koje su uzrokovane, posredno ili neposredno, tekućim procesom stvaranja društvenog proizvoda b) kapitalne – prenos dijela vec stvorenog dohotka u obliku štednje iz jedne zemlje u drugu, pokazuje finansijski obračun sa inostranstvom(prenosa kapitala u vidu kredita, zajmova, ekonomske pomoći, investicija u inostranstvu i slično).


2. za svrhe utvrđivanja neravnoteže platnog bilansa:

a) autonomne- one transakcije koje Privredni subjekti normalno obavljaju u skladu sa ciljevima i kriterijumima svog poslovanja, bez obzira na stanje platnog bilansa

b) kompezantorne ili inducirane transakcije su one koje se preduzimaju upravo što priliv i odliv po autonomnim stavkama nije uravnotežen

Struktura platnog bilansa 3. međunarodne transakcije:

a) unilateralne b) bilateralne

Unilaetralne transakcije se razlikuju od najvećeg dijela uobičajenih bilateralnih transakcija po tome što one ne predstavljaju razmjenu nego ustupanje vrijednosti bez nadoknade. Unilaetralne transakcije se nazivaju i jednostavnim transferima ili ( samo ) transferima


4. Prema statusu rezidenata zemlje koja sastavlja platni bilans

a) Privatne

b) Javne ( zvanične )

Debitne i kreditne stavke Ekonomske transakcije rezidenata sa nerezidentima

registruju se u platnom bilansu kao debitne i kreditne stavke. Kreditne stavke odnose se na transakcije koje utiču na sticanje i formiranje kupovne snage zemlje u inostranstvu, odnosno one stavke koje formiraju ukupnu ponudu deviza. Kreditne transakcije znače priliv deviza, dok debitne znače odliv deviza

Debitne i kreditne stavke

U transakcije koje doprinose prilivu deviza ili sticanju kupovne snage u inostranstvu spadaju:

- izvoz robe,

- izvoz usluga,

- jednostrani transferi,

- uvoz kapitala,

-izvoz monetarnog zlata.


U transakcije koje djeluju na smanjenje kupovne snage zemlje u inostranstvu, odnosno koje vode odlivu deviza spadaju:

- uvoz robe,

- uvoz usluga,

- jednostrani transferi,

- izvoz kapitala,

- uvoz monetarnog zlata.

Debitne stavke (-) Kreditne stavke (+)

I A. Uvoz robe B. Uvoz usluga

I A. Izvoz robe B. Izvoz usluga

II A. Unilateralni transferi -odlivi

II A. Unilateralni transferi - prilivi

III A. Povećanje ulaganja dugoročnog kapitala u inostranstvo B. Smanjenje ulaganja inostranog kapitala u zemlju

III A. Smanjenje ulaganja dugoročnog kapitala u inostranstvo B. Povećanje ulaganja dugoročnog kapitala u zemlju

IV A. Povećanje odliva kratkoročnog privatnog kapitala u inostranstvo B. Smanjenje priliva kratkoročnog privatnog kapitala u zemlju

IV A. Smanjenje odliva kratkoročnog privatnog kapitala u inostranstvo B. Povećanje prilliva kratkoročnog privatnog kapitala u zemlju

V A. Povećanje odliva i smanjenje priliva kratkoročnog službenog kapitala

V A. Smanjenje odliva i povećanje priliva kratkoročnog službenog kapitala


U okviru tzv. tekućeg platnog bilansa ponuda deviza dolazi od kreditnih transakcija. U okviru bilansa kapitalnih transakcija ponuda deviza dolazi od debitnih transakcija. Debitne transakcije bilansa kapitalnih transakcija formiraju ponudu deviza zato što uvoz kapitala predstavlja izvoz hartija od vrijednosti. Izvoz kapitala predstavlja odliv kupovne snage u inostranstvo, odliv deviza, dok uvoz hartija od vrijednosti predstavlja određenu vrstu potvrde za ustupljenu kupovnu snagu.

• Pored podjele na kreditne i debitne stavke, poseban značaj ima podjela na tekuće i kapitalne transakcije.

• Tekuće transakcije registruju devizni priliv koji se pojavljuje kao rezultat izvoza tekuće nacionalne privrede, odnosno registruju devizni odliv- tekuća plaćanja nacionalne privrede prema inostranstvu na ime uvoza robe i usluga.

• Kapitalne transakcije predstavljaju transfer kupovne snage između rezidenata i nerezidenata i odražavaju promjene u dužničkopovjerilačkim odnosima među zemljama.

Šema platnog bilansa

Platni bilans se sastoji se od četiri dijela:

tekući račun,

kapitalni račun,

statističke greške i neslaganja,

službene transakcije


I. Tekući račun

Bilans robe i usluga

Bilans robne trgovine

Bilans usluga

Dohodak od investicija (kamate, dividende)

Jednostrani transferi

Privatni transferi

Državni transferi


II. Kapitalni račun

Direktne investicije

Portfolio investicije

Bankarski krediti

III. Neto greške i propusti

IV. Službene transakcije

Devizne (međunarodne) rezerve

Službene transakcije

Tekući račun • Tekući račun evidentira vrijednost uvoza i izvoza roba i

usluga kao i neto dohodak od investicija.

• Bilans tekućih transakcija obuhvata dva podbilansa:

-podbilans izvoza i uvoza robe, koji nazivamo trgovinski bilans i

-podbilans izvoza i uvoza usluga koji nazivamo nevidljivim stavkama platnog bilansa.

Zbir vrijednosti ovih transakcija cini Bilans roba i usluga

Trgovinski bilans obuhvata izvoz i uvoz robe. Izvoz robe predstavlja dio ukupne finalne potrošnje nacionalne privrede.

Trgovinski bilans je jedan od najvažnijih stavki platnog bilansa većeg broja zemalja, a posebno zemalja u razvoju.

Osnovne pozicije bilansa usluga ili nevidljivih transakcija tekućeg platnog bilansa čine:

-turizam, - transport i - osiguranje, te stavke tzv. faktorskih usluga u koje spadaju : -kamate, dividende

Bilans jednostranih transfera ili unilateralnih plaćanja obuhvata transakcije koje nemaju kontrastavku. Najčešći oblik jednostranih transfera su pokloni. Jednostrani transferi mogu biti zvanični i privatni. Zvanični jednostrani transferi obuhvataju: penzije, državnu pomoć jedne zemlje drugoj zemlji, dok privatni transferi obuhvataju poklone, doznake i sl.

