knjižnična građa za djecu s posebnim...
TRANSCRIPT
Sveučilište u Zadru
Odjel za knjižničarstvo
Martina Tabula
Knjižnična građa za djecu s posebnim potrebama
Završni rad
Mentorica: Doc. dr. sc. Ivanka Stričević
Zadar, 2010
Sadržaj
Sažetak....................................................................................................................................... 3
Summary.................................................................................................................................... 4
1. Uvod ...................................................................................................................................... 5
2. Osobe s posebnim potrebama.................................................................................................. 6
2.1. Djeca s posebnim potrebama............................................................................................ 9
3. Uloga dječjih knjižnica ........................................................................................................... 9
3.1. Knjižnične usluge za djecu s posebnim potrebama ......................................................... 11
4. Knjižnična građa za djecu s posebnim potrebama ................................................................. 12
4.1. Građa lagana za čitanje .................................................................................................. 13
4.2. Građa za djecu s teškoćama u čitanju ............................................................................. 14
4.3. Građa za slijepe i slabovidne.......................................................................................... 15
4.4. Građa za gluhe i nagluhe................................................................................................ 16
4.5. Građa za djecu s mentalnim teškoćama .......................................................................... 17
5. Istraživanje knjižnične građe namijenjene djeci s posebnim potrebama u knjižnici OŠ Petar
Preradović Zadar i na dječjem odjelu Gradske knjižnice Zadar ................................................. 18
5.1. Opis knjižnica................................................................................................................ 18
5.2 Metodologija istraživanja................................................................................................ 20
5.2.1. Cilj istraživanja ...................................................................................................... 20
5.2.2. Hipoteza.................................................................................................................. 20
5.2.3 Uzorak ..................................................................................................................... 20
5.2.4. Instrumenti............................................................................................................. 21
5.3. Rezultati ........................................................................................................................ 22
5.4. Rasprava........................................................................................................................ 23
5.5. Zaključno o istraživanju................................................................................................. 24
6. Zaključak.............................................................................................................................. 24
7. Literatura.............................................................................................................................. 26
8. Prilozi................................................................................................................................... 29
3
Sažetak
Knjižnice, kao informacijske i kulturne ustanove, trebaju pružiti pristup raznolikim
informacijama svoj djeci, pa tako i onoj s posebnim potrebama. U skladu s tom ulogom, a
kako bi omogućile njihov zdrav razvoj, trebaju osigurati pristup građi u raznolikim
formatima. Cilj ovog rada je da se utvrdi koja je građa potrebna za koji tip tjelesnih i
mentalnih poteškoća kod djece i kako knjižnice svojom građom odgovaraju potrebama svojih
mladih korisnika s različitim tjelesnim i mentalnim poteškoćama. U tu svrhu je provedeno
istraživanje u dvjema zadarskim knjižnicama: knjižnici OŠ Petar Preradović i dječjem odjelu
Gradske knjižnice Zadar. Za istraživanje su odabrane upravo ove dvije knjižnice jer se bave
djecom, a uz to imaju kao korisnike djecu s poteškoćama u razvoju, ali imaju različite uloge u
odgoju i obrazovanju djece. Istraživanje je pokazalo da postoje brojni formati namijenjeni
različitim poteškoćama u razvoju, a istraživane knjižnice posjeduju neke formate ove građe,
no u ograničenim količinama. U obje knjižnice postoji svijest o važnosti jednakog pristupa i
o potrebama djece s posebnim potrebama. Knjižničarke zaposlene u njima se trude da svoj
djeci pruže potrebnu pomoć kako bi ona postala punopravni i aktivni članovi knjižnice i
cijelog društva.
Ključne riječi: osobe s posebnim potrebama, djeca s posebnim potrebama, tjelesne i
mentalne poteškoće, knjižnična građa za djecu s posebnim potrebama
4
Library collections for children with special needs
Summary
Libraries are information and cultural institutions. As such they must provide equal access to
information and access to various library materials, in various formats to all of their users.
This includes children with special needs, for it is necessary to enable their healthy
development. The purpose of this paper is to determine which library materials are necessary
for different types of disabilities. Also, how our libraries are ready to meet the needs of these
users. The research method was an interview that was preceded by the literature analysis. The
interview was conducted with librarians in two libraries in Zadar: Library of Petar Preradović
Elementary School and children’s department of Zadar Public Library. These libraries were
chosen because their users are children with special needs and also because they have
different missions and thus have different library materials. Research has shown that there are
numerous format options that are intended to various disabilities. These two libraries are
aware of the importance of equal access to everybody, including children with mental and
physical difficulties. Moreover, librarians are striving to help these children become active
members of their library and in the whole society as well.
Key Words: persons with special needs, children with special needs, physical and mental
disabilities, library collections for children with special needs
5
1. Uvod
Izraz osobe s posebnim potrebama kao jedan od središnjih pojmova ovog rada se odnosi na
osobe koje pate od nekog tipa invaliditeta i poteškoća u razvoju. «Termin… posebne potrebe
povezan je s nastojanjima koja su kao cilj imala… i promjenu nepovoljnog položaja osoba sa
oštećenjima i poremećajima u različitim segmentima života, a posebice u okviru odgoja i
obrazovanja - važnog čimbenika u određivanju društvenog statusa pojedinca.»1 Termin osobe
s posebnim potrebama, sa stajališta knjižničnih usluga, obuhvaća:2 osobe s tjelesnim i
mentalnim poteškoćama, osobe s disleksijom, slijepe i slabovidne, gluhe i nagluhe te gluho-
slijepe osobe, kao i: bolničke pacijente, osobe zbrinute u domovima umirovljenika, starije
slabo pokretne osobe vezane uz kuću, osobe u odgojnim i kaznenim ustanovama, kojima se
ovaj rad ne bavi.
Sve vrste knjižnica bi zbog svoje uloge u društvu trebale omogućiti jednak pristup različitim
izvorima informacija svim svojim korisnicima. Kao odgojne i obrazovne ustanove trebale bi
posjedovati i davati na korištenje građu koja je prilagođena osobama s posebnim potrebama.
Na taj način se osigurava, Općom deklaracijom o ljudskim pravima,3 Konvencijom o pravima
osoba s invaliditetom,4 Ustavom Republike Hrvatske,5 zajamčeno pravo na jednakost pristupa
informacijama kako bi svaka osoba mogla u potpunosti razviti svoje potencijale bez obzira na
nametnute zdravstvene prepreke.
Pregledom dostupne literature je utvrđeno koja knjižnična građa postoji za djecu s posebnim
potrebama (gluhoća, sljepoća, mentalna retardacija i poteškoće u čitanju kao što je disleksija),
što je bila svrha rada. Svrha istraživanja je bila utvrditi koja građa za djecu s posebnim
potrebama postoji u istraživanim knjižnicama i da li je dostatna da zadovolji potrebe njihovih
korisnika s posebnim potrebama. Za potrebe istraživanja su provedeni intervjui u školskoj
knjižnici OŠ Petra Preradovića i na dječjem odjelu Gradske knjižnice Zadar.
1 Rački, Josip. Osobe s osobitim potrebama. // Društvena istraživanja 5, 21(1996). Hrčak. URL: http://hrcak.srce.hr (2010-06-11)2 Usp. Hrvatsko knjižničarsko društvo: Stručna tijela- Komisija za knjižnične usluge za osobe s posebnim potrebama-Plan i program. URL: http://www.hkdrustvo.hr/hr/strucna_tijela/30/plan_i_program/ (2010-08-27) 3 The Universal Declaration on Human Rights. URL: http://www.un.org/en/documents/udhr/index.shtml (2010-08-26)4 Convention on the Rights of Persons with Disabilities. URL: http://www.un.org/disabilities/default.asp?id=259(2010-08-26)5 Ustav Republike Hrvatske (pročišćeni tekst). URL: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/232289.html(2010-08-26)
6
Pregledavanje literature je pokazalo nedostatak iste o knjižničnoj građi namijenjenoj djeci s
posebnim potrebama, iako postoji značajan broj jedinica koje se bave njima kao korisnicima.
Jedna od polaznih točaka istraživanja je bio članak B. Irval i G. S. Nielsen6 koji se bavi
poboljšavanjem mogućnosti pristupa osoba s posebnim potreba u knjižnici, pa tako i
formatima koje svaka knjižnica treba pružiti na korištenje svojim korisnicima. O jednom od
važnih termina ovog rada, važnosti slobodnog pristupa, se govori na Okruglom stolu o
slobodnom pristupu informacijama,7 dok su Smjernice za knjižnične službe i usluge za osobe
s disleksijom,8 Smjernice za građu laganu za čitanje,9 Knjižnice za slijepe u informacijsko
doba: smjernice za razvoj službi i usluga,10 te Smjernice za knjižnične službe i usluge za
gluhe11 zapravo bile osnova za glavna poglavlja rada, koja govore o formatima građe za djecu
s posebnim potrebama.
2. Osobe s posebnim potrebama
Na samom početku potrebno je razjasniti osnovne termine koji su, iako opće poznati, često
pogrešno tumačeni. To su pojmovi čija su objašnjenja pronađena u Standardnim pravilima o
izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom:12 hendikep, invaliditet, i izjednačavanje
mogućnosti. Terminologija se tijekom povijesti mijenjala zajedno s razvojem društva,
medicine i sl. da bi danas pri definiranju glavno bilo usmjeriti se na individualne potrebe
osoba, kao i na manjkavosti, tj. razne zapreke u njihovom sudjelovanju u svakodnevnom
društvenom životu.
