Tara Mata

Astrological World Cycles

Krugovi vremena

1

Naslov izvornika:

Astrological World Cycles

napisala Tara Mata (Laurie Pratt)

objavljeno 1932. - 1933. u časopisu "East-West" Paramahansa

Yoganande

s engleskog prevedeno 2015. godine

2

Sadržaj Predgovor ........................................................................................................................................................ 6

Ekvinocijska karta svjetskog vremena ............................................................................................................. 7

Poglavlje 1 ....................................................................................................................................................... 8

Autoritet je veliki indijski mudrac.................................................................................................................... 8

Vremenski sustavi............................................................................................................................................ 9

Precesija (okretanje) ekvinocija ...................................................................................................................... 9

Zodijak zviježđa ............................................................................................................................................. 10

Središnje Sunce Univerzuma ......................................................................................................................... 12

24.000 godina za jedan krug ......................................................................................................................... 12

Četiri doba ili yuge ......................................................................................................................................... 13

Daiba yuga ili električni krug ......................................................................................................................... 15

Zlatno i srebreno doba .................................................................................................................................. 15

Brončano i željezno doba .............................................................................................................................. 16

Povijesna ilustracija ....................................................................................................................................... 16

Sljedeće zlatno doba ..................................................................................................................................... 17

Sadašnje doba ............................................................................................................................................... 18

Svijet u vremenu Djevice ............................................................................................................................... 18

Dolazak vremena Lava-Vodenjaka ................................................................................................................ 19

Poglavlje 2 ..................................................................................................................................................... 20

Razne kronološke ere .................................................................................................................................... 20

Prva pogreška u računanjima ........................................................................................................................ 21

Solarne godine postaju "božanske" godine................................................................................................... 22

Ekvinocijski krug je zanemaren ..................................................................................................................... 22

Pogrešno proširenje kruga ............................................................................................................................ 23

Drevni atlantidski krug .................................................................................................................................. 23

Dnevni krug od 24 sata .................................................................................................................................. 24

Dnevni utjecaji doba ...................................................................................................................................... 25

Dnevni zodijački sati ...................................................................................................................................... 25

Poglavlje 3 ..................................................................................................................................................... 26

Čovjek u kali i dwapari ................................................................................................................................... 26

Čovjekove moći u treta yugi .......................................................................................................................... 27

Sedam atributa ili pečata .............................................................................................................................. 27

3

Četvrta sfera, Vrata ....................................................................................................................................... 28

Sedam sfera ili loka........................................................................................................................................ 28

"Rođen od vode i Duha" ................................................................................................................................ 29

Dvadeset i četiri tatwe Kreacije ..................................................................................................................... 29

Pet tanmatri, suptilna materija ..................................................................................................................... 30

Poglavlje 4 ..................................................................................................................................................... 31

Pet materijalnih buta ..................................................................................................................................... 31

Duboki simbolizam "Otkrivenja" ................................................................................................................... 32

Postupak Samorealizacije .............................................................................................................................. 32

Relativnost yuga ............................................................................................................................................ 33

Poglavlje 5 ..................................................................................................................................................... 34

Početak točne kronologije ............................................................................................................................. 34

Povijest pokriva nekoliko yuga ...................................................................................................................... 35

Suvremena povijesna interpretacija ............................................................................................................. 36

Jednostavno, ali ne i istinito .......................................................................................................................... 37

"Kako na Nebu, tako i na Zemlji" ................................................................................................................... 37

12 000 godina staro drvo .............................................................................................................................. 38

Drvo nestaje .................................................................................................................................................. 40

Milton, Shakespeare, Solomon ..................................................................................................................... 40

Krug evolucije-involucije ............................................................................................................................... 41

Poglavlje 6 ..................................................................................................................................................... 42

Arheološka istraživanja ................................................................................................................................. 42

Suvremeni pogled na krugove ....................................................................................................................... 43

Platon i Herodot ............................................................................................................................................ 45

Egipatska kronologija .................................................................................................................................... 46

Pogledi francuskih arheologa ........................................................................................................................ 46

Piramide zlatnog doba................................................................................................................................... 47

Sadašnji ljudi kamenog doba ......................................................................................................................... 49

Poglavlje 7 ..................................................................................................................................................... 51

Manuov zakonik ............................................................................................................................................ 51

Hinduska astronomija ................................................................................................................................... 52

Zapisi uklesani u kamenu .............................................................................................................................. 53

Egipatski labirint ............................................................................................................................................ 54

4

Ostaci drevnog Meksika ................................................................................................................................ 55

Drevni tekstovi .............................................................................................................................................. 55

Zavjet šutnje .................................................................................................................................................. 56

Poglavlje 8 ..................................................................................................................................................... 57

Kraj egipatske teokracije ............................................................................................................................... 57

"Nezadovoljavajući" kineski tragovi .............................................................................................................. 59

Padaju moćne civilizacije ............................................................................................................................... 59

Cezar "civilizira" Galiju ................................................................................................................................... 61

Rim se susreće sa svojom sudbinom ............................................................................................................. 62

Poglavlje 9 ..................................................................................................................................................... 64

Utjecaj nomada ............................................................................................................................................. 64

Uspon muhamedanske Arabije ..................................................................................................................... 65

Džingis-kan i Mongoli .................................................................................................................................... 66

Napredak Europe .......................................................................................................................................... 67

Kali yuga donosi patnju ................................................................................................................................. 69

Pitagora i Kopernik ........................................................................................................................................ 69

Poglavlje 10 ................................................................................................................................................... 71

Vrijeme potvrđuje drevne klasifikacije .......................................................................................................... 72

Trijumf nad željezom ..................................................................................................................................... 73

Budućnost dwapara yuge .............................................................................................................................. 74

Elektricitet - nepoznato ................................................................................................................................. 75

Zašto je naše doba "brončano"? ................................................................................................................... 75

Poglavlje 11 ................................................................................................................................................... 77

Približava se doba Lava .................................................................................................................................. 77

Fiziološki krugovi ........................................................................................................................................... 78

Disanje i koncentracija .................................................................................................................................. 79

Početna točka solarnog sustava .................................................................................................................... 79

"Brahmin dan" ............................................................................................................................................... 80

Poglavlje 12 ................................................................................................................................................... 83

Nema opravdanja za pesimizam ................................................................................................................... 83

Nadolazeća veličina našeg doba .................................................................................................................... 84

Važnost vremena ........................................................................................................................................... 84

Nadolazeći svjetski rat ................................................................................................................................... 85

5

Stari poredak mora proći ............................................................................................................................... 85

Ekvinocijska karta vremena u sukladnosti s proročanstvom Biblije i Velike piramide .................................. 88

Poglavlje 13 ................................................................................................................................................... 89

Platonovo spominjanje Atlantide .................................................................................................................. 90

Drevni zrakoplovi ........................................................................................................................................... 90

Atlantidski kralj Kron ..................................................................................................................................... 91

Otočni ostaci Atlantide .................................................................................................................................. 93

Potop oko 9500 g. pr. Kr. ............................................................................................................................... 94

Porijeklo izraza "atlantski"............................................................................................................................. 95

Tara Mata - kratka biografija ......................................................................................................................... 97

6

Predgovor

Ovo je djelo objedinjena serija članaka koje je napisala Tara Mata (Laurie Pratt), a koji su

izvorno objavljivani pod naslovom Astrological World Cycles u "East-West" časopisu

Paramahanse Yoganande tijekom 1932. i 1933. godine. U SAD-u je 2002. godine donesena

pravomoćna sudska odluka da članci u Yoganandinim časopisima i poduke objavljene prije

1943. godine pripadaju javnoj domeni, tj. da na njih nitko nema posebna autorska prava te

se mogu slobodno koristiti. Samim time izvorni tekstovi originalno ne podliježu autorskim

pravima. Tekstovi, tj. članci o kojima je riječ, ovdje su posloženi po poglavljima radi

cjelovitosti i lakšeg razumijevanja.

7

Ekvinocijska karta svjetskog vremena

8

Poglavlje 1

U nizu članaka, od kojih je ovo prvi, autor će objasniti duboku vezu između astronomskog

fenomena poznatog kao precesija ekvinocija1 s poviješću čovječanstva i velikih svjetskih

ciklusa. Bit će predstavljeno stvarno doba, ili yuga, trenutnog svjetskog razdoblja u odnosu

na veliki krug vremena, predstavljeno kroz zvijezde na njihovim putanjama, te će biti

ispravljene određene pogrešne ideje koje su kružile modernom filozofskom literaturom zbog

nerazumijevanja starih hinduskih spisa. Autor će nastojati učiniti sve astronomske i

astrološke termine dovoljno jasnim da ih mogu shvatiti i oni s tek osnovnim poznavanjem

ovih znanosti.

Autoritet je veliki indijski mudrac

Čitateljima ovog članka bit će zanimljivo znati da je glavni autoritet za autorovu temeljnu

tezu, koja će biti razvijena uglavnom u drugom članku ovog niza, mala knjižica privatno

objavljena u Indiji pod nazivom "Sveta Znanost", koju je napisao Sri Yukteswar2, Učitelj

swamija Yoganande, utemeljitelj Sadhumandala (vijeća mudraca) i njegovih raznih Sat-Sanga

grana (bratstava) u raznim dijelovima Indije.

Sri Yukteswar

1 Ekvinocij - izjednačenje dana i noći kada oboje traju po 12 sati. (op. prev.) 2 Sri Yukteswar Giri (1855. – 1936.) (op. prev.)

9

Ovaj sveti Učitelj je prosvijetljeni tumač Bhagavad Gite i drugih svetih spisa, uključujući

kršćansku Bibliju, te osim toga dobro poznaje suvremenu znanost što sve skupa njegove

poglede čini jako vrijednima pažnje.

Vremenski sustavi

Mnogi vremenski sustavi prihvaćeni od raznih nacija obično su izvor velike konfuzije za

kasnije povjesničare i arheologe u njihovim nastojanjima da odrede povijesna razdoblja.

Ipak, gdje god su ljudi koji su živjeli u povijesti tijekom svog doba spomenuli pozicije planeta

ili ekvinocija u odnosu na zodijačke znakove, tu se može jako precizno odrediti kronološka

era u kojoj su oni živjeli. Ilustracija istinitosti ove tvrdnje, kao i dokaz o velikom

astronomskom znanju starih Egipćana koji su znali točno odrediti planete, jest sarkofag u

kojem je bila smještena mumija, a koji se nalazi u Britanskom Muzeju. Taj sarkofag na svojoj

površini ima ucrtane zodijačke simbole položaja planeta u vrijeme kad je u nj bio položen

mrtvi Egipćanin. Izračuni modernih astronoma pokazali su da su točno na datum 7. listopada

1772. prije Krista planeti i zvijezde bili u poziciji kao što je prikazano na sarkofagu. Tako se

neosporno može zaključiti da je porijeklo mumije iz 17. stoljeća prije Krista.

Sve su stare i suvremene metode mjerenja godina temeljene na sunčevim ili mjesečevim

fenomenima. Kao što će sunčani sat točno pokazati podne na bilo kojoj lokaciji, neovisno o

tome koji se sustav mjerenja ili jedinica vremena tu koristi, tako i čovjek nema točnog načina

izračuna proteka vremena kroz svjetske cikluse tijekom godina osim kroz svjedočanstvo

nebeskih fenomena.

Precesija (okretanje) ekvinocija

Svatko tko započne ozbiljno proučavati bilo koju religiju, filozofiju ili povijest shvatit će da je

za to nužno poznavati astronomsko, pa čak i astrološko značenje precesije ekvinocija. Stoga

je dobro je da tu temu ovdje jednostavno i kratko objasnimo.

Ekvinociji se pojavljuju 21. ožujka i 22. rujna svake godine, kada je trajanje dana i noći

jednako na cijeloj Zemlji. To je zbog toga što samo na ova dva dana os Zemlje dolazi u pravi

10

kut (90⁰) u odnosu na zamišljenu liniju koja ide od središta Sunca do središta Zemlje

(ekvator). Drugo vrijeme kad se stvara ovakav pravi kut, tj. kad je Sunce direktno na liniji

Zemljinog ekvatora, Sunce dostiže ekvinocijsku točku Ovan 0⁰ (proljetni ekvinocij, tj. proljeće

u sjevernoj hemisferi, oko 21. ožujka) i Vaga 0⁰ (jesenski ekvinocij, tj. jesen u sjevernoj

hemisferi, oko 22. rujna). Ekliptika, odnosno prividan Sunčev godišnji put oko Zemlje, tako

izmjeren počinje s ekvinocijskom točkom Ovan 0⁰, unutar 360⁰, 12 znakova s po 30⁰ svaki,

zvanima zodijak znakova. Zodijak, tj. zamišljeni pojas na nebu, s ekliptikom i pripadajućom

srednjom linijom, širok je 16⁰, u odnosu na sjever i jug od Sunčeve putanje, i u njemu se

nalaze svi planeti našeg solarnog sustava. Sunce završava kruženje ovog zodijaka od 360⁰ za

vrijeme od otprilike 3651/4 dana naše solarne godine.

Zodijak zviježđa

Sada kada su objašnjeni ekvinociji, razmotrit ćemo značenje precesije. Suvremeni su

astronomi klasificirali svaku zvijezdu na nebu u grupe zvane zviježđa (konstelacije). Ove pak

grupe koje su blizu ekliptike, bile su organizirane u zviježđa u davnim vremenima, i bilo je

smatrano da formiraju pojas prirodnog zodijaka, kroz koje je Sunce putovalo na svom

zamišljenom godišnjem hodočašću oko Zemlje. To je bio zodijak zviježđa, i naši su ga preci

podijelili na 360⁰ ili 12 znakova svaki s po 30⁰.

Koja je razlika između zodijaka zviježđa i zodijaka znakova? Nema razlike u njihovoj podjeli

na znakove i stupnjeve, tj. u astrološkim utjecajima pripisanim njihovim raznim dijelovima,

ali sada ima razlike u prostoru, tj. svemiru između njih. Ne bi bilo potrebe za dvostrukim

zodijakom da Sunce svake godine dosegne svoju ekvinocijsku točku Ovan 0⁰ na točno istom

mjestu u svemiru, izmjereno u odnosu na neku fiksnu zvijezdu u zviježđima. Međutim,

matematički je utvrđeno od strane astronoma da svake godine kada Sunce dosegne svoju

ekvinocijsku točku Ovan 0⁰ i kada je poravnato sa Zemljinim ekvatorom, položaj Zemlje u

odnosu na neke fiksne zvijezde je oko 50 '' udaljen zapadno u Svemiru u odnosu na takav isti

ekvinocijski položaj od prošle godine.

Položaj bilo koje fiksne zvijezde pokraj ekliptike i pokraj granice zviježđa Ovan može biti

izabran za referentnu točku kako bi se promatrala ova godišnja precesija proljetne točke

11

ekvinocija među fiksnim zvijezdama. Hinduski su astronomi odabrali zvijezdu Revati kao

polaznu, referentnu fiksnu zvijezdu, i dali su joj oznaku Ovan 0⁰ u odnosu na zviježđa. Svake

godine ekvinocijska točka Ovna 0⁰ znakova ići će naprijed za nekih 50 '' zapadno od Revati

nego prijašnje godine. Značenje termina "precesija ekvinocija" sada je jasno. On se odnosi na

malo godišnje povećanje u udaljenosti između ekvinocijske točke od standardne fiksne

zvijezde, koja je uzeta kao Ovan 0⁰ u zodijaku zviježđa, dok je proljetni ekvinocij uzet kao

Ovan 0⁰ u zodijaku znakova.

Zodijak

12

Središnje Sunce Univerzuma

Uzrok precesije nije dokraja ustanovljen od strane modernih astronoma, pa neki tvrde da se

događa zbog toga što dolazi do spore promjene u pravcu Zemljine osi, dok drugi tvrde da

imaju matematički dokaz da je ovaj fenomen uzrokovan kretanjem Sunca u svemiru uz svoju

vlastitu orbitu, pri čemu se sva tijela našeg solarnog sustava dovode bliže Velikom

Centralnom Suncu, oko kojega se naše Sunce i bilo koje drugo sunce (fiksna zvijezda) u

svemiru okreće.

Svi su stari narodi smatrali da je Alkion (Alcyone), najsjajnija zvijezda Plejada3 (Vlašića), ovo

Veliko Centralno Sunce. Kod Babilonaca se ono zvalo Temennu ili "Kamen Temeljac". Arapi

su za njega imali dva imena – Kimah, tj. "Besmrtni Pečat", i Al Wasat, tj. "Središnji". Kod

Hindusa se zvao Amba ("Majka"), a današnje ime Alkion potječe od grčke riječi koja znači

"mir". Ono je toliko udaljeno od nas da se čini da je to zvijezda tek treće magnitude. Postoji

značajan zapis u Bibliji (Job 38:4-31) o zviježđu koje sadrži Alkion, gdje je Gospodin upitao

Joba: "Gdje si ti bio kad sam položio temelje Zemlje? (…) Možeš li sputati slatke utjecaje

Plejada?"

24.000 godina za jedan krug

Veliki mudraci stare Indije, čije znanje astronomije nije nadmašeno od ni jedne moderne

nacije, ustanovili su da će u skladu s fenomenom precesije ekvinocijske točke našeg Sunca

trebati 24.000 godina kako bi se dovršio jedan krug oko zodijaka zviježđa. Suvremena

znanost nam kaže da je današnji stupanj presecije je 50.1 '' godišnje ili 1⁰ u 72 godine. Na taj

način bi trebalo ne 24.000, već 25.920 godina za proljetni ekvinocij da se ostvari cijeli krug

zodijaka zviježđa i vrati se na neku početnu točku (fiksnu zvijezdu). Međutim, nema dokaza

da je današnja razina presecije od 50.1 '' godišnje stalna, i ljudi iz starih vremena tvrdili su da

je na određenim fazama kruga precesija malo brža nego na drugim fazama. Ova teorija ima

dokaz u kalkulacijama velikog astronoma Hiparha (146. pr. Kr.) koji je razinu precesije

odredio na 50 - 2/3 '', tj. nešto bržu nego danas. Dakle, nemamo znanstvenog razloga nijekati

3 Plejade su u grčkoj mitologiji sedam kćeri titana Atlanta i okeanide Plejone. Također su se nazivale i Atlantide (po ocu). Prema nekim tumačenjima, ime Plejade (grč. peleiades - golubice) su dobile jer su poput jata golubica uzletjele na nebo, gdje ih je Zeus pretvorio u sjajno zviježđe. (op. prev.)

13

da su stari hinduski astronomi bili u pravu kada su odredili 24.000 godina kao vrijeme koje će

proteći između jednog poklapanja proljetnog ekvinocija s bilo kojom fiksnom zvijezdom te

sljedećeg poklapanja ekvinocija s tom istom zvijezdom.

Četiri doba ili yuge

Ovaj precesijski krug od 24.000 godina povezan je s četiri doba ili yuge u koja su stari rišiji4

Indije podijelili svaki ovaj ciklički period. Ova doba, poznata Grcima i drugim narodima kao

zlatno, srebreno, brončano i željezno, su sljedeća:

satya yuga - 4800 godina

treta yuga - 3600 godina

dwapara yuga - 2400 godina

kali yuga - 1200 godina

Sveukupno 12.000 godina.

Vidjet ćemo da su ova dva ciklusa od 12.000 godina jednaka jednoj potpunoj precesiji

ekvinocija ili 24.000 godina, i na temelju ovoga autor će dokazati točno današnje kružno

doba svijeta, kako bi dokazao da teorija da smo danas još uvijek u mračnom željeznom dobu

kali yuge nije točna.

Važan datum u hinduskoj kronologiji odnosi se na 3102. godinu prije Krista, kada su zapisi

hinduskih astronoma pokazali da se posljednje poklapanje dvaju zodijaka dogodilo 20.400

godina prije. U današnje vrijeme astronomi znaju da se posljednje poklapanje dvaju zodijaka

zbilo 498. poslije Krista, pa se može vidjeti da je za to potrebno točno 24.000 godina (20.400

+ 3.102 + 498 = 24.000), tj. točno onoliko koliko su stari mudraci tvrdili, kako bi se završio

jedan ekvinocijski precesijski krug.

4 Rišiji su bili drevni indijski znalci, a također i pjevači inspirativnih vedskih himni kojima su kroz stihove zazivali razna božanstva. Post-vedska tradicija još ih naziva "mudraci" te "sveci". Sanskrtski korijen rsh znači "ići, kretati se". Prema nekim učenjacima, etimologija izraza riši mogla bi biti "onaj koji ide onkraj zemaljskog svijeta sredstvima duhovnog znanja". (op. prev.)

14

15

Daiba yuga ili električni krug

Stari su rishiji podijelili zvjezdanu godinu od 24.000 godina, slično kao kod Platonove "Velike

godine", na dva dijela od po 12.000 godina od kojih svaki obuhvaća veliku daibu yugu ili

električni krug četiriju doba života čovječanstva i svijeta općenito. Tako imamo jednu daibu

yugu uzlaznog luka i jednu daibu yugu silaznog luka. Mudri iz starine smatrali su da kad god

se Sunce, na putu svoje revolucije (okretanja), najbliže približi Velikom Centralnom Suncu,

Bishnunavi, sjedištu Brahme (ova točka je dosegnuta kad god se jesenski ekvinocij, ili Vaga 0⁰

znakova, poklapa s Revati ili Ovan ⁰ zviježđa), za čovječanstvo počinje zlatno doba silaznog

luka. Jesenski ekvinocij zadnji je put bio u točki Vaga 0⁰ 11 502. godine prije Krista, i zlatno

doba svijeta trajalo je od te godine do 6702. g. pr. Kr., tj. kroz period od 4800 godina. Stara

računanja govore nam da je svaka od četiri yuge sastavljena od glavnog razdoblja koje traje

10/12 cjelokupnog trajanja doba, i od dvije sandhe (vrijeme promjene, tj. tranzicije) jedne

prije i jedne poslije glavnog dijela yuge, od kojih svaka sadrži 1/12 ukupnog vremena te yuge.

Tako se satya yuga sastoji od 4800 godina, i to od glavnog razdoblja od 4000 godina, te od

dvije sandhe od po 400 godina.

Zlatno i srebreno doba

Zlatno doba kruga je ono za koje nam Manu, veliki hinduski mudrac, kaže da u njemu niti

grijeh niti patnja nisu uobičajeni. "Ljudi žive stoljećima." Idealna duljina života čovjeka

ograničena je brojem godina u sandhi razdoblju yuge u kojoj se čovjek rodio.

Treta yuga ili srebreno doba čovječanstva, započelo je 6702. g. pr. Kr. i nastavilo se za 3600

godina, sve do 3102. pr. Kr. Pravilo napisano u starim računanjima govori nam da, za postići

dužinu svake yuge poslije satya yuge, to treba ostvariti računajući broj tisuća i stotina koji se

odnose na dužinu prethodnog doba i njegove sandhe. Tako se glavno razdoblje treta yuge

sastoji od 3000 godina (tisuću manje nego satya yuga), a dvije sandhe tog doba sadrže svaka

po 300 godina (sto manje nego u zlatnom dobu); tako dolazimo do ukupno 3600 godina. Za

vrijeme ovog drugog po redu doba ljudi su živjeli oko 300 godina, i bili su visokoprosvijećeni i

duhovno probuđeni, iako ne u tako visokom stupnju kao u zlatnom dobu.

16

Brončano i željezno doba

Godina 3102. pr. Kr. označila je dolazak dwapara yuge silaznog luka, tj. brončano doba

staroga svijeta. Trajala je do 702. g. pr. Kr. , dakle razdoblje od 2400 godina, koje se dijeli na

glavnu yugu od 2000 godina i na dva prijelazna razdoblja od po 200 godina svako. Prema

tradicionalnom računanju idealni čovjek ovog vremena živi oko 200 godina. Razvile su se

velike stare civilizacije, više materijalne a manje spiritualne nego one zlatnog i srebrenog

doba, ali svejedno naprednije od kasnijih civilizacija, koje su se našle u granicama povijenih

epoha čovječanstva.

Godina 702. pr. Kr. označila je dolazak kali yuge, zadnjeg od četiri doba daiba yuge silaznog

luka. Ovo željezno doba trajalo je do 498. godine poslije Krista, ili za razdoblje od 1200

godina, podijeljeno na 1000 godina glavnog razdoblja kali yuge, te po dvije sandhe od po 100

godina. Većina starih civilizacija za vrijeme ovog doba nazadovale su i propadale, i 498. g.

kreativni duh čovječanstva bio je na najnižoj razini. Ljudi nisu živjeli iznad granice od 100

godina.

Ova godina, 498., označava dovršenje električnog kruga od 12.000 godina. Daiba yuga

silaznog luka popraćena je precesijom jesenskog ekvinocija od Ovan 0⁰ do Vaga 0⁰ zviježđa.

Sunce, sa svojim solarnim sustavom, uključujući našu Zemlju, putovalo je u ovom razdoblju

od 12.000 godina od točke kad je u svojoj orbiti bilo najbliže Velikom Centralnom Suncu do

točke kad je bilo najudaljenije od tog središta velikog magnetizma, i povijest svijeta vjerno je

prikazala ovo postupno opadanje iz svjetla u tamu.

Povijesna ilustracija

H. G. Wells, u svojoj "Skici povijesti", kada prikazuje stanje čovječanstva na početku 6.

stoljeća poslije Krista, (dvije godine nakon završetka kali yuge silaznog luka 498.), kaže:

"Možda nije točno reći da je svijet postao bijedan u onim 'tamnim vremenima' koja su došla;

mnogo bliže istini bilo bi reći da je svijet propao u more bijede koja je već bila tamo. Povijest

onih vremena jako je nesavršena; bilo je malo mjesta gdje je čovjek mogao pisati, i malo

ohrabrenja da se uopće piše. Ali znamo dovoljno da kažemo da ovo doba nije bilo samo doba

17

rata i pljačkanja, već i doba gladi i izumiranja. Mnogima se u ona mračna vremena činilo da

nestaje svo učenje i sve što čini život smislenim i poželjnim."