Kapitalni račun Kapitalni račun iskazuje tokove financijskih sredstava

koje vlada ili privatne osobe imaju s inostranstvom. Na njemu se evidentira izvoz i uvoz dionica, obveznica, vrijednosnih papira, ukratko potvrda u zamjenu za strane valute, koji se tretira kao bilo koji drugi uvoz i izvoz. Za kapitalni račun je najbitnije kretanje dugoročnih direktnih i portfolio investicija

Direktne investicije podrazumijevaju ulaganja koja za posljedicu imaju ovladavanje procesom odlučivanja, a portfolio investicije motiv za ulaganja imaju u prinosu (profitu, dividendama) ulaganja.

Statističke greške i neslaganja obuhvaćaju transakcije koje nisu statistički evidentirane.

Službene transakcije kojima se poravnava platni bilans ako se nađe u deficitu ili suficitu. Poravnanje platnog bilansa je nužno jer suma stavki platnog bilansa mora biti jednaka nuli (I + II + III + IV = 0) Registruje projmene, u potraživanjima i dugovanjima centralne banke jedne zemlje u odnosu na centralne banke drugih zemalja.

Monetarne rezerve obuhvataju zlato, rezerve inostranih valuta, rezervnu poziciju i kredite MMF-a, kao i specijalna prava vučenja-monetarne rezerve koje predstavljaju jedan od izvora međunarodne likvidnosti nacionalne privrede. Bilans monetarnih rezervi u funkcionalnoj je vezi sa stanjem platnog bilansa

Platni bilans i nacionalna privreda

Postoji značajna povezanost između platnog bilansa i nacionalne privrede. Izvoz predstavlja dio finalne potrošnje nacionalne privrede, dok na uvoz odlazi dio domaće potražnje. Deficit platnog bilansa može da bude dopunski faktor razvoja domaće ekonomije, ali isto tako može da se pojavi i kao limitirajući faktor njenog razvoja.

Slučaj zatvorene ekonomije

U zatvorenoj privredi, odnosno privredi koja nema ekonomske odnose sa inostranstvom, proizvodnja je funkcija raspoloživosti faktora proizvodnje i tehničkog progresa. Ukupna proizvodnja u zatvorenoj privredi, odnosno njen dohodak (Y) može se rasporediti na razne oblike potrošnje, kao što su: opšta potrošnja (C), investiciona potrošnja (I) i državna potrošnja (G).

Y = C + I + G

Otvorena ekonomija

Za otvorenu ekonomiju je karakteristična sledeća jednačina:

Y = C + I + G + ( X – M)

Slijedi

Y = A + (X – M)

(X – M) = Y - A

Ukoliko se domaća apsorpcija kreće u okvirima domaće proizvodnje i raspoloživih mogućnosti, platni bilans će biti uravnotežen. Deficit platnog bilansa pokazuje da zemlja troši više od vlastitih raspoloživih resursa, tj. da živi iznad svojih mogućnosti.

Zemlja ima deficit platnog bilansa kada je apsorpcija veća od raspoloživog dohotka.

Ravnoteža platnog bilansa Platni bilans primjenjuje princip dvojnog

knjigovodstva, što znači da je on računovodstveno uvijek u ravnoteži.

U analizi platnog bilansa značajna je njegova ekonomska ravnoteža ili neravnoteža sa svim uzrocima i posledicama.

Ravnoteža platnog bilansa postala je jedan od osnovnih ciljeva makroekonomske politike svake zemlje, ali ne više dominantan cilj. Potrebe brzog privrednog rasta izmjene privredne strukture, puna zaposlenost i dovoljna stabilnost privrede su prioritetni ciljevi,...

Ravnoteža platnog bilansa dok se ravnoteža platnog bilansa platnog bilansa izvodi iz

tih primarnih ciljeva razvoja.

Ravnoteža platnog bilansa se često „žrtvuje“ da bi se ostvarili

izabrani interni ciljevi razvoja. Umjereni deficit platnog

bilansa često se toleriše i postaje sredstvo i dopunski spoljni

impulsi domaćoj privredi. Međutim, neravnoteža

fundamentalnog karaktera može postati smetnja ili

čak ograničavajući faktor privrednog rasta.

Problem ravnoteže ili neravnoteže u svim oblastima ekonomske analize, pa i analize...

Ravnoteža platnog bilansa

platnog bilansa, rješava se tzv. presijecanjem bilansa.

Horizontalno presijecanje platnog bilansa vrši se po kriterijumu podjele platnog bilansa na podbilanse u cilju traženja odgovora ,ocjene njegove (ne)uravnoteženosti.

Najvažnija podjela po kriterijumu horizontalnog presijecanja je podjela na tekuće i kapitalne transakcije


U okviru tekućih transakcija značajno je presijecanje bilansa po osnovu robnih transakcija, transakcija po osnovu usluga i unilateralnih transakcija.

Presijecanje platnog bilansa po kriterijumu podbilansnih transakcija naravno još ne daje odgovor na pitanje ravnoteže platnog bilansa, ali zato pruža informacije o uzorcima (ne)ravnoteže po pojedinim podbilansnim transakcijama (npr, kretanje salda razmjene robe, usluga, unilateralnih transakcija) u okviru tekućih transakcija


Za ocjenu ravnoteže platnog bilansa mjerodavna su kretanja transakcija po bilansu kapitalnih transakcija. Ove transakcije pokazuju na koji je način pokriven deficit bilansa po tekućim transakcijama, odnosno na koji način je plasiran suficit ostvaren po tekućim transakcijama. Presijecanje bilansa po kapitalnim transakcijama radi ocjene njegove ravnoteže vrši se ondje gdje počinju kretanja kratkoročnog kapitala i monetarnih rezervi.


Smatra se, ako je deficit po tekućim transakcijama pokriven kretanjem dugoročnog kapitala, da je platni bilans u ravnoteži, ali ako je pokriven kratkoročnim zaduženjem ili izvozom zlata platni bilans je u neravnoteži.

U današnjem svijetu neravnoteža platnog bilansa se najčešće stvara u robnim transakcijama: više se uvozi nego izvozi


Vertikalno presijecanje platnog bilansa pruža informacije o oblicima sticanja inostranih platežnih sredstava u jednom vremenskom periodu (aktiva platnog bilansa) i o oblicima (načinu) trošenja inostranih platežnih sredstava (pasiva platnog bilansa). Najvažniji oblici sticanja inostranih platežnih sredstava su: izvoz robe i usluga, unilateralni transferi(pokloni, pomoći, doznake radnika i sl.), priliv kapitala (dugoročnog i kratkoročnog) i izvoz zlata.