6 Irvall, Birgitta ; Nielsen, Gyda Skat. Access to libraries for persons with disabilities –CHECKLIST, 2005. URL: http://archive.ifla.org/VII/s9/nd1/iflapr-89e.pdf (2010-06-11)7 Slobodan pristup informacijama : 2. i 3. okrugli stol : zbornik radova / uredile Alemka Belan-Simić i Aleksandra Horvat. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2004. 8 Nielsen, Gyda Skat ; Irvall, Birgitta. Smjernice za knjižnične službe i usluge za osobe s disleksijom. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2004.9 Smjernice za građu laganu za čitanje / prikupio i priredio Bror I. Tronbacke. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2005.10 Libraries for the Blind in the Information Age : Guidelines for Development. URL: http://archive.ifla.org/VII/s31/pub/Profrep86.pdf (2010-09-09)11 Smjernice za knjižnične službe i usluge za gluhe / uredio John Michael Day. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2004.12 Usp. Standardna pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe sa invaliditetom. http://www.dicpditika.hr/zakonski_propisi/jednake%20mogucnosti.htm (2010-08-05)
7
Invaliditet- pojam podrazumijeva «velik broj različitih funkcionalnih
ograničenja… Ljudi mogu biti invalidizirani fizičkim, intelektualnim i osjetilnim
oštećenjima, zdravstvenim stanjem ili mentalnom bolešću. Ovakva oštećenja, stanja
ili bolesti mogu biti po svojoj naravi nešto trajno ili prolazno.»13
Hendikep- «znači gubitak ili ograničenje mogućnosti sudjelovanja u životu
zajednice ravnopravno s ostalima. On opisuje susret osobe s invaliditetom i
njene okoline.»14 Svrha ovog pojma je da iznese odnos osobe s invaliditetom prema
njenoj okolini, tj. po čemu se ona razlikuje. Hendikep se prvi put opisuje kao
«posljedica suodnosa invalidnih osoba i njihove društvene okoline.»15 na
Generalnoj skupštini UN-a rezolucijom 37/52 iz 1982.
Knjižničarska zajednica pojam hendikep ne prihvaća zbog promjena u znanstvenoj
terminologiji koje su uslijedile napretkom i promjenom pogleda na osobe s
posebnim potrebama. Taj pojam osobu gleda samo prema onome što ona nije
sposobna, a ne prema svemu drugome što je ta osoba sposobna učiniti. Sukladno s
tim je 2008, promijenjen i naziv IFLA-ine sekcije koja se bavi osobama s posebnim
potrebama u Sekcija za knjižnice za osobe s posebnim potrebama.16
Izjednačavanje mogućnosti- podrazumijeva sve procese kojima društvo nastoji
ujednačiti prilike svih njegovih članova, time da njegove službe, djelatnosti,
informacije, samim time i građa postaju dostupni svima, a to naravno uključuje i
osobe s invaliditetom. Ovaj pojam predstavlja odgovore društva na načelo jednakih
prava. Sasvim je jasno iz naziva da ovo načelo podrazumijeva da su potrebe svih
jedinki društva, svih osoba na svijetu, jednako važne i da je svima potrebno stvoriti
uvjete da ih mogu sami ili uz pomoć drugih ostvariti i na taj način ravnopravno
sudjelovati u društvu.17
Statistički podaci koje Josip Rački iznosi u svom radu, izvučeni su iz podataka Svjetske
zdravstvene organizacije, te prikazuju situaciju u svijetu iz 1995. godine, a prema njima,
otprilike 10% stanovništva pati od nekih mentalnih i tjelesnih poteškoća, koji onda utječe i na
okolinu (obitelj i prijatelje) te osobe, tako da broj osoba koje su pogođene time dolazi do 25%
populacije. Naravno, ovakva situacija najteže pogađa djecu do 15 godine starosti, a njih
13 Isto. (2010-08-05)14 Standardna pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe sa invaliditetom. Nav.dj. (2010-08-05)15 Isto. (2010-08-05)16 Usp. The Library Services to People with Special Needs Section: An Historical Overview. URL: http://www.ifla.org/files/lsn/LSN%20History.pdf (2010-08-26)17 Usp. Standardna pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe sa invaliditetom. Nav.dj. (2010-08-05)
8
prema istom izvoru ima više od 150,000.000. Rački između ostalog ističe i podatak da «oko
80% svih osoba s hendikepom živi u zemljama u razvoju, a od njih se manje od 2%
educira.»18 Kako će se ovaj rad baviti isključivo djecom s posebnim potrebama važan je
podatak da zapravo osoba s posebnim potrebama ima oko 20 % ako se u posebne potrebe
ubroje i djeca «s lakšim smetnjama, koja istodobno imaju i specifične teškoće u učenju i
vladanju, kao što su npr. neurotična, psihoneurotična, hipo- i hiperaktivna, agresivna,
emocionalno nestabilna, djeca s teškoćama čitanja, pisanja i računanja te ona s minimalnim
cerebralnim disfunkcijama.»19
Kroz povijest se odnos prema osobama s posebnim potrebama mijenjao ovisno o životnim
uvjetima, socijalnoj i ekonomskoj situaciji. Neznanje, nemar, praznovjerje i strah, društveni
su faktori koji su kroz povijest izolirali osobe s invaliditetom usporavajući njihov
napredak. U Standardnim pravilima o izjednačavanju mogućnosti za osobe sa invaliditetom20
je navedeno da se nakon katastrofa Drugog svjetskog rata počelo s humanijim pristupom
osobama s hendikepom i politikama njihove integracije u društvo, te se počelo intenzivnije
raditi na porastu svijesti o njima. Na to se nadovezuje Konvencija o pravima osoba s
invaliditetom21 svojim odredbama. Uvažavajući specifične potrebe osoba s invaliditetom, s
jedne strane jamči, a s druge strane obvezuje države potpisnice na praktičnu provedbu
temeljnih ljudskih prava, kao što su «dostojanstvo, jednakost, pred zakonom;
nediskriminacija; pravo na život; pristup pravosuđu; osobna sloboda i sigurnost; zabrana
mučenja i surovog postupanja ili kažnjavanja; zabrana izrabljivanja i zlostavljanja; sloboda
kretanja i državljanstvo; sloboda mišljenja i izražavanja te pristup informacijama; poštivanje
privatnosti, doma i obitelji; pravo na obrazovanje; zdravstvena zaštita; rad i zapošljavanje;
sudjelovanje u političkom i javnom životu te sudjelovanje u kulturnom životu.»22
Društvu se uvijek vraća dodatni trud uložen u njegove članove, a izjednačavanje mogućnosti
osoba s mentalnim i tjelesnim poteškoćama je idealan način da se pokrenu neiskorištene
ljudske snage, tj. one osobe koje se smatralo teretom za porezne obveznike i različite
institucije. Potrebno je u javnosti proširiti shvaćanje da svi imamo svoje vrijednosti i
poteškoće, te da je potrebno njegovati vrijednosti i ne dopustiti da nas hendikepi dodatno
18 Rački, Josip. Nav.dj. (2010-06-11). Citirano prema: Naš prijatelj (Časopis za pitanja mentalne retardacije) 22, 1-2 (1995), str. 90. 19 Rački, Josip. Nav.dj. (2010-06-11)20 Standardna pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe sa invaliditetom. Nav.dj. (2010-08-05)21 Convention on the Rights of Persons with Disabilities. Nav.dj. (2010-08-26)22 Isto. (2010-08-26)
9
hendikepiraju. Zbog toga je vrlo važan pojam izjednačavanje mogućnosti koji označava
procese kojim različiti sustavi društva i okoline, kao što su službe, djelatnosti, informiranje i
dokumentacija, postaju dostupni svima, posebice osobama s mentalnim i tjelesnim
poteškoćama.
2.1. Djeca s posebnim potrebama
Kategorija knjižničnih korisnika djeca, prema Smjernicama za knjižnične usluge za djecu,23
su svi korisnici mlađi od 13 godina. «Konvencija o pravima djeteta Ujedinjenih naroda
naglašava pravo svakog djeteta da u potpunosti razvije svoje potencijale, pravo na slobodan i
besplatan pristup informacijama, građi i programima, pod jednakim uvjetima za sve, bez
obzira na: dob, rasu, spol, vjersku, nacionalnu ili kulturnu pripadnost, jezik, socijalni status,
umne i tjelesne sposobnosti i vještine.»24 Ovo djecu izdvaja od odraslih s posebnim
potrebama jer povećava važnost rada i brige za njih kako bi ih se bolje pripremilo za život.
Prema tome važnost obrazovanja djece s posebnim potrebama je iznimna. Svaka država koja
zakonom propisuje obvezno osnovno školovanje mora isto osigurati i djeci sa svim
stupnjevima invaliditeta. Pravilo broj 6. (Odgoj i izobrazba), Standardnih pravila o
izjednačavanju mogućnosti za osobe sa invaliditetom,25 navodi pravo na jednake mogućnosti
njihove izobrazbe i to u integriranim uvjetima, osim u slučajevima djece s težim stupnjem
invaliditeta, kao što su potpuno slijepa ili gluha djeca, kada je prikladnije školovanje u
posebnim razrednim odjeljenjima ili specijalnim osnovnim školama. Posebnu pozornost je
potrebno posvetiti općem kulturnom odgoju i obrazovanju kako bi se razvile komunikacijske
vještine i povećala njihova neovisnost.
