malbasa predrag crna gora i crkva

7/23/2019 Malbasa Predrag Crna Gora i Crkva

http://slidepdf.com/reader/full/malbasa-predrag-crna-gora-i-crkva 1/16

CRNA GORA I CRKVA

Predrag Malbaša

Javna rasprava o Nacrtu Zakonu o slobodi vjeroispovjesti, ponovo je aktuelizovala pitanje

odnosa države prema vjerskim objektima, koji su imali status spomenika kulture i ulaganjima u njihovo

očuvanje. Vjerske zajednice u Crnoj Gori, često su prigovarale državnim organima, na nebrizi o vjerskim

objektima, posebno u vrijeme državnog ateizma, odnosno službene politike u doba vladavineKomunističke partije Jugoslavije od 1945. do 1990. godine. Čini se ipak, da je u tim kritikama najdaljeotišla Mitropolija crnogorsko-primorska i njen poglavar, gospodin Amfilohije Radović.

Čak šta više, pismom koje je sredinom 2002. godine, Mitropolit crnogorski-primorski Amfilohije,uputio Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture na Cetinju, promovisana je doktrina, kojom sedao pravac, usmjerilo djelovanje i postpuci u praksi na obnovi vjerskih objekata. Sprovođenje ovedoktrine u konačnom je rezultiralo brojim bespravnim radovima na vjerskim objektima i u većoj il imanjoj mjeri ugrozilo njihove kulturne vrijednosti.

Povod za ovo pismo bila su četiri rešenja kojima je Zavod tražio, obustavu bespravnih radova na

manastirskim kompleksima Moračnik, Beška, Starčevo i Kom. U pomenutom pismu, upućenomtadašnjem direktoru Zavoda, doktoru arheologije Čedomiru Markoviću, Mitropolit u nekoliko tačaka

Zavodu, Državi i cjelokupnoj javnosti daje svoje viđenje kulturne politke i brige o vjerskim objektima.Mitropolit je optužio Zavod da je ostao zarobljenik jedne propale ideologije i njenog poimanja

kulture, uvjek spreman da zarad sitno sopstveničkih interesa vjerno služi partijama i vlastodržcima a nestruci. Mitropolit dalje ističe kako Crkva uvažava struku i da je u želji za zdravom saradnjom u višenavrata tražila pomoć Zavoda, te da je kroz praksu izgubila povjerenje u njegovu stručnost, dajući muepitet ovce "koja ima liepo zvanje i prizvanje, koja lijepo bleji ali malo mlijeka daje". Shodno tomeMitropolit stavlja do znanja da Zavodu neće biti dozvoljeno "miješanje" u poslove i vlasništvo Crkve,

ukoliko to Mitropolija pismeno ne odobri.

Mitropolit na kraju svog pisma, kroz niz primjera, zaključuje da bi se sprovođenjem rešenja koje je donio Zavod, zapravo trebalo istovariti "kozije đubre u hramove", vratiti "dodoška goveda i balege na

grobove Cr nojevića", te kuća Sv. Petra u Rijeci Crnojevića pretvoriti u " jazbinu kartaroša i pij anica".

Nazivajući Zavod za zaštitu spomenika kulture Crne Gore, parazitom na grbači države, nekrofilskom

ustanovom sa paganskim duhom, Mitropolit na kraju pokazuje spremnost na "časnu saradnju" sadržavom i njenim organima.