Platni bilans se može nalaziti u tri oblika ravnoteže:

potencijalna ravnoteža (ili ne ravnoteža)

stvarna ravnoteža (ili neravnoteža)

fundamentalna ravnoteža

Potencijalna ravnoteža platnog bilansa postoji kada se deficit platnog bilansa koji se može lako otkloniti kompenzatornim finansiranjem, bez metoda administrativnog karaktera (devizna kontrola, trgovačke restrikcije i dr.)

Ravnoteža platnog bilansa • Stvarna ravnoteža platnog bilansa postoji kada

se održava mjerama ekonomske politike, odnosno metodama prilagodjavanja. Stvarna ravnoteža može bii uspostavljena na mnogim nivoima privredne aktivnosti i stanja platnog bilansa. Smatra se da je najbolje rješenje urevnotežavanje platnog bilansa ono koje optimalno odgovara razvoju i stabilizaciji nacionalne privrede, odnosno koje će omogućiti optimalni rast i visok nivo zaposlenosti, bez inflatornih pritisaka. Ova ravnoteža (neravnoteža) se bira i postaje predmet zvanične makro ekonomske politike

Ravnoteža platnog bilansa Fundamentalna ravnoteža platnog bilansa postoji

kada se na duzi rok platni bilans održava u ravnoteži, samo po sebi, bez opšte nezaposlenosti inflacije i bez potrebe stalnog prilagodjavanja deviznog kursa i devizne kontrole.

O fundamentalnoj uravnoteženosti govori se kada postoji sklad između unutrašnje i spoljašnje ravnoteže.

Pod unutrašnjom ravnotežom podrazumijeva se takvo stanje nacionalnog dohotka pri kojem nema ni opšte nezaposlenosti ni inflatornih tendencija porasta cijena, a pod spoljnom ravnotežom podrazumijeva se stanje uravnoteženosti platnog bilansa bez stalne potrebe za prilagođavanjem deviznog kursa ili pak za deviznom kontrolom.

Ravnoteža platnog bilansa U teoriji platnog bilansa razlikuju se

a)Statička ravnoteža platnog bilansa b)dinamička ravnoteža platnog bilansa.

Smatra se da je platni bilans u statičkoj ravnoteži kada su uvoz i izvoz jednaki, dakle – kada nema kretanja dugoročnog kapitala, a kretanje kratkoročnog kapitala i monetarnih rezervi su mala.

Dinamička ravnoteža - izvoz i uvoz ne moraju biti uravnoteženi.Tada stupa na scenu kretanje kratkorocnog kapitala i deviznih rezervi, odnosno teansfer dugorocnog kapitala, koji moraju izravnati deficit u trgovinskom bilansu


• Knjigovodstveno gledano, platni bilans je uvijek u ravnoteži. Ako postoji deficit u tekućem bilansu, on je pokriven kretanjem u bilansu po kapitalnim transakcijama (zaduživanjem u inostranstvu ili zahvatom u monetarne rezerve). U slučaju suficitarnosti tekućeg bilansa povećaće se kratkoročno ili dugoročno potraživanje od inostranstva, ili će se povećati monetarne rezerve.

• Znači, uravnoteženje platnog bilansa u tehničkom smislu vrši se kretanjem dugoročnog i kratkoročnog kapitala i monetarnih rezervi.

Neravnoteža platnog bilansa

Neravnoteža platnog bilansa, kao najveći problem platnog bilansa. Deficit platnog bilansa je osnovni problem nacionalnih privreda.

Uzroci i porijeklo neravnteze platnog bilansa bitni su za politiku platnog bilansa i politiku uravnoteženja platnog bilansa. Bitno je da li je poremećaj ravnoteže nastao pod djelovanjem faktora unutar nacionalne privrede ili pod djelovanjem faktora svjetskog tržišta.

Po uzorcima nastajanja, neravnoteža platnog bilansa najčešće se svodi na sledeće neravnoteže:

ciklična neravnoteža,

strukturna neravnoteža i

inflaciona neravnoteža platnog bilansa

Ciklična neravnoteža platnog bilansa Ciklična neravnoteža je vezana za pojavu pojavu

privrednih ciklusa u razlicitim privredama i njihovo djelovanje na platni bilans

Ciklicni faktori neravnoteže platnog bilansa su kratkotrajnog karaktera.Recesija u inostranstvu utice na smanjenje izvoza i rast deficita bilansa tekuceg racuna, odnosno platnog bilansa. Brojni faktori sezonskog karaktera (slaba turisticka sezona, slaba žetva, vremenske nepogode i sl)

Neravnoteža ove vrste može se liječiti zahvatom u monetarne rezerve (ukoliko ih ima), ali i preduzimanjem mjera protiv tzv. uvoza nezaposlenosti. To su najčešće mjere usmjerene na investicione aktivnosti, zatim mjere kreditne i fiskalne politike

Strukturna neravnoteža platnog bilansa

Strukturna neravnoteža je proizvod nedovoljne sposobnosti i domaće privrede na svjetsku konkurentskom tržištu zbog činilaca u realnoj ekonomiji,kao i što su: nedgovarajuća domaća ponuda ( strutura društvenog proizvoda ), niža proizvodnost rada, niži nivo tehnologije, nedovoljna štednja odnosno investicije, visoki troškovi proizvodnje, prekomjerna strukturna zavisnost od inostranstva i slično deficitarnosti odnosno faktori neravnoteže strukturnog karaktera

U okolnostima, ako ima dovoljno priliva kapitala iz inostranstva, takvo stanje platnog bilansa neće izazvati ozbiljne poteškoće u privredi zemlje.

Jedno od rješenja problema koji nastaju iz strukturne neravnoteže sastoji se u aktiviranju odgovarajućeg mehanizma međunarodnog finansiranja, i preduzimanje mjera monetarne i fiskalne politike na formiranje povoljnog odnosa štednja:investicije.

Inflaciona neravnoteža platnog bilansa

Neravnteža platnog bilansa usljed inflatornih kretanja nastaje u slučajevima kada je ukupno trošenje veće od nacionalnog dohotka.

U novije vrijeme zapaža se da poremećaji u platnim bilansima mnogih zemalja imaju svoj korijen upravo u inflatornim procesima u zemlji.