3. Uloga dječjih knjižnica
Knjižnične usluge za djecu s posebnim potrebama se odvijaju u dječjim knjižnicama, dječjim
odjelima narodnih knjižnica, te školskim knjižnicama. Povijest knjižničnih usluga za djecu, u
23 Smjernice za knjižnične usluge za djecu. URL: http://www.ifla.org/files/libraries-for-children-and-ya/publications/guidelines-for-childrens-libraries-services-hr.pdf (2010-06-11)24 Isto. (2010-06-11)25 Usp. Standardna pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe sa invaliditetom. Nav.dj. (2010-08-05)
10
uvodu u zbornik Dječja knjižnica za novo tisućljeće, iznosi R. Javor.26 Prema njoj, knjiga za
djecu postoji samo dvjestotinjak godina, a dječje knjižnice su još i mlađe. Prva dječja
knjižnica u svijetu je osnovana tek krajem 19. st. u SAD-u, a njihov broj i razvoj je značajno
porastao tek nakon Drugog svjetskog rata. Prva dječja knjižnica u Hrvatskoj je bila Pionirska
knjižnica, osnovana 1950. godine, koja je izrasla u današnji Odjel za djecu i mladež Gradske
knjižnice u Zagrebu. Na samim počecima dječjeg knjižničarstva postojala su brojna
ograničenja koja su kroz stoljeće njihovog postojanja prevagnuta. Jedno od tih ograničenja je i
dopuštena dob korisnika knjižnice. Na tim počecima su samo djeca koja su znala čitati mogla
biti članovi knjižnica, a danas to mogu biti i bebe, dapače, potiče se njihovo učlanjivanje.27
Ostale ciljne skupine, prema Smjernicama za knjižnične usluge za djecu 28 su: djeca
predškolske i školske dobi do trinaeste godine, skupine djece s posebnim potrebama, roditelji
i drugi članovi obitelji, odgojitelji i učitelji, te druge odrasle osobe koje rade s djecom,
knjigama i medijima.
Kako bi ostvarile svoje uloge i ispunile poslanja, knjižnice sadrže raznoliku građu: knjige i
ostalu tiskanu građu, elektroničku građu, multimediju, igračke, računala, računalne softvere i
hardvere, pružaju pristup virtualnoj građi i sl. Nekada su knjižnice bile isključivo mjesta za
čitanje, posuđivanje knjiga, a danas pružaju mnoštvo novih i raznolikih usluga. Knjižničari se
mogu prepustiti mašti kako bi osmislili što zanimljivije programe za korisnike, trenutačne, ali
i potencijalne u svrhu privlačenja novih u knjižnice. Na dječjim odjelima i u dječjim
knjižnicama se organiziraju druženja, kreativne radionice, debate, čitanja knjiga, susreti s
piscima. Dakle, usluge koje počivaju na učenju kroz igru i zabavu. Njihova orijentacija treba
počivati na poštivanju osnovnih ljudskih prava na ostvarivanje jednakosti, a to uključuje i
jednakost pristupa informacijama svima, pa tako i djeci s mentalnim i tjelesnim poteškoćama.
Prema tome knjižnice mijenjaju svoje fondove, a sukladno s tim se mijenjaju se i
kompetencije koje su potrebne za knjižničara na dječjem odjelu.
Poslanja ovih knjižica za djecu (školska knjižnica i dječji odjel narodne knjižnice) se
razlikuju, a svaka ima svoju ulogu u odgoju djece. No, važno je istaknuti da su one
jedinstvena mjesta na kojima se može utjecati na smanjivanje izoliranosti pojedinih
društvenih skupina, jer su otvorene svima. Stoga je ključna uloga poučavanje osnovama
26 Usp. Javor, Ranka. U povodu objavljivanja zbornika Dječja knjižnica za novo tisućljeće. // Dječja knjižnica za novo tisućljeće : zbornik / priredila Ranka Javor. Zagreb : Knjižnice grada Zagreba, 2001. Str. 5.27 Usp. Javor, Ranka. Str. 5. Nav. dj.28 Usp. Smjernice za knjižnične usluge za djecu. Nav.dj. (2010-06-11)
11
informacijske pismenosti kako bi djeca postala aktivni građani društva koji snose jednaka
prava i obveze, jer si svatko može pomoći i sam ako se uključi, informira, obrazuje i
sudjeluje.
3.1. Knjižnične usluge za djecu s posebnim potrebama
Knjižnice oduvijek mijenjale svoju građu prema potrebama korisnika, a prema tome i
razvijaju nove usluge. Prema I. Stričević29 u knjižnicama se danas razvijaju «slobodniji oblici
rada orijentirani ponajprije na aktivnost izražavanja djece, na njihove interese i sklonosti.» U
tu se svrhu u knjižnicama koriste «interaktivne, participativne i suradničke metode»,30 a
prevladava radionički tip aktivnosti.
Kroz suradnju s djecom ponuda knjižničnih usluga postaje bogatija, a djeci se povećava
samopouzdanje. Iz te suradnje nastaju usluge koje će privući veći broj njihovih vršnjaka.
Ključ kvalitetne suradnje s djecom je da se sve aktivnosti provode kroz igru. Na taj se način
jednostavnije i brže dolazi do kvalitetnih novih ideja od strane knjižničara kao i djece. Uz
suradnju s djecom, neizbježna je suradnja i savjetovanje sa stručnjacima iz područja koji se
bave odgojem i obrazovanjem djece s poteškoćama u razvoju (defektolozi, logopedi i dr.).
U literaturi se može naići na primjere dobre prakse usluga za djecu s posebnim potrebama. N.
Potežica31 u svom radu iznosi akcije provedene u knjižnici na Savskom gaju u Zagrebu. Ti su
se programi provodili u suradnji sa specijalnim ustanovama, kao što je Centar za slijepu i
slabovidnu djecu Vinka Beka i udrugama, kao što je Udruga roditelja djece s posebnim
potrebama i poteškoćama u razvoju, a nezaobilazne su bile i konzultacije sa stručnjacima koji
se bave odgojem i obrazovanjem djece s mentalnim i tjelesnim poteškoćama. U toj su se
knjižnici organiziran projekt u suradnji s Esperantskim društvom ''Budo Borjan'' i Udrugom
roditelja djece s posebnim potrebama i poteškoćama u razvoju. Projekt je imao za cilj postići
socijalizaciju djece s posebnim potrebama.
29 Stričević, Ivanka. Dječja knjižnica ukorak s vremenom. // Dječja knjižnica za novo tisućljeće : zbornik / priredila Ranka Javor. Zagreb : Knjižnice grada Zagreba, 2001. Str. 8.30 Isto.31 Usp. Potežica, Narcisa. Posebni programi i specifične potrebe korisnika na pragu novog tisućljeća. // Dječja knjižnica za novo tisućljeće : zbornik / priredila Ranka Javor. Zagreb : Knjižnice grada Zagreba, 2001. Str. 83.-84.
12
4. Knjižnična građa za djecu s posebnim potrebama
Vrlo je važno, kao što je već spomenuto, omogućiti djetetu pristup informacijama u različitom
obliku koje bi potpomogle njegovu razvoju i sretnom odrastanju. Kvalitetna knjiga lijepe
književnosti ili ilustrirana enciklopedija su vrlo važne za njihovo odrastanje. Uz slikovnice će
krenuti u prve čitalačke podvige, naučiti nove riječi, različite pouke jer «građa koju knjižnica
posjeduje ili može učiniti dostupnom, dragocjen je izvor mogućih rješenja pitanja ili
problema.»32
Za djecu koja nemaju poteškoća u razvoju postoji veliki izbor različite literature. No, djeca s
posebnim potrebama ne mogu uživati u različitim blagodatima koja pruža čitanje i
književnost. . Neka od njih ne mogu vidjeti ilustracije niti slova i riječi koje im netko čita,
neka pak ne mogu čuti riječi svoje najdraže priče za laku noć. Zbog toga je potrebna posebna
građa, «publikacije koje će odgovarati na njihove posebne potrebe dizajnom, jezikom,
strukturom radnje i ilustracijama.»33 Citirana publikacija, IBBY katalog Outstanding Books
for Young People with Disabilities,34 pruža uvid u kvalitetne knjige za djecu s posebnim
potrebama, a uz to ima za cilj poticanje proizvodnje, promocije i diseminacije istih knjiga.
Izdaje ju IBBY Documentation Centre of Books for Disabled Young People u Bekkestui u
Norveškoj. Građa koju ovaj katalog pokriva su: slikovnice s ilustracijama znakovnog jezika,
priče s BLISS-om i piktogramima, knjige s taktilnim ilustracijama i knjige lagane za čitanje.
Iz ove se podjele može zaključiti da ne postoji jedinstveni tip knjiga koje će odgovarati svoj
djeci s posebnim potrebama, već da je potrebno razlikovati i proizvoditi različite knjige koje
će odgovarati sposobnostima i vještinama svakog djeteta. Građa mora biti raznolika ne samo
izgledom nego i tematikom, jer svako dijete ima različite interese. U Smjernicama za
knjižnične usluge za djecu35 se ističe da «dječje knjižnice trebaju imati raznoliku razvojno
primjerenu građu, u svim formatima. To uključuje tiskanu građu (knjige, slikovnice, stripove),
audiovizualnu i elektroničku građu (CD-i, DVD-i, kasete), igračke, deduktivne igre, računala,
32 Horvat, Aleksandra. Uključivanje u društvo: što može učiniti knjižnica? // Slobodan pristup informacijama : 2. i 3. okrugli stol : zbornik radova / uredile Alemka Belan-Simić i Aleksandra Horvat. Zagreb : Hrvatskoknjižničarsko društvo, 2004. Str. 102. 33 Cortner Boisen, Heidi. Outstanding Books for Young People with Disabilities 2005. Bekkestua : IBBY Documentation Centre of Books for Disabled Young People Haug School Resource Centre, 2005. Str. 4.34 Isto.35 Smjernice za knjižnične usluge za djecu. Nav.dj. (2010-06-11)
13
softvere i pristup Internetu.»36 Važno je da su i mrežne stranice pregledne i jednostavne, te
lagane za čitanje kako bi odgovarale svim korisničkim skupinama.
