kruh knjižnična raznovrsnost u homogenosti: baština u kamenu pane eterogeneita bibliotecaria...

72

Upload: ivana-vladilo

Post on 02-Dec-2015

97 views

Category:

Documents


3 download

DESCRIPTION

Projekt Hrvatske mreže školskih knjižničara, voditeljica Elda Pliško Horvat

TRANSCRIPT

Page 1: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra
Page 2: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra
Page 3: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

KRUH – Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu

PANE – Eterogeneità bibliotecaria nell’omogeneità: Patrimonio in pietra

Page 4: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

Nositelji projekta / Titolari del progettoHrvatska mreža školskih knjižničara / Rete croata dei bibliotecari scolasticiTSŠ - S.M.S.I. Dante Alighieri, Pula - PolaEtnografski muzej Istre / Museo etnografico dell’Istria

Nakladnici / EditoriHrvatska mreža školskih knjižničara ISBN 978-953-57565-0-7TSŠ-S.M.S.I. Dante Alighieri, Pula – PolaISBN 978 -953-57566-0-6

Za nakladnike / Per gli editoriIvana VladiloDebora Radolović

Uredništvo / RedazioneMirjana Margetić, Elda Pliško Horvat

Istraživanje i prikupljanje građe / Ricerca e raccolta del materialeElda Pliško Horvat, Mirjana Margetić

Učenici – sudionici / Alunni – partecipanti Sara Bonassin (IIa), Lena Bonassin (IIa), Petra Vejnović (IIa), Antonio Božić (IIIa), Nereo Grbac (IIIa), Sebastian Horvat (IIIa), Celine Kolić (IIIa), Mario Milotić (IIIa), Sara Perić (IIIa), Ilenia Sudulić (IIIa), Deborah Zaccai (IIIa), Dea Nicoletta Continolo (IIIb), Anna Ružić (IIIb), Giovanni Rendola (IIId)

Autori tekstova / Autori dei testiProfesori i suradnici / Professori e collaboratori: Mirjana Margetić, Elda Pliško Horvat, Biserka Šušnjić, Ivana Vladilo, Mira Zovko Učenici / Alunni: Lena Bonassin, Sara Bonassin, Antonio Božić, Dea Nicoletta Continolo, Nereo Grbac, Anna Ružić, Giovanni Rendola, Petra Vejnović, Deborah Zaccai

Prijevod i lektura tekstova na talijanskom jeziku / Traduzione e lettura dei testi in lingua italianaProfesori i suradnici / Professori e collaboratori: Teo Banko, Matija Drandić, Annamaria Lizzul, Luana Moscarda Debeljuh, Vito Paoletić, Luisa Punis, Loredana Slacki Učenici / Alunni: Sara Perić, Ilenia Sudulić

Fotografija / FotografiaMirjana Margetić, Petra Vejnović, Nereo Grbac

Ilustracije / Illustrazioni Celine Kolić

Oblikovanje kataloga / Design del catalogo Marko Cerovac

Tisak / Stampa Tiskara Nova

Page 5: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

SADRŽAJ / INDICE

ZAVIČAJNOST I ŠKOLSKA KNJIŽNICA / IL PATRIMONIO REGIONALE E LA BIBLIOTECA SCOLASTICA

Zavičajna baština i školska knjižnica / Il patrimonio regionale e la biblioteca scolastica ................................4

Istraživanje kulturne baštine kroz školski kurikulum - novi projekti u školskoj knjižnici / L’esplorazione del patrimonio culturale attraverso il curricolo scolastico - nuovi progetti nella biblioteca scolastica ............................6

Zavičajnost u školskoj knjižnici / La regionalità nella biblioteca scolastica .............................................9

Školska knjižnica – ključna poveznica u školskom kurikulumu / La biblioteca scolastica – importante anello nel curricolo scolastico ..............................................................................11

BAŠTINA U KAMENU / PATRIMONIO IN PIETRA

O projektu / Del progetto ....................................................................16

Čime se projekt bavi / Di cosa si occupa il progetto ............................18

Uvod u projekt /Introduzione al progetto ...........................................19

Tijek projekta / Descrizione e organizzazione del progetto .................24

Terensko istraživanje: Manjadvorci / Ricerca sul campo: Manjadvorci .......................................................26

Državni arhiv u Pazinu / Archivio di Stato di Pisino .............................29

Baština u kamenu: Tradicija pečenja kruha u Manjadvorcima / Patrimonio in pietra:la tradizione della cottura del pane a Manjadvorci .......................................................................33

UČENICI ISTRAŽUJU... / ALUNNI ESPLORANO...

Pojava kruha označila je kraj nomadskog načina života / Il pane decretò la fine del nomadismo .............................................42

Kruh u starom Rimu / Il pane nell’Antica Roma ...................................................................43

Ponovno rođenje kruha u Srednjem vijeku / La rinascita del pane nel Medioevo ..................................................44

Kruh od 18. st. do danas / Il pane dal XVIII secolo all’età contemporanea .................................45

Može li se opiti od kruha? / Ci si può ubriacare con il pane? ..............47

Krušne peći: između potrebe i tradicije / I forni tra necessità e tradizione ........................................................48

Imati šesnaest godina nekad i danas / Una sedicenne oggi e una volta ........................................................49

Umijeće koje polako nestaje / Un’arte che sta lentamente scomparendo ........................................50

Gradnja krušnih peći / La costruzione dei forni ...................................52

IZLOŽBA

Baština u kamenu / Patrimonio in pietra .............................................56

Page 6: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

Zahvaljujemo kazivačima / Ringraziamo gli intervistati: Mirjana Brgić, Ratka Brgić, Željko Brgić, Dalveta Latin, Slavica i Milan Pliško, Josip i Ana Pliško, Fuma Pliško, Marica Pliško.

Zahvaljujemo načelniku Općine Barban, g. Denisu Konotošiću, na potpori projektu. / Ringraziamo il Sindaco del Comune di Barbana, Sig. Denis Kontošić, per il sostegno al progetto.

Projekt je realiziran zahvaljujući sredstvima Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta / Il progetto è stato finanziato dal Ministero delle scienze, dell’Istruzione e dello Sport.

Page 7: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

1

uvodna riječ ravnateljice

Page 8: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra
Page 9: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

ZAVIČAJNOST I ŠKOLSKA KNJIŽNICA

IL PATRIMONIO REGIONALE E LA BIBLIOTECA SCOLASTICA

Page 10: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

4

Zavičajna baština i školska knjižnicaElda Pliško Horvat, prof., dipl. knjiž., str. suradnik savjetnik

Školska knjižnica predstavlja središte odvijanja različitih sadržaja, koncepcija i pristupa čime poprima značajnu ulogu u njihovom osmišljavanju i realizaciji te postaje inicijator i kreator cijelog niza zbivanja koja školu čine transparentnijom, prepoznatljivijom u lokalnoj sredini i učinkovitijom. Svojim se programima uključuje u nastavni proces nudeći instrumentarije i sadržaje kojima će se poticati kreativnost pri poučavanju i iskustveno učenje zasnovano na istraživačkom pristupu. Stoga je školska knjižnica često korak ispred kao nositelj inovativnih metoda i nezaobilazan čimbenik u kreiranju školskog kurikuluma, aktivan sudionik u osmišljavanju i usvajanju različitih sadržaja neformalnim učenjem. Poticanje znatiželje kod učenika, istraživačke metode pri procesu učenja i induktivno-deduktivnog pristupa nastavnim sadržajima elementi su kvalitetnog pristupa učenju koji zagovara školska knjižnica: tu smo kako bismo aktivno i kreativno sudjelovali u usvajanju znanja i pri tome bili sretni jer smo uspjeli ostvariti sebe. Suvremena škola nadilazi prostor škole u tradicionalnom smislu: nudeći niz sadržaja i usluga, škola postaje aktivan dinamičan čimbenik u svom okruženju, nositelj koncepcija kvalitete, prepoznatljivosti,

Il patrimonio regionale e la biblioteca scolasticaElda Pliško Horvat, prof., dipl. knjiž., str. suradnik savjetnik

La biblioteca scolastica rappresenta un nucleo formativo in cui si svolgono varie tematiche, si elaborano diversi concetti, tanto che questa assume un ruolo importante nell’ideazione, nella creazione e realizzazione di alcuni progetti. In questo modo l’istituto scolastico denota maggiore trasparenza, efficacia e divente più riconoscibile nell’ambiente locale. La

biblioteca, con i suoi programmi, si inserisce nell’insegnamento offrendo strumenti e contenuti, atti a rafforzare la creatività nello studio basandosi sul metodo di ricerca scientifico e sperimentale. Proprio per questo, molto spesso la biblioteca scolastica è autrice di metodi innovativi ed è un fattore inevitabile per la creazione del curriculum scolastico come partecipante attiva nell’ideazione di diversi contenuti per lo studio informale. Stimolare la ciriosità degli alunni, adottare il metodo di ricerca nello studio e l’approccio induttivo-deduttivo dei contenuti d’insegnamento, sono elementi per una visione di qualità dello studio e ciò per intercessione della biblioteca scolastica: siamo qui per partecipare in modo attivo e creativo all’acquisizione del sapere che ci renda capaci e felici per esser riusciti

Page 11: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

5

multikulturalnosti – elemenata koji čine suvremenu školu. Pri tome osobito se ističe njegovanje multikulturalnosti kao osobine koja će biti sve potrebnija s obzirom na društvena kretanja. Neracionalno posezanje za tuđim i negiranje vlastitoga kao i uskogrudno zatvaranje u vlastite svjetonazore dovodi do istog rezultata: homofobičnog odvajanja od različitog što rezultira manjkavim postignućima i krnjom ličnosti. Osnova usvajanja multikulturalizma u smislu uvažavanja prava na različitost zasniva se na svijesti o pripadnosti vlastitom zavičaju, o korijenima koje nosimo bez obzira kamo idemo. U ovom vremenu mobilnosti i vječne mijene biti interkulturalan znači imati saznanja o različitostima, prihvaćati ih i s njima živjeti, a istovremeno očuvati svijest i spoznaju o pripadnosti određenom mikrosvijetu iz kojeg smo potekli. Učenje i usvajanje vlastitih zavičajnih vrednota pružaju osnovu za upoznavanje i uvažavanje drugoga i drugačijega pa time i kreiranje zdravog interaktivnog odnosa na svim razinama među različitim kulturama.

S takvom smo nakanom krenuli u osmišljavanje i realizaciju ovog projekta koji primarno želi mladima približiti njihov zavičaj, skrivene, često nepoznate i neprepoznate vrijednosti koje čine njihov kraj prepoznatljivim i specifičnim. Otkrivanjem preostalih, sve rjeđih, tragova prošlosti otkrivamo vlastiti identitet zabilježen u kamenim vizurama i postajemo svjesni svega onoga što remeti sklad između prirode, čovjeka i arhitekture. Ovo je bio jedan od ciljeva našeg projekta pa se stoga nadamo da smo uspjeli mlade sudionike upozoriti i zainteresirati za ovaj problem te senzibilizirati ih za očuvanje izvorne ljepote našeg zavičaja.

a realizzare noi stessi. La scuola contemporanea trascende lo spazio scolastico in senso tradizionale: offrendo tutta una serie di contenuti e servizi, la scuola diventa un fattore dinamico e attivo nel suo circuito, portatrice del concetto di qualità, riconoscibilità, multiculturalità, elementi base della scuola contemporanea. È pertanto di primaria importanza la cura della multiculturalità nello sviluppo sociale e oggi più che mai è indispensabile un’apertura mentale non indifferente che portano all’omofobia. In quest’epoca di continui e repentini cambiamenti, essere interculturale significa essere consapevole delle diversità, accettarle e conviverci, ma anche essere coscenti e consapevoli di dover conservare l’appartenenza al nostro micromondo di provenienza. L’apprendimento e lo studio dei valori dell’ambiente natio offrono la base per conoscere, apprezzare e rispettare i valori altrui, stimare e rispettare „l’altro“, „il diverso“, dando origine così ad un sano rapporto interculturale, un rapporto interattivo a tutti i livelli tra culture differenti.

Questo è stato il proposito che ci ha portato a ideare ed a realizzare il progetto che desidera, in primis, avvicinare i giovani al loro ambiente natio che spesso ignora dei valori che lo rendono riconoscibile e specifico. Scoprendo alcune tracce del passato, sempre più rare, scopriamo la nostra identità scolpita nella pietra rendendoci conto di cosa deturpi l’armonia tra l’uomo, la natura e l’architettura. Questo è stato uno degli scopi del nostro progetto e ci auguriamo pertanto di esser riusciti a sensibilizzare i giovani in merito.

Page 12: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

6

Istraživanje kulturne baštine kroz školski kurikulum - novi projekti u školskoj knjižniciMira Zovko, prof. viša stručna savjetnica za školske knjižnice Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta

Baština je ukupnost iz prošlosti sačuvanih i njegovanih kulturnih dobara.

Rječnik hrvatskoga jezika, Vladimir Anić

Razvoj hrvatskoga obrazovanja, znanosti i kulture te povezivanje s Europom i svijetom nezamislivo je bez korištenja knjižnica, posebno školskih knjižnica. Školska knjižnica ključna je poveznica ostvarivanja temeljnih kompetencija cjeloživotnoga obrazovanja i međupredmetnih sadržaja u sklopu školskoga kurikuluma.

Suvremeno društveno-kulturno okruženje pretpostavlja odgoj i obrazovanje odgovorne, istinoljubive, tolerantne i solidarne osobe, osobe stvaralačkoga duha, s dubokim osjećajem za čuvanje nacionalne i kulturne baštine te poštovanje vrijednosti drugih kultura i naroda. Raznolikost područja koja obuhvaća pojam kulturne baštine, poput spomenika, dokumenata, muzejskih i arhivskih zbirki, etnoloških i zanatskih predmeta, običaja, narječja i drugog, gotovo je nemjerljiva. Kulturna baština također je sastavnica kulturnog identiteta na lokalnoj razini ili na razini modernih država, s tendencijom sve većeg

L’esplorazione del patrimonio culturale attraverso il curricolo scolastico - nuovi progetti nella biblioteca scolasticaProf. Mira Zovko Consulente superiore per le biblioteche scolastiche Ministero della Scienza, dell’Istruzione e dello Sport

Il patrimonio culturale è l’insieme della storia dei beni culturali conservati e coltivati.

Vocabolario della lingua croata, Vladimir Anić

Lo sviluppo dell’istruzione, della scienza e della cultura croate come pure il collegamento con l’Europa e con il mondo è inimmaginabile senza l’uso delle biblioteche, soprattutto di quelle scolastiche. La biblioteca scolastica è un anello importantissimo nella realizzazione delle competenze di base per un’istruzione che duri tutta la vita, come pure per vari contenuti interdisciplinari nel contesto del curricolo scolastico.

Il contesto socioculturale contemporaneo presuppone l’educazione e l’istruzione per una persona che sia responsabile, sincera, tollerante e solidale, per una persona creativa che si contraddistingua per la volontà di tutelare il patrimonio nazionale e culturale come pure per il rispetto per i valori di altri popoli e culture. La diversità del campo che include il concetto di patrimonio culturale, cioè l’insieme di monumenti, documenti, collezioni in musei e archivi, oggetti etnologici e artigianali, usi, dialetti e altro, è praticamente incommensurabile. Il patrimonio

Page 13: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

7

brendiranja u budućnosti. Pod pojmom kulturna baština podrazumijevaju se svi materijalni i nematerijalni tragovi, ostaci i proizvodi djelovanja ljudske vrste tijekom evolucije, a ona može biti pokretna, nepokretna i nematerijalna baština.

S obzirom na odgojno-obrazovne ciljeve, odgojno-obrazovni rad u školi treba usmjeriti na cjeloviti razvoj učenika imajući u vidu društvene, političke, gospodarske, informacijsko-tehnološke, globalizacijske i druge promjene te, između ostaloga, razvijati svijest učenika o očuvanju materijalne i duhovne povijesno-kulturne baštine Republike Hrvatske i nacionalnoga identiteta.

Program rada školske knjižnice može biti namijenjen samo učenicima, samo učiteljima ili svim korisnicima zajedno, a razlikuje se u zadaćama i ciljevima. Tako izvannastavne aktivnosti koje se suradnički provode u školskoj knjižnici podrazumijevaju slobodu kreiranja odgojno-obrazovnoga rada i smisao za stvaralaštvo, a istodobno i uspješan poticaj za angažiranje učenika za rad izvan redovite nastave. Sadržaji i područja ostvarivanja izvannastavnih aktivnosti vrlo su raznolika, a jedno od područja je njegovanje nacionalne i kulturne baštine, koje se odnose na izradu i realizaciju projekata o istraživanju zavičaja, etnologije, turističke kulture i sl. Neposredna odgojno-obrazovna i stručno knjižnična djelatnosti, uz navedeno, obuhvaća izradu popisa literature koja promiče kulturnu baštinu i daje temelj za razumijevanje različitih kultura te obilježavanje Dana europske baštine.

Ove aktivnosti mogu se provoditi trajno ili povremeno u prostorima školske knjižnice, a aktivnosti za koje knjižnica daje logističku potporu provode se kao pomoć i potpora učenicima i učiteljima u prikupljanju materijala, literature i informacija iz raznih medija.

culturale è altresì un tassello dell’identità culturale a livello locale oppure a livello dei paesi moderni, con una sempre maggiore tendenza a farlo diventare nel futuro un vero e proprio brand. A far parte del concetto collettivo di patrimonio culturale, che può essere di natura mobile, non mobile oppure non materiale, sono tutte le tracce materiali e non materiali appunto, come pure i resti e i prodotti dell’agire della specie umana nell’arco della sua evoluzione.

Nel pieno rispetto delle finalità educative e istruttive, il lavoro educativo-istruttivo svolto a scuola deve indirizzare lo sviluppo dello studente tenendo conto dei cambiamenti sociali, politici, economici e informatico-tecnologici all’insegna della globalizzazione; inoltre, l’apprendimento scolastico deve sviluppare nel discente la coscienza per la tutela del patrimonio materiale e di quello di matrice storico-culturale della Repubblica di Croazia e dell’identità nazionale.