Pošto je razvojni proces zakonito praćen izvjesnom inflatornošću, tako da se često ova vrsta neravnoteže miješa sa strukturnom neravnotežom platnog bilansa

Jedno od privredrješenja za liječenje ove vrste neravnoteže svodi se na dezinflaciju, tj. na otklanjanje uzroka inflacije- svođenjem efektivne tražnje na nivo ostvarenog dohotka

Metode uravnoteženja platnog bilansa Metode za uravnoteženje i prilagođavanje

platnobilansnog debalansa su:

a) deflacija

b) devalvacija

c) trgovinska i devizna kontrola

d) finansiranje deficita platnog bilansa zaduženjem u inostranstvu

e) finansiranje deficita platnog bilansa vlastitim monetarnim rezervama

Metode uravnoteženja platnog bilansa

Deflaciju, devalvaciju i deviznu kontrolu možemo nominovati kao Metode uravnoteženja platnog bilansa, dok finansiranje deficita zaduženjem u inostranstvu ili vlastitim rezervama možemo nominovati kao metode finansiranja platnobilansnog debalansa

Svako prilagođavanje zahtjeva određenu realokaciju resursa u nacionalnoj privredi, promjene u strukturi proizvodnje i izmjene u strukturi uvoza i izvoza


Svako finansiranje predstavlja odlaganje stvarnog prilagođavanja (do koga će doći ranije, u slučaju kratkoročnih neravnoteža ili kasnije tokom razvoja i strukturne transformacije nacionalne privrede).

Prilagodjavanje dovodi do izmjene u strukturi proizvodnje, izvoza i uvoza, stimulasanje i destimulisanje odredjenih djelatnosti, dok finansiranje znači trenutno pokriće nastalog deficita i neravnoteže platnog bilansa.


• Prilagodjavanje ima trajniji i dugoročniji karakter, efekti uglavnom ostaju u privredi, dok se efekti finansiranja velikim delom odlivaju u inostranstvo (kamata na zajmove).

• Dilemu finansiranje ili prilagođavanje, kao i problem doziranja finansiranja i prilagođavanja treba posmatrati i u svjetlu troškova koje oni izazivajuTroškovi finansiranja određeni su oportunitetnim troškovima akumuliranja monetarnih rezervi u periodu povoljne platnobilansne situacije i mogućnošću njihove produktivne upotrebe, na jednoj strani, te u uslovima zaduženja u inostranstvu (visinu kamatne stope, rok otplate) na drugoj strani

Faktori od kojih zavisi koje će se metode primjeniti:

interne ekonomske situacije – pr. Nezaposlenost, Privredni rast isključuju deflaciju

definisanje uzroka neravnoteže platnog bilansa

raspoloživost izvora finansiranja

odnos troškova finansiranja i troškova prilagođavanja

hitnost korekcije platnog bilansa

reakcije međunarodnih institucija (MMF i STO)

Devize i devizni kurs Novac jedne nacionalne ekonomije javlja se u

inostranstvu u dvije vrste: efektivni inostrani novac ili valuta; kratkoročna potraživanja u inostranom novcu ili devize

Valuta - od latinske riječi valuta, sa nekoliko značenja: novčani sistem; efektivni novac i novčani znaci (novčanice, banknote) u opticaju u zemlji (novčana jedinica); u međunarodnom prometu samo efektivne inostrane novčanice sa kojim se raspolaže u nekoj drugoj zemlji

Pojam valuta ne obuhvata i novčane surogate (ček, mjenica )

Konvertibilne valute (čvrste) - valute koje, u principu, mogu slobodno da se mijenjaju za zlato ili za svaku drugu valutu i to u neograničenim količinama

Nekonvertibilne (meke) - valute koje se ne mogu zamijeniti za zlato ili za druge valute i služe isključivo kao sredstvo plaćanja u unutrašnjem prometu

Devize

• Deviza - od latinske, španske riječi devise koja označava inostranu mjenicu, mjenicu koja glasi na inostranu valutu i koja treba da se plati u inostranstvu

• Devize kao potraživanja u inostranoj valuti predstavljaju specifičnu robu koja se kupuje i prodaje na deviznom tržištu

• Za imaoca deviza (domaći rezident) one nisu novac jer će imalac deviza dobiti novac kada proda devize na DT ili kada ih prezentira kod neke banke za naplatu

Devize predstavljaju uputnicu kupovne moći u inostranstvu

To znači da inostrani devizni rezident kao korisnik potraživanja u inostranstvu dobija devize koje predstavljaju potraživanja u inostranoj valuti

U sadašnjim uslovima, sa makro-ekonomskog aspekta, devize su potraživanja koja posjeduje jedna nacionalna privreda u valutama drugih nacionalnih privreda (drugih zemalja)

Potraživanja koja imaju tretman deviza bila bi potraživanja po tekućim računima kod inostranih banaka, čekovi i mjenice koje glase na inostrane valute i vučene u inostranim bankama, primljeni akreditivni nalozi, kreditna pisma, telegrafski nalozi i druge hartije od vrijednosti koje glase na inostrane valute

Sa privredno-političkog aspekta, devize mogu da se grupišu u dvije grupe: slobodne i vezane valute

Slobodne valute (konvertibilne, čvrste, zdrave) su potraživanja u inostranstvu u takvim vrstama inostranih sredstava plaćanja kojima bi njihovi vlasnici mogli da raspolažu slobodno za plaćanja potraživ. u zemlji ili za plaćanja u nekoj drugoj zemlji

Vezane devize (meke, klirinške) glase na kratkoročna potraživanja u inostranstvu, u inostranim sredstvima plaćanja, potraživanja koja bi mogla da se koriste samo za dogovorne vrste plaćanja

Valutni paritet Od deviznog kursa treba razlikovati valutni paritet koji

predstavlja utvrdjenu vrijednost nacionalnog novca izrazenu u nekom denominatoru (zlatu, nekoj vaznijoj valuti)

Devizni paritet - odnos između vrijednosti inostrane valute na koju glasi deviza i domaće valute

Osnov za utvrđivanje deviznog kursa je valutni paritet, koji izražava vrijednost jedinice određene valute u gramima ili uncama čistog zlata.

Nekada se valutni paritet utvrđivao samo u odnosu na zlato. Međutim, poslje drugog svijetskog rata zemlje su ga izražavale alternativno – u zlatu ili SAD dolarima kao čvrstoj valuti.