Važno je da dijete tijekom odrastanja bude okruženo raznolikim knjigama kako bi upoznalo
vrijednost knjige i čitanja. Veliki problem za djecu s mentalnim i tjelesnim poteškoćama je
nedostatak građe uz koju bi mogla učiti čitati i obrazovati se. Knjižnice često oskudijevaju
čak i osnovnom građom koja im je potrebna. U slijedećim poglavljima će biti prikazana ta
građa raspoređena po mentalnim i tjelesnim poteškoćama: građa lagana za čitanje, građa za
djecu s teškoćama u čitanju, za slijepe i slabovidne, gluhe i nagluhe, i djecu s mentalnim
teškoćama.
4.1. Građa lagana za čitanje
Pregledavanje literature je pokazalo da je građu laganu za čitanje potrebno odvojiti u posebno
poglavlje jer je primijenjena djeci s različitim tjelesnim i mentalnim poteškoćama.
Namijenjena je dvjema osnovnim skupinama:37 osobama s posebnim potrebama i čitateljima s
nedostatnim poznavanjem jezika ili nedostatnom sposobnošću čitanja, a ovaj će se rad
prvenstveno baviti građom koja je namijenjena djeci s posebnim potrebama. Građa lagana za
čitanje je jezično prilagođena tako da olakšava čitanje, a u nekim slučajevima i razumijevanje
teksta. To je izvrsna za djecu s mentalnim teškoćama, a između ostalog i čitateljima s
nedostatnim poznavanjem jezika, gluhima koji nisu naučili dobro čitati ili djeci s
poteškoćama u čitanju.
Ova literatura uključuje beletristiku i stručnu literaturu, a vrlo su važni prilagođeni klasici.
Prema Smjernicama za građu laganu za čitanje,38 to je literatura koja bi trebala izbjegavati
apstraktni jezik, metafore i teške riječi, radnja bi trebala imati logičan vremenski slijed, bez
više istovremenih radnji i previše likova, složene je odnose potrebno opisati na konkretan i
logičan način, ne bi trebalo biti dugačkih uvoda, kao ni dugih i složenih rečenica. Takva bi
knjiga trebala biti jednostavna za čitanje i razumijevanje, ali i svojom zanimljivošću poticati
na daljnje čitanje. Za ovu su literaturu od iznimne važnosti ilustracije koje se podudaraju s
tekstom jer konkretno prikazuje radnju i atmosferu priče, posebno ako je namijenjena u
36 Isto. (2010-06-11)37 Usp. Smjernice za građu laganu za čitanje. Nav.dj. Str. 9.38 Isto. Str. 17.
14
slučaju literature za djecu. To je vrlo važno kod djece s mentalnim teškoćama jer ona inače
vrlo konkretno gledaju i tumače svijet.
U dječjim knjižnicama je vrlo praktično posjedovati ovu građu jer se kao jednostavno
napisani klasici koristi kao lektirni naslov za niže razrede. Mogu je koristiti gluha i nagluha
djeca kojima je sluh oštećen od rođenja ili rane dobi, a koja često zbog toga imaju i poteškoća
u čitanju. Posebno je važna za djecu s disleksijom i sličnim poteškoćama u čitanju, kao i za
djecu s mentalnim poteškoćama, koja će se čitanjem ove građe ili slušajući kako im netko čita
upoznaju s književnim djelima.
4.2. Građa za djecu s teškoćama u čitanju
Osobe s poteškoćama u čitanju su one osobe koje nisu u stanju ispunjavati dnevne zadatke ili
aktivnosti u vezi s čitanjem standardne tiskane građe. Taj se termin odnosi na: slijepe i
slabovidne osobe, kao i osobe koje pate od disleksije. U ovom poglavlju će se govoriti o
disleksiji, a o građi za slijepe i slabovidne će biti riječi u slijedećem poglavlju. Na stranicama
Hrvatske udruge za disleksiju iznesena je definicija disleksije kako ju je definiralo društvo za
disleksiju Orton Dyslexia Society Research Comitteea iz 1996.: «jezično utemeljen poremećaj
konstitucijskog podrijetla koji obilježavaju teškoće u kodiranju pojedinih riječi, a koje obično
odražavaju nedostatne sposobnosti fonološke obrade. Teškoće u dekodiranju pojedinih riječi
su neočekivane s obzirom na dob i ostale kognitivne i akademske sposobnosti; one nisu
rezultat općih razvojnih ili senzoričkih teškoća. Disleksija se očituje različitim teškoćama u
različitim oblicima jezika, često uključujući uz probleme čitanja i ozbiljne probleme u
stjecanju vještine pisanja.»39
Svakom djetetu s poteškoćama u čitanju treba osigurati radost čitanja, zato je potrebno da u
knjižnici rade ljudi koji su svjesni ovih problema i koji će nabaviti građu prilagođenu ovoj
djeci. Smjernice za knjižnične usluge za osobe s disleksijom navode podjelu iz Smjernica za
građu laganu za čitanje prema kojoj «postoje dvije vrste takvih knjiga: prilagođene ''obične''
knjige i knjige posebno pisane za osobe s teškoćama čitanja.»40 Nadalje, prema istim
39 Galić-Jušić, Ines. Definicije disleksije. URL: file:///D:/zavr%C5%A1ni/literatura/definicije%20disleksije.htm(2010-06-11)40 Nielsen, Gyda Skat; Irvall, Birgitta. Nav.dj. Str.8. Citirano prema: Smjernice za građu laganu za čitanje / prikupio i priredio Bror I. Tronbacke. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2005.
15
Smjernicama djeci s poteškoćama u čitanju su potrebne:41 pjesmice za djecu, knjige lagane za
čitanje, bogato ilustriranje knjige i zvučne knjige. Neke knjige lagane za čitanje prati tekst
snimljen na vrpcu što olakšava razumijevanje pročitanog teksta. Postoje i priče s BLISS
simbolima ili piktogramima, dakle međunarodnim neverbalnim simbolima u obliku sličica,
koji su pogodni za svu djecu s poteškoćama sa sluhom i čitanjem. Zvučne knjige osiguravaju
lakši pristup tradicionalnoj građi jer omogućavaju čitanje slušanjem. Postoji posebna vrsta
zvučnih knjiga koja se koristi za poboljšanje čitalačkih vještina i razumijevanja, a ima dvije ili
tri različite brzine na koje se čitanje može podesiti. S novom su informacijskom tehnologijom
došla i nova pomagala, tako da postoje multimedijska računala sa slikom, zvukom i tekstom
koja omogućuju nov način učenja, a potrebno je i da knjižnica daje na korištenje računala sa
sintezom govora i programom za uvećanje teksta.
4.3. Građa za slijepe i slabovidne
Slijepa i slabovidna djeca pate od najočitijeg problema vezanog za korištenje knjižnične građe
jer knjige i tiskana građa predstavlja većinu knjižničnog fonda. Poteškoće u čitanju djece s
poteškoćama s vidom su raznolike. Oni pristupaju podacima sporije, uče spekulativno ili
nasumično, a proizvodnja alata koji im mogu pomoći u čitanju je vrlo skupa. Te nas
poteškoće dovode do zaključka da im je potrebna dodatna pomoć kako bi im olakšali
odrastanje. Osim toga, smjernice za razvoj službi i usluga u knjižnicama za slijepe (Knjižnice
za slijepe u informacijsko doba : smjernice za razvoj službi i usluga)42 iznose rezultate
istraživanja korisnika prema kojima će djeca koja su od najranije dobi izložena brajici,43
ranije razviti vještine čitanja. Isti izvor dalje navodi da slijepa djeca sama žele sama odabrati
knjige za čitanje i da će čitati građu u različitim formatima.