Il programma di lavoro della biblioteca scolastica può essere rivolto soltanto agli alunni, soltanto agli insegnanti, oppure a tutti gli utenti insieme, e si distingue nei compiti e nelle finalità. È per questo che le attività extradidattiche che si eseguono in biblioteca presuppongono la libertà nel pianificare il lavoro educativo-istruttivo e il senso per la creatività, e contemporaneamente anche lo stimolo a includere l’alunno in un’attività fuori dalle lezioni regolari. I contenuti e i campi di realizzazione delle attività extradidattiche sono diversi tra loro, e uno dei campi è la tutela del patrimonio culturale e nazionale che si riferisce all’organizzazione ed esecuzione di progetti di ricerca del territorio, dell’etnologia, della cultura turistica e simili. L’attività educativo-istruttiva diretta e quella bibliotecaria

Page 14: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

8

Jedna od osnovnih zadaća stručnog suradnika knjižničara treba biti istraživačka orijentacija u radu. To podrazumijeva da je uloga školskog knjižničara davanje izravnoga doprinosa uspješnoj transakciji relevantnih stručnih i znanstvenih spoznaja u školsku praksu te da na temelju dobivenih pokazatelja interveniraju u kurikulumu škole.

Bogatstvo, brojnost i raznolikost kulturne baštine u Republici Hrvatskoj te njezino stanje zahtijevaju dodatnu skrb, a njezina zaštita jedan je od važnih čimbenika za prepoznavanje, definiranje i afirmaciju kulturnog identiteta u kojoj važnu ulogu imaju i školske knjižnice. Stoga školski knjižničar kao nositelj djelatnosti u školskoj knjižnici ima nezamjenjivu ulogu da pomažući učiteljima u unapređivanju i inoviranju njihova rada pridonosi stvaranju ozračja povoljnog za uspješan odgojno-obrazovni rad, koji se očituje u postizanju konačnoga uspjeha učenika.

in senso stretto, oltre a quanto affermato sopra, include anche la stesura di una bibliografia che promuova il patrimonio culturale e fornisca gli strumenti per la comprensione di culture diverse come pure la celebrazione della Giornata europea del patrimonio.

Queste attività si possono svolgere costantemente oppure occasionalmente nell’ambiente della biblioteca scolastica, mentre le attività per le quali la biblioteca offre un supporto logistico si eseguono come aiuto e supporto agli alunni e agli insegnanti nella ricerca di materiale, bibliografia e informazioni da diversi media.

Uno dei compiti principali del bibliotecario quale collaboratore professionale deve essere l’orientamento verso la ricerca. Ciò significa che il ruolo del bibliotecario scolastico è quello di fornire un apporto diretto al trasferimento di conoscenze rilevanti professionali e scientifiche nel lavoro scolastico nonché quello di intervenire sul curricolo scolastico basandosi su indicatori provenienti da ricerche precedenti.

La ricchezza, la vastità e la diversità del patrimonio culturale della Repubblica di Croazia come pure il suo stato attuale richiedono delle cure ulteriori, e la sua protezione è uno dei fattori importanti per il riconoscimento, la definizione e l’affermazione dell’identità culturale: un processo nel quale le biblioteche scolstiche hanno un ruolo importante. Il bibliotecario scolastico quale portatore dell’attività nella biblioteca scolastica è perciò indispensabile nell’aiutare gli alunni nel miglioramento e nell’innovazione del loro lavoro: egli contribuisce alla creazione di un ambiente favorevole al lavoro educativo-istruttivo, il che si riflette sul successo dell’alunno.

Page 15: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

9

Zavičajnost u školskoj knjižniciBiserka Šušnjić, prof., dipl. knjiž., viša savjetnica za školske knjižnice Agencija za odgoj i obrazovanje

Iako je ustroj zavičajnih zbirki jedna od glavnih zadaća narodnih knjižnica, tema zavičajnosti povezana je sa zadaćama školske knjižnice koje proizlaze već iz temeljnog Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi jer Zakon djelatnost knjižnice stavlja u službu ostvarivanja obrazovnog procesa (čl. 55.), a poslove stručnih suradnika navodi kao „neposredan odgojno-

obrazovni rad s učenicima te stručno-razvojne i koordinacijske poslove.” (čl. 101. st. 6.)

Načelo zavičajnosti ili životne blizine jedno je od onih didaktičkih pravila koja upućuju na to da treba poučavati od poznatoga nepoznatom i od bližega daljem, a u metodici nastave Prirode i društva ostvaruje se kroz povezivanje nastave s učenicima bliskim okruženjem - prostorno, vremenski i doživljajno.

Zavičaj je višeznačni zemljopisno-gospodarski pojam koji nije određen administrativnim granicama i ovisi o osobnim osjećajima pripadnosti. Djeca tijekom školovanja postupno šire i obogaćuju svoje spoznaje o zavičaju i svijetu oko sebe. „Spoznavajući kraj u kojemu živi, sebi blisku zajednicu koja je

La regionalità nella biblioteca scolasticaBiserka Šušnjić, prof., dipl. knjiž., viša savjetnica za školske knjižnice Agencija za odgoj i obrazovanje

Anche se la strutturalizzazione delle raccolte della letteratura regionale è uno dei compiti principali delle biblioteche civiche, il tema della regionalità è strettamente collegato con i compiti della biblioteca scolastica stabiliti dalla Legge sull’educazione ed istruzione nelle scuole elementari e medie, poiché la Legge sull’attività delle biblioteche scolastiche integra le realizzazioni del processo istruttivo (art.55) ed i lavori dei collaboratori professionali indica come „lavori educativo-istruttivi diretti ed immediati con gli alunni, nonché come lavori professionali, di sviluppo e di coordinazione“.

Il principio della regionalità o della vicinanza territoriale è una di quelle norme didattiche che mira all’istruzione e all’educazione partendo dal noto verso lo sconosciuto, andando dal più vicino al più lontano, e nella metodica d’insegnamento (didattica) della materia Natura e Società si realizza grazie al collegamento tra la lezione e gli alunni di affinità simili e vicine all’ambiente in cui operano – spazio, tempo ed esperienze personali.

La regione è un termine geografico-economico, che può avere più significati, non definito dai confini amministrativi, ma dipende soprattutto dai sentimenti, affetti personali di appartenenza ad una data regione, cultura o altro.

I ragazzi durante il processo di scolarizzazione, crescendo allargano le loro percezioni arricchendole e la loro conoscenza e/o cognizione sulla regione e sul mondo che li circonda.

Page 16: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

10

dio veće zajednice, dijete će bolje spoznati, shvatiti i zavoljeti širu zajednicu svoju domovinu, a preko nje i sve ljude svijeta.“ (De Zan, 34. str.)

U današnjem izrazito globaliziranom svijetu poznavanje zavičaja kao puta prema spoznaji o sveobuhvatnoj povezanosti života na Zemlji ima i posebnu važnost u izgradnji identiteta, tj. prepoznatljivosti među drugima. Razvijena samosvijest i samopoštovanje preduvjet su za uvažavanje i mogu utjecati na privlačenje ekonomskih partnera.

Pojave dodirivanja i preklapanja identiteta, kao što su npr. Ivo Andrić i Nikola Tesla, na poseban način oplemenjuju ovu temu.

Načelo zavičajnosti primjenjuje se u svim nastavnim predmetima pa će školski knjižničar program svoga rada i odabir knjižnične građe prilagoditi potrebama i mogućnostima.

Ako odluči nabavljati zavičajnu građu, može je izdvojiti ili posebno označenu interpolirati u fond, ali svakako je dobro popularizirati zavičajne zbirke narodnih knjižnica jer se tu nalaze sve publikacije koje se odnose na zavičaj.

„Conoscendo il luogo in cui vive, la società a se vicina, che poi è parte integrante di una società più grande, il bambino avrà maggior cognizione di sé stesso, capirà e inizierà ad amare la società più vasta, la sua patria e attraverso di essa anche tutte le persone al mondo.“

Nel mondo globalizzato di oggi la conoscenza della regione, vista come punto di partenza per la cognizione globale e completa della correlazione della vita sulla Terra, ha pure un’importanza nella costruzione dell’identità, cioè di identificazione e distinguibilità tra gli altri. La coscienza di sé e un’autostima sviluppata sono la condizione per l’identificazione all’interno della società e possono incidere sull’interesse di nuovi partner economici.

La comparsa del contatto e della sovrapposizione dell’identità, come lo erano ad esempio Ivo Andrić e Nikola Tesla, arricchiscono questo tema in modo particolare, nobilitandolo.

Il principio della regionalità si applica in tutte le materie d’insegnamento, cosicché il bibliotecario scolastico adatterà il programma del suo lavoro e la scelta della strutturalizzazione della biblioteca alle neccessità e alle possibilità della scuola. Se decide di procurare il materiale regionale, potrà selezionarlo o segnarlo in modo più specifico, inserendolo così alle risorse della biblioteca scolastica: perciò è molto importante promuovere le raccolte della letteratura regionale delle biblioteche civiche perché vi si trovano tutte le pubblicazioni che si riferiscono a tale regione.

Literatura:

1. De Zan, Ivan (1999) Metodika nastave prirode i društva. Zagreb: Školska knjiga

2. Kranjčev, Branko (1980) Školska zavičajna zbirka. Zagreb: Školska knjiga

3. Preporuke za ustroj zavičajne zbirke u narodnim knjižnicama i drugim knjižnicama (ustanovama) koje prikupljaju knjižničnu zavičajnu građu. Dostupno na: http://www.hkdrustvo.hr/clanovi/Preporuke.pdf (31.1.2013.)

4. Vuković-Mottl, Srna (1998) Istraživanje zavičaja putem knjižnica, muzeja, arhiva i samostalnih knjižnica // Zbornik radova. Proljetna škola školskih knjižničara Republike Hrvatske. Rijeka : Ministarstvo prosvjete i športa : Prva sušačka hrvatska gimnazija u Rijeci, str. 25-26

5. Vuković-Mottl, Srna (1995) Zavičajna zbirka // Zbornik radova. Proljetna škola školskih knjižničara. Rijeka : Ministarstvo prosvjete i športa : Prva sušačka hrvatska gimnazija u Rijeci, str. 97-100

Page 17: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

11

Školska knjižnica – ključna poveznica u školskom kurikulumuIvana Vladilo, prof. i dipl. knjiž., str. suradnik savjetnik

IFLA-inim i UNESCO-vim Manifestom za školske knjižnice jasno je određena njezina uloga u školskom sustavu: središnje mjesto učenja za život, stjecanja vještina za cjeloživotno učenje, osposobljavanje za kritičko mišljenje i informacijski odabir…a, sve to u prijateljskom, podupirućem okružju uz kompetentnog knjižničara profesionalca.

Informacijski stručan, na samom je izvoru novina, kompetentno spreman integrirati ih u metode i oblike knjižničnih, ali i nastavnih programa općenito. Knjižničar danas visoko je motivirani profesionalac, sklon timskom radu i višerazinskoj komunikaciji sa svim korisnicima školske knjižnice te članovima lokalne zajednice. Knjižnica je srce, središte, mjesto izvora, ali i mjesto ušća kružnoga toka školskih aktivnosti.

U Nacionalnom okvirnom kurikulumu, školska se knjižnica izravno ne spominje no, usvajanjem Programa knjižničnog odgoja i obrazovanja, osnovnoškolski knjižničari osvojili su svoj prostor i vrijeme te formalno postali dijelom službenog plana i programa. Srednjoškolski knjižničari, umijećem i intenzivnom suradnjom taj prostor i to svoje vrijeme osvajaju individualno, manje sustavno, više hvatajući inspirativne trenutke školske svakodnevice. No, NOK je otvoreni dokument, predviđa mogućnosti praktične različitosti, štoviše podržava specifičnosti školskih i izvanškolskih programa. Govorimo zato o tri moguća

La biblioteca scolastica – importante anello nel curricolo scolasticoIvana Vladilo, prof., doc. bibl., il collaboratore professionale consulente

Il Manifesto delle biblioteche scolastiche promosso dall’IFLA e dall’UNESCO definisce precisamente il ruolo della biblioteca scolastica: un luogo centrale di studio per la vita, per l’acquisizione di abilità necessarie per uno studio continuato, la formazione a un pensiero critico e a una competente selezione di informazioni, tutto questo in un ambiente amichevole e stimolante alla presenza di un bibliotecario professionista. Professionista dell’informazione, è sempre a conoscenza dei contenuti della stampa, pronto a integrarli nei metodi e nelle forme dei programmi della biblioteca e di quelli in generale. Il bibliotecario odierno è un professionista altamente motivato, abituato al lavoro di gruppo e a una comunicazione a più livelli con tutti gli utenti della biblioteca scolastica e con i membri della comunità locale. La biblioteca è il cuore, il nucleo, la fonte, però anche la foce di una rotonda di attività scolastiche.

Il Curricolo nazionale non menziona la biblioteca scolastica direttamente, ma con l’approvazione del Programma di educazione e istruzione in biblioteca i bibliotecari delle scuole elementari hanno avuto il loro spazio e tempo e sono diventati anche formalmente parte del piano e programma ufficiale. I bibliotecari delle medie-superiori stanno invece conquistando il loro tempo e il loro spazio con le loro abilità e con una collaborazione intensa individualmente, in un modo meno

Page 18: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

12

kurikulumska pristupa: jezgrovni kurikulum brine o sadržajima koji su obvezni i jednaki za svih, diferencirani kurikulum dodaje vrijednosti jezgrovnom, a školski kurikulum taj je u kojem se možemo razmahati…Školskim kurikulumom izgrađuje se strategija razvoja specifičnosti, ono što će školu učiniti posebnom i prepoznatljivom u široj zajednici. Kroz elemente školskog kurikuluma afirmiraju se i specifične sklonosti i kompetencije nastavnika i stručnih suradnika. On bi, konačno, trebao biti jedan od odlučujućih motiva za odabir baš te škole. Mogućnost praktične provedbe, raspoloživi resursi i motiviranost djelatnika, počelo su temeljem kojeg se školski kurikulum teorijski razrađuje.

Konačno, gdje je moguće pravo mjesto srednjoškolske knjižnice u školskom kurikulumu?

Knjižničar je u srednjoškolskom kurikulumu najčešće prisutan u realizaciji „samostalnih“ knjižničnih programa, modula informacijskog opismenjavanja te javnoj i kulturnoj djelatnosti. Suradnički i partnerski uključuje se u školske aktivnosti na različite načine. No, onom najdragocjenijem knjižničnom resursu – učenju u knjižnici i s knjižnicom, još uvijek se previše selektivno pristupa i češće je iznimka no pravilo. Knjižničari znaju kako, zašto i s kim, mogući suradnici kao da to tek otkrivaju.

A, cilj nam jest isti – učenik i njegova postignuća kroz mjerljive

sistematico, traendo piuttosto ispirazione dalla quotidianità scolastica. Il Curricolo nazionale è comunque un documento aperto; esso prevedede le possibilità di differenziazioni di tipo pratico, sostiene anzi le specificità dei programmi scolastici ed extrascolastici. Per questo motivo dobbiamo differenziare tre tipi di approccio curricolare: il curricolo di base si occupa di contenuti che sono obbligatori e uguali per tutti, il curricolo differenziato aggiunge valori al curricolo di base, mentre il

curricolo scolastico è quello nel quale abbiamo un più ampio raggio d’azione...

Per mezzo del curricolo scolastico si delinea la strategia dello sviluppo delle specificità, ciò che renderà la scuola particolare e facilmente riconoscibile in una più ampia comunità. Attraverso gli elementi del curricolo scolastico si affermano pure le specifiche tendenze e le competenze degli insegnanti e dei collaboratori professionali. Esso dovrebbe infatti essere uno

dei motivi cruciali per la scelta di una determinata scuola. La possibilità dell’esecuzione pratica, la disponibilità delle risorse e la motivazione dei dipendenti sono la base sulla quale si costruisce teoricamente il curricolo scolastico.

Qual è però il possibile vero posto della biblioteca di una scuola media-superiore nel curricolo scolastico?

Nel curricolo di una scuola media-superiore il bibliotecario

Page 19: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

13

ishode učenja. Zajedno, učenje možemo učiniti zanimljivijim, stečena znanja životno primjenjivijima. Uz obrazovnu, bitno povećavamo i odgojnu dimenziju u formiranju informiranog, kritički promišljajućeg, kompetentnog i odgovornog pojedinca.

Školska knjižnica je ogledalo škole. Ona je vidljivi i mjerljivi izraz školske etike i njezinih vrijednosti u moralnim i društvenim pitanjima, brizi, obrazovnim ciljevima i stavovima te njezin prozor u svijet jer dobre školske knjižnice osnažuju svoje učenike i oplemenjuju svoje okružje.

Izvori:

Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje, http://public.mzos.hr/lgs.axd?t=16&id=18247, 2. 11. 2011.

Marković, M. Planiranje kurikuluma. Zagreb: Metacognita d.o.o. http://www.metacognita.hr/Preuzimanje/Planiranje_kurikuluma.pdf, 2.11.20111.

Pađen, Marijana. Korelacija školske knjižnice i engleskog jezika, http://powerpoint.office.live.com/p/PowerPointView.aspx?FBsrc=http%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2Fattachments%2Fdoc_preview.php%3Fmid%3Did.289023694461158%26id%3D29010a1cf3cbc658964e704f845fcd42%26metadata&access_token=1263423069%3AAQALx8afULza3i1a&title=korelacija, 2. 11. 2011.

Renić,Z., Kreštan, T. Izložbe-iskorak u zajednicu. http://www.hkdrustvo.hr/datoteke/1001/vbh/God.53(2010),br.3/4, 2.11.2011.

Šušnjić, B., Pavkov, M. Mentalna mapa školske knjižnice u HNOS-u , Zagreb: Seminar AZOO, 12. 10. 2005.

è il più delle volte presente nella realizzazione di programmi bibliotecari „indipendenti“, nei moduli di abilitazione alla ricerca di informazioni come pure in attività pubbliche e culturali. Partecipa in vari modi ad attività scolastiche come partner e collaboratore. Ciononostante, alla risorsa bibliotecaria più preziosa – cioè allo studio in biblioteca e con la biblioteca, si ricorre in modo troppo selettivo ed esso rappresenta piuttosto l’eccezione che la regola. I bibliotecari sanno come, perché e con chi, i possibili collaboratori come se lo stessero appena scoprendo.

Mentre il nostro scopo resta l’alunno e i suoi risultati testimoniati da esiti dell’apprendimento misurabili. Se collaboriamo, possiamo rendere lo studio più interessante e il sapere appreso ancora più utile per la vita. Oltre alla dimensione istruttiva, ampliamo notevolmente anche la dimensione educativa nel formare un individuo informato, critico e competente.