Sljedeće zlatno doba

Godine 498. kada je bio jesenski ekvinocij u Ovnu 0⁰, i Sunce u najnižoj točki svoje kružne

putanje, počela je daiba yuga uzlaznog luka, ili 12.000 godina postupnog poboljšanja i

napretka, kada se naš solarni sustav približava Velikom Centralnom Suncu. Ovo prilaženje

imat će vrhunac 12 498. godine kada će jesenski ekvinocij dostići fiksnu zvijezdu Revati u

Ovnu 0⁰, i najviša točka sljedećeg zlatnog doba bit će dosegnuta. Proteći će točno 24.000

godina od prethodnog takvog podudaranja, tj. od godine 11 502. pr. Krista u Vagi 0⁰ znakova

i Ovnu 0⁰ zviježđa, i sve će u našem univerzumu biti u stanju harmonije i ravnoteže. Godine

12 498. počet će novi krug, i nova daiba yuga silaznog luka koja će trajati 12.000 godina, te će

čovječanstvo ponovo opadati u znanju kroz četiri doba označena na zodijakalnom satu

sudbine. "Ogroman je utjecaj vremena koje upravlja svemirom", napisao je Swami Sri

Yukteswar. "Nijedan čovjek ne može nadvladati ovaj utjecaj osim onoga koji, blagoslovljen s

čistom ljubavlju, nebeskim darom Prirode, bivajući kršten u svetoj struji Pranavi (Aum + sveta

vibracija), razumije kraljevstvo Božje."

Vraćajući se na početak zadnje daiba yuge uzlaznog luka koja je započela 498. god., čovjek se

našao na početku nove kali yuge iz koje nije izašao sve dok njezin period od 1200 godina nije

prošao, 1698. godine. Ova kali yuga, ili željezno (a ponekad znano i kao zemljano) doba

razlikuje se od prethodne kali yuge silaznog luka (702. pr. Kr. - 498. poslije Krista), jer

prethodna je pripadala silaznom luku, a ova posljednja uzlaznom luku, pa se tako razlikuju po

tome što ova posljednja ima tendenciju općeg povijesnog napredovanja, a ne nazadovanja.

Sjeme posijano u željeznom dobu našeg kruga pokazat će plodove u današnjoj dwapara yugi.

18

Sadašnje doba

Brončano doba, ili dwapara yuga, počela je 1698. godine, i trajat će 2400 godina,

završavajući 4098. godine, dakle još 2166 godina. Sadašnja 1932. godina5 je 234. godina

dwapare, ili brončanog doba uzlaznog luka. Na kraju ovog doba, koje je drugo od četiri

uzlazna doba (dwapara yuga silaznog luka je treće doba), intelektualna i duhovna moć

prosječnog čovjeka bit će dva puta veća od one prosječnog čovjeka 498. godine na početku

sadašnjeg ciklusa od 12.000 godina, ali će ipak biti upola manja u odnosu na moć ljudi na

vrhuncu 12498. godine zlatnog doba naše daiba yuge. Drugim riječima, kraj naše dwapara

yuge označit će kraj dvaju od četiriju doba, i božanske moći svojstvene čovjeku bit će

razvijene do polovine njihovog stvarnog potencijala.

234. godina dwapara yuge poklapa se sa sadašnjom ekvinocijalnom pozicijom Djevica-Ribe

11⁰. Proljetni ekvinocij pada svakog proljeća (u sjevernoj hemisferi) među fiksne zvijezde u

Ribe 11⁰ zviježđa, i jesenski ekvinocij pada među fiksne zvijezde na Djevica 11⁰. Zbog toga

čovječanstvo nije samo u dwapara yugi kruga od četiri doba, već je i pod utjecajem Djevica-

Ribe perioda kruga zviježđa.

Znakovi koji se nalaze na suprotnim stranama zodijaka međudjeluju jedan s drugim,

prožimajući svoj utjecaj tako da ih je teško odijeliti jedan od drugoga. Zapadni astrolozi

pridaju najveću važnost položaju proljetnog ekvinocija među zviježđima, i zato današnje

doba zovu "Doba Riba", ali su stari mudraci smatrali da je astrološki utjecaj jesenskog

ekvinocija značajniji. Ne možemo sumnjati u točnost starih učenja kad vidimo da proljetni

ekvinocij, koji sada pada na Ribe, označava da se svijet nalazi u zlatnom dobu, ako proljeću

damo primarnu astrološku važnost. Nitko od nas ne može podržati teoriju da sadašnje stanje

svijeta, i njegova bliska prošlost, odražava gotovo pa savršeno stanje zlatnog doba.

Svijet u vremenu Djevice

S druge strane, pozicija jesenskog ekvinocija, koji sada pada u Djevicu zviježđa, i u dwapara

yugu, točno označava sadašnji stupanj razvijenosti svijeta, koji je 1698. godine izronio iz

"mračnih vremena" kali yuge u veću slobodu, intelektualnu prosvjećenost i znanstveni 5 Vrijeme kad je ovaj tekst napisan. (op. prev.)

19

napredak brončanog doba. Zbog ovoga, trebamo dati prednost astrološkom značenju

jesenskog ekvinocija u odnosu na proljetni. Zbog toga se danas nalazimo u "Dobu Djevice", a

ne primarno u Ribama, iako Ribe imaju značajan sekundarni utjecaj, te su povezane s

karakterom i značajem svog suprotnog znaka.

Dolazak vremena Lava-Vodenjaka

S obzirom na to da ekvinocijima, u trenutnoj fazi njihova kruga, treba 72 godine da obrnuto

prođu kroz 60 minuta svemira koje označavaju 1 stupanj prirodnog ili fiksnom zvijezdom

određenog zodijaka, te s obzirom na to da danas padaju na Djevica-Ribe 11⁰, trebat će još

700 godina kada će se poravnati u poziciji Lav-Vodenjak 0⁰. Nadolazeće doba Lava-

Vodenjaka, koje će trajati nekih 2000 godina, dok ekvinociji budu padali na ove suprotne

znakove, sadržavat će u sebi ostatak dwapara yuge i dio treće yuge, trete, tj. gotovo

prosvijetljenog srebrenog doba.

Nadalje ćemo objasniti kada i kako je nastala pogreška u računanjima prema kojima je svijet

još uvijek u kali yugi, a što je sadržano u modernim hinduskim almanasima te astrološkim i

filozofskim tekstovima koji se bave temom svjetskih doba.

Kasnije ćemo pokazati uklapanje termina "brončano doba" na naše vlastito vrijeme, i navest

ćemo primjere iz prošlosti kako bismo demonstrirali povezanost nebeskih fenomena sa

svjetskim događajima.

20

Poglavlje 2

U prethodnom poglavlju upoznali smo se s metodom koju su koristili stari hinduski mudraci

kako bi odredili točno doba svijeta u odnosu na astronomski krug od 24.000 godina -

precesijom ekvinocija. Sadašnja godina 1932. poslije Krista zapravo je 234. godina dwapara

yuge (brončano doba) uzlaznog luka. Takav sustav kronologije razuman je, jer povezuje

vremenska razdoblja s nebeskim fenomenima, koji sami po sebi, impersonalni kakvi jesu,

imaju univerzalno značenje i praktičnost.

Razne kronološke ere

Takva univerzalnost ne može se naći u niti jednom drugom načinu određivanja vremena. Svi

sustavi nacionalnog ili religijskog računanja vremena imaju značenje samo za ograničene

grupe sljedbenika, i za povjesničare su ti sustavi kamen spoticanja jer te grupe ostavljaju za

sobom razne datirane dokumente bez objašnjenja, kroz razne kronološke kalendare,

svjetovne i religijske.

Tako je na primjer 1932. godina kršćanske ere ista kao i 5693. godina židovske ere, 2592.

godina japanske ere, 1351. godina islamske ere, i 2244. godina grčke ere kao što je to u

današnjoj praksi među Sirijcima. Nadalje, od mnogih kronoloških era koje su u upotrebi u

današnjem vremenu u raznim dijelovima svijeta, neke se zasnivaju na gibanjima Sunca, a

neke na 12 ili 13 lunarnih okretaja. Tu ima prostora za mnogo konfuzije među kasnijim

proučavateljima povijesti u njihovim nastojanjima da točno sinkroniziraju događaje iz

prošlosti.

Moramo stoga priznati da čovjek nema točniji univerzalni način mjerenja prolaza vremena

od onoga koji se temelji na pozicijama fiksnih zvijezda u odnosu na godišnji ekvinocijski

položaj Sunca.

Zapadni astronomi, koji još uvijek nisu istražili veliku univerzalnu istinu koja leži skrivena u

drevnoj podjeli na 24.000 godina ekvinocijskog kruga u dva luka od po četiri svjetska doba, i

koji zato, bez sumnje, neće htjeti današnje doba označiti kao dwapara yugu, svejedno će

21

morati priznati da nema praktičnijeg i točnijeg načina univerzalne kronologije od one

utemeljene na ekvinocijima tijekom njihova ciklusa od 24.000 godina.

Mjereći vrijeme na ovaj način, možemo reći sa znanstvenom točnošću da je novi polu-krug

(12.000 godina) počeo 498. godine, kad su se ekvinociji poklopili u točki Ovan 0⁰ i Vaga 0⁰

zviježđa, te da, pošto je od tada prošlo 1434 godine, sadašnja godina može biti označena

diljem cijelog svijeta kao godina "1434. godina od zadnjeg poklapanja dvaju zodijaka" (ili

astronomskim rječnikom rečeno, "od zadnjeg poklapanja proljetnog ekvinocija s fiksnom

zvijezdom Revati").

Takav izračun savršeno bi se poklapao s brahmanskom podjelom ekvinocijskog ciklusa na

četiri doba, te nakon što oduzmemo 1200 godina trajanja zadnje kali yuge, ostane nam 234

godine, koje označavaju naše sadašnje vrijeme u dwapara yugi.

Prva pogreška u računanjima

Ova precizna metoda izračuna vremena bila je prisutna u Indiji tisućljećima, sve do 700.

godine pr. Kr. Tada se u hinduske almanahe potkrala ogromna pogreška te je ona slijepo

previđena sve do danas. Godina 702. pr. Kr. označavala je završetak dwapara yuge, i početak

kali yuge silaznog luka.

Kralj Yudhistira, čija je vladavina u Indiji započela tijekom kasnijih godina dwapare,

dobrovoljno je svoje prijestolje prepustio svom unuku Parikshitu, kratko prije početka kali

yuge, te se povukao sa svim mudracima svojega dvora u duhovno utočište u Himalajama.

Stoga na dvoru njegovog unuka nije ostao nitko tko bi bio dovoljno upućen u drevnu

mudrost da točno izračuna doba.

Tako, nakon što je prošla zadnja godina od 2400 godina dwapara yuge, i kad je došla prva

godina od 1200 godina kali yuge (tj. tamnog doba), ova posljednja je bila brojana kao 2401.

godina umjesto kao 1. godina kali yuge. 498. godine poslije Krista, kad je period od 1200

godina Kali Yuge bio završen, te kad je počela prva godina kali yuge uzlaznog luka, ova

posljednja je u hinduskim almanasima bila označena kao godina 3601., umjesto kao 1.

godina kali yuge uzlaznog luka.

22

Solarne godine postaju "božanske" godine

Pa ipak, mudri ljudi tog doba bili su svjesni, s obzirom na stanje u Indiji i općenito u svijetu,

da je čovječanstvo u kali yugi, tamnom željeznom dobu oskudica, kao što je opisano u

proročanstvima u Mahabharati, koja sadrži sveta učenja, i također su znali, prema istim

spisima, da je vrijeme kali yuge određeno na 1200 godina, pa su tako zamislili, kako bi

premostili razlike između svetih spisa i njihovih tadašnjih almanaha, da 1200 godina kali yuge

nisu obične solarne godine naše Zemlje, već "božanske" godine bogova, koje se sastoje od 12

božanskih mjeseci od po 12 božanskih dana. Svaki od ovih božanskih dana trebao je biti po

dužini jednak jednoj našoj solarnoj godini.

Tako su sanskrtski učenjaci kali yuge, kao Kullu Bhatta, objasnili neslaganja u svojim

almanasima, govoreći da je 1200 godina trajanja kali yuge koje su ustanovili drevni mudraci,

jednako (1200 puta 360) 432.000 solarnih godina naše Zemlje, te da je 498. g. poslije Krista

prošlo 3.500 godina ove duge kali yuge. Ovaj je pogrešni izračun našao čvrsto tlo u hinduskoj

kronologiji, te danas almanasi koji se koriste u Indiji tvrde da je tekuća godina 5034. godina

kali yuge, te da preostaje još 426.966 godina ovog doba.

Ekvinocijski krug je zanemaren

S obzirom na to da su period od 1200 godina proširili na 432.000 solarne godine, učenjaci u

kali yugi u potpunosti su izgubili iz vida vezu između yuga i ekvinocijskog kruga od 24.000

godina, pa je tako izgubljen ključ koji je omogućavao točno računanje određenih doba.

Umjereni period od 24.000 godina dobro se uklapa u ljudski um, kao i u povijesne zapise i

pretpovijesne ostatke, ali kako bi se mogle pratiti karakteristike yuga u povijesti čovječanstva

u razdoblju od 8.640.000 godina (24.000 puta 360)?

Takvih teškoća nemamo ako tražimo dokaze za razna doba unutar kruga od 24.000 godina, i

dovoljno se zna o povijesti čovječanstva u proteklih 7000 godina kako bismo mogli točno

pratiti različite utjecaje različitih yuga na svjetske događaje, koje su, potpuno ili djelomično,

bile na svom putu kroz tih 7000 godina.

23

Pogrešno proširenje kruga

Pogrešno računanje četiriju doba od strane učenjaka u kali yugi kad su otkrili da njihova

kronologija nije u skladu s učenjima drevnih rišija, je ovakvo:

satya yuga, 4,800 X 360 = 1,728,000

treta yuga, 3,600 X 360 = 1,296,000

dwapara yuga, 2,400 X 360 = 864,000

kali yuga, 1,200 X 360 = 432,000

Potpuna mahayuga u solarnim godinama, 4,320,000

U Mahabharati, kao ni u Manuovim učenjima, nema opravdanja za ovakvu transformaciju

solarne godine u "božansku" kada se radi o četiri doba ekvinocijskog kruga, pa ipak su ovakva

pogrešna računanja prihvaćena bez prave analize, ne samo od strane matematičara koji

sastavljaju almanahe u današnjoj Indiji, nego također i od pisaca standardnih metafizičkih i

astroloških knjiga. Ovi su autori na ovom nepotpunom matematičkom temelju stvorili

kozmološke teorije koje ne prolaze test astronomske verifikacije.

Period od 12.000 godina, koji gubi svoje unutarnje značenje ako ga se pretvori u 432.000

godina, bio je poznat svim drevnim civilizacijama kao polovina ekvinocijskog kruga. Stari

Mazdeani (Magi, čiji su Iranci danas potomci) imali su krug od 12.000 godina pod imenom

Zervan Daregho Hyadata ("vrijeme velikog razdoblja"). S Grcima i njihovim instruktorima

Egipćanima, "Veliko doba" ponovno se odnosilo samo na tropsku ili zvjezdanu godinu

ekvinocijskog ciklusa.

Drevni atlantidski krug

Postoje krugovi unutar krugova - krugovi nevjerovatno dugački kao i oni nezamislivo kratki.

Moja namjera nije boriti se da dokažem da krug, tj. polukrug od 4.320.000 godina

(Mahayuga, tj. Manvantara) koji su učenjaci kali yuge uveli u postojanje, nema uporišta u

istini. Zapravo, solarni krug te dužine zabilježen je u drevnim hinduskim almanasima s

obzirom na to da je taj krug postojao u sačuvanim kronološkim kompilacijama velikog

24

astronoma - astrologa Asuramaye, koji je živio na izgubljenom kontinentu Atlantidi. Ali

željela bih naglasiti da se astrološki unos kruga od 4.320.000 godina ne bi trebao pomiješati,

kao što je to slučaj od tamnih vremena kali yuge silaznog doba, s ekvinocijskim krugom od

24.000 godina koji ima dva luka od po četiri doba.

Dnevni krug od 24 sata

Naš solarni dan od 24 sata, podijeljen (na ekvinocijske dane) na 12 sati dana (slažući se tako s

daiba yugom uzlaznog luka) i 12 sati noći (slažući se s daiba yugom silaznog luka), ponavlja,

na manjoj skali, veliki ekvinocijski luk. Prema tom planu, sati dana bili bi pod utjecajem

raznih vibracija doba, kao što je prikazano ovdje:

Uzlazni luk (krug dana):

6.00 - 10.48 sati zlatnog doba

10.48 - 14.24 sati srebrenog doba

14.24 - 16.48 sati brončanog doba

16.48 - 18.00 sati željeznog doba

Silazni luk (krug noći):

18.00 - 19.12 sati željeznog doba

19.12 - 21.36 sati brončanog doba

21.36 - 1.12 - sati srebrenog doba

1.12 - 6.00 - sati zlatnog doba

25

Dnevni utjecaji doba

Gornja podjela više je idealistička, nego praktična, pošto pretpostavlja, zbog jednostavne

matematičke podjele, da izlazak Sunca započinje u 6. sati i zalazak u 18. sati, međutim ovo je

točno samo za vrijeme ekvinocijskih dana, 21. ožujka i 22. rujna svake godine. Ova idealna

podjela 24-satnog dana na dva dijela od po 12 sati vjerno slijedi plan ekvinocijskog kruga

kojim se krug dijeli na dva dijela od kojih svaki ima deset elemenata, te od kojega razdoblje

kali yuge sadrže 1/10, dwapara razdoblje 2/10, treta razdoblje 3/10, te satya razdoblje 4/10.

Dakle, s obzirom na gore izneseno, kali yuga satni period iznosi 1/10 12-satnog polukruga, ili

jedan i 1/5 sati, dok satya yuga satni period iznosi 4/10 ili 4 i 1/5 sati. U praksi pak dužina

ovih sati može varirati, u odnosu na godišnje doba i zemljopisnu širinu nekog mjesta na

Zemlji, s obzirom na to da su sve zemaljske pojave pod utjecajem i ograničenjima

postavljenim prostorom i vremenom.

Dnevni zodijački sati

Slijedeći analogiju između 24.000 godina ekvinocijskog kruga i našeg 24-satnog dana, mogli

bismo (idealno) podijeliti dnevni period između izlaska i ponovnog izlaska Sunca na dvanaest

dijelova od po dva sata svaki, te prvim dvama satima nakon izlaska Sunca dodijeliti utjecaj

zodijakalnog Ovna, i tako dalje po krugu 12 znakova, završavajući s Ribama koje određuju

dva sata prije izlaska Sunca sljedećeg dana.

Ova gore ilustracija ima više teorijsko nego praktično značenje za većinu nas, s obzirom na to

da je dan tako kratak da ne vrijedi određivati astrološke utjecaje unutar njega, ali su dati

primjeri kako bi se istaknuo odnos između malih i velikih krugova, te matematička savršenost

božanskog plana koja povezuje ono najveće i ono najmanje unutar toga, te nesumnjivo još

mnogo toga onkraj obala našeg svemira.

26

Poglavlje 3

Svaka od četiri yuge, kao što je to opisano od strane drevnih hinduskih mudraca, povezana je

s jednom od četiriju sila Maye, tamom iluzije što od čovjeka skriva njegovu božansku prirodu.

Svaka yuga donosi čovječanstvu općenito mogućnost da kontrolira i razumije jednu od ovih

univerzalnih sila. Četiri iluzije, abidiye, Maye, od najočitije do najsuptilnije su:

1) Atomski oblik, Patra ili Anu, svijet najočitije fizičke manifestacije, gdje se Jedna Supstanca

pojavljuje u bezbrojnim oblicima; 2) Prostor, Desh, gdje je ideja podijeljenosti stvorena u

Nikad-Djeljivom; 3) Vrijeme, Kal, gdje um poima promjenu u Nikad-Promjenjivom; 4)

Vibracija, Aum, univerzalna kreativna snaga koja zamagljuje naše ostvarenje od Nikad-

Stvorenog.

Ova četiri aspekta Maye spominju se u Bibliji u sljedećoj rečenici (Otkrivenje 4:6): "I u sredini

prijestolja i oko prijestolja bijahu četiri zvijeri pune očiju naprijed i odostraga".

Čovjek u kali i dwapari

U kali yugi, znanje i moć čovjeka ograničeni su na najgrublju fizičku materiju (Bhuloka), a

njegovo stanje kao prirodne kaste je sudra, tj. ovisnost o Prirodi. Tijekom ove yuge, njegov

um je usmjeren na probleme materijalne objektivnosti, tj. na abidyu atomske forme.

U dwapara yugi čovjek počinje shvaćati električna svojstva, finije sile i suptilnije spoznaje

koje se tiču kreacije. Za njega se tada kaže da je dwija ili dvorođeni, s obzirom na to da je

njegov um izašao iz groba materijalizma, pa sada shvaća da sva materija, tj. atomska forma u

konačnici nije ništa doli izraz energije, vibratorne sile, električnih svojstava. Tijekom ovoga

doba čovjek stječe moć da uništi abidyju, iluziju, Prostora, pa je tako drugo ograničenje Maye

nadvladano. Tijekom ovoga okretaja, čovjekov um je usmjeren na probleme druge sfere

kreacije (Bhuvarloka) koja je, zbog odsutnosti grube materije i prisustva samo finijih

prirodnih sila ili energija, nazvana Shunya, ili Obični Vakum.

27

Čovjekove moći u treta yugi

U treta yugi čovjek proširuje svoje znanje i moć na svojstva univerzalnog magnetizma, na

izvor pozitivnih, negativnih i neutralnih elektriciteta, i na dva pola kreativnog privlačenja i

odbijanja. Njegova prirodna kasta u ovom periodu je bipra, ili savršena (ljudska) klasa, te on

uspijeva proniknuti u treći veo Maye - iluziju Vremena, koje je Promjena.

Trenutno stanje razvoja ljudske inteligencije u ovom našem dwapara dobu nije dovoljno da

nam omogući da makar maglovito shvatimo karakteristike treće sfere Prirode (Siva ili

Swarloka), koje će susresti i kojima će gospodariti ljudi u treta yugi, a koja će započeti 4098.

godine poslije Krista. Ova treća sfera univerzalnog magnetizma, koju karakterizira odsustvo

sve materije, bilo grube ili fine, zove se Maha Shunya ili Veliki Vakum.

U treta yugi inteligencija čovjeka, s obzirom na to da je pronikla u tajne finijih materijalnih

sila Prirode u Bhuvarloki, u prethodnom dwapara dobu, sada biva upoznata s tajnama

Swarloke, izvora sve materije - energije, grube i suptilne, te tako može proniknuti u istinsku

prirodu univerzuma. U ovom stanju čovjekova inteligencija je dovoljno pročišćena da

pronikne u principe Chittwe, univerzalnog Srca Atoma, magnetskog trećeg dijela kreacija i

prijestolja Purushe, Duha, Kreatora.

Sedam atributa ili pečata

Chittwa, prijestolje, ima sedam atributa - pet vrsta elektriciteta, Pancha-Tatwa, pet Izvor-

Uzroka kreacije, i dva magnetska pola, jedan privlačenja - Buddhi, tj. Inteligencije koja

određuje što je Istina, i jedan odbijanja - Manas tj. um, koji stvara idealan svijet za uživanje.

Ovih sedam atributa pojavljuju se kroz duhovni vid kao sedam različitih boja, kao u dugi.

"I oko prijestolja bijaše duga." - Otkrivenje, 4:3.

Prijestolje univerzalnog magnetizma (privlačenja), Chittwa, i njegovih sedam atributa, u

Bibliji su uspoređeni sa zapečaćenom kutijom znanja, koje niti jedan čovjek u Mayi, čak ni u

satya yugi (Raj) ne može potpuno razumjeti: "I vidjeh u desnoj ruci onoga koji je sjedio na

prijestolju knjigu ispisanu unutra i odostraga, zapečaćenu sa sedam pečata. I vidjeh snažnog

anđela koji je govorio jakim glasom: 'Tko je dostojan da otvori knjigu, i da je oslobodi

28

pečata?' I niti jedan čovjek u nebu, niti na zemlji, niti ispod zemlje, ne bijaše sposoban da

otvori knjigu, čak niti da je pogleda." - Otkrivenje, 5:1-3.

Četvrta sfera, Vrata

U satya yugi čovjek razumije izvor univerzalnog magnetizma s pripadajućim principom

dualnosti, ili polarnosti, te njegova inteligencija doseže tajnu Vibracije, Auma, kreativne

snage od koje je sastavljen univerzum. "Ove stvari reče Amen (Aum), vjerni i istiniti svjedok,

početak kreacije Boga". - Otkrivenje, 3:14.

Ako je ovaj četvrti i posljednji veo Maye u zlatnom dobu maknut s očiju savršenog čovjeka,

on prelazi u petu sferu. U ovom stanju, oslobođen četiriju iluzija, on se naziva Brahman, onaj

koji poznaje Kreatora, Brahmu, duhovno svjetlo i jedinu Stvarnu Supstancu univerzuma.

Četvrta sfera, Maha Loka, povezujuća je spojnica između tri donje loke ili svijeta (područja), i

tri duhovne loke iznad, te se zbog toga zove Dasamadwar, Vrata.

Sedam sfera ili loka

Univerzum, od Vječne Supstance koju zovemo Bog pa dolje do najgrublje materijalne

kreacije, podijeljen je od strane drevnih hinduskih rišija u sedam različitih područja (sfera),

swarga ili loka, od kojih su prve četiri, koje tvore kraljevstvo Maye, gore opisane. Ostale tri,

koje ne potpadaju pod prividna ograničenja vibracija, vremena, prostora i atomske forme, su

dakako nevezane krugovima vremena različitih yuga, te će ovdje biti dovoljno da ih ukratko

spomenemo.

Peta sfera je Jana Loka, boravište Sinova Božjih, odakle počinje ideja o odvojenom postojanju

Velikog Sebe. Pošto je ona iznad poimanja čovjeka koji je pod utjecajem Mayinih iluzija, ovo

područje je zato nazvano Alakhsa, Nepojmljivo.

Šesta sfera je Tapa Loka, pripada Duhu Svetom, tj. Vječnom Strpljenju, te zauvijek ostaje

nedodirnuta bilo kakvom ograničenom idejom. Budući da nije pristupačna čak ni Sinovima

Božjim, kao takva zove se Agam, ili Nepristupačna.

29

Sedma i najviša sfera je Satya Loka, prebivalište Boga, jedina Stvarna Supstanca, Sat, u

cijelom univerzumu. Nijedno ime ne može je opisati, pa je stoga ova sfera nazvana Anam,

Bezimena.

"Rođen od vode i Duha"

Kada čovjek u satya yugi dosegne četvrtu, prijelaznu sferu - Maha Loku ili Vrata, te nadiđe

četvrtu i zadnju Mayinu moć, iza sebe ostavlja nestvarni svijet reflektiranog svjetla pa se

direktno krštava u istinskom duhovnom svjetlu, postajući tako Sin Božji. Tako bivajući

uronjen u svetu struju Auma (simboliziranu vodom) te osvijetljen direktnim svjetlom Duha,

ulazi u Jana Loku, Kraljevstvo Božje, gdje se ostvaruje njegovo vlastito sinovstvo. Isus je

odgovorio: "Zaista, zaista, kažem vam: osim čovjeka rođenog od vode i Duha, nitko ne može

ući u Kraljevstvo Božje." - Ivan, 3:5.