Devizni kurs

• Devizni kurs je cijena strane valute izražena u domaćoj valuti i obrnuto

• Svaka valuta ima dvojaku vrijednost: internu i eksternu

• Interna vrijednost se ogleda u kupovnoj snazi koju neka valuta postiže na domaćem tržištu

• Eksterna vrijednost se formira u intervalutarnim odnosima putem devizno-valutnih kurseva, koji se uspostavljaju na valutnim tržištima ili ih propisuje država

Devizni kurs • Devizne kurseve mnoge zemlje utvrđuju zvanično,

polazeći od interesa i ciljeva svoje ekonomske i devizne politike, pri čemu veoma često dolazi do izražaja regulisanje razmjene i plaćanja sa inostranstvom. Međutim, vrijednost deviza jedne zemlje na svetskom tržištu ne zavisi od zvaničnog kursa dotične zemlje nego od njihove kupovne moći

• Devizni kurs određuje odnos između nivoa cijena u zemlji i inostranstvu. Kurs omogućuje da se odredi nivo cijena domaće i strane robe i da se one preračunavaju, upoređuju i ispituju isplativost posla

Direktno i indirektno kotiranje

Devizni kurs predstavlja cijenu strane valute u domaćem novcu (indirektno kotiranje), odnosno cijenu domaće valute u stranoj (direktno kotiranje), koja zavisi, prvo, od odnosa kupovne snage (vrijednosti) domaćeg novca i valute u kojoj se ovaj mjeri i, drugo, od efektivne ponude i tražnje strane valute

Teorije određivanja deviznog kursa

Teorija platnog bilansa

Teorija pariteta kupovnih snaga

Monetaristička teorija

Teorija platnog bilansa

Po ovoj teoriji devizni kurs zavisi od stanja platnog bilansa. Ako jedna nacionalna ekonomija ima suficit, tj. pozitivan platni bilans, to onda znači da je priliv deviza veći od odliva deviza, što dalje dovodi do toga da je ponuda deviza veća od tražnje za devizama. Zbog toga će doći do jačanja vrijednosti nacionalne valute.Kod deficita je obratno.

Teoriji o paritetu kupovnih snaga

Prema teoriji o paritetu kupovnih snaga jednica bilo koje domaće valute treba da moze da kupi istu količinu određene robe u bilo kojoj zemlji.

Drugačije rečeno, devizni kurs treba da bude takav da jednica domaće valute može da kupi istu količinu robe u bilo kojoj zemlji

Prema ovoj teoriji, ako je pritet kupovne snage ostvaren, jednica bilo koje valute ima istu kupovnu moć u svim zemljama.

Monetaristička teorija

prema monetarnom pristupu, devizni kurs je na dugi rok određen relativnim odnosima monetarne ponude (novčane mase) i realne tražnje za novcem u obje zemlje.

Monetarni pristup daje mogućnost da se sagledaju posledice promene ponude novca, kamatnih stopa i realnog BDP-a na kretanje deviznog kursa između dve posmatrane valute.

porast deviznih kurseva je uzrokovan porastom novčanog optjecaja

Realni i ravnotezni devizni kurs

Devizni kursevi se objavljuju svakog dana u finansijskoj štampi, a mogu se pratiti iz minuta u minut i na internetu.

Ovo kotiranje cijena predstvalja nominalni devizni kurs (naziva se i promptnim deviznim kursom).

Realan devizni kurs je takav kurs koji uspeva izjednačiti opsti nivo cijena u zemlji sa opstim nivoom cijena u inostranstvu.

Realni devizni kursevi zavise od: stanja međunarodne trgovine kretanja cijena

kretanja kamatnih stopa

razlike u ekonomskom rastu pojedinih zemalja

Realni devizni kurs mjeri konkurentnost zemlje na inostranom tržištu.

Realan devizni kurs je pretpostavka i nužan uslov ravnotežnog deviznog kurs.

Ravnotežni devizni kurs je onaj kurs koji osigurava uravnotežen platni bilans zemlje u dužem vremenskom periodu i to takvu ravnotežu platnog bilansa koja se postiže bez pretjeranih trgovinskih i deviznih ograničenja, kao i bez poremećaja unutrašnje ekonomske ravnoteže

Fiksni devizni kurs

Fleksibilni devizni kurs

Puzajući devizni kurs

Fiksne kurseve određuje država. Fiksni devizni

kursevi su vezani za valutu neke zemlje,na primjer: dolar, evro, švajcarski franak ili za ponderisanu korpu valuta ili specijalna prava vučenja (SDR). Kada je riječ o izboru korpe valuta najčešće se vezuje za dvije valute,na primer: dolar i evro. Zato

što se te dve valute najčešće koriste u trgovini između zemalja.

VRSTE DEVIZNOG KURSA

Fiksni devizni kurs

• Pozitivne strane fiksnog kursa su:

• U odnosu na fleksibilni kurs pruža stabilniju osnovu kod izrade spoljnotrgovisnkih kalkulacija pri uvozu i izvozu, posebno kod sklapanja dugoročnih aranžmana sa stranim partnerima

• Više štiti nacionalnu privredu od kratkoročnih, stihijskih i špekulativnih poremećaja i radnji na svijetskom tržištu

• Mnogo više stabilizuje cijene u zemlji od fleksibilnog kursa

Fiksni devizni kurs • Nedostaci fiksnog kursa su: • Povećava se deficit platnog bilansa, jer je nacionalna valuta

najčešće precjenjena • Cjelokupnu nacionalnu ekonomiju podređuje potrebi održavanja stabilnog deviznog kursa

• Nacionalnu privredu udaljava, ili je teže povezuje sa svijetskom privredom

• Najčešće je nerealan pa su neophodne dodatne mjere za usklađivanje nivoa cijena u zemlji sa cijenama stranih partnera (carine, kontigenti, premije, dozvole i sl.)

• Potrebno je držati veće devizne rezerve u odnosu na fleksibilni devizni kurs

Fleksiblni devizni kursevi

Kada je reč o fleksibilnom deviznom kursu mora se reći da postoje dvije vrste. Postoji fleksibilni devizni kurs koji se slobodno određuje na osnovu

ponude i tražnje i rukovođeni devizni kurs.

Danas nijedna zemlja ponašanje deviznog kursa ne prepušta dnevnim uticajima i promjenama ponude i

tražnje. Danas se primjenjuje rukovođeno fluktuiranje.

Fleksiblni devizni kursevi Određuje se ciljni devizni kurs koji odgovara

privrednom razvoju, deviznim rezervama i platnom bilansu. Taj nivo deviznog kursa se čuva i njegovo kretanje se drži u tajnosti.