La biblioteca scolastica è lo specchio della scuola. Essa è espressione visibile e misurabile dell’etica scolastica e dei suoi valori per quanto riguarda questioni sociali e morali, l’interesse, gli scopi istruttivi e le opinioni nonché sua finestra sul mondo, perché buone biblioteche scolastiche rafforzano i propri alunni e nobilitano l’ambiente che le circonda.

Page 20: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra
Page 21: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

BAŠTINA U KAMENU

PATRIMONIO IN PIETRA

Page 22: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

16

O projektuElda Pliško Horvat, prof., dipl. knjiž. str.suradnik savjetnik

Krušne peći u Istri sve više nestaju. To je činjenica o kojoj smo čitali u malobrojnoj literaturi i samostalno se uvjerili tijekom provedbe projekta Od pintadere do prehrane koji je Edukacijski odjel Arheološkog muzeja Istre proveo u šk.g. 2012./13. u čiju su se realizaciju uključili učenici TSŠ-S.M.S.I. Dante Alighieri, Pula-Pola. Naši su učenici imali zadatak potražiti stare krušne peći na četirima lokacijama (Vodnjan, Galižana, Šišan i Manjadvorci), pronaći podatke o vlasnicima, graditeljima, načinu gradnje, starosti i korištenju peći. Istraživanjem na terenu došli smo do spoznaje da su krušne peći uglavnom nestale, a one malobrojne preostale nalaze se u prilično lošem stanju, najčešće zapuštene i oronule. Međutim, iznenadili smo se kad smo otkrili sasvim drugu sliku u naselju Manjadvorci, selu u južnoj Istri, gdje smo se susreli s pravom malom riznicom dobro očuvanih starih krušnih peći koje mještani ljubomorno čuvaju i na koje su iznimno ponosni. Stoga smo odlučili provesti detaljno

Del progettoElda Pliško Horvat, prof., dipl. knjiž. str.suradnik savjetnik

I forni del pane in Istria stanno scomparendo. È un fatto di cui abbiamo letto nella scarsa bibliografia a disposizione e verificato nel corso dello svolgimento del progetto „Dalle pintadere all’alimentazione“, condotto dal Dipartimento didattico del Museo archeologico dell’Istria nell’anno sc. 2011/12 e alla cui realizzazione hanno aderito gli alunni della S.M.S.I. Dante Alighieri di Pola.

Ai nostri alunni è stato assegnato il compito di cercare i forni del pane in quattro località: Dignano, Gallesano, Sissano e Manjadvorci, trovare le generalità dei proprietari, costruttori, il metodo di costruzione, l’anno di costruzione dei forni. I risultati della ricerca sul campo sono stati poco proficui perché abbiamo appurato che i forni del pane sono scomparsi e quei pochi rimasti sono in pessime condizioni per incuria soprattutto. Il paesino di Manjadvorci però ci ha riservato una bellissima e inaspettata sorpresa: qui abbiamo trovato un vero e proprio tesoro di forni del pane in ottimo stato e di cui gli abitanti ne vanno fieri e ne sono gelosi. Abbiamo pertanto deciso di condurre una ricerca accurata e approfondita per salvarli dall’imminente urbanizzazione. Servendoci di un approccio approfondito per ciascun forno individualmente, abbiamo voulto raccogliere tutti i dati disponibili sull’attuale stato del forno (proprietario attuale, aspetto del forno, dimensioni, uso), nonché conoscere tutte le informazioni riguardanti la storia di ciascun forno (l’anno di

Page 23: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

17

istraživanje o ovim pećima kako bismo ih oteli zaboravu i sačuvali ih pred nadolazećom urbanizacijom i tako ugradili svoju kockicu u zavičajni mozaik. Detaljnim pristupom svakoj pojedinoj peći željeli smo prikupiti sve dostupne podatke o sadašnjem statusu peći (aktualni vlasnici, izgled peći, dimenzije, korištenje) kao i doznati što više informacija o njihovoj prošlosti (godina gradnje, graditelji, građevni materijal, postupak održavanja i korištenja peći, pribor koji se koristio, običaji vezani uz tradicionalnu pripremu tijesta i pečenje kruha) od izvornih govornika. Idejno razrađeni projekt pod nazivom KRUH-Knjižnična raznovrsnost u homogenosti poslala sam Upravnom odboru Hrvatske mreže školskih knjižničara koji ga je, kao projekt Udruge, kandidirao na Natječaj MZOS-a i dobio financijsku potporu, na čemu smo iznimno zahvalni. Sada je naša avantura mogla započeti.

costruzione, i costruttori, il materiale di costruzione, la procedura di manutenzione e dell’uso del forno, gli accessori usati, le tradizioni relative alla preparazione del pastone e la cottura del pane), dai parlanti autoctoni ovvero originari del posto. La stesura dell’idea sulla realizzazione del progetto intitolato PANE – L’eterogeneità bibliotecaria nell’omogeneità: Patrimonio in pietra, ho mandato al Consiglio di amministrazione della Rete dei bibliotecari scolastici della Croazia, che lo ha candidato al concorso del Ministero dell’istruzione, dell’educazione e dello sport come progetto dell’Associazione ed ha ricevuto l’aiuto finanziario, di cui siamo molto grati.

E così la nostra avventura è potuta iniziare!

Page 24: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

18

Čime se projekt bavi

S obzirom da srednjoškolski nastavni programi ne ostavljaju previše prostora za poučavanje sadržaja vezanih za zavičaj, ovim se projektom nastojalo učenike potaknuti na kvalitetniji i motiviraniji odnos prema zavičajnoj tradiciji. Svjedoci smo svakodnevne devastacije okoliša, grubog narušavanja arhitektonskih normi i kulturnog nasljeđa pa se ovim projektom mlade nastoji zainteresirati za prepoznavanje i poštivanje izvornih kulturnih vrijednosti i autentičnih ruralnih oblika. Specifičnost istarske arhitekture čine stare krušne peći koje se, za razliku od istarskog kažuna, nepravedno zanemaruju, propadaju i polako nestaju. Ovo istraživanje je prilog pozivu na njihovu revitalizaciju, upozoravanje javnosti i lokalnih vlasti na potrebu da se svi zajedno konkretnije angažiramo na njihovom očuvanju.

Istraživački pristup temi u prvi plan dovodi učenika koji planira aktivnosti, promatra, prikuplja i sistematizira informacije, zaključuje, analizira i evaluira. Naš obrazovni sustav još uvijek nedovoljno koristi ovu metodu kao jedan od načina aktivnog uključivanja učenika u obrazovni proces pri čemu učenik postaje kreator i sudionik u aktivnostima. Učenik uči istražujući i djelujući te na taj način stječe kompetencije potrebne za cjeloživotno učenje. Znati prikupiti, valorizirati i predstaviti rezultate učenja i istraživanja znači valjano raspolagati informacijama i znati ih implementirati u postojeće znanje. Ovim se projektom nastoji potaknuti individualnost, naglasiti kreativnost i poduzetnost. Očuvanje zavičajnog nasljeđa sačuvanog u specifičnim zdanjima utilitarne namjene predstavlja očuvanje izvorne ljepote i kreiranje estetskog načela kod učenika.

Di cosa si occupa il progetto

Partendo dal fatto che i programmi d’insegnamento non lasciano troppo spazio all’educazione di contenuti riguardanti la regione, con questo progetto si è voluto incoraggiare gli alunni ad un rapporto più qualitativo e motivato verso la tradizione regionale. Siamo testimoni di devastazioni quotidiane dell’ambiente, di violazioni gravi delle norme architettoniche e del patrimonio culturale, cosicché si è cercato di interessare i giovani, con questo progetto, al riconoscimento e al rispetto dei valori culturali autoctoni e delle strutture rurali autentiche della regione in cui vivono. La specificità dell’architettura istriana è evidenziata da forni a legna per la cottura del pane che, a differenza della casita istriana, vengono trascurati ingiustamente e perciò decadono e scompaiono lentamente. Questa ricerca è un contributo per il richiamo alla loro rinascita, un avvertimento per il pubblico più vasto e le autorità locali alla neccessità di impegno collettivo più concreto per la loro conservazione.

L’approccio tematico della ricerca porta in primo piano l’alunno che pianifica le attività, osserva, raccoglie e sistematizza le informazioni, conclude, analizza e valuta i materiali raccolti. Il nostro sistema educativo ancora oggi non utilizza abbastanza questo metodo di lavoro come uno dei modi di inclusione attiva dell’allievo al processo educativo, in cui l’alunno diventa il promotore, il creatore e il partecipante delle varie attività. L’alunno impara ricercando e lavorando autonomamente o in gruppo e in questo modo acquisisce le competenze per uno studio che durerà per tutta la vita. Saper raccogliere, valorizzare ed esporre i risultati di uno studio e di una ricerca,

Page 25: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

19

significa disporre opportunamente delle informazioni, implementandole nel sapere preesistente. Con questo progetto si è cercato di incoraggiare l’individualità, accentuare la creatività e l’imprenditorialità. La conservazione del patrimonio regionale custodito in costruzioni specifiche con scopo utilitario rappresenta la conservazione della bellezza autoctona e della creazione di principi di estetica negli alunni.

Introduzione al progetto

L’etnologa Mirjana Margetić ha parlato agli alunni dei forni dell’Istria meridionale, iniziando con la storia sull’impiego delle varie tipologie di cereali usate nell ‘impasto per il pane, della sua importanza nella vita della società come testimonianza di antiche tradizioni legate a riti religiosi, cerimonie solenni nonché a momenti più o meno lieti. Ha citato l’importanza di questo tipo di ricerca, perché conoscendo la storia del pane si può risalire alla storia di un’intera comunità, scoprendo molti dati riguardanti le tradizioni, i riti, la parlata locale, i toponimi, i canti locali, ovvero arriviamo ad un numero ingente di dati attendibili che rispecchiano l’immagine antropologica ed etnografica di una comunità. I forni a legna sono profondamente radicati nella storia di questi luoghi perché al momento dell’insediamento in determinate aree, accanto alle abitazioni e agli edifici agricoli fiorivano pure i forni. L’architettura istriana rurale è strettamente legata a questo tipo di edificazione, nonostante siano rispettivamente molto simili per forma, materiale edile o costruzione, queste strutture si differenziano in alcuni

Uvod u projekt

Etnologinja Mirjana Margetić u svom je prikazu govorila učenicima o krušnim pećima u južnoj Istri počevši s povijesnim prikazom korištenja raznih vrsta žitarica u izradi tijesta za kruh, njegovom značaju u životu zajednice kao pokazatelja nekih ustaljenih običaja vezanih za obilježavanje vjerskih blagdana, svečanih trenutaka, veselih i manje veselih događaja. Ukazala je na značaj ovakvog načina istraživanja budući da, otkrivajući povijest kruha, upoznajemo povijest jedne zajednice, doznajemo puno podataka o običajima, tradiciji, lokalnom govoru, toponimima, lokalnim napjevima, odnosno dobivamo pregršt pouzdanih izvornih podataka koji zaokružuju antropološku i etnografsku sliku jedne sredine. Krušne peći su duboko ukorijenjene u povijest ove sredine jer, kako su se obitelji naseljavale i ustalile na određenim mjestima izabravši ga za svoj životni prostor, uz stambeni i gospodarski objekt nicale su krušne peći. Istarska ruralna arhitektura usko je vezana za ovaj tip gradnje jer, premda međusobno vrlo slični po obliku, materijalu ili izradi, ovi su objekti međusobno različiti po

Page 26: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

20

nekim detaljima (jesu li smješteni u dvorištu ili izvan njega što govori o tome je li peć bila isključivo obiteljska ili nije; potom po načinu gradnje, sitnim ukrasima na zidnom plaštu peći, tipu gradnje i smještaju otvora za dim...) što predstavlja pravo vrelo informacija o načinu korištenja i životu njihovih vlasnika.

Učenici su dobili precizne upute o tome kako vršiti terensko istraživanje, koje informacije prikupiti, kako razgovarati s mještanima – kazivačima, na što obratiti posebnu pozornost, koje objekte snimati ili fotografirati na temelju kojih su pristupili istraživanju (U prilogu – Upitnica za ispitivanje na temu krušnih peći, sastavila Mirjana Margetić).

UPITNICA ZA ISPITAVANJE NA TEMU KRUŠNIH PEĆI

MJESTO I DATUM ZAPISA: ___________________________________

ZAPISIVAČ: _______________________________________________

KAZIVAČI: ________________________________________________

*savjet: prilikom razgovora s kazivačima pokušaj saznati kako se pojedini dijelovi nazivaju

u dijalektu. Na taj način čuvamo usmenu baštinu zavičaja!

PITANJA VEZANA UZ GRADNJU I OBLIK PEĆI

1. Postoji li posebna peć za pečenje kruha izvan kuće? ____________

2. Kako se zove? (npr. krušna, naziv u selu)

________________________________________________________

dettagli (se il forno è collocato nel cortile o all’esterno di esso, ci dice se sia stato strettamente a funzione familiare o meno; il tipo di costruzione, con minuscoli decori, la costruzione e la posizone dell’apertura per il camino...) tutto ciò rappresenta una moltitudine di informazioni sul tipo di uso e la vita dei loro proprietari.

Gli alunni hanno ottenuto delle indicazioni precise su come eseguire una ricerca sul campo, quali informazioni raccogliere, come parlare con gli abitanti locali - gli intervistati, a cosa prestare particolare attenzione, quali complessi riprendere e fotografare che serviranno in seguito alla ricerca ( In allegato - Questionario riguardante i forni a legna).

QUESTIONARIO D’INCHIESTA SUL TEMA DEI FORNI

LUOGO E DATA: __________________________________________

VERBALISTA: _____________________________________________

RELATORI: _______________________________________________

*CONSIGLIO: durante l’incontro con i relatori cerca di scoprire il termine dialettale di ogni singola parte del forno. Così facendo conserviamo il patrimonio inguistico della terra

natia.

DOMANDE INERENTI ALLA COSTRUZIONE E ALLA FORMA DEL FORNO

1. Esiste un forno fuori dalla casa? ___________________________

2. Come si chiama? (es. „a legna“,usare termine del luogo)

________________________________________________________

Page 27: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

21

3. Kako je peć građena:

a) samostalno na dvorištu (gdje?) ____________________________

b) samostalno izvan dvorišta (gdje?) __________________________

c) naslonjena uz kuću (gdje je otvor, u kući ili izvan?) _____________

d) uz ili u posebnoj zgradi u dvorištu?

4. Peć se nalazi:

a) izravno na tlu?

b) na podnošcima, ako da, kakvim i koliko ih je? _________________

c) podzidana uz donji rub?

5. Od čega je peć građena (kamen, cigla…) i tko ju je gradio?

________________________________________________________

6. Čemu služi prostor ispod peći, ako ga ima?

________________________________________________________

7. Oblik peći izvana (poluokruglast, zvonolik, pravokutan) – SKICIRAJ ILI FOTOGRAFIRAJ!!

8. Kakva je peć iznutra (oblik svoda plitki, visok, kupolast, ravni …) SKICIRAJ ILI FOTOGRAFIRAJ!! Obrati pažnju na pod peći. Je li okrugao, duguljast, četverokutan ili...?

3. Come è costruito il forno:

a) indipendente nel cortile (dove?) ___________________________

b) indipendente fuori dal cortile (dove?) _______________________

c) appoggiato alla casa (dov’è l’apertura, in casa o all’esterno?) ____

d) accanto alla casa o in una costruzione a parte nel cortile?

4. Il forno è:

a) raso terra

b) poggiato su delle pedane, se sì, quante e di che tipo ___________

c) murato il bordo inferiore

5. Di quale materiale è fatto il forno (pietra, mattoni...) e chi l’ha costruito? _______________________________________________

6. A cosa serve lo spazio sotto al forno, se c’è?

________________________________________________________

7. La forma esterna del forno (a semicerchio, a campana, ad angolo retto) – fai uno schizzo o fotografa!

8. Com’è il forno internamente (la forma dell’arcata, bassa, alta, a cupolla...) – fai uno schizzo o fotografa! Presta attenzione alla base del forno, vedi se è circolare, allungata, quadrangolare oppure...?

Page 28: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

22

9.Koliko otvora ima peć? Kakvog oblika? Kuda izlazi dim?

________________________________________________________

PITANJA VEZANA UZ KORIŠTENJE PEĆI

1. Je li se u pećima, osim kruha, još nešto peklo ili kuhalo (što)?

________________________________________________________

2.Je li svaka kuća imala svoju krušnu peć ili su bile zajedničke/komunske? ______________________________________________

3. Tko je bio zadužen za pečenje kruha, a tko za održavanje peći?

________________________________________________________

4. Kada se peklo, koji je redoslijed pečenja? Dodatna oprema oko peći (lopar, metla i sl.) _________________________________________

5. Što su peći značile za mjesto? Jesu li se i kako ljudi družili oko njih?

________________________________________________________

6. Opišite postupak pečenja kruha (priprema vatre, koliko se dugo peče….) ________________________________________________

PITANJA VEZANA UZ DANAŠNJE STANJE PEĆI

1. Koliko je danas očuvanih krušnih peći? ______________________

2. Do kada su bile u upotrebi (korisi li se koja i danas)?

________________________________________________________

9. Quante aperture ha il forno? Quali forme hanno? Da dove esce il fumo? __________________________________________________

DOMANDE INERENTI ALL’USO DEL FORNO

1. Nei forni, oltre al pane, veniva arrostito o cotto anche dell’altro? Cosa? __________________________________________________

2. Possedeva ogni casa il proprio forno oppure c’erano dei forni in comune? ________________________________________________

3. Chi era addetto alla panificazione e chi alla manutenzione del forno? __________________________________________________

4. Quando si arrostiva, qual è il procedimento della cottura? Attrezzatura aggiunta intorno al forno (l’infornapane, la scopa ...)