Toma mu je rekao: "Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako bismo mogli poznavati put?"

"Ja sam Put, Istina i Život" - reče mu Isus. "Nitko ne dolazi k Ocu, osim po Meni." - Ivan, 14:5-

6. Vrata, četvrta sfera ili Maha Loka, predstavlja zadnju abidyu ili iluziju Maye, koja stvara

ideju odvojenog postojanja maloga ja, Ahamhkar, Ega, Sina Čovječjeg. Tako Čovjek, Manava,

koji je potomak Maye, Neznanja, i njenih četriju sila ili iluzornih ideja, ima svoje porijeklo i

izvor u ovim četirima idejama koje se još zovu Manus.

Dvadeset i četiri tatwe Kreacije

Sile Maye su od strane drevnih mudraca podijeljene u dvadeset i četiri principa, tatwe, i to

poimence: (1) Ahamkar, Ego; (2) Chittwa, Središte Srca, univerzalni magnetizam; (3) Buddhi,

Inteligencija; (4) Manas, um; (5-19) pet vrsta elektriciteta, pancha-tatwe, svaka s tri

manifestacije, i (20-24) Bhoota, pet oblika grubog fizičkog svijeta. Ova dvadeset i četiri

principa spominju se u Bibliji kao dvadeset četiri Starca, ili prvobitni principi. "Te oko

prijestolja bijahu dvadeset i četiri sjedišta: i vidjeh da na njima sjede dvadeset i četiri Starca."

- Otkrivenje, 4:4.

30

Pet vrsta elektriciteta manifestiraju se na tri načina kroz tri gune: Sattwa - pozitivna, Tamas -

negativna, te Raja - neutralna. Gune su tri uzročne, vodeće kvalitete sadržane i funkcionalne

kroz sve tatwe. Riječ guna dolazi od korijena "gu" koji znači "raditi nezamjetno, ili jedva

primjetno", te "nee" što znači "voditi, usmjeravati". Pet pozitivnih Sattwa atributa

elektriciteta su apstraktni spoznajni osjećaji, Jnana-Indriya, kroz koje čovjek ostvaruje svojih

pet osjeta vida, sluha, mirisa, okusa i opipa. Manas, um, usmjerava ove Jnana-Indriya kroz

svoju samosvijest.

Pet neutralnih Raja atributa elektriciteta su apstraktni djelatni osjeti, Karma-Indriya, kroz

koje čovjek ostvaruje svoji pet sposobnosti artikulacije, kretanja, stvaranja, primanja i

izlučivanja. Karma-Indriya su vođene Pranom, životnom energijom.

Pet tanmatri, suptilna materija

Pet negativnih Tama osobina elektriciteta, kroz njihovu odbijajuću silu, stvara pet tanmatri,

koje su objekti apstraktnih osjeta. Naziv "tanmatra" dolazi od korijena "Tat", što znači "to", i

"matra" što znači "jedva". Tako tanmatra znači "samo to" ili "jedva to", dakle najsuptilniji i

najmanje opipljiv oblik materije, vibratorna struktura materijalne supstance. Klasificirane su

kao Roop, oblik i boja; Shabda, zvuk; Gandha, miris; Ras, okus i protočnost; te Sparsha, dodir.

Ovih petnaest električnih manifestacija, zajedno s dva magnetska pola, Inteligencijom i

Umom, stvaraju Linga-Sharir ili Sukshma-Sharir, fino materijalno tijelo Purushe, Duha.

Daljnje povećanje negativne Tama gune, te kombinacija pet tanmatri, stvaraju pet

materijalni susptanci, ili buta, našeg fizičkog svemira. Buta dolazi od korijena "bilo je". Prema

tome buta znači prošlost. Stvarna priroda pet buta je iza vremena, u njihovoj kauzalnoj

tanmatri, te prethodnim tatwama. Istražujući porijeklo ovih termina, shvaćamo veliki

znanstveni napredak, mnogo veći nego onaj u današnjem vremenu, od strane mudraca koji

su klasificirali procese stvaranja.

31

Poglavlje 4

Pet materijalnih buta

Prva buta je Byoma ili Akash, suptilni i vječni fluid koji prožima svemir, neobično vozilo

svjetla i zvuka. Njegova vibracija je geometrijski predstavljena kroz krug koji zaokružuje

mnogo točaka, predstavljajući atomsku kretnju unutar neograničenog prostora. Akash je na

suptilan način povezan s tanmatrom zvuka. Ovaj naziv dolazi od korijena "ang", "prožimati",

te "kash", "sjati".

Druga buta je Wayu. Znači "ono što teče", od korijena "wa", prožimati, teći, i "yuk", što znači

"povećati". Wayu čini mogućim da se manifestira zrak i sve plinovite supstance. U dubljem

smislu predstavlja dodir. Njegovo djelovanje je širenje, stezanje i pritisak. Njemu pripada i

kružna vibracija. Njegov oblik može se vidjeti kada vjetar vrti prašinu u kružnom smjeru.

Treća buta je Tej, ili energija. Dolazi od korijena "jejus", što znači "svjetlo". Stvara

magnetizam, vrućinu i svjetlo. U dubljem značenju to je boja i oblik. Tej uzrokuje gorenje

vatre. Predstavlja ga trokutna mjera, te se može uočiti u plamenu vatre koji ide gore u

stožastom obliku.

Četvrta buta je Apa, ili tečnost. Dolazi od korijena "ap", što znači "jačati, hraniti", te "a",

"djelomično". Zadaća joj je stezanje. U dubljem smislu to je okus. Odgovorna je za sve

tekućine, kao što je voda. Vibracija joj je polukružna. Lelujav protok oceanskih valova ilustrira

njezin ritam.

Peta buta je Kshiti ili Prithiwi, koja daje čvrstoću. Dolazi od izraza "pri", što znači "hraniti",

"th" što znači "stajati čvrsto" te "wi", što znači "pokrivati". Njezina zadaća je da ojača i da

čvrstoću. U dubljem smislu to je miris, te u najgrubljoj formi zemlja. Ima kutnu vibraciju, te je

zbog nje sastav materije podijeljen u izbočene čestice.

Ovih pet buta zajedno stvaraju grubo fizičko tijelo, Sthul Sharir, Purushe, Duha.

32

Ove dvadeset i četiri tatwe, kreativni principi Prirode, detaljnije su objašnjene u malom djelu

pod nazivom "Kozmička kreacija", koje je objavljeno 1922. godine, a kojem je autor ovog

djela ko-autor.

Ove dvadeset i četiri tatwe sačinjavaju cijelo tijelo Maye i njenih iluzija koje, pojedinačno i

kolektivno, čovjek mora shvatiti i nadvladati tijekom napretka kroz krug četiriju svjetskih

doba, te da prođe, ako tako odabere, u petu duhovnu sferu onkraj svakog svjetovnog

shvaćanja i ograničenja krugova.

Duboki simbolizam "Otkrivenja"

U sljedećim biblijskim odlomcima, četiri sile Maye su prikazane kao četiri zvijeri; dvadeset i

četiri tatwe ili principa stvaranja kao Starci; savršeni čovjek koji se uzdigao iz groba malosti

kao zaklano i uskrslo Janje; sedam sfera svemira kroz koje čovjek treba proći na svom putu

od maloga ja do Božanstva kao sedam Božjih duhova; misteriji Prirode pod Mayom kao

Knjiga.

"Tada opazim ispred prijestolja i četiriju Bića i posred Staraca Janje, koje stoji kao zaklano, sa

sedam rogova i sedam očiju, to je sedam duhova Božjih poslanih po svoj zemlji. I Janje se

primaknu da uzme knjigu iz desnice onoga koji sjedi na prijestolju. Kako uze knjigu, četiri Bića

padnu pred Janjetom zajedno s dvadeset i četiri Starca." - Otkrivenje, 5:6-8.

Postupak Samorealizacije

Pravila su dana u majstorskoj knjižici "Sveta Znanost" swamija Sri Yukteswara, koja će

koristiti svakom duhovnom aspirantu za realizaciju njegove vlastite božanstvenosti. Takvi

postupci i metode duhovnog postignuća koje nalazimo u Bhagavad Giti i drugim svetim

knjigama Indije dolaze nam iz duboke drevnosti, te su svjedok Božanskog Znanja drevnih

mudraca koji su mogli svoje učenike voditi iz tame Maye u svjetlo Duha kroz sveobuhvatno

treniranje tijela, uma i duše.

33

Pročišćenje materijalnog tijela ide zajedno s poznavanjem svijeta Prirode; pročišćenje

električnog tijela s tapama; religiozna čvrstina kroz strpljenje i umjerenost u radosti i tuzi,

kad god je postignuta permanentna ravnoteža; pročišćenje magnetskog tijela (Chittwa)

kontroliranjem daha kao što je to pokazao Guru, kad god se netko spaja na tok Pranave ili

Sabde, Auma, kreativne vibracije.

Relativnost yuga

Znanje o ovim raznim koracima prema Samorealizaciji dolaze čovjeku kroz prirodan tijek

različitih yuga, te stanje čovječanstva općenito u bilo kojem vremenu određuje yuga u kojoj

čovjek živi, ili obratno. Yuge također imaju svoj karakteristični utjecaj na individualni životni

krug svakog čovjeka, kao što to ima svaki solarni dan ili noć, kako je to ranije i objašnjeno.

Tako čovjekova nezrelost, fizička bespomoćnost i mentalna nerazvijenost odgovaraju kali

yugi, kad je čovjek ovisan o Prirodi. Otkrivanje moći svog uma, te žarki mladenački idealizam

predstavljaju dwapara yugu nekog pojedinca, dok su narasle moći zrelosti izražene u treta

yuga periodu. Mudrost i suosjećaj, teško stečeni darovi idealne starosti, odgovaraju satya ili

zlatnom dobu čovječanstva, o čemu tako lijepo pjeva pjesnik:

"Ostari zajedno sa mnom,

najbolje će tek doći

ono posljednje u životu,

zbog čega je prvo stvoreno."

Slično tome, čovjek koji je stekao slobodu, Jivan Mukta Sanyasi, pobjednik četiriju iluzija

Maye, nalazi se u satya yugi svog individualnog kruga, iako može živjeti u kali, dwapari ili

treta yugi svijeta, te kao suprotnost tome može biti Spasitelj Svijeta kroz svoj svijetli primjer.

Tako je Isus, koji je postao Krist, živio u kali yugi svjetskog kruga, ali je transcendirao četvrtu

sferu, Maharloku, što odgovara satya yugi, te je ušao u petu sferu Sinova Božjih, Jana Loku.

34

Poglavlje 5

Sada dolazimo u razmatranje autentičnosti ovog plana četiriju svjetskih doba, u svjetlu

poznate povijesti i dokaza o prapovijesti, uključujući taj maglovit pomak u vremenu koji

počinje oko 6000 godina prije Krista, kada se pojavljuje takozvana "zora povijesti".

Koji razlog imaju studenti otvorenog uma da vjeruju ovom davnom hinduskom sistemu yuga-

kronologije, temeljenom na ekvinocijsko-precesijskom krugu? Jesmo li zaista, u našem

trenutnom vremenu, u uzlaznom luku napretka? Je li čovječanstvo zaista 1698. g. poslije

Krista izašlo iz željeznog kali doba u svjetlije brončano doba dwapare? Je li zaista postojalo

zlatno doba čovječanstva koje je završilo 6702. godine prije Krista? Zašto bi vjerovali u

istinitost ovog plana krugova, koji se kosi s mnogim drugim planovima ponuđenim u raznim

standardnim metafizičkim i astrološkim spisima, te ga ne podupire moderna povijesna

znanost? Ukratko, koje su to činjenice, zapisi i događaji iz nedaleke prošlosti kao i one davne,

koji mogu razumno biti priznati kao čvrsta veza između ekvinocijsko-precesijskog kruga

nebesa od 24.000 godina, te uspona i pada naroda i civilizacija na ovoj zemlji?

U pokušaju da odgovorimo na ova pitanja najprije moramo razmotriti ortodoksne povijesne

poglede i njihovu pozadinu, a koji su predstavljeni od strane naših vodećih antropologa,

geologa, arheologa i učenjaka.

Početak točne kronologije

H. G. Wells, u svojoj "Skici povijesti", kaže: "Kronologija počinje biti precizna samo kad

određuje točnu godinu nekog događaja nakon uspostave era Prve olimpijade (776. pr. Kr.) te

izgradnje Rima (753. pr. Kr.)."

Ovi se datumi otprilike poklapaju s početkom tamnog doba, kali yuge silaznog luka 702. g. pr.

Kr. Tako možemo reći da je početak povijesti, s obzirom na to koliko je moderna kronologija

uspjela odrediti točne datume, u poklapanju s jednim vremenom unutar yuga ekvinocijsko-

precesijskog kruga, čiju ćemo vjerodostojnost sada provjeriti. Područje povijesti se,

međutim, prostire na mnogo manje točan i razumljiv način, do 6000 godina pr. Kr., što je

datum, dan od modernih arheologa, kada su postojali sumerski gradovi Nippur i Eridu u

35

Mezopotamiji. "Možda su najraniji ljudi", piše Wells, "kako bi izgradili prve prave gradove… u

bilo kojem dijelu svijeta, bili ljudi nepoznatog porijekla zvani Sumerani… Oni su razvili svoju

civilizaciju, svoje pismo, svoju mornaricu, kroz period koji može biti dva put duži od cijelog

perioda kršćanske ere sve do sada. Prvo od sviju carstava je utemeljeno od visokog svećenika

boga sumerskog grada Uruka… Tamo su se razvili prvi hramovi te prvi svećenici-vladari među

čovječanstvom za koje znamo."

Ostaci sumerskog zigurata

Povijest pokriva nekoliko yuga

Ako tako uzmemo 6000. g. pr. Kr. kao oznaku "zore čovječanstva", vidjet ćemo da se ovaj

datum ugrubo poklapa s početkom treta yuge srebrenog doba silaznog luka, koje je počelo

6702. g. pr. Kr. Na ovaj način, povijesni zapisi, koji započinju od Sumerskog carstva oko 6000.

pr. Kr. do današnjeg dana, otkrivaju, potpuno ili djelomično, priču čovječanstva za period

godina koje će uključiti, kroz kartu vremena i godina koju upotrebljavamo, cjelokupne yuge

trete, dwapara i kali silaznog luka, te također cijelu kali i sami početak dwapare uzlaznog

luka. Tako su cijela četiri doba i dio petog doba unutar povijesnog razdoblja čijim ćemo se

36

zapisima i svjedočanstvima okrenuti u našem naporu da odredimo je li se različiti utjecaji

yuga mogu razotkriti u životu čovječanstva.

Suvremena povijesna interpretacija

Geolozi smatraju da je Zemlja stara otprilike milijardu i 600 milijuna godina. (Einstain je

nedavno iznio svoju procjenu da je Zemlja stara oko 10 milijardi godina.) Antropolozi i ostali

znanstvenici tvrde da je gotovo cijelo to vrijeme bilo bez ljudi, te prvo pojavljivanje čovjeka

neandertalca stavljaju u vrijeme oko 50.000 godina pr. Kr., kada je nestajalo četvrto i

posljednje ledeno doba. Oko 20.000 godina pr. Kr. čovjek je dosegnuo u Egiptu i

Mezopotamiji početak agrokulturne države, neolitik ili novo kameno doba. I konačno

dolazimo u vrijeme 6000 pr. Kr., "zoru povijesti", kada su postojali prvi poznati gradovi i

sumerska civilizacija. Od tada pa do današnjeg dana povjesničari tvrde da raspoznaju manje-

više stabilan rast i širenje civilizacije, te napredak među ljudima.

"Postoje nazadovanja, masakri, razne pošasti…", piše Wells, "ali je u cjelini to priča o

povećanju. Za 4000 godina (pr. Kr.) ova nova stvar, civilizacija, izrasla je kao drvo; sada

gubeći granu, sada ogoljeno od oluje, ali stalno raste i povećava se."

Ova Wellsova teorija je teorija gotovo svih modernih učenjaka. Njihovo viđenje civilizacije

kao drva koje raste, prvotno zasađenog, kao sjeme hrasta, ne prije 10.000 pr. Kr., te

povećavajući se sporo i postupno do današnje visine i opsega, je njihova primarna postavka,

iz koje su izvučeni svi njihovi zaključci o relativnoj važnosti i dosegu svih civilizacija unutar

povijesnih granica. Izrečeno kao logički silogizam, argument povjesničara je ovaj:

(1) Put civilizacije u cjelini ide ravnom linijom naprijed kroz stoljeća; (2) Civilizacije drevnog

Egipta, Indije, Kine, Mezopotamije, Knososa i drugih centara rane kulture prethode

suvremenom napretku mnogo tisuća godina; (3) Zato je stari svijet neophodno inferioran u

odnosu na današnju civilizaciju, koju predstavljaju vodeće nacije i najveći umovi našeg doba.

37

Jednostavno, ali ne i istinito

Jednostavno, zar ne? To je hipoteza koja može proći kao točna dok se odnosi na dokaze

zaista poznatih povijesnih perioda koji datiraju, kako smo vidjeli, tek od osnivanja Rima i

početka kali yuge silaznog luka. Ali tako pojednostavljena teorija koja jako mnogo laska

graditeljima moderne kulture, "vladarima sviju doba", - nije istinita. Neće i ne može se

uklopiti u činjenice i spomenike onih moćnih civilizacija koje su prošle kroz njihova zlatna,

srebrena i brončana doba između godina 11.502 pr. Kr. do 702. pr. Kr.

Civilizacija, praktičan rezultat čovjekove sposobnosti da razumije i koristi moći znanja, ne

slijedi ravnu liniju prema naprijed, kao što to tvrde povjesničari. Umjesto toga ide kružnom

(ili točnije spiralnom) putanjom, s polukrugovima prema gore i dolje koji završavaju jedan u

drugom kao što prirodno i neizbježno dan slijedi noć, i godišnje doba jedno drugo.

"Kako na Nebu, tako i na Zemlji"

Hermetička izreka "Kako gore, tako dolje; kako na Nebu, tako i na Zemlji", iz hermetičkog

zakonika, je točna. Sva kreacija, sve pod prirodom (Maya) je pod kružnim zakonom. Svi

planeti i sunca okreću se oko svojih orbita kako bi dovršili i nastavili svoje pojedinačne

krugove. Sfera ili krug predstavlja savršenstvo forme, te je arhetip univerzalne strukture.

"Filozofija povijesti ljudske vrste, vrijedne svoga imena", napisao je Friedrich Ratzel u svojoj

"Povijesti čovječanstva", "mora započeti s nebesima i silasku na zemlju, mora biti određena

uvjerenjem da je svekoliko postojanje jedno - jedinstvena koncepcija koja se prožima od

početka do kraja pod jednim identičnim zakonom." Iako Ratzel nije shvatio ogromne

implikacije ove svoje misli, te uopće nije uvidio vezu između nebesa i zemlje ni u jednom

smislu dubljem od pukog fizičkog ograničenja, njegovi su riječi ipak duboko točne.

Naši suvremeni povjesničari i učenjaci ne shvaćaju univerzalne zakone koji vladaju svime što

postoji, niti su uspjeli ući u trag istinitoj i drevnoj priči o razvoju civilizacije tijekom bezbrojnih

ekvinocijsko-precesijskih ciklusa ili čak tijekom jednog ciklusa od 24.000 godina. Duhovna

percepcija mora prethoditi otkrivanju istine čak i u materijalnim svjetovima, i nijedno ljudsko

38

znanje nikad nije sigurno dok duhovni zakon iza njega nije spoznat. Griješiti je ljudski, znati je

božanski.

"Kako na Nebu, tako i na Zemlji" - planeti u orbiti

"Oni koji nisu prakticirali devociju pogrešno shvaćaju prirodu svijeta", kaže jedan redak

hinduskih Purana. "Neznalice, koji ne shvaćaju da je ovaj univerzum stvoren od Mudrosti, te

sude o njemu samo kao o objektu (osjetilne) percepcije, izgubljeni su u duhovnoj tami."

Gledati civilizaciju kao "novu pojavu" u priči o čovječanstvu, te je kao Wells uspoređivati s

drvetom, koje počinje od sjemena od prije nekih 6000 ili 10.000 godina, te tako ustrajno

raste i preživljava sve oluje da bi doseglo današnju veličinu, pogrešna je koncepcija koju će

budući povjesničari, u svjetlu potpunijeg istraživanja i kroz svoje otvorenije umove, odbaciti.

12 000 godina staro drvo

Međutim, istina je da se napredovanje civilizacije tijekom 12 000 godina uzlaznog luka od

cjelokupnog kruga od 24 000 godina može povezati s rastućim drvetom. Tako započinjući od

498. g. nakon Krista kad je jesenski ekvinocij dosegao najnižu točku svog kruga i počeo

39

uspinjanje koje će dovršiti 12 498. poslije Krista, možemo zamijetiti sporo i postupno

poboljšanje civilizacije, u usporedbi s nemirima i dekadencijom svijeta u prethodnom 1200

dugom periodu kali yuge silaznog luka, koji je trajao od 702. pr. Kr. do 498. poslije Krista.

No druga polovica ekvinocijsko-precesijskog kruga, strana koju predstavlja silazni luk, nikada

neće biti popraćena povećanjem općih civilizacijskih dostignuća i prosvijetljenošću svijeta, ali

će svjedočiti kako će veliko spiritualno naslijeđe silaznog zlatnog doba biti postupno

izgubljeno tijekom još uvijek slavnog srebrenog doba, te kako čudesne materijalne civilizacije

i postignuća čovječanstva tijekom silaznog brončanog doba bivaju polako ali neumitno

izgubljena i razorena tijekom mračnog željeznog doba. Tako je posljednji silazni luk povijesti

mjeren od 11 502. pr. Kr. do 498. poslije Kr., te neshvatljivo visoka (za naše poimanje)

civilizacija zlatnog doba, koja je trajala do 6702. pr. Kr., tako potpuno nestala da suvremeni

povjesničari ne žele priznati da je ikad i postojala. Godinu po godinu, tijekom prolaska

jesenskog ekvinocija dolje prema silaznom luku svoga kruga, znanje i moć čovječanstva je

opadalo i nestajalo, dok nije dosegnuta najniža točka kruga, 498. g. poslije Krista, te je svijet

upao u gotovo potpuno barbarstvo što je popratilo pad Rima i uništenje Zapadnog carstva,

dok je drevno svjetlo Indije, Egipta i Kine gotovo iščezlo.

498. g. poslije Krista - najniža točka silazne kali yuge

40

Drvo nestaje

Ako usporedimo civilizaciju za vrijeme perioda uzlaznog luka s drvetom koje iz sjemena

izrasta u golemi hrast tijekom 12.000 godina, tada možemo, slijedeći dalje tu ilustraciju i

povezujući civilizaciju silaznog luka s moćnim hrastom koji se vraća unatrag u prvobitno

stanje sjemena, to prikazati na način vraćanja filma unatrag. Druga usporedba bila bi da

veličanstveno drvo kroz sječu polako nestaje tijekom 12.000 godina, te da mu se sokovi suše,

a korijenje mu umire u zemlji koja postaje neplodna.

Milton, Shakespeare, Solomon

"Vrijeme će poteći unatrag i donijeti zlatno doba." Tako je napisao Milton, i njegova

upotreba riječi "poteći unatrag" je potpuno prikladna, implicirajući tako i krug koji je

poveznica s periodima različitih doba, i retrogradno kretanje jesenske ekvinocijske točke

protiv poretka dvanaest konstelacija zodijaka.

Shakespearova djela obiluju referencama na četiri doba svijeta. Sljedeći redak pokazuje

njegovo poznavanje kružnog tijeka (Julije Cezar, 3.1):

"Koliko će mnogo doba

biti izvedeno na našoj uzvišenoj pozornici.

Kroz još nerođene oblike i nepoznate jezike."

Neprolazna Solomonova mudrost ostavila nam je ove dubokoumne retke (Propovjednik, 1:9-

11):

"Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti,

i nema ništa novo pod suncem.

Ima li išta o čemu bi se moglo reći: 'Gle, ovo je novo!'

Sve je već davno prije nas postojalo.

Samo, od prošlosti ne ostade ni spomena,

kao što ni u budućnosti neće biti sjećanja

na ono što će poslije doći."

41

Te ponovo kaže (Propovjednik, 3:15):

"Što biva, već bijaše, i što će biti, već je bilo;

a Bog obnavlja što je prohujalo."

Krug evolucije-involucije

Zakon kružnog tijeka podrazumijeva evolucije i involuciju, napredak i nazadovanje,

obnavljanje i uništavanje. Sunce, koje izvana usamljeno daje život našem planetu, okreće se

oko svoje orbite, određujući poziciju jesenskog ekvinocija na putu zodijaka.

Kada jesenska ekvinocijska točka pada na uzlaznu polovinu svoga kruga oko zodijaka,

čovječanstvo se uzdiže iz neznanja u znanje, a kada pada na silaznu polovinu, čovjekov um

postupno tone iz prosvijetljenosti u tamu.

Takav je zakon; to je ključ ispravne interpretacije priče o čovječanstvu kroz vjekove.

Ovaj ključ - razumijevanje veze između ekvinocijsko-precesijskog kruga s usponom i padom

civilizacija - bio je skriven od svijeta preko 2400 godina, tijekom prolaska dva perioda od po

1200 godina obiju kali yuga, jedne silaznog i jedne uzlaznog luka. Sada, u našoj trenutnoj

234. godini dwapare uzlaznog luka, ovo je znanje opet izašlo na svjetlo, po prvi puta u

Zapadnom svijetu, koliko je ova autorica svjesna.

S ovim ključem, povjesničari u neko tako dalekom danu naše dwapara yuge otključat će vrata

koja nas sada odvajaju od istinskog razumijevanja drevnih civilizacija čija bi nas

veličanstvenost mogla, i hoće, poučiti i nadahnuti.

42

Poglavlje 6

Moderni povjesničari, ne znajući za kružni zakon koji određuje uspon i pad civilizacija, i

zaslijepljeni proizvoljnom teorijom da se primitivno čovječanstvo razvilo iz paleolitika i ušlo u

neolitik ili novo kameno doba rudimentarne poljoprivrede, te vjerujući da prvi počeci ljudske

kulture započinju oko 15.000 godina pr. Kr., potpuno su nesposobni da otkriju tragove i

dokaze slavnih civilizacija koje su zapravo bile u samome procvatu uzlaznog zlatnog doba

svoga vremena.