Djeci su potrebni različiti formati koji «uključuju brajicu, krupni tisak, taktilne i audio
knjige.»44 Nadalje, fond bi trebao sadržavati beletristiku i stručnu literaturu. Posebnu
pozornost je potrebno posvetiti slikovnicama, jer klasične ilustracije ne znače ništa djetetu
41 Usp. Isto. Str. 6.42 Usp. Libraries for the Blind in the Information Age. Nav.dj. (2010-09-09)43 Taktilno pismo koje koriste uglavnom slijepe i slabovidne osobe. Izumio ga je Louis Braille, 1829. Braille je oslijepio s 3 godine, a s 11 se upoznao s taktilnim kodom razvijenim za potrebe komunikacije među vojnicima u mraku. Braille ga je preradio promijenivši veličinu ćelija (slova) i tako omogućio da dodirna površina jagodice prsta obuhvati ćeliju odjednom kako bi se tekst brže pročitao. Odmah po nastanku se počelo s ručnim prepisivanjem knjiga, kasnije se umnažanje tekstova radilo uz pomoć pisaćeg stroja Braillera, a danas je sustav tiskanja kompjuteriziran. 44 Libraries for the Blind in the Information Age : Guidelines for Development. Nav.dj. (2010-09-09)
16
koje ne vidi, tako da je za njih potrebno nabaviti slikovnice s taktilnim ilustracijama. Kao
alternativa tiskanoj građi uvijek se javlja, AV i elektronička građa, pa tako i za slijepu i
slabovidnu djecu. To su najčešće već spomenute zvučne knjige, koje nastaju proizvodnjom
zvuka u obliku snimljenog ili sintetiziranog govora i kao takve su vrlo korisne osobama sa
svim oštećenjima vida, tj. bilo kojim poteškoćama u čitanju. Jedan od digitalnih formata je i
DAISY45 (Digital Accessible Information System) ili: Digitalno dostupni informacijski sustav,
format koji dijeli tekst na komade i koristi program za čitanje s ekrana. Ovaj format
omogućava slobodu kombiniranja teksta i zvuka pri proizvodnji datoteke. U kombinaciji sa
skenerom omogućava privatnim osobama da skeniraju knjige koje im onda računalo ''čita''
sintetiziranim ili snimljenim ljudskim glasom, a korisnik može podesiti brzinu čitanja, kretati
se kroz tekst i označavati dijelove teksta. Mnoge knjižnice nude unutar usluga pretraživanje e-
knjiga koje je moguće čitati uz pomoć čitača ili postaviti ih na samoosvježavajuću brajevu
prugu.46 Važan dio knjižničnog fonda, referentna građa također treba biti dostupna slijepima,
a najjednostavnije ju je prilagoditi ako se nalazi u elektroničkom obliku. Korištenje
prilagodljivih tehnologija za tiskanu građu je ekonomično jer je mogu istovremeno koristiti
svi korisnici knjižnice. Prema tome, knjižnična se građa, kada je to potrebno može koristiti uz
pomoć posebnih alata kao što su: povećala, uređaji za povećavanje zasnovanih na CCTV
tehnologiji i sustavi za glasno čitanje skenirane građe.
4.4. Građa za gluhe i nagluhe
Iako ne tako očite, i gluha djeca nailaze na probleme pri korištenju knjižnica, njihove građe i
usluga. Prvenstveno, problem je komunikacija s osobljem, zatim su tu i česte poteškoće u
čitanju koje se javljaju kod djece koja su rano ostala bez sluha. Stupanj gluhoće i dob u kojoj
je osoba oglušila su važne individualne razlike koje će određivati i način njihove
komunikacije, tip i razinu školovanja. Knjižničari bi trebali poznavati individualne razlike
među ovom djecom kako bi bili osjetljivi na te razlike pri osmišljavanju usluga i građe.
Nadalje, znakovni jezik kao jedan od osnovnih načina komunikacije djece s poteškoćama sa
sluhom, bi trebao biti vještina barem jedne osobe unutar osoblja knjižnice kako bi se smanjio
komunikacijski jaz i izoliranost koju oni često osjećaju pri posjeti javnim ustanovama.
45 Unapređivanje bibliotečkih usluga za osobe s invaliditetom / priredila Kortni Dejns-Džouns. Beograd : Narodna biblioteka Srbije, 2009. Str. 21.46 Uređaj koji automatski prevodi tekst datoteke u brajevo pismo na pločici za čitanje iz koje pod kontrolom računala sinkronizirano izlaze šiljci koji dinamički formiraju i rasformiraju brajeve ćelije prema nailasku slova u tekstu.
17
Prvi zahtjev koji se postavlja pred knjižničare jest da se gluhu i nagluhu djecu uključi među
ostalu djecu, a da se u knjižnični fond uključi građa koja će odgovarati njihovim potrebama.
Za djecu je posebno važna nepristrana građa o gluhoći i vezana za gluhoću kako bi se ona
upoznala sa svojom poteškoćom, a ta građa će posebno biti predmetom zanimanja roditelja
gluhe djece, svih koji se brinu za njihov odgoj i obrazovanje, ali i ostalih. To između ostalog
uključuje teme: znakovni jezik, pravna građa i časopise o gluhoći, o školovanju gluhih.
Posebno je važno da ta građa ne bude odvojena od ostale građe kako se ne bi poticalo
razlikovanje i diskriminacija te djece, ali da bude obilježena kako bi ju jednostavno
samostalno identificirali. Tematikom bi ova građa trebala zastupati raznolika stajališta, a vrlo
je korisna i građa o proslavljenim gluhim osobama i njihovim uspjesima. Važno je da im bude
dostupna građa lagana za čitanje, upravo zbog već spomenutog problema s čitanjem. Također
vrlo su važne i slikovnice s ilustracijama na znakovnom jeziku koje su od velike pomoći djeci
pri učenju znakovnog jezika, ali i svim koji se skrbe za njihov odgoj i obrazovanje. Od ne
tiskane građe, za ovu je djecu, prirodno važna samo vizualna. Svaki govor u emisijama i
programima bi trebao biti titlovan ili preveden na znakovni jezik, a za to bi prema
smjernicama bilo najučinkovitije prikupljanje video vrpci s vidljivim ili skrivenim titlovima.
Dio AV zbirke bi trebala biti i zbirka video vrpci i filmova na znakovnom jeziku koja
obuhvaća vrlo važne bajke, basne, dokumentarne filmove, tečajeve znakovnog jezika, priče i
snimke predstava. Ova građa je vrlo važna jer je pogodna za olakšavanje procesa učenja
znakovnog jezika. Još je jednu skupinu građe potrebno spomenuti, a to su komunikacijska
pomagala gluhima za korištenje građe i usluga. Ova komunikacijska pomagala uključuju
opremu za titlovanje izlaganja uživo, TV dekoder za već spomenute skrivene titlove u video
materijalima.
4.5. Građa za djecu s mentalnim teškoćama
Djeca s mentalnim poteškoćama razlikujemo prema različitim stupnjevima intelektualnog
razvoja, tako da imamo 3 stupnja (lako, umjereno i teško). Svi se susreću s poteškoćama u
korištenju knjižnične građe, no djeca s lakšim i umjerenim stupnjem ipak mogu čitati, dok je
djeci s težim mentalnim poteškoćama iznimno važno čitati raznolike tekstove.
Za djecu s različitim metalnim teškoćama je najvažnija prilagodba tradicionalne građe
njihovim sposobnostima i stupnju razvoja. Zbog toga oni mogu koristiti, a u radu s njima se i
18
koriste većinom knjige koje su namijenjene djeci određene životne dobi, koja odgovara
djetetovu stupnju mentalnog razvoja i građu laganu za čitanje o kojoj je bila riječ u poglavlju
4.1.
5. Istraživanje knjižnične građe namijenjene djeci s posebnim potrebama u
knjižnici OŠ Petar Preradović Zadar i na dječjem odjelu Gradske knjižnice
Zadar
Istraživanjem su obuhvaćene dvije zadarske knjižnice koje kao korisnike imaju djecu s
posebnim potrebama, no u radu s njima djeluju prema različitim ciljevima. Obuhvaćene
knjižnice, školska i narodna imaju kulturnu i informacijsku ulogu, no s različitim fokusima i
starosnim rasponom korisnika. Školska knjižnica je usredotočena na obrazovno-nastavnu
ulogu djece osnovno-školske dobi (otprilike 6 do 15 godina), a narodna na čitanje u slobodno
vrijeme i pronalaženje informacija i to djece od rođenja pa do trinaeste godine, ali i mladih i
odraslih.
5.1. Opis knjižnica
Sve dječje knjižnice, uključujući i dječje odjele unutar narodnih knjižnica i školske knjižnice
«pružaju djeci vještine neophodne za cjeloživotno učenje i pismenost, osposobljavajući ih da
sudjeluju i djelatno pridonose životu zajednice.»47 Razlika između dječjeg odjela jedne
narodne knjižnice i školske knjižnice je u njihovim poslanjima. Dječji odjel prema definiciji
iznesenoj na web stranici Knjižnica grada Zagreba48 ima za cilj razvijanja ljubavi prema
knjigama i razvijanje potrebe za čitanjem, te razvijanje informacijske pismenosti i kvalitetno
provođenje vremena djece, a namijenjen je djeci predškolske i školske dobi, kao i njihovim
roditeljima, ali i drugim odraslima koje može zanimati građa s ovog odjela. «Školska
knjižnica omogućuje učenicima stjecanje vještina za doživotno učenje, razvija njihovu maštu i
47 Smjernice za knjižnične usluge za djecu. Nav.dj. (2010-06-11)48 Usp. Knjižnice grada Zagreba - Knjižnica Ivane Brlić-Mažuranić. URL: http://www.kgz.hr/default.aspx?id=377 (2010-08-15)
19
pomaže im da postanu odgovorni građani.»49 Dakle, namjena je učenicima, nastavnicima i
drugom stručnom osoblju škole, a prvenstvena uloga joj je odgojno obrazovna.
Sukladno njihovim poslanjima građene su i njihove zbirke, te nabavljana građa za djecu s
posebnim potrebama. Između ostalog važna razlika u građi i uslugama je i u tome što škola
zapošljava i defektologe koji surađuju s knjižničarima, a dječji odjel u narodnoj knjižnici ovisi
o istraživanju i interesu samih knjižničara.
Dječji odjel Gradske knjižnice Zadar
Dječji odjel se nalazi u sklopu zgrade Gradske knjižnice Zadar i prostire se na 250 m2. Dječji
odjel nudi usluge posuđivanja knjiga i druge građe, ali i računala za pretraživanje knjižničnog
kataloga i interneta, te za popularne kompjutorske igre. Građa na odjelu je raspoređena tako
da različite tematike i dobi budu prostorno odvojeni. U udaljenom se kutu nalazi igraonica za
najmlađe, koja ima brodić i mol na kojima se priređuju čitanja, pričanja priča i igre, te
različite scenske improvizacije, predstave, skečevi, igre s animiranim lutkama. Za najmlađe
postoji i kutić slikovnica sa slikovnicama smještenim na nižim, njima dostupnim policama.