________________________________________________________

5. Cosa significavano i forni per il luogo? La gente si radunava intorno ai forni? In che modo? _____________________________________

6. Descrivete il procedimento della panificazione (la preparazione del fuoco, il tempo di cottura...) ________________________________

DOMANDE INERENTI ALLO STATO ATTUALE DEI FORNI

1. Quanti sono oggi i forni conservati del luogo? ________________

2. Fino a quando sono stati in uso? Ce n’è ancora qualcuno in funzione? _______________________________________________

Page 29: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

23

3. Koji je razlog nestajanja peći?

a) porušene su (zašto?) ____________________________________

b) prenamijenjene su u nešto drugo (kokošinjac i sl.) _____________

c) otvaranje trgovina istisnulo je potrebu za njihovim postojanjem

4. Koriste li mještani obnovljene peći? ________________________

5. Pitajte kazivača za mišljenje o tome.

________________________________________________________

3. Qual è la causa della scomparsa dei forni?

a) Sono stati demoliti (perchè) _______________________________

b) Sono stati riadattati per altri scopi (pollai, ecc.) _______________

c) L’apertura dei negozi ha soppiantato il bisogno della loro esistenza

4. Se un forno venisse ristrutturato, la gente ne farebbe ancora uso?

________________________________________________________

5. Chiedete al relatore cosa ne pensa in proposito.

________________________________________________________

Page 30: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

24

Tijek projekta

Projekt usmjeren na istraživanje zavičajne materijalne kulture realizirao se u u suradnji s Etnografskim muzejom Istre-Museo etnografico dell’Istria. Sa zadovoljstvom i zahvalnošću možemo ustvrditi da je ravnateljica muzeja, dr.sc. Lidija Nikočević, prihvatila naš prijedlog o partnerstvu te imenovala etnologinju i višu muzejsku pedagoginju Mirjanu Margetić stručnom suradnicom na projektu. U projekt su se uključili učenici 2. i 3. razreda, mahom gimnazijalci, ali bilo je nekoliko učenika iz drugih obrazovnih programa tako da je sudjelovalo 15 učenika prema čijim sklonostima i interesima su se podijelili zadaci:

Prikupljanje građe i pisanje tekstova:

Lena Bonassin, II.r. opće gimnazijeSara Bonassin, II.r. opće gimnazijeDea Nicoletta Continolo, III.r. jezične gimnazijeNereo Grbac, III.r. opće gimnazijeSara Perić, III.r. opće gimnazijeGiovanni Rendola, III.r. strukovne škole, smjer elektrotehnikaAnna Ružić, III.r. jezične gimnazije Ilenia Sudulić, III.r. opće gimnazijePetra Vejnović, II.r. jezične gimnazijeIlenia Sudulić, III.r. opće gimnazijeDeborah Zaccai, III.r. opće gimnazije

Descrizione e organizzazione del progetto

Il progetto, indirizzato alla ricerca della cultura materiale regionale, si è realizzato in collaborazione con il Museo etnografico dell’Istria. Con grande piacere e gratitudine possiamo affermare che la direttrice del museo, la dr.sc. Lidija Nikočević, ha accettato volentieri la nostra proposta di collaborazione e ha designato Marijana Margetić, etnologa e consulente superiore del museo, quale collabortatrice professionale del progetto. Al progetto hanno aderito gli alunni delle seconde e terze classi, per lo più liceali, nonché alcuni alunni dei rami professionali, cosicché hanno partecipato complessivamente 15 allievi, che si sono divisi i compiti a seconda delle preferenze e degli interessi individuali:

Raccolta del materiale e stesura dei testi:

Lena Bonassin, II cl., liceo generaleSara Bonassin, II cl., liceo generaleDea Nicoletta Continolo, III cl., liceo linguisticoNereo Grbac, III cl., liceo generale Sara Perić, III cl., liceo generale Giovanni Rendola, III cl., indirizzo elettrotecnicoAnna Ružć, III cl., liceo linguisticoIlenia Sudulić, III cl., liceo generalePetra Vejnović, II cl., liceo generaleIlenia Sudulić, III cl., liceo generaleDeborah Zaccai, III cl., liceo generale

Page 31: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

25

Fotografija:

Petra Vejnović, II.r. opće gimnazijeNereo Grbac, III.r.opće gimnazije

Snimanje i montaža:

Sebastian Horvat, III.r. opće gimnazijeCeline Kolić, III.r. opće gimnazijeMario Milotić, III.r. opće gimnazijePetra Vejnović, II.r. opće gimnazije

Ilustracije:

Celine Kolić, III.r. opće gimnazije

Projekt se artikulirao u nekoliko faza:

Predavanje etnologinje i više muzejske pedagoginje Mirjane 1. Margetić: Krušne peći u južnoj Istri; davanje smjernica za istraživački rad na terenu

Rad na terenu: lokalitet Manjadvorci (istraživanje)2.

Rad na terenu: Državni arhiv u Pazinu – pretraživanje 3. Matičnih knjiga

Prikupljanje građe, selekcija, pisanje tekstova, priprema za 4. tisak, izrada videozapisa

Fotografie:

Petra Vejnović, II cl., liceo generaleNereo Grbac, III cl., liceo generale

Registrazione dei filmati e montaggio:

Sebastian Horvat, III cl., liceo generaleCeline Kolić, III cl., liceo generaleMario Milotić, III cl., liceo generalePetra Vejnović, II cl., liceo generale

Illustrazioni:

Celine Kolić, III cl., liceo generaleAntonio Božić, III cl., liceo generale - pažnja, nema u HRV

Articolazione delle fasi del progetto:

Partecipazione alla lezione „Forni per la cottura del pane 1. nell’Istria meridionale“ esposta dall’etonologa e pedagogista superiore del museo, Mirjana Margetić; somministrazione delle linee guida per il lavoro di ricerca sul campo

Lavoro sul campo: località Manjadvorci (ricerca)2.

Lavoro sul campo: Archivio statale di Pisino – ricerca dei 3. registri parocchiali

Raccolta dei materiali, selezione, stesura dei testi, 4. preparazione per la stampa, produzione del materiale video

Page 32: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

26

Terensko istraživanje: Manjadvorci

Učenici, opremljeni potrebnom opremom za bilježenje podataka, snimanje razgovora i fotografiranje objekata, krenuli su u istraživanje preostalih 10 krušnih peći u naselju Manjadvorci. U razgovoru sa starijim bračnim parom Pliško (jedno od najčešćih prezimena u selu) koji su cijeli život proveli u mjestu gdje su i rođeni, učenici su dobili niz korisnih informacija o načinu života u ovom selu i o tome kako je selo mijenjalo svoje lice ukorak s globalnim promjenama koje su potiho ali neminovno utjecale na postupno mijenjanje načina života, stanovništva, običaja. Učenike je na početku razgovora zanimalo kako su živjeli mladi u njihovo doba pa su čuli da se puno radilo na polju i u kući, da su žene mahom bile kućanice, a muškarci najčešće poljoprivrednici i stočari te da su rijetki

Ricerca sul campo: Manjadvorci

Gli alunni forniti di materiale necessario alla raccolta dei dati, alla registrazione dei dialoghi e alle foto degli stabili hanno iniziato la ricerca riguardante i 10 forni ancora esistenti nella località di Manjadvorci. Durante la conversazione con la coppia anziana dei coniugi Pliško (uno dei cognomi più frequenti nel luogo) che hanno trascorso tutta la loro vita nel paese natio, gli alunni sono risaliti ad una serie di informazioni utili riguardanti il tipo di vita in questo villaggio, e come questo luogo abbia cambiato il suo aspetto dopo le fasi della globalizzazione, fattore che ha mutato inevitabilmente e gradualmente il modo di vita, la popolazione, le tradizioni. All’inizio della conversazione gli alunni erano incuriositi su come vivessero un tempo i giovani; si sono sentiti dire che si lavorava molto a casa e nei campi,

Page 33: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

27

bili uposleni s redovitim primanjima i to uglavnom u rudniku. Školovanje je bilo kratko i neredovito, malo je bilo djevojčica koje su nakon 4. razreda pučke škole mogle nastaviti školovanje jer su bile potrebne za rad u kući i na polju. Muškarci su ipak bolje prolazili pa su se često ipak mogli školovati za neki zanat. Rano se udavalo i ženilo, obitelji su bile mnogobrojne, mladi su nastavljali živjeti s roditeljima u zajedničkoj kući tako da se nerijetko pod istim krovom nalazilo više generacija. I živjelo se u slozi i zadovoljstvu...sa sjetom se prisjetio bračni par Pliško. O krušnim pećima kažu da postoje oduvijek jer kako se koja obitelj nastanjivala tako se i gradila krušna peć, rijetke su bile kuće bez takve peći a zidali su ih majstori, mještani najčešće pripadnici iste obitelji, samouki zidari, ali iznimno kvalitetni u tom poslu. U slučaju da obitelj nije imala vlastitu peć, koristila se peć u susjedstvu jer nije postojao drugi način da se dođe do kruha koji se, dok su oni bili djeca, znao mijesiti od raži i kukuruza. Jedino oni imućniji mogli su si dozvoliti pšenični bijeli kruh. A što se koristilo kao kvasac? - zanimalo je učenike pa su saznali kako se ostavljao komad tijesta što bi domaćica koja će sljedeći dan peći kruh iskoristila kao kvasac. Mještani su bili međusobno vrlo povezani pa su se tako i domaćice dogovarale i jedna drugoj pomagale, zajednički se planiralo i radilo puno poslova pa tako i pekao kruh što je nerijetko pružalo izvrsnu prigodu za opušteni razgovor, druženje žena koje si nisu smjele dozvoliti odmor tijekom čitavog dana. Gospođa Pliško upoznala je učenike s tradicionalnom recepturom pripreme kruha, pokazala kako treba tijesto zamijesiti kako bi postalo rahlo i podatno, kako pravilno oblikovati bigu, što učiniti da se štruce međusobno ne prilijepe, koje su sve tajne koje domaćica mora znati prije nego što se upusti u ovu avanturu.

le donne erano prevalentemente casalinghe, mentre gli uomini agricoltori ed allevatori erano raramente impiegati in posti di lavoro fissi con salari regolari, si lavorava spesso solo in miniera. La scolarizzazione era breve e irregolare, erano rare le ragazzine che dopo la quarta elementare potevano continuare gli studi perché servivano nei lavori di casa e dei campi. I maschi erano avvantaggiati, potevano studiare per qualche mestiere. Ci si sposava presto, le famiglie erano numerose, i giovani continuavano a vivere con i genitori nella stessa casa, accadeva così che più generazioni abitassero sotto lo stesso tetto. Si viveva bene ed in armonia...affermano malinconici i coniugi Pliško. Dicono che i forni esistono da sempre perché con l’insediamento di una nuova famiglia si costruiva anche il forno a legna, erano rare le case senza forno e venivano costruite dai muradori, compaesani e prevalentemente membri della stessa famiglia, manovali fai da te, ma esperti in questo lavoro. Se una famiglia non possedeva un forno proprio, si usava quello del vicino perché non c’era altro modo di procurarsi il pane, che al tempo della loro infanzia si impastava con segale e frumento. Soltanto le famiglie più abbienti potevano permettersi il pane di farina bianca. Gli alunni erano interessati su cosa si usasse come lievito, scoprendo che le donne lasciavano un pezzo di impasto crudo alla massaia che l’indomani avrebbe preparato il pane. I compaesani erano molto legati tra loro, e le donne potevano accordarsi ed aiutarsi a vicenda, si pianificavano e realizzavano molti lavori, come quello della cottura del pane, momento di svago e conversazione rilassata per le donne che non potevano permettersi nemmeno un po’ di riposo durante tutto l’arco della giornata. La signora Pliško ha riferito agli alunni la ricetta

Page 34: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

28

Nakon ovog iznimno zanimljivog razgovora učenici, podijeljeni u dvije skupine, krenuli su u istraživanje krušnih peći. O svakoj su peći potražili sljedeće podatke: dimenzije peći, oblik i dimenzije glavnog otvora (usta peći), podatke o otvoru za dim (duša peći), podatke o građevnom materijalu zidnog plašta i krova peći, informacije o graditelju i sadašnjem vlasniku te o aktualnom korištenju peći. Učenici su saznali koji se pribor koristio za pripremu peći (vile, popečnjak, fraškavile) i za stavljanje ili vađenje kruha iz peći (prgun). Uz lokalne izraze za alat, učenici su se upoznali s toponimima, nazivljem za mikrolokacije koji se najčešće formirao prema prezimenu stanovnika (Pliški prema Pliško, Longini prema talijanskoj inačici prezimena Latin, Prdajci prema Perdec) ili geografskom obilježju (Brdo jer se nalazi na brdu ili Trsina smještena na proplanku). Obilje informacija o selu i zaboravljenim običajima vezanima za pripremu običnog i blagdanskog kruha učenici su dobili od najstarije mještanke, vitalne devedesetogodišnjakinje gđe Fume Pliško, koja se vrlo živopisno prisjetila mladih dana i svoja sjećanja podijelila s nama.

tradizionale per la preparazione del pane, mostrando loro come si deve impastarlo per ottenere un’impastatura elastica, soffice e malleabile, come dare la forma alle pagnotte, bighe, cosa fare per evitare che i filoncini si attacchino, quali sono i segreti di una massaia prima di intraprendere questa ardua avventura.

Dopo aver aderito a questa interessantissima conversazione, gli alunni, divisi in due gruppi sono andati ad esaminare i forni. Hanno riportato per ogni esempio i seguenti dati: le dimensioni, la forma e l’ampiezza dell’apertura del forno (boca del forno), le dimensioni dell’apertura per il camino (anima del forno), il tipo di materiale edile del mantello e del tetto del forno, informazioni inerenti i costruttori, il proprietario odierno, nonché l’utilizzazione attuale del forno. Gli alunni hanno ottenuto delle informazioni sul materiale necessario alla preparazione del rogo (sbise, spuriadure, frasche) e gli utensili usati per infornare e sfornare il pane (la paleta). Accanto alle definizioni degli utensili locali, gli alunni hanno avuto informazioni sui toponimi, microaree denominate secondo la frequenza dei cognomi presenti sul territorio (Pliški da Pliško, Longini dal cognome italiano Latin, Prdajci da Perdec) oppure per le caratteristiche del territorio (Brdo si trova su un monte o Trsina situata su una radura). Gli alunni hanno ottenuto un ingente numero di informazioni dagli abitanti più anziani, peculiarità riguardanti il villaggio, nonché le tradizioni ormai estinte legate alla preparazione del pane festivo e feriale. Le testimonianze orali sono state raccolte dalla vitale novantenne, signora Fuma Pliško, la quale ha condiviso con noi i giorni della sua giovinezza e i suoi ricordi.

Page 35: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

29

Državni arhiv u Pazinu

U potrazi za najstarijim zapisima o mještanima ovog sela obratili smo se vlč. Hrvoju Okadaru, župniku Crkve Gospe od Zdravlja u Hreljićima, koji nas je uputio na Državni arhiv u Pazinu kao središnje mjesto gdje se nalaze matične knjige. Evidencija o žiteljima naselja Manjadvorci vodila se u Barbanu kao matičnoj župi kojoj pripada crkva u Hreljićima s okolnim naseljima. Zahvaljujući ljubaznosti prof. Maje Cerić, arhivistice na Odjelu za dokumentacijsko-informacijske poslove s knjižnicom i g. Marijana Obrovca, arhivskog tehničara na istom odjelu, koji su nam pripremili najstarije matične knjige Župe Barban koje Arhiv posjeduje u izvornom obliku, dobili smo priliku da sami, pretražujući ih, dođemo do željenih podataka. Najstarija Knjiga krštenih datira iz 1639.g. i nalazi se u matičnoj župi dok se u Arhivu čuva u digitalnom obliku. Iz toga možemo zaključiti da se u ovoj župi počelo voditi sustavno bilježenje podataka nedugo nakon što su Rimskim obrednikom 1614. g. propisani obrasci po kojima su se takve knjige trebale voditi (Vlahov, 2003). Učenici su dobili informacije o tome koja je funkcija ove institucije, čemu arhivi služe, koju pomoć nam nude, što je to građa a što gradivo, kako izraditi vlastito genealoško stablo, upute o tome kako čitati dokumente, na što trebaju obratiti pozornost, kako pregledavati knjige, što zabilježiti, smiju li se dokumenti fotografirati, smijemo li knjige dirati golim rukama, koje sve obrasce trebamo ispuniti, koje pomagalo koristiti pri iščitavanju izvornog dokumenta...Saznali su da su matične knjige javne isprave koje pravovaljano dokazuju činjenice koje bilježe, a to su prvenstveno: rođenje, vjenčanje i smrt... te da su

Archivio di Stato di Pisino

Cercando le prime testimonianze degli abitanti del paese ci siamo rivolti al Rev. Hrvoje Okadar, parroco della chiesa di Nostra Signora della Salute a Hreljići, che ci ha indirizzato all’Archivio di Stato di Pisino, sede centrale dove vengono custoditi i libri parrocchiali. I dati degli abitanti di Manjadvorci venivano registrati a Barbana, sede della parrocchia a cui sottostava la chiesa a Hreljići con gli abitati circostanti. Grazie alla gentilezza della prof.ssa Maja Cerić, archivista presso il Dipartimento di attività documentale e di informazione con biblioteca, e del signor Marijan Obrovac tecnico archivista presso lo stesso dipartimento, che ci hanno preparato i più antichi registri della parrocchia di Barbana conservati dall’Archivio in forma originale, abbiamo avuto la possibilità di cercare e trovare i dati di nostro interesse.

Il più antico registro dei battesimi risale al 1639 ed è consevato presso la sede parrocchiale, mentre presso l’Archivio si trova in formato digitale. Da ciò si può concludere che, in questa parrocchia, la registrazione sistematica dei dati sia iniziata poco dopo il Rituale Romano del 1614 che definí le formule per la corretta stesura delle annotazioni inserite nei registri parrocchiali (Vlahov, 2003). Gli alunni sono stati informati a proposito del lavoro e della funzione degli archivi e quale aiuto possano offrire. Inoltre ai ragazzi è stato pure indicato il metodo per creare il proprio albero genealogico, come leggere i documenti e a che cosa prestare attenzione, come maneggiare i registri, cosa annotare, se è possibile o meno fotografare i documenti, se si possono toccare a mani nude, quali formulari

Page 36: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

30

pouzdan izvor za razne grane znanosti (Vlahov, 2003). U potrazi za najstarijim zapisima o stanovnicima naselja Manjadvorci i informacijama o krštenima, vjenčanima i umrlima, svoje smo istraživanje započeli s Knjigom krštenih (Liber Baptizatorum) iz 1716., Knjigom umrlih (Liber Mortuorum) iz 1717.g., i Knjigom vjenčanih (Liber Copulatorum) iz 1815. U folio formatu, debelih korica i kvalitetnog čvrstog papira koji je odolio silnim godinama i nedaćama, impozantne zbog svjedočenja o mnogobrojnim ljudskim sudbinama i župnicima zapisivačima koji su popunjavali njihove stranice, ove knjige izazivaju strahopoštovanje i znatiželju, one su izvor traganja za vlastitim korijenima.