Čak su i mnogobrojni dokazi civilizacija zlatnog i srebrenog doba posljednjeg silaznog luka,

koja su zajedno trajala od 11 502. – 3102. pr. Kr., su ili krivo protumačeni, ili potpuno

ignorirani od strane modernih učenjaka. Kako bismo razumjeli glupost njihovih ishitrenih

zaključaka da je drevni svijet morao biti, u usporedbi s današnjim, u nerazvijenom i

primitivnom stanju, potrebno je sjetiti se da je moderna arheologija kao znanost zapravo još

nezrela.

Arheološka istraživanja

"Sve do početka 19. stoljeća", piše profesor Morris Jastrow, "Egipat, Babilonija i Asirija bili su

jedva nešto više od pukih imena. Duh skepticizma koji prati snažnu želju za istraživanjem

doveo je istraživače do toga da sumnjaju u priče koje nalazimo kod klasičnih pisaca, a koje

opisuju velika postignuća Egipćana i Babilonaca", i tako je dao poticaj trenutnim arheološkim

istraživanjima. Egipat je zasad privukao najviše pažnje i arheoloških istraživanja te se kroz

Tutankamona, piramidu u Gizi i druga nalazišta prikupilo najviše dokaza o veličanstvenosti

egipatske prošlosti, što bi moglo dovesti do radikalne promjene u stavovima moderne

povijesti. Ali Indija, Kina, Mongolija i američki kontinenti te druga mjesta na kojima su se

nalazile drevne civilizacije još su uvijek većim dijelom nepoznati i netaknuti arheološki zlatni

rudnici. Dok se ta mjesta ne istraže i dok se ne počne tragati za dokazima prošlih kultura,

trenutni dogmatski stavovi povjesničara u vezi uloge koju su ove zemlje imale u priči o

čovječanstvu su ne samo nezreli, već potpuno bezvrijedni. Buduća arheološka istraživanja u

ovim zemljama razotkriti će sav besmisao stavova današnjih povjesničara u vezi prošlosti.

43

Kružni zakon povijesti, gdje god se civilizacija i ljudski rod dižu i padaju s dizanjem i padanjem

jesenskog ekvinocija na krugu zodijačkih konstelacija, može baciti dragocjeno svjetlo na

takve povijesne zagonetke kao što su nestajanje kontinenata i velikih civilizacija poput

Lemurije i Atlantide. Isti taj kružni zakon odgovoran je za nedostatak kontinuiteta u napretku

čovječanstva, i po njemu je jasno zašto dokazi iz povijesti otkrivaju, u jednoj fazi, čovjeka na

primitivnom stupnju razvoja, dok dokazi iz ranijih perioda otkrivaju da je čovjek posjedovao

moćna umijeća, sposobnosti i znanja, naprednija čak i od naših. Danas je popularno među

raznim učenjacima i znanstvenicima ismijavati ideju kružnog zakona povijesti, jer kad bi

priznali njegovu istinitost to bi uništilo njihovu visoko cijenjenu teoriju o "civilizaciji koja ide

ravno naprijed" od zamišljene "zore čovječanstva" 15.000 godina pr. Kr.

Ostaci Atlantide u viziji suvremenog umjetnika

Suvremeni pogled na krugove

"Indijski je duh", piše Wells u svojoj "Skici povijesti", "bio pun ideja o kružnim tijekovima; po

njima sve se je ponovno vraćalo. Prirodno je da čovjek stvara takve ideje; tako stvari

44

izgledaju sve dok ih ne analiziramo. Moderna znanost nam je jasno pokazala da nema takvih

ponavljanja kao što smo skloni pretpostaviti; svaki dan je za neznatnu vrijednost malo duži

od prijašnjeg dana; ni jedna generacija nije točno ista kao prethodna generacija; povijest se

nikada ne ponavlja; promjena, kao što vidimo, je neiscrpna; sve stvari su vječno nove."

S ovakvim proizvoljnim argumentom, povjesničar potpuno zatvara svoje oči ne videći tako

kružni ključ koji je sam po sebi sposoban otvoriti vrata istinske interpretacije povijesti, te je

također u stanju riješiti mnoge neugodne probleme, kao na primjer pitanje Atlantide, a s

kojima se povjesničari trenutno ne mogu nositi. Zakon kružnog ponavljanja ili tijeka, nije tek

"prirodna pretpostavka" kao što je Wells smatrao, već bi zapravo mogao osvanuti u

umovima ljudi koji imaju bogatog iskustva u astronomskim promatranjima, i koja im služe

kao dokazi i vodiči. "Moderna znanost nam je jasno pokazala da nema takvih ponavljanja…"

- Astronomske konstante, kao na primjer nepromijenjena dužina zvjezdane godine te

apsolutno dnevno okretanje Zemlje oko svoje osi, očito nisu priznate od Wellsa, pogotovo

kada kaže "svaki dan je za neznatnu vrijednost malo duži od prijašnjeg dana." Očito je da nije

bio svjestan da je polovica dana u godini zapravo nešto kraća u svojoj dužini. Također nije

razumio ideju da takav kružni zakon u astronomskom smislu nije od dana do dana, već od

godine do godine, te tako u povijesnom smislu ne od generacije do generacije već od

ekvinocijskog doba do ekvinocijskog doba. "Povijest se nikada ne ponavlja" - ova dogmatična

izjava je dana od onoga tko je priznao da jedini zaista dobro poznat period povijesti započinje

od osnutka Rima 753. g. pr. Kr., ali svejedno za sebe vjeruje da je sposoban utvrditi dogme u

vezi povijesti čovječanstva za posljednjih milijun godina.

S obzirom na to da su arheološka istraživanja tek započela, te da su tek takoreći očešala

površinu na nekoliko mjesta u svijetu, ostavljajući tako najveći dio svega toga netaknutim i

nedodirnutim, a i dokazi mnogih naprednih civilizacija gotovo neizbježno leže skriveni pod

svjetskim oceanima i morima, ipak se može reći da nema nedostatka pisanih i tradicionalnih

dokaza o ovim drevnim kulturama. Ali ovdje opet nastupa navada suvremenih znanstvenika i

povjesničara da ismiju, krivo predstave i pogrešno protumače ove dragocjene izvore koji bi,

ispravno shvaćeni, mogli na istinit i otkrivajući način predstaviti život i znanje prošlih doba

današnjem društvu.

45

Platon i Herodot

Tako je Platonovo spominjanje Atlantide ocijenjeno kao povijesno bezvrijedno, i moderni

komentator, Jowett, nazvao ju je jednom od Platonovih "plemenitih laži". Herodot, grčki

"otac povijesti" (rođen 484. pr. Kr.), koji je posjetio Perziju, Asiriju, Babiloniju, Egipat i zemlju

Skita kako bi proučio zapise o njihovoj prošlosti, napisao je opširnu "Povijest" koja je jednim

svojim dijelom prihvaćena kao vjerodostojna od strane suvremenih povjesničara, ali također

i odbačena kao "apsurdna" i "nevjerovatna" kada god Herodot spominje postignuća drevnih

naroda za koje moderni znanstvenici misle da su "nemoguća" u tim ranim danima. Pa ipak

svaka činjenica koju je naveo Herodot u vezi visokih civilizacija drevnih zemalja koje su

nestale čak i mnogo prije njegova vremena potpuno je potvrđena arheološkim

istraživanjima. Wells tako piše: "Odvažna putovanja morem koja su poduzeli Feničani, prije

osporavana a sada potvrđena arheološkim dokazima, opisao je Herodot koji je tako ustvrdio

da je faraon Neho iz 26. dinastije uzeo u službu neke Feničane da oplove Afriku", a to je

putovanje zaista i uspjelo.

Herodot

Champollion, izvrsni francuski arheolog koji je prvi dešifrirao hijeroglife, rekao je da

"pretjerane" priče Herodota o veličini i postignućima drevnog Egipta nisu izmišljotine, te da

je "sve što nam je rekao Herodot i egipatski svećenici utvrđeno kao istinito, a to je potvrđeno

i od suvremenih znanstvenika."

46

Egipatska kronologija

Herodot i drugi grčki povjesničari bilježe da je dinastijska kronologija Egipćana bila

podijeljena na četiri perioda koji su bili pod utjecajem bogova, polubogova, heroja i običnih

smrtnika. Ova četverostruka podjela jasno je povezana s egipatskom poviješću tijekom

12.000 godina zadnjeg silaznog luka ekvinocijskog ciklusa, te je Egipat prošao kroz svoje

zlatno, srebreno, brončano i željezno doba od 11.502 g. pr. Kr. do 498. g. poslije Krista.

Slično tome, ezoterični Židovi smještaju Šema, Hama i Jafeta, trojicu Noinih sinova od koji su

navodno potekli svi ljudi poslije velikog potopa, u zlatno doba, kada su ljudi živjeli četiri ili

više stoljeća. Sužanjstvo Židova dogodilo se oko 586. g. pr. Kr. ili možda ranije, ali u svakom

slučaju bilo je to blizu početka kali yuge silaznog luka (702. g. pr. Kr.).

Pogledi francuskih arheologa

"Iako je porijeklo starog Egipta nepoznato, u najdavnijim periodima koji su unutar granica

povijesnog istraživanja može se primijetiti da je Egipat imao odlične zakone, utvrđene

običaje, gradove, kraljeve i bogove; te iza svega toga, iza tih starih epoha, još dublje u

prošlost, nalazimo ostatke koji pripadaju još davnijim i udaljenijim periodima civilizacije. U

Tebi, dijelovi ruševnih građevina omogućuju nam da prepoznamo ostatke prijašnjih

struktura, materijale koji su poslužili za izgradnju ovih spomenika koje sada postoje već 36

stoljeća!" Tako je napisao Champollion-Figeac, slavni arheolog i brat Champolliona kojeg smo

već spomenuli. Ovi izvrsni francuski istraživači nisu, kao većina modernih povjesničara,

prezreli i odbacili povijesne činjenice sadržane u drevnim knjigama kao što je "Knjiga

Hermesa" koja "zaista sadrži", kako je to napisao Champollion-Figeac, "brojne egipatske

tradicije koje su podržane kroz najautentičnije nalaze i spomenike Egipta nezamislive

drevnosti". On se dalje pita (misleći na inicirane egipatske svećenike koji su bili čuvari svetih

hermetičkih knjiga) "je li ikad na svijetu postojala takva grupa ili kasta ljudi koja bi im mogla

biti jednaka u moći, znanju, učenju i umijećima?"

Članak naslovljen "Što su znali stari Egipćani", a koji se odnosi na rezbarije u egipatskim

hramovima, kaže: "Svaki je od ovih kamena prekriven hijeroglifima, i što su stariji, to su

ljepše izvedeni. Zar nam ovo ne daje novi dokaz da je povijest svoj prvi letimični pogled na

47

drevne narode ostvarila kad su njihova umijeća među njima već počela brzo propadati? Da

su sva ova djela, kojih se čvrstina nadmeće s njihovom ljepotom, napravljena prije vremena

Izlaska, sada nema nikakve povijesne sumnje." Sir Gardner Wilkinson dodaje svoje

svjedočanstvo da "ne može otkriti primitivan način života ili barbarske običaje, već postojanu

civilizaciju od najranijih perioda".

"Građevine", kaže Savary u svojim "Slovima o Egiptu", "koje osupnuju putnika, pune njegov

um velikim idejama. Pri pogledu na kolosalne piramide i monumentalne obeliske, koji kao da

nadmašuju granice ljudske prirode, on će zadivljen isprekidanog daha reći: 'Ovo je djelo

čovjeka', i ovaj osjećaj čini se kao da oplemenjuje njegovo postojanje."

Egipatske piramide

Piramide zlatnog doba

"Mehanizam", piše Salverte, "je od strane davnih ljudi doveden do savršenstva koje još nije

postignuto u današnjim vremenima. Zar nismo bili zaskočeni brojnim poteškoćama u

pokušaju da stavimo na postolje jedan od onih monolita koje su Egipćani, četrdeset stoljeća

ranije, postavili u tako velikim brojevima?" Za mnoge od stotina piramida, tih "glupih i

48

predivnih građevina", kako ih zove profesor Carpenter, "koje svojom grandioznošću i

ljepotom… još uvijek impresioniraju nakon prolaska tisuća godina", bit će s vremenom

dokazano da su bile izgrađene tijekom posljednjeg zlatnog doba. Baron Bunsen, jedan od

najboljih stručnjaka, priznaje da "ništa nije nemoguće samo po sebi u sjećanjima i zapisima

velikih zbivanja u Egiptu 9000 godina pr. Kr." Jedna je piramida u "Knjizi Hermesa" opisana

tako da gleda prema moru "čiji se valovi razbijaju u nemoćnom bijesu protiv njenog temelja."

Ovaj redak implicira porijeklo "prije postanka saharske pustinje".

Ove kolosalne građevine, koje "su simbolizirale kreativni princip Prirode, te su također

ilustrirale principe geometrije, matematike, astrologije i astronomije", prema H. G. Wellsu su

"nadgrobna brda bez značenja. Podignuta su u vrijeme kad je inženjerstvo kao znanost jedva

i započelo". Pa ipak sve te građevine predstavljaju brojne dokaze o inženjerskim umijećima i

tehničkom znanju koje se ne može naći nigdje u našem modernom svijetu. "Geometrijsko

znanje graditelja piramida", kaže profesor Smyth, "počelo je gdje je Euklidovo završilo."

Njihove metode stvaranja trajnog cementa i transportiranja golemih monolita preko jako

velikih udaljenosti samo su dvije od mnogih zagonetki koje ostaju neriješene do dana

današnjeg.

G. R. Gliddon piše: "Filolozi, astronomi, kemičari, slikari, arhitekti i fizičari trebaju se vratiti u

Egipat da bi naučili podrijetlo jezika i pisanja, kalendar gibanja Sunca, umijeće rezanja granita

bakrenim dlijetom, davanje elastičnosti bakrenom maču, pravljenje čaše sa šarenim

nijansama duginih boja, pomicanje blokova od poliranog sijenita, težine 900 tona, na bilo

koju udaljenost, kopnom ili vodom, izgradnju lukova sa zapanjujućom preciznošću koja nije

nadmašena sve do danas, oblikovanje dorskog stupa tisuću godina prije nego što su Dorani

uopće poznati u povijesti, slikanje fresaka bojama koje ne nestaju, praktično poznavanje

anatomije, gradnju piramida koje prkose vremenu." Također su radili papir od papirusa koji

je odolijevao vremenu, i koji je bio tanji i čvršći od uredskog papira.

Ovi citati, i mnogi slični koji imaju jednako važno značenje, mogu se naći u Blavatskynom6

djelu Otkriveni Isis, koje obiluje nepobitnim dokazima o slavi i veličini drevnoga svijeta.

H. G. Wells, sa svojom smiješnom pretpostavkom da prva civilizacija i prvo poznato carstvo u

povijesti pripada tajnovitim Sumeranima za koje smatra da su se pojavili oko 6000 godina pr. 6 Helena Petrovna Blavatsky (1831. - 1891.), poznata i kao madam Blavatsky, osnivačica je teozofije i Teozofskog društva. (op. prev.)

49

Kr., ignorira dokazano prvenstvo egipatske civilizacije, kao što ignorira i činjenicu da mu

gotovo potpuni nedostatak arheološkog istraživanja u Indiji i u mnogim drugim zemljama ne

daje nikakvu razumnu mogućnost da donosi kojekakve pretpostavke ili da pravi "skicu

povijesti", barem što se tiče drevnih civilizacija. Ovdje se ne može prenaglasiti važnost

činjenice da se ne može ispravno vidjeti povijest bez poznavanja kružnog zakona koji

povezuje ekvinocijski krug s razdobljima rasta i propadanja čovječanstva. Samo tako možemo

razumjeti kako to da su visokorazvijene civilizacije poput Atlantide, Lemurije, Indije, Egipta,

Asirije, Kaldeje, Fenicije, Kine, Krete sa sjedištem u Knosu, i civilizacije u drevnom Peruu i

Meksiku, tako vremenski daleko od nas u prošlosti, bile ipak razvijenije od kasnijih kultura,

kao što je naš sadašnji stupanj razvijenosti superiorniji onome koji će biti tijekom perioda

sljedeće kali yuge silaznog luka, od 23 298. do 24 498. godine.

Sadašnji ljudi kamenog doba

Otkriće ostataka iz neolitika za koje se čini da potječu iz perioda koje bi po ekvinocijskoj karti

smjestili u vrijeme visokih drevnih civilizacija posljednjeg zlatnog, srebrenog i brončanog

doba silaznog luka, nema neku veću indikativnost da je u to vrijeme cijeli svijet bio na

primitivnom stupnju razvoja tijekom tih perioda, kao što ni postojanje ljudi iz kamenog doba

poput Bušmana i Hotentota, pigmejaca iz Konga i domorodaca s Nove Gvineje u našem

modernom dobu nije indikator da ustvrdimo kako oni predstavljaju stupanj razvoja

današnjeg svijeta. Ovdje je neophodno ponoviti da prije nego što arheolozi mogu ispravno

govoriti o uvjetima koji su postojali u drevnom svijetu trebaju poduzeti iscrpna iskapanja i

istraživanja u onim zemljama drevnih kultura u kojima sada nema nikakvih istraživanja. Čak

je i u Egiptu otkriven tek mali dio njegove povijesti, a i taj mali dio uglavnom pripada

kasnijem i inferiornijem brončanom dobu.

Nadalje, arheolozi pokazuju neoprostivu nevoljnost i otpor da priznaju prave datume u koje

spadaju njihovi nalazi, i gotovo svaki datum koji pridaju drevnim kraljevima i kraljevstvima je

preblizu našem modernom vremenu za nekoliko tisuća godina. Tako na primjer kad su

sumerski natpisi Sargona I. (koji je osnovao Akadsko carstvo i pokorio Sumerane za vrijeme

posljednjeg srebrenog doba) bili dešifrirani, povjesničari im nisu pridavali starost veću od

50

1600 g. pr. Kr. Danas je ipak priznato od strane Hilprechta i drugih vodećih autoriteta na

području povijesti da je Sargon I. vladao u vremenu oko 3800 godina pr. Kr., što je razdoblje

koje se poklapa s onim (3750 g. pr. Kr.) kojeg je dao Nabonid, zadnji vladar Kaldejskog

carstva koje je procvalo oko 545. g. pr. Kr., i koji je poduzeo davna istraživanja o povijesti

civilizacija čiji je vrhunac bio daleko prije njegovog vremena.

51

Poglavlje 7

Posljednji članak iz ove serije bacio je svjetlo na drevnost egipatske civilizacije koju Bunsen,

najbolji suvremeni autoritet, stavlja u vrijeme 21.000 godina prije Krista, za kada smatra i da

je bila sagrađena prva piramida. Nemoguće je unutar ograničene serije ovih članaka pronaći

detaljne tragove posljednjeg zlatnog, srebrenog i brončanog doba civilizacija Indije, a čije bi

proučavanje značilo, kako je rekao Louis Jacolliet, "otkriti izvore čovječanstva".

"Na isti način", napisao je ovaj veliki francuski učenjak, "kao što moderno društvo nailazi na

prošlost na svakom koraku; kao što su naši pjesnici kopirali Homera i Vergilija, Sofokla i

Euripida, Platona i Terencija; kao što su naši filozofi crpili inspiraciju u Sokratu, Pitagori,

Platonu i Aristotelu; kao što naši povjesničari uzimaju Tita Livija, Salusta ili Tacita za uzore;

naši govornici, Demostena ili Cicerona; kao što naši liječnici proučavaju Hipokrata, te naši

zakoni prepisuju Justinijana - tako je i sama prošlost također imala svoju prošlost koju je

proučavala, kopirala, oponašala. Zar to nije jednostavno i potpuno logično? Zar ljudi ne

prethode jedni drugima i nasljeđuju ih? Da li se znanje, koje je jedna nacija bolno prikupila,

zatvara na svom teritoriju te umire s generacijom koja je do njega došla? Ima li apsurdnosti u

tvrdnji da je Indija prije 6000 godina, briljantna, civilizirana, napučena populacijom,

impresionirala Egipat, Perziju, Judeju, Grčku i Rim, ostavila neizbrisiv pečat, duboke utjecaje,

kao što su ove zadnje navedene impresionirale nas?"

Na drugom mjestu Jacolliet kaže: "Grčki je sanskrt. Fidija i Praksiten proučavali su u Aziji

Dautiju, Ramanu i Aryavostu. Platon nestaje prije Jaiminija i Veda-Vyase, koje je kopirao u

svojoj literaturi. Aristotel je bačen u sjenu pred Purva-Mimansom i Uttara-Mimansom, u

kojima možemo naći sve sustave filozofije koje sada proučavamo i nadopunjavamo, od

spiritualizma Sokrata i njegove škole, skepticizma Piroha, Monatignea i Kanta, do Littreovog

pozitivizma."

Manuov zakonik

Jacolliot dokazuje kroz paralelne tekstualne reference (pogledaj La Bible de l'Indie, stranice

33-47) da je poznati Justinijanov zakonik, rimska osnova suvremenog zakonodavstva, kopiran

iz Manuovog zakonika, velikog hinduskog zakonodavca čije je podrijetlo, naglašava Jacolliot,

52

"izgubljeno u noći pretpovijesnog perioda Indije; i nijedan se učenjak nije usudio nijekati mu

titulu najdrevnijeg zakonodavca na svijetu."

Postoji zanimljiv detalj na kojeg se ovdje možemo osvrnuti, u odnosu na Manuov period, i

vjerodostojnost plana ekvinocijskih svjetskih doba koji je u ovim člancima predstavljen. Za

Manua se općenito smatra da je živio u Indiji u vrijeme zlatnog doba čovječanstva. Ovo je

prihvatio i sir William Jones, veliki proučavatelj sanskrta, koji je opazio da su "mnogi Manuovi

zakoni ograničeni na prva tri doba, " na primjer zlatno, srebreno i brončano. Ali ako se uzme

pogrešna kronologija koja je u Indiji na snazi od 700. godine pr. Kr., vidjet ćemo da je

posljednje zlatno doba svijeta završilo prije gotovo četiri milijuna godina. Apsurdno je

Manuov zakonik pripisivati tako dalekom razdoblju. S druge strane, povezujući Manua sa

zlatnim dobom određenim ekvinocijskim krugom, možemo smatrati da je živio ili u

posljednjem zlatnom dobu uzlaznog luka, koje je počelo 16 302. pr. Kr., ili u posljednjem

zlatnom dobu silaznog luka, koje je počelo 11 502. pr. Kr.

Sljedeći primjer koji potvrđuje ekvinocijsku kartu doba je Vyasa, veliki tumač Vedante, koji je

po brahmanskim zapisima živio oko 10.400 pr. Kr., te čija ga djela svrstavaju u zlatno doba

svijeta. Prema tome nema prepreka da ga kronološki smjestimo u posljednje zlatno doba

silaznoga luka.

Hinduska astronomija

Iako učenjak Jablonski priznaje da su Egipćani stoljećima prije povijesnog perioda bili

upoznati s heliocentričnim sustavom svemira, on dodaje: "Ovu je teoriju Pitagora uzeo od

Egipćana, koji su je pak dobili od brahmana iz Indije." Pitagora, čije je veliko učenje opisao

Aristotel, bio je inicirani učenik egipatskih škola, te je ondje naučio istine o Zemljinom

sferastom obliku, o ekvatorijalnoj kosini, o reflektiranom Mjesečevom svjetlu, o prisustvu

fiksnih zvijezda u Mliječnoj stazi, te o drugim astronomskim činjenicama, a o kojima je

zapadni svijet izgubio znanje tijekom 2000 godina posljednjih kali yuga. Svo ovo znanje nalazi

se u drevnoj hinduskoj Brahmagupti, koja također određuje i položaj zvijezda u odnosu na

dualno kretanje Zemlje oko svoje osi i oko Sunca.

53

S ovih nekoliko natuknica o prosvijetljenosti Indije tijekom njenog prolaska kroz zlatno,

srebreno i brončano doba svoje civilizacije, napustit ćemo temu, preporučujući studentima

radove učenjaka kao što su Max Muller, Colebrooke, St. Hillaire, sir William Jones, Weber,

Strange, Lassen, Hardy, Burnouf i Louis Jacolliot, od kojih su svi pokušali, s barem nekim

uspjehom, vratiti priznanje drevnoj Indiji za njeno znanje i civilizacijska postignuća.

Otkriveni Isis, pogotov tom I, odjeljak II, koji je napisala madame Blavatsky, pun je dobro

dokumentiranih referenci na slavu i postignuća drevnih naroda, te su neki citati u ovom

članku preuzeti iz tih stranica.

Zapisi uklesani u kamenu

Iako su mnoge od drevnih knjiga izgubljene, veličanstveni ostaci piramida, labirinata, špilja,

palača i hramova, od kojih mnogi datiraju još iz posljednjeg zlatnog doba, još uvijek postoje

te izazivaju pažnju i divljenje svih onih u suvremenom svijetu koji mogu ispravno pročitati

njihovu veličanstvenu priču. "Pokraj Benaresa", piše madam Blavatsky, "još uvijek postoje

ostaci kružnih zapisa i oni od astronomskih instrumenata koji su uklesani u čvrstim

stijenama. To su vječni zapisi arhajske inicijacije, koje je sir William Jones nazvao starim

'zapisima iz pozadine' ili računanjima. U Stonehengeu, u Engleskoj, postoje do dana

današnjeg. Higgins kaže da je Waltire otkrio da grobni humci koji okružuju ovaj divovski hram

točno predstavljaju položaj i magnitudu fiksnih zvijezda, formirajući tako potpuni planetarij.

Kada u bogovima Stonehengea prepoznajemo božanstva Delfa i Babilona, ne moramo se

mnogo čuditi."

Na drugom mjestu ova ista autorica piše: "Religijski monumenti iz starina, u kojoj god se

zemlji nalazili i u kojim god klimatskih prilikama, izraz su identičnih misli, a ključ kojih se

nalazi u ezoterijskoj doktrini. Bilo bi uzaludno, bez poznavanja ezoterije, nastojati proniknuti

u zagonetke i misterije stoljećima skrivene u hramovima i ruinama Egipta i Asirije, ili onih u

Srednjoj Americi, Britanskoj Kolumbiji, te Nagkon Watu7 u Kambodžiji. Ako je svaki od ovih

monumenata podignut od strane različitih naroda koji stoljećima nisu međusobno imali

nikakvog dodira, također je sigurno da su sve ove strukture planirane i podignute pod

direktnim nadgledanjem svećenika. Svećenstvo svakog naroda, iako je prakticiralo obrede i

7 Vjerojatno se misli na današnji Angkor Wat. (op. prev.)

54

ceremonije koje se možda razlikuju površinski, sasvim sigurno je bilo upoznato s istim

tradicijskim misterijama koje su bile prisutne diljem cijelog svijeta. Kako bi uveli bolju

usporedbu između nalaza pretpovijesne arhitekture koje možemo naći na svim stranama

svijeta, moramo istaknuti grandiozne hinduske ruševine Ellore u Dekkanu, meksičke Chichen-

Itza u Yucatanu, te još veće ruševine Copana u Hondurasu. One pokazuju takvu sličnost u

određenim pojedinostima da se čini nemogućim izbjeći uvjerenju kako su izgrađene od ljudi

koje su vodile iste religiozne ideje, te koji su dosegli jednaku razinu visoke civilizacije u

umjetnosti i znanju. Možda na cijelom svijetu nema po svojoj veličini dojmljivijih ostataka

kao u Nagkon Watu, koji je čudo i zagonetka za europske arheologe koji dolaze u Siam."