Kutić za roditelje sadrži popularnu psihološko-pedagošku literaturu, brošure i časopise. Za
djecu školske dobi namijenjen je središnji dio u kojem djeca čitaju, listaju knjige, časopise,
stripove, pišu domaću zadaću, igraju društvene igre ili sudjeluju u radionicama. Iz dostupnih
statistički podataka se ne može jasno iščitati koliko je djece s posebnim potrebama učlanjeno
u knjižnicu, relevantni su jedino Statističkih podatci50 iz 2009. godine koji govore o 436 djece
predškolske dobi i 3.126 osnovnoškolaca, te o 152 osobe s tjelesnim oštećenjima.
Školska knjižnica OŠ Petra Preradovića
Školska knjižnica OŠ Petra Preradovića je knjižnica koja provodi posebne programe za djecu
s posebnim potrebama, a knjižničarke se trude opskrbiti posebnom građom i na taj način
omogućiti jednak pristup informacijama i pomoći djeci s posebnim potrebama u odrastanju.
Za njih se od 2009. godine u knjižnici odvijaju 2 nastavna sata, obično na kraju tjedna na
kojima su prisutne knjižničarke i školska defektologinja. Ti satovi se organiziraju za djecu
koja se nalaze u posebnom odjelu, kao i djecu s manjim poteškoćama koja su integrirana u
redovnu nastavu. Poseban odjel pohađa 7 učenika, različite dobi i poteškoća u razvoju.
49 UNESCO-v Manifest za školske knjižnice. URL: http://archive.ifla.org/VII/s11/pubs/mani-hr.htm (2010-08-15)50 Gradska knjižnica Zadar 2009 : Godišnje izviješće. URL: http://gkzd.hr/pdf/dokumenti/izvjesce_2009.pdf(2010-08-26)
20
Ukupan broj učenika u školi je 688, a smješteni su u 42 razredna odjela. Knjižnica se nalazi
na 43 m2, ima 14-20 čitalačkih mjesta, a učenicima su na raspolaganju 3 računala i 2
knjižničarke.
5.2. Metodologija istraživanja
Za potrebe ovog rada se istraživala, metodom intervjua, zastupljenost građe za djecu s
posebnim potrebama na dječjem odjelu gradske knjižnice i u školskoj knjižnici sukladno
potrebama njihovih korisnika s posebnim potrebama. Pregledavanje dostupne literature,
provedeno prije intervjua, dovelo je autoricu ovog rada do zaključka kako slična istraživanja
ne postoje. Upravo to je razlog zbog kojeg se pristupilo ovom istraživanju. Odabrana je
metoda intervjua kao jedina kojom bi se moglo doći do željenih rezultata jer je ove građe
premalo u knjžnici da bi se koristila metoda analize zbirke, ali i zato jer se ne može jasno
odvojiti građa za djecu s posebnim potrebama zato što gradja za neke posebne potrebe nije
posebna vrsta gradje. Kroz razgovor s knjižničarkama se tako došlo do relevantnih podataka i
izbjegli su se mogući problemi pri identifikaciji građe za djecu s posebnim potrebama.
5.2.1. Cilj istraživanja
Istražiti i opisati specifičnu knjižničnu građu koja je namijenjena djeci s različitim posebnim
potrebama, te utvrditi njezinu zastupljenost u fondovima školskih i dječjih knjižnica.
Nadalje, cilj intervjua je istražiti za koje je posebne potrebe namijenjena građa u istraživanim
knjižnicama, te utvrditi odnos broja jedinica knjižnične građe, korisnika i njihovih posebnih
potreba uz pomoć tablice.
5.2.2. Hipoteza
Građa za djecu s posebnim potrebama postoji, ali je ima premalo u usporedbi s potrebama
korisnika istraživanih knjižnica. Sukladno s tim knjižnice ne mogu zadovoljiti informacijske
potrebe te vrste korisnika.
5.2.3 Uzorak
Prema potrebnom opsegu ovoga rada su izabrane samo dvije knjižnice, jedna školska i jedan
dječji odjel u sklopu narodne knjižnice. Obje knjižnice, a posebno knjižnica u OŠ Petra
Preradovića rade s djecom s posebnim potrebama, a kako djeluju u istom gradu može se
pretpostaviti da su im često korisnici ista djeca s posebnim potrebama. Intervju je proveden s
21
obje knjižničarke i defektologinjom u osnovnoj školi, te s knjižničarkom na dječjem odjelu
gradske knjižnice.
5.2.4. Instrumenti
U već navedene dvije knjižnice je proveden intervju prema obrascu (Prilog br.1) koji se
sastoji od 9 pitanja otvorenog tipa. Ova je metoda odabrana kako bi se utvrdila točnost
hipoteze istraživanja, za koje je pak podjednako važan provedeni intervju i proučavanje
relevantne literature. «Intervju ili znanstveni razgovor je svako prikupljanje podataka putem
verbalne komunikacije čiji je cilj da se dobiveni podaci koriste u znanstvene svrhe.»51
Osnovni cilj intervjua je prikupljanje informacija o određenoj temi ili temama, a može se
podijeliti na: intervju procjene i intervju informacije. Smatralo se da je to najbolji način da se,
izravno od osoba koje rade s djecom i s relevantnom građom dobiti uvid u građu za djecu s
posebnim potrebama.
Nemoguće je jasno odvojiti građu koja je namijenjena isključivo djeci s posebnim potrebama,
jer je posebnih vrsta građe i posebnih formata namijenjenih njima malo u našim knjižnicama,
a uz to se ne koristi samo ta građa u radu s djecom s posebnim potrebama. Razgovorom s
knjižničarkama se tako došlo do relevantnih podataka i izbjegli su se, kao i istaknuli mogući
problemi pri identifikaciji građe za djecu s posebnim potrebama. Intervju je proveden u lipnju
i srpnju 2010. godine kao razgovor s knjižničarkama u knjižnicama, a odnosio se na količinu
korisnika kojima je potrebna ova posebna građa i na vrstu literature i formata koje knjižnica
posjeduje, te na koji se način koriste. U tu je svrhu izrađena i tablica (Prilog br.2) kako bi se
na jednostavniji način prikazao odnos vrste poteškoća i vrsta, kao i formata građe. Tablica se
sastoji od redaka u kojima su raspoređene vrste poteškoća: slijepi i slabovidni, gluhi i nagluhi,
djeca s poteškoćama u čitanju i djeca s mentalnim poteškoćama; te stupaca u kojima su
popisane vrste građe i formati: knjige krupnog tiska, knjige s ilustracijama znakovnog jezika,
knjige na brajici, knjige koje uz tekst sadrže simbole-sličice koji ga objašnjavaju, knjige s
''taktilnim'' ilustracijama, knjige lagane za čitanje, AV građa (video kasete/DVD-ovi, zvučne
knjige, mrežne stranice, VHS/DVD s titlovima i/ili jezikom znakova, knjige o osobama s
posebnim potrebama, ostalo(slikovnice, časopisi).
51 Baza znanja: Metode istraživanja u društvenim odnosima. URL: http://infoz.ffzg.hr/Afric/vjekobz/ (2010-08-21)
22
5.3. Rezultati
Provedeni intervju je trebao prikazati kako su ove dvije knjižnice opskrbljene građom za
djecu s posebnim potrebama koja su korisnici ovih knjižnica. Poteškoće prisutne kod
korisnika ovih knjižnica su većinom blaže, uz to da poteškoća sa sluhom nema, a poteškoća s
vidom je vrlo malo (2 na dječjem odjelu i 1 slabovidno dijete u školskoj knjižnici). Zbog toga
je prvo bilo potrebno utvrditi broj djece s posebnim potrebama i vrste njihovih hendikepa,
zatim vrste građe za djecu s posebnim potrebama i medije na kojima se nalazi, te načine na
koji se ta građa nabavlja. Ključni dio intervjua je tablica (Prilog br.2) koja je prikazala odnos
građe koju knjižnica posjeduje i vrsta poteškoća korisnika knjižnice.
Intervju s knjižničarkom na dječjem odjelu Gradske knjižnice Zadar pokazao je da u knjižnici
postoje djeca s posebnim potrebama, no ne postoje službene brojke o njihovom broju.
Knjižničarka je zato, mogla iznijeti samo svoju procjenu da korisnici dječjeg odjela spada i
nekoliko djece s težim vidnim poteškoćama i sljepoćom, te kako su redovni korisnici
knjižnice i djeca s mentalnim poteškoćama OŠ Voštarnica koja često dolaze u knjižnicu sa
svojim učiteljicama. Vezano za građu koju ta djeca i osobe koje su uključene u njihov odgoj i
obrazovanje koriste, postoji posebna zbirka knjiga laganih za čitanje, vrteća polica sa audio
knjigama, te kutak s problemskim slikovnicama koje uključuju i slikovnice s tematikom
posebnih potreba. Na odjelu se nalaze i 2 slikovnice na brajici, a prilikom posjeta štićenika
OŠ Voštarnica se koriste aplikacije od filca kao slikovita pratnja priče koja se pripovijeda.