Za razliku od Knjige vjenčanih, pisane na latinskom jeziku pedantnim, urednim, čitkim rukopisom s podacima u tabelarnom prikazu, Knjige krštenih i umrlih pisane su na talijanskom jeziku, rukopis je često nejasan i nečitak, riječi precrtane, a zapisi se odvajaju neprecizno povučenom crtom što ostavlja dojam površnosti i nepreciznosti. Vjerojatno je takva razlika u oblikovanja zapisa uvjetovana pozamašnim vremenskim odmakom od jednog stoljeća u nastanku dokumenata. Pomalo skeptični i malodušni, nakon što smo uzalud nastojali dešifrirati nekoliko zapisa na prvoj stranici Knjige umrlih, bili smo presretni kad smo u zadnjem zapisu na prvoj stranici pročitali da: „in agosto 1717 e’ passata in miglior vita una creatura di Marco Magnaduoraz“ (u kolovozu 1717. prešlo je u bolji život dijete Marca Manjadvorca), pri čemu je uočljiva tvorba prezimena od etnika, vjerojatno radi jasnijeg definiranja identiteta pokojnika. Budući da se prezime Manjadvorac ne javlja u onomastici sela, za pretpostaviti je da se koristilo radi obilježavanja provenijencije pokojnika. Prezime još uvijek nije bilo obavezno jer zakon kojim

compilare e quali mezzi ausiliari usare per la lettura di un documento originale ...Gli alunni hanno scoperto che i registri parrocchiali sono dei documenti pubblici che debitamente comprovano i dati registrati, che riguardano essenzialmente la nascita, il matrimonio e la morte ... inoltre sono una fonte affidabile per vari rami scientifici (Vlahov, 2003).

Cercando le prime testimonianze degli abitanti di Manjadvorci e le informazioni riguardanti i battezzati, sposati e morti, abbiamo iniziato la nostra ricerca con il registro dei battesimi (Liber Baptizatorum) del 1716, con il libro dei morti (Liber Mortuorum) del 1717 e con il registro dei matrimoni (Liber Copulatorum) del 1815. In forma cartacea, dalle copertine spesse e dalla carta solida e resistente che hanno sfidato le avversità del tempo, imponenti perché testimoni di molti destini umani e dei parrochi che hanno compilato le loro pagine, questi registri suscitano timore e curiosità, e sono una fonte di ricerca per le proprie radici.

A differenza del registro dei matrimoni, scritto in latino con calligrafia ordinata e leggibile, con i dati inseriti in forma tabellare, il registro dei battezzati e quello dei morti sono stati scritti in lingua italiana, con una calligrafia illeggibile, con parole spesso incomprensibili ed i testi si separano l’uno dall’altro solo da una linea tracciata irregolarmente che lascia un’ impressione di superficilità. Tale differenza sta forse nella distanza temporale della redazione dei registri. Un po’ scettici e scoraggiati, dopo aver tentato invano di decifrare alcuni testi scritti sulla prima pagina del libro dei morti, siamo stati felicissimi quando, nell’ultimo testo della prima pagina, abbiamo letto: „in agosto 1717 e’ passata in miglior vita una

Page 37: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

31

se propisuje imenska formula sastavljena od osobnog imena i prezimena stupa na snagu tek 1780.g. (Vlahov, 2003).U Knjizi krštenih nalazimo podatak da je 18. ožujka 1728. kršten Martin, zakoniti sin Ive Latina i Catarine, njegove zakonite supruge, rođen 6. ožujka (Martin figliolo leg.mo di Ive Latin et di Catarina sua consorte nato il 6 marzo battezzato da me...) Dakle, u ovom se slučaju navodi prezime koje je i danas vrlo često u Manjadvorcima.

Pregledavajući Knjigu krštenih uočili smo da su se djeca vrlo često krstila neposredno po rođenju pa tako u jednom zapisu stoji: nakon pola dana kršten je...(dopo mezzo giorno fu battezzato da me...). Najčešća imena novorođenčadi jesu: Giovanni, Domenico, Mattia, Antonio, Zuane, Lucia što jasno upućuju na mletačku upravu i dominaciju talijanskog jezika i pisma uz poneku, dosta rijetku pojavu hrvatskih imena (Ive, Mara). Prezimena Plisco (današnje Pliško) i Barghich (današnje Brgić) pojavljuju se u zapisima iz 1730. koji govore o krštenju Lucie, kćeri Ive Plisca i Catarine, odnosno o krštenju Mare, kćeri Mate Barghicha i njegove supruge Lucie. U istoj knjizi za godinu 1748. nalazimo zapis o prezimenu Perdaz (krštena je Ulica, kći Antonija Perdaza) što ukazuje na činjenicu da je tada živjela obitelj tog prezimena dok danas nema nijednog mještanina s

creatura di Marco Magnaduoraz“. In questo caso è ovvia la formazione del cognome dall’etimo, prbabilmente per definire meglio l’identità del defunto. Siccome il cognome Manjadvorac non risulta nell’onomastica del paese si pesuppone che veniva usato per definire la località d’origine del defunto. Inserire il cognome nei testi non era ancora all’epoca obbligatorio, in quanto le norme che imponevano la registrazione del nome e del cognome entreranno in vigore solo più tardi, nel 1780 (Vlahov, 2003).

Nel registro dei battezzati abbiamo trovato l’informazione che il 18 marzo 1728 fu battezzato Martin, figlio legittimo di Ive Latin e Caterina sua moglie nato il 6 marzo (Martin figliolo leg.mo di Ive Latin et di Catarina sua consorte nato il 6 marzo battezzato da me...). In questo caso è annotato un cognome che è ancora oggi molto frequente a Manjadvorci. Analizzando il registro dei battezzati abbiamo notato che molto spesso il battesimo veniva ufficiato immediatamente dopo la nascita. Ad esempio in un testo

abbiamo trovato: dopo mezzo giorno fu battezzato da me...I nomi piu frequenti dei neonati sono: Giovanni, Domenico, Mattia, Antonio, Zuane, Lucia. Tale fatto asserisce, accanto a qualche eccezionale e raro caso di nome croato (Ive, Mara), la forte presenza dell’amministrazione veneta e della pedominanza

Page 38: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

32

tim imenom. Međutim, antroponim poprima ulogu toponima pa jedan dio sela, vjerojatno područje gdje je obitelj živjela, nosi ime po svom prvom stanovniku.

Pregledavajući Knjigu mrtvih uočili smo da se tada živjelo uglavnom 60 godina, najmlađi pokojnik je imao svega 2 dana, a najstariji 88 g. Uobičajeni izraz kojim je započinjala bilješka o nečijoj smrti glasio je: Passò da questa alla miglior vita... (Prešao je s ovoga u bolji život) i Passò alla gloria celeste... (Prešao u nebesku slavu).

Knjiga vjenčanih koju smo imali priliku iščitavati datira iz 1815., potpuno je očuvana, a zapisi u tabelarnom prikazu upisani su na latinskom jeziku urednom, čitkom kaligrafijom. Podaci koji su se unosili jesu: datum vjenčanja, ime i vjeroispovijest zaručnika, zanimanje i imena kumova. Prva kolona tabele donosila je podatak o mjesecu i danu vjenčanja (Mensis et dies copulationis). Po zanimanju ženici su bili najčešće poljoprivrednici (agricola) što nije čudno s obzirom da se radi o ruralnoj sredini. Zanimljivost ove knjige je da kao dodatak ima kazalo imena s brojčanom oznakom koja upućuje na pojavu u zapisima. Ovdje smo naišli na prezimena tipična za Manjadvorce u puno većem broju što govori o tome da se broj stanovnika u selu povećao. Tako uz prezimena Berghich, Plisco, Latin nalazimo i ostala prezimena koja su i danas prisutna kao što su Chebba (današnje Keba) i Laghigna (današnje Laginja). Kao naziv mjesta navodi se villa Magnaduorzi.

Iako pretraživanje ovakve građe zahtijeva puno više vremena, stručnosti i preciznosti, naše nastojanje da zavirimo u prošlost donijelo je vrijedne rezultate, a najveći će biti ukoliko bude poticaj učenicima za daljnja istraživanja našeg zavičaja.

della lingua e della scrittura italiana. I cognomi Plisco (oggi Pliško) e Barghich (oggi Brgić) risultano nelle annotazioni del 1730. Questi testi ci informano del battesimo di Lucia, figlia di Ive Plisco e Caterina, e del battesimo di Mare, figlia di Mate Barghich e di sua moglie Lucia.

Nello stesso registro sotto l’anno 1748 troviamo il testo con il cognome Perdaz (e’ stata batezzata Ulica figlia di Antonio Perdaz). Questo fatto indica l’esistenza del cognome Perdaz oggi estinto. L’ antroponimo può diventare toponimo. Così ad esempio un rione del paese porta il nome del capostipite della famiglie che probabilmente viveva in quella zona.

Analizzando il libro dei morti abbiamo scoperto che l’età media del periodo era di 60 anni. Il più giovane morí a soli due giorni di vita, mentre il piu’ vecchio a ottanta anni. La formula più comune usata per le annotazioni di morte era: Passò da questa alla miglior vita... e Passò alla gloria celeste...

Il libro dei matrimoni, che abbiamo potuto analizzare, risale al 1815 ed è molto ben conservato.I dati sono registrati in forma tabellare, scritti in latino con una calligrafia leggibile e ordinata. I dati annotati sono: la data del matrimonio, il nome e la confessione dei promessi, la professione e il nome dei testimoni. La prima colonna della tabella annota il mese e il giorno del matrimonio (Mensis et dies copulationis). Il mestiere più comune era quello dell’agricoltore, il dato che non stupisce in quanto si tratta di un paese rurale. La particolarità di questo registro sta nel fatto che conserva un elenco dei nomi che annota il numero di volte che tale persona è citata nelle iscrizioni. Qui abbiamo riscontrato i cognomi tipici di Manjadvorci in un numero maggiore. Fatto questo che indica

Page 39: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

33

l’incremento demografico del paese. Cosí accanto ai cognomi Berghich, Plisco, Latin troviamo anche gli altri esistenti ancor oggi come Chebba (oggi Keba) e Laghigna (oggi Laginja). Il nome del paese è segnato come villa Magnaduorzi.

Anche se l’analisi dei libri parrocchiali esige molto più tempo, precisione e sapere, la nostra intenzione di sbirciare nel passato ha prodotto importanti risultati. Il più grande di questi però sarà aver stimolato gli alunni ad un’ulteriore ricerca e conoscenza del proprio territorio.

Literatura:

Bertoša, M. Neki podaci o pučanstvu Barbana i Barbanštine u daljnjoj prošlosti // Barban i Barbanština. Pula: Izdavačka zajednica, 1976. Str. 129-138.

Bertoša, S. Život i smrt u Puli (2002). Pazin: Skupština Udruga Matice hrvatske Istarske županije.

Buršić Giudici, B. La vita rustica di Sissano rispecchiata nel suo dialetto (2009). Pola: Società di Studi e Ricerca Pietas Iulia.

Milićević, J. Krušne peći // Jurina i Franina, 50 (1992), str.92-93.

Milovan, A. Kruh djetinjstva // Jurina i Franina, 50 (1992), str. 90-91.

Vlahov, D. Glagoljski zapisi u Knjizi krštenih, vjenčanih i umrlih iz Huma (1618 – 1672). Pazin: Državni arhiv u Pazinu, 2003.

Baština u kamenu: Tradicija pečenja kruha u ManjadvorcimaMirjana MargetićKustosica – viša muzejska pedagoginjaEtnografski muzej Istre / Museo etnografico dell’Istria

Manjadvorci je naselje u južnoj Istri, 20-tak kilometara udaljeno od grada Pule. Administrativno i gospodarski gravitira Barbanu (čijoj općini i pripada) te Vodnjanu.

Uz susjedna sela i zaseoke (Belavići, Beloči, Biletići, Bratulići, Dobrani, Jukići, Kujići, Rebići, Stancija Palion) pripada župi Hreljići.

Prema kretanju broja stanovnika od 1857. pa do 2001.1 i

1 Vidi prilog 1.

Patrimonio in pietra: la tradizione della cottura del pane a ManjadvorciMirjana MargetićKustosica – viša muzejska pedagoginjaEtnografski muzej Istre / Museo etnografico dell’Istria

Manjadvorci, il paese dell’Istria meridionale, dista una ventina di chilometri dalla città di Pola. Amministrativamente ed economicamente gravita sul comune di Barbana nonché su Dignano. Appartiene alla parrocchia di Hreljići assieme ai paesi circostanti e ai casali (Belavići, Beloči, Biletići, Bratulići, Dobrani, Jukići, Kujići, Rebići, Stanzia Palion).

Secondo una stima della popolazione che comprende il

Page 40: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

34

prema popisu stanovništva, kućanstva i stanova iz 2011.,2 za naselje Manjadvorci može se vidjeti da je broj stanovnika s početka prošlog i na početku ovog stoljeća gotovo izjednačen te da iznosi 190 stanovnika. Zanimljiv je podatak, a koji je potvrđen prilikom terenskog istraživanja, da je u periodu od kraja 1940-tih do početka 60-tih godina broj stanovnika gotovo za četvrtinu veći, da bi početkom 70-tih počeo opet postepeno padati. Iz razgovora s kazivačima prilikom terenskog istraživanja3 potvrđeno je da je upravo u poslijeratnom periodu bilo najviše stanovnika. U vrijeme djetinjstva ovih kazivača obitelji su bile znatno brojnije, a broj djece varirao je od pet do šest, pa i više. Danas je situacija znatno drugačija. Obitelji su puno manje, u prosjeku u obitelji ima jedno do dvoje djece. Još do prije 20-tak godina više je generacija živjelo u istom domaćinstvu, a sada su uglavnom generacije odvojene. Ukoliko imaju mogućnosti, mladi žive u svojim kućama ili u roditeljskoj kući, ali s odvojenim stanovima. Ovakav način života rezultirao je postepenim nestajanjem tradicije pečenja kruha u krušnim pećima. Uz ovo, kao glavni razlozi s vremenom su se nametnuli i neisplativost, nedostatak vremena, nemotiviranost mlađih generacija. Neisplativost se očituje u tome da je za pripremu kruha potrebno naložiti peć u koju stane osam do deset hljebova. Danas nema tako velike obitelji koja bi to pojela za dva – tri dana, a za jedan do dva kruha peć se nikako ne isplati paliti. Današnji tempo života i zaposlenost jednostavno ne ostavljaju prostora, dva - tri sata, koliko je potrebno za proces pripreme kruha. Mlađe 2 Izvor podataka: Državni zavod za statistiku, RH .Ukupan broj stanovnika 188, kućanstva 65, stambenih jedinaca 96, od toga 90 stanova za stalno stanovanje. 3 Istraživanje provedeno 19.01.2013. u sklopu projekta Hrvatske mreže školskih knjižničara pod nazivom KRUH - Knjižnična raznovrsnost u homogenosti. Kazivači S. Pliško (1940), M.Pliško (1931), R.Brgić (1949), F.Pliško (1923), J.Pliško (1930).

periodo dal 1857 al 2001è1 e il censimento del 20112, si può, dedurre che il numero degli abitanti all’inizio del secolo scorso e all’inizio di questo è rimasto inalterato e ammonta a 190 abitanti. Dato interessante, emerso e confermato anche dal sopralluogo effettuato è l’aumento della popolazione di un quarto dalla fine degli anni ‘40 all’inizio dei ‘60 del Novecento, per poi subire un calo nei primi anni ‘70. Le persone intervistate confermano un incremento demografico negli anni del dopoguerra3.

Durante la loro infanzia, le famiglie erano più numerose, il numero dei bambini variava da 5,6 o più. La situazione odierna è diversa, le famiglie sono meno numerose, con uno o due figli pro capite. Fino a vent’anni fa circa, generazioni diverse formavano uno stesso nucleo famigliare mentre oggi i giovani preferiscono separarsi dalla famiglia d’origine e vivere o in abitazione di loro proprietà o nell’ambito della stessa casa padronale.

Ciò ha portato alla graduale scomparsa della tradizione della cottura del pane e di conseguenza di forni a legna. A questo se ne sono aggiunti altri motivi: mancanza di tempo, demotivazione e sconvenienza in quanto cuocere da 8 a 10 pagnotte è un processo lungo e richiede molto tempo. Oggi le famiglie non riescono a consumare una tale quantità di pane in due o tre giorni e d’altronde è dispendioso acendere il fuoco per cuocere una o due pagnotte. La frenesia della vita moderna non lascia spazio alla cottura del pane che richiede almeno 2 o 3 ore di preparazione. Le generazioni più giovani (degli anni ‘70 in poi) sono abituate al pane cotto in casa ma anche a comprarlo in 1 Vedi allegato n.1 2 Istituto nazionale di statistica della Repubblica di Croazia3 Ricerca sul campo, Manjadvorci 19-I-2013, nell’ambito del progetto PANE: Diversità bibliotecaria nell’omogeneità

Page 41: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

35

generacije (rođeni 70-tih godina 20. st. i nadalje) naučene su da se kruh pekao kod kuće, ali i da ga kupuju u trgovini. Vještina prenošenja znanja s majke na kćeri nije više ustaljena tradicija, već je sve na pojedincima koji to sami žele naučiti.

Usprkos svim ovim promjenama koje se događaju ili su se već dogodile, tradicija pečenja kruha u Manjadvorcima nije potpuno nestala. Doduše, više se ne peče u krušnim pećima, već u štednjacima, špaherima, na struju ili drva i to po potrebi ili želji. Ovu tradiciju održavaju domaćice koje su odrastale uz krušne peći, a umijesiti kruh ne predstavlja im nikakav problem. Ukućani koji imaju tu privilegiju sretni su, iako one same s nostalgijom kažu da ovako pečen kruh nije ni sluga onome kakvog su pekle u pećima. A ovo opet vrijedi i za usporedbu s kupljenim kruhom.