Pismo Mitropolita Amfilohija u Zavodu za zaštitu spomenika kulture, zavedeno je 12. avgusta2002. godine, a tri dana kasnije upućen je odgovor Mitropolitu Amfilohiju. Iako su u ovom pismu, kaoargumenti navedeni međunarodna praksa, struka, pravo, procedura, brojni primjeri sanacije vjerskih

objekata, teze i stavovi koje je Mitropolit Amfilohije plasirao, ostale su tokom sledećih godina, matrica

kojom su se opravdavali brojni građevinski radovi na vjerskim objektima.Zato ne treba da čudi što je Mitropolit, početkom maja 2015. godine, u svoj besjedi održanoj na

Kosmaču, "avnojevskoj fildžan Crnoj Gori " poslao sledeću poruku: " Priznajem, nismo ih pitali. Pre svega,

zato što oni u Boga ne veruju. Kako oni uopšte mogu razmišljati o tome kako treba graditi, obnavljati i

čuvati hramove ako u Boga ne veruju". Ovom rečenicom Mitropolit je zapravo prisutnim vjernicima i

crnogorskoj javnosti objasnio, zašto Mitropolija nije pitala državne organe za dozvolu da obnovimanastirsku crkvu Svetog Georgija na Kosmaču.

Mitropolit je na ovom skupu bio slobodan da Vladi Crne Gore uputi i savjet za vođenje kadrovske

politike: "Neka država postavi stručne ljude na čelo institucija za zaštitu kulturnog blaga, pa ćemo onda

sarađivati. Crkva ima takve ljude, stručnjake, najbolje arhitekte, arheologe, najbolje znalce koje

angažujemo. Oni su ne samo odavde, nego ih angažujemo od Italije do Srbije. I onda možemo da se na



pravi način brinemo o hramovima, jer za nas oni nijesu mrtvačnice nego živonosni izvori. Stoga je za

crkvu od izuzetne važnosti da na čelu institucije za zaštitu kulturnog blaga budu stručni ljudi ".

Koristeći se nespornom istinom, da po pitanju građanskih prva i sloboda Jugoslavija nije bila

idelna država za religiju, sveštenstvo i slobodan život vjernika, Mitropolit Amfilohe uporno plasira teze

da je država uništavala i svjesno zapuštala vjerske objekte, da je služba zaštite kulturnih dobara bila

saučesnik u tome, te da su ovom službom upravljale neznalice i nestručni ljudi.Da li je Mitropolit Amfilohije u pravu?

Mada se suzbijanje religije u komunističkoj Jugoslaviji opravdavalo tezom da vjere ističu razlike

između naroda, podstiču nacionalizam i šovinizam, pa samim tim potkopavaju bratstvo i jedinstvo,

činjenica je da se zapravo radilo o nesumnjivom ograničavanju ljudskih prava i sloboda. Istini za volju,

komunizam je nošen idejom o boljem i pravednijem životu, ograničavao i brojna druga elementarna

građanska prava i slobode. Da je u takvom deformisanom sistemu i religija bila deformisana nema

nikakve dileme. O tome naslikovitije gore podaci iz knjiga "Čuvari Jugoslavie", gdje se među brojnim

saradnicima UDBE, nalaze i vjerska lica svih konfesija i svih hijerarhijskih redova. Svi sa jednim jedinim

zadatkom, dostavljanje informacija i podataka UDBI, u cilju očuvanja postojećeg poretka. Sukladno

tome, treba otvoreno reći da su brojni vjerski velikodostojnici, jednako kao i broji državnici i političari sa

prostora ex Jugoslavije izašli iz Titovog šinjela. I to im se, ukoliko želimo biti objektivni, ne može

spočitavati, jer je to jednostavno splet istorijskih okolnosti, na koje se nije moglo uticati. Tome u prilog

idu i podaci stručnjaka za demokratiju sa Stanford univerziteta o broju politički slobodnih i demokratskih

država u svijetu krajem prošlog vijeka. Prema tim podacima 1974. godine, na svijetu je postojalo samo

35 izbornih demokratija, što je predstavljalo nešto manje od 30% država sveta, da bi taj broj do 2013.

godine, narastao na oko 120 ali i dalje je to ne puno više od 60% od ukupnog broja država.

Ukoliko se složimo da je odnos Jugoslovenskih vlasti, prema religiji bio rigidan, trebamo se

osvrnuti i na odnos "komunističke vlasti", prema vjerskim objektima, prije svega onim koji predstavljaju

nacionalno i kulturno nasljeđe.