Za ove ostatke francuski putnik Mouhot kaže da su "veći od bilo čega što nam je ostavila

Grčka ili Rim", te pripisuje njihovu konstrukciju "nekom drevnom Michaelu Angelosu". Frank

Vincent priznaje da arheolozi nisu u stanju otkriti njihovo porijeklo. "Nagkon Wat", kaže on,

"moramo pripisati nekom drugom, a ne drevnim Kambodžanima. Ali kome?"

Egipatski labirint

Ostaci drevni struktura nijemo ali čvrsto svjedoče da njihovi graditelji nisu bili primitivni ljudi

neolitika, već intelektualni i umjetnički divovi. Veliki egipatski labirint, koji je već u doba

Herodota bio u stanju ruševina, dobro je opisan od strane tog povjesničara. On ga je smatrao

većim čak i od piramida, te je napisao kako "nadilazi sve druge ljudske građevine", sa svojih

3000 odaja od kojih su pola pod zemljom.

Karnak u Tebi je drevno mjesto za koje Champollion, veliki francuski egiptolog, kaže: "Čovjek

mora biti zapanjen i iznenađen veličinom uzvišenih ostataka, raskošnošću i veličajnošću

majstorstva koje se posvuda vidi. Mašta je nemoćna pred stopalima 140 kolumni kompleksa

u Karnaku!"

Zidove Tirine, kiklopske tvrđave antičke Grčke, i kiklopske ostatke na Uskršnjim otocima, ne

možemo smjestiti u period kasniji od onoga kojemu pripadaju prve piramide.

55

Ostaci drevnog Meksika

Podrijetlo ostataka u drevnom Meksiku i Peruu, palača i hramova Palenque, Uxmale, Santa

Cruz del Quiche, Copana i Arice… za sada je izgubljeno u magli vremena, te je to pogodovalo

pojavi različitih teorija, kao što je na primjer ta da su ih izgradili stari Feničani, koji su bili

najsmjeliji pomorci staroga svijeta, i čija su putovanja u arktička područja zabilježena u

Homerovoj Odiseji. Druga pak teorija kaže da su sve te građevine prije jako mnogo stoljeća

podigli Atlantiđani. Što god da je istina, teško je potvrditi teoriju suvremenih povjesničara

koji tvrde, kao i Wells, da je prva civilizacija započela oko 6000 godina pr. Krista s tajnovitim

Sumeranima u Mezopotamiji.

"Eridu, Lagash, Ur, Uruk, Larsa (sumerski gradovi)", piše povjesničar Winckler, "već su imali

prošlost koja nije zabilježena kad su se pojavili u povijesti." Takva "prošlost koja nije

zabilježena" i civilizacije Egipta, Indije, Kine te drugih država gdje ima manje glamuroznosti u

vezi "misterije" podrijetla i postignuća nego kod Sumerana, nisu zanimljivi suvremenim

povjesničarima jer ne mogu obrnuti činjenice kako bi ih uklopili u svoju teoriju da je u

pretpovijesnom periodu vladala primitivna neolitska kultura.

Drevni tekstovi

Ozbiljan se proučavatelj stoga neće okrenuti dosadnim i materijalističkim stranicama

današnjih povjesničara kako bi razumio duhovnu mudrost koja je inspirirala drevne ljude i

usmjerila njihovu umjetnost i znanost, već će potražiti univerzalnu poruku i pripadajuća

otkrivenja skrivena pod različitim alegorijama u svetim tekstovima svih ljudi u vremenu prije

kali yuge. Tako postoje hinduske Vede, egipatska Knjiga Totha ili Hermesa, Zaratustrina

Zend-Avesta, židovski kabalistički Zohar, Woluspa drevnih Skandinavaca, Popol Vuh drevnih

Meksikanaca, Tanjur Tibetanaca, Orfejeve mistične himne, kaldejska Knjiga brojeva.

Tekstovi iz tog perioda prije kali yuge, kao i mnogi iz željeznog doba, ne mogu se razumjeti

bez ključa za njihov simbolizam, a još se trebaju uzeti u obzir i mnoge velike pogreške

modernih znanstvenika pri prevođenju i interpretaciji tih tekstova. Doslovni prijevod često je

apsurdan i besmislen, ali ovo samo pokazuje da će ispravni ključ i uvid donijeti najveće

znanje i spoznaju.

56

Religijska netolerancija i vandalizam bili su tako snažni tijekom perioda dviju zadnjih kali yuga

(702. prije Krista - 1698. poslije Krista) da su drevni tekstovi, koje je bilo lakše uništiti negoli

granitne zidove i piramide, u milijunima nestali u plamenu zbog umjetnih, fanatičnih

predrasuda.

Zavjet šutnje

Treći razlog zbog kojeg suvremeni svijet ima ograničeno znanje u vezi razvijenosti i dubine

napretka prošlih civilizacija jest taj što se svi oni koji su inicirani u drevnu mudrost drže

zavjeta šutnje, te su jako oprezni kad je riječ o prenošenju i dijeljenju toga znanja. Učenja

onih koji su bili inicirani u te drevne spoznaje u vrijeme kali yuge, poput Pitagore, koji je bio

student misterija ili svetog znanja Egipta, Babilona, Indije, Biblosa, Sirije i Tira, te učenja

Talesa, Platona, Lao-Tzea iz Kine, Simeona Bena Jochaia, velikog židovskog kabaliste, mnogih

proroka Staroga Zavjeta, sv. Pavla, Šimuna Čarobnjaka, Apolonija Tijanskog, esenskog

bratstva, Marka Aurelija Antonija, Plotina, Prokla i Paracelsusa, više su toga skrivala nego što

su otkrivala, kako svete istine ne bi bile obeščašćene i kako se božansko znanje ne bi

zloupotrijebilo. Dva najveća Učitelja posljednje kali yuge silaznog luka, Buddha i Isus Krist,

također su "govorili u parabolama".

U ovom članku upoznali smo se s veličinom drevnih naroda koji su pripadali civilizacijama

prije kali yuge, a o kojima svjedoče ruševine grandiozne po svojoj veličini, i koje još uvijek u

sebi sadrže njihovo visoko znanje o znanosti i umjetnosti. Također smo se upoznali s nekim

poteškoćama na koje nailazimo kada se želimo na točan način postaviti prema njihovoj

mudrosti i njihovim postignućima. S ovim činjenicama izbjegavamo iluzije naših suvremenih

materijalistički nastrojenih povjesničara te u drevnim ljudima ne vidimo primitivne ljude iz

kamenog doba, već mudrace i graditelje koji su uživali uzvišeno svjetlo inteligencije i

duhovne percepcije što pripadaju zlatnim, srebrenim i brončanim dobima ekvinocijskog

ciklusa u kojima su oni živjeli.

57

Poglavlje 8

U posljednjim trima iz ove serije članaka spomenuti su pojedini dokazi koje su Egipat, Indija i

drugi centri drevnih kultura sačuvali iz njihovog posljednjeg zlatnog, srebrenog i brončanog

doba. 702. godina prije Krista označila je početak ekvinocijske kali yuge ili željezno doba

silaznog luka. Ova se godina otprilike poklapa s osnivanjem Rima te s početkom povijesti

čovječanstva koja se danas može odrediti s prihvatljivom povijesnom točnošću. S ovim

egzaktnim odnosno općeprihvaćenim autentičnim dokazima koji su nam na raspolaganju

možemo li reći da su sudbine carstava i priča o čovječanstvu slijedili put koji nam može biti

potvrda ekvinocijske mape vremena koju ovdje razmatramo? Odgovor je potvrdan, te

povijesni zapisi o ovom 1200 godina dugom željeznom dobu govore o destrukciji moćnih i

ponosnih carstava, te o gotovo potpunom nestajanju svjetla ljudskog znanja. U ovom dobu

također prevladavaju ratovi, bolesti i glad. Civilizacije i učenja zlatnog, srebrenog i brončanog

doba, postupno opadajući s prolaskom jesenskog ekvinocija prema silaznom luku svog

ciklusa od 11 502. pr. Kr. do 702. pr. Kr., potpuno su nestale do trenutka kad je završilo

željezno doba 498. godine poslije Krista, te su tako iščezla sva čuda drevnog svijeta kojeg su

pregazile barbarske horde.

Kraj egipatske teokracije

Egipat je, sa svojim zlatnim, srebrenim pa čak i dugačkim brončanim dobom kad su vladali

veliki faraoni poput Keopsa, Amenhotepa IV. i kraljice Hatasu, sada sve to u blijedim

sjećanjima, pao pod etiopijsku vlast 790. pr. Kr., te je predao posljednji trag svoje slobode

Aleksandru 332. pr. Kr. "Tako je", piše J. M. Ragon, "nestala ta drevna teokracija koja je

mnogo stoljeća pokazivala svoje okrunjene svećenike Egiptu i cijelome svijetu". W. J. Colville

naglašava činjenice koje potvrđuju vjerodostojnost ekvinocijske karte doba, prema ovome

što sam navodi: "Jedna zaista značajna činjenica jako je impresionirala sve egiptologe, a to je

golemi broj starijih u odnosu na ne tako davne monumente i ostatke. Egipat očigledno nije

imao djetinjstvo ili mladost, pa izgleda da je započeo svoju karijeru potpuno opremljen sa

svim elementima zrelosti, te je nakon toga počeo, najprije polako a onda brzo, opadati."

Isti pisac kaže ovo u vezi zlatnog doba svijeta: "Grci su, skupa s egipatskim svećenicima,

58

tvrdili da imaju božansko porijeklo, te s barem jedne točke gledišta (kad je riječ o njihovim

junacima) postoji mnogo toga što potkrjepljuje njihovu tvrdnju. Svi su stari narodi očuvali

tradicije zlatnog doba iz daleke i drevne prošlosti. Iako je o spomenutom zlatnom dobu

uvijek moguće pričati kao o romantičnoj legendi koja odražava nezrelost naše rase, takav

stav uopće ne uzima u obzir bezbrojna blaga iz drevne prošlosti koja se svakodnevno

otkrivaju. Bogovi drevnih ljudi nisu u cijelosti bili mitski ili tek izmišljeni. Njihova stvarna

povijest, barem u naznakama, može se pratiti do udaljenih vremena kada su bogovi i boginje

bila imena što su se odnosila na vladare i vladarice koji su, na neki način, bili i duhovni znalci i

oni koji su privremeno vladali. Ne idući dalje u prošlost od onog perioda kojeg je opisao

povjesničar Manetho, čitamo o dobu bogova koje je u Egiptu neprekinuto trajalo 13.900

godina.8 To su bili znalci - vladari detaljno opisani u brižljivo očuvanim zapisima u koje danas

zure moderni učenjaci, a koji su dugo čuvani u tajnosti tijekom mračnih vremena neznanja i

progona od kojih se brzo udaljavamo."

Herkules

8 Ovo stavlja početak linije teokratskih vladara u zadnje zlatno doba uzlaznog luka koje je trajalo 4800 godina i završilo 11.502 pr. Kr. Herodot je rekao ovo: "Egipćani tvrde da je od vladavine Herkulesa do vladavine Amozisa (570 pr. Kr.) prošlo 17.000 godina".

59

"Nezadovoljavajući" kineski tragovi

Egipat nije bio usamljen u podnošenju bremena kali yuge. "Kineska povijest", kaže H. G.

Wells, "je još uvijek malo poznata europskim istraživačima i naša saznanja o najranijim

tragovima su nezadovoljavajuća. Od 2700. do 2400. godine pr. Kr. vladalo je pet careva koji

su čini se bili gotovo nevjerovatno uzorna bića. Nakon njih slijedi serija dinastija, u vezi kojih

su podaci postajali sve točniji i uvjerljiviji, pogotovo kod onih posljednjih." Ovi kineski tragovi

koji su "nezadovoljavajući" za Wellsa ustvari su povijesna svjedočanstva o zlatnom,

srebrenom i brončanom dobu civilizacija u Kini. No za to prihvatiti on bi trebao odbaciti svoje

pogrešne interpretacije o drevnom svijetu. Pet "nevjerovatno uzornih" careva i stanje države

za vrijeme njihove vladavine Wells je bez oklijevanja odbacio, i nije se smirio sve dok kineski

zapisi nisu ušli u vrijeme kali yuge kada oni postaju, kako on kaže, "točniji i uvjerljiviji" - tj.

više krvoločniji i nečasniji, te se tako više uklapaju u njegove vlastite predodžbe o drevnim

ljudima.

Shang dinastija, koja je započela 1750. pr. Kr., i Chow dinastija, čija je vladavina počela 1125.

pr.Kr., označile su herojsko razdoblje brončanog doba u Kini, te je čak i Wells primoran

priznati, zbog težine materijalnih dokaza (koji ne mogu biti odbačeni kao "laži" za razliku od

pisanih dokaza, tj. tekstova) da "brončane posude ovih ranih dinastija, iznenađujuće

predivne i skladne te s vlastitim stilom, još uvijek postoje, da te se ne može sumnjati u

postojanje visoke razine kulture čak i prije Shang dinastije".

S dolaskom kali yuge kaotično stanje unutarnjih ratova i sukoba s nadirućim Hunima

obilježilo je nekoliko stoljeća koje kineski povjesničari zovu "doba smutnje". Stanje dubokog

nereda prevladavalo je za vrijeme posljednjih teokratskih vladara Chow dinastije u 3. stoljeću

prije Krista, a nešto kasnije dio stare kineske literature nestao je pod carem Shi Hwang-tiom,

koji je nastojao uništiti sve kineske klasike.

Padaju moćne civilizacije

Moćna egejska civilizacija nestala je kratko prije početka željeznog doba, s uništenjem

Knososa i Troje od strane ranih Grka. Ova su drevna mjesta nedavno otkopana. "Kretski

60

labirint bila je uzvišena, kompleksna i bogata građevina kao i bilo koja druga u drevnom

svijetu. Među ostalim detaljima nalazimo cijevi za vodu, kupaonice, i takve udobnosti da se

sve do sada mogu smatrati posljednjim poboljšanjima modernog života. Lončarija,

proizvodnja tekstila, kiparstvo i slikarstvo ovih ljudi, njihovi radovi s draguljima i bjelokošću,

njihovi metalni proizvodi i razni uzorci, plijene pažnju svojom ljepotom i kvalitetom izrade.

Prema grčkoj legendi upravo je na Kreti Dedal pokušao napraviti prvi leteći stroj."

Dolazak mračnog doba donio je izumiranje elamitske civilizacije u Mezopotamiji. Njen glavni

grad, Suza, koji je cvjetao kulturom još u zlatnome dobu, osvojili su Perzijanci u 8. stoljeću.

Veliko Asirsko carstvo nestalo je s padom Ninive pred nadirućim Medejcima i Perzijancima

606. godine pr. Kr. Kaldejska civilizacija drevnog Babilona nestala je u 6. stoljeću pr. Kr. kao

posljedica uništenja od strane Kira i Darija. Krvava karijera Aleksandra "Velikog" bila je uzrok

nemilosrdnom uništenju mnogih drevnih gradova, uključujući Tir, Gazu i veličanstvenu Tebu,

koji su sravnjeni sa zemljom, a njihovi stanovnici odvedeni u roblje. Danas nije ostalo gotovo

ništa što bi nas podsjećalo na slavu Tebe osim velikih ruševina Karnaka koje datiraju iz

zlatnog doba, i za koje se svi arheolozi slažu da su mogle biti izgrađene samo od strane ljudi

izvanredne inteligencije i umjetničkog dara.

Starija etrušćanska civilizacija uništena je u 5. stoljeću pr. Kr. od strane Rimljana čija je moć u

to doba rasla, te od strane Gala sa sjevera. Slavni dani Grčke završili su do 2. stoljeća pr. Kr.9,

a tada se "barbarstvo postupno pojavilo poput zavjese između zapadne civilizacije i Indije"

(Wells). Početna nada u rimsku civilizaciju nestala je s punskim ratovima s Kartagom, koji su

bili "najrazorniji i najtragičniji ratovi koji su ikad potamnjeli povijest čovječanstva" (Wells).

Kartaga, sa svojom svjetski poznatom flotom, tako je nestala u vatri od strane Rima (146. pr.

Kr.), a njena populacija od preko pola milijuna stanovnika je izbrisana. Grčki grad Korint su

iste godine također uništili Rimljani.

9 Zanimljiva veza s našim ekvinocijskim dobom pronađena je u periodu grčkih olimpijskih igara. Ova institucija, koja datira iz silaznog brončanog doba (neki povjesničari smatraju da su ove igre započele 1453., a neki 1222. pr. Kr.), prekinuta je u 4. stoljeću poslije Krista te nije ponovno oživljena sve do 1896. (u Ateni), kratko nakon početka uzlaznog brončanog doba.

61

Cezar "civilizira" Galiju

Julije Cezar, čije je osvajanje Galije popularno shvaćeno kao "civiliziranje" iste, romanizirao ju

je te zapravo nije postigao ništa osim što je uništio drevnu keltsko-galsku civilizaciju. Njezin

glavni grad, Alesija (sada St. Reine), sjedište druida10 i drevnog galskog znanja, opljačkan je i

spaljen od strane Cezara 47. pr. Kr. Bibractis (sada Autun) u Galiji doživio je od strane

Rimljana sličnu sudbinu 21. godine poslije Kr., te je sva njegova povijesna i religiozna

literatura uništena u vatri, kao i u Alesiji. J. M. Ragon, belgijski istraživač, rekao je:

"Bibractis, majka znanosti, duša ranih europskih nacija, grad je jednako slavan po svojem

svetom druidskom učilištu, po svojoj civilizaciji, po svojim školama, gdje je 40.000 studenata

učilo filozofiju, književnost, gramatiku, pravo, medicinu, astrologiju, okultne znanosti,

arhitekturu, itd., rival Tebe, Memfisa, Atene i Rima, koji je posjedovao amfiteatar okružen

kolosalnim kipovima koji je mogao primiti 100.000 gledatelja, te se u sredini ovih raskošnih

građevina nalazila naumaheja sa svojim ogromnim bazenom nevjerojatne konstrukcije,

ogromno djelo gdje su plovili brodovi i galije u svrhu morskih igara, zatim Champ de Mars,

akvadukt, fontane, javna kupališta, utvrde i zidine čija konstrukcija potječe iz herojskih doba.

Nekoliko spomenika slavne prošlosti još su ovdje, kao što su hramovi Janusa i Cybele Arles,

utemeljeni 2000 godina prije Krista i opljačkani 270. Ova galska metropola, obnovljena 40

godina kasnije od strane Konstantina, do današnjeg je dana sačuvala nekoliko ostataka svoje

davne veličanstvenosti; amfiteatar, kapitol i obelisk - mramorni blok visok 17 metara, te

trijumfalni luk, katakombe itd. Tako je nestala keltsko-galska civilizacija. Cezar, barbarin koji

je zavrijedio Rim, ostvario je uništenje drevnih misterija pljačkom hramova i njihovih učilišta,

te masakrom druidskih studenata. Ostao je Rim, ali on je imao manje misterije, tek sjene

nekadašnjih davnih znanja. Veliko učenje je izumrlo."

10 Druidi, čuvari visoke civilizacije koja potječe najkasnije iz zadnjeg srebrenog doba, i graditelji velikih astronomskih spomenika čiji ostaci još uvije stoje u Engleskoj (Stonehenge) i Britaniji (Carnac - drevni europski pandan egipatskom Karnaku), spomenuti su u Otkrivenom Isisu kao veliki "arhitekti jer ogromna veličanstvenost njihovih hramova i monumenata bila je takva da čak i sada ti propali ostaci njihovih djela 'zaprepaštavaju matematičke kalkulacije naših modernih inženjera'," prema izjavi u izvješću Londonskog arheološkog društva. Daljnje informacije o druidima mogu biti pronađene u knjizi W. F. Skenea Četiri drevne knjige Walesa (1868).

62

Rim se susreće sa svojom sudbinom

U 5. st. pr. Kr. Atila i njegovi Huni pustošili su Europu. Tijekom tog istog stoljeća okrutan i

degenerativan Rim susreo je svoju sudbinu od strane osvajački nastrojenih Gota i Vandala, te

se 493. godine pr. Kr. (vrijeme koje se poklapa s prolaskom jesenskog ekvinocija preko donje

vertikale svog kruga) na rimskom tronu nalazio Ostrogot Teodorik Veliki. "Sveobuhvatni

društveni raspad i kolaps bio je takav da je velika robovlasnička 'svjetska nadmoćnost'

bogolikih cezara i bogatih ljudi Rima došla kraju. Razmišljali smo o potpunosti toga kolapsa.

Svakom inteligentnom čovjeku tadašnjeg društva moralo se činiti kao da svjetlo civilizacije

nestaje te da će se potpuno ugasiti. Socijalna i ekonomska struktura Rimskog carstva bila je

propala. Ona je bila spektakl izvanjskog sjaja i profinjenog luksuza, ali ispod te odvažne

vanjske predstave nalazila se okrutnost, glupost i nazadovanje. Morala se slomiti, morala je

biti uklonjena, prije nego što je išta bolje zamijeni." (Wells)

Povijest Židova za vrijeme ove kali yuge jako je drukčija od dana njihove slave za vrijeme

Šaula i Solomona u brončanom dobu. Njihovo babilonsko sužanjstvo dogodilo se oko 590.

god. pr. Kr. Jeruzalem, njihov sveti grad, prelazio je iz ruku jednog tuđinca u ruke drugih

tuđinaca, te je 70. god. poslije Krista rimski car Tit Flavije Vespazijan potpuno uništio hram i

grad nakon strašne opsade.

Palmira, staro trgovačko središte u centru Sirijske pustinje, pala je u rimske ruke 272. pr. Kr.

te je stoljećima kasnije ostala usamljeno poprište napuštanja. Svi su veliki gradovi

Anatolijskog poluotoka opljačkani i uništeni od strane perzijskih hordi. Do 6. stoljeća po. Kr.

veličanstveni drevni gradovi Balbek (Heliopolis), Aman i Geraš, koji su nam u Siriji ostavili

dokaz svojih arhitektonskih i inženjerskih vještina, propali su u stanje bijednih malih gradova.

Regije Kilikija i Kapadokija u istočnoj Maloj Aziji, koje su sadržavale mnoge cvatuće lučke

gradove prožete izvanrednom grčkom kulturom, do kraja 6. stoljeća degradirale su u

barbarsku pustoš.

Indija je bila napadnuta od strane barbarskih hordi Huna tijekom tamnog doba o kojem je

ovdje riječ. Indoskiti su utemeljili Kušansku dinastiju diljem cijele sjeverne Indije. Efaliti su

došli 470. po. Kr. i njihov najmoćniji vođa Mihiragula, "indijski Atila", počinio je grozne

okrutnosti nad ljudima.

63

Tako ide priča. U ovo vrijeme kali yuge postojali su dijelovi svijeta ("kroz krugove unutar

krugova" koji su izvor, prema individualnoj nacionalnoj sudbini, manjih zlatnih, srebrenih i

brončanih doba unutar velikog željeznog doba) koji su bili netaknuti nemirima i

nazadovanjem što je bilo opće obilježje čovječanstva za vrijeme ove tamne yuge. Povijest

nam govori o čistom poklapanju i povezanosti koje je postojalo između događaja na zemlji te

prolaska jesenskog ekvinocija na nebu preko najnižeg dijela svoga kruga. Ovo je zloslutno

vrijeme na nebu zaista bilo i zloslutno vrijeme na zemlji.

Rimski ostaci

64

Poglavlje 9

Sada ćemo promatrati svjetsku povijest nakon uzdizanja jesenskog ekvinocija na uzlazećem

luku zodijakalnog kruga. Vrijeme od 498. do 1698. godine poslije Krista sadrži period od 1200

godina uzlazeće kali yuge. Vidjeli smo kako je zadnje doba (702. pr. Kr. - 498. po. Kr.) silaznog

luka bilo popraćeno padom moćnih carstava i civilizacija, i postupnim nestankom znanja koje

je tako predivno svijetlilo u zlatnom, srebrenom i brončanom dobu. Ekvinocijski zamah od

silaznog do uzlaznog luka donio je sa sobom nove trke u novim zemljama; vodeće uloge za

povijesnu dramu novog doba dodijeljene su novim glumcima. Glavna scena pomaknuta je

prema novim zemljama: zapadnoj Europi, Arabiji, Mongoliji i Americi.

Neke su države, posebno Kina i Indija11, preživjele sveopće uništenje tamo gdje se nalaze

leševi Egipta, Babilona, Asirije, Sumerije, Krete, Grčke i Rima. Doba silaznog luka pojavljuju se

od većih prema manjima, od zlatnog do željeznog, dok su doba uzlaznog luka obrnuta;

pojavljuju se od željeznog, preko brončanog i srebrenog, do zlatnog. Kad je 498. god. po. Kr.

uvela novo željezno ili tamno doba (kali yuga), prvo doba uzlaznog luka, svijet je prekinuo s

prošlošću te je započeo novo putovanje civilizacije koje će kulminirati 12 498. godine.

Utjecaj nomada

Ljudi koji su se raširili od Dunava do Kineskog zida, nomadska plemena - ne barbari kao što ih

nazivaju povjesničari, ali sigurno bez vlastite na jednom mjestu ukorijenjene kulture, te bez

praktičnog znanja starih civilizacija koje su umirale ili su bile mrtve u vrijeme kada je pao

zadnji sat silaznog željeznog doba - snažno su ušli u povijest s padom Rima koji je pokleknuo

pred nadirućim Gotima i Vandalima u 5. st. po. Kr., iako su se razna nomadska plemena već

smjestila u raznim europskim zemljama tijekom ranijih stoljeća. Do 10. stoljeća, stanovništvo

Europe se značajno razlikovalo od onoga za vrijeme Rimskog Carstva. Nomadska je krv ušla u

stanovništvo svake europske i azijske nacije. Huni, Goti, Vandali, Alani, Franci, Teutonci,

Lombardi, Česi, Burgundci, Mađari, Bugari, Slaveni, Nordijci, Efaliti, Indoskiti, Finci, Arapi,

11 Duhovni i kulturni korijeni Indije i Kine bili su presnažni da bi bili odneseni "ekvinocijskom olujom" koja je u zaborav poslala druge stare civilizacije. Sudbina Indije i Kine čini se bezvremenom; jedan ekvinocijski krug od 24.000 godina ne obuhvaća, čini se, ni početak ni kraj kulturnih krugova tih zemalja. Ove kolijevke civilizacije preživjet će kako bi povratile sve što su izgubile tijekom tamnog doba čovječanstva.

