RIMSKA ARHITEKTURA I GRADITELJSTVO

Rimska civilizacija osim zavidnih ostataka kulture, ostala je upamćena po uspješnim osvajačkim ratovima, kojima je stalno proširivala granice države, kao i po vojnoj i zakonodavnoj organizaciji države.

Pokazujući toleranciju prema tuđim tradicijama.Rimljani su koristili elemente kultura i iskustvo svih naroda sa kojima su dolazili u dodir .

Arhitektura

Sve što je bilo stvoreno u Starom vijeku na Istoku i na Zapadu, postalo je dostupno a kasnije i poznato Rimljanima, pošto su se svi najvažniji centri starovjekovne arhitekture našli u sastavu Rimskog carstva. Grčka, Mezopotamija i Egipat su predali svoja iskustva pobjedničkom Rimu.

Rimljani su bili veliki urbanisti i građevine su uređivali po uzoru na grčki plan tzv. šahovske table. U središtu grada se nalazio forum odnosno trg.

•Osim brojnih utilitarnih građevina posvećenih vojnim i osvajačkim ciljevima širom carstva podizani su hramovi, palače,terme,akvadukti ,vijadukti, slavoluci, bazilike...

Pod utjecajem Etruraca i Grka Rimljani su u ranijim epohama primili kamen kao glavni građevinski materijal. Gradeći u kamenu oni su savladali grčke stilske redove i osnove konstruisanja lukova I svodova.

Međutim, pravi zamah rimska arhitektura je dobilatek kad je odustala od konstrukcija u kamenu i usvojila sistem gradnje u opeki i cementnom livu (emplektonu), koji su, čini se, upoznali pobijedivši Kartažane.

Tehnike GradnjeRimljani su uglavnom u gradnji primjenjivali tehniku čiji je temelj bila pečena cigla koja se obrađivala suho i bez žbuke.

Ako je kamenje imalo nepravilan oblik govorilo se o opus siliceum, a ako je bilo pravilno o opus quadratum. Kamenje se međusobno povezivalo klinovima i kukama ili ih je spajala sama težina. Taj je nacin vidljiv u Saturnovu hramu i Marcelovu teatru.

• Jedan od razloga za polet rimskog zidanja zidina treba potražiti u tehničkom pronalasku koji se razvio i upotrebljavao od 2.st. a zvao se opus caementicum ili lijevani zid. U tom postupku potrebna je daščana obloga u koju se stavlja žbuka. Na taj sloj žbuke slaže se naizmjence sloj kamena i lomljenog kamena dok se ne postigne željena visina zida.

Iako su Rimljanima beton, a vjerovatno i cement, bili nepoznati u pravom smislu, dobili su tom tehnikom posebno efikasnu metodu za izradu solidne sirove građevine. Ta tehnika nije bila samo brza u izvedbi nego i nadasve ekonomična jer se moglo upotrebljavati otpadno kamenje. Zid se na kraju oblagao malim lomljenim kamenjem ili ciglama. Spomenuta tehnika omogućavala je da se podignu lukovi i svodovi velike nosivosti.:

Rimska arhitektura u HrvatskojDioklecijanova palača

Početak gradnje Dioklecijanove palače nije točno utvrđen. Pretpostavlja se da je to bilo oko 295. g., nakon uvođenja tetrarhije .Po čijoj je arhitektonskoj ideji palača izgrađena i tko su bili njeni graditelji, ne zna se. Međutim, uklesana grčka imena Zotikos i Filotas, kao i brojna uklesana grčka slova ukazuju na to da je određeni broj graditelja bio porijeklom iz istočnog dijela carstva tj. da je Dioklecijan doveo sa sobom majstore s Istoka.

Osnovna građa je dolazila iz neposredne blizine. Bijeli vapnenac je dopreman s Brača i ponešto iz Segeta kraj Trogira; sedra se vadila iz korita obližnjih rijeka, a opeka se izrađivala u salonitanskim i drugim radionicama smještenim u blizini. Građevina kao cjelina nije imala neposredni uzor u dotadašnjem rimskom graditeljstvu. Njena originalnost proizlazi iz osnovne funkcije i prilagodbe položaju.

Amfiteatar u Puli

• Amfiteatar u Puli ili Pulska Arena najveći je i najsačuvaniji spomenik antičkog graditeljstva u Hrvatskoj. Uspoređujući ga s više od 200 rimskih amfiteatara, plašt pulskog amfiteatra s četiri stubišna tornja je najsačuvaniji i rijedak primjer jedinstvenih tehničkih i tehnoloških rješenja. Po veličini zauzima 6. mjesto među rimskim amfiteatrima na svijetu, te je jedini u svijetu čija su sva tri rimska arhitektonska reda u potpunosti očuvana. Pulski se amfiteatar stavlja uz bok Koloseju u Rimu, Areni u Veroni, amfiteatrima u Pompejima, Nimesu i Arlesu u Francuskoj i El Džemu u Tunisu. Iznenađujuće je da Arena kao neosporno kulturološko blago Hrvatske, ali i svijeta još nije na Popisu svjetske baštine UNESCO-a.