Vezano za dio o nabavi ove građe, a kako je vrlo malo ove posebne građe, knjižničarke
nastoje nabaviti sve što postoji na tržištu, naravno uz velika ograničenja, zbog osjetne razlike
u cijeni. Postojali su pokušaji suradnje s Hrvatskim udrugom slijepih, koja nikada nije
ostvarena, radi sveopćeg nedostatka literature za slijepe i slabovidne, ali i zbog
nezainteresiranosti druge strane.
Drugi intervju je obavljen u školskoj knjižnici OŠ Petra Preradovića, a pokazao je da tu školu
pohađa 28 učenika s posebnim potrebama koji su samim time i korisnici knjižnice. Među
njima se nalaze djeca s lakšom mentalnom retardacijom, djeca s poteškoćama u čitanju i
slabovidna djeca. Ova knjižnica je izabrana upravo zbog aktivnosti u radu s djecom s
posebnim potrebama, a za taj rad im je potrebna odgovarajuća građa. Građa se nabavlja prema
potražnji, a naravno mora odgovarati kvalitetom, sadržajem i cijenom koja je nažalost često
glavni ograničavajući faktor. Kako je te građe malo na tržištu, ona se nabavlja svim
23
dostupnim modulima nabave, ali i raznim alternativnim načinima. S građom se najčešće
upoznaje preko kataloga nakladnika, a u autorskim pravima dopuštenim količinama se
dijelovi knjiga i različiti tekstovi skidaju s interneta, neki od tih tekstova se tiskaju velikim
slovima kako bi djelovali kao uvećani tisak. Kao pomoć knjižničarke koriste i mrežne
stranice: Better living through technology, te stranicu hrvatske udruge za stručnu pomoć djeci
s posebnim potrebama IDEM. Postoje i nakladnici koji su se pokazali kao sigurni izvori ove
građe. To su: Ostvarenje, FoMa, Slap, Educa. Knjižnica posjeduje knjige uvećanog tiska,
samo jednu knjigu s taktilnim ilustracijama, knjige lagane za čitanje, skromnu zbirku
audiovizualne građe (DVD-ove i zvučne knjige), te knjige o osobama s posebnim potrebama.
Iz tablice (prilog br.2) su izvučeni podaci zajednički objema knjižnicama. Podaci su pokazali
da istraživane knjižnice ne posjeduju: knjige sa simbolima, sličicama koji objašnjavaju tekst,
niti knjige s ilustracijama znakovnog jezika, kao ni VHS/DVD-ove popraćene jezikom
znakova. Na mrežnim sjedištima Gradske knjižnice se nalaze stranice dječjeg odjela, a na
istima, OŠ Petra Preradovića se nalaze stranice školske knjižnice, no te stranice nisu
prilagođene djeci, niti osobama s posebnim potrebama općenito. Nadalje, zbirke taktilnih
ilustracijama i zvučnih knjiga su jako skromne.
5.4. Rasprava
Intervjui su pokazali da u obje knjižnice postoji određeni broj djece s posebnim potrebama,
ali da se ona na dječjem odjelu gradske knjižnice ipak izgube u masi. Knjižničarkama u
dječjem odjelu je poznat mali broj te djece, a knjižničarka je spomenula i određen broj
roditelja djece s posebnim potrebama koji dolaze u knjižnicu posuditi literaturu za svoju
djecu. U školskoj knjižnici ima više djece s posebnim potrebama za koju se nabavlja
odgovarajuća građa i s kojom se provode različite aktivnosti, kao što su nastavni satovi koji se
odvijaju u knjižnici, kao i u posebnom razrednom odjeljenju škole. Prema tome, a sukladno i
svojoj namjeni, te radi dostupne stručne pomoći školske defektologinje školska knjižnica je
bolje opskrbljena odgovarajućom građom i formatima potrebnima za djecu s poteškoćama u
razvoju. Dječji odjel posjeduje ponešto od potrebne građe, ali s obzirom da je to gradska
knjižnica koja bi trebala biti kulturno i informacijsko središte zajednice, broj i dostupne vrste
građe i formata je nedostatna za potrebe zajednice. Iz toga je moguće zaključiti da je
potvrđena hipoteza kako postoji građa za djecu s posebnim potrebama, ali u nedovoljnim
količinama i kako stoga knjižnice mogu ponuditi svojim korisnicima vrlo ograničen izbor
24
građe. Školska knjižnica se može smatrati izuzetkom jer zahvaljujući zalaganju knjižničarki i
školske defektologinje, uspijeva odgovarajuće nabaviti građu koja je relevantna za njihove
korisnike.
5.5. Zaključno o istraživanju
Istraživanje je dovelo do zaključka da su glavni problemi koji se nameću pred dječje
knjižničare koji nabavljaju građu za djecu s poteškoćama u razvoju malo i ograničeno tržište.
To upućuju na nezainteresiranost društva za potrebe ove djece. Na tržištu postoji izbor
različitih, posebnih formata i vrsta građe, no naklade tih primjeraka su male, što im
automatski povećava cijenu. Stoga se potvrdila hipoteza da raznolike građe na tržistu ima, no
u malim količinama. Sukladno tome, knjižnice ne mogu nabaviti raznoliku građu i u
potpunosti ispuniti informacijske potrebe djece s raznolikim mentalnim i tjelesnim
poteškoćama. Rezultati provedenih intervjua, također pokazuju i da se zalaganjem mogu
zaobići neke od ovih prepreka. Novac i nedostatak građe na tržištu ne bi trebao biti jaki
ograničavajući čimbenik jer je snalažljivošću moguće pronaći nove načine nabave potrebne
građe, kao što je printanje tekstova s interneta. To su pokazale knjižničarke u školskoj
knjižnici, koje su uz pomoć defektologinje, organizirale nastavu za djecu s posebnim
potebama i redovan rad s njima. One su djeci pokazale ljepote učenja i čitanja, a knjižnicu su
prikazale kao ugodno mjesto u kojem su uvijek dobrodošli. Drugoj knjižnici, tj. dječjem
odjelu, nedostaje upravo specijalizacija i pomoć stručnjaka (npr. defektologa i logopeda) koja
je možda ograničavajući čimbenik pri opskrbi odgovarajućnom građom. Može se zaključiti
kako bi se broj korisnika s posebnim potrebama na dječjem odjelu Gradske knjižnice Zadar
povećao kada bi se knjižnica opskrbila njima odgovarajućom građom. No kako bi se to
ostvarilo potrebna je stručnost koju knjižničari ne mogu doseći tijekom studiranja
knjižničarstva, stoga bi im trebala stručna pomoć nekoga s relevantnih područja ili dodatna
edukacija.
6. Zaključak
«Odgovornost knjižničara je pronaći zanimljive knjige i približiti ih učenicima- mladim
čitateljima na nov i atraktivan način.»52Djeca s posebnim potrebama nisu iznimka, no njihove
52 Potežica, Narcisa. Nav.dj. Str. 86.
25
mentalne i tjelesne poteškoće čine njihove potrebe posebnima. Prema Standardu za narodne
knjižnice, službe i građa moraju biti osigurani za one korisnike koji se iz bilo kojih razloga ne
mogu služiti redovitim uslugama i građom. Gluhoj je djeci potrebno dati na raspolaganje
građu laganu za čitanje i slikovnice s ilustracijama na znakovnom jeziku. Slijepa djeca su
savršeno sposobna za čitanje i uživanje u raznolikoj literaturi, ali ona čitaju opipom, prelazeći
vršcima jagodica prstiju preko ispupčenih točkica brajice ili taktilnih ilustracija, a slabovidna
mogu čitati iz knjiga uvećanog tiska. Djeca s poteškoćama u čitanju kao što je disleksija su
sposobna razumjeti tekst, ali ne i pročitati ga ispravno, zato im trebaju jednostavni tekstovi,
popraćeni sličicama (piktogramima), zvučne knjige i građa lagana za čitanje. Neka djeca s
lakšim, umjerenim i težim mentalnim retardacijama su sposobna čitati, ali im je potrebna
literatura lagana za čitanje ili ona koja će odgovarati njihovom stupnju mentalnog razvoja.
Poteškoće na koje ova djeca nailaze u korištenju knjižnične građe kod njih stvara averziju
prema knjigama i knjižnicama. Stoga je potreban poseban trud knjižničara kako bi ih privukli
čitanju. Otežana financijska situacija onemogućava knjižničare da adekvatno opskrbe svoje
knjižnice, tako da one često ne mogu ispunjavati svoju ulogu u potpunosti. Tu dolazi do
izražaja snalažljivost pri nabavi potrebne građe koju pokazuju knjižničarke u OŠ Petar
Preradović. Ta knjižnica je vrlo aktivna u brizi za svoje korisnike s posebnim potrebama, a
kako bi organizirali nastavu nabavljaju građu koja odgovara različitim hendikepima te djece.
Knjižničarke dječjeg odjela gradske knjižnice ne rade izravno s djecom s posebnim potrebama
i nemaju potrebnu stručnu pomoć, što je rezultiralo i skromnijim izborom građe. No, značajno
je to što posjeduju građu laganu za čitanje koja je odvojena na posebnoj polici, te veliku
zbirku građe o osobama s posebnim potrebama. Ovo istraživanje je, naravno samo načelo ovu
temu koja do sada nije bila istraživana, tako da će biti potrebna daljnja istraživanja na temu
građe za djecu, ali i osobe s posebnim potrebama. Izgradnja kvalitetnih knjižničnih zbirki
ovisi o istraživanjima građe dostupne na tržištu, kao i one koja je zastupljena u knjižničnim
fondovima.