Pozitivne strane fleksibilnog deviznog kursa su:

Blagovremeno upućuje domaću privredu na potrebu

prilagođavanja međunarodnom okruženju, čime

olakšava privrednu saradnju sa svetom

Efikasnije djeluje na uspostavljanje ravnoteže platnog bilansa


Smanjuje potrebu uvođenja dodatnih mjera da bi se

uskladile domaće cijene sa cijenama strane konkurencije

Manja mogućnost da dođe do precijenjenosti

nacionalne valute nego kod fiksnog deviznog kursa

Smanjuje potrebu držanja velikih monetarnih rezervi


Nedostaci fleksibilnog deviznog kursa su :

Podstiče i uvećava inflaciju u domaćoj privredi

Ne obezbjeđuje postojane kalkulacije i kriterijume za ocjenu

rentabilnosti izvoznih i uvoznih poslova

Izlaže domaću privredu nekontralisanom uticaju svih kratkoročnih, stihijskih i

špekulativnih kretanja na svjetskom tržištu

Puzajući devizni kurs • Puzajući devizni kurs (crawling peg) predstavlja vid

fiksnog deviznog kursa, koji se češće mijenja u manjim ali unaprijed poznatim iznosima. .

• Puzajući devizni kurs se predstavlja kao najbolje rješenje u uslovima inflacije i veće mobilnosti kapitala. On se koristi u zemljama sa visokom inflacijom i svodi se na česte mini depresijacije da bi se izbjegla veće devalvacije.

• Prednosti puzajućeg deviznog kursa su: a) U uslovima visoke inflacije, potpuno fiksni kurs

nemoguće održavati bez ogromnog deficita platnog bilansa, gubitka rezervi, drastične kontrole uvoznih tokova ili veoma čvrste monetarne, fiskalne i politike zarada.

b) U ovom sistemu kursa izbjegava se potreba ogromnog procenta devalvacije kursa,u cilju rasta izvoza i deviznog priliva.

Tri su uslova su da ova politika kursa uspije.

a) Prvo, da se domaća tražnja drži pod kontrolom tj. da ne bude rasta zarada iznad produktivnosti i rasta budžeta izvan realnih izvora.

b) Drugo, stalne devizne rezerve treba da se kreću na nivou tromjesečnog uvoza kako bi se kurs branio u trenucima kad dostigne granice intervala koji se mora braniti.

c) Treće, privreda mora biti konkurentna da bi davala adekvatni nivo izvoza.

Jedinstveni i višestruki devizni kursevi

Ukoliko za sve vrste ekonomskih transakcija sa svijetom važi jedan kurs, kažemo da se primjenjuje jedinstven devizni kurs

Cijena deviza je ista za uvoznike i izvoznike, za robni i nerobni promet, za sve grane. Svi privredni subjekti se nalaze u istoj poziciji kako pri prodaji tako i pri kupovini deviza.

Moguće je da se istovremeno primjenjuje više deviznih kurseva, sa različitim rasponima između njih. Tada je riječ o višestrukim ili diferencijalnim deviznim kursevima koji mogu postojati samo u zemljama u kojima postoji devizna kontrola

Određivanjem i održavanjem različitih deviznih kurseva za pojedine vrste transakcija podstiče se ostvarenje određenih ekonomskih ciljeva u datoj zemlji: podsticanje izvoza, ograničenje uvoza, razvoj pojedinih grana, regionalno usmjeravanje spoljnotrgovinskih tokova, unapređenje turizma i sl. U zavisnosti od ciljeva koji se žele postići utvrđuju se načini diferenciranja deviznih kurseva i rasponi između njih.

Duga prijmena višestrukih deviznih kurseva može imati negativan uticaj na proizvodnu strukturu nacionalne privrede.

Promjene deviznog kursa

Za uspjeh u međunarodnim poslovima potrebno je znati kakve se promjene deviznih kurseva mogu očekivati u budućnosti

Neizvjesnost u pogledu kretanja deviznih kurseva dovodi do konverzionog i transakcionog rizika.

Konverzioni rizik predstavlja neizvjesnost u pogledu kursa po kojem će se aktiva i pasiva izražene u stranoj valuti prevesti u vrijednosti u nacionalnom novcu pri sastavljanju finansijskog bilansa.

Transakcioni rizik proističe iz neizvjesnosti po kojem će deviznom kursu biti naplaćena potražnja i isplaćena dugovanja iskazana u stranoj valuti.

Ukoliko se povećanje deviznog kursa vrši odlukom nacionalne monetarne vlasti, radi se o devalvaciji, a ako do toga dolazi zbog kretanja na deviznom tržištu, govorimo o depresijaciji. Revalvacija je smanjenje deviznog kursa odnosno povećanje vrijednosti nacionalne valute do kojeg dolazi odlukom monetarne vlasti, dok apresijacija označava smanjenje deviznog kursa pod uticajem promjena na deviznom tržištu.

Devalvacija je smanjenje spoljne vrijednosti nacionalne valute odlukom monetarne vlasti.

U uslovima direktnog notiranja to znači povećanje deviznog kursa, odnosno povećanje cijene strane valute.

Najčešći razlog za sprovođenje devalvacije je trajniji i znatniji deficit u platnom bilansu zemlje

Ponuda i tražnja deviza

Devizni kurs se formiraju na deviznom tržištu pod uticajem ponude i tražnje deviza, koje odražavaju stanje platnog bilansa

Deficit platnog bilansa znači da je tražnja deviza veća od ponude, a suficit da je veća ponuda deviza

Tražnja deviza dolazi od debitnih stavki platnog bilansa u koje spadaju: uvoz robe i usluga; plaćanja ne ime kamata i dividendi; jednostrani transferi; izvoz kapitala


• Tražnja za devizama je funkcija deviznog kursa , slično kao što je tražnja za bilo kojom robom funkcija cijene takve robe

• Međutim, ukoliko dođe do promjena u platnom bilansu zbog, npr, izmijenjenih cijena i troškova proizvodnje u zemlji u odnosu na cijene i troškove u inostranstvu, doći će do formiranja nove tražnje za devizama

• U tom slučaju, tražnja za devizama nije posljedica deviznog kursa


Ili, porastom nacionalnog dohotka obično dolazi do porasta uvoza koji formira veću tražnju za devizama