Iz potrebe uspostavljanja i boljeg organizovanja zaštite crnogorskog kulturnog nasljeđa, Vlada

Narodne Republike Crne Gore 3. jula 1948. godine, osnovala je “Zavod za zaštitu i naučno proučavanje

spomenika kulture i prirodnih rijetkosti” sa sjedištem na Cetinju. Prvi poslovi ove ustanove, odnosili su

se na obilazak terena, istraživanje, evidentiranje, pravnu zaštitu i registraciju brojnog spomeničkog

fonda, među kojim su dominirali vjerski objekti i obredni premeti. O brizi ili nebrizi "komunista" za

crnogorsko kulturno nasljeđe vjerskog karaktera, može se suditi i iz sačuvanih dokumenta datovanih na

1958. godinu, dakle nesporno perioda kada je komunistička ideologija bila u svojoj punoj snazi.

Naime, početkom januara 1958. godine, tadašnja republička Komisija za vjerska pitanja, obratila

se Zavodu za zaštitu spomenika kulture na Cetinju, sa zahtjevom da joj ovaj organ dostavi spisak svih

zaštićenih vjerskih objekata u Crnoj Gori, kao i informaciju o finansijskim ulaganjima u njihovo očuvanje.

U odgovoru koji je dvije nedelje kasnije potpisao direktor Zavoda, istoričar umjetnosti Milutin Plamenac,

navodi se sledeće: " Zavod ne vrši klasifikaciju kulturno-istoriskih spomenika prema konfesionalnim

pr ipadnostima a konzervatorsko-restauratorske radove izvodi prioritetno prema značaju pojedinih

objekata i stepenu njihove ugroženosti ".

U prilogu odgovora, Komisiji za vjerska pitanja, Plamenac je dostavio i spisak od 157. vjerskihobjekata, koji su u tom trenutku imali status spomenika kulture, kao i detaljnu informaciju o ulaganjima



u njivo očuvanje za 1955, 56 i 57. godinu. Na ovom spisku nalaze se sledeći vjerski objekti, po godinama iulaganjima izraženim u dinarima.

Ulaganja u vjerske objekte, koji su zašićeni kao spomenici kulture, 1955. godine, i to: Manas tir

Piva 1,531.914; Sv. Trojice-Pljevlja 31.579 dinara; Manastir Kosijerevo 153,562; Cetinjski Manastir162.265; Sv. Đorđe Podgorica 30.000; Manastir Morača 152.940; Crkva u Jeksima 99.750; Sv. SavaBudva 301.807; Sv. Trojice-Brezojevica 700.000; Crkva na Ćipuru 79.235; Sv. Save-Počivala 37.000; Sv.Petra-Bijelo Polje 15.900; Crkvau Orahovcu-Kotor 42.808; Sv. Nikola, Orahovo-Vir Pazar 172.460;Manastir Gradište 110.000; Manastir Donji Brčeli 2.600; Manastir Vranjina 65.247; Manastir Podmaino50.000; Vlaška crkva-Cetinje 2.000, Sv. Eustahije-Dobrota 13.000, Sv. Tripun-Kotor 898.000 i Sv. Matija-

Dobrota 588.591 dinara

Ulaganja u vjerske objekte, koji su zašićeni kao spomenici kulture, 1956. godine, i to: ManastirCetinjski 141.800; Manastir Gradište 341.800; Manastir Donji Brčeli 30.000; Crkva sv. Save-Počivalo37.00; Crkva sv. Petra-Bijelo Polje 35.800; Manastir Piva 1,686.650; Brezojevica Plav 35.500; ManastirKom 120.000; Manastir sv. Trojice-Pljevlja, 41.500; Crkva sv. Nikole-Rvaši 10.000; Crkva sv. Ilije-Gornji

Stoliv-195.000; Crkva sv. Eustahija-Dobrota 19.000; Crkva sv. Nikole-Prčanj 162.568; Džamija u Nikšiću693.647.