65

Turci, Avari, Angli, Saksoni, Pikti i Škoti - sve nomadi koji su prije lutali između ljetnih i

zimskih ispaša u zemljama između Dunava i Kine - započeli su nadiranje i smještanje, stoljeće

za stoljećem, u Europi, Africi i Aziji. Od ovih naroda, koji su ulazili u ženidbene veze s ljudima

čije su zemlje pokoravali - nastali su današnji moderni narodi.

S obzirom na to da se ovdje bavimo utjecajem uzlaznog ekvinocija na svjetska zbivanja,

usmjerit ćemo se na postupno napredovanje čovječanstva u periodu od pada Rima do kraja

uzlazne kali yuge (1698.).

Ujedinjujuća sila među kaotičnim europskim državama nakon njihova osvajanja od strane

nomada bilo je prihvaćanje kršćanstva. Do kraja 11. stoljeća Papa je mogao s uspjehom

pozvati cijelu Europu na početak prvog križarskog pohoda. Doba feudalizma, od 9. do 14.

stoljeća, od strane povjesničara je zvano "mračno doba" (što je relativno točno, ako gledamo

iz perspektive ekvinocijske vremenske karte, koja ova stoljeća smješta unutar uzlaznog

mračnog doba, tj. kali yuge), ali je feudalizam istodobno donio neke značajne promjene u

periodu sveopće nesigurnosti i političke konfuzije. Križarski ratovi imali su barem dva dobra

rezultata: s njima je završio zastarjeli feudalni sistem, te su omogućili europsko divljenje

naprednijoj civilizaciji muslimanskog svijeta.

Uspon muhamedanske Arabije

Arabija se razvila u veliku silu u 7. i 8. stoljeću ove uzlazne kali yuge. Nadahnuti vjerskim

žarom svoga vjerskog vođe Muhameda (570. - 632.), Arapi su pokorili i preobratili narode od

Indije do Španjolske, te od granica Kine do sjevernog Egipta. Međutim, njihov glavni doprinos

napretku ovog mračnog doba bile su znanstvene spoznaje koje su primili ponajviše kroz

kontakt s propadajućom, ali još uvijek slavnom civilizacijom Indije, te s kojima su Arapi

upoznali Europljane. Mnoga velika sveučilišta nalazila su se u muslimanskom svijetu te su

utjecala na kasnija sveučilišta u Parizu, Oxfordu i drugim europskim centrima. Sveučilište u

Kairu okupilo je 12.000 studenata iz svih krajeva svijeta, te su Arapi bili slavni po poznavanju

matematike, fizike, kemije, medicine, farmacije te upotrebe anestetika. Uvođenje tzv.

arapskih brojki, preuzetih iz Indije, jako je mnogo utjecalo na europski duh. U algebri i

kružnoj trigonometriji Arapi su ostvarili velike pomake; također su izgradili astronomske

66

opservatorije i iznjedrili najbolje astrologe svoga vremena. Njihovi su tekstilni proizvodi

odisali iznimnom ljepotom. Slijedili su znanstvene postulate u zemljoradnji i navodnjavanju,

te su imali besplatne škole za siromašne. Od Kineza, s kojima su trgovali, došlo je njihovo

znanje proizvodnje papira te upotrebe magnetske igle u navigaciji. Dok su samostanske škole

u Europi podučavale kako je Zemlja ravna, Arapi su koristili globuse u podučavanju

geografije. Arapski prijevodi Aristotela i drugih Grka doveli su do upoznavanja Europe, u 15.

stoljeću, s genijalnim grčkim duhom i književnošću. Dakle, upravo su Arapi imali veliku i

konstruktivnu ulogu u razvoju napretka tijekom prvog doba uzlaznog luka.

Džingis-kan i Mongoli

Od 13. do 17. stoljeća pojavljuje se nova svjetska sila - mongolski nomadi. Impresivno carstvo

Džingis-kana prostiralo se istočno od Crnog mora kroz Kinu, te od Rusije do sjeverne Indije.

Glavni grad ovog ogromnog carstva bio je u Mongoliji. Osvajanja Aleksandra, Cezara i

Napoleona postaju beznačajna kad ih se usporedi s veličinom Mongolskog Carstva.12 Povijest

nam mnogo svjedoči o mongolskoj okrutnosti, ali Džingis-kan nije bio tako nemilosrdan

osvajač kao Aleksandar, te je poštedio bezbrojne gradove i umjetnička djela. Kroz cijelo

njegovo carstvo vladala je potpuna vjerska tolerancija - istinska blagodat u svijetu

rastrganom kršćanskim i muslimanskim progonima. Na mongolskim dvorovima Džingisa i

kasnije Kublaj-kana okupljali su se učeni ljudi, trgovci i vjerske vođe toga vremena. Na mnogo

načina Mogoli su imali jako važnu ulogu u širenju znanja. Nadalje, pomiješana krv (kroz

međusobnu ženidbu) Mongola i naroda koje su oni pokorili omogućila je dodatnu nacionalnu

i rasnu raznolikost ljudima svijeta - raznolikost za koju se čini da je obilježje novog uzlaznog

doba, te koja je posebna važna kada dođemo do vremena kada se naseljavao Novi Svijet.

"Putovanja Marca Pola", knjiga koja opisuje doživljaje iz 13. stoljeća venecijanskog

avanturista Marca Pola, a koji su se odigrali na dvoru Kublaj-kana te u Kini, Japanu, Perziji,

Burmi, Sumatri i Indiji gdje je on putovao kao službeni predstavnik mongolskog dvora,

doprinijela je širenju europskih nazora i interesa, te je predstavljala početak snažnih

međusobnih utjecaja i prožimanja Istoka i Zapada, što se pokazalo iznimno značajnim i

12 Mongolsko Carstvo bilo je najveća kopnena država u povijesti i druga uopće po veličini poslije Britanskog Carstva. Na vrhuncu svoje moći pokrivalo je teritorij od preko 33 milijuna km² i imalo je oko 100 milijuna stanovnika. (op. prev.)

67

profitabilnim za Europljane. Mongoli su također u Indiji postavili šest sposobnih vladara, od

kojih je Akbar iz 16. stoljeća najviše cijenjen. Zbog ovih razloga, te unatoč barbarskim

pustošenjima Hulag-kana, Tamerlana i otomanskih Turaka, možemo zaključiti da su Mongoli

imali veliku ulogu u promicanju svjetskog napretka tijekom uzlaznog tamnog doba.

Džingis Kan

Napredak Europe

Europa se borila da jednog po jednog zbaci sve svoje okove. Ustanak Husita u Bohemiji13

1419. godine označio je početak prvog od niza vjerskih ratova koji su konačno uništili

ogromnu zemaljsku moć papinstva, te su iz religijske suzdržanosti iznjedrili eksperimentalnu

znanost. Širom rasprostranjene seljačke bune i ratovi u 14. stoljeću uveli su doba pobune

protiv društvene nejednakosti te zahtjeve za pravima radništva koji su se nastavili sve do

današnjeg dana. Veliki povratak učenja u Europi započeo je u 15. stoljeću s izumom

tiskarskog stroja i proizvodnjom papira. Renesansa snage intelekta koja je Srednji vijek

dovela do kraja nastupila je zahvaljujući ponovnom otkrivanju stare klasične kulture, tj. duha

antičke Grčke i Rima, te Babilona i Egipta. Osamostaljeni jezici moderne Europe

standardizirani su u 14. i 15. stoljeću kroz literarna djela Dantea u Italiji, Chaucera i Wycliffa u

13 Današnja Češka (op. prev.)

68

Engleskoj te Luthera u Njemačkoj, tako pospješujući razvoj nacionalnog duha i nacionalne

književnosti u raznim europskim zemljama. 15. i 16. stoljeće označili su početak hrabrih

istraživanja. Putovanja Kolumba u Novi Svijet, te otkrića Vasca de Game i Magellana o novim

morskim trgovačkim putovima prema Istoku, rezultirali su razdobljem značajnog blagostanja

u Europi.

Kako se željezno doba uzdizalo prema svojim završnim stoljećima, imena velikih mislioca,

znanstvenika, pisaca i umjetnika počela su ulaziti u povijest Europe. Roger Bacon14 bio je

usamljeni sjaj 13. stoljeća, no 15. i 16. stoljeće zasjali su genijima Shakespearea, Spensera,

Cervantesa, Michelangela, Leonarda da Vincija, Raphaela, Francisa Bacona i Harveya.

Paracelsus je bio jedan od najvećih alkemista, fizičara i astrologa tog vremena.

Roger Bacon

Ta ista stoljeća iznjedrila su astronome pionire koji su položili temelje modernoj

astronomskoj znanosti: Kopernika, Tycha Brahea, Keplera i Galilea. Newton je došao stoljeće

kasnije, te se 1698. god. promjena iz željeznog doba u brončano, odnosno dwapara yugu

dogodila tijekom njegovog životnog vijeka.

Svijet je u 17. stoljeću, koje je sa sobom donijelo kraj silaznog mračnog doba, bio daleko

razvijeniji od onoga u 5. stoljeću kada je započeo važan uspon jesenskog ekvinocija. Zadnje

14 Roger Bacon (1214. - 1294.), engleski franjevac, učenjak i filozof, bio je jedan od pionira srednjovjekovne eksperimentalne znanosti. Imao je latinsku titulu Doctor Mirabilis ("izvanredni učitelj"). Proučavao je matematiku, astronomiju, magnetizam i optiku te je otvorio put razvoju optike i uporabi leća. Također je bio stručnjak u mundanoj astrologiji kojom se nastojalo povezati planetarne cikluse i obrasce sa svjetskim događajima. Roger Bacon je otkrio barut neovisno od Kineza, a predvidio je izradu lokomotive, automobila, eksploziva, aviona i parobroda. (op. prev.)

69

stoljeće ove kali yuge obilježio je razvoj republikanske15 ideje, sa značajnim posljedicama u

Engleskoj za vrijeme Cromwella te u Nizozemskoj. U istom stoljeću europski su se doseljenici

naselili u Novom Svijetu16. Sve je to postavilo plodno tlo za sljedeće, veće doba (dwapara) te

za početak 18. stoljeća.

Kali yuga donosi patnju

Neupitno je da kali yuga uzlaznog luka, čiju smo povijest razmatrali, sa sobom donosi

bezbrojne jade, neznanje, ratove, bolesti te okrutnu religioznu nesnošljivost. To je bilo

željezno doba, najmračniji dio ekvinocijskog luka od 12.000 godina. Ljudske patnje snažno

obilježavaju posljednja dva mračna doba. Ipak, vidjeli smo da je kali yuga silaznog luka

započela s određenom razinom znanja na svom početku da bi na kraju potonula u političkom

kaosu i intelektualnoj stagnaciji (702. pr. Kr. - 498. po. Kr.). Yuga uzlaznog luka ima obrnut

slijed. Sami time vremenska karta ekvinocijskog doba, koja je ovdje opisana, dokazano je

istinita.

Pitagora i Kopernik

Ovdje se nešto važno mora spomenuti. Djela Pitagore, grčkog filozofa i znanstvenika koji je

podučavao heliocentričnu teoriju svemira, zaintrigirala su Kopernika kroz ponovno buđenje

europskog interesa za klasičnu kulturu, te su inspirirala tog slavnog Poljaka da pronađe dokaz

kojim bi potvrdio istinitost heliocentrične teorije. Od Pitagore (582. - 507. pr. Kr.) do

Kopernika (1473. - 1543.) prošlo je 2000 godina, te je svaki od ovih dvaju velikih znanstvenika

rođen tisuću godina od 498. godine za vrijeme koje se zbio prijelaz između silaznog i

uzlaznog luka ekvinocijskog kruga. S obzirom na to da je Pitagora rođen u kali yugi silaznog

luka, bio je jedan od zadnjih učenjaka u starom zapadnom svijetu koji je podučavao

heliocentrični sustav, te do vremena u kojem je jesenski ekvinocij dostigao najnižu točku

svog silaznog luka, netočne geocentrične teorije Aristotela i Ptolomeja već su bile širom

15 Republikanska ideja odnosi se na zagovornike one vlasti koja nije ni monarhija niti diktatura, već se temelji na vladavini prava. (op. prev.) 16 Novi Svijet jedno je od imena koje se koristi za Ameriku. (op. prev.)

70

prihvaćene. Ekvinocij je putovao tisuću godina na svom uzlaznom luku prije nego što se

pojavio Kopernik koji će ponovo oživjeti heliocentričnu teoriju, te je, zato što je rođen u kali

yugi uzlaznog luka, bio jedan od prvih utemeljitelja moderne astronomije. U sljedećim je

stoljećima njegov znanstveni rad nastavljen sa sve većom točnošću i dodatnim razvojem.

U biti, veliko doba slavne helenske kulture - 6. i 5. st. pr.Kr. kada su Tales, Pitagora, Sokrat,

Platon, Fidija, Periklo, Eshil, Sofoklo, Euripid, Meton, Anaksagora i mnogi drugi veliki umovi

stvorili zadnju veliku oazu kreativne kulture u pustinji silaznog mračnog doba - ima savršenu

vremensku korespondenciju, prema mapi vremena, sa sljedećim velikim intelektualnim

napretkom u zapadnome svijetu. 15. i 16. stoljeće, koja su svjedočila mnogim "zvijezdama"

učenjaštva, toliko su udaljena od najniže točke pada17 na jednoj strani ekvinocijskog ciklusa

upravo koliko su 5. i 6. st. pr. Kr. udaljeni od nje na drugoj strani. Tako možemo promatrati -

kroz povezanost svjetskih doba s velikim krugom ekvinocijske rotacije - zabilježena razdoblja

naše povijesti te ponavljanje mogućnosti koje se događa na jednako udaljenim točkama tog

kruga.

Spomenik Koperniku u Varšavi

17 Najniža točka pada ili mjesto susreta dviju kali yuga je dakle 498. god. (op. prev.)

71

Poglavlje 10

Zadnji članak bavio se je usporenim razvojem zadnjeg tamnog doba, kali yugom uzlaznog

luka, čiji je kraj bio pri završetku 17. stoljeća (1698. god.). Razmatranje sljedećeg doba, koje

je označeno postupnim uzdizanjem jesenskog ekvinocija na zodijakalnom krugu, dovodi nas

u suvremeno doba - dwapara yugu ili brončano doba uzlaznog luka, koje će svoje trajanje od

2400 godina završiti 4098. godine.

Sadašnja godina, 1933.18, 235. je godina dwapare yuge te je svjetski napredak u ova malo

više od dva stoljeća znatno veći nego u 24 stoljeća (od koliko ih se sastoje dvije kali yuge)

koja su prethodila ovom modernom brončanom dobu. Čovjekova inteligencija postala je

usklađena sa suptilnim vibracijama novog doba; znanje navire kao poplava; otkrića i izumi

preobrazili su svijet kao kakvom magijom.

U trećem poglavlju bile su iznesene sljedeće tvrdnje: "Svaka od četiri yuge, kao što je to

opisano od strane drevnih hinduskih mudraca, povezana je s jednom od četiriju sila Maye,

tamom Iluzije što od čovjeka skriva njegovu božansku prirodu. Svaka yuga donosi

čovječanstvu općenito mogućnost da kontrolira i razumije jednu od ovih univerzalnih sila.

Četiri iluzije, abidiye, maye, od najočitije do najsuptilnije su:

1) Atomski oblik, Patra ili Anu, svijet najočitije fizičke manifestacije, gdje je Jedna Supstanca

pojavljuje u mnoge bezbrojne oblike; 2) Prostor, Desh, gdje je ideja podijeljenosti stvorena u

Nikad-Djeljivom; 3) Vrijeme, Kal, gdje um poima promjenu u Nikad-Promjenjivom; 4)

Vibracija, Aum, univerzalna kreativna snaga koja zamagljuje naše ostvarenje od Nikad-

Stvorenog.

U kali yugi, znanje i moć čovjeka ograničeni su na najgrublju fizičku materiju (Bhuloka, prva

sfera), a njegovo stanje kao prirodne kaste je šudra, tj. ovisnost o Prirodi. Tijekom ove yuge,

njegov um je usmjeren na probleme materijalne objektivnosti, tj. na abidyu atomske forme.

U dwapara yugi čovjek počinje shvaćati električna svojstva, finije sile i suptilnije spoznaje

koje se tiču kreacije. Shvaća da sva materija, tj. atomska forma u konačnici nije ništa drugo

doli izraz energije, vibratorne sile, električnih svojstava. Tijekom ovoga doba čovjek stječe

moć da uništi abidyju, iluziju, Prostora, pa je tako drugo ograničenje Maye nadvladano."

18 To je dakle godina kada je izvorno napisana serija ovih članaka za časopis "East-West".

72

Vrijeme potvrđuje drevne klasifikacije

Zar vrijeme nije potvrdilo vrijednost ovih drevnih hinduskih klasifikacija? Zar povijest nije

potkrijepila točnost ovih vremenoperioda utvrđenih od strane nadahnutih rišija (mudraca) za

razna svjetska doba, a koja su obilježena unutar 24.000-godišnjeg kruga ekvinocijske

precesije? Zar sada zaista nismo u dwapara yugi, a čemu svjedoči:

1) Naše razumijevanje tajne materije,

2) Korištenje električne energije,

3) Pobijeđeni prostor?

Više nismo šudre koje ovise o prirodi, a također više ne postoji ni ropstvo. Nestajanje toga

dogodilo se dolaskom mehaničkih i industrijskih revolucija koje se odražavaju u našem

sadašnjem dobu. Do 1833. godine, ropstvo je ukinuto u svim francuskim i engleskim

kolonijama. Car Aleksandar II. oslobodio je u Rusiji 1861. godine 23 milijuna kmetova. Dvije

godine kasnije predsjednik Lincoln zabranio je ropstvo u Novom Svijetu. "Da tkalački stan

može tkati sam od sebe", napisao je Aristotel u obrani ropstva, "onda ne bi bilo potrebe za

robovima." Korištenje strojeva, s parom, stlačenim zrakom i plinovima te elektricitetom kao

motorima, oslobodilo je ljude od okrutnog i teškog fizičkog rada.

Parni stroj, 1904.

73

Istodobno, kako je čovjekovo fizičko tijelo postalo nevažno kao izvor sirove snage, vrijednost

njegova uma, odnosno njegove funkcije kao misleće i razumne individue sposobne

kontrolirati i razumjeti strojeve, povećala se je te će se nastavljati povećavati sa sve

složenijim izumima doba strojeva.

Obrazovanje širokih masa otišlo je dalje i dublje u zadnje dvije stotine godine nego u

prethodnih dvije tisuće.

Trijumf nad željezom

Dwapara yuga je zapravo priča o porastu ljudske moći nad strukturnim materijalima, što je

posebno važno u slučaju željeza i njegova derivata čelika. Tako smo doslovno trijumfirali nad

željeznim dobom kali yuge. "Danas se u električnoj peći mogu vidjeti tone usijanog željeza

koje se kovitla kao ključalo mlijeko u tavi. Ništa u prethodnim praktičnim naprecima

čovječanstva nije posljedično usporedivo s potpunim majstorstvom nad ogromnim masama

čelika i željeza te njihovim sastavom i kvalitetom, a koje je čovjek sada postigao. Željeznice i

rani strojevi raznih vrsta bili su prvi trijumfi novih metalurških metoda. Onda su došli željezni

i čelični brodovi, veliki mostovi, te novi načini masovnog korištenja čelika u gradnji. U staroj

kući ili brodu, materija je bila dominantna - materijalu i njegovim potrebama moralo se

ropski udovoljavati; u novoj, materija je zarobljena, promijenjena, ukroćena. U ovom velikom

i rastućem majstorstvu nad tvarima, nad različitima vrstama stakla, nad kamenjem, žbukom i

slično, nad bojama i teksturama, ostvareni su glavni trijumfi mehaničke revolucije.

Istovremeno sa širenjem mehaničkih mogućnosti izrasla je nova znanost elektriciteta.

Iznenada su došla električna svjetla i električna vučna snaga, te promjena sila, mogućnost

slanja energije, koja može biti transformirana u mehanički pokret, svjetlo ili toplinu - ovisno

kako netko izabere, kroz bakrenu žicu, na isti način kao što se voda šalje kroz cijevi. Sve je to

počelo dolaziti k običnim ljudima. Prijevoz ljudi avionima počeo je 1909. godine. Činilo se da

će s usavršavanjem željeznica i automobila doći do pauze u povećanju brzine prijevoza, no s

letećim strojevima došlo je do daljnjeg smanjivanja efektivne udaljenosti između jedne točke

na Zemlji i neke druge. Znanost poljoprivrede i agrarna kemija tijekom 19. stoljeća ostvarile

74

su paralelne napretke. Ljudi su naučili tako obrađivati i obogaćivati tlo da sada dobivaju četiri

ili pet puta više roda nego što bi od iste površine dobili u 17. stoljeću. Također je ostvaren

izvanredan napredak u medicini; prosječan životni vijek je porastao, povećala se

svakodnevna učinkovitost, štete zbog lošeg zdravlja značajno su se smanjile. Sve u svemu

sada imamo tako velike promjene u ljudskim životima da možemo govoriti o novoj fazi

povijesti."

Budućnost dwapara yuge

Još nismo prešli ni jednu desetinu uzlaznog brončanog doba. Ono što je moderna znanost do

sada postigla je, prema tome, manje od jedne desetine onoga što će ostvariti do 4098.

godine. Profesor Soddy je, govoreći o radioaktivnosti, rekao: "Čini se nevjerojatnim, no

svejedno je istina, da znanost pred kraj 19. stoljeća nije ni sumnjala u postojanje originalnih

izvora prirodne energije. Vidici koji su se otvorili ovim novim otkrićima su, kao što je svima

poznato, bez presedana u cijeloj povijesti znanosti."

Tek su nedavno znanstvenici uspjeli utjecati na prirodne elemente te rascijepiti atom.

"Profesor E. O. Lawrence, koji vodi laboratorije za radijaciju Sveučilišta u Kaliforniji", piše

Harry M. Nelson, "izjavio je da kada čovjek konačno nauči kako da iskoristi energiju koja se

oslobađa cijepanjem atoma19, imat će pod svojom kontrolom ogromnu silu, diva koji će iz

temelja promijeniti sve današnje načina transporta, grijanja, osvjetljavanja - možda čak i

samu našu egzistenciju. Iako je znanje o atomu ograničeno uglavnom na njegovu vanjsku

strukturu, posljednji eksperimenti koji su rezultirali raspadanjem jezgre ili nucleusa atoma

litija otvaraju znanosti posve novi svijet. Sudeći prema napretku na drugim poljima znanosti

koji je nastao kao rezultat sličnih eksperimenata, u budućnosti ćemo vrlo vjerojatno

svjedočiti napretku u ljudskim životima o kojima se prije nije moglo ni sanjati." Ukratko,

praktično korištenje atomske energije učinit će zastarjelim sve današnje načine dobivanja

energije. "Kozmičke zrake", kaže profesor August Piccard, "mogle bi biti energija budućnosti,

upregnuta energija koja će osvjetljavati gradove, pogoniti industrijska postrojenja i pokretati

zrakoplove u stratosferu ogromnom brzinom."

19 Cijepanje atoma, odnosno nuklearnu fisiju, prvi su uspješno izvršili njemački kemičari Otto Hahn i Fritz Strassmann 1938. godine, dakle otprilike 5 godina nakon što su napisani ovi tekstovi. (op. prev.)

75

Elektricitet - nepoznato

Što se tiče aktualnog znanja o elektricitetu, čovjek samo zna da se pojavljuje kroz razna

magnetska, termalna te kemijska kretanja i pojave. Njegovu pravu prirodu malo razumije te

ništa ne zna o njegovom izvoru, koji je zapravo chittwa, sjedište univerzalnog magnetizma, a

koji neće biti u potpunosti poznat sve do sljedećeg doba - srebrenog doba ili treta yuge. Iako

znanstvenici još od doba Benjamina Franklina uočavaju da se elektricitet pojavljuje kroz dva

načina, pozitivan i negativan, ne shvaćaju u cijelosti treći, neutralizirajući način njegove

manifestacije. Da drevni Hindusi nisu pogriješili u vezi svojih klasifikacija elektriciteta,

svjedoči činjenica da je danas poznato kako termioni ili elektroni koje emitira zagrijana tvar

mogu pokazati električni naboj, pozitivan ili negativan, ili pak mogu biti bez naboja

(neutralizirani).

Nadalje, moderni znanstvenici ne razumiju da postoji pet različitih oblika elektriciteta, svaki s

tri načina manifestacije. To su pancha tattwe - pet izvora-uzroka kreacije. Pet električnih

energija s njima korespondiraju u čovjekovom tijelu, putem njegovih pet različitih senzornih

nervnih impulsa koji su po svojoj prirodi čisto električni. Ogroman svijet novih spoznaja,

novih istraživanja i novih otkrića čeka na znanstvenike koji će proučavati i demonstrirati

grandiozne vječne istine univerzalne kreacije koje su pak prije jako mnogo vremena

razotkrivene od strane drevnih hindu rišija. Dr. George W. Crile iz Clevelanda daje recentnu

potvrdu veoma starih ideja kroz svoju izjavu da "ljudskim mozgom upravlja isključivo

elektricitet, te je sastavljen od kompleksnog stvaranja i distribucije sustava napajanja. Sastoji

se od ne manje od četiri kvadrilijuna individualnih izvora snage, s tim da nadbubrežna

žlijezda služi kao elektrana."

Zašto je naše doba "brončano"?

Ovdje će biti korisno istaknuti primjenjivost izraza "brončano doba" na naše sadašnje

električno doba. Bronca je legura od metala, uglavnom bakra, te se upravo na bakru - zbog

njegove odlične provodljivosti i otpornosti na hrđu - temelji električna industrija. Željezo,

76

kojim upravlja Saturn, teški planet ograničenja, bilo je najvažniji metal tijekom dvaju

željeznih doba koja su prethodila našoj sadašnjoj epohi. Srebro i zlato će bez sumnje biti

posebno važni metali budućeg srebrenog i zlatnog doba.