Ponuda deviza dolazi od kreditnih stavki platnog bilansu u koje spadaju:

- izvoz roba i usluga;

- primanja na ime kamata, dividendi

jednostrani transferi - primanja;

- uvoz kapitala


Ponuda deviza se mijenja sa promjenama deviznog kursa - porastom deviznog kursa dolazi do porasta ponude deviza i obratno

Porast deviznog kursa stimulativno djeluje na izvoz

U odnosu na prethodni nivo deviznog kursa,izvoznik za istu jedinicu izvoza u uslovima višeg deviznog kursa dolazi u posjed, činom konverzije, do više jedinica nacionalne valute


Porastom kursa strane valute domaća roba postaje jeftinija za nerezidente, izraženo u njihovoj valuti, što stimulativno djeluje na njihovu tražnju

Veća strana tražnja domaće robe je pretpostavka većeg izvoza domaće robe

Uzajamnim djelovanjem ponude i tražnje na deviznom tržištu formira se devizni kurs

Ravnotežni devizni kurs - pri kojem su ponuda i tražnja deviza ujednačene (kurs koji čisti tržište)


U uslovima perfektnog deviznog tržišta (perfektne konkurencije) aktuelni devizni kurs deviznog tržišta približava se teoretskom deviznom kursu

Međutim, često devizno tržište nije perfektno tržište

Na njemu se, pored ostalih subjekata, pojavljuje entralna banka koja svojim intervencijama može podržavati i održavati određeni, željeni nivo deviznog kursa


Takav devizni kurs takođe odražava odnos ponude i tražnje deviza, ali ne mora biti kurs ravnoteže u smislu da autonomno izjednačava ponudu i tražnju deviza

Ako je na deviznom tržištu tražnja za devizama veća od ponude, to obično znači da zemlja ima deficit tekućeg platnog .

Da bi se održao DK na određenom nivou, ponuda ili tražnja deviza mogu se korigovati intervencijom centralne banke


Centralna banka može razliku ponude i tražnje deviza popuniti intervencijom monetarnim rezervama

U slučaju kada je tražnja za devizama veća od ponude, centralna banka interveniše na deviznom tržištu prodajom deviza iz monetarnih rezervi

Ona tada prodaje devize za nacionalnu valutu

Kada je veća ponuda deviza, centralna banka otkupljuje višak ponude deviza nacionalnom valutom

Značaj i funkcije deviznog kursa

Devizni kurs u jednoj nacionalnoj privredi može vršiti dosta značajnih funkcija:

nivelisanju domaćih i stranih cijena

racionalnoj orijentaciji nacionalne privrede u proizvodnji i robnoj razmjeni sa inostranstvom

uravnotežavanju bilansa plaćanja

automatskoj raspodjeli roba i kapitala između različitih nacionalnih tržišta

ostvarivanju platnog prometa sa inostranstvom

Značaj i funkcije deviznog kursa

Da bi domaća valuta mogla sa uspjehom da vrši funkciju potrebno je realno utvrditi njen paritet i to na nivou na kojem bi devizni kurs mogao nesmetano da funkcioniše

Realno odmjeravanje devizni kurs jedan od najnužnijih preduslova za uključivanje domaće privrede u međunarodnu podjelu rada

Ekonomski smisao deviznog kursa ogleda se u tome što se na bazi unutrašnjih i spoljnih cijena određuje rentabilnost izvoza, odnosno uvoza

Problem uključivanja domaće privrede u međunarodnu podjelu rada i svjetsko tržište mora se vršiti smišljeno i organizovano, a pri tome posebno devizni kurs zauzima jedno od centralnih mjesta

Devizno tržište

Finasijska tržišta, predstavljaju mjesta, instrumenti, tehnike i tokove koji omogućavaju razmjenu novčanih viškova i manjkova (novca,deviza i kapitala).

Finasijska tržišta se dijele na: 1. Tržišta novca i kratkoročnih hartija od vrijednosti 2. Tržište kapitala i dugoročnih hartija od vrijednosti 3. Devizno tržište Devizni sistem je skup pravila po kojem se obavljaju plaćanja i

obavljaju transakcije preko državnih granica. Taj sistem određuje vrijednost valute jedne zemlje prema vrijednosti drugih valuta na svjetskom tržištu deviza

Devizno tržište je dio finansijskog tržišta na kojem se susreću ponuda i tražnja deviza i na kojem se obavlja njihova kupoprodaja.

Funkcije deviznog tržište

a) Glavni zadatak deviznog tržišta je da snabdijeva učesnike stranim sredstvima plaćanja za plaćanje uvoza i izvoza .Omogućava vlasnicima deviza da ih pretvore u nacionalnu valutu, a drugim licima da nabave odgovarajuća sredstva za plaćanje u inostranstvu;

b) Usklađuje zahtjeve za prodaju deviza sa zahtjevima za njihovu kupovinu.

c) Usklađuje ponudu i tražnju devizaposredstvom deviznog prometa uzemlji i deviznog prometa sa inostranstvom,.

d) Omogućava obavljanje deviznog prometa sa inostranstvom

Funkcije deviznog tržište Jedna od osnovnih funkcija deviznog tržišta sastoji

se u formiranju deviznog kursa .

Devizi kurs se formira međudonosom ponude i tražnje za devizama. Posredstvom deviznog kursa koji se formira na deviznom tržištu domaća privreda se povezuje sa inostranom

Devizno trziste ukazuje neposredno na situaciju u platnom bilansu i tako postaje važan indikator poremećaja nastalih u sferi međunarodne razmjene i u nac. ekonomiji

Organizacija deviznog tržišta Devizno tržište ne postoji kao organizovano

centralno mjesto trgovanja, već ga čini svijetska mreža učesnika međusobno povezanih savremenim

komunikacijskim sredstvima: telefon, teleks, telefaks, internet, satelitske veze

Devizno tržište je svijetska mreža tržišta i institucija za upravljanje razmjenom stranih valuta

Trgovanje se obavlja na specijalizovanim deviznim

berzama i u sistemu međusobno povezanih banaka.

Subjekti deviznog tržište Najvažniji učesnici su:

velike komercijalne banke

brokeri

multinacionalne kompanije

Nebankarske finansijske institucije

centralne banke

Devizno tržište je sistem privatnih banaka, deviznih brokera, i centralnih banaka preko kojih domaćinstva, firme i države kupuju i prodaju devize, ili druge nacionalne valute

1. Komercijalne banke. Učešće preduzeća u međunarodnoj trgovini tijesno je povezano sa komercijalnim bankama. Svako preduzeće koje učestvuje u međunarodnoj trgovini ima račun otvoren kod neke komercijalne banke.