Ulaganja u vjerske objekte, koji su zašićeni kao spomenici kulture, 1957. godine, i to: Manastir

Piva 138.000; Manastir Morača 1,029,134; Manastir Podmaino 900.000; Manastir Donji Brčeli 666,320;Crkva sv. Nikole-Kotor 128.500; Crkva sv. Luke-Kotor 25.000; Orlov krš-Cetinje 20.000; Kapela naLovćenu 30.000; Crkva sv. Georija-Srpska 150.375; Manastir Vranjina 30.000; Manastir Prevlaka-Tivat

258,733; Crkva sv. Gospođe-Bjelice 91.120; Manastir Kosijerevo 48.160; Crkva sv. Nikole-Bijelo Polje439.440; Crkva sv Tripuna-Klinci 5.000; Manastir Banja-Risan 75.000; Manastir sv. Trojice-Pljevlja

150.000; Crkva sv. Dimitrija-Brajići 542.000; Saborna Crkva-Ljubotinj 45.000; Crkva sv. Nikole-Prčanj;Crkva sv. Vida-Lastva 50.000; Crkva sv. Gospe od Škrpjela 135.000; Crkva sv. Petke u Spiču 150.000.

O brizi, koju je tadašnja vlast pokazala prema vjerskim objektima stradalim u velikomzemljotresu 1979. godine, skoro da i ne treba trošiti riječi. Uvidom u sačuvanu dokumentaciju, jasno jeda se skoro svaki vjerski objekat stradao od zemljotresa, obnovio i spasio od daljeg propadanja, dok su

stručnjaci Zavoda, Muzeja, Arhiva i Biblioteka konzervirali pokretni spomenički fond, u brojkama koje

prelaze desetine hiljada. Sanacija, vjerskih objekata u vremenu "diktature proleterijata" u konačnom jerezultirala i otvaranjem brojih manastirskih riznica i veoma pristojnom rezidencijom za crnogorskemitropolite, u kojoj danas stoluje, upravlja i živi uvaženi Mitropolit Amfilohije Radović. Kada se govori ozaštiti vjerskih objekata u Crnoj Gori, uvjek se i nanovo treba pomenuti obnova Katedrale sv . Tripuna u

Kotoru i izmještanje Manastira Piva 1982. godine.Ali naravno, Mitropolit Amfilohije je u nekim stvarima apsolutno u pravu. Ne može ni jedan

vlasnik ili korisnik kulturnog dobra čekati stručnu pomoć, konzervatorske uslove ili dozvolu za početak

radova, po godinu i više dana. Mišljenje, saglasnost, stručni stav, ne mogu se dati ni za dva dana, ali

stručne službe sebi ne mogu sebi dozvoliti luksuz, da nikada ne odgovore na dostavljeni zahtjev ili se

izlože blamaži kakva se se dogodila oko davanja saglasnosti za palionicu svijeća u Manastiru Morača.

Mitropolit je u pravu i kada poziva na saradnju Crkve i instirucija kulture, jer je to uobičajna

praksa svuda u svijetu. Ono što Mitropolit svjesno ili nesvjesno zaboravlja je činjenica da je ta saradn ja u

potpunosti definisana zakonom, koji je obavezujući za sve subjekte u sistemu zaštite kulturnih dobara.

I na kraju, a u dijelu gdje Mitropolit Amfilohije pokazuje nezadovoljstvo kadrovskom politikom u

ovoj oblasti, ne mogu da se otmem utisku da se uvaženi gospodin Radović šalio. Građevinski poduhvati

na terenu jasno govore, rukovodeći kadar u oblasti zaštite kulturnih dobara, ne bi ni on bolje odabrao.

malbasa predrag crna gora i crkva

Documents