Bakar i bronca su pod vlašću kooperativnog planeta Venere, i tijekom stoljeća brončanog

doba koja su pred nama opravdano možemo očekivati praktičnu realizaciju ideala ljudskoga

bratstva. "Još se ne očitova što ćemo biti." (Ivanova poslanica, 3:2) Srebrenim i zlatnim

dobom vladat će dva nebeska osvjetljivača - Mjesec i Sunce.

Moć ponuđena čovjeku u dwapara yugi da podčini prostor - drugu Mayinu iluziju - već se je

snažno manifestirala u prvim godinama našeg doba, ponajviše kroz radiovalove. Možemo

poslati radijsku poruku oko cijeloga svijeta u manje od jedne sedmine sekunde. U nešto

manjem obimu, prostor je pokoren kroz telefone, telegrafe, podmorske kabele, televiziju i

avione. No do sada su razvijene samo dvije od pet vrsta elektriciteta - one koja se odnose na

sliku i zvuk. Preostale tri vrste elektriciteta ostaju za budućnost, kada ćemo možda biti u

stanju dodirnuti prijatelje širom svijeta te pomirisati i okusiti objekte u njihovim sobama.

Prividna ograničenja prostora već su, na druge načine, prevladana kroz izum spektroskopa.

Danas astronomi razumiju strukturu i kemijski sastav svih planeta u našem solarnom sustavu

te udaljenih zvijezda, te mogu odrediti opseg i smjer kretanja drugih solarnih sustava.

Utvrđeno je da se Zemlja sastoji od istih materijala kao i ostatak Svemira, da svi svjetovi u

kreaciji imaju isto podrijetlo, slične karakteristike te da su uzajamno povezani. Spektralna

analiza također nam je ukazala na postojanje dosad nepoznatih elemenata, te znanost sada

tvrdi da postoje 92 elementa koji su temelj kozmičke kreacije. Na polju elektrokemije čovjek

je uspio premostiti jaz koji je prije postojao između organskih i neorganskih supstanci; ugljik,

temelj organskih spojeva, stvoren je u električnoj peći kako bi se direktno povezivao s

metalima.

Ostali izumi dwapara yuge služe trostrukoj svrsi električnog doba; kroz upotrebu mikroskopa,

teleskopa, fotografije i X-zraka, čovjek je proširio carstvo svojih promatranja s konačnog na

beskonačno, te je stekao znanje o svjetovima koji su inače premaleni, preudaljeni,

prenestalni ili pregusti za njegovo osjetilno opažanje.

77

Poglavlje 11

Danas je prošireno pogrešno shvaćanje vezano uz astrologiju da će svijet uskoro ući, te da

već osjeća vibracije zodijačkog doba Vodenjaka. Ovo je vjerovanje temeljeno na činjenici da

će se proljetni ekvinocij, na pravcu od oko 726 godina, vratiti unazad u znak Vodenjaka. Zbog

nedostatka znanja o povezanosti svjetskih doba s krugom ekvinocijske precesije (kao što je

po prvi put na Zapadu objašnjeno u ovim člancima), astrolozi su pokušali objasniti veliki

napredak koji je svijet postigao u zadnja dva stoljeća - a koji je u cijelosti nastao zbog početka

brončanog doba ili dwapara yuge 1698. godine - tako što su pretpostavili da čovječanstvo

mora da reagira na vibracije inventivnog, progresivnog, čovjekoljubivog Vodenjaka.

Međutim, ta teorija je neodrživa. Činjenica je da je proljetni ekvinocij još uvijek u drugom

dekanu20 Riba te ne može biti "unutar sfere" utjecaja Vodenjaka. 1698. godine kad je

započelo sadašnje električno dwapara doba, proljetni ekvinocij padao je u točku 13° 20' Riba,

te je sada (1933.) dosegao 13° 05' Riba. Ne postoji astrološko opravdanje za tvrdnju da su

veliki svjetski napreci u zadnje dvije stotine godina nastali zbog pozicije 10° do 10° unutar

sfere utjecaja Vodenjaka. Razumijevanje četiriju svjetskih doba i njihova vremena povezanog

s ekvinocijskim krugom ključ je shvaćanja različitih svjetskih stanja u prošlosti, sadašnjosti i

budućnosti, te će astrolozima omogućiti da odbace razna pogrešna vjerovanja koja su

aktualna danas.

Približava se doba Lava

Sada bi trebalo naglasiti još jednu stvar. Cijela serija ovih članaka dokazala je istinu u

tvrdnjama drevnih Hindusa da je položaj jesenskog, a ne proljetnog ekvinocija, ključan za

čovječanstvo. Povijest je pokazala da napredovanje i nazadovanje svijeta slijedi uzdizanje i

pad jesenskih ekvinocija u zodijačkom krugu. Upravo se u našem vremenu uzdiže jesenski

ekvinocij koji je u dwapara ili brončanom dobu. Drugo doba koje je obilježeno jesenskim

ekvinocijem je zodijačko doba Djevice. Proljetni ekvinocij s druge strane pak opada (na svom

silaznom luku), te je u dijelu ekvinocijskog kruga koji pripada zlatnom dobu, u zodijačkom

znaku Riba. Zbog toga je jasno da je jesenski, a ne proljetni ekvinocij, pravi pokazatelj stanja

20 Dekan (decan) u astrologiji predstavlja svaki od triju jednakih dijelova (od po 10 stupnjeva) nekog zodijačkog znaka. (op. prev.)

78

u svijetu. To je ovdje istaknuto jer zapadnjački astrolozi prednost daju proljetnom ekvinociju

te naše sadašnje doba nazivaju dobom Riba. Zapravo, naše zodijačko doba je doba Djevice

pošto proljetni ekvinocij pada u tom znaku, te ćemo za 726 godina ući u doba Lava, a ne

Vodenjaka, osim u sekundarnom smislu.

Može biti da je 24.000 godina ekvinocijskog kruga kroz koji sada prolazimo ženski ili negativni

krug, te je zato jesenski, a ne proljetni ekvinocij, od primarne važnosti tijekom ovoga

perioda, jer pravila drevnih astrologa nam kažu da je Vaga 0° (mjesto na jesenskom

ekvinociju) prirodna polazna točka za ženski horoskop, kao što je Ovan 0° za muški.

Fiziološki krugovi

Drevni hindu zapisi govore nam da krug ekvinocijske precesije traje 24.000 godina.

Astronomi Zapada (koji, za razliku od Hindusa, nemaju zapise ni o jednom potpunom krugu)

procjenjuju trajanje tog kruga na 25.920 godina naprosto zato što je trenutna razina gibanja

oko 50" godišnje ili jedan stupanj u svake 72 godine (72 x 360o = 25,920). Ipak, prema

Hindusima, razina gibanja nije konstantna, već varira u različitim stupnjevima kruga. Duboka

veza između ekvinocijskog kruga i ljudskog života pokazana je na primjeru otkucaja srca u

čovjeku koji su regulirani ekvinocijskim gibanjem. Broj otkucaja normalnog srca je 72 u

minuti, odgovarajući tako periodu od 72 godine koliko sada treba ekvinocijima da prijeđu

jedan stupanj zodijaka. Brzina ekvinocijskog gibanja povećat će se slijedom uzlaza jesenskog

ekvinocija na zodijačkom krugu, te u vrijeme kada dosegne dio kruga koji odgovara uzlaznom

zlatnom dobu prelazit će 1 stupanj zodijaka u otprilike 60 godina. Tada će ljudski puls biti

samo 60 otkucaja u minuti. S obzirom na to da će ljudi iz zlatnog doba biti očito superiorniji

ljudima iz sadašnjeg doba, neizbježno je da će njihov broj otkucaja srca u minuti biti manji od

današnje normalne razine. Dobro je poznato da su dugovječnost i koncentracija povezani s

usporavanjem disanja i broja otkucaja srca. Onaj tko je u stanju svjesno kontrolirati rad srca,

smiriti puls i usporiti svoj tempo, može, kao što znaju studenti yoge21, produžiti svoj život i

pomladiti tjelesne stanice.

21 U originalu piše "studenti Yogode". Yogoda Satsanga Society je društvo koje je 1917. utemeljio Yogananda. (op. prev.)

79

Disanje i koncentracija

Ljudsko disanje ima određenih sličnosti s ekvinocijskim krugom. U zdravih, odraslih ljudi

brzina disanja je 72 udisaja u 4 minute odnosno 18 udisaja u minuti. Ljudi će u zlatnom dobu

disati svega 60 puta u 4 minute. Manji broj duljih udisaja po minuti najkraći je put do

koncentriranog uma. Kad je netko nečim jako zaokupljen, disanje mu nehotice postaje sve

sporije i sporije. Svijest je prisno povezana s disanjem. Što neka osoba brže diše, to je manje

svjesnija, te pažnja te osobe ne može ostati usredotočena. Kirurzi od prije par tisuća godina,

prije pojave anestetika, iskorištavali su ovo na način da su izazivali nesvjesticu kod pacijenata

govoreći im da kroz nekoliko trenutaka dišu veoma brzo.

Majmun, najnemirnija od sviju životinja, ima vrlo ubrzan respiratorni sustav - oko 32 udisaja

u minuti. Životinje koje postižu dugovječnost imaju spore otkucaje srca i sporo disanje. Slon,

zmija i kornjača, čiji životni vijek nadilazi čovjekov dišu 11, 7 te 4 puta u minuti.

Važnost broja 72 u ljudskome životu u trenutnom periodu ekvinocijskog kruga pokazana je

na mnoge načine - 72 inča22 ili 6 stopa idealna je visina, te su 72 godine, koje približno

odgovaraju godinama Psalmista ("tri dvadesetice i deset"), idealan životni vijek za prosječnog

čovjeka našeg doba. Mogu se dati brojni primjeri podudaranja između ekvinocijskog kruga i

ritmičke periodičnosti ljudskih fizioloških procesa. Svaki je čovjek minijaturni zodijak, te u

sebi vjerno reproducira kretanja solarnog sustava. "Gospodine Bože moj, učinio si mnoga

divna djela; ako bi ih obznanio i o njima pričao, bilo bi ih više nego što ih se može nabrojati."

Psalam 40:5

Početna točka solarnog sustava

Sada ćemo reći nešto o odnosu ekvinocijskog kruga s većim krugovima ili ciklusima, onima

koji određuju trajanje solarnih sustava i svjetova. Drevni hindu rišiji tvrdili su da je novi Dan

stvaranja prisutan u svim planetima bilo kojeg solarnog sustava, a koji se nalaze unutar istog

zodijačkog stupnja. Zvijezda nekretnica koja označava ovaj stupanj služila bi, kroz cijeli vijek

života solarnog sustava, kao početna točka ili prvi stupanj Ovna fiksnog zodijaka. Hindusi su 22 72 inča jednako je 1,82 m. (op. prev.)

80

smatrali da zvijezda Revati (Zeta Piscium) na nebu označava položaj Ovan 0° za sadašnji

solarni sustav.

Gospodin G. E. Sutcliffe, istaknuti astronom i astrolog, u članku naslovljenom "Brahmin dan"

dokazao je da postoji krug od 23.892 godine (ili okretanja Zemlje oko Sunca) u kojem se tri

člana našeg solarnog sustava - Venera, Zemlja i Mars - istovremeno vraćaju na prvi stupanj

fiksnog zodijaka. Po svoj prilici ovaj se krug od 23.892 godine točno podudara s ekvinocijskim

krugom, te su drevni Hindusi trajanje tog kruga odredili brojkom od 24.000 godina jednim

dijelom zbog lakše upotrebe u svakodnevne svrhe, tj. zbog okruglog broja, a drugim dijelom

zbog toga što egzoterične brojke koje su nam ostavili drevni mudraci nisu uvijek bile posve

točne - zahtijevale su ezoteričnu interpretaciju ili promjenu iz jednog mjernog oblika u drugi.

Na taj način mnoge hinduske brojke koje se ne čine posve točne unutar decimalnog sustava,

postaju jasnije kad ih se promotri unutar duodecimalnog, sedmornog ili nekog drugog

sustava mjerenja.

"Brahmin dan"

Ako prihvatimo period od 23.892 godine kao pravo trajanje ekvinocijskog kruga, te

istodobno imamo na umu da se u ovom periodu tri člana našeg solarnog sustava vraćaju na

isti zodijački stupanj, shvatit ćemo da se životni vijek sadašnjeg solarnog sustava mora mjeriti

brojem koji je točan višekratnik od 23.892 godine. Sutcliffe je pokazao da se u periodu od

4,300.560 godina, koji točno odgovara trajanju 180 ekvinocijskih krugova, svaki planet našeg

solarnog sustava vraća na početni stupanj Ovna. Točan višekratnik ovog perioda maha yuge

(4,300.560 godina) određivat će životni vijek dodijeljen našem sadašnjem solarnom sustavu.

Bhagavad Gita (u poglavlju 8) ovo nam pojašnjava:

Ako poznaješ Brahmin dan,

koji se sastoji od tisuću yuga;

ako znaš

da tisuću yuga

čini Brahminu noć,

tada poznaješ Dan i Noć

81

kao što ih On zna!

Dolaskom velike Zore

ono što je Nevidljivo

ponovo postaje Vidljivo;

Kad se duboka Noć smrači

sve što postoji vraća se

natrag Njemu koji je stvorio.

Ako za maha yugu (tisućiti dio kalpe) uzmemo brojku od 4,300.560 godina, promatrajući je

kao jednu od "tisuću yuga", koje opet čine jedan "Brahmin dan", tada je period od

4,300,560.000 godina jedan Dan u kreaciji ili životni vijek jednog solarnog sustava. Ako to

pomnožimo s 2, dobit ćemo 8,601,120.000 godina što odgovara jednom Brahminom Danu i

Noći, odnosno vremenu Stvaranja (Manvantara) i Rastvaranja (Pralaya). Sutcliffe je iznio

mnoge iznimno zanimljive razloge za vjerovanje da ove jako velike brojke točno predstavljaju

Brahmine periode. Slijedi jedna od njegovih matematičkih demonstracija:

"Koja je numerička veza između Brahminog Dana i Noći te dana i noći od 24 sata? To će nam

otkriti jednostavno množenje. Broj dana u zvjezdanoj godini je 365.256, te 8,601,120.000 x

365.256 = 31.416 x 1012 = n x 1012. Broj 1012 je odnos dijametra i obujma kruga te ga

matematičari predstavljaju grčkim slovom n (izražava se kao Pi23). Prema tome, vidimo da je

broj uobičajenih dana u Brahminom Danu n ili 31.416 pomnoženo s deset n dvanaestu, ili

pomnoženo s milijunom milijuna. Pi ima jako okultno značenje; simbol je kruga ili ciklusa, koji

je opet simbol Brahme ili Božanstva. Stoga vidimo da odnos uobičajenog dana s Brahminim

Danom, ili dan zemaljskog čovjeka s danom nebeskog čovjeka, može biti izražen kroz n, te u

skladu s tim možemo osjetiti okultnu važnost brojki. Doba Brahme, rečeno je, sastoji se od

100 godina Brahme pa bi u skladu s tim doba Brahme iznosilo 314,159,000,000.000 godina."

Brahmim Dan predstavlja životni vijek solarnog sustava, a doba Brahme trajanje cijelog

univerzuma.

23 Pi ili π je matematička konstanta, danas široko primjenjivana u matematici i fizici. Definira se kao odnos opsega i promjera kruga. Ponekad je znan i kao Arhimedova konstanta ili Ludolfov broj. (op. prev.)

82

Doba Brahme (životni vijek univerzuma): 314 bilijuna i 159 milijardi godina

Tako smo kroz indicije dobivene kroz trajanje ekvinocijskog kruga, te vođeni zapisima koje su

nam ostavili drevni hindu rišiji iz zlatnih doba daleke prošlosti, otkrili povezanost većih i

manjih kozmičkih krugova te izmjerili predviđeno trajanje sunaca i svjetova.

83

Poglavlje 12

Promatranje dijagrama ekvinocijskih svjetskih doba daje nam važnu informaciju da je kali

yuga, najmračnije i najnazadnije od četiri svjetska doba koja su sadržana u svakoj polovici

ekvinocijskog kruga, također i najkraće doba. Njezin period od 1200 godina je svega polovica

trajanja našeg brončanog doba ili dwapara yuge, jedna trećina srebrenog doba te jedna

četvrtina trajanja velikog zlatnog doba. Od cijeloga ekvinocijskog kruga od 24.000 godina,

samo se jedna desetina vremena odnosi na dva željezna doba koja taj krug sadrži. Ovo je

uistinu inspirativan uvid. Ipak, imajući na umu da se dvije kali yuge - jedna silaznog i jedna

uzlaznog luka - spajaju na način da se njihovo vrijeme zbraja, njihov se ujedinjen vijek od

2400 godina manifestira tek jednom tijekom svjetske povijesti, te ostavlja duži i mračniji

zapis ljudskog neznanja i patnje nego što bi to bilo kad bi dvije kali yuge bile vremenski

odvojene periodom nekog od kvalitetnijih doba.

Nema opravdanja za pesimizam

Mnogi ljudi izražavaju pesimistične sumnje da čovječanstvo sada doista prolazi kroz uzlazni

luk napretka koji će naposljetku dovesti do zlatnog doba sveopćeg mira, mudrosti i sreće.

"Cijela povijest protivi se takvoj pretpostavci", kažu ti ljudi, "jer su ljudske patnje i teškoće

temelji zemaljskog života, te u zapisima nikad nije zabilježeno vrijeme, od davnina pa sve do

danas, da one nisu postojale."

Ovakav sumoran pogled na mogućnosti čovječanstva postoji i prevladava samo zato što je

svijet sve do nedavno bio uronjen u 2400 godina dominacije kali yuge. Sva je naša povijest

zapravo povijest mračnog doba, s obzirom na to da se o drevnim civilizacijama koje su

postojale prije osnivanja Rima 753. god. pr. Kr. zna vrlo malo, te su često pogrešno

protumačene. Umovi ljudi iz kali yuge nisu u stanju razumjeti zapise civiliziranih ljudi

uzvišenijih doba. Uistinu, sve do zore našeg sadašnjeg brončanog doba 1698. godine, nije

bilo, općenito govoreći, znanstvenika ili arheologa vrijednih spomena. Mršavo znanje koje

danas imamo o stanju svijeta prije Grka i Rimljana, pojavilo se u zadnjih 200 godina, od

početka dwapara yuge. Kako vrijeme bude išlo dalje, otkrivat ćemo sve više spoznaja o

84

starim vremenima koje će pak oplemeniti naš pogled na povijest te će dokazati da većina

čovječanstva ipak nije uvijek bila u bijednom stanju kali yuga (702. pr. Kr. - 1698. po. Kr.)

Nadolazeća veličina našeg doba

Ipak, čak i potpuno znanje zadnjeg zlatnog, srebrnog i brončanog doba (11 502. - 702. pr. Kr.)

neće biti dovoljno da, po analogiji, modernom svijetu nagovijesti kakav veliki napredak i

prosvjetljenje nadolaze jer je zadnje zlatno, srebrno i brončano doba pripadalo silaznom luku

ekvinocijskog kruga te je u drevnom svijetu sa svakom godinom dolazilo nerazvijenije doba

te se gubio pojedini dio civilizacijskog naslijeđa.

Moderni se svijet pak izdigao iz željeznog doba u veću slobodu i moć sadašnjeg brončanog

doba, te će u nadolazećim vremenima kroz tisuće godina dolaziti do postupnog i stalnog

napretka i usavršavanja za čovječanstvo – sve dok jesenski ekvinocij ne dosegne kulminaciju

svog uzlaznog luka 12 498. godine. Tada za većinu ljudi više neće biti kontinuiranog napretka

te će svaka naredna godina tog 12.000-godišnjeg luka biti obilježena daljnjim propadanjem

civilizacije.

No čovječanstvo neće svjedočiti padu u one dubine degradacije kao za posljednjih dviju kali

yuga jer će sljedeće mračno doba (koje će započeti 23 298. godine) biti na višoj spirali u

dugim, epohama obilježenim nizovima ekvinocijskih krugova.

Važnost vremena

U sporom putovanju čovjeka prema realizaciji svoje božanstvenosti i njegovom posljedičnom

bijegu iz "kotača života" koji je Ezekiel vidio u svojoj viziji, a kojeg je opisao Buda, vrijeme je

jedan od najvažnijih faktora. Na temelju ovoga opravdano je vjerovati da ekvinocijski krugovi

slijede duhovni uzorak, te da svakim novim krugom čovječanstvo napreduje u odnosu na

prethodni krug. Stari Grci mislili su upravo na ovo kad su vladavinu nad zlatnim dobom

pripisali Kronu, tj. Saturnu, planetarnom bogu Vremena, jer Vrijeme sve dovodi u

savršenstvo.

85

U prethodnom članku objašnjeno je kako je sadašnje stvarno doba (1933.), kao što je

pokazano pozicijom jesenskog ekvinocija na zodijačkom krugu, 235. godina dwapara yuge

uzlaznog luka. U ovom rasponu, prvih 200 godina predstavljale su prijelaz ili mutaciju perioda

koji je još zadržao neke od karakteristika prethodnog mračnog, željeznog doba. Tek je 1898.

godine započela stvarna dwapara yuga.

Nadolazeći svjetski rat

Od te godine (1898.) prošlo je 35 godina te u tom rasponu vremena svjedočimo

neusporedivim uvjetima svjetskih nemira: prvi svjetski rat u povijesti čovječanstva, pad

kraljevstava i uspon diktatora. Prema znakovima uskoro dolazi potpuni kolaps ekonomskih,

financijskih i društvenih struktura svijeta. Pažljivi promatrači trenda gibanja u današnjemu

svijetu znaju da je blizu još jedan svjetski rat koji će izbrisati cijele nacije i baciti cijelu Zemlju

u more suza i krvi.

"Sljedeći će rat", kaže Guglielmo Ferrero, poznati talijanski povjesničar, "baciti Europu u kaos

iz kojeg se nikada neće izvući. Sljedeći je rat pogrebno zvono Europe. Propast naše zapadne

civilizacije." Poznavatelji biblijskih znanosti kažu da je Prvi svjetski rat bio početak

Armagedona24, te da će sljedeći biti nastavak i dovršenje tog prorokovanog događaja.

Stari poredak mora proći

Zbog čega su početne godine naše dwapara yuge crvene od krvi i crne od uništenja? To je

naprosto zato što moramo raskinuti s prošlošću. Institucije kali yuge ne mogu preživjeti

vibracije novog doba. Djeca dwapara yuge ne mogu izgraditi pravednije institucije buduće

civilizacije na propadajućim i loše položenim temeljima mračnog doba koje je sada

definitivno prošlost. Moć kali yuge utemeljena je na maču, i od mača mora nestati.

Oni malobrojni koji će preživjeti sljedeći svjetski rat, ponikli i učvršćeni kroz svoje patnje, bit

će preci onih kasnijih generacija koje će oživjeti civilizaciju stvarnog brončanog doba. Prema

24 Armagedon je, prema Ivanovu Otkrivenju, mjesto okupljanja vojski za bitku pred kraj vremena. Danas ta riječ simbolizira kraj svijeta, najčešće u nekom negativnom, razarajućem kontekstu. (op. prev.)

86

riječima Izaije, "Kada tvoj sud dođe na Zemlju, stanovnici svijeta upoznat će pravednost".

"Sjeti se mojeg poniženja i mojeg lutanja: gorčina i otrov! Bez prestanka na to misli moja

skrušena duša. To nosim u srcu, iz toga ću nadu crpsti." (Tužaljke proroka Jeremije, 3,19-21)

Bhagavad Gita nam daje sljedeće nadahnjujuće obećanje Krišne25, utjelovljenja Boga koji je

živio na kraju zadnjeg srebrnog doba:

Kad pravednost

opada, o Bharato! Kada pokvarenost

prevlada, ja dolazim, od doba do doba, te uzimam

vidljivi oblik, i nastanim se među ljudima,

pomažući dobrima, odvraćajući zle,

te ponovo ustoličujem Vrlinu na njeno prijestolje.

Zadnja kali yuga silaznog luka, najmračniji period cijelog ekvinocijskog ciklusa od 24.000

godina, svjedočila je dolasku dvojice svjetskih spasitelja, a to su bili Gautama Buda i Isus

Krist. Isus je obećao da će se ponovo pojaviti na Zemlji, te je svojim učenicima govorio o

znacima ili svjetskim događajima koji će prethoditi njegovom drugom dolasku. Oni koji

proučavaju biblijska proročanstva te mjere Velike piramide26 (koja je spomenuta u Izaiji: "U

onaj će dan biti žrtvenik Jahvin usred zemlje egipatske i stup posvećen Jahvi blizu granice

njegove. To će Jahvi nad Vojskama biti znak i svjedočanstvo u egipatskoj zemlji. Kad zazovu

Jahvu protiv tlačitelja, on će im poslati spasitelja i vođu da ih izbavi. I objavit će se Jahve

Egipćanima, i u onaj će dan Egipćani spoznati Jahvu.") slažu se da je blizu "vrijeme kraja" te

da će Gospodin doći "u sili i velikoj slavi" za vrijeme idućeg svjetskog rata.

"Vrijeme kraja", koje se tako često spominje u Bibliji, nije kraj svijeta, kao što mnogi

pogrešno misle, već kraj starog poretka. Riječ svijet (engl. world) dolazi od "whorl", što znači

"krug" ili "okrugao".

25 Krišna je u hinduizmu vrhovno božanstvo te ujedno glavni protagonist u spjevu "Bhagavad Gita", poznatom i kao "Gospodinova pjesma", a koji donosi dijalog između Krišne i princa Arjune tijekom velike bitke na Kurukšetri prije otprilike 5000 godina. Krišna se u hinduizmu često prikazuje i kao mladić koji svira flautu, simbolizirajući tako božanski zov kojim svoje poklonike izvodi iz iluzije ili maye. (op. prev.) 26 Velika ili Keopsova piramida u Gizi.

87

Nicholas Roerich, veliki ruski putnik, slikar i mistik, u svojoj knjizi Altai-Himalaja govori kako

su širom Azije rasprostranjene legende i rukopisi vezani uz Issu (Isusa). Malo je sumnje da je

Isus svoje "izgubljene godine", tj. godine prije njegovog javnog djelovanja u Izraelu, proveo u

Indiji, Tibetu i drugim dijelovima Azije, te da su ga ljudi tih zemalja poznavali i voljeli.

Roerich je također istaknuo da u Aziji postoji općeprihvaćeno očekivanje skorog dolaska

svjetskog mesije. Tibetanci su izračunali da će "netko velik i uzvišen" doći 1936. godine.

Azijska proročanstva, kaže Roerich, koja se tiču dolaska novog doba su: "Prvo će početi rat

bez presedana između svih nacija. Nakon toga će brat ustati protiv brata. Teći će oceani krvi.