26
7. Literatura
1. Baza znanja: Metode istraživanja u društvenim odnosima. URL:
http://infoz.ffzg.hr/Afric/vjekobz/ (2010-08-21)
2. Cylke, Frank Kurt. Slobodan pristup informacijama za sve građane s osvrtom na poseban
potrebe slijepih pojedinaca // Slobodan pristup informacijama : 2. i 3. okrugli stol :
zbornik radova / uredile Alemka Belan-Simić i Aleksandra Horvat. Zagreb : Hrvatsko
knjižničarsko društvo, 2004. Str. 113.-120.
3. Convention on the Rights of Persons with Disabilities. URL:
http://www.un.org/disabilities/default.asp?id=259 (2010-08-26)
4. Čelić-Tica, Veronika; Gabriel, Dunja-Marija. Knjižnične usluge za osobe s posebnim
potrebama kao dio nacionalne strategije jedinstvene politike za osobe s invaliditetom od
2003. do 2006. godine. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 69, 1(2006), str. 37-47.
5. Frajtag, Sanja. Službe i usluge hrvatske knjižnice za slijepe. // Slobodan pristup
informacijama : 2. i 3. okrugli stol : zbornik radova / uredile Alemka Belan-Simić i
Aleksandra Horvat. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2004. Str. 120-123.
6. Gradska knjižnica Zadar 2009 : Godišnje izviješće. URL:
http://gkzd.hr/pdf/dokumenti/izvjesce_2009.pdf (2010-08-26)
7. Cortner Boisen, Heidi. Outstanding Books for Young People with Disabilities 2005.
Bekkestua : IBBY Documentation Centre of Books for Disabled Young People Haug
School Resource Centre, 2005.
8. Horvat, Aleksandra. Uključivanje u društvo: što može učiniti knjižnica? // Slobodan
pristup informacijama : 2. i 3. okrugli stol : zbornik radova / uredile Alemka Belan-Simić
i Aleksandra Horvat. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2004. Str. 101.-107.
9. Hrvatsko knjižničarsko društvo: Stručna tijela- Komisija za knjižnične usluge za osobe s
posebnim potrebama - Plan i program. URL:
http://www.hkdrustvo.hr/hr/strucna_tijela/30/plan_i_program/ (2010-08-27)
10. The IFLA/UNESCO School Library Guidelines. URL:
http://archive.ifla.org/VII/s11/pubs/school-guidelines.htm (2010-06-25)
11. Irvall, Birgitta ; Nielsen, Gyda Skat. Access to libraries for persons with disabilities –
CHECKLIST, 2005. URL: http://archive.ifla.org/VII/s9/nd1/iflapr-89e.pdf (2010-06-11)
27
12. Javor, Ranka. U povodu objavljivanja zbornika Dječja knjižnica za novo tisućljeće. //
Dječja knjižnica za novo tisućljeće : zbornik / priredila Ranka Javor. Zagreb : Knjižnice
grada Zagreba, 2001. Str. 5.
13. Knjižnice grada Zagreba - Knjižnica Ivane Brlić-Mažuranić. URL:
http://www.kgz.hr/default.aspx?id=377 (2010-08-15)
14. Libraries for the Blind in the Information Age : Guidelines for Development. URL:
http://archive.ifla.org/VII/s31/pub/Profrep86.pdf (2010-09-09)
15. The Library Services to People with Special Needs Section: An Historical Overview.
URL: http://www.ifla.org/files/lsn/LSN%20History.pdf (2010-08-26)
16. Nasatir, Diane. Books Written for Children Three To Five Years Of Age. URL:
http://www.circleofinclusion.org/english/books/ (2010-06-11)
17. Nielsen, Gyda Skat ; Irvall, Birgitta. Smjernice za knjižnične službe i usluge za osobe s
disleksijom. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2004.
18. Potežica, Narcisa. Posebni programi i specifične potrebe korisnika na pragu novog
tisućljeća. // Dječja knjižnica za novo tisućljeće : zbornik / priredila Ranka Javor. Zagreb :
Knjižnice grada Zagreba, 2001. Str. 80.-86.
19. Rački, Josip. Osobe s osobitim potrebama. // Društvena istraživanja 5, 21(1996). Hrčak.
URL: http://hrcak.srce.hr (2010-06-11)
20. Radionica priča program za djecu s poteškoćama u čitanju i pisanju. URL:
www.hkdrustvo.hr/datoteke/335?session_id=8aea6f48be7f0c0c47e0b784d259fbd7 (2010-
07-11)
21. Smjernice za građu laganu za čitanje / prikupio i priredio Bror I. Tronbacke. Zagreb :
Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2005.
22. Smjernice za knjižnične službe i usluge za gluhe / uredio John Michael Day. Zagreb :
Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2004.
23. Smjernice za knjižnične usluge za djecu. URL: http://www.ifla.org/files/libraries-for-
children-and-ya/publications/guidelines-for-childrens-libraries-services-hr.pdf (2010-06-
11)
24. Standard za narodne knjižnice u RH. URL: http://narodne-
novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/270810.html (2010-06-11)
25. Standardna pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe sa invaliditetom.
http://www.dicpditika.hr/zakonski_propisi/jednake%20mogucnosti.htm (2010-08-05)
28
26. Standard za školske knjižnice u RH. URL:
file:///D:/zavr%C5%A1ni/literatura/standard%20za%20skolske%20knji%C5%BEnice%2
0u%20RH.htm (2010-06-11)
27. Stričević, Ivanka. Dječja knjižnica ukorak s vremenom. // Dječja knjižnica za novo
tisućljeće : zbornik / priredila Ranka Javor. Zagreb : Knjižnice grada Zagreba, 2001. Str.
6.-11.
28. Unapređivanje bibliotečkih usluga za osobe s invaliditetom / priredila Kortni Dejns-
Džouns. Beograd : Narodna biblioteka Srbije, 2009.
29. UNESCO-v Manifest za školske knjižnice. URL:
http://archive.ifla.org/VII/s11/pubs/mani-hr.htm (2010-08-15)
30. The Universal Declaration on Human Rights. URL:
http://www.un.org/en/documents/udhr/index.shtml (2010-08-26)
31. Ustav Republike Hrvatske (pročišćeni tekst). URL: http://narodne-
novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/232289.html (2010-08-26)
32. Wellcome to IBBY. URL: http://www.ibby.org/ (2010-06-11)
29
8. Prilozi
Prilog br. 1- OBRAZAC ZA INTERVJU
1. (a) Da li imate evidentirane službene podatke o broju djece s posebnim potrebama koja
pohađaju vašu školu? Koliko je to djece? (školska knjižnica)
(b) Da li vodite evidenciju o broju djece s posebnim potrebama koji su korisnici u Vašoj
knjižnici? Ako ne postoje takve evidencije, koja je vaša procjena tog broja?(narodna
knjižnica)
2. Koje posebne potrebe su zastupljene među tom djecom? Koje prevladavaju?
(Slijepi i slabovidni, Gluhi i nagluhi, Djeca s poteškoćama u čitanju, Djeca s lakšim
mentalnim teškoćama, Djeca s težim mentalnim teškoćama)
2. Da li nabavljate građu za djecu s posebnim potrebama?
3. Na koji način se informirate o novoj građi za djecu s posebnim potrebama?
4. Koji su kriteriji zastupljeni pri nabavi?
5. Kojim modulima nabave nabavljate tu građu? Od kojih nakladnika?
6. Na koje poteškoće nailazite pri nabavi ove građe?
7. Postoje li alternativni izvori nabave građe?
8. Koji su mediji zastupljeni za djecu s posebnim potrebama unutar zbirke Vaše knjižnice?
Koliko jedinica građe prema vrstama?
Prilog br. 2- TABLICA POTEŠKOĆA I VRSTA GRAĐE
1. Dječji odjel Gradske knjižnice Zadar
2. Knjižnica OŠ Petra Preradovića
E
Posebne potrebe
Knjige krupnog tiska
Knjige silustr. znakovnog jezika
Knjige na brajici
Knjige koje uz tekst sadrže simbole-sličice koji ga objašnjavaju
Knjige s “taktilnim” ilustr.
Knjige lagane za čitanje
AV građa (video kasete/DVD-ovi, zvučne knjige)
Mrežne stranice
VHS/DVD s titlovima i/ili jezikom znakova
Knjige o osobama s posebnim potrebama
Ostalo(slikovnice, časopisi)
Slijepi i slabovidni
Da Ne Da (1) Da Da Ne Da Ne
Gluhi i nagluhi
Ne Ne Da Ne Ne Da Ne
Djeca s poteškoćama u čitanju
Da Ne Da Da Da Ne Da Da
Djeca s mentalnim poteškoćama
Da Ne Da Da Da Ne Da Da
1
Posebne potrebe
Knjige krupnog tiska
Knjige s ilustr. znakovnog jezika
Knjige na brajlici
Knjige koje uz tekst sadrže simbole-sličice koji ga objašnjavaju
Knjige s “taktilnim” ilustr.
Knjige lagane za čitanje
AV građa (video kasete/DVD-ovi, zvučne knjige)
Mrežne stranice
VHS/DVD s titlovima i/ili jezikom znakova
Knjige o osobama s posebnim potrebama
Ostalo(slikovnice, časopisi)
Slijepi i slabovidni
Da Ne Da (2) Ne Da Da Da Ne Da
Gluhi i nagluhi
Ne Da Ne Ne Da
Djeca s poteškoćama u čitanju
Ne Da Da Ne Da Da
Djeca s mentalnim poteškoćama
Ne Da Da Da Ne Da Da