Tipologija peći

Krušne peći u Manjadvorcima datiraju od kraja 19. pa do druge polovice 20. stoljeća4. U poslijeratno vrijeme izgrađene su barem 3 nove peći, a zadnja za koju je dobiven podatak izgrađena je oko 1965. godine. Peći su u privatnom vlasništvu pojedinih obitelji, smještene uglavnom unutar dvorišta, korta, a rjeđe izvan njega. Ove smještene izvan korta koristile su žene zajedno (obično prve susjede), dok su one unutar korta koristili samo njeni vlasnici. U tu je peć malo ki hodija, ako ne ta fameja.5

Položaj gradnje nije tradicijski uvjetovan. Gledalo se kako tko ima mjesta u kortu, da je mjesto dobro, da nije preblizu kuće 4 Podaci dobiveni od kazivača navedenih pod br. 3. 5 S.Pliško

negozio. La cottura del pane che si tramandava da madre a figlia non è più considerata una tradizione ma è questione puramente individuale. Malgrado tutti i cambiamenti, questa tradizione a Manjadvorci non è scomparsa del tutto. È cambiato il mezzo, non più i forni a legna, ma il forno del piano cottura a luce o a legna; a mantenere viva questa abitudine sono le casalinghe che hanno molta più domistichezza nell’impastare il pane. Il pane cotto in casa è migliore di quello industriale ma non è fragrante come quello che veniva cotto nei forni da legna.

Tipi di forni a legna

I forni a legna a Manjadvorci sono datati fine XIX sec. e seconda metà del XX sec.4 Nel dopoguerra sono stati costruiti almeno tre nuovi forni e l’ultimo di cui si ha notizia è del 1965. I forni di proprietà privata sono situati prevalentemente nel cortile. I forni esterni venivano usati da più famiglie, mentre quelli interni esclusivamente dai proprietari. Pochi avevano accesso a questi forni eccetto i proprietari5.

L’ubicazione del forno non è condizionata dalla tradizione ma è questione di praticità e di ampiezza del cortile costruito controvento verso ponente per poter più facilmente aprire lo sportello e alimentare il fuoco6. È preferibile costruire i forni in ambienti aperti, non circondati da altre costruzioni, per avere un po d’aria, per riuscirci a vedere dentro il forno7. I forni venivano costruiti da mani esperte di muratori, senza una specifica

4 Dati ottenuti dagli intervistati riportati al n. 3.5 S.Pliško6 M.Pliško7 M.Pliško

Page 42: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

36

ili puta te da je kontra bure, jer se onda vrata ne bi mogla dopriti. Ne bi moglo gorit. Da su vrata prema zapadu6. Poželjno je također da su na otvorenom, odnosno ne previše omeđene drugim objektima, da imaju zrak, kada se lipo vidi unutra, da se lipo vadi7. Peći su gradili malo vještiji zidari bez posebnih škola. Dosta fini majstori, ni čovik moga sam svoju peć uzidati. A zidari nisu bili školovani, nekima je to u genima8. Nisu posebno ukrašene, dimnjaci su jednostavni. Na estetiku i stil nije se previše pazilo, bitna je bila kvaliteta gradnje. Nastojalo se da izgrađena peć traje barem pedesetak godina. U Manjadvorcima se mogu vidjeti dva osnovna tipa peći: na jednu vodu, strihu - one prislonjene uz neki objekt, i na dvije vode, strihe - peći koje su zidane u slobodnom prostoru. Prevladavaju peći na jednu strihu.

Prilikom terenskog obilaska zabilježeno je 12 krušnih peći. Od toga su dvije u potpunosti zapuštene ili porušene, a treću je vlasnik uzidao u sklopu pomoćnog gospodarskog objekta, tako da nije vidljiva izvana. Ostale su prilično dobro očuvane i još uvijek upotrebljive. Prema zabilježenim dimenzijama pripadaju u kategoriju manjih krušnih peći9 tipičnih za južnu Istru. Jednostavne su građe, građene isključivo od kamena, a pokrivene kamenim pločama, škriljama ili kanalicama, žlipcima. Kamen se vezivalo meltom od japna i cementa, a vadio se u valama u Prdajcima (dio sela) i Filipani (naselje blizu Manjadvorci). Posebnost ovih peći je što se djelomice

6 M.Pliško7 M.Pliško8 M.Pliško9 Dimenzije krušnih peći J.Miličević dijeli na manje i veće. Peći manjih dimenzija tlocrta su do 2 x 1,6 i visine do 2 m, a nalaze se na području zapadne i južne Istre

preparazione: non tutti potevano costruire un forno, bisognava essere abili, predisposti, l’istruzione non era necessaria8. Questi forni non hanno elementi decorativi; è fondamentale l’efficienza della canna fumaria perché non è prerogativa l’estetica, ma la qualità del forno che doveva durare almeno cinquant’anni. A Manjadvorci sono presenti due tipi di forni: ad un tetto spiovente se il forno è a ridosso della casa e a due spioventi se è a sé stante. Predominano quelli ad uno spiovente. Sono stati registrati 12 forni a legna, di cui due in abbandono, ridotti in rovina, uno non visibile perché integrato all’abitazione, mentre rimanenti sono abbastanza ben conservati e funzionanti. Per le loro dimensioni appartengono alla categria dei forni minori tipici dell’Istria meridionale. Hanno una struttura elementare in pietra con una copertura in lastre di pietra o tegole. Le pietre sono cementate con la malta preparata con cemento e calce spenta, estratta nelle cave di Prdajci e Filipana.

La particolarità di questi forni è la pietra solen con cui si costruiva: l’arco, la bocca del forno e la lastra che fungeva talvolta da sportello. A differenza della pietra estratta dalla cava, questa non bruciava perché resistente alle alte temperature. Tutti i forni presentano un’apertura per la bocca del forno e un’altra come sbocco per la ventilazione (l’anima) che serve per regolare il calore interno. L’anima (sbocco per la ventilazione) è un foro che sovrasta l’apertura del forno (la bocca) ed è chiusa da una lastra di pietra circolare o da stracci. La bocca del forno veniva chiusa con uno sportello di ferro, detto chiusino, incassato nel telaio del forno. L’interno del forno è a volta a botte, di mattoni refrattari o di tegole che fanno presa con la calce spenta. A

8 M.Pliško

Page 43: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

37

u njihovoj gradnji koristio kamen solen10 (vađen u obližnjem kamenolomu). Od njega su se klesali otvor i luk oko ložišta te ploča koja je ponekad imala funkciju vrata. Ovaj kamen, za razliku od običnoga iz kamenoloma, nije zagorio jer je otporan na visoke temperature.

Sve peći imaju otvor za loženje i otvor za zračenje, dušu. Duša je manji okrugli otvor koji se nalazi iznad ložišta, služi za regulaciju topline u peći, a zatvara se okruglim kamenom ili starim krpama. Vrata ložišta polukružnog su oblika izrađena od željeza koje je potisnulo kamene ploče.

Unutrašnjost ložišta ima bačvasti svod, građen od šamotne cigle ili ulomaka kanalica vezanih vapnenim mortom.

Uz peć je od pribora bila obavezna lopata za ulaganje kruha, prgun, štap za razgrtanje žara i okretanje drva te metla za čišćenje podloge.

U novije vrijeme (nakon 80-tih godina 20 st.) neki su svoje peći ožbukali izvana, najviše iz estetskih razloga. Te se peći od tada uglavnom i ne koriste.

Pečenje kruha

Jer bez kruha nisi moga, on je bija glavna hrana11

Tradicija pečenja kruha u krušnim pećima u Manjadvorcima aktivno se održala do početka 80-tih godina 20. st. Nakon toga tek bi pojedinci, više iz gušta ili zbog turista, zapalili peć12.

10 Solen se nalazi na samo nekoliko peći, jer se prestao vaditi 40-tih godina prošlog stoljeća. Kasnije izgrađene peći imaju željezna vratašca. 11 R.Brgić12 Iznimka je obitelj Brgić koji su kruh pekli do 2005. kad je umrla majka gospođe Ratke. Nakon toga ona i obitelj koriste peć rijetko i to više za pečenje mesa nego kruha.

portata di mano si trovano gli attrezzi necessari per infornare e sfornare il pane: la pala, il bastone per smuovere e rimuovere le brace e lo scopino per pulire il piano di cottura.

Dopo gli anni ‘80 del XX sec. Alcuni forni vennero rivestiti esternamente con cemento per questioni di estetica e da allora questi forni caddero in disuso.

La cottura del pane

Il pane era l’alimento principale!9

La cottura del pane nei forni in pietra si è protratta fino ai primi anni ‘80 del XX sec. Successivamente solo alcuni hanno continuato con questa tradizione o per soddisfazione personale o per scopi turistici.10

L’accensione del forno e la panificazione erano esclusiva delle donne. Il contributo maschile consisteva nel preparare a legna e le frasche per accendere il fuoco. Il pane veniva cotto due volte alla settimana, di solito il mercoledì e il sabato, verso mezzogiorno perché era il periodo della giornata di minor lavoro in casa, in campgna o nella stalla. D’estate, a causa dell’intensificarsi del lavoro, si cuoceva la sera tardi. Le persone intervistate ricordano che durante la loro infanzia il pane era di farina di mais e farina di frumento, e al posto del lievito di birra si usava il lievito madre, di cui se ne prendeva una certa quantità e il resto lo si avvolgeva in un panno e lo si conservava

9 R. Brgić10 Fa eccezione la famiglia Brgić: ha continuato a cuocere il pane fino al 2005, anno in cui è morta la madre della signora Ratka. Dopo la famiglia ha continuato ad usare il forno saltuariamente, principalmente per cuocere la carne.

Page 44: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

38

Loženje peći, kao i priprema kruha, bio je isključivo ženski posao. Muški bi pomogli u tom dijelu da bi pripremili drva i grane za loženje.

Kruh se pekao uglavnom dva puta tjedno i to obično srijedom i subotom, a ukoliko je bilo potrebno i češće. Nastojalo se peći oko podneva kad je manje posla u kući, na polju ili oko životinja. Međutim, u ljetnim mjesecima kad je puno više posla, peklo bi se i kasno navečer.

Kazivačice koje su pekle kruh, sjećaju se da, dok su bile djeca, kruh se mijesio od kukuruznog i pšeničnog brašna, a umjesto kvasca, fece, koristilo se kvasno tijesto. Od tijesta bi se nakon svake pripreme kruha odvojilo po komad, pokrilo krpom i čuvalo na hladnom13. Uglavnom to pamte po pričanju jer kad su one počele same mijesiti kruh (poslije Drugog svjetskog rata), već se u trgovini mogao kupiti kvasac, ali i brašno, muka14. Tako su one pekle uglavnom bijeli kruh. Sve su počinjale već s petnaest, šesnaest godina, a učile su od majki. Kad se tijesto umijesilo, trebao je odležati na toplom da se diže. U međuvremenu se pripremala peć. Za potpalu se koristilo sitno granje, fraška, a postepeno su se dodavala deblja drva. Dok se peć grijala, tijesto je trebalo još jednom premijesiti i oblikovati štruce, bige te ih pokriti krpom kako se ne bi napravila korica … mi smo zvali bi uprha, bi koru načinija zgora.15

Da bi se kruh dobro ispekao trebalo je postići visoku temperaturu i ravnomjerno zagrijati cijelu unutrašnjost peći 13 Kazivačicama nije jasno tko je prvi napravio to tijesto i kako se širilo, znaju samo da je tako bilo. 14 Iako se brašno moglo već tada kupiti u trgovini, mnogi su nosili žito u mlin u obližnja ili daljnja sela Krnicu, Barban, Vodnjan, Savičentu i Šišan. 15 S.Pliško

al fresco.11 Le intervistate ricordano questo particolare dai racconti delle loro madri; infatti dopo la II guerra mondiale nei negozi si potevano comprare il lievito di birra e la farina12. L’impasto veniva lasciato a lievitare al caldo. Nel frattempo si accendeva il fuoco con il frascame e lo si alimentava con pezzi grossi di legna. L’impasto veniva lavorato due volte, si ricavavano le forme di pane che si coprivano con un panno per impedire che si formasse una pellicola13.

Per una cottura ottimale nel forno la temperatura doveva essere molto alta. Con il bastone si smuoveva la legna, si formava la brace, mentre lo sbocco per la ventilazione (l’anima) doveva rimanere aperta. La donna che cuoceva il pane, per accertarsi che il forno fosse sufficientemente caldo, introduceva la mano nel forno o semplicemente da esperta capiva dal calore delle pareti interne.14 Con la pala, la brace veniva accostata alla bocca del forno, con lo scopino15 si puliva il piano di cottura e si chiudeva il foro per la ventilazione. Il pane da cuocere era disposto su una lunga asse. Se la donna era sola, appoggiava l’asse su una mensola di pietra che fungeva da appoggio per il pane e con l’aiuto dell’infornapane infornava il pane. Se erano in due, una sorreggeva l’asse e l’altra infornava il pane. A seconda dell’ampiezza del forno, venivano cotte da sette a dieci

11 Le intervistate non sanno chi sia stato il primo a preparare il lievito madre e come si sia diffuso.12 Sebbene la farina si potesse comperare in negozio, molti portavano ancora il grano ai mulini nei paesi più o meno vicini come Carnizza, Barbana, Dignano, Sanvincenti e Sissano.13 S. Pliško14 R. Brgić15 Lo scopino era un bastone al quale venivano legate foglie di cavolo cappuccio o dell'erba. Il piano di cottura del forno si poteva pulire con uno straccio o con la carta.

Page 45: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

39

(svod i pod). Drva su se okretala dugačkim drvenim štapom s metalnim završecima da se žari voganj, a duša je morala biti otvorena kako bi dim mogao izlaziti. Žena koja je pekla kruh provjeravala je temperaturu peći tako da bi gurnula ruku u unutrašnjost i osjetila toplinu ili je pak iz iskustva znala ocijeniti prema boji ložišta. Kad se pobijelilo ono unutra ča mi rečemo pina, onda je peć bila spremna16. Zatim se lopaticom žar primaknuo otvoru, metlom17 počistilo dno i zatvorila duša. Kad je peć bila tako pripremljena, donio se kruh poslagan na dugačkoj dasci. Ako je žena sama pekla kruh, dasku bi prislonila na izbočinu ispred ložišta (soljen) ili stavila na veći panj te ga uz pomoć lopate, prguna, ubacivala u peć. Kad su dvije žene pekle zajedno, međusobno bi si pridržavale dasku i pomagale pri metanju kruha u peć pazeći pritom da svoj kruh stavljaju na odvojene strane.

U jednu peć (ovisno o veličini) moglo je stati od sedam do deset biga koje bi se sa strane malo zarezalo prije stavljanja u peć. Nakon toga su se vrata zatvarala te se pričekalo 10 – 15 minuta da se kruh digne, dok on ne uhvati vrućinu. Zatim su se vrata otvorila i pričekalo minutu do dvije kako bi previše zagrijani zrak mogao izaći. Temperatura peći se regulirala uz pomoć duše tako da bi se, prema potrebi, otvarala ili zatvarala. Da bi se kruh ispekao trebalo je oko sat vremena pa su se žene orijentirale prema tome, ali i procjenjivale na osnovi iskustva prema izgledu kruha.

Vidilo se na uru, poli kega se peklo ili se bilo doma, jedan drugemu su vikali: Vidi, vidi koliko ur je! I znaš ča, kad je lipo ta

16 R. Brgić17 Metla se radila tako da se na jedan kolac privežu listovi kupusa ili trava. Pod peći se mogao počistiti i krpom ili papirom.

pagnotte sulle quali si praticavano dei piccoli tagli laterali prima di infornare. Lo sportello veniva chiuso, si lasciava lievitare il pane per una quindicina di minuti, si riapriva lo sportello e si aspettava un paio di minuti affinché il calore in eccesso

Page 46: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

biga ulovila i kruh ima lipu boju, onda ga se zvadilo da se vidi koliko je težak, i po temu koliko je težak žene su znale da još malo stoji jer on ni bija uležen kako triba. Jer zvana je bija lip, ali znutra ni bija, ono tisto ni bilo, uleženo, kako smo mi zvali.18

Tako pečen kruh mogao je trajati zimi i više dana dok se ljeti, zbog vrućine, češće kvario.

18 S.Pliško

fuoriuscisse. Durante la cottura del pane lo sportello di sfogo (l’anima) veniva chiuso e aperto a seconda delle necessità. Il pane cuoceva circa un’ora ma ci si regolava in base all’esperienza e all’aspetto del pane16. Questo tipo di pane d’inverno durava alcuni giorni, d’estate un po’ meno a causa del caldo.

16 S. Pliško

Izvor podataka:

Državni zavod za statistiku, RH

http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2011/SI-1441.pdf

Terensko istraživanje, Manjadvorci, 19.1.2013.

Korištena literatura:

Milićević, Josip: Krušne peći u Istri, Jurina i Franina /svezak 50/ 1992.

Prilog 1.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Manjadvorci

Kretanje broja stanovnika 1857.-2001.

Page 47: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

UČENICI ISTRAŽUJU...

ALUNNI ESPLORANO...

Page 48: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

42

Pojava kruha označila je kraj nomadskog načina životaGiovanni Rendola, IIIdAnna Ružić, IIIb

Povijest žitarica seže u daleku prošlost. Žena je zaslužna za otkrivanje sjemenki koje se mogu samljeti jer je otkrila da se žitarice mogu pretvoriti u kruh. Otkriće kruha bilo je jedno od razloga ostajanja na zemlji. Žitarice su se u početku konzumirale neobrađene. Smjesa dobivena od vode i brašna u tekućem obliku koristila se sirova. Porijeklo žitarica pripisuje se različitim zemljama (Egipat, istočna Afrika, Azija, osobito područje Mezopotamije itd). Otkriće kruha obilježilo je neraskidivu vezu između čovjeka i zemlje.

Najprije se za pečenje kruha koristila sunčeva toplina tako da se tijesto stavljalo na zagrijano kamenje. Takav postupak omogućavao je duže očuvanje kruha u uvjetima česte selidbe, ali otkriće peći na loženje koja će služiti i za pečenje kruha, postajalo je sve nužnije.

Znamo da su Egipćani već 6000 g. pr. Kr. poznavali i koristili žitarice, a znali su i neke postupke kako kruh učiniti pravom delicijom: umjesto vode koristili su pivo te tako dobivali mekši kruh i smjesu oplemenjivali dodavanjem trava i začina. Kruh je dobivao novu aromu zahvaljujući sjemenkama kima, maka, grančici koromača, ružmarina, plodu smokve, datulje i grožđa.