Proći će samo nekoliko godina prije nego što svi čuju moćne korake Gospodina novog doba.

Već se mogu opaziti neobične manifestacije i sresti neobični ljudi. Oni su već otvorili vrata

znanja te dozreli plodovi padaju s drveća..."

"Dočekana je nova era prosvjetljenja. Svatko za njom poseže na svoj način. Netko bliže,

netko dalje; netko lijepo, netko iskrivljeno; no sve zanima ono isto predodređeno. To je

važno čuti i ponavljati. Domovina Gesara Kana27, Ladak (Tibet), zna da je došlo vrijeme

obnove. Kotan pamti znakove maitreye na drevnoj stupi28. Kalmuci u Karasharu očekuju

nadolazeću manifestaciju Budinog kaleža. Na Altayu Orioti su se odrekli šamanizma te

pjevaju nove napjeve očekivanom bijelom Burkanu. Glasnik bijelog Burkana, Oriot, već jaše

svijetom. Mongoli očekuju dolazak vladara svijeta te spremaju dukang (hram) Šambale. Na

Chang-tangu veličaju Gesar Kana i šapuću o posvećenim granicama Šambale. Na rijeci

Brahmaputri znaju za ašrame velikih duša te se sjećaju divnih Azara. Židovi očekuju Mesiju.

Muslimani očekuju Muntazara. U Išafanu je već osedlan bijeli konj. Kršćani svetog Tome

čekaju veliki dolazak te nose skrivene znakove. Hindusi poznaju avatara Kalkija. Kinezi za

Novu godinu pale vatre pred slikom Gesara Kana, vladara svijeta. Rigden Japo, vladar, prolazi

preko pustinje, dostižući svoj predodređeni put. Slijepac se može pitati: Zar je zaista tako?

Zar u tome nema pretjerivanja? Možda su neki fragmenti iz doba preživljavanja uzeti za

vjerovanja budućnosti?"

27 Gesar Kan je mitski junak Azije, pogotovo popularan u središnjoj Aziji. Legende o njemu prenošene su usmenom tradicijom. Među njegovim pothvatima najpoznatija je bitka protiv diva s 12 glava. 28 Stupa je tip budističkog hrama izgrađenog u obliku polukugle, tj. uzdignutog kupolastog nadsvoda. (op. prev.)

88

"To znači da onaj koji postavlja pitanja nikad nije bio na Istoku. Ako si ikad bio na ovim

mjestima; ako si prošao mnoge tisuće milja; ako si razgovarao s mnogim ljudima, onda

poznaješ stvarnost svega toga."

Ekvinocijska karta vremena u sukladnosti s proročanstvom

Biblije i Velike piramide

Tema Drugog Kristovog dolaska, biblijskog proročanstva te nagovještaja Velike piramide ne

može biti obrađena u ovom članku, već oni koji su za nju zainteresirani neka pogledaju

radove dr. Grattana Guinessa, Davida Davidsona te Fredericka Habermana. Iznimno

zanimljiva serija proročanskih pisama sada se pojavljuje u časopisu "Knowing People".

Ovdje će biti dovoljno reći da je ekvinocijska karta (dijagram) svjetskih doba, kojom smo se

intenzivno bavili u ovoj seriji članaka, u sukladnosti s proročanstvima Biblije i Velike

piramide, te se s njima slaže u tome da će svi tragovi kali yuge uskoro biti uništeni; da će

svijet pravedniji i pošteniji nego što sada možemo zamisliti, doći kao odgovarajući simbol i

manifestacija uzlazne dwapara yuge. "Oni će raskivati mačeve svoje za raonike, koplja svoja

za srpove. Narod protiv naroda neće više dizati mač i više se neće učiti ratu." (Izaija, 2,4)

Prosvjetljenje, postignuća i želje čovječanstva uzdići će se s uzlaznim jesenskim ekvinocijem,

u sukladnosti s velikim Božjim planom za Njegovu djecu na Zemlji. On je svoju poruku zapisao

u zvijezdama tako da je svi koji to žele mogu pročitati. "Nebesa pripovijedaju slavu Božju,

djela ruku njegovih navješćuje svod nebeski. Dan na dan šapće tu vijest, noć na noć donosi

to. Nema govora ni jezika gdje se ne čuje glas nebesa. U sav svijet prodire povik njihov, riječ

njihova do na kraj zemlje!" (Psalam 19, 1-4)

89

Poglavlje 13

Lemurija i Atlantida

Upečatljiv dokaz istinitosti ciklične prirode ljudskog napredovanja i nazadovanja, te

prisutnosti visokorazvijenih civilizacija na ovoj Zemlji prije desetaka tisuća godina, izašao je

na vidjelo tijekom zadnjih godina kroz geološke i arheološke dokaze postojanja i razvijene

kulture potopljenih kontinenata Lemurije i Atlantide. Tri znanstvene knjige o zemlji Mu

(Lemurija) pukovnika Jamesa Churchwarda29 ističu da je Lemurija bila "majka svijeta" te da je

njena civilizacija znatno starija od atlantidske. Atlantida je pak kasnije bila naseljena od

emigranata s Lemurije.

Churchward iznosi mnogo zanimljivih teorija koje podupiru njegovo uvjerenje da su

Lemurijanci svoju civilizaciju prenijeli u drevni Egipat, Grčku i druge dijelove svijeta. Egipatska

"Knjiga mrtvih" je sveti spomenik lemurijskim precima Egipćana koji su stradali kad je

Lemurija nestala ispod plavih voda Pacifičkog oceana. Churchward je hijeroglifsko ime

"Knjige mrtvih" preveo kao Per-m-hru, tj. "Mu je od tog dana krenuo naprijed". Veza između

drevnih Grka i Lemurije pokazana je kroz sastav grčkog alfabeta koji je, kako dokazuje

Churchward, "sačinjen od Cara-Maya zvukova i slova koji formiraju ep što se odnosi na

uništenje Lemurije."

Ova teorija, da su kolonisti s Lemurije, i kasnije Atlantide, proširili svoju civilizaciju diljem

drevnog svijeta, nije prihvaćena od većine znanstvenika, no mora se priznati da je to jedino

zadovoljavajuće objašnjenje za zagonetne sličnosti koje se mogu naći u drevnoj arhitekturi,

umjetnosti, jeziku, religiji, tradiciji i običajima zemalja koje su odvojene velikim prostorima,

kao što su Srednja Amerika i Meksiko na jednoj strani svijeta te Egipat i Babilonija na drugoj.

29 James Churchward (1851. – 1936.) bio je britanski autor, izumitelj i inženjer. 90-ih godina 19. stoljeća preselio se u SAD. Pisao je knjige o Lemuriji (Mu) te je tvrdio da mu je saznanje o toj zemlji došlo od strane indijskog svećenika koji ga je naučio čitati izumrli drevni jezik (koji je tada govorilo samo troje ljudi u Indiji). Uspio je vidjeti stare fragmentirane ploče s tekstovima preko kojih je navodno saznao kako se Lemurija prostirala od Havaja na sjeveru pa sve do otoka Fidži i Uskršnjeg otoka na jugu. Prema njemu, Lemurija je bila mjesto Edenskog vrta te je imala 64 milijuna stanovnika. Ta je civilizacija postojala prije 50.000 godina te je tehnološki bila razvijenija od sadašnje. Drevne civilizacije Indije, Babilona, Perzije, Egipta i Maya samo su blijedi ostaci lemurskih kolonija. (op. prev.)

90

Platonovo spominjanje Atlantide

Priča o Atlantidi poznatija je od priče o Lemurije, možda zato što je novija. Poznata Platonova

"Republika" najvećim je dijelom inspirirana grčkim tradicijama utemeljenima na velikoj

atlantidskoj civilizaciji, te u dvije druge knjige, "Timej" i "Kritija", Platon daje živopisne opise

izgubljenog kontinenta i njegovih stanovnika. Drugi drevni Grci pisali su o Atlantidi kao o

"blagoslovljenoj", "sretnoj" i "bogatoj" zemlji, Edenskom vrtu svijeta zlatnog doba iz davne

prošlosti, koje je vremenski bilo daleko čak i Grcima Platonovog vremena. Rimski pisci iz istog

perioda ogromno more između Europe i Amerike spominju kao Maris Atlantici, Atlantski

ocean, ukazujući tako na svoje uvjerenje da su njegove vode oplakivale kontinent Atlantidu.

Platon i ostali za Atlantiđane su napisali da posjeduju veličanstveno znanstveno znanje i moć.

Posebno je značajno za primijetiti njihovo osvajanje prostora kroz zrakoplove i televiziju.

Churchward vjeruje da su Lemurijanci i Atlantiđani tehnologiju zračnog transporta proširili

diljem drevnog svijeta. On u svojoj fascinantnoj knjizi "The Children of Mu"30 piše:

Drevni zrakoplovi

"Ovo su najdetaljniji zapisi koje sam pronašao o zrakoplovima Hindusa od prije 15 do 20

tisuća godina, osim jednoga koji sadrži nacrt i instrukcije za izgradnju zrakoplova i njegovog

stroja, motora, potiska itd. Snaga se dobiva iz atmosfere na veoma jednostavan i jeftin način.

Motor je nešto kao današnja turbina koja djeluje iz jedne komore u drugu dok se konačno ne

istroši. Jednom kada se motor upali, neće stati dok se ne ugasi. Nastavit će raditi sve dok se

ne istroši sklopovlje. Ovi zračni brodovi mogu kružiti oko zemlje bez da se i jednom spuste

dolje, i to sve dok nije istrošena mašinerija. Snaga im je neiscrpna, ili zapravo ograničena

jedino trajanjem metalnih dijelova. Pronašao sam da se spominju razni letovi od kojih su

neki, prema današnjim mapama, bili dugi od 1000 do 3000 milja. Svi zapisi vezani uz ove

zrakoplove jasno navode da su bili samopokrećući, da su mogli pogoniti same sebe; drugim

30 Churchward je dokaze za pisanje o nestaloj Lemuriji među ostalim našao i u kolekciji od 2600 kamenih ploča i artefakata koje je 1921. godine u Meksiku otkrio američki istraživač William Niven, a koje je Churchward dovodio u vezu s Lemurijom. No Churchwardova interpretacija nije priznata od strane službene znanosti. Niven je ploče (tablete) o kojima je riječ iskapao u Meksiku preko tri desetljeća. Na pločama su bili razni crteži i natpisi koje nitko nije uspio dešifrirati niti im odrediti porijeklo. Zanimljivo je da su sve ploče zagonetno nestale tijekom pokušaja njihova transporta iz Meksika u SAD. (op. prev.)

91

riječima, generirali su snagu letenjem. Nisu bili ovisni o pogonskom gorivu. Čini mi se, u

odnosu na to, i s obzirom na naše samohvale, da zaostajemo 15.000 – 20.000 tisuća godina.

Postoje mnogi kineski zapisi iz istoga razdoblja koji se odnose na drevne leteće strojeve."

Treba napomenuti da su nedavna iskapanja na Kreti na svjetlo iznijela zapise koji spominju

kretske zrakoplove.31

James Churchward

Atlantidski kralj Kron

Iako u Platonov opis Atlantide znanstvenici, sve do našeg vremena, imaju slabo povjerenje,

otkrića dr. Henryja Schliemanna, eminentnog arheologa, ne ostavljaju mjesta sumnji u

postojanje te zemlje. "Kada sam 1873. godine", piše Schliemann, "vršio iskapanja na

ostacima Troje u Hissarliku te u drugom gradu otkrio slavna blaga kralja Prijama, među tim

sam blagom pronašao neobičnu brončanu vazu koja je bila vrlo velika. Na njoj je, feničkim

hijeroglifima, pisalo: 'Od kralja Krona s Atlantide'. Među kolekcijom predmeta iz

31 Poznata je priča iz grčke mitologije o Dedalu i Ikaru. Dedal, slavni izumitelj koji je među ostalim sagradio kretski labirint i kojeg je kralj Minos zatočio u toranj, odlučio je napraviti krila sebi i svome mladome sinu Ikaru kako bi pobjegli s otoka. No prema mitu Ikar se, oduševljen letenjem, previše približio Suncu te mu je toplina otopila vosak kojim su bila povezana pera na krilima. Kad se vosak otopio, krila su mu otpala te se Ikar sunovratio u more i poginuo. (op. prev.)

92

Tiahaunacoa, Južna Amerika, postoji još jedna ovakva vaza, identična kao ova iz Prijamovog

blaga."

Važnost feničkih hijeroglifa objasnio je profesor Nicola Russo, u časopisu "The Atlantis

Quarterly": "Fenički alfabet, koji je prvi od svih europskih alfabeta, izveden je od atlantidskog

alfabeta, koji se pak davao na učenje Mayama u Centralnoj Americi. Atlantida je bila

domovina Arijaca ili Indoeuropljana, te semitskih naroda, ne isključujući turanijske. Muška i

ženska božanstva drevnih Grka, Feničana, Indijaca i Skandinavaca bili su kraljevi, kraljice i

heroji s Atlantide, te junačka djela koja mitologija pripisuje tim božanstvima nisu ništa drugo

nego pobrkani zapisi povijesnih zbivanja. Atlantida je nestala u strašnom grčenju prirode u

kojem je nestao cijeli otok, s gubitkom cijele populacije. Nekolicina onih koji su od opće

katastrofe pobjegli na brodovima i splavima donijeli su priču o tom događaju ljudima na

istoku i zapadu – tradicija koja seže sve do naših dana s legendom o općem potopu. Atlantida

je prije vremena Platona bila poznata u svetim tradicijama i legendama te su i Homer i

Heziod bili upoznati s legendom o Atlasu kojeg je Jupiter osudio da na svojim plećima drži

nebeski svod. Herodot također, u četvrtoj knjizi svoje 'Povijesti', spominje Atlantiđane, te

Diodor u svojoj 'Knjižnici povijesti' govori o Atlantiđanima, ljudima koji su civiliziraniji nego

današnji, a koji su naseljavaju bogatu zemlju s mnogo gradova."

Lewis Spance, učeni znanstvenik čija su istraživanja bacila važno svjetlo na nestale civilizacije

Atlantide i Lemurije, ističe da Suida tvrdi da su i Homer i Heziod bili Atlantiđani. U

Homerovim epovima slijepi bard "pjeva o svojoj zemlji, zemlji bogova, Atlantidi".

Vaze koje je pronašao Schliemann utvrđuju činjenicu da je postojao atlantidski kralj Kron, te

je kroz ovu vezu zanimljivo istaknuti da su drevni Grci sačuvali tradiciju svog zlatnog doba

koje se podudara s vladavinom kralja Krona, a koji je mogao biti vladar atlantidskih predaka

Grka.

Grupa onih koji su preživjeli atlantidsku kataklizmu naselila se u sjeverozapadnoj Africi te su

grčkim i rimskim piscima bili poznati kao "Atlantiđani". Oni su planine u toj regiji u njihovu

čast imenovali Atlas – Atlas je na latinskome jednina od izraza Atlantes.

Znanstvenici s Carnegia, koji su nedavno vršili iskapanja u Chichen Itzi, Yukatan, među

impozantnim ruševinama Piramide ratnika našli su hram posvećen Atlantiđanima.

93

Otočni ostaci Atlantide

Otočna skupina Antili u Karipskome moru te Kanarsko otočje sjeverozapadno od obale Afrike

istinski su ostaci Atlantide, kako vjeruju neki učenjaci, te ugrubo naznačuju opseg njenih

zapadnih i istočnih granica. Ove grupe otoka smještene su na oceanskom grebenu gdje su

česti potresi, te je ova regija, prema Scottu-Elliottu, "scena vulkanskih poremećaja gigantske

razine, i to unutar mjerljivog perioda geološkog vremena".

Članak u časopisu "The Atlantic Quarterly" iz rujna 1932. odnosi se na nedavno otkriće

arheologa Nicolasa de Ascania na Tenerifima, najvećeg otoka Kanarskog otočja, vaza i

grnčarije "izvanrednih proporcija i umijeća. Gospodin de Ascanio ne oklijeva tvrditi da su

grnčarija i materijal o kojem je riječ, 's izuzetkom oružja, najdrevniji produkti ljudskog

stvaranja koji su nam poznati'. Kaže da ne možemo sumnjati da su to ostaci napredne

civilizacije koja je postojala mnogo prije nego što su sadašnji stanovnici došli na otok.

Zaključak da su predivni primjeri grnčarstva o kojima je riječ stvarni ostaci atlantidskog

umijeća predstavlja jedno od najizvanrednijih potkrepljenja Platonove povijesti Atlantide."

Profesor Russo, u istom primjerku časopisa o kojem je riječ, ističe važnost rezultata

znanstvene ekspedicije broda Meteor oko Azorskih otoka. "Mitski otok, koji je do sada bio

predmet proučavanja mnogih pomno planiranih istraživanja, prema svjedočanstvu nedavne

njemačke znanstvene ekspedicije mora da se nalazio tamo gdje su danas Azorski otoci, te su

vrhovi Azora sigurno bili vrhovi planina potopljene Atlantide.32 Obris gornje potopljene

ravnine Azora koji je istražio Meteor naznačuje potopljeni kontinent Atlantidu, u skladu s

onim što su nam kroz svoje zapise ostavili Platon te geografi iz starina. Ovo je razlog zašto

učeni Nijemci drže da se potop Atlantide zbio 9500 godina pr. Kr., period tijekom kojeg je

Zemlja ušla u gibanje pod utjecajem Mjeseca. Pod magnetskim utjecajem ovog satelita,

oceanske vode su narasle i preplavile Atlantidu, tako da su ostali samo vrhovi najviših

planina. Tvrdnje ovih učenjaka dolaze pravovremeno kako bi bacile svjetlo na tamu mnogih

32 2013. godine pokraj obale otoka Terceira, koji je dio Azorskog otočja, pomoću GPS tehnologije otkrivena je potopljena građevina savršenog piramidalnog oblika, visine oko 60 metara (http://portuguese-american-journal.com/terceira-subaquatic-pyramidal-shaped-structure-found-azores/). Također, portugalski arheolozi su na Azorskim otocima nedavno otkrili razne kamene piramidalne strukture, neke visine i do 13 metara, a koje su poredane u skladu s ljetnim solsticijem. Oni vjeruju da su ljudi nastanjivali Azore tisućama godina prije dolaska Portugalaca. (op. prev.)

94

misterija koje okružuju Edenski otok, te također povezuju Egipat i Južnu Ameriku te iznose

sličnosti u karakteristikama njihovih civilizacija."

Potop oko 9500 g. pr. Kr.

Lewis Spence vjeruje da je kontinentalna Atlantida uništena pri kraju miocena33, ostavljajući

dva veća otoka. Jedan od ovih, onaj veći, bila je jedina Atlantida s kojom su bili upoznati stari

grčki i rimski pisci. Najveći dio otoka konačno je potopljen prirodnom kataklizmom koja se -

prema geološkim, povijesnim i tradicijskim dokazima - zbila oko 9500 pr. Kr.

Plutarh nam kaže da je Solon, atenski zakonodavac i Platonov predak, posjetio Egipt 600. g.

pr. Kr., te da mu je "Suchis, svećenik Saisa, Psenopisa i Heliopolisa, rekao da su prije 9000

godina veze između Egipćana i zemalja na zapadu bile prekinute zbog mulja koji je nakon

uništenja Atlantide more učinio nepogodnim za plovidbu."

"Kad je Atlantida prvi put bila potopljena", piše Chuchward, "ona je išla dolje pod more samo

toliko da bi za vrijeme oseke bila na nivou vode. Za vrijeme oseke pojavile bi se muljevite

obale s masama morske trave što je sjeverni Atlantik učinilo nepogodnim za plovidbu." Ovo

je bio pravi razlog zašto se drevni Grci nisu usudili ploviti onkraj Herkulovih stupova (kako su

se u prošlosti zvali Gibraltarski tjesnac). Kasnije je Atlantida potonula na sadašnju dubinu te

su se brodovi mogli slobodno kretati iznad njenog vodenog groba.

Neki drevni pisci o Atlantidi govore kao o Posejdonu. "Egipatski papirus navodi da je

Posejdon bio prvi kralj Atlantide te da je nakon njega slijedila duga linija Posejdonovića,

tvoreći tako Posejdon dinastiju (Churchward)."

Platonova priča kaže nam da je "Atlantida bila centar civilizacije te je pokorila cijeli svijet".

Dr. Schliemann donosi sljedeća zapažanja glede veze Egipta i Atlantide: "U muzeju u St.

Petersburgu, Rusija, postoji svitak papirusa, jedan od najstarijih na svijetu. Napisan je u

vrijeme vladavine faraona Senta, iz Druge dinastije. Papirus kaže da je 'faraon Sent poslao

ekspediciju na zapad u potrazi za tragovima zemlje Atlantide odakle su, 3500 godina prije,

stigli preci Egipćana, donoseći sa sobom svu mudrost svoje zemlje. Ekspedicija se vratila

33 Miocen je geološko razdoblje koje se proteže od oko 23 do 5 milijuna godina pr. Kr. (op. prev.)

95

nakon 5 godina s viješću da nisu našli ni ljude ni predmete koji bi im mogli nešto reći o

nestaloj zemlji'. Drugi papirus iz istoga muzeja čiji je autor Maneto, egipatski svećenik i

povjesničar, govori nam o vremenu od 13.900 godina tijekom kojeg su vladali mudraci s

Atlantide. Papirus navodi da je vrhunac atlantidske civilizacije bio na samome početku

egipatske povijesti, prije otprilike 16.000 godina."

Spence nam kaže da današnji Baski koji žive u Pirinejima "nisu oklijevali sebe proglasiti

zadnjom granom atlantidske rase – te možda ne bez razloga, jer je unutar granica

vjerojatnosti da su oni potomci Cro-Magnon rase koja je, čini se, na iberijsko tlo došla preko

oceana."

Porijeklo izraza "atlantski"

Brasseur de Bourbourg, pisac iz prethodnog stoljeća, pronašao je porijeklo riječi "atlantski"

na sljedeći način: "Riječ Atlas i atlantski nemaju porijeklo u niti jednom europskom jeziku. To

nisu grčke riječ te se ne mogu povezati ni s jednim jezikom Staroga svijeta. No u jeziku Nahu-

atlan (svojstven toltečkim plemenima staroga Meksika) odmah pronalazimo izraz a, atl, koji

znači 'voda', 'rat', te 'vrh glave'. Od ovoga dolazi niz riječi, kao što je atlan, ili vodena granica,

od koje imamo pridjev 'atlantski'. Grad po imenu Atlan već je postojao kad je ovaj kontinent

otkrio Kolumbo, na ulazu u zaljev Urahe." Drugi grad, koji postoji i danas, a sličnoga imena, je

Mazatlan, na zapadnoj obali Meksika. Jezik nahuatlan, kao što mu i ime implicira, sličan je i

izveden od atlantidskog jezika, jer su drevne civilizacije Maya i Tolteka, na mnogo načina

slične s egipatskom, u Meksiko i Yucatan prenijete s Atlantide, koja je pak bila kolonija

Lemurije, "majke svijeta."

Tema Atlantide, njena veličanstvena civilizacija i dramatičan kraj, izaziva fascinaciju kako

modernih tako i starijih pisaca. Uz znanstvene radove, objavljene u zadnjih 50 godina, od

znanstvenika kao što su Ignatius Donally, Schliemann, Spence, Russo i Churchward, također

su na tu temu napisane i mnoge novele i romani. "A Dweller on Two Planets", djelo koje je

napisao Phylos, poticajno je za čitanje. Romansa "L'Atlantide", od Benoita, nedavno je

snimljena u Francuskoj u obliku filma. "The Coming Race" Bulwer-Lyttona, veoma popularno

djelo među prethodnom generacijom, temeljeno je na atlantidskim tradicijama. Nedavno su

96

dva francuska pisca sastavila kompilaciju Bibliografija Atlantide, s više od 1700 referenci.

"Društva za atlantidske studije" sada postoje u Francuskoj, Italiji te drugim europskim

zemljama.

Francis Bacon, "otac eksperimentalne filozofije", u 17. je stoljeću napisao uzbudljivu knjigu,

ocrtavajući veliki plan za razvoj znanstvenog učenja koje je svjetske institucije trebalo učiniti

pravednijima i poštenijima. Utemeljenje Kraljevskog društva u Londonu 1662. godine bilo je

izravan rezultat inspirativnog djela lorda Bacona, koje je naslovljeno "Nova Atlantida".

- KRAJ -

97

Tara Mata - kratka biografija

Tara Mata je redovničko ime koje je uzela Laurie Virginia Pratt, bliska učenica Paramahanse

Yoganande, autora poznatog duhovnog klasika "Autobiografija jednog yogina". Rođena je 16.

kolovoza 1900. godine u San Franciscu, a kad je 1924. godine srela Yoganandu, on joj je

jednostavno rekao: "Došla si." Uskoro se pridružila njegovoj organizaciji Self-Realization

Fellowship (SRF).

Tara Mata (Laurie Pratt)

Yogananda ju je često hvalio kao vrijednu i duhovno naprednu učenicu. Njen najveći

praktični doprinos Yoganandinom radu i organizaciji SRF bio je urednički posao. Naime, Tara

Mata je vrlo kvalitetno uredila Yoganandinu najpoznatiju knjigu "Autobiografija jednog

yogina", a također je uredila i "Svetu znanost" Sri Yukteswara, Yoganandinog učitelja iz rodne

mu Indije.

98

Yogananda je za nju jednom prilikom rekao: "Nitko osim Laurie (Tare Mate) ne bi mogao

napraviti ovako dobar urednički posao na moje najveće zadovoljstvo. Gospodin će je

blagosloviti otkupljenjem za besmrtno služenje koje je pružila."

Tara Mata je napisala seriju članaka "Krugovi vremena" (Astrological World Cycles) u kojima

objašnjava prirodu vremena i njegov utjecaj na ljudsku rasu, te knjigu "Preteča nove rase" (A

Forerunner of a New Race), u kojoj opisuje svoja duhovna iskustva.

Umrla je u Los Angelesu 18. siječnja 1971.

Poznate su ove Yoganandine riječi vezano uz njezinu sudbinu:

"Za nju nije neophodno da u ovom životu meditira. Zbog toga što je uređivala moje tekstove,

i zbog toga što je došla kao visokonapredna duša, njoj to nije neophodno. Za nju sam već

pripremio mjesto na nebu."

Koliko je pak bilo veliko poštovanje Tare Mate za svog duhovnog učitelja, svjedoči i činjenica

da je svoj život često opisivala kao "red letter life" (u doslovnom prijevodu život istaknut

crvenim slovima), u smislu iznimne važnosti i vrijednosti života u kojem je netko dobio

vodstvo prosvijetljenog Majstora.