SVEU�ILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

LUCIJA DOVO�A BUTORAC

KRETANJE RADNE SNAGE UNUTAR EUROPSKE UNIJE

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, 2014.

SVEU�ILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

KRETANJE RADNE SNAGE UNUTAR EUROPSKE UNIJE

DIPLOMSKI RAD

Mentor: Prof.dr. Andrej Kumar

Kolegij: Makroekonomija EU

Student: Lucija Dovo�a Butorac

Gospodarstvo Europske unije

JMBAG: 0081108158

Rijeka rujan, 2014.

SADRŽAJ

�

1. UVOD .................................................................................................................................... 1�1.1. Problem i predmet istraživanja ................................................................................... 2�1.2. Radna hipoteza .............................................................................................................. 2�1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ............................................................................................ 3�1.4. Metode istraživanja ....................................................................................................... 3�1.5. Struktura rada ............................................................................................................... 4�

2. VAŽNIJA OBILJEŽJA SLOBODE KRETANJA RADNIKA U EUROPSKOJ UNIJI ................................................................................................................................................6�

2.1. Op�enito o migracijama i kretanjima radnika na prostoru Europske unije .......... 6�2.1.1. Pravci migracija u Europi ........................................................................................ 7�

2.1.2. Kretanja radne snage u Europskoj uniji .................................................................. 8�

2.1.3. Trendovi migracija stanovništva u Europskoj uniji ................................................. 9�

2.2. Migracije kao posljedice proširenja Unije ................................................................ 14�2.3.Trendovi mobilnosti radnika u Europskoj uniji ....................................................... 19�

2.3.1. Intra-europska mobilnost radnika ........................................................................... 20�2.3.2. Migracije visoko obrazovane radne snage u Europskoj uniji ................................ 22�2.3.3. Sezonski rad u Europskoj uniji ............................................................................... 23�2.3.4. Migracije studenata ................................................................................................ 24�

3. TRŽIŠTE RADA EUROPSKE UNIJE ........................................................................... 26�

3.1. Europsko tržište rada.................................................................................................. 26�3.1.1. Ocjena zaposlenosti temeljena na radnim mjestima .............................................. 30�3.1.2. Kvaliteta zaposlenika u EU-28 ............................................................................... 33�

3.2. Ekspanzije zapošljavanja u Europskoj uniji od 1995. – 2006. godine .................... 34�3.3. Kvaliteta radnih mjesta i kvaliteta života u Europskoj uniji kao poticaj mobilnosti .............................................................................................................................................. 37�3.4. Politika zapošljavanja Europske unije i poticanje na mobilnost ............................ 39�

4. POZICIJA HRVATSKE RADNE SNAGE U EUROPSKOJ UNIJI ............................ 43�

4.1. Stanje na tržištu rada Republike Hrvatske ............................................................. 43�4.2. Sloboda i ograni�enja kretanja hrvatskih radnika u Europskoj uniji ................... 47�

4.2.1. Europske mreže za razmjenu informacija i priznavanje kvalifikacija ................... 48�4.2.2. EURES ................................................................................................................... 51�

4.3. Mogu�nosti izaslanja hrvatskih radnika u Europsku uniju.................................... 52�4.4. Ekonomski i socijalni aspekt radnog života .............................................................. 53�

5. PROBLEMATIKA OGRANI�ENJA KRETANJA I DISKRIMINACIJE MIGRANATA U EUROPSKOJ UNIJI ............................................................................... 57�

5.1. Problematika integracije migranata .......................................................................... 57

�

5.1.1. Integracija migranata iz tre�ih država .................................................................... 57�5.1.2. Nezakonite migracije .............................................................................................. 58�

5.2. Ograni�enja prava na slobodno kretanje radnika ................................................... 59�5.2.1. Otvaranja tržišta rada za države EU2+1 ................................................................. 61�5.2.2. Predrasude o pitanjima mobilnosti ......................................................................... 62�

5.3. Problematika diskriminacije radnika iz novoprimljenih država �lanica .............. 63�5.3.1. Otvorena (neposredna) i prikrivena (posredna) diskriminacija .............................. 64�5.3.2. Argumenti koji potvr�uju postojanje diskriminacije ............................................. 65�

6. ZAKLJU�AK ..................................................................................................................... 70�

LITERATURA ....................................................................................................................... 73�

POPIS SLIKA ......................................................................................................................... 76�

POPIS GRAFIKONA ............................................................................................................ 76�

POPIS TABLICA ................................................................................................................... 77�

''Migrants make significant and essential contributions to the economic, social and cultural

development of their host countries and their communities back home. But too often these

contributions go unrecognized..."

Guy Ryder, ILO Director-General

1

1. UVOD

Društveni modeli koji prevladavaju u Europskoj uniji temelje se na slobodnom

poduzetništvu i unutarnjem tržištu bez obzira na granice me�u državama �lanicama.

Takvim modelima je za cilj poticanje integriranog pristupa tržištu rada i izgradnje

kvalitetnog rada i života koje uvažava principe raznolikosti i jednakih prilika za sve;

pitanja ravnopravnosti me�u spolovima; zaštite okoliša; sigurnosti na radu i zdravstvena

pitanja kako bi se osiguralo slobodno kretanje ljudi i kapitala te kako bi se osigurao

ravnomjeran razvoj svih regija i država �lanica Unije.

Rad ima važnu ekonomsku funkciju jer je za ve�inu ljudi rad jedini izvor materijalnih

prihoda i egzistencije njihovih obitelji. Zato je prije svega važno imati stabilan i siguran

posao, u kojem ne prijeti otkaz. Gubitak posla iznimno je stresan doga�aj, a produžena

nezaposlenost osiromašuje, socijalno izolira i zdravstveno ugrožava ljude. Uz kvalitetno

radno mjesto i stabilan posao, nužna je i zadovoljavaju�a materijalna kompenzacija (u

obliku izravne pla�e i dodatnih nefinancijskih oblika kompenzacije).

Potraga za boljim poslom a time i boljim životom, duboko je uvriježena u svijesti

europljana i predstavlja sastavni dio europskog društvenog naslje�a. Otkri�a novih

svjetova u 15-tom i 16-tom stolje�u pokrenula su prve zna�ajnije migracije iz

ekonomskih razloga. Ekonomski, ali i politi�ki te rasni ili drugi razlozi obilježili su

migracije radnika u 19-tom i 20-tom stolje�u. Postupno ujedna�avanje radnih uvjeta i

nadnica izme�u razvijenog sjevera i zapada i siromašnog juga i istoka europskog

kontinenta te stvaranje zajedni�ke Unije ublažile su trendove radni�kih migracija u 21.

stolje�u.

Suvremena kretanja radnika uglavnom se svode na potragu za boljim i kvalitetnijim

radnim mjestima i nisu toliko optere�ena egzistencijalnim potrebama koje su u prošlosti

bile presudan �imbenik. Suvremeni migrant je po svom profilu specijalist i stru�njak u

svom zvanju ili visokoobrazovana osoba koja bira posao, aplicira na natje�aje širom

Unije, traže�i pravednije nadnice ili pogodnosti koje u mati�noj državi nije pronašao.

2

Mogu�nosti boljeg pla�anja i pružanja boljih uvjeta rada odnosno kvalitetnijeg radnog

mjesta a time i kvalitetnijeg života nude razvijene države poput Njema�ke, Velike

Britanije, Švedske, Finske, Francuske i Italije, koje time sebi priskrbljuju stru�ne i

visokoobrazovane kadrove i neposredno unaprje�uju vlastiti razvoj. Nasuprot tome,

države iz kojih takvi kadrovi emigriraju, stagniraju i konkurentnost njihova

gospodarstva ostaje u podre�enom položaju u odnosu na razvijene države. Mobilnost

radnika na taj na�in oplemenjuje i oboga�uje zajedni�ko unutarnje tržište rada Europske

unije, ali ujedno i slabi mati�na tržišta država iz koji dolaze.

1.1. Problem i predmet istraživanja

Problem istraživanja teme rada Kretanje radne snage unutar Europske unije ogleda se

u �injenici kako u dostupnoj literaturi nisu adekvatno zastupljeni radovi koji bi s

znanstvenog i stru�nog stajališta razmatrali u�inke mobilnosti radne snage unutar

Europske unije na unutrašnje tržište te na gospodarstva mati�nih država. Isto tako

nedovoljno se ukazuje na popratne pojave vezane uz migracije radne snage a koje se

odnose na netrpeljivost lokalnih zajednica spram strancima, diskriminaciju pri odabiru

poslova, kompliciranim postupcima isho�enja radnih dozvola, neprijavljivanja od strane

poslodavaca, nemogu�nosti dovo�enja obitelji i ostvarenja socijalnih i ljudskih prava.

U skladu s navedenom problematikom odre�en je predmet istraživanja: istražiti i

analizirati ulogu i važnost slobodnog kretanja radnika u Europskoj uniji sa ekonomskog

i socijalnog stajališta.

1.2. Radna hipoteza

Sukladno problemu i predmetu istraživanja postavlja se radna hipoteza: Obuhvatno

istraživanje i analiza tržišta rada u Europskoj uniji te posebno mobilnosti radnika na

unutarnjem tržištu pokazati �e da postoji problem diskriminacije radne snage novih

država �lanica.

3

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

Polaze�i od postavljene radne hipoteze, istraživanje je usmjereno na dokazivanje

postavke kako unato� deklarativnom zalaganju za provo�enje temeljnih na�ela

Europske Unije koja se odnose na slobodu kretanja radne snage, pojedine države Unije

privremeno ograni�uju ili su ograni�avala ta prava za novoprimljene države �lanice

štite�i svoja tržišta od priljeva jeftinije radne snage, te su u tom smislu odre�eni svrha i

ciljevi istraživanja.

Svrha istraživanja je pojasniti pojam, zna�aj i ciljeve slobode kretanja radne snage te

ukazati na prednosti probleme s kojima se suvremeni migranti u potrazi za poslom na

unutrašnjem tržištu suo�avaju.

Ciljevi istraživanja su: istražiti važnija obilježja slobode kretanja radnika u Europskoj

uniji, analizirati tržište rada Europske unije te ukazati na pozicija hrvatske radne snage u

Europskoj uniji.

Da bi se primjereno riješio problem istraživanja, ostvario predmet istraživanja, dokazala

postavljena hipoteza te postigli svrha i ciljevi istraživanja, potrebno odgovoriti na

odre�ena pitanja od kojih su najvažnija slijede�a:

1. Što �ini pravnu osnovu slobodnog kretanja radnika u Europskoj uniji?

2. Kakvi su trendovi migracija stanovništva u Europskoj uniji?

3. Koji problemi dolaze do izražaja kod integracije migranata?

4. Kako procesi proširenja djeluju na migracijska kretanja radnika u Europskoj uniji?

5. Kako kvaliteta radnih mjesta i kvaliteta života u Europskoj utje�u na mobilnost?

6. Kakvo je stanje na hrvatskom tržištu rada?

7. Kako su regulirana sloboda i ograni�enja kretanja hrvatskih radnika u Europskoj

uniji?

1.4. Metode istraživanja

Pri izradi završnog rada korištene su sljede�e metode znanstvenog istraživanja: metoda

deskripcije, metoda kompilacije, metoda komparacije, metoda analize i sinteze, metoda

4

indukcije i dedukcije, metoda apstrakcije i konkretizacije, metoda generalizacije i

specijalizacije, metoda klasifikacije, statisti�ka metoda, metoda intervjua, te povijesna

metoda. Prilikom izrade korištena je literatura, �asopisi, stru�ne publikacije doma�eg i

stranog podrijetla te relevantni komentari i iskustva objavljeni na web prostoru. Tu�e

spoznaje, stavovi, zaklju�ci, teorije i zakonitosti koji su navedeni u radu povezani su s

korištenim bibliografskim jedinicama. Pri izlaganju rezultata kao oblik ilustracije

korišteni su grafi�ki prikazi i tablice.

1.5. Struktura rada

Važniji �imbenici, kao i problem i predmet istraživanja, radna hipoteza, svrha i ciljevi

istraživanja, koji su prethodno obrazloženi, nametnuli su potrebu da se tematika ovog

završnog rada sustavno predo�i u šest me�usobno povezanih dijelova.

U prvom dijelu, UVODU, definirani su problem i predmet istraživanja, te je

postavljena radna hipoteza. Nadalje, odre�eni su svrha i ciljevi istraživanja, nazna�ene

su znanstvene metode koje se koriste u radu i prikazuje je struktura rada.

Drugi dio rada VAŽNIJA OBILJEŽJA SLOBODE KRETANJA RADNIKA U

EUROPSKOJ UNIJI, dio je u kojem su nakon odre�enja op�ih pojmova migracije i

mobilnosti te njihovih teorijskih i pravnih obilježja, detaljnije obrazlažu pravci i razlozi

kretanja radnika. Nadalje sagledani su trendovi i struktura mobilnosti radnika u

Europskoj uniji.

TRŽIŠTE RADA EUROPSKE UNIJE naslov je tre�eg dijela rada u kojem sagledavaju

�imbenici koji neposredno utje�u na ponudu i potražnju na tržištu rada te u�inci i

problemi koji na tom tržištu nastaju zbog priljeva radnika iz radnog kontingenta

novoprimljenih država �lanica nakon proširenja Unije.

�etvrti dio rada POZICIJA HRVATSKE RADNE SNAGE U EUROPSKOJ UNIJI dio je

u kojem se u skladu s naslovom istražuje stanje na hrvatskom tržištu rada te mogu�nosti

i na�ini na koje hrvatski radnici mogu pristupiti unutrašnjem tržištu rada.

5

U petom dijelu rada, PROBLEMATIKA OGRANI�ENJA KRETANJA I

DISKRIMINACIJE MIGRANATA U EUROPSKOJ UNIJI, se u skladu s naslovom

analiziraju problemi vezani uz odre�ena ograni�enja pri zapošljavanju i nastanu

migranata posebice iz ''novih'' država �lanica u razdoblju tranzicije, o pojavama

otvorene ili prikrivene diskriminacije zabilježene od strane udruga za zaštitu ljudskih

prava, Agencije za temeljna prava i Europskog suda te o mjerama koje Europska

komisija poduzima za poboljšanje mobilnosti radne snage na podru�ju Europske unije.

Šesti dio, ZAKLJU�AK, predstavlja sintezu rezultata istraživanja do kojih se došlo u

ovom radu, a kojima je dokazivana postavljena hipoteza.

6

2. VAŽNIJA OBILJEŽJA SLOBODE KRETANJA RADNIKA U EUROPSKOJ UNIJI

Sloboda kretanja radnika svrstava se me�u temeljna na�ela Europske Unije i jedna je od

�etiri slobode unutarnjeg tržišta, a istodobno je me�u najvažnijim pravima Unije.

Sloboda kretanja radnika usko je povezana s pitanjima slobode kretanja i boravka

tijekom zaposlenja u drugoj državi �lanici, prava iz socijalne sigurnosti, uzajamno

priznavanje kvalifikacija, gra�anska prava i državljanstvo Europske unije. Sloboda

kretanja radnika u ovom dijelu rada analizira se kroz naredne teme: 1) op�enito o

migracijama i kretanjima radnika na prostoru Europske unije. 2) migracije kao

posljedice proširenja Unije i 3) trendovi mobilnosti radnika u Europskoj uniji.

2.1. Op�enito o migracijama i kretanjima radnika na prostoru Europske unije

Migracija ili mehani�ko kretanje stanovništva (emigracija i imigracija), uz prirodno je

kretanje stanovništva (natalitet i mortalitet), glavna odrednica broja stanovnika na

nekom podru�ju, a time i potencijalne koli�ine rada. Prostorno kretanje stanovništva s

globalizacijom postaje sve važniji �imbenik koji oblikuje globalnu ekonomiju.

Migracije su problem globalnog karaktera. Prema podatcima Ujedinjenih naroda (UN,

2013) u svijetu živi više od 232 milijuna migranta. Od 1990. godine broj me�unarodnih

migranata u razvijenim državama sjeverne polutke je pove�an za 53 milijuna (65%) dok

je na Jugu porastao za 24 milijuna (34%) (Tablica 1). Procjenjuje se da preko 60% svih

migranta živi u razvijenim državama.

Tablica 1. Me�unarodne migracije (u milijunima)

1990. 2000. 2010. 2013. Svijet 124,2 174,5 220,7 231,5 Regije u razvoju 82,3 103,4 129,7 135,6 Razvijene regije 71,9 71,1 91 95,9 Afrika 15,6 15,7 17,1 18,6 Azija 49,9 50,4 67,8 70,8 Europa 49 56,2 69,2 72,4 Južna i Srednja Amerika 7,1 6,5 8,1 8,5 Sjeverna Amerika 27,8 40,4 51,2 53,1 Oceanija 4,7 5,4 7,3 7,9 Izvor: UN, 2013

7

Sve do druge polovice 20. stolje�a ve�ina je europskih država bila tradicionalno

emigrantska, no nakon tog razdoblja migrantski se tijekovi mijenjaju i Europa postaje

glavno odredište imigranata. S druge strane, demografski su trendovi u EU izrazito

negativni i ve�ina država ima prirodnu depopulaciju (natalitet je manji od mortaliteta) i

sve starije stanovništvo sa sve ve�im udjelom osoba starijih od 65 godina i sve manjim

udjelom mladih.

Takvo negativno kretanje stanovništva negativno utje�e na demografski i ekonomski

razvoj gospodarstva (niži rast BDP-a po stanovniku, usporavanje ekonomskog rasta i

smanjena konkurentnost, ali i negativan utjecaj starog stanovništva na socijalne i

mirovinske sustave) i stoga je pitanje migracija, bilo kao na�ina održavanja stope rasta

stanovništva, bilo kao dopune radnoj snazi, sve zna�ajnije i svaka država mora donijeti

odluku (ukoliko to još nije u�inila), kako o razini migracija, tako i o natalitetnim

politikama (Penava, 2011, p. 336).

2.1.1. Pravci migracija u Europi

Od sredine osamdesetih godina 20. stolje�a me�u najzna�ajnijim su europskim

migracijskim trendovima imigracijski tokovi u �etiri južnoeuropske zemlje – Italiju,

Španjolsku, Portugal i Gr�ku, zbog �ega ih se naziva novim imigracijskim zemljama.

Na podru�ju Mediterana glavne migracijske rute su (Gregurovi�, 2011, p. 58): (1) od

juga prema sjeveru, odnosi se na kretanja iz Maroka, Alžira, Tunisa, Egipta i Turske u

sjevernije mediteranske zemlje Italiju, (2) od jugoistoka prema sjeveru, obuhva�a

migrante iz Iraka, udaljenijih podru�ja Azije (Pakistana, Bangladeša i Afganistana) i iz

Afrike (Senegala, Nigerije, Konga i Somalije) te (3) od sjeveroistoka prema zapadu,

odnosi se na kretanja iz Albanije u Italiju i Gr�ku te iz Bugarske, Rumunjske, Poljske,

Ukrajine i drugih država bivšega Sovjetskog Saveza.

Došavši u južnoeuropske zemlje tim rutama, dio migranata u njima i ostaje, dok se

drugi dio njima koristi kao zemljama tranzita, a krajnja su im odredišta

zapadnoeuropske zemlje.

8

Za razliku od zapadnoeuropskih zemalja, u koje je ve�ina imigranata u drugoj polovini

20. stolje�a dolazila iz svega nekoliko zemalja (Italije, Španjolske, Jugoslavije i

Turske), u južnoeuropskim novim imigracijskim zemljama podrijetlo imigranata vrlo je

raznoliko.

Nove imigrantske grupe uglavnom su sastavljene od radnih migranata koji dolaze iz

zemalja u razvoju, a broj im se stalno pove�ava. Za razliku od gostuju�ih radnika iz

sredine 20. stolje�a koji su nova�eni za obavljanje odre�enih vrsta poslova, radni

imigranti u južnoeuropskim zemljama u potrazi su za bilo kakvim poslom koji �e im

osigurati bolje prihode od onih u zemljama podrijetla.

Na migracijske tokove utje�e kulturna i jezi�na povezanost zemalja podrijetla i primitka

migranata, što potvr�uju i migracije iz Brazila i PALOP-zemalja u Portugal, Južne

Amerike u Španjolsku te Somalije i Etiopije u Italiju. Religija (katoli�anstvo) tako�er

djelomi�no utje�e na pove�anje migracijskih tokova u analiziranim zemljama, upu�uje

pove�ani priljev imigranata iz ve�inski katoli�kih zemalja kao što su Filipini,

Zelenortska Republika i neke južnoameri�ke zemlje (Gregurovi�, 2011, p. 59).

No priljev imigranata iz zapadnoafri�kih zemalja (Senegal, Gana i Nigerija),

južnoazijskih (Indija, Pakistan i Bangladeš) te iz dalekoisto�nih (Kina) ne upu�uje na

geografsku, kulturnu, jezi�nu ili religijsku bliskost ili sli�nost odredišnih i zemalja

podrijetla migranata.

Iako prevladavaju, radne migracije u južnoeuropskim zemljama nisu jedini tip migracija

i osim njih postoje razli�ite druge vrste, kao što su povratne migracije migranata koji su

uglavnom dobrovoljno migrirali u razne prekooceanske (Sjeverna i Južna Amerika,

Australija, Afrika itd.) ili europske zemlje.

2.1.2. Kretanja radne snage u Europskoj uniji

Radnu snagu Europske unije karakterizira mala prostorna i profesionalna pokretljivost.

Izme�u 1991. i 2001. godine samo 15% državljana Unije promijenilo je mjesto

boravišta radi zaposlenja u drugoj državi �lanici (EC, 2004). Zapošljavanje u drugoj

9

državi �lanici kao razlog za migraciju zabilježen je ve�inom u južnim �lanicama Unije i

to u Italiji (61%), Portugalu (46%) i Španjolskoj (30%). U 2001. Velika Britanija i

Švedska imale su najve�i postotak mobilnosti radne snage (oko 2%) dok su radnici iz

Gr�ke i Španjolske pokazali vrlo nizak stupanj mobilnosti.

Svega oko 2% radne populacije Europske unije radi u drugoj državi �lanici. Prema

tome, zajam�ena sloboda kretanja radnika i stru�njaka iz EU nije potpuno iskorištena.

Pri planiranju odlaska u drugu državu �lanicu državljani EU još uvijek nailaze na

pravne, prakti�ne i administrativne prepreke. Niska razina mobilnosti radne snage

izme�u država �lanica identificirana je kao jedna od tih prepreka. Ostale su prepreke

duga�ki administrativni postupci, nepotpuna provedba propisa, nedostatak potrebnih

informacija o pravima radnika koji sele u drugu državu �lanicu, nedostatna suradnja

izme�u država �lanica i niska razina sudjelovanja u procesu cjeloživotnog obrazovanja.

2.1.3. Trendovi migracija stanovništva u Europskoj uniji

Unato� relativno visokoj prosje�noj stopi nezaposlenosti u državama EU-28 (10%)1 ono

se tradicionalno suo�ava s manjkom radne snage. Razlozi su brojni; s jedne strane

postoje razli�ite preferencije, kvalifikacije i regionalne nepodudarnosti izme�u ponude i

potražnje za radom, a s druge prevladavaju�e demografske trendove u Europskoj uniji.

Kako bi se taj problem prevladao, dvije su opcije: porast priljeva imigranata, kako

visoko, tako i nisko kvalificiranih ili pove�anje mobilnosti doma�ih radnika.

Proširenjem iz 2004. godine (osam novih država �lanica – EU8), Europska unija dobila

je na svom tržištu rada radnike koji su doživjeli prijelaz iz socijalizma na kapitalisti�ko

ekonomsko ure�enje. Naime, države EU8 su do 1990.-ih bile relativno sli�ne po svom

društvenopoliti�kom i gospodarskom ure�enju. Imale su veliki udjel teške industrije,

vrlo visok udjel poljoprivrede i nizak udjel usluga, ali su pripadale srednjem

dohodovnom razredu po kriterijima WB-a. Tek nakon prijelaza na kapitalisti�ko

ure�enje, do izražaja su došli nerazmjeri vo�enja planske ekonomije.

1 Najniže stope nezaposlenosti u EU polovinom 2014. godine bilježile su: Austrija (4,9 %), Njema�ka (5,2 %) i Luksemburg (5,9 %), a najviše su imale Gr�ka (27,6 %) i Španjolska (26,6 %), a slijede Hrvatska i Portugal, sa 17,2 odnosno 17,1 %.

10

Migracije koje su se odvijale u ovim socijalisti�kim državama bile su prvenstveno iz

ruralnih sredina u urbana središta. Migracije stanovništva, �ak i me�uregionalne, su bile

strogo kontrolirane od strane države. U godinama prije 1990.-ih, veliki dio migracija se

odnosio na migracije na zapad, dok se mali dio migranata i vratio. Nakon 1990.-ih,

migracije stanovništva su se pove�ale, posebno izme�u regija te povremene,

kratkoro�ne migracije koje imaju cikli�ki trend.

Kretanja stanovništva iz i u neku državu Europske unije statisti�ki se prate putem

EUROSTAT-a i mogu biti dobar pokazatelj mobilnosti radne snage uklju�ivši i njihove

obitelji koje ih u tome prate. Isto tako mogu biti pokazatelj trendova i smjerova kretanja

stanovništva unutar Unije. Za promatranje tih pojava uzeti su podatci za 2001., 2004.,

2008., i 2012. godinu.

Emigracija odnosno odljev stanovništva iz pojedinih države Europske unije predo�ava

se narednom tablicom 2. i pripadaju�im grafikonom 1.

Tablica 2. Emigracije stanovništva iz država Unije od 2001. do 2012. godine

DRŽAVA/GODINA 2001. 2004. 2008. 2010. 2011. 2012. EU (27 )

1.167.800 1.253.000 1.296.800

Belgija 75.261 83.895 100.275 66.013 67.475 74.720

Bugarska : : 2.112 : : 16.615

�eška 21.469 34.818 51.478 61.069 55.910 46.106

Danska 43.980 45.017 38.356 41.456 41.593 43.663

Njema�ka 606.494 697.632 737.889 252.456 249.045 240.001

Estonija 2.175 2.927 4.406 5.294 6.214 6.321

Irska 25.750 28.675 65.934 78.099 87.053 89.436

Gr�ka : : : 119.985 125.984 154.435

Španjolska : 55.092 288.432 403.377 409.034 446.606

Francuska : : 239.796 269.531 280.556 288.331

Hrvatska 7.488 6.812 7.488 : 12.699 12.877

Italija 56.077 64.849 80.947 78.771 82.461 106.216

Cipar 13.909 6.279 10.500 4.293 4.895 18.105

Latvija 24.539 20.167 27.045 39.651 30.311 25.163

Litva 27.841 37.691 25.750 83.157 53.863 41.100

Luksemburg 8.824 8.480 10.058 9.302 9.264 10.442

Madžarska 2.591 3.820 9.591 13.365 15.100 22.880

Malta : : 3.719 4.201 3.806 4.005

11

Nizozemska 63.318 75.049 90.067 95.970 104.201 110.431

Austrija 72.654 71.721 51.563 51.651 51.197 51.812

Poljska 23.368 18.877 74.338 218.126 265.798 275.603

Portugal 9.800 10.680 20.357 23.760 43.998 51.958

Rumunjska : : 302.796 197.985 195.551 170.186

Slovenija 4.811 8.269 12.109 15.937 12.024 14.378

Slova�ka 1.011 6.525 4.857 4.447 1.863 2.003

Finska 13.153 13.656 13.657 11.905 12.660 13.845

Švedska 32.141 36.586 45.294 48.853 51.179 51.747

Velika Britanija 251.369 310.389 427.207 339.306 350.703 321.217

Island 4.034 4.820 9.144 5.459 4.812 4.758

Linhenštajna : : : 428 467 439

Norveška 26.309 23.271 12.976 25.835 20.349 22.693

Švicarska 82.235 79.726 86.130 96.839 96.494 103.881

Crna Gora : : : : : :

Makedonija 312 669 751 : 1.290 1.415

Izvor: Eurostat

Grafi�ki se podaci o emigraciji stanovništava iz država Europske unije mogu predo�iti

narednim grafikonom.

Grafikon 1. Emigracije stanovništva iz država Unije od 2001. do 2012. godine

Izvor: Eurostat

0

100.000

200.000

300.000

400.000

500.000

600.000

700.000

800.000

Bel

gija

Bug

arsk

a

�eš

ka

Dan

ska

Nje

ma�

ka

Est

onij

a

Irsk

a

Gr�

ka

Špa

njol

ska

Fra

ncus

ka

Hrv

atsk

a

Ital

ija

Cip

ar

Lat

vija

Lit

va

Luk

sem

burg

Mad

žars

ka

Mal

ta

Niz

ozem

ska

Aus

trij

a

Pol

jska

Por

tuga

l

Rum

unjs

ka

Slo

veni

ja

Slo

va�k

a

Fin

ska

Šve

dska

Vel

ika

Bri

tani

ja

2001 2004 2008 2010 2011 2012

12

Imigracija odnosno priljev stanovništva u pojedine države europske unije predo�ava se

narednom tablicom 3. i pripadaju�im grafikonom 2.

Tablica 3. Imigracija stanovništva u države Unije od 2001. do 2012. godine

DRŽAVA/GODINA 2001 2004 2008 2010 2011 2012 EU (27 )

1.811.300 1.750.600 1.693.900

Belgija 110.410 117.236 164.152 135.281 144.698 147.387

Bugarska : : 1.236 : : 14.103

�eška 12.918 53.453 108.267 48.317 27.114 34.337

Danska 55.984 49.860 57.357 52.236 52.833 54.409

Njema�ka 879.217 780.175 682.146 404.055 489.422 592.175

Estonija 241 1.097 3.671 2.810 3.709 2.639

Irska 64.925 78.075 82.592 52.339 53.224 54.439

Gr�ka : : : 119.070 110.823 110.139

Španjolska 414.772 684.561 599.075 360.705 371.331 304.053

Francuska : : 296.608 307.111 319.816 327.431

Hrvatska 24.415 18.383 14.541 : 8.534 8.959

Italija 208.252 444.566 534.712 458.856 385.793 350.772

Cipar 17.485 22.003 14.095 20.206 23.037 17.476

Latvija 5.376 4.844 4.678 4.011 10.234 13.303

Litva 4.694 5.553 9.297 5.213 15.685 19.843

Luksemburg 12.135 12.872 17.758 16.962 20.268 20.478

Madžarska 22.079 24.298 37.652 25.519 28.018 33.702

Malta 472 : 6.043 4.275 5.465 7.111

Nizozemska 133.404 94.019 143.516 126.776 130.118 124.566

Austrija 89.928 122.547 73.772 70.978 82.230 91.557

Poljska 6.625 9.495 47.880 155.131 157.059 217.546

Portugal 74.800 57.920 29.718 27.575 19.667 14.606

Rumunjska : : 138.929 149.885 147.685 167.266

Slovenija 7.803 10.171 30.693 15.416 14.083 15.022

Slova�ka 2.023 10.390 17.820 13.770 4.829 5.419

Finska 18.955 20.333 29.114 25.636 29.481 31.278

Švedska 60.795 62.028 101.171 98.801 96.467 103.059

Velika Britanija 372.206 518.097 590.242 590.950 566.044 498.040

Island 5.002 5.350 10.288 3.948 4.073 4.960

Linhenštajn : : 578 591 650 671

Norveška 34.263 36.482 58.123 69.214 70.337 69.908

Švicarska 122.494 120.188 184.297 161.778 148.799 149.051

Crna Gora : : : : : 5.727

Makedonija 458 1.718 1.052 : 1.464 1.715

Izvor: Eurostat

Grafi�ki se podaci o imigraciji stanovništava u države Europske unije mogu predo�iti

narednim grafikonom.

13

Grafikon 2. Imigracija stanovništva u države Unije od 2001. do 2012. godine

Izvor: Eurostat

Iz podataka o emigraciji i imigraciji stanovništva u državama Unije kako ih prezentira

Eurostat razvidno je da države iz EU15 koje imaju najve�i broj emigranata (Njema�ka,

Velika Britanija, Španjolska i Francuska) imaju i najve�i broj imigranata. Države EU

8+2, Poljska, Rumunjska i Bugarska prednja�e u emigraciji dok je njihov priljev znatno

manji.

Kako je ve� naglašeno statisti�ki podatci o kretanju stanovništva daju samo broj�ane

pokazatelje (kvantitetu) dok nedostaju kvalitativni podatci o demografskoj, ekonomskoj

i socijalnoj strukturi migranata.

Važan pokazatelj migracija stanovništva je i podatak o tražiteljima azila. Iako nema

podataka o strukturi azilanata, za pretpostaviti je da su njihovi razlozi prvenstveno

politi�ke, vjerske i rasne prirode iako se ne isklju�uje da se iza traženja azila nalaze

ekonomski razlozi. Naredna tablica 4., predo�ava dinamiku kretanja tražitelja azila u

pojedinim državama Unije

0

100.000

200.000

300.000

400.000

500.000

600.000

700.000

800.000

900.000

1.000.000

Bel

gija

Bug

arsk

a

�eš

ka

Dan

ska

Nje

ma�

ka

Est

onij

a

Irsk

a

Gr�

ka

Špa

njol

ska

Fra

ncus

ka

Hrv

atsk

a

Ital

ija

Cip

ar

Lat

vija

Lit

va

Luk

sem

burg

Mad

žars

ka

Mal

ta

Niz

ozem

ska

Aus

trij

a

Pol

jska

Por

tuga

l

Rum

unjs

ka

Slo

veni

ja

Slo

va�k

a

Fin

ska

Šve

dska

Vel

ika

Bri

tani

ja

2001 2004 2008 2010 2011 2012

14

Tablica 4. Tražitelji azila u državama Europske unije

GODINA/

DRŽAVA

EU - 28 ITALIJA NJEMA�KA FRANCUSKA ŠVEDSKA VELIKA

BRITANIJA

2008 226.330 30.145 26.945 41.845 24.875 28.652

2009 266.395 17.670 33.035 47.625 24.260 31.695

2010 260.835 10.050 48.590 52.725 31.940 24.365

2011 309.820 40.355 53.345 57.335 29.710 26.940

2012 336.015 17.350 77.650 61.455 43.945 28.895

2013 435.385 26.620 126.995 66.265 54.365 30.110

Izvor: Eurostat, http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/population/data/main_tables

Iz predo�ene tablice vidljivo je kako je prisutan stalan trend rasta tražitelja azila te da se

gotovo tre�ina svih tražitelja na razini Europske unije traži azil u Njema�koj što može

potvrditi tezu da su pravi razlozi traženja azila ekonomske naravi.

Migracije radnika iz država EaP2 u Europsku uniju naj�eš�e se povezuju s tražiteljima

politi�kog azila dok se migranti iz afri�kih i azijskih država �eš�e pozivaju na vjerske i

rasne razloge (Kahanec, et al., 2013, p. 25).

2.2. Migracije kao posljedice proširenja Unije

Proširenje3 (engl. enlargement) je uvriježeni termin kojim se ozna�uje proces primanja

u punopravno �lanstvo novih država �lanica Europske unije. Proces proširenja odvija se

u etapama kojima se Europska unija proširila s prvotnih 6 država utemeljitelja

(Francuska, Njema�ka, Italija, Belgija, Nizozemska, Luksemburg) 1951. godine, na 15

�lanica 1995. godine. (Francuska, Njema�ka, Italija, Belgija, Nizozemska, Luksemburg,

Danska, Velika Britanija, Irska, Gr�ka, Španjolska, Portugal, Austrija, Finska,

Švedska). Ovakav je opseg Europska unija zadržala do 2004. godine kad se proširila na

10 novih �lanica (Cipar, �eška, Estonija, Latvija, Litva, Ma�arska, Malta, Poljska,

Slova�ka, Slovenija). 2 Skupinu država EaP (engl. Eastern Partnership) �ine Armenija, Azerbajdžan, Bjelorusija, Gruzija, Moldavija i Ukrajina 3 U �lanku 49 Ugovora o Europskoj uniji stoji da svaka europska država �ije ure�enje po�iva na na�elima slobode, demokracije, poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava, može podnijeti zahtjev za �lanstvo u Uniji.

15

To proširenje ujedno predstavljalo je petu etapu proširenja iz 2007. godine pristupanjem

Rumunjske i Bugarske, a dovršeno šestom etapom 2013. godine pristupanjem

Republike Hrvatske pri �emu je broj država �lanica Europske unije porastao na 28, a

broj stanovnika se pove�ao s 379 na 497 milijuna (�ime Unija premašuje ukupnu

populaciju SAD-a i Rusije zajedno).

Peta etapa proširenja bila je i najzahtjevnija, ne samo zbog velikog broja novih �lanica

nego i zbog zna�ajne razlike u razvijenosti izme�u starih i novih �lanica. Naime države

srednje i isto�ne Europe koje su ovim proširenjem ušle u Europsku uniju, bile su

op�enito siromašnije od starih �lanica, tako da razina njihovih bruto društvenih

proizvoda po glavi stanovnika varirala od 54% prosjeka EU -25 u slu�aju Latvije, pa do

83% u slu�aju Slovenije (prema podatcima EUROSTAT-a, stanje 2006. godine).

Pored toga, naslije�ena struktura socijalisti�kog gospodarstva, ali i društvenog poretka,

iziskivala je enormne tranzicijske promjene i prilagodbe u tim državama i to ne samo da

bi se one približile standardima Unije radi �lanstva, ve� i stoga da bi oporavile vlastite

ekonomije te modernizirale svoja društva. S druge pak strane, i u samim institucijama

EU, bile su nužne opsežne pripreme za prihva�anje u punopravno �lanstvo tako velikog

broja novih i k tome tranzicijskih �lanica, kao i da bi se osiguralo budu�e funkcioniranje

tako proširene Unije.

Sloboda kretanja radnika omogu�uje gra�anima Europske unije traženje boljih uvjeta

života i rada unutar Unije od onih koje im može ponuditi vlastita regija stanovanja.

Unija na taj na�in proširuje mogu�nosti poboljšanja životnog standarda pojedinca. U

isto vrijeme sloboda kretanja smanjuje socijalne pritiske u regijama i siromašnim

državama Europske unije te omogu�uje poboljšanje uvjeta života ljudi koji u njima

ostaju (�eh �asni, 2007, p. 98).

Tablica 5. prikazuje populaciju nedržavljana u državama �lanicama EU prema

podatcima Eurostata.

16

Tablica 5. Populacija nedržavljana u državama �lanicama EU, stanje 2002., 2008. i 2013. godine

DRŽAVA 2002. 2008. 2013 UDIO U EU-27 2013. GODINE EU (27 )

20.370.366 100,00%

Belgija 846.734 971.448 1.253.902 6,16% Bugarska : 36.265 45.201 0,22% �eška 163.805 347.649 422.280 2,07% Danska 266.729 298.450 374.569 1,84% Njema�ka 7.318.263 7.255.395 7.696.413 37,78% Estonija : 229.300 197.141 0,97% Irska 272.643 559.021 543.636 2,67% Gr�ka : 906.400 862.381 4,23% Španjolska 1.560.724 5.262.095 5.072.680 24,90% Francuska : 3.709.814 4.089.051 20,07% Hrvatska : 37.100 27.854 0,14% Italija : 3.432.651 4.387.721 21,54% Cipar 66.100 125.300 170.076 0,83% Latvija 556.801 404.876 315.414 1,55% Litva 32.665 31.998 22.224 0,11% Luksemburg 166.700 205.889 238.844 1,17% Madžarska 116.429 176.580 141.122 0,69% Malta 9.564 15.460 22.466 0,11% Nizozemska 690.393 688.375 714.552 3,51% Austrija 730.261 824.974 997.038 4,89% Poljska 41.375 57.842 58.859 0,29% Portugal 224.932 446.333 417.042 2,05% Rumunjska 25.645 26.100 70.666 0,35% Slovenija 45.273 68.621 91.385 0,45% Slova�ka : 40.904 72.925 0,36% Finska 98.577 132.708 194.250 0,95% Švedska 475.986 524.488 659.374 3,24% Velika Britanija : 4.020.800 4.929.710 24,20% Island 9.850 23.420 21.446 0,11% Linhenštajn : : 12.337 0,06% Norveška 185.863 266.260 457.396 2,25% Švicarska 1.447.553 1.602.093 1.869.070 9,18%

Izvor: Eurostat, http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/population/data

Podatci u tablici 5. ukazuju na trend porasta nedržavljana u razvijenim državama koje su

ujedno i najmanje osjetile financijsku i ekonomsku krizu iz 2008. godine (Njema�ka,

Francuska, Italija, Velika Britanija i Švedska) dok Balti�ke države i države najviše

pogo�ene krizom (Gr�ka, Španjolska i Portugal) bilježe trend opadanja nedržavljana.

17

Kada se promatraju nedržavljani na razini EU-27 tada se njihov najve�i udio nalazi u

Njema�koj (37,78%) te Španjolskoj (24,9%) i Velikoj Britaniji (24,2%).

Ako se analiziraju udjeli nedržavljana u stanovništvu pojedine države tada je njihov

udio najve�i u Luksemburgu (38,4%) a slijede ga Latvija s 22,2% nedržavljana, te

Estonija s 20% nedržavljana u ukupnoj populaciji. U svim drugim promatranim

�lanicama Unije postotak nedržavljana u ukupnoj populaciji ne prelazi 10%.

Bitno je primijetiti da ve�ina nedržavljana (osoba koje nisu državljani zemlje stalnog

boravka) koji žive u državama �lanicama EU ima državljanstvo tre�ih država (država

koje nisu �lanice EU). Me�utim, to ne vrijedi za Luksemburg (kao državu u kojoj

ve�inu nedržavljana �ine Portugalci), Belgiju (gdje ve�inu nedržavljana �ine Talijani),

Irsku (gdje su Britanci najve�a grupa nedržavljana) te Cipar (gdje prevladavaju Grci kao

najve�a grupa nedržavljana). U te �etiri države nedržavljani su s podru�ja država �lanica

Unije.

Slobodno kretanje radnika treba biti usmjereno i pra�eno socijalnim mjerama u korist

radnika migranata i njihovih obitelji, regionalnom politikom koja �e biti efikasna i

sposobna za kreiranje zapošljavanja �ak i u onim regijama EU koje su defavorizirane

(Kandžija, 2003, p. 123).

Sloboda kretanja radnika posebno je važno i osjetljivo pitanje za Europsku uniju.

Mobilnost radnika neophodna je za uspješno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, poticanje

zaposlenosti i gospodarskog napretka. Pravo gra�ana EU-a na rad u drugim državama

�lanicama utvr�eno je u �lanku 45. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (TFEU) i

uklju�uje pravo zaštite od diskriminacije na temelju nacionalnosti po pitanju

zapošljavanja, pla�e i drugih uvjeta rada. Uredbom (EU) br. 492/2011 podrobno su

utvr�ena prava izvedena iz prava na slobodno kretanje radnika i definirana posebna

podru�ja u kojima je zabranjena diskriminacija na temelju nacionalnosti, osobito po

pitanju (EC, 2014):

• pristupa zapošljavanju,

• radnih uvjeta,

• socijalnih i poreznih olakšica,

• pristupa osposobljavanju,

18

• �lanstva u sindikatima,

• smještaja i

• pristupa obrazovanju za djecu.

Prema Priop�enju Europske komisije (EC, 2014), godine 2013. nešto više od 3,3 %

radne snage EU-a ili 8 milijuna ljudi živjelo je i radilo u nekoj drugoj državi �lanici.

Dodatnih 1,2 milijuna ljudi živi u jednoj zemlji EU-a, a radi u drugoj. Me�utim, osobe

koje rade ili žele raditi u drugoj državi �esto nemaju dovoljno informacija o svojim

pravima u državi doma�inu i mogu imati poteško�a u pristupu zaposlenju ili

osiguravanju jednakih radnih uvjeta ili socijalnih povlastica koje imaju doma�i radnici.

Osim toga, poslodavci (iz javnog i privatnog sektora) i javna tijela �esto su slabo

upoznati s pravima mobilnih radnika. Pomo� koja se mobilnim radnicima iz EU-a pruža

na nacionalnoj razini jako varira.

Navedeni podatci temelje se na istraživanjima provedenim od strane Europske komisije

pod vodstvom László Andora (Andor, 2013).

Ako se pak analizira pokretljivost radnika iz kompanije u kompaniju tada se, temeljem

podataka Svjetske organizacije rada (engl. International Labour Organization –ILO)

otprilike 8% radnika mijenja posao svake godine, a 1/4 od ukupnog broja radnika ostaje

vjerna kompaniji manje od 24 mjeseca. Me�utim, �ak 40% radnika s podru�ja Unije 10

godina ostaje vjerno istom poslodavcu.

Ovi podatci govore u prilog dualnog tržišta rada s malom grupom mobilnih radnika

prema stati�noj ve�ini.

Osim navedenog, postoji ve� tradicionalan strah od velike navale radnika iz država koje

pristupaju Europskoj uniji. Naime svim novim državama �lanicama je u tranzicijskom

razdoblju ograni�eno kretanja radnika tijekom nekoliko godina po pristupanju

Europskoj uniji. Tako se u dijelu kojim se uskla�uje slobodno kretanje radnika, od

država koje pristupaju Uniji uobi�ajeno, osim uskla�enosti nacionalnih propisa s aquis

communautaire, traži još i tranzicijsko razdoblje, a tome nije izuzetak bio kod

proširenja na Bugarsku i Rumunjsku te na Hrvatsku.

Procesi proširenja rezultirali su kretanjima stanovništva iz novih država �lanica. Iako je

proširenjem iz 2004. godine Uniji pristupilo deset novih �lanica ograni�enja slobode

19

kretanja za njihove radnike obuhvatila je samo na osam država tako da grupu EU8 �ine

�eška, Estonija, Latvija, Litva, Ma�arska, Poljska, Slova�ka, Slovenija odnosno izuzete

su, zbog svog specifi�nog zemljopisnog položaja i malog broje stanovnika Cipar i

Malta. Drugu grupu EU2 �ine države iz proširenja 2007. godine i to Bugarska i

Rumunjska. Dinamika kretanja gra�ana iz grupe država EU8+2 prikazuje se tablicom 6.

Tablica 6. Kretanje migranta iz država EU8+2 prema državama EU15.

Migranti iz država EU8 Migranti iz država EU2

Ukupno Udio EU8 Udio u EU15

Ukupno Udio EU2 Udio u EU15

1997 673,324 0.91 0.18 249,781 0.81 0.07 1998 674,972 0.91 0.18 234,743 0.76 0.06 1999 717,976 0.97 0.19 271,657 0.88 0.07 2000 753,056 1.02 0.20 315,699 1.03 0.08 2001 800,534 1.09 0.21 391,045 1.28 0.10 2002 851,250 1.16 0.22 509,160 1.71 0.13 2003 942,321 1.29 0.25 711,930 2.40 0.19 2004 1,006,851 1.38 0.26 916,298 3.10 0.24 2005 1,235,429 1.69 0.32 1,109,570 3.77 0.29 2006 1,627,625 2.23 0.42 1,376,956 4.69 0.35 2007 2,027,651 2.78 0.52 1,971,968 6.74 0.50 2008 2,252,681 3.09 0.57 2,348,523 8.05 0.60 2009 2,288,600 3.13 0.58 2,564,008 8.81 0.65 Izvor: Kahanec, 2012, p. 41.

Iz Tablice 6. je vidljivo kako su migracije povezane s datumima proširenja ali zbog

ograni�enja slobodnog kretanja nisu toliko izražene kolike su bile pretpostavke onih

država �ije su politike manje sklone prihva�anju imigranata.

2.3.Trendovi mobilnosti radnika u Europskoj uniji

Kod analiziranja trendova mobilnosti radnika u Europskoj uniji važno je razlikovati

kretanja državljana Unije i državljana tre�ih država. Iako bi se, dugoro�no gledano,

sloboda kretanja trebala primjenjivati jednako na sve gra�ane EU-a, to još uvijek nije

slu�aj. Naime Hrvatska, kao posljednja država pristupnica uniji ima tranzicijska

ograni�enja. Nadalje pristup europskom tržištu rada državljanima iz tre�ih država

potpuno razli�it od onoga koji vrijedi za državljane Unije. Njima je mobilnost unutar

EU ograni�ena samo za pojedine kategorije državljana i samo pod odre�enim uvjetima.

20

Te kategorije �ine radnici s dugim prebivalištem, visoko-kvalificirani radnici, istraživa�i

i studenti.

2.3.1. Intra-europska mobilnost radnika

Iako je teško pratiti mobilnosti unutar EU- a zbog ograni�enja podataka, procjene

pokazuju da je mobilnost gra�ana EU neznatno porasla tijekom vremena, ali i dalje

ostaje pojava koja odnosi se samo na manji dio stanovništva. Radno sposobni gra�ani

Europske unije koji žive u nekoj drugoj državi Europske unije broje gotovo 10 milijuna

u 2012. (slika 1), što je pove�anje za više od 50% (ili 3,8 milijuna ljudi) u odnosu na

2005. To �ini 3,1% ukupnog stanovništva EU-a u 2012, što je pove�anje od 0,9% u

odnosu na 2005. (slika 2).Udio mobilnih radnika u EU je viša u eurozoni: 7,4 milijuna

gra�ana EU-a u 2012., što odgovara 3,8% njenog stanovništva (Dehert, et al., 2013, p.

6).

Slika 1. Dinamika kretanja državljana EU u dobi od 15-64 koja živi u nekoj drugoj državi (a), i njihov udio u ukupnom stanovništvu Unije (b), (u milijunima)

a) b)

Izvor: Dehert, et al., 2013, p. 6.

Dva velika doga�aja mogu pojasniti evoluciju i radikalnu promjenu kretanja mobilnosti

radne snage u EU: Proširenja 2004. i 2007., a financijska i ekonomska kriza koja je

zapo�ela u 2008. godini.

21

Migriranje iz država EU8+2 bilo je relativno manje u vremenu tranzicije nego što je

bilo prije vremena prilagodbe, unato� ve�oj slobodi migriranja. Migranti iz EU8+2

država sve �eš�e biraju privremeno migriranje dok migracije za stalno opadaju ili se ne

pojavljuju. Migranti u pravilu ostaju u inozemstvu samo jedan kratak period dok ne

zarade zna�ajnije novce ili ne dobiju iskustvo bilo poslovno, bilo životno, dok im je

primarni cilj vratiti se u svoju državu.

U predtranzicijskom vremenu dominirale su migracije etni�kih manjina, politi�kih

selidbi i turisti�kih migracija koje su se u biti odnosile na neprijavljeni rad, a prije i

nakon pristupanja EU se takav oblik migracija smanjio.

To se dogodilo prvenstveno zbog ve�eg gospodarskog rasta u tranzicijskim državama,

sklapanja ugovora o privremenom i sezonskom radu i ve�ih politi�kih sloboda i rasta

demokracije zbog kojih se politi�ko migriranje zna�ajno smanjuje.

Op�enito se može zaklju�iti kako za sve EU8+2+1 države vrijedi da je privremeni oblik

mobilnosti najzastupljeniji oblik migracije. Polovinom 1990.-ih godina u maloj mjeri

postojala mobilnost zbog etni�kih razloga no u drugoj polovici 1990.-ih takvih

migracijskih tokova gotovo da i nema. Veliki dio migracija je zbog institucionalnih ili

ekonomskih �imbenika gurnut u podru�je nelegalnog rada u EU15 prije pristupanja EU

te zbog toga veliki dio migracija nije ni zabilježen u službenim statistikama migracije

radne snage.

Suvremeni migranti na unutarnjem tržištu rada Europske unije su prvenstveno osobe

koje teže ka kvalitetnijem radnom mjestu i time kvalitetnijem na�inu života. To su u

pravilu stru�njaci i specijalisti u svojim zanimanjima koji u svojim mati�nim državama

na internom tržištu rada ne mogu ostvariti svoje ambicije. Velika razlika u životnom

standardu i visini pla�e za istovjetan posao u državama EU-15 i onima i EU2 ili

Hrvatskoj, glavni su motiv traženja posla izvan mati�ne države.

22

2.3.2. Migracije visoko obrazovane radne snage u Europskoj uniji

Obrazovanje stanovništva koje je migriralo iz EU 8+2 prema EU-15 bilo je po svojoj

obrazovnoj strukturi vrlo heterogeno, tako da je ve�ina nisko-obrazovane i zaposlena u

proizvodnji, poljoprivredi i turizmu iako je postoji i veliki val migriranja

visokoobrazovane radne snage, posebice iz Poljske.

Velika Britanija je više nego druge države privla�ila visokoobrazovanu radnu snagu

iako je ta radna snaga bila �esto podcijenjena s obzirom da ve�ina visokoobrazovanih

imigranata ne radi u struci za koju imaju diplome. Tu se vidi sav neiskorišten potencijal

radne snage.

U Irskoj je sli�na pri�a vezana za imigrante iako su u Irskoj više nego u UK podjednako

zastupljeni u sektorima u kojima se traži visoko obrazovanje i nisko obrazovanje. Tako

se imigranti mogu na�i i na poslovima u financijama, kao profesori, informati�ari,

zdravstveni radnici ili sli�no kao i na poslovima gdje se traži niže obrazovanje kao što je

ugostiteljstvo, gra�evinski sektor ili poljoprivreda.

Statistike rijetko prate koliko su obrazovani ili koliko ljudskog kapitala imaju migranti

iz EU 8+2.Ve�ina statistike se odnosi na procjene pa se tako pretpostavlja da 29,6%

ljudi ro�enih u Ma�arskoj koji žive izvan Ma�arske imaju visoko obrazovanje, dok je

visokoobrazovanih u Ma�arskoj tek 10,7% (Fihel, et al., 2006, p. 32). Službene

statistike podcjenjuju odlazak visoko obrazovanih i pokazuju ve�e obrazovanje me�u

domicilnim stanovništvom nego me�u imigrantima.

Visokokvalificirani migranti igraju klju�nu ulogu u ja�anju konkurentnosti EU-a. Stoga

je EU postavila privla�ne uvjete za radnike iz država ne�lanica EU-a koji žele nadi

posao na visokokvalificiranim radnim mjestima u državama �lanicama EU-a, stvaraju�i

bržu proceduru i zajedni�ke kriterije (ugovor o radu, profesionalne kvalifikacije i

minimalnu razinu pla�e) za izdavanje posebne dozvole za boravak i rad koja se zove

''Plava karta za EU'. Plava karta omogu�ava pristup tržištu rada te omogu�ava njenim

imateljima socijalna i ekonomska prava te povoljne uvjete za spajanje obitelji i kretanje

unutar EU-a.

23

Direktiva o Plavoj karti za EU tako�er promi�e eti�ke standarde tijekom zapošljavanja

kako bi se ograni�ilo – ili �ak u potpunosti sprije�ilo – aktivno zapošljavanje od strane

država �lanica u državama u razvoju koje ve� pate od ozbiljnog ''odljeva mozgova''.

Plava karta ne daje pravo dolaska; ona se temelji na potražnji, odnosno na ugovoru o

radu. Razdoblje valjanosti je izme�u jedne i �etiri godine, s mogu�noš�u produženja.

2.3.3. Sezonski rad u Europskoj uniji

Po procjenama, preko 100.000 sezonskih radnika iz država ne�lanica Europske unije

dolazi raditi u Europsku uniju svake godine (broj uklju�uje i ilegalne migrante).

Gospodarstva Europske unije su suo�ena sa strukturnom potrebom za sezonskim radom

za koji se o�ekuje da de biti sve teže nadi radnu snagu unutar Europske unije. Nadalje,

postoje zna�ajni dokazi da su odre�eni ne-europski sezonski radnici suo�eni s

iskorištavanjem i radnim uvjetima ispod standarda, koji mogu ugroziti njihovo zdravlje

i sigurnost.

Kona�no, gospodarski sektori u kojima postoji velika prisutnost sezonskih radnika –

najviše poljoprivreda, vrtlarstvo i turizam – su utvr�eni kao sektori u kojima gra�ani iz

država ne�lanica rade bez radne dozvole.

Iz gore navedenih razloga, Europska komisija je još 2010. godine predložila Direktivu o

sezonskom zapošljavanju, o kojom Europski parlament i Europsko vije�e još uvijek

raspravljaju. Kada se ona usvoji, sezonski radnici �e mo�i u EU u�i brže u slu�ajevima

kada postoji potražnja za njihovim radom (što �e biti omogu�eno ubrzanom procedurom

i jedinstvenom dozvolom za boravak/ rad koja pojednostavnjuje procedure koje se

trenuta�no primjenjuju u državama �lanicama).

Jasnija i jednostavnija pravila ulaska trebaju rezultirati u manjem broju ljudi koji

ilegalno rade na sezonskim poslovima i/ili ostaju u EU-u duže nego što smiju. Nadalje,

nova pravila koja �e ure�ivati radne uvjete pomo�i �e sprje�avanju iskorištavanja i

zaštiti zdravlja i sigurnosti sezonskih radnika iz država ne�lanica. Poslodavci �e morati

24

dokazati da sezonski radnici imaju odgovaraju�i smještaj tijekom svog boravka, a bit �e

omogu�en i mehanizam za žalbe za sezonske radnike iz država ne�lanica.

Cirkularno kretanje sezonskih radnika izme�u Europske unije i njihove domovine

potaknut �e se uvo�enjem višesezonske dozvole ili olakšati postupkom ponovnog

ulaska iz istog razloga. To �e pružiti državama koje daju sezonske radnike pouzdan

izvor prihoda, vještina i ulaganja, doprinose�i na taj na�in njihovom razvoju.

2.3.4. Migracije studenata

Iako migracije studentske populacije nisu neposredno vezane uz migracije radnika,

njihova važnost je u tome što studenti koji stje�u obrazovanje u drugim državama,

gotovo u pravilu zapo�inju i svoj radni vijek u tim državama (bilo kao pripravnici,

stažisti ili zaposleni) (tablica 7.).

Tablica 7. Migracije studenata iz država EU 8+2

Iz Bugarska

�eška Estoni

ja Madžarska

Litva Latvij

a Poljsk

a Rumunjska

Slova�ka

Slovenija

Ukupno

za Njema�ka 12170 2132 724 2434 1667 886 14493 4156 1569 524 40755 Velika Britanija

710 1150 535 1040 1485 880 6770 740 890 285 14485

Francuska 2615 772 3188 4675 11250 Austrija 1309 528 40 1199 77 48 1467 707 1301 567 7243 Švedska 317 349 393 709 112 142 2781 907 20 46 5776 Nizozemska 500 350 100 400 150 100 1250 300 150 3300 Finska 32 325 135 265 208 70 500 47 97 52 1731 Irska 117 152 97 41 80 44 539 66 39 11 1186

Izvor: Wolfeil, 2009 str. 10.

Iz tablice 7. je vidljivo kako je Njema�ka najvažnija država za studentske migracije iz

EU 8+2 država. Preko 40.000 studenata iz tih država je prošlo kroz njema�ke obrazovne

institucije. Velika Britanija je privukla 15.000, a Francuska 11.250 studenata iz

srednjeeuropskih država. Prilikom odlu�ivanja o tome gdje studirati, studenti �esto

biraju države zbog jezika koji su u�ili u školi pa zbog toga dobro stoje Njema�ka,

25

Francuska i UK, mada �esto fakultete biraju po tome imaju li programe na engleskom

jeziku (Wolfeil, 2009, p. 12).

Velika Britanija SAD tradicionalno privla�e veliki broj migranata pa tako i visoko

obrazovanih najviše zbog toga što imaju razvijeno gospodarstvo, konstantne stope rasta,

govori se engleski jezik, razvijeno je demokratsko društvo. Za Njema�ku vrijede sli�ne

stvari jer ima visoko razvijeno gospodarstvo, konstantne stope rasta pa zahtjeva velika

useljavanja stranog stanovništva visokog i nižeg obrazovanja.

Prema istraživanju 'Impact of mobile EU citizens on national social security systems'

provedenim od strane Europske komisije (Andor, 2013) mobilna radna snaga donosi

koristi državama doma�inima. Mobilni radnici nadopunjuju nacionalnu radnu snagu u

deficitarnim zanimanjima, ve�a je vjerojatnost da rade i s obzirom na to da su naj�eš�e u

radnoj dobi i stoga u prosjeku mla�i od prosjeka populacije u državi doma�inu, manje je

vjerojatno da �e primati naknade kao oni koji su uglavnom neto davatelji sredstava za

državni prora�un. Budu�i da dio prihoda šalju ku�i, mobilni radnici tako�er uvelike

podržavaju doma�u potražnju, ulaganja i poduzetništvo u domovini (EC, 2014).

26

3. TRŽIŠTE RADA EUROPSKE UNIJE

Tržište rada Europske unije je unutarnje tržište rada otvoreno svim radnicima iz država

�lanica pod jednakim uvjetima. Ograni�avanje tržišta rada tako da se prednost daje

mati�nim državljanima dopušteno je samo iznimno, i to za obavljanje poslova koji se

odnose na obnašanje javne vlasti i odgovornost za zaštitu op�ih interesa države. U ovom

dijelu rada detaljnije se obrazlažu: 1) europsko tržište rada, 2) ekspanzije zapošljavanja

u Europskoj uniji od 1995. – 2006. godine, 3) kvaliteta radnih mjesta i kvaliteta života

u Europskoj uniji kao poticaj mobilnosti i 4) politika zapošljavanja Europske unije i

poticanje mobilnosti radnika.

3.1. Europsko tržište rada

Tržište rada ozna�ava ponudu i potražnju radnika, uklju�uje njihovu pripremu,

zapošljavanje, napredovanje, otkaze, �ekanje na posao, konkurenciju u traženju posla i

na samom poslu te predstavlja strukturu i osigurava interakciju radnika i poslodavaca s

obzirom na dostupnost radnih mjesta, uvjete rada i pla�u (Grbac, 2010). U stvarnosti,

tržište rada je nemjerljivo složena društvena struktura, skup socijalnih procesa i odnosa

koja se ne može pojasniti jednostavnim odnosom ponude i potražnje regulirane

cijenama. Tržište rada ima dvije posebne osobine u odnosu na druga tržišta (Pupavac &

Zelenika, 2004, p. 20).

• na tržištu rada gotovo nikada ne dolazi do ''�iš�enja'' ili do nedostatka viška ponude

(kada nema nezaposlenosti) i

• na tržištu rada smanjenje nadnica može pove�ati nezaposlenost umjesto da je

smanji.

Temeljni �imbenici koji utje�u na oblikovanje odnosa ponude i potražnje na tržištu rada

jesu (Pašali�, 1994, p. 59):

27

• �imbenici ponude rada – brojnost stanovništva i njegov prirodni priraštaj, dobna

struktura stanovništva, spolna struktura stanovništva, profesionalna struktura

stanovništva, migracije stanovništva,

• �imbenici potražnje rada – grani�na proizvodnost inputa rada, koli�ina i kvaliteta

potrebnog rada, koli�ina i kvaliteta potrebnih inputa u proizvodnji, mogu�nosti

supstitucije rada drugim proizvodnim inputima, obujam i struktura potreba za

stru�nim i tehni�kim zanimanjima u proizvodnji robe i usluga.

Zna�enje rada u životu pojedinca odnosi se na skup pojedin�evih op�ih stavova prema

radu koji su ste�eni u njegovoj interakciji s socijalnom okolinom. Ti stavovi nisu

rezultat �ovjekovih naslije�enih dispozicija ve� su rezultat ste�enih uvjerenja koja se

oblikuju pod utjecajem odre�ene društvene i kulturne sredine i upravo zbog toga

postoje razlike u razli�itim socio-kulturalnim sredinama.

Aktualna situacija zaposlenosti u Europskoj uniji znatno je druga�ija od prethodno

analizirane za razdoblje 1995.-2006. godine, naime pod utjecajem globalne financijske i

ekonomske krize za Uniju je nastupilo vrijeme recesije koje je za posljedicu imalo

znatan gubitak radnih mjesta posebice u primarnom i industrijskom sektoru (Hurley, et

al., 2013, p. 5). Kako se kriza odrazila na stope zaposlenost predo�ava se narednim

grafi�kim prikazom (slika 2.).

Slika 2. Kretanje stopa zaposlenosti u državama Europske unije od 2008. do 2012. godine

Izvor: Hurley, et al., 2013, p. 5.

28

Iz slike 2. je vidljiv utjecaj krize i pad stope zaposlenosti u gotovo svim državama

�lanicama od kojih je ve�ina njen utjecaj bilježila ve� na samom po�etku 2008. a

posebice 2010. godine a zamje�uju se i znakovi oporavka u 2012. godini.

Prema podacima Eurostata po�etkom 2012. godine, ukupan broj stanovnika EU-27

iznosio je 502.467.790. Od ukupnog broja stanovnika 15,6% je mla�e od 14 godina.

Populaciju od 15-26. godina �ini 11,7% od ukupnog stanovništva. Najve�u skupinu

36,6% �ine stanovnici u grupi od 27-49 godina, 19,5% stanovnika nalazi se u grupi od

50-64 godine, 12,9% stanovnika nalazi se u grupaciji od 65-79 godina dok najstariju

grupu, onu iznad 80 godina �ini 4,39% ukupnog stanovništva. Žene �ine 54,8% ukupne

populacije. Pri analizi kvalitete zaposlenih u Europskoj uniji i njihovoj usporedbi s

onom u Republici Hrvatskoj kao uzorak korištena je grupa radnosposobnog

stanovništva od 20-64. godine. U narednoj tablici 8. prikazan je udio zaposlenih osoba

u dobnoj skupini od 20-64. godine prema spolu.

Tablica 8. Stope zaposlenosti prema spolu u 2012. godini za EU-27 i RH

EU – 27 RH Razlika

Ukupno 68,5% 55,3% 13,20%

Muškarci 74,6% 60,6% 14,00%

Žene 62,4% 50,2% 12,20%

Izvor: Eurostat, <http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/population/data/main_tables> (pregledano 04.07.2014)

Od ukupnog radnosposobnog stanovništva Europske unije izme�u 20 i 64. godina

zaposleno je njih 68,5%. U Republici Hrvatskoj zaposleno ih je samo 55,3% odnosno

13,2% manje nego od prosjeka država EU-27. Radnosposobni muškarci u Europskoj

uniji participiraju s 74,6% u zaposlenosti dok radi 62,4% ženskog stanovništva. U

Hrvatskoj radi 60,6% muškog stanovništava i 50,2% ženskog. Zanimljivo je da je

zaostatak žena (12,2%) manji nego muškaraca (14%) što se vjerojatno može pripisati

još uvijek prisutnoj tekstilnoj industriji.

U tablici 9. prikazuju se stope zaposlenosti radnosposobnog stanovništva od 20 do 64

godine u Europskoj uniji i Republici Hrvatskoj prema stupnju obrazovanja.

29

Tablica 9. Stope zaposlenih prema stupnju obrazovanja u 2012. godini

EU – 27 RH Razlika

Osnovno i srednje obrazovanje i kvalificirani

radnici 52,2% 38,2% 14,00%

Viša i visoka stru�na sprema i visokokvalificirani

radnici 69,7% 55,2% 14,50%

Magisteriji i doktorati 81,9% 75,5% 6,40%

Izvor:Eurostat,http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/population/data/main_tables (posje�eno 04.07.2014)

Od ukupnog broja radnosposobnog stanovništva izme�u 20 i 64 godine koje ima

završeno osnovno i srednje obrazovanje te srednju kvalifikaciju, u EU-27 zaposleno je

njih 52,2%. Hrvatska u ovoj kategoriji zaostaje za 14%. Nadalje, u skupini koju �ine

više i visoko obrazovanje odnosno visokokvalificirani radnici, u EU-27 radi njih 69,7%

dok ih u Republici Hrvatskoj radi 55,2% što �ini zaostajanje za 14,5%. Radnosposobni

stru�njaci s najvišim stupnjem obrazovanja (magistri specijalisti, magistri i doktori

znanosti) u Europskoj uniji imaju zaposlenost od 81,9%. Ista skupina u Hrvatskoj ima

zaposlenost od 75,5% odnosno zaostaje za 6,4%.

Iz tablice 9. je tako�er vidljivo kako mogu�nost zapošljivosti raste sa stupnjem

obrazovanja, kako u Uniji tako i u Hrvatskoj, s time što je ta mogu�nost u EU-27 znatno

ve�a.

Tradicionalna podjela zaposlenosti na one koji rade u proizvodnim zanimanjima i �ine

tzv. ''plave ovratnike'' i one koji su zaposleni u nadgradnji i �ine ''bijele ovratnike''

zanimljiva je za analizu trenda jer na godišnjoj razini pokazuje smjer kojim se kre�e

zaposlenost. Pa se tako, na razini EU-27, uo�ava relativan pad radni�kih zanimanja

(plavi ovratnici) u usporedbi s zapošljavanjem ''bijelih ovratnika'' odnosno poslova u

izvan neposredne proizvodnje (Hurley, et al., 2013, p. 10). Isto tako se može zaklju�iti

kako je potražnja za visokostru�nim bijelim ovratnicima otpornija na promjene u

odnosu na visokostru�ne plave ovratnike u proizvodnji.

30

3.1.1. Ocjena zaposlenosti temeljena na radnim mjestima

Europska komisija je 2012. godine izdala priop�enje pod nazivom ''Prema oporavku

bogatom poslovima'' u kojem se uo�avaju sektori u kojima je rast zapošljavanja najviše

izgledan, a to su zdravstvene usluge, informacijske i komunikacijske tehnologije,

osobne i ku�anske usluge – kao i kategorija tzv. ''zelenih poslova''.

Pristup zasnovan na radnim mjestima4 pruža podatke o razinama zaposlenosti i kvaliteti

poslova u rastu�im sektorima i zanimanjima kao i u onima u opadanju. On uklju�uje

karakterizaciju nekog posla kao odre�enog zanimanja u odre�enom sektoru koriste�i se

standardiziranim me�unarodnim klasifikacijama (ISCO za zanimanja te NACE za

sektore).

Ovaj pristup omogu�uje rangiranje poslova prema razini pla�a, razina dosegnutog

obrazovanja odnosno pruža višedimenzionalne indekse kvalitete poslova �ime analizi

pridodaje kvalitativnu dimenziju u traženju odgovora na pitanje postizanja kvalitete

radnog mjesta.

Istraživanje Eurofounda: Polarizacija zapošljavanja i kvaliteta poslova u krizi: Europski

monitor poslova 2013. godine (Hurley, et al., 2013, p. 12). ukazala su na sljede�e:

1) Smanjenje zaposlenosti diljem Europe tijekom recesije dovelo je do polarizacije u

smislu strukture pla�a. Velik dio izgubljenih poslova nalazio se u srednje pla�enim

proizvodnim i gra�evinskim zanimanjima. Iako je i u prethodnom razdoblju (1995. –

2007.) došlo do odre�ene polarizacije, ona je bila mnogo manje izražena. Bila je i

kompenzirana znatno ve�im strukturnim unapre�enjem. Kriza je ne samo naglasila

polarizaciju u ve�ini država ve� je i znatno smanjila koli�inu raznolikosti diljem Europe

u pogledu vrsta strukturnih promjena. Dok su tijekom ekspanzije postojali razli�iti

uzorci vezani za europske razli�itosti (polarizacija u kontinentalnoj Europi, unapre�enje

u sjevernim zemljama te ekspanzija srednje pla�enih poslova na jugu), u doba krize

ve�ina je država doživjela neku vrstu polarizacije. Tijekom 2011. – 2012. promjene u

4 Pristup zasnovan na radnim mjestima prvi je put 1990-ih u Sjedinjenim Državama koristio nobelovac Joseph Stiglitz, a zatim su ga usavršili Erik Olin Wright i Rachel Dwyer. (preuzeto iz: Employment polarisation and job quality in the crisis: European Jobs Monitor 2013, http://www.eurofound.europa.eu/publications/htmlfiles/ef1304.htm)

31

zapošljavanju bile su manje polariziraju�e s ve�im rastom visoko pla�enih poslova,

manje izraženim padom u srednje pla�enim poslovima i relativno ve�em padu nisko

pla�enih poslova. Posebice su uzorci zapošljavanja u zemljama s izdržljivijim tržištima

rada pokazali izraženije unapre�enje, dok su se u zemljama s neprestanim padom

zapošljavanja nastavili polarizirati.

2) Kriza je naglasila polarizaciju u ve�ini država i znatno smanjila koli�inu raznolikosti

diljem Europe u pogledu vrsta strukturnih promjena. Dok su tijekom ekspanzije

postojali razli�iti uzorci vezani za europske razli�itosti (polarizacija u kontinentalnoj

Europi, unapre�enje u sjevernim zemljama te ekspanzija srednje pla�enih poslova na

jugu), u doba krize ve�ina je država iskusila neku vrstu polarizacije.

3) Promjene u zapošljavanju su tijekom 2011. i 2012. godine bile manje polariziraju�e

s ve�im rastom visoko pla�enih poslova, manje izraženim padom u srednje pla�enim

poslovima i relativno ve�em padu nisko pla�enih poslova. Posebice su uzorci

zapošljavanja u zemljama s izdržljivijim tržištima rada pokazali izraženije unapre�enje,

dok su se u zemljama s neprestanim padom zapošljavanja nastavili polarizirati.

Promjene zaposlenosti s obzirom na kvantile pla�a u državama Europske unije u

razdoblju od 2011. do 2012. godine predo�avaju se narednim grafi�kim prikazom (slika

3.).

32

Slika 3. Promjene zaposlenosti s obzirom na kvantile pla�a u državama Europske unije u razdoblju od 2011. do 2012. godine

Izvor: Hurley, et al., 2013, p. 12.

4) Proces polarizacije radnih mjesta bio je ve�inom ograni�en na strukturu pla�a, �ak i

tijekom recesije. Pri klasifikaciji poslova u skladu s prosje�nom razinom obrazovanja ili

nenov�anim atributima kvalitete posla, proces strukturnih promjena od 1995. bio je

unaprije�en u skoro svim državama EU-a. To je stoga što poslovi odgovorni za pad

srednje pla�enih kvintila5 zauzimaju niže pozicije kada ih se karakterizira prema

prosje�noj razini obrazovanja ili nenov�anoj kvaliteti posla od onda kada ih se

karakterizira prema pla�ama (dominantno muški poslovi u proizvodnji i

gra�evinarstvu).

5 Kod analiziranja visine pla�a zaposlenika Eurofond koristi razgrani�enja na petine (engl. quintiles) i to niska, srednje niska, srednja, srednje visoka, i visoka.

33

5) Visoko pla�eni poslovi bili su mnogo otporniji tijekom krize i nastavili su rasti (iako

neznatno) i tijekom vršnih razdoblja velike recesije. Tijekom prve dvije godine recesije

ekspanzija visoko pla�enih poslova bila je ve�inom podržana uslugama zasnovanim na

znanju u javnom sektoru (prije svega zdravstvo i obrazovanje). Izme�u 2011. i 2012.

godine žarište se pomaknulo k uslugama zasnovanim na znanju u privatnom sektoru, što

je u tom razdoblju dovelo do stvaranja 400.000 novih radnih mjesta u gornjoj kvintili

raspodjele pla�a diljem EU-a.

6) Intenziviran je proces nadoknade žena na tržištu rada i u smislu brojki zaposlenosti i

u smislu pristupa višim slojevima strukture zaposlenosti. Žene su pove�ale svoj udio u

zaposlenosti posebice u ''srednje pla�enim'' i ''dobrim'' poslovima (onima u višim

kvintilama). Dijelom je to zato što su žene previše zastupljene u nekim rastu�im

sektorima poput zdravstva, a premalo zastupljene u sektorima u padu kao što je

gra�evinarstvo. Me�utim to isto odražava ve�e razine obrazovanja žena u vrijeme kada

su kvalifikacije važniji uvjet za pristup boljim i kvalitetnijim poslovima.

3.1.2. Kvaliteta zaposlenika u EU-28

Osnovni je motiv stvaranja državnih integracija, pa i Europske unije, rast blagostanja u

državama �lanicama. To se zasniva i na pretpostavkama koje integracija osigurava.

Proširenje tržišta uz konkurenciju moralo bi pridonijeti boljem korištenju, alokaciji i

efikasnijoj upotrebi raspoloživih faktora. Ekonomski rast uz uvažavanje pretpostavki

održivoga razvitka ostvarivat �e se upotrebom svježih faktora, pa i pretvaranjem

demografskog u radni potencijal. Aktiviranje raspoloživih faktora uz razvitak

obrazovanja i ostvarivanje pune zaposlenosti klju�ni su ciljevi strategije razvitka i rasta

blagostanja stanovništva.

Kvalitetu zaposlenika u Europskoj uniji mogu�e je promatrati kroz statisti�ke

pokazatelje prema dobi, spolu i kvalifikacijskoj strukturi odnosno stupnju ste�enog

obrazovanja. Pri tome valja uzeti u obzir da tako prezentirani kvantitativni pokazatelji

ne pokazuju i stvarnu kvalitetu zaposlenika. Naime statistika ne razlikuje u�inkovitog

od neu�inkovitog zaposlenika kao što se ni ne može prihvatiti da rade samo kvalitetni a

da su nezaposleni ujedno i nekvalitetni.

34

3.2. Ekspanzije zapošljavanja u Europskoj uniji od 1995. – 2006. godine

Period od 1995. do 2006. godine obilježio je snažan trend zapošljavanja u Europskoj

uniji koji je nastupio nakon niskih stopa zapošljivosti u 80-im i ranim 90-im godinama

20. stolje�a. Udio aktivno zaposlene radne populacije porastao je s 60 % na 66 % u 15

država �lanica EU-a tako da je ukupna zaposlenost porasla za više od 22 milijuna radnih

mjesta (ukupna zaposlenost je u 15 država �lanica EU-a u 2006. dosegla 170 milijuna).

U koli�inskom smislu, navedeno je razdoblje svakako bilo vrlo pozitivno za

zapošljavanje na razini Europe.

Me�utim, ta pojava je otvorila i pitanja o kvaliteti tih radnih mjesta, s obzirom da je

tadašnja Europska strategija zapošljavanja (Luksemburg 1997) stavljala isklju�ivi fokus

na otvaranje radnih mjesta uz vrlo mali naglasak na pitanja kvalitete radnih mjesta. No,

otvaranjem radnih mjesta koje je pokrenuto krajem 90-ih, Europa se usuglasila da se

rast zapošljavanja po�ne razmatrati na uravnoteženiji na�in. Nakon Vije�a u Lisabonu

2000. Europska strategija zapošljavanja podjednako je naglašavala kvantitativne i

kvalitativne elemente otvaranja radnih mjesta tako da je novi moto Europske strategije

zapošljavanja (Barcelona 2002) glasio "brojnija i bolja radna mjesta'' (Fernández-

Macías & Hurley, 2008).

Istraživanje Eurofounda pod nazivom ''Brojnija i bolja radna mjesta? Uzorci ekspanzije

zapošljavanja u Europi (1995.-2006.)'' bilo usmjereno na detaljne analize razvoja

zapošljavanja u svakoj državi s naglaskom na posebne kombinacije zanimanja i sektora

(koje se nazivaju "radna mjesta"), poredane prema prosje�noj nadnici po satu (koja se

koristi kao približna vrijednost za odre�ivanje kvalitete radnog mjesta)6.

Otvorena nova radna mjesta prema kvaliteti radnog mjesta državama EU-27, 1995-2006

(u tisu�ama) predo�avaju se slikom 4.

6 Ukupan rast zaposlenosti u svakoj je državi podijeljen na pet "kvintila kvalitete radnog mjesta" (koji se

podudaraju s pet jednako velikih skupina radnih mjesta poredanih od najniže prema najvišoj prosje�noj nadnici po satu), kako bi se utvrdilo koja su radna mjesta zabilježila porast, a koja pad. Ovi uzorci rasta zaposlenosti s obzirom na kvalitetu radnog mjesta dodatno su podijeljeni prema glavnim gospodarskim sektorima, statusu zaposlenosti, spolu i nacionalnosti kako bi se pružile mogu�e pojašnjavaju�e pretpostavke te utvrdili posebni uzorci za podskupine stanovništva.

35

Slika 4. Otvorena nova radna mjesta prema kvaliteti radnog mjesta državama EU-27, 1995-2006 (u tisu�ama)

������� �� ������� ������� ���� �������������������

����� �

���� �� �� ������ �

��� �� �� �� �

� ��� �

������ �

� ��� �

���� ��

�� �

! �"��� �

#$�%� ���

%�����

&������� �

&��� �� �

'�� �!���� �

'�����(��� ' ��� �

��)�)���� �

*�� � +����� �

��,� �

Izvor: prema: Fernández-Macías & Hurley, 2008.

Rezultati provedenog istraživanja ukazala su na to da je ve�ina država �lanica EU-a

otvorila više i bolja radna mjesta u desetlje�u nakon 1995. godine (poglavito u 15

''starih'' država �lanica EU-a). Nadalje, poboljšana je situacije zapošljavanja žena te

pitanja kvantitete i kvalitete.

36

Što se ti�e radnika migranata koji nisu državljani EU-a, u državama u kojima se udio

njihove radne snage pove�ao (ve�inom na periferijama EU-a), oni su naj�eš�e bili

zaposleni na najslabije pla�enim radnim mjestima do te mjere da su na ve�ini neto

radnih mjesta otvorenih u dva donja kvintila u Španjolskoj, na Cipru, u Irskoj i Gr�koj

bili zaposleni radnici koji nisu državljani EU-a.

Irska, Danska, Finska, Luksemburg i Švedska ostvarile su najbolje rezultate po pitanju

kvantitete i kvalitete zapošljavanja. Ove su države uspjele otvoriti velik broj radnih

mjesta od kojih je ve�ina bila iznadprosje�ne kvalitete. Otvaranje radnih mjesta u

Portugalu bilo je manje dinami�no, no ova je država ipak unaprijedila svoju strukturu

zaposlenosti (rastom trenda zapošljavanja) i to gotovo jednako kao i ostale države u

ovoj skupini.

Španjolska i Gr�ka doživjele su veliku ekspanziju zapošljavanja, iako je ona bila slabije

kvalitete i koncentriranija na sredinu nego na vrh strukture zaposlenosti. Italija je prošla

kroz sli�an proces, iako s manjim brojem novih radnih mjesta.

Nizozemska, Francuska i Cipar zabilježili su jasno polariziran uzorak pove�avanja

radnih mjesta, s intenzivnim otvaranjem radnih mjesta na vrhu i dnu i velikom

prazninom u sredini. Njema�ka, Belgija, Austrija i UK tako�er su zabilježili polariziran

uzorak, no usmjereniji na vrh strukture zaposlenosti.

U ve�ini novih država �lanica Unije bilo je teško klasificirati uzorke otvaranja radnih

mjesta s obzirom da su te države prošle kroz vrlo intenzivno restrukturiranje

gospodarskih struktura 90-ih godina, ali op�enito, nove države �lanice nisu zabilježile

jasno poboljšanje strukture zaposlenosti, koje je bilo o�ito u 15 država �lanica EU-a, ali

niti pogoršanje.

Uzorci ekspanzije zapošljavanja s obzirom na kvalitetu radnog mjesta u �itavoj Europi

rezultat su višestrukih gospodarskih i institucionalnih �imbenika. Kvalitetna radna

mjesta u EU-15 ve�inom su vezana uz usluge s intenzivnim korištenjem znanja,

poglavito poslovne usluge, zdravstvo i obrazovanje. Usluge su otvorile mnoga radna

mjesta na dnu strukture zaposlenosti, ali vrlo malo u sredini: razvoj otvaranja radnih

mjesta u sredini objašnjavao se prvenstveno aktivnoš�u gra�evinskog sektora. Otvaranje

37

radnih mjesta na dnu bilo je relativno malo u ve�ini država zbog intenzivnog i

rasprostranjenog propadanja slabo pla�enih poslova u poljoprivredi i proizvodnji.

U 15 država �lanica EU-a otvoreno je samo nekoliko vrlo dobro pla�enih radnih mjesta

u proizvodnji, dok su se u srednjeeuropskim novim državama �lanicama prili�no

intenzivno otvarala srednje pla�ena radna mjesta u istom sektoru.

Slabo pla�ena radna mjesta od 1995. postala su ''atipi�na'' u 15 država �lanica EU-a. U

mnogim državama ve�ina novootvorenih slabo pla�enih radnih mjesta bila je na

skra�eno ili na odre�eno radno vrijeme, dok su radna mjesta na puno i neodre�eno

radno vrijeme u segmentu slabo pla�enih poslova ili propala ili su stagnirala (u isto je

vrijeme ve�ina dobro pla�enih novootvorenih radnih mjesta bila na puno i neodre�eno

radno vrijeme).

Utjecaj migracija na tržište rada aktualna je tema jer su s globalizacijom migracije sve

vidljivije. Posebno je to naglašeno u Europi koja iz tradicionalno emigrantske sredinom

20. stolje�a postaje imigrantska, a danas i glavno odredište svjetskih imigranata.

3.3. Kvaliteta radnih mjesta i kvaliteta života u Europskoj uniji kao poticaj mobilnosti

Društveni modeli koji prevladavaju u Europskoj uniji temelje se na slobodnom

poduzetništvu i jedinstvenom tržištu bez obzira na granice me�u državama �lanicama.

Takvim modelima je za cilj poticanje integriranog pristupa izgradnje kvalitetnog radnog

mjesta koje uvažava principe raznolikosti i jednakih prilika za sve; pitanja

ravnopravnosti me�u spolovima; zaštite okoliša; sigurnosti na radu i zdravstvena pitanja

kako bi se osigurao slobodno kretanje ljudi i kapitala te kako bi se osigurao

ravnomjeran razvoj svih regija i država �lanica Unije.

Kvalitetu radnog mjesta (engl. Quality of Working Places) valja promatrati kao sastavni

dio kvalitete radnog života (engl. Quality of Working Life – QWL) odnosno u okvirima

suvremenog koncepta kvalitete života (engl. Quality of Life). Iako se u literaturi ti

pojmovi naj�eš�e poistovje�uju ili promatraju zajedni�ki oni se razlikuju u sadržaju pa

38

se tako koncept kvalitete života odnosi na sveukupnu dobrobit unutar društva, a

usmjeren je na to da omogu�i svakom �lanu društva da ostvari svoje ciljeve (Japec &

Šu�ur, 2007, p. 9).

Kvaliteta života mjeri se preko razli�itih ekonomskih, ali i neekonomskih pokazatelja.

Za razliku od koncepta materijalnog životnog standarda, koji se uglavnom mjeri preko

raspodjele dobara i usluga u populaciji (pokazatelji dohodovne nejednakosti, realnog

dohotka, stope siromaštva), pristup kvalitete života oslanja se ne samo na indikatore

materijalnog životnog standarda, ve� i na razli�ite subjektivne �imbenike koji utje�u na

ljudski život (npr. društveni odnosi, sigurnost, mentalno zdravlje, kvaliteta prirodnog

okoliša, dokolica, kulturni resursi i sl.). Koncept kvalitete života karakteristi�an, prije

svega, po tome što je višedimenzionalan, tj. da se životni standard ne svodi na

dohodovne i materijalne prilike. On naglašava važnost razli�itih podru�ja životnog

standarda i njihovu me�usobnu povezanost. On je povezan je s mikropristupom i ti�e se

individualnih životnih uvjeta, a ekonomski i socijalni makropokazatelji pomažu da se

istraživa�ki nalazi koji se odnose na pojedince smjeste u širi kontekst.

Kvaliteta radnog života je pojam koji se prvi puta pojavio tijekom 1972. godine na

International labor relations conference. Kvaliteta radnog života definira se kao proces

kojim organizacija odgovara na potrebe zaposlenih razvijaju�i mehanizme koji �e im

dopustiti da u potpunosti donose odluke koje kreiraju njihove života na poslu. Kvaliteta

radnog života je prepoznata kao multi-dimenzionalni projekt i ne mora biti univerzalan

ili vje�an. Klju�ni koncepti o kojima se raspravlja u literaturi su (Erceg, 2013):

sigurnost posla, bolji sustav nagra�ivanja, ve�e pla�e, mogu�nost rasta i sudjelovanje u

grupama. Osim toga kvalitetu radnog života mogu�e je definirati i kao povoljne uvjete i

okolinu radnog mjesta koja podupire i promovira zadovoljstvo radnika pružaju�i im

nagrade, sigurnost posla i mogu�nost rasta.

Kvalitetno radno mjesto je ono koje ujedinjuje najbolja iskustva s podru�ja politike

zapošljavanja, zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, odnosa rada i menadžmenta,

obrazovanja i stru�nog usavršavanja, s na�elima ljudskih prava, osobito poštivanje

razli�itosti i jednakih mogu�nosti, zabrane diskriminacije, slobode udruživanja, slobode

39

kolektivnog pregovaranja.7 Formalne pretpostavke kao što su zakoni i drugi propisi nisu

dovoljno jamstvo za kvalitetno radno mjesto. Za to je potreban širi konsenzus svih

dionika koji �ine neku organizaciju i odgovaraju�a strategija koja �e osiguravati dijalog

i partnerstvo za integrirani pristup unapre�enju kvalitete radnog mjesta.

Sama �injenica da je netko zaposlen ne govori mnogo o tome koliko je izgledno da �e u

tome položaju i ostati. Rizik gubitka posla predstavlja zna�ajan psihološki i ekonomski

uteg za pojedinca. Naime, osoba koja ostaje bez posla gubi ne samo kreditnu sposobnost

i egzistencijalnu sigurnost, ve� i tzv. latentne funkcije zaposlenosti: socijalni status,

društvene kontakte vezane uz posao, dnevni i tjedni ritam aktivnosti, kao i izvor

zna�enja u životu). Ovaj je rizik tim tegobniji ukoliko je nalaženje novog posla za

pojedinca malo izgledno (npr. zbog visoke op�e nezaposlenosti ili niske zapošljivosti

pojedinca).

Iz navedenih definicija mogu�e je razabrati kako se odre�enja pojmova kvaliteta radnog

mjesta i kvaliteta radnog života u biti ne razlikuju ve� se samo pobliže determiniraju,

dok je pojam kvaliteta života daleko širi i obuhva�a sve �lanove društva.

3.4. Politika zapošljavanja Europske unije i poticanje na mobilnost

Politike zapošljavanja sastavni su dio obuhvatne europske strategije 2020 i zna�ajna

poluga u održavanju razine zaposlenosti u vremenu gospodarske recesije. Predstavljaju

klju�ni preduvjet za uspješan oporavak i strategije rasta Unije, ali nužno moraju

integrirati i kvalitetno dizajnirane socijalne politike koje de omogu�iti ravnomjerniji

utjecaj i preraspodjelu dobrobiti gospodarskog rasta na sve skupine stanovništva.

Uklju�iv razvoj i rast (tre�i prioritet Strategije 2020) zna�i razvoj kompetencija

pojedinca koje de mu pomo�i u prilagodbi promjenama na tržištu rada te unaprijediti

mogu�nosti za stvaranje kohezivnog društva. Ovaj prioritet strategije tako�er je

usmjeren na borbu protiv siromaštva, moderniziranje tržišta rada te ravnomjerni razvoj

svih dijelova Unije odnosno snažnija teritorijalna kohezija. Kako bi odgovorila na

7 Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske, Prezentacija projekta ''Promocija kvalitetnog radnog

mjesta u Hrvatskoj'' http://kenny2.globalnet.hr/mingorp2.hr/defaulteng.aspx?id=373 (06.06.2013)

40

izazove kao što su starenje radne snage, niska stopa zaposlenosti i sve ve�a globalna

konkurencija, Europska Unija mora u potpunosti iskoristiti potencijale svoje radne

snage. U skladu s time potrebna je modernizacija politika zapošljavanja, obrazovanja i

sistema socijalne sigurnosti.

Strategija 2020 posebno isti�e integrirani rast kao temeljnu vrijednost novog usmjerenje

zemalja �lanica što podrazumijeva postizanje visoke stope zaposlenosti, investiranje u

obrazovanje i borbu protiv siromaštva. Za postizanje integriranog rasta potrebno je

ukloniti prepreke za zapošljavanje žena, starijih osoba, mladih osoba s invaliditetom i

migranata te omogu�iti nesmetano funkcioniranje tržišta rada.

U tom smislu važno je stvoriti uvjete za uspješne promjene u karijeri radnika, stjecanje

primjerenih kvalifikacija, poboljšanje kvaliteta radnih mjesta, borbu protiv strukturne

nezaposlenosti, aktivnu integraciju, kao i socijalnu zaštitu koja je primjerena i održiva.

Kako bi se ostvarili ciljevi zacrtani u strategiji. Europska Komisija je obznanila niz

smjernica koje zemlje �lanice trebaju ugraditi u svoje nacionalne strateške dokumente u

kojima de detaljno objasniti koje mjere trebaju provesti kako bi se postigli ciljevi

Strategije 2020. Integrirane smjernice predstavljaju osnovni strateški okvir oko kojega

se oblikuju nacionalne politike u svim segmentima društvenog i gospodarskog

djelovanja, pa tako i u sektoru zapošljavanja uz koji su vezane �etiri specifi�ne

smjernice (Vojkovi�, 2005, p. 4):

Europska komisija prepoznala je važnost mobilnosti radne snage, što je naglašeno i kroz

Strategiju Europe 2020, odnosno njenu inicijativu '' Agenda za nove vještine i radna

mjesta'', koja za cilj ima, izme�u ostalog, pove�ano sudjelovanje radne snage te bolje

uskla�ivanje ponude i potražnje kroz mobilnost radne snage. Mobilnost radne snage

smatra se mehanizmom za rješavanje problema postojanja regionalnih podru�ja s

visokom nezaposlenoš�u i reagiranja na potrebe tržišta rada.

Europska komisija pokrenula je više inicijativa kako bi uklonila pravne i

administrativne barijere mobilnosti radne snage, posebno u podru�ju prepoznavanja

kvalifikacija i prenosivosti prava za mirovinsko osiguranje. Najve�i problemi koji

negativno utje�u na mobilnost radne snage su stanovanje, jezik, boravak i prilike za

41

zapošljavanje za partnere, mehanizmi povratka u mati�nu zemlju, povijesne barijere te

prepoznavanje iskustva ste�enog u nekoj drugoj državi.

Države �lanice postigle su dogovor o razvoju zajedni�ke migracijske politike kako bi se

osiguralo upravljanje legalnim migracijama u Uniji, kako bi se poboljšale integracijske

mjere za migrante i njihove obitelji te poboljšala suradnja sa državama iz kojih migranti

dolaze.

Ti ciljevi su navedeni u Stokholmskom programu, koji predstavlja putokaz za razvoj

migracijskih politika Europske unije za razdoblje od 2009. do 2014. godine. Njegov cilj

je izgraditi odgovornost, solidarnost i partnerstvo u pitanjima migracije i azila s

dinami�nom i sveobuhvatnom politikom migracija. Stokholmski program poti�e

uskla�enost izme�u migracijskih politika i ostalih povezanih podru�ja politika Europske

unije, poput razvojne pomo�i i odnosa sa državama izvan Europske unije.

Globalni pristup migracijama, koji se ogleda u Stokholmskom programu, te koji �ini

okvir za dijalog i suradnju sa državama koje nisu �lanice Europske unije, uklju�uje

(Vojkovi�, 2005, p. 10):

• Poticanje mobilnosti i legalne migracije u Europskoj uniji, istovremeno promi�u�i

razvoj u državama iz kojih migranti dolaze kako bi se poboljšali životni standardi i

minimizirao ''odljev mozgova'';

• Osiguranje uskla�enog razvoja politika unutar Unije tako da se globalan pristup

migracijama u potpunosti integrira u sve inicijative Europske unije izvan Unije,

uklju�uju�i razvoj pomo�i za razvoj i vanjskopoliti�kih odnosa.

Postoje direktive koje se odnose na cijelu Europsku uniju koje standardiziraju pravila

ulaska i boravka za sljede�e kategorije državljana iz država izvan Europske unije koji

žele do�i u zemlju �lanicu Europske unije kako bi radili ili studirali:

• visokokvalificirane radnike (Plava karta za EU)

• studente

• nepla�ene polaznike osposobljavanja, u�enike i volontere

• istraživa�e.

42

U prosincu 2011. godine usvojena je Direktiva o jedinstvenoj dozvoli za ulazak. Ovo

novo zakonodavstvo uvodi jedinstvenu dozvolu za boravak i rad za sve državljane

država ne�lanica Europske unije. Ono olakšava proceduru za migrante koji traže

dozvolu za boravak i rad u Uniji. Tako�er, ova direktiva osigurava da radnici iz država

ne�lanica Europske unije koji legalno borave u državi �lanici Europske unije imaju

zajedni�ki skup prava koja se temelje na jednakom tretmanu kao da su državljani države

Europske unije koja je doma�in.

Državljane država ne�lanica Europske unije se mora dobro tretirati i njihova prava se

moraju poštivati. Pravila koja se primjenjuju za cijelu Europsku uniju omogu�uju

državljanima država ne�lanica da dobiju produženi boravak te dovedu �lanove svoje

obitelji da žive s njima u novoj državi. Integracijska politika Europske unije ima za cilj

omogu�iti tim državljanima država ne�lanica prava i obveze sli�ne onima koje

državljani Europske unije imaju. Europska unija je uspostavila zonu bez granica pod

nazivom Schengenska zona, koja uklju�uje ve�inu država Europske unije (osim Irske i

Ujedinjenog Kraljevstva). Sve države �lanice Schengenske zone izdaju iste kratkoro�ne

vize koje omogu�avaju putovanja unutar zone.

43

4. POZICIJA HRVATSKE RADNE SNAGE U EUROPSKOJ UNIJI

U hrvatskom pristupnom ugovoru predvi�ena je mogu�nost prijelaznog razdoblja, u

kojemu države �lanice Europske unije mogu uvesti ograni�enja za zapošljavanje

hrvatskih radnika po formuli ''2+3+2'', što zna�i da po�etno ograni�enje za pristup

tržištu rada od dvije godine države �lanice mogu nakon revizije produljiti za još tri

godine te uz opravdan razlog za dodatne dvije godine. Ista su pravila vrijedila za sve

nove �lanice koje su u Europsku uniju ušle 2004. i 2007. godine. U nastavku ovog dijela

rada posebno se pojašnjava: 1) stanje na tržištu rada Republike Hrvatske, 2) sloboda i

ograni�enja kretanja hrvatskih radnika u Europskoj uniji, 3) mogu�nosti izaslanja

hrvatskih radnika u Europsku uniju i 4) Ekonomski i socijalni aspekt radnog života.

4.1. Stanje na tržištu rada Republike Hrvatske

Stanje na tržištu rada ve�ine europskih država karakterizira i polarizacija društva. U

Hrvatskoj je zabilježena polarizacija društva na relativno sigurne (istina, s obzirom na

životne troškove nedovoljno pla�ene), zaposlene (insidere) i nezaposlene (outsidere), od

kojih je znatan dio dugotrajno nezaposlen s vrlo malim izgledima i vjerojatnoš�u

nalaženja zaposlenja (Ostroški, 2013, p. 27).

U Hrvatskoj je na tržištu rada i regulaciji radnih odnosa ve�a pozornost usmjerena na

o�uvanje postoje�ih radnih mjesta, nego na stvaranje novih mogu�nosti za

zapošljavanje. U narednoj tablici 10. prikazuje se kretanje stopa zaposlenosti prema

dobnim skupinama u 2011. godini

Tablica 10. Stope zaposlenosti prema starosnim skupinama po kvartalima 2011. godine

Dobna skupina/kvartal I II III IV

15.-24. godine 19,6 20,3 21,4 19,0

25.-49. godina 74,2 70,9 72,8 71,6

50.-64. godine 46,2 46,1 47,3 46,4

65. i više godina 5,1 4,9 5,8 5,4

Izvor: Ostroški, 2013, p. 40.

44

Iz tablice 10. je vidljiv sezonski utjecaj na zaposlenost u drugom i posebice tre�em

kvartalu, ali isto tako je zamjetan trend pada zaposlenosti. Kada se u obzir uzme i

stupanj obrazovanja tada se dolazi do narednih podataka (tablica 11.)

Tablica 11. Stope zaposlenosti prema starosnim skupinama i stupnju obrazovanja po kvartalima 2011. godine

Dobna i obrazovna skupina/kvartal I II III IV

15.-24. godine 19,6 20,3 21,4 19,0

• Osnovno obrazovanje i niže - 3,6 4,8 3,0

• Srednje obrazovanje 30,9 30,0 29,1 28,0

• Visoka u�ilišta, više i visoko obrazovanje, magisterij i doktorat (28,4) (35,8) (35,7) (28,0)

25.-49. godina 71,2 70,9 72,8 71,6

• Osnovno obrazovanje i niže 52,9 52,0 53,4 53,4

• Srednje obrazovanje 71,5 71,6 74,3 72,9

• Visoka u�ilišta, više i visoko obrazovanje, magisterij i doktorat 84,8 84,3 82,9 82,3

50.-59. godine 56,2 56,2 56,5 55,4

• Osnovno obrazovanje i niže 44,2 41,9 39,8 39,8

• Srednje obrazovanje 55,5 56,4 58,2 56,1

• Visoka u�ilišta, više i visoko obrazovanje, magisterij i doktorat 79,0 78,2 81,3 83,7

60. i više godina 9,5 9,3 10,9 10,3

• Osnovno obrazovanje i niže 8,2 7,9 9,4 8,9

• Srednje obrazovanje 8,1 8,5 9,4 8,7

• Visoka u�ilišta, više i visoko obrazovanje, magisterij i doktorat 18,2 17,1 20,5 19,5

Izvor: Ostroški, 2013, p. 40.

Indikativno jest pove�anje zaposlenosti u svim obrazovnim razredima za osobe koje

pripadaju najstarijoj dobnoj skupini. Jasno je da to nije posljedica novog zapošljavanja

ve� je u pitanju produljenje radnog vijeka. Ina�e, kao i u državama Europske unije viši

stupanj obrazovanja omogu�uje i ve�u zapošljivost. Naredna tablica 12. pokazuje

strukturu zaposlenih osoba prema stupnju obrazovanja i glavnim rodovima zanimanja.

45

Tablica 12. Zaposleni prema glavnim rodovima zanimanja, spolu i stupnju obrazovanja u Republici Hrvatskoj 2011. godine u tisu�ama zaposlenih

UKUPNO M Ž

Zakonodavci/, dužnosnici, i direktori 51 39 12

• Osnovno obrazovanje i niže - - -

• Srednje obrazovanje 30 23 7

• Visoka u�ilišta, više i visoko obrazovanje, magisterij i doktorat 16 16 -

Znanstvenici, inženjeri i stru�njaci 163 63 100

• Osnovno obrazovanje i niže - - -

• Srednje obrazovanje 6 - 6

• Visoka u�ilišta, više i visoko obrazovanje, magisterij i doktorat 155 60 95

Tehni�ari i stru�ni suradnici 183 108 75

• Osnovno obrazovanje i niže - - -

• Srednje obrazovanje 121 72 49

• Visoka u�ilišta, više i visoko obrazovanje, magisterij i doktorat 59 34 25

Administrativni službenici 142 48 94

• Osnovno obrazovanje i niže 0 - -

• Srednje obrazovanje 118 41 77

• Visoka u�ilišta, više i visoko obrazovanje, magisterij i doktorat 15 - 15

Uslužna i trgova�ka zanimanja 253 106 147

• Osnovno obrazovanje i niže 17 6 11

• Srednje obrazovanje 225 95 130

• Visoka u�ilišta, više i visoko obrazovanje, magisterij i doktorat 6 - 6

Zanimanja u obrtu i pojedina�noj proizvodnji 172 152 20

• Osnovno obrazovanje i niže 24 19 5

• Srednje obrazovanje 147 132 15

• Visoka u�ilišta, više i visoko obrazovanje, magisterij i doktorat - - -

Izvor: Ostroški, 2013, p. 40.

Za istraživanje kvalitete radnog mjesta važno je sagledati i potkategoriju

samozaposlenih. Iako statisti�ki gledano samozaposlene osobe pripadaju kategoriji

zaposlenih osoba, one su s gledišta poduzetnosti, inovativnosti i otvorenosti tržišnom

nadmetanju zanimljivi i �ine fleksibilni radni kontingent prilagodljiv promjenama i

utjecaju kriza. Prema definiciji DZS-a samozaposleni su poslodavci koji upravljaju

poslovnim subjektom i zapošljavaju jednog ili više zaposlenika te osobe koje rade za

vlastiti ra�un i ne zapošljavaju zaposlenike.

46

U narednoj tablici 13., predo�ena je struktura samozaposlenih osoba 2011. godine u

dobi od 15. do 59. godina prema glavnim rodovima zanimanja i stupnju obrazovanja.

Tablica 13. Struktura samozaposlenih osoba 2011. godine u dobi od 15. do 59. godina prema glavnim rodovima zanimanja i stupnju obrazovanja

UKUPNO M Ž

15.-24. Godine 7 5 2

• Osnovno obrazovanje i niže - - -

• Srednje obrazovanje 5 - 5

• Visoka u�ilišta, više i visoko obrazovanje, magisterij i doktorat - - -

25. – 49. Godina 123 76 47

• Osnovno obrazovanje i niže 26 15 11

• Srednje obrazovanje 80 50 30

• Visoka u�ilišta, više i visoko obrazovanje, magisterij i doktorat 17 10 7

50. - 59. Godina 89 58 31

• Osnovno obrazovanje i niže 30 15 15

• Srednje obrazovanje 45 33 12

• Visoka u�ilišta, više i visoko obrazovanje, magisterij i doktorat 14 9 5

Ukupno samozaposleni od 15. – 59. Godina 219 139 80

• Osnovno obrazovanje i niže 58 32 26

• Srednje obrazovanje 130 87 43

• Visoka u�ilišta, više i visoko obrazovanje, magisterij i doktorat 32 20 12

Izvor: Ostroški, 2013, p. 40.

Op�enito, pregled kvalitete zaposlenosti i obrazovanja u Hrvatskoj pruža mješovitu

sliku, naj�eš�e negdje izme�u starih i novih �lanica EU. Prostorno promatrano, u

Hrvatskoj postoje regionalne razlika i nejednakosti u sferi zaposlenosti i obrazovanja.

Razlike izme�u pojedinih županija Hrvatske gotovo su jednako velike kao razlike

izme�u pojedinih država Europe. Dio ovih razlika sigurno se može pripisati

me�užupanijskim razli�itostima u stupnju urbanizacije, demografskoj i obrazovnoj

strukturi, kao i strukturi zaposlenosti. Stoga je potrebno u�inkovitim politikama

prevladati postoje�e razlike te pove�ati ne samo kvantitetu nego i kvalitetu zaposlenosti.

47

4.2. Sloboda i ograni�enja kretanja hrvatskih radnika u Europskoj uniji

Slobodno kretanje radnika jedna je od �etiri ekonomske slobode koje su temelj

jedinstvenog tržišta EU a koja se o�ituje u slobodnom boravku, radu i kretanju granana

EU na njezinom cjelokupnom teritoriju, bez obzira na njihovo državljanstvo.

Sloboda kretanje radnika, kao jedno od temeljnih prava slobode unutarnjeg tržišta,

naj�eš�e se odnosi na radnika, me�utim posredno se odnosi i na �lanove njegove obitelji

te na osobe koje se školuju u državama �lanicama razli�itim od onih iz kojih potje�u.

Od 1. srpnja 2013. navedena sloboda podrazumijeva i pravo hrvatskih državljana da:

• prihva�aju stvarno u�injene ponude za zaposlenje u drugim �lanicama EU,

• se slobodno kre�u unutar državnog podru�ja država �lanica u tu svrhu,

• borave u državi �lanici radi zapošljavanja sukladno pravilima koja ure�uju

zapošljavanje državljana te države, i

• ostaju na podru�ju države �lanice nakon što se tamo zaposle.

Hrvatskim radnicima, od trenutka ulaska Republike Hrvatske u EU, stoje na

raspolaganju usluge EURES-a �iji savjetnici su smješteni u podru�nim uredima

Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku.

Bez obzira na gore navedeno, razvijen je institut prijelaznih razdoblja koji u osnovi

predstavlja iznimku od pravila o slobodi kretanja hrvatskih radnika. Naime, svaka

država �lanica EU autonomno, u skladu sa svojom politikom zapošljavanja, odlu�uje

kakav �e režim zapošljavanja primijeniti na hrvatske državljane pri �emu navedene

restrikcije mogu trajati najdulje sedam godina po formuli 2+3+2. Velika Britanija,

Njema�ka, Austrija, Italija, zemlje Beneluksa, Francuska, Cipar, Gr�ka, Malta,

Slovenija i Španjolska su uvele takva ograni�enja zapošljavanja za hrvatske državljane i

to u razdoblju od dvije godine s time da je prema na�elu uzajamnosti Hrvatska u�inila

isto za njihove državljane.

Sukladno navedenom hrvatski radnici �e se u tim zemljama, kao i dosad, zapošljavati

temeljem bilateralnih sporazuma i kvota radnih dozvola, dok �e državljani tih država

svoj radno pravni status u Hrvatskoj tako�er morati regulirati sukladno odredbama

Zakona o strancima.

48

Ulaskom u EU, Hrvatska je tako�er dužna izravno primjenjivati odredbe uredbi EZ o

koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, koje promjene se u hrvatskom sustavu, izme�u

ostalog, o�ituju u:

• mogu�nosti hrvatskog državljana da koristi zdravstvenu zaštitu u drugoj �lanici EU

na teret HZZO-a, a temeljem Europske kartice zdravstvenog osiguranja,

• pravu hrvatskog radnika, nakon rada u �lanicama EU, na nov�anu naknadu za

vrijeme nezaposlenosti u zemlji zadnjeg zaposlenja po propisima te zemlje,

• pravu hrvatskog državljana na starosnu mirovinu u svim �lanicama EU u kojima je

bio u osiguranju najmanje 12 mjeseci ako ispunjava i druge uvjete prema

nacionalnim propisima tih država, itd.

Ulazak Hrvatske u EU tako je otvorio hrvatskim državljanima mogu�nost slobodnog

nastana, kretanja i rada na podru�ju cijelog teritorija EU te im stvorio daleko šire tržište

rada od dosadašnjeg, doduše uz uvažavanje gore spomenutih ograni�enja pojedinih

�lanica EU.

4.2.1. Europske mreže za razmjenu informacija i priznavanje kvalifikacija

Razvoj i priznavanje znanja, vještina i kompetencija gra�ana klju�no je za razvoj

pojedinaca, kompetitivnosti, zapošljivosti i socijalne kohezije u Europskoj uniji. U

smislu transnacionalne mobilnosti radnika i u�enika i priznavanja ste�enih kvalifikacija

oformljena je europska mreža za razmjenu informacija i priznavanje kvalifikacija.

Osnovna svrha mreže je pridonijeti udovoljavanju zahtjeva za ponudom i potražnjom na

europskom tržištu rada.

ENIC mrežu (engl. European Network of National Information Centres on academic

recognition and mobility) osnovalo je Vije�e Europe i UNESCO u svrhu akademske

pokretljivosti i što kvalitetnije provedbe na�ela Konvencije o priznavanju

visokoškolskih kvalifikacija u podru�ju Europe (tzv. Lisabonska konvencija). Mrežu

�ine nacionalni informacijski centri država �lanica European Cultural Convention ili

UNESCO Europe Region, a osniva�i su im državna tijela (AZVO, 2012).

49

NARIC mreža (engl. National Academic Recognition Information Centres) osnovana je

na inicijativu Europske komisije, u cilju unapre�ivanje akademskog priznavanja

kvalifikacija u državama �lanicama Europske Unije, Europske ekonomske zajednice

(European Economic Area, EEA) i pridruženih �lanica Centralne i Isto�ne Europe i

Cipra. Cilj Mreže je poticanje akademske mobilnosti.

EQF (eng European Qualifications Framework) je zajedni�ki europski referentni okvir

koji povezuje nacionalne kvalifikacijske sustave, djeluje kao prevoditeljski alat –

osigurava lakše razumijevanje kvalifikacija kroz razli�ite države i sustave u Europi. On

ima dva op�a cilja: promicati mobilnost stanovnika me�u državama i poticati

cjeloživotno u�enje.

EQF povezuje razli�ite nacionalne kvalifikacijske sustave i okvire oko zajedni�ke

europske referencije i njezinih 8 referentnih razina. Razine obuhva�aju cjelokupan

raspon kvalifikacija; od osnovne (razina 1, npr. svjedodžbe onima koji napuštaju školu)

do napredne razine (razina 8, npr. doktorat). Kao instrument promicanja cjeloživotnog

u�enja, EQF obuhva�a sve razine kvalifikacija koje se mogu ste�i u op�em, strukovnom

i akademskom obrazovanju i osposobljavanju, ste�ene po�etnim (inicijalnim) i stalnim

(kontinuiranim) obrazovanjem i osposobljavanjem (EQF, 2010).

Prema EQF ''znanje''' je ishod usvajanja informacija kroz u�enje a opisuje se kao

teorijsko i/ili �injeni�no, ''vještine'' zna�e sposobnost primjene i korištenje znanja kako

bi obavili zada�e i riješili probleme dok ''kompetencije'' zna�e iskazanu sposobnost

korištenja znanja, vještina i osobnih, socijalnih i/ili drugih metodoloških sposobnosti, u

situacijama rada ili u�enja te u profesionalnom i osobnom razvoju (EQF, 2010). U

tablici 14. prikazani su deskriptori koji definiraju razine Europskog kvalifikacijskog

okvira.

Tablica 14. Deskriptori koji definiraju razine Europskoga kvalifikacijskog okvira (EQF)

ZNANJE VJEŠTINE KOMPETENCIJE

Razina 1.

Temeljno op�e znanje Temeljne vještine za obavljanje jednostavnih zadataka.

Rad ili u�enje pod izravnim nadzorom u strukturiranom okruženju.

Razina 2.

Temeljno �injeni�no znanje u podru�ju rada ili u�enja

Temeljne kognitivne i prakti�ne vještine nužne za korištenje bitnih informacija kako bi se obavile zada�e i riješili rutinski problemi

Rad ili u�enje pod izravnim nadzorom s nešto samostalnosti.

50

korištenjem jednostavnih pravila i alata.

Razina 3.

Znanje �injenica, na�ela, procesa i op�ih koncepata u podru�ju rada ili u�enja

Niz kognitivnih i prakti�nih vještina nužnih za ispunjenje zada�a i rješavanje problema odabirom i primjenom osnovne metodologije, alata, materijala i informacija.

- preuzima odgovornost za završavanje zada�a u radu ili u�enju; - prilago�ava vlastito ponašanje okolnostima u rješavanju problema

Razina 4.

�injeni�no i teorijsko znanje u širim kontekstima unutar podru�ja rada ili u�enja

Niz kognitivnih i prakti�nih vještina nužnih za stvaranje rješenja na specifi�ne probleme u podru�ju rada ili u�enja.

- prakticira upravljanje sobom unutar smjernica rada ili u�enja u predvidivom okruženju u kojem je promjena ipak mogu�a; - nadzire rutinski rad drugih, preuzima izvjesnu odgovornost za vrjednovanje i unaprje�ivanje aktivnosti u radu ili u�enju.

Razina 5.

Opsežno, specijalizirano, �injeni�no i teorijsko znanje unutar podru�ja rada ili u�enja te svjesnost granica vlastitoga znanja

Obuhvatan niz kognitivnih i prakti�nih vještina nužnih za razvoj kreativnih rješenja na apstraktne probleme.

- prakticira upravljanje i nadzor u okruženju rada ili u�enja u kojem su mogu�e nepredvidive promjene; - preispituje i unaprje�uje vlastitu i izvedbe drugih.

Razina 6.

Napredno znanje podru�ja rada ili u�enja, uklju�uje i kriti�ko razumijevanje teorija i na�ela

Napredne vještine, demonstriraju�i majstorstvo i inovacije nužne za rješavanje složenih i nepredvidivih problema u specijaliziranom podru�ju rada ili u�enja.

- upravlja složenim tehni�kim ili stru�nim aktivnostima projekata, preuzimaju�i odgovornost za donošenje odluka u nepredvidivom okruženju rada ili u�enja; - preuzima odgovornost za upravljanje profesionalnim razvojem pojedinaca

Razina 7.

- Visokospecijalizirano znanje od kojeg su neka znanja na prvoj crti znanja u podru�ju rada ili u�enja kao osnova originalnom mišljenju i/ili istraživanju, - Kriti�ka svijest o problematici znanja u podru�ju i grani�nim podru�jima izme�u razli�itih podru�ja.

Specijalizirane vještine rješavanja problema nužne za istraživanje i/ili inovacije kako bi se stvorila nova znanja i procedure i integriralo znanje iz razli�itih podru�ja.

- upravlja i mijenja složene i nepredvidive uvjete rada ili u�enja - što zahtijeva nove strateške pristupe; - preuzima odgovornost za doprinos stru�nim znanjima i praksama i/ili za preispitivanje strateške izvedbe timova.

Razina 8.

Znanje na najnaprednijoj granici u podru�ju rada ili u�enja i grani�nim podru�jima izme�u razli�itih podru�ja

Najnaprednije i specijalizirane vještine i tehnike, uklju�uju�i sintezu i vrjednovanje, nužne za kriti�ko rješavanje problema u istraživanju i/ili inovacijama i za širenje i redefiniranje postoje�ih znanja ili stru�ne prakse.

Pokazuje esencijalnu mjerodavnost, inovativnost, samostalnost, znanstveni i profesionalni integritet i održivu angažiranost razvoju novih ideja ili procesa na najnaprednijoj granici rada ili u�enja koji uklju�uju i istraživanje.

Izvor: The European Qualifications Framework (EQF), ec.europa.eu/education/lifelong.../doc44_en.htm

Osam referentnih razina opisano je u terminima ishoda (rezultata) u�enja. EQF

prepoznaje razlike izme�u razli�itih sustava obrazovanja i osposobljavanja te nužnost

51

prelaska na ishode u�enja kako bi se omogu�ila usporedba i suradnja izme�u država i

institucija.

4.2.2. EURES

Mreža EURES (mreža za mobilnost osoba koje traže posao) mreža je za suradnju

izme�u Europske komisije i javnih službi za zapošljavanje država �lanica Europskog

gospodarskog prostora (EGP: države �lanice EU-a, uklju�uju�i Norvešku, Island i

Lihtenštajn) i ostalih partnerskih organizacija. Švicarska tako�er sudjeluje u EURES-u.

Mreža EURES, uspostavljena 1993., odgovorna je za razmjenu informacija i

omogu�ivanje suradnje me�u njezinim dionicima kako bi se pomoglo ostvarenju

slobodnog kretanja radnika.

Postoje�a organizacija EURES-a sastoji se od dvaju osnovnih elemenata:

1. mreže službenika za zapošljavanje koji daju informacije, smjernice i podršku

tražiteljima zaposlenja koji žele raditi u drugoj državi �lanici te poslodavcima koji

žele zaposliti odgovaraju�e kandidate iz drugih država �lanica.

2. portala EURES na kojemu je omogu�en pristup slobodnim radnim mjestima te se na

jednom mjestu mogu dobiti informacije o mobilnosti radnika u Europi. Sadržava niz

ostalih korisnih alata koji ljudima pomažu donijeti informirane odluke o dostupnim

prilikama.

U okviru EURES-a promi�e se mobilnost te se smanjuju prepreke za radnike

pridonošenjem razvoju europskog tržišta rada koje je otvoreno i pristupa�no svima,

osiguravanjem razmjene slobodnih radnih mjesta i prijava za posao te transparentnosti

podataka o tržištu radne snage.

U okviru EURES-a pruža se besplatna pomo� tražiteljima zaposlenja koji se žele

preseliti u drugu državu te se savjetuje o uvjetima života i rada u Europskoj uniji.

Tako�er se daje podrška poslodavcima koji žele zaposliti radnike iz drugih država te na

prekograni�nim podru�jima.

52

4.3. Mogu�nosti izaslanja hrvatskih radnika u Europsku uniju

Izaslanje ili detašman je situacija u kojoj poslodavac šalje svojeg radnika iz jedne u

drugu državu da tamo za njega obavlja poslove u odre�enom vremenskom razdoblju.

Radnik ostaje i nadalje obuhva�en sustavom socijalnog osiguranja države iz koje je

izaslan, te obveza pla�anja doprinosa za socijalno osiguranje postoji u toj državi

(mati�na država ili država iz koje je radnik izaslan).

Prema direktivi iz 1996., tvrtka registrirana u jednoj državi �lanici može izaslati radnika

u drugu �lanicu na rok do dvije godine kako bi tamo pružao uslugu, odnosno obavljao

posao. Pritom tvrtka koja šalje radnika mora poštovati zakone države koja ga je primila,

što uklju�uju minimalnu pla�u, trajanje godišnjeg odmora, radne uvjete itd.

Dakle, ako bi neka hrvatska tvrtka slala svojeg radnika na obavljanje posla u Njema�ku,

ne bi ga smjela platiti manje od iznosa minimalne pla�e u toj zemlji.

Me�utim, direktiva o izaslanim radnicima �esto se kršila, posebno u gra�evinskom

sektoru s najve�im brojem izaslanih radnika u Europsku uniju, u kojem ih je više od

25%. Gra�evinske su tvrtke radnike �esto pla�ale ispod razine najniže propisane pla�e,

�ime su stvarali nelojalnu konkurenciju doma�im gra�evinarima.

Koriste�i direktivu o izaslanim radnicima, odnosno na�elo slobode pružanja usluga na

teritoriju Unije, �esto se u nekoj novoj �lanici s nižim životnim standardom registriralo

poduze�e - katkad bi to zna�ilo samo poštanski sandu�i�, web adresu i broj telefona - a

onda zaposlilo radnike koje bi se slalo na rad u drugu državu Europske unije, no

zapravo su to bili fiktivni izaslani radnici.

Tako se snižavala cijena rada i stvarala nelojalna konkurencija u zemlji primateljici, a

radnici su bili pla�eni ispod najniže razine i gotovo bez prava. Bilo je slu�ajeva u

kojima se pla�e i nisu ispla�ivale, a tvrtka bi nestala. Državi primateljici bilo je

nemogu�e sankcionirati prevarante u drugim državama.

Op�enito, pojam ''izaslani radnik'' može se primijeniti samo u slu�aju izaslanja radnika

od strane hrvatskog poslodavca u zemlje �lanice EU ili u zemlje izvan EU, odnosno

''tre�e zemlje'', i to samo one s kojima je Hrvatska sklopila i primjenjuje ugovor o

socijalnom osiguranju, sve u skladu s Zakonom o doprinosima.

53

U slu�aju kada se radnika šalje na rad u zemlje s kojima Hrvatska nije sklopila ugovor o

socijalnom osiguranju, tada te zemlje mogu na odre�eni na�in primjenjivati svoje

propise iz podru�ja socijalnog osiguranja i time utvr�ivati status osiguranja hrvatskih

radnika u tim zemljama bez obzira na njihov status osiguranika u Hrvatskoj.

4.4. Ekonomski i socijalni aspekt radnog života

Iako se kvaliteta radnog života gotovo u pravilu percipira s ekonomskog stajališta i

analizira njegov utjecaj na motivaciju zaposlenih i produktivnost rada, ono ima

primarno humanisti�ka obilježja: kvaliteta radnog života je vrijednost koja treba sama

sebi biti cilj, jer je sastavnica op�e kvalitete života (Šverko & Gali�, 2009, p. 198).

Kvaliteta radnog života naj�eš�e se shva�a kao složena varijabla, multidimenzionalna

reakcija zaposlenika na svoj rad i na okolnosti u kojima se on odvija. Ona je odraz

kompleksne interakcije pojedinca, njegova posla i organizacije u kojoj radi. Kvaliteta

radnog života ima svoju objektivnu i subjektivnu stranu. Objektivnu stranu �ine stvarne

karakteristike pojedin�eva rada i organizacijskih okolnosti u kojima se rad obavlja.

Subjektivnu stranu �ini pojedin�eva percepcija, tj. doživljaj koji u ve�oj ili manjoj mjeri

odražava objektivne karakteristike i okolnosti.

Kvalitetno radno mjesto odnosno ''dobar posao'' koji omogu�uje zadovoljavaju�u

kvalitetu radnog života, ima sljede�e karakteristike (Šverko & Gali�, 2009, p. 200):

1. Produktivnost koja omogu�uje održivi razvoj i pojedincu jam�i siguran posao.

2. Pristojna i pravedna zarada, koja pokriva troškove života i u skladu je s onim što

pojedinac ulaže u organizaciju. Nije važna samo visina pla�e, ve� i njezina

pravednost, jer ljudi žele i imaju pravo na pravedne postupke i jednake mogu�nosti

u svojem radu.

3. Zadovoljavaju�i radni uvjeti koji ne ugrožavaju zdravlje radnika.

4. Prijateljski suradnici, koji zadovoljavaju potrebu za druženjem i razmjenom

prijateljstva te pružaju socijalnu potporu.

54

5. Razumno rukovodstvo, koje formulira primjerene radne zahtjeve, daje povratne

informacije i pruža podre�enima podršku bez ugnjetavanja i diskriminacije.

6. Perspektive za osobni razvoj kroz usavršavanje i napredovanje u poslu.

7. Mogu�nost osobne kontrole, tj. sloboda odlu�ivanja i autonomnog djelovanja u vezi

sa stvarima koje se ti�u vlastitog rada i života u organizaciji i

8. Zanimljiv posao, s raznolikim i smislenim zadacima koji omogu�avaju korištenje

vještina i razvoj kompetencija.

Pla�a za izvršeni rad je važna kao ekonomska kategorija ali je isto tako važna i kao

nagrada, tj. kao oblik priznanja pojedincu za ono što je uložio u organizaciju. Ukoliko

zaposlenik smatra da njegova pla�a nije pravedna niti u skladu s onim što primaju drugi,

bit �e nezadovoljan i razvit �e negativan stav prema poslu i organizaciji, što za

posljedicu može imati smanjenu motivaciju za rad i pove�anu sklonost izostajanju ili

napuštanju organizacije.

Socijalna dimenzija kvalitete radnog mjesta ogleda se kroz mogu�u socijalnu

interakciju, uspostavu i razvijanje prijateljstva. Me�uljudski odnosi zaposlenika s

ljudima kojima su okruženi na radnom mjestu zadovoljavaju njihovu trajnu i

univerzalnu potrebu za druženjem. Ti odnosi uklju�uju druge ljude s kojima zaposlenici

svakodnevno sura�uju u obavljanju radnih zadataka te �esto provode više vremena nego

sa svojom obitelji i prijateljima izvan posla.

Ukoliko su odnosi sa suradnicima skladni onda oni doprinose kvaliteti radnog života i,

posljedi�no, op�oj kvaliteti života. No �esto su ti odnosi obilježeni konfliktima koji su

izvor stresa i nezadovoljstva na radnom mjestu (mobing i buling) te mogu uvjetovati i

nepovoljne zdravstvene posljedice. Isto tako kvalitetu radnog života snažno odre�uje i

odnos s nadre�enim osobama. Podrška i poštovanje koje rukovoditelji izražavaju prema

zaposlenicima, iskazi brige za njihovu dobrobit te pohvala za dobro odra�en posao

predstavljaju snažne determinante zaposlenikova zadovoljstva poslom.

�imbenici koji neposredno utje�u na kvalitetu radnog života i radnog mjesta a time i na

kvalitetu kadra su �imbenici na koje je mogu�e utjecati i koji uvelike zavise od sustava

55

upravljanja kvalitetom u poduze�ima. Sustavnim djelovanjem njihov se utjecaj može

smanjiti ili u cijelosti ukloniti. Neki od tih �imbenika jesu:

1. Nesre�e na radu – u Europskoj uniji se od 2000. godine neprekidno smanjuje broj

fatalnih i drugih nesre�a, i to sa 4.6 fatalnih nesre�a na 100,000 radnika na 3.8, te sa

oko 4,000 na oko 3,200 ostalih nesre�a, što je odraz dugoro�nog trenda. Me�utim,

unato� ovim agregiranim brojkama, napredak je i dalje neujedna�en i u zemljama i u

sektorima. Ukupan trošak nesre�a na radu za gospodarstvo EU se procjenjuje na oko

55 milijardi eura, što je otprilike 0.64% BDP-a.8

2. Pristup ustanovama za brigu za djecu za djecu u dobi 0-3 te u dobi od tri godine do

obvezne školske dobi je u EU neujedna�en. Mnoge zemlje još moraju uložiti

zna�ajne napore kako bi ostvarili odgovaraju�e ciljeve iz Barcelone od 33% i 90%

pokrivenosti ustanovama za brigu za djecu.

3. Ujedna�enost pla�a muškaraca i žena. Kada uspore�uju prosje�ne razine pla�a

muškaraca i žena, �ini se da su se razlike u EU 27 nešto smanjile. Me�utim, ta

razlika i nadalje je prisutna i ukazuje na problem jer je simptom segregacije tržišta

rada. Ove agregirane brojke kriju zna�ajne razlike me�u zemljama, tako da razlike

iznose manje od 5% na Malti i u Portugalu a više od 20% u Njema�koj, Estoniji,

Slova�koj i na Cipru.

4. Mogu�nost nalaženja bolje pla�enog zaposlenja pove�ava se s vremenom, ali je

stopa takvih slu�ajeva sve niža. Nakon 7 godina, 39.2% radnika s niskim

primanjima je našlo zaposlenje sa srednjim primanjima, dok je njih 4.8% našlo

dobro pla�eno zaposlenje. S druge strane, 26.2% i dalje ima niska primanja dok

29.8% njih uop�e nema primanja. Op�enito uzevši, u zemljama s najnižim stopama

niskih primanja (Danska, Italija, Finska, Portugal i Austrija) najve�a je vjerojatnost

napuštanja sloja onih koji imaju niska primanja (vidi prikaz). Pove�avanje primanja

treba sagledati zajedno s drugim aspektima zadržavanja zaposlenja i napredovanja

kako bismo mogli cjelovitije ocijeniti nacionalna tržišta rada.

5. Kolektivno pregovaranje – u državama �lanicama EU postoje zna�ajne razlike u

pokrivenosti kolektivnim pregovaranjem. To je posljedica razli�itih sustava

8 SEC (2007) 215/12 Radni dokument zaposlenika Komisije Prate�i dokument uz Komunikaciju

Komisije: Poboljšanje kvalitete I produktivnosti na radu: Strategija Zajednice za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu za razdoblje 2007. – 2012. Najsvježiji dostupni podaci su podaci o EU 15 iz 2000.

56

industrijskih odnosa i postojanja ili mogu�nosti pravnog produljenja kolektivnih

ugovora.

Kvaliteta zaposlenja, produktivnost, inovacije i uklju�ivanje u tržište rada se

me�usobno podupiru i nadogra�uju.

57

5. PROBLEMATIKA OGRANI�ENJA KRETANJA I DISKRIMINACIJE MIGRANATA U EUROPSKOJ UNIJI

Problematika vezena uz integraciju migranata posebno dolazi do izražaja kada su u

pitanju njihova zapošljivost i nastanjivanje u državi migracije. Pred problema vezanih

uz savladavanje jezika, obi�aj i normi koji vladaju u državi doma�inu, problem

zapošljavanja u nekim državama vezuje se