Iz Egipta se kruh proširio na Grčku gdje ubrzo postaje neophodna živežna namirnica. Grci su slavili kruh posvećujući ga Demetri, božici blagostanja i plodnosti.

Il pane decretò la fine del nomadismoGiovanni Rendola, IIIdAnna Ružić, IIIb

L’origine dei cereali risale a tempi remotissimi. La scoperta del seme da macinare è attribuita alla donna che scoprì che le graminacee potevano su-bire una trasformazione e quindi essere ̋ panificabili˝. Questa grande scoperta fu una delle cause dell’abbandono dela fine del nomadismo. Dapprima i cereali venivano consumati crudi e in uno stato ancora lattiginoso. La pastella, ottenuta dall’amalgama di farina e acqua, costituiva un composto fluido che inizialmente veniva consumato crudo. La provenienza del grano è incerta e va ricercata in varie parti del mondo (Egitto, Africa orientale, Asia occidentale, ecc.). La scoperta del pane rafforzò il legame indissolubile tra l’uomo e la terra.

Affinché il pane fosse più leggero, molto spesso, nel 6000 a.C. gli Egiziani per impastarlo usavano la birra anziché l’acqua. Successivamente venne insaporito con erbe e spezie (comino, semi di papavero ecc.). In Grecia l’idea di pane veniva abbinata al simbolo della fecondità in onore della dea Demetra.

Page 49: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

43

Kruh u starom RimuAnna Ružić, IIIbGiovanni Rendola, IIId

Priprema kruha postigla je višu razinu u starom Rimu. Stanovnici Rima uveli su nov sustav mljevenja zamijenivši ga onim koji je omogućavao mljevenje veće količine brašna. Mlin su okretale sluge pokrećući težak kotač povezan s pokretnom stranom mlina. Kasnije su ljude zamijenile životinje. Rimljani su također uveli tostiranje žitarica kako bi se lakše samljele nakon što bi izgubile vlagu. Evo nekoliko vrsta kruha: nauticus - namijenjen mornarskoj floti, militaris - namijenjen vojsci, madidus koji su su žene stavljale na lice da bi održale kožu svježom, palatius namijenjen vladarima i dr. Kako u staroj Grčkoj tako su se i u Rimu pripremale razne vrste kruha začinjene mašću, medom, jajima, začinima ili sušenim voćem. Kruh se upotrebljavao i za liječenje (npr. za vađenje trna koristio se oblog napravljen od kruha i meda). Godišnja potražnja za kruhom u Rimu iznosila je oko 800.000 tona što je bilo dovoljno za milijun stanovnika. Rim je vlastitu ekonomsku moć izgradio na trgovini kruhom, vladari su mogli opstati ukoliko su bili u stanju osigurati pučanstvu dovoljnu količinu kruha.

Il pane nell’Antica RomaAnna Ružić, IIIbGiovanni Rendola, IIId

La produzione di pane raggiunse un livello alto nell’Antica Roma. Il popolo di Roma introdusse nuovi sistemi di macinazione, sostituendo alla macina tradizionale una più evoluta e in grado di macinare grandi quantità di cereali. La macina era azionata da una ruota fatta girare dagli schiavi che, successivamente, vennero sostituiti dagli animali da tiro. I Romani introdussero anche la tostatura dei cereali che, quindi, venivano macinati più facilmente perché privi d’umidità. C’erano diverse varietà di pane come per esempio: il Nauticus, preparato appositamente per la fornitura della flotta; il Militaris: pane per gli eserciti; il Madiolus, pane con proprietà dissetanti (le donne se lo applicavano sul viso per mantenere la pelle fresca) e il Palatium, pane destinato al palazzo imperiale. Come già nell’Antica Grecia, pure a Roma si producevano vari tipi di pane con l’aggiunta di grassi, miele, uova, spezie o frutta secca. Il pane veniva usato anche in medicina (ad esempio, per estrarre una scheggia, si usava un impasto di pane e miele ). Il fabbisogno annuo di pane nella città di Roma in età imperiale era di circa 800.000 tonnellate, sufficienti a sfamare una popolazione di circa un milione di abitanti. Sul commercio del pane la città aveva fondato la propria forza. Difatti, gli imperatori potevano rimanere in carica solo se riuscivano a garantire il rifornimento di pane per il popolo.

Page 50: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

44

Ponovno rođenje kruha u Srednjem vijekuAnna Ružić, IIIbGiovanni Rendola, IIId

Padom Rimskog carstva u cijeloj je Europi došlo do osiromašenja plodnih površina te napuštanja poljoprivrede. Osvajači nisu poznavali tehniku obrade žitarica, ali postupno su usvajali tehniku mljevenja i obrade brašna tako da je potrošnja kruha postala svakodnevna pojava. U početku su se upotrebljavale dvije vrste žitarica: raž (od kojega se dobivao crn i gorak kruh) i žito. Bijeli kruh je bio rijedak i dragocjen, namijenjen samo imućnoj klasi pa je stoga smatran simbolom bogatstva. Krajem 14. st. pojavile su se razne vrste kruha oplemenjene bademima, lješnjacima, začinima i aromatičnim biljem. Kažu da su se za vrijeme borbi između guelfa i gibelina u Toskani spravljale dvije vrste kruha: tzv. budalasti kruh, bez soli i bez ikakvih dodataka, spravljen samo od dizanog tijesta, i drugi bogat začinima, kandiranim voćem, aromom tako da ga se teško moglo nazivati kruhom. Bio je namijenjen moćnicima pa mu otuda i naziv moćni kruh. U Milanu su se, zbog pomanjkanja brašna, u smjesu dodavali mekinje i proso pa je tako nastao zrnati kruh. Venecija je poznata po dvopeku, laganom kruhu s dugim rokom trajanja koji je bio namijenjen opskrbi mornarske flote. Za otkriće panetona zaslužan je Ughetto Atellani, član milanske plemićke obitelji koji se ludo zaljubio u jednu pekaricu i htio naučiti pekarski zanat. Uoči Badnjaka pokušao je napraviti poseban kruh pa je dodao jaja, šećer i grožđice. Ispao je slatki kruh koji je postao simbol grada.

La rinascita del pane nel MedioevoAnna Ružić, IIIbGiovanni Rendola, IIId

Con la caduta dell’Impero romano, si verificò in tutta Europa un impoverimento delle zone fertili provocato dall’abbandono dell’agricoltura. Dapprima i nuovi conquistatori non conoscevano la lavorazione dei cereali, ma lentamente appresero le tecniche di macinazione e di lavorazione della farina, così il consumo del pane divenne un’abitudine quotidiana. Principalmente, due erano i cereali utilizzati per la panificazione: la segale (che dava un pane scuro e acido) e il grano. Il pane bianco era raro e prezioso, riservato ai nobili e quindi simbolo di ricchezza. Appena verso la fine del 1300 apparvero diverse forme di pane arricchito con mandorle, noci, spezie ed erbe aromatiche. In Toscana, il pane era confezionato o con impasto lievitato di sola farina e privo di sale (˝pane sciocco˝), oppure arricchito di spezie, frutta candita, aromi da non essere piú definito pane, ma bensì ˝panforte˝, riservato ai ricchi e a chi deteneva il potere. A Milano, la farina di grano scarseggiava e quindi all’ impasto venivano aggiunti crusca e miglio, e così nacque il ˝pan dei mej˝. Ai veneziani si deve l’origine del ˝pan biscotto ˝, un pane leggero, biscottato e da lunga conservazione. Per quanto riguarda l’origine del panettone, la si deve a Ughetto Atellani,membro della nobile famiglia degli Atellani che abitavano a Milano. Alla Vigilia di Natale, egli tentò di fare un pane ricco: aggiunse all’impasto uova, zucchero e uvetta e sfornò un pane dolcissimo che divenne il simbolo della città.

Page 51: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

45

Kruh od 18. st. do danasDea Nicoletta Continolo, IIIb

U 18. st. Italija je držala primat u vještini pečenja kruha. Bez obzira na to, kruh je bio namijenjen isključivo imućnima tako da su ga niži slojevi smatrali hranom za privilegirane. Europski bogataši su uživali u bijelom, rahlom, slatkom kruhu, a obilje ili nedostatak ove važne namirnice uvjetovali su mnogobrojne sukobe.

Prijelaz s osamnaestoga na devetnaesto stoljeće donijelo je mnoge pozitivne novīne: prirodni kvasac se zamjenjuje umjetnim, a otkriće novih strojeva ubrzalo je proizvodnju brašna osiguravajući dovoljnu količinu i bolju kvalitetu kruha.

Žitnica Europe bila je Rusija. Početkom pedesetih godina pojavili su se proizvodi kao grisini i krekeri koji će ugroziti kulturu kruha. Sedamdesetih godina kruh ponovno postaje najvažnija namirnica.

Priprema tijesta

Za pripremu tijesta koristi se kiseli ili pivski kvasac. Kvasac se pomiješa s vodom ili mlijekom, doda u brašno i zamijesi tijesto koje se ostavi na toplom da se uzdigne do duple veličine. Nakon toga oblikuju se štruce kruha koje se ostavljaju još sat vremena. Prije

Il pane dal XVIII secolo all’età contemporaneaDea Nicoletta Continolo, IIIb

Nel 1700 l’Italia deteneva il primato per l’abilità dei suoi fornai. Nonostante ciò, il pane era un alimento per ricchi, mentre tra le classi più basse era un cibo per privilegiati. Per i ricchi d’Europa il pane era bianco, morbido, dolce. L’abbondanza o la scarsità

di questo alimento così importante provocò molte rivolte.

Il passaggio dal XVIII al XIX sec. portò numerosi benefici: il lievito naturale fu sostituito da quello artificiale; l’invenzione di nuovi macchinari ne accelerò la produzione garantendo maggiore quantità e migliore qualità.

Il granaio d’Europa era la Russia. All’inizio degli anni Cinquanta furono inventati dei prodotti da forno come grissini e cracker ch influirono sul declino della cultura del pane. Negli anni Settanta il pane riconquistò il primato in campo alimentare.

La preparazione dell’impasto

Per preparare la pasta si utilizza sia il lievito madre, sia il lievito di birra. Alla farina si aggiunge il lievito sciolto in acqua o latte, lo

Page 52: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

46

nego što se stave peći, potrebno je kontrolirati temperaturu pećnice koja mora biti 250º C. Postoji više faza tijekom pečenja, npr. na temperaturi od 130 – 140º kora poprima rumenu boju. Za manju količinu kruha vrijeme pečenja je kratko dok veće količine ponekad zahtijevaju sate.

Na kraju pečenja kruh se polaže na suho mjesto tako da nestane suvišna vlaga. Mala tajna za održanje vlažnosti za vrijeme pečenje: staviti u pećnicu posudu s vodom radi osiguravanja dodatne količine vlage.

si lascia riposare finché la pastella non sarà raddoppiata. Poi si preparano le forme di pane da cuocere e si lasciano lievitare per circa un’ora. Prima di metterle nel forno bisogna controllare la sua temperatura che dovrebbe essere attorno ai 250º C. Ci sono varie fasi durante la cottura, ad esempio a 130-140º la crosta prende colore. Per le forme più piccole il tempo di cottura è breve, mentre per le forme più grandi ci vogliono ore.

Il pane arrosto viene conservato in luogo asciutto, così viene eliminata l’umidità in eccesso. Un segreto per mantenere l’umidità nel forno durante la cottura: si introduce un pentolino con dell’acqua che bollendo produce vapore.

Page 53: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

47

Može li se opiti od kruha?Sara Perić, IIIa

Pri spravljanju kruha stari Grci su u tijesto dodavali mošt koji je imao funkciju kvasca.

Znali su da se isti proces odvija pri dizanju tijesta i pri pretvaranju mošta u vino: u oba slučaja glukoza se, posredstvom kvaščevih gljivica, pretvara u ugljikov dioksid i alkohol (etanol). Nakon pečenja kruha pri temperaturi od 200°C veliki dio alkohola ispari iz tijesta, dok u vinu alkohol ostaje, a ugljikov doksid izlazi. Mali dio etanola (od 0,2 do 0,5%) ipak ostaje u kruhu. Kilogram kruha može opiti kao decilitar piva. Stoga odgovor na pitanje „možemo li se opiti od kruha?“ - glasi: nemoguće!

Literatura:

Raos, N. Može li se opiti od kruha? // Priroda, 3(2012), str. 57-58.

Schena, S. Il pane decretò la fine del nomadismo // Panorama, 23(2012), str. 48-49.

Schena, S. Il pane nell’antica Roma: nuovi sistemi di macinazione // Panorama, 24(2012), str. 42-43.

Schena, S. La rinascita del pane nel Medioevo // Panorama, 1(2013), str. 48-49.

Schena, S. Il pane dal XVIII secolo all’età contemporanea // Panorama, 2 (2013), str. 48-49.

Ci si può ubriacare con il pane?Sara Perić, IIIa

Durante l’impastatura del pane gli Antichi Greci aggiungevano all’impasto il mosto al posto del lievito. Sapevano infatti che durante lievitazione del pane e la fermentazione alcolica accadeva lo stesso processo: il glucosio, grazie ai lieviti (un gruppo di funghi), veniva trasformato in anidride carbonica e alcool (etanolo). Dopo la cottura del pane che avviene a 200°C, la maggior parte dell’ alcool evapora dall’impasto. Il resto dell’etanolo (0,2-0,5%) rimane invece nel pane. Un chilo di pane può ubriacare quanto un decilitro di birra. Quindi, la risposta alla domanda: „possiamo ubriacarci con il pane?“- è: impossibile!

Page 54: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

48

Krušne peći: između potrebe i tradicijeLena Bonassin, II a

Krušne peći su u povijesti imale dvojaku funkciju: s jedne su strane predstavljale potrebu za preživljavanjem, a s druge svjedočile o kulturi i tradiciji koja se prenosila s koljena na koljeno.

Peći koje su bile prisutne u svakom naselju, imale su veliki značaj jer se u njima pekao kruh, osnovna živežna namirnica uz svaki obrok. U pećima su se, osim kruha, pekle i ostale delicije: kolači, slatki kruh (pinca ili turta), ali i meso i ostala jela. Skoro svaka obitelj imala je vlastitu peć, a ako to nije bilo moguće, dijelili su je sa susjedima. Na taj su način mogli razgovarati dok su čekali da se njihov kruh ispeče. Najčešće su žene bile te koje bi razgovarale o novostima u selu, ali i o gradu koji su, nakon dugo vremena, posjetile.

Ova se tradicija pečenja kruha i sastanaka uz krušne peći, iako u manjem broju, očuvala još i danas među mladima koji provode dio svog vremena pokraj starih kamenih peći, sjećajući se svojih starijih.

Ljepota sjećanja utkana u kamen i danas živi svojim životom pripovjedajući priču o nekim prošlim vremenima i kruhu kao vječnom simbolu trajanja čovjeka.

I forni tra necessità e tradizioneLena Bonassin, II a

Nella storia i forni del pane hanno avuto una doppia funzione: da una parte aiutavano a sopravvivere, mentre dall’ altra ne tramandavano la cultura e la tradizione da nonni a figli, a enipoti.

I forni, immancabili in ogni villaggio, erano molto importanti per poter cuocere il pane,’alimento essenziale che non poteva mancare durante un pasto. Nei forni, oltre al pane si preparavano anche altre pietanze: dolci, pane dolce (detto ‘pinza o turtà), carne e diversi cibi salati.

Quasi ogni famiglia aveva un proprio forno, altrimenti uno era condiviso tra vicini. Così le persone potevano chiacchierare mentre aspettavano che il loro pane si cuocesse. Erano soprattutto le donne a raccontarsi le novità del paese o della città dove si erano recate dopo tanto tempo.

La tradizione della cottura del pane nonché quella a riunirsi vicino ai forni è stata tramandata fino al giorno d’oggi dai nonni ai propri figli, anche se, in tono minore, benché presi dalla vita moderna, trascorrono il loro tempo vicino ai loro forni ricordandosi dei loro predecessori.

Anche i loro figli testimoniano il passato e la cultura legate ai forni che, anche solo guardandoli, ci raccontano storie dei tempi passati e sul pane – simbolo eterno di sopravvivenza dell’uomo.

Page 55: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

49

Imati šesnaest godina nekad i danasSara Bonassin, IIa

Nekadašnji način života ima malo toga zajedničkog sa suvremenim ubrzanim životnim ritmom. Promijenila se i uloga mladih djevojaka. Dok se one danas zabavljaju ne razmišljajući o životnim problemima, djevojke su u prošlosti imale mnogo odgovorniju ulogu. Njihove su obaveze počinjale od malih nogu, a sa šesnaest godina već su bile spremne da se brinu o obitelji. Djevojke su počinjale svoj dan rano u zoru kada su ustajale radi mužnje krava ili ispaše životinja. Malo je bilo onih koje su imale mogućnost pohađati školu, ostale su kod kuće brinule o mlađoj braći i sestrama dok su njihovi roditelji pokušavali zaraditi malo novca za preživljavanje. Djevojke su se brinule o svemu: kada se kosila trava, one su je skupljale, sadile su krumpir, sijale pšenicu i žele, hranile životinje; ako je obitelj imala vinograd ili maslinik, pomagale su u berbi. Čistile su kuću, prale odjeću, mijesile i pekle kruh. Majke i bake su im, na početku, u tome pomagale, no trebale su što prije naučiti mijesiti tijesto i ispeći kruh kako bi se mogle što ranije udati. Naime, djevojke su stupale u brak vrlo mlade, to je tada bila uobičajeno. Iako su imale mnogo obaveza, uspijevale su naći malo slobodnog vremena. Zabavljale su se na drugačiji način od današnjih modernih djevojaka, ali za njih je to bila odlična razbibriga.

Iako je negdašnjim šesnaestogodišnjakinjama bilo puno teže nego danas, većina naših sugovornica taj dio smatra najljepšim razdobljem svog života.

Una sedicenne oggi e una voltaSara Bonassin, IIa

La vita dal passato a oggi è cambiata molto: si potrebbe dire che è quasi impossibile compararle. È cambiato pure il ruolo delle adolescenti. Mentre oggi si divertono non preoccupandosi dei problemi della vita, le ragazze nel passato erano molto più responsabili.

Cominciavano a lavorare già da piccole e a sedici anni erano già pronte per occuparsi della famiglia.

Le ragazze iniziavano la loro giornata all’alba quando si alzavano per mungere le mucche oppure per portare gli animali al pascolo. Le poche che ne avevano la possibilità, andavano a scuola, le altre restavano a casa a badare ai fratelli e alle sorelle più giovani mentre i loro genitori invece erano al lavoro per guadagnare qualche soldo per vivere. Le ragazze si occupavano di tutto per dare una mano in casa : quando veniva tagliata l’erba, loro la rastrellavano, piantavano le patate, seminavano il grano e lo raccoglievano, davano da mangiare agli animali; se la famiglia aveva un vigneto o un oliveto, aiutavano a raccogliere l’uva e le olive. Erano le cosiddette ‘campagnole’. Tenevano la casa in ordine, lavavano la roba, ed erano pure adette alla preparazione del pane. Fino a quando non la imparavano bene, venivano aiutate dalle madri o dalle nonne, ma dovevano saperlo fare prima di sposarsi - a quel tempo - molto giovani.

Anche se avevano molti doveri, riuscivano a prendersi un po’ di tempo libero. Rispetto alle ragazze di oggi si divertivano in modo differente ed era una buona occasione per dimenticare le tante preoccupazioni.

Page 56: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

50

Umijeće koje polako nestajeDeborah Zaccai, IIIa

Prije pedeset i više godina skoro svaka seoska obitelj u svome je dvorištu imala krušnu peć. Primarno je služila za pečenje kruha, ali i kao okupljalište domaćica koje su jedino tada mogle slobodno i neometano razmijeniti koju riječ. Kruh se najčešće pekao dva puta tjedno: srijedom i subotom. Jedino su žene bile zadužene za pečenje kruha i počinjale su peći u ranoj dobi, već sa četrnaest godina.

Pripreme oko pečenja kruha obično bi počinjale od rana jutra. Tijesto se misilo bez kvasca, ovakvog kakvog mi poznajemo. Naime, kao kvasac se koristio odležani komad tijesta od prethodnog dana koji bi domaćica sačuvala za ženu kojoj će zatrebati. Ljeti se kruh pekao češće jer se brže kvario, dok se zimi često dešavalo da domaćica ispeče toliko big za cilu šetimanu. Nakon što se tijesto dobro zamijesilo, pustilo bi ga se da se digne, da odleži. U međuvremenu se trebala pripremiti peć što su također najčešće radile žene, rjeđe su se muškarci bavili ovim poslovima jer su bili na polju ili zauzeti drugim obavezama. Za paljenje vatre najprije se koristilo tanje granje (fraška, smrika) da bi se, nakon što se vatra rasplamsala, stavljala deblja drva radi postizanja dovoljno visoke temperature. Pri tome su se koristila razna pomagala koja i danas, češće kao uspomenu, a rjeđe kao alat, možemo vidjeti kraj nekih peći: prgun – lopata za ulaganje i vađenje kruha, fraškavile – rašljasto oruđe sa željeznim zupcima na vrhu koje je služilo za paljenje vatre, popečnjak – drveni alat sa zakrivljenom željeznom lopatom na

Anche se per le sedicenni di una volta la vita era più difficile, la maggior parte delle nostre intervistate ha definito la gioventù come il periodo più bello della loro vita.

Un’arte che sta lentamente scomparendoDeborah Zaccai, IIIa

Circa cinquant’anni fa quasi ogni famiglia di paese aveva un forno del pane nel cortile della casa. Esso veniva usato soprattutto per la cottura del pane ma pure come raduno delle casalinghe che, soltanto in quell’occasione, potevano scambiare liberamente qualche parola. Di solito il pane veniva preparato due volte alla settimana, il mercoledì e il sabato. Se ne occupavano soltanto le donne che avevano imaparato quest’arte all’età di quattordici anni. Già all’alba iniziavano a preparare il pane. Si mescolava l’impasto senza lievito, cioè al suo posto si usava un pezzo d’impasto del giorno precedente che la casalinga aveva conservato per darlo a coloro che ne avrebbero avuto bisogno.

D’estate il pane veniva preparato spesso siccome andava velocemente a male, mentre d’inverno la casalinga ne preparava per tutta la settimana. L’impasto veniva lavorato ben bene e poi se lo lasciava lievitare. Nel frattempo le donne preparavano il forno; raramente se ne occupavano gli uomini, inquanto erano nei campi oppure dovevano sbrigare altri lavori. Per accendere il fuoco si usavano ramoscelli sottili, poi si aggiungeva la legna più grossa in modo da aumentare la temperatura. Venivano usati diversi attrezzi, la maggior parte dei quali, ai giorni d’oggi

Page 57: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

51

kraju duže drške koji je služio za potezati lug - čišćenje pepela. Kad bi peć postigla potrebnu temperaturu - što je svaka iskusna domaćica znala čim bi otvorila vrata peći - tisto bi se z prgunom metalo unutra. Žene bi stavile šenj na tijesto, otisak prstom ili rez nožem. Kruh se pekao oko sat vremena. Ako je kruh bio težak, značilo je da nije uležen, odnosno da se tijesto nije dovoljno nadiglo i postalo podatno za pripremu. Za blagdane se pekao slatki kruh, a kako kaže gđa Ana Pliško, jedna od starijih mještanki koja jako dobro poznaje umijeće spravljanja kruha, sastojci se nisu bitno mijenjali: muka, feca, margarin, malo ulja, cukra, limun i grožđice. Ali, najvažnije je da bude ispečen u krušnoj peći što je danas sve rjeđe. Današnji ubrzani način života ne ostavlja vremena za pečenje domaćeg kruha pa se i ta tradicija, kao i mnoge druge, na žalost polako zaboravlja. Stoga nam je bilo izuzetno drago prisjetiti se, zahvaljujući prijaznosti naših domaćica, ovih dragocjenih trenutaka iz prošlosti sela Manjadvorci.

si usano soltanto come ornamento accanto ai forni: la paleta per infornare e sfornare il pane, lo spazzatoio per pulire il forno, lunga stanga di legno con un capo piegato ad uncino che spesso era di ferro che serviva per tirar fuori la cenere dopo la cottura.

Ogni casalinga esperta, aprendo la porta del forno, riusciva a capire se era stata raggiunta la temperatura necessaria. Faceva un segno sull’impasto, l’impronta di un dito oppure un taglio con il coltello. Poi, con l’utilizzo della paleta lo introduceva nel forno. Si arrostiva per circa un’ora. Se il pane era pasante significava che non era lievitato a sufficienza. Per le festività si preparava il pane dolce. Come ci ha spiegato la signora Ana Pliško, un’anziana abitante del paese che conosce perfettamente l’arte della preparazione di pane, gli ingredienti non erano molto diversi da quelli di oggi: farina, lievito, margherina, olio, zucchero limone e

uva passa. L’importante era che venisse arrostito nel forno del pane che oggigiorno è sempre più raro.

Il ritmo di vita frenetica non ci permette di dedicare un po’ di tempo alla preparazione del pane. Così, purtroppo, questa tradizione sta scomparendo assieme a molte altre. Per questo motivo ci ha fatto piacere conoscere questi preziosi momenti della storia di Manjadvorci e ringraziamo i suoi abitanti per l’ospitalità e gentilezza.

Page 58: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

52

Gradnja krušnih pećiAntonio Božić, III.aNereo Grbac, III.a

Krušne peći su se oduvijek gradile uz cestu - ako su bile namijenjene za više obitelji ili uz zid kuće ili gospodarske zgrade - ako su bile namijenjene samo za jednu obitelj. Takav način gradnje imao je i svoj razlog, a taj je naravno bio ušteda materijala i vremena. Nije svatko znao sagraditi krušnu peć pa su tako na scenu stupali majstori koji su bili angažirani za gradnju peći.

Procedura gradnje nije bila laka u to vrijeme budući da nije postojala razvijena tehnologija proizvodnje građevnog materijala, ali vještina i snalažljivost mjesnih zidara sve je to nadoknađivala. Materijal za gradnju nalazio se u okolici sela gdje se vadio kamen.

Veličina peći varirala je ovisno o tome koliko je ljudi koristilo peć i za što se točno koristila budući da se nije koristila isključivo za pečenje kruha. Temelj peći se postavljao na ravno i stabilno mjesto (uz cestu ili uz zid kuće) kako peć zbog svoje težine ne bi počela propadati u zemlju te se zbog toga urušila. Građevinski materijal koji se koristio za izgradnju bio je kamen - jedini materijal dovoljno izdržljiv i lako dostupan u Istri. Nakon temelja peć bi se počela graditi do visine od 240 cm. Najzahtjevniji dio gradnje predstavljala je gradnja pine (kupole) za čiju se podlogu koristio šamot kao i za gradnju luka kupole gdje se polagao na debeli sloj malte izrađene od vapna i cementa. Na takvu su se površinu okomito slagali komadići šamota tako da su poprimali izgled

La costruzione dei forniAntonio Božić, III.aNereo Grbac, III.a

La gente ha sempre costruito i forni lungo le strade se erano a uso di più famiglie, oppure direttamente sul muro di una casa o di un edificio ausiliare quando appartenevano a un’unica famiglia. Questo modo di costruire i forni aveva anche un suo perché: si trattava ovviamente di risparmiare tempo e materiale. Non tutti erano in grado di costruire un forno ed è per questo che al momento di costruire un forno si ricorreva a muratori che ne erano capaci.

In quei tempi, il procedimento di costruzione non era facile siccome non esisteva una tecnologia avanzata per la produzione di materiale edile, però l’abilità e l’intraprendenza dei mastri muratori compensava queste mancanze. Il materiale per la costruzione veniva estratto dalle cave nei dintorni dei paesi.

Le dimensioni del forno variavano a seconda del numero di persone che l’avrebbero utilizzato e a quale fine, siccome tali forni non venivano utilizzati soltanto per sfornare il pane. Le fondamenta del forno venivano gettate su una superficie piana e stabile (lungo la strada o il muro della casa) affinché il forno non iniziasse a inclinarsi e non collassasse per il suo peso. Il materiale da costruzione usato era la pietra – l’unico materiale sufficientemente resistente e facilmente reperibile in Istria. Fatte le fondamenta, il forno veniva costruito fino a raggiungere un’altezza pari a 240 cm. Lo stadio più complesso del processo di costruzione era rappresentato dall’esecuzione della cupola, per la cui base veniva usato lo chamotte, una miscela ricavata

Page 59: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

53

ciglica. Šamot se kupovao, ponekad ga nije bilo u prodaji pa bi se ljudi snalazili, pribavljali ga jedan za drugoga. Istovremeno se određivala i veličina otvora kroz koji bi se umetao kruh (vrata). Oblik bi se najvjerojatnije izrezbario na drvenoj ploči koja bi se poslije postavila na mjesto namijenjeno vratima da popuni prazan prostor tokom gradnje i na taj način spriječi urušavanje ili bi se direktno isklesao u kamen te postavio odmah iz istog razloga. Dok su ranije vrata bila oblikovana iz kamena, kasnije se preuzela praksa postavljanja metalnih vratiju. Donji dio ložišta na koji se kruh polagao bio je od šamotnih cigli koje su najbrže upijale toplinu i najduže je zadržavale. Podni se šamot postavljao u gašeno vapno, a bočne su se uzidavale u vapneni malter spravljen od gašenog vapna i pijeska. Važno je napomenuti da se iznad vratiju morao ostaviti otvor za zračenje (u Istri poznat pod imenom duša). Za gradnju krova nije se koristila opeka nego kamene ploče, u Istri poznatije pod imenom škrilje. Velika većina peći u Istri nije više u funkcionalnom stanju iako se u nekim selima još uvijek mogu pronaći očuvani primjerci. Zbog polaganog propadanja krušnih peći vlasnici se odlučuju na to da ih zaštite od propadanja tako što vanjski plašt peći oblažu modernim materijalima.

dalla macinazione dell’argilla: esso veniva usato anche per la costruzione dell’arco della cupola, dove veniva posizionato su un ampio strato di malta ottenuta dall’unione di calce e cemento. Su questa superficie si posavano in posizione verticale dei pezzetti di chamotte, che messi così sembravano dei mattoncini. Lo chamotte si acquistava, ma qualche volta non ce n’era in commercio, così la gente si doveva arangiare. Contemporaneamente veniva definita l’ampiezza dell’apertura attraverso la quale si sarebbe inserito il pane (porta). La forma di questa veniva probabilmente ritagliata su una forma di legno che veniva in conseguenza lasciata sul luogo dove ci sarebbe stata l’apertura per colmare questa durante la costruzione ed evitare in tal modo il collasso; in alternativa, la forma veniva scolpita in una pietra che, per gli stessi motivi, andava posizionata dove ci sarebbe stata la porta del forno. In un primo periodo le porte erano scolpite nella pietra, mentre più tardi si sarebbe affermata la pratica di utilizzare delle porte di metallo. La superficie del focolare sulla quale veniva adagiato il pane era fatta di mattoni di chamotte che assorbivano il calore velocemente e lo trattenevano a lungo. Lo chamotte per il pavimento del focolare si metteva nella calce spenta, mentre le pareti laterali si costruivano in malta di calce ottenuta da calce spenta e sabbia. È importante osservare che sopra la porta bisognava lasciare uno sfiato per la ventilazione (in Istria conosciuto con il nome di „anima“). Per la costruzione del tetto non si usavano le tegole ma delle lastre di pietra.

Nella maggior parte dei casi i forni in Istria non sono più utilizzabili, sebbene in alcuni paesi si possano trovare degli esempi preservati. A causa del lento deperimento dei forni esterni per il pane, i proprietari hanno deciso di frenare il loro declino rivestendo la loro superficie esterna con materiali moderni.

Page 60: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra
Page 61: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

IZLOŽBA

Page 62: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

56

Baština u kamenu

Na ovoj izložbi nalaze se fotografije svih 10 krušnih peći s podacima o današnjem vlasniku/vlasnici, lokaciji i godini gradnje. Učenici su detaljno istražili svaku peć, o svakoj se peći razgovaralo s kazivačima te su se na temelju toga sakupljale i bilježile vjerodostojne informacije. Rezultat njihovog rada je ova izložba kao prilog očuvanju zavičajne baštine i skrivene ljepote zapisa u kamenu.

Patrimonio in pietra

In questa mostra sono esposte le foto di tutti i dieci forni del pane; le immagini sono corredate di informazioni, di note sui rispettivi proprietari, sulla loro collocazione e sull’anno di costruzione. Ogni forno è stato accuratamente studiato; di ogni forno gli alunni hanno parlato con abitanti - informatori e grazie a questo lavoro si sono raccolte informazioni attendibili, in seguito attentamente documentate.

Questa mostra è il risultato del loro lavoro. L’esposizione vuole essere un contributo alla tutela del ricco patrimonio locale nonché un omaggio al fascino segreto delle iscrizioni murarie.

Središte mjesta Manjadvorci / Il centro del paese di Manjadvorci Krušna peć / Forno del pane

Vlasnik / Proprietario: Mario Latin

Lokacija / Località: Longini

Vrijeme gradnje / Anno di costruzione: oko 1960. / circa 1960

Page 63: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

57

Krušna peć / Forno del pane

Vlasnik / Proprietario: Mario Latin

Lokacija / Località: Longini

Vrijeme gradnje / Anno di costruzione: oko 1955. / circa 1955

Detalj / Particolare

Vlasnik / Proprietario: Mario Latin

Lokacija / Località: Longini

Vrijeme gradnje / Anno di costruzione: oko 1955. / circa 1955

Page 64: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

58

Krušna peć / Forno del pane

Vlasnik / Proprietario: Željko Brgić

Lokacija / Località: Pliški

Vrijeme gradnje / Anno di costruzione: oko 1955. / circa 1955

Krušna peć / Forno del pane

Vlasnica / Proprietaria: Fuma Pliško

Lokacija / Località: Pliški

Vrijeme gradnje / Anno di costruzione: oko 1860. / circa 1860

Page 65: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

59

Svod ložišta / Volta in muratura del forno

Vlasnica / Proprietaria: Fuma Pliško

Lokacija / Località: Pliški

Vrijeme gradnje / Anno di costruzione: oko 1860. / circa 1860

Detalj: krov, škrilje / Particolare: tetto, lastre di pietra

Vlasnik / Proprietario: Fuma Pliško

Lokacija / Località: Pliški

Vrijeme gradnje / Anno di costruzione: oko 1860. / circa 1860

Page 66: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

60

Krušna peć / Forno del pane

Vlasnik / Proprietario: Marko Keba

Lokacija / Località: Brdo

Vrijeme gradnje / Anno di costruzione: oko 1940. / circa 1940

Detalj: otvor peći / Particolare: bocca del forno

Vlasnik / Proprietario: Marko Keba

Lokacija / Località: Brdo

Vrijeme gradnje / Anno di costruzione: oko 1940. / circa 1940

Page 67: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

61

Krušna peć / Forno del pane

Vlasnik / Proprietario: Josip Brgić

Lokacija / Località: Selo

Vrijeme gradnje / Anno di costruzione: oko 1910. / circa 1910

Krušna peć / Forno del pane

Vlasnik / Proprietario: Vilim Vodnik

Lokacija / Località: Prdajci

Vrijeme gradnje / Anno di costruzione: oko 1830. / circa 1830

Page 68: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

62

Krušna peć, paljenje vatre / Forno del pane, accensione del fuoco

Vlasnik / Proprietario: Josip Pliško

Lokacija / Località: Brdo

Vrijeme gradnje / Anno di costruzione: oko 1920. / circa 1920

Detalj: otvor peći / Particolare: bocca del forno

Vlasnik / Proprietario: Josip Pliško

Lokacija / Località: Brdo

Vrijeme gradnje / Anno di costruzione: oko 1920. / circa 1920

Page 69: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

63

Ostaci krušne peći / Resti del forno del pane

Vlasnik / Proprietario: Cvitko Latin

Lokacija / Località: Laginići

Vrijeme gradnje / Anno di costruzione: oko 1930. / circa 1930

Krušna peć / Forno del pane

Vlasnik / Proprietario: Gverino Brgić

Lokacija / Località: Pliški

Vrijeme gradnje / Anno di costruzione: oko 1915. / circa 1915

Page 70: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra
Page 71: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra

CIP -

ISBN 978-953-57565-0-7

ISBN 978 -953-57566-0-6

Page 72: KRUH Knjižnična raznovrsnost u homogenosti: Baština u kamenu  PANE Eterogeneita bibliotecaria nell` omogeneita: Patrimonio in pietra