Navedeni primer pokazuje da se komercijalne banke javaljaju kao subjekti deviznog tržišta u cilju zadovoljenja potreba njihovih klijenata.

Međutim, njihova se uloga na deviznom tržištu time ne iscrpljuje, jer banke mogu da stupe u deviznu trgovini sa drugim bankama na tzv. međubankarskom deviznom tržištu.

Ove transakcije predstavljaju glavninu trgovanja na deviznom tržištu. Najmanji iznos u međubankarskoj trgovini je, po pravilu, 1 milion dolara (ili ekvivalentni iznos u inostranoj valuti) za većinu deviznih transakcija.

Devizna odeljenja velikih međunarodnih banaka kao što su JPMorgan Čes (JPMoragan Chase), Dojče banka (Deutche Bank) ili Barkli (Barclays) u vodećim finansijskim centrima (Njujork, Frankfurt i London) imaju dominantnu ulogu na deviznom tržištu.

Ponekad komercijalne banke igraju ulogu špekulanta na deviznom tržištu, pokušavajući da procijene u kom pravcu će se kretati devizni kurs. Takođe, banke mogu biti i arbitražeri na deviznom tržištu.

2. Transnacionalne kompanije . Savremene Transnacionalne kompanije o da su plaćanja i uplate u različitim valutama prirodna posljedica njihovog prisustva u različitim zemljama. TNK trguju devizama u svoje ime i za svoj racun.

3. Nebankarske finansijske institucije. Liberalizacija finansijskog tržišta najrazvijenijih zemalja je doprinijela jačanju konkurencije između nebankarskih finansijkskih institucija. Brojni institucionalni investitori (investicioni fondovi, penzioni fondovi, osiguravajuće društva i dr.) međusobno se utrkuju ko će klijentima ponuditi raznovrsnije usluge koje se neznatno razlikuju od banakarskih usluga

Rast obima trgovanja ovih institucija na deviznom tržištu govori o njihovoj rastućoj ulozi na međunarodnom tržištu kapitala. Elektronska trgovina predstavlja rastuću komponentu deviznog trgovanja, i označava se kao „E-World“.

4. Brokeri. Brokeri, kao specijalizovani subjekti, često posreduju između komercijalnih banaka u realizaciji poslova kupoprodaje deviza. Zbog stalnog kontakta sa mnogim bankama, brokeri su u prilici da prate kretanje deviznih kurseva i o tome obavijeste zainteresovane banke. Broker ne djeluju za svoj racun već za uslugu naplaćuje proviziju.

5. Centralne banke. Centralne banke intervenišu na deviznom tržištu u cilju održavanja deviznog kursa na željenom nivo. Normalno funkcionisanje deviznog tržišta u velikoj mjeri je uslovljeno odgovarajućom intervencijom centralne banke

Smisao intervencije je u nastojanju da se obezbijedi stabilnost deviznog kursa i pruži pomoć bankama u vezi sa usklađivanjem ponude i tražnje deviza

Devizni kursevi bi teoretski trebalo da budu determinisani na tržištima zakonitostima ponude i tražnje, ali u praksi kurs valute većine zemalja u razvoju snažno kontroliše država

Time zvanični devizni kursevi imaju malo dodirnog sa tržišnim zakonitostima

Učesnici na deviznom tržištu se mogu posmatrati i sa

funkcionalne osnove:

nešpekulanti (hedžeri) – žele da se zaštite od rizika

promjene deviznog kursa,

špekulanti – (kupuju (prodaju) valute za koje očekuju da će im se vrijednost u budućnosti promjeniti tako da će ponovnom prodajom (kupovinom) ostvariti profit

monetarne vlasti (Centralna banka) – ima mogućnost intervenisanja na deviznim tržištima i mogućnost uvođenja raznih oblika devizne kontrole.

Najvažniji centri trgovanja devizama su: New York, London, Zurich, Frankfurt i Tokio.

Na deviznom tržištu se trguje konvertibilnim devizama. To je tržište pune konkurencije,jer u njemu učestvuje mnoštvo učesnika, a broj transakcija je veliki, tako da nijedan od pojedinaca ne može veličinom svojih transakcija sam bitnije uticati na cijenu i količinu.

Institucionalne pretpostavke

Da bi devizno tržište moglo da postoji i funkcioniše neophodno je postojanje odgovarajućih institucionalnih pretpostavki od kojih su najvažniji:

- tržišnost, odnosno kupoprodaja deviza po kursu koji se formira na bazi ponude i tražnje;

- sami poslovi kupoprodaje deviza;

- subjekti deviznog tržišta;

- mjere intervencije Centralne banke na dev. tržištu;

- način formiranja kursa, dozvoljene oscilacije

Transakcije na deviznom tržištu

Transakcije na deviznom tržištu odvijaju se kao:

1. Transakcije između komercijalnih banaka i njihovih komitenata

2. Devizne transakcije među komercijalnim bankama u zemlji

3. Transakcije komercijalnih banaka sa svojim filijalama u inostranstvu ili sa korespodentima u inostranstvu

4. Devizne transakcije među centralnim bankama radi uticaja na kurseve i na kretanje kapitala

Tipovi transakcija na deviznom trzistu su:

a) Arbitražne – promptna,simultana , kupovina i prodaja neke valute na jednom ili više tržišta u cilju sticanja dobiti iz razlika u cijeni na raznim DT u svijetu (obično vrše specijalizovane banke);

b) Špekulativne - neto kupovina/prodaja neke valute, čime se mijenja valutna struktura u portfoliju deviznih transaktoraOve transakcije sadrže devizni rizik, a cilj je sticanje kapitalne dobiti;

c) Hedžing transakcije - tržišni trasfer rizika promjene deviznog kursa - odbrambeni tip transakcija u kojima uglavnom učestvuju kompanije koje se bave izvoznim ili uvoznim poslovima

Poslovi na deviznom tržištu

Na deviznom tržištu postoje sljedeći poslovi:

a) Promtna kupovina deviza ili spot poslovi

b) Terminska kupoprodaja deviza

c) Osiguranje od kursnog i kamatnog rizika

d) Svop poslovne operacije

e) Valutne opcije

f) Fjučers poslovi

meĐunarodne finansije - fm-hn. · pdf filejavne finansije – proučavaju finansijsku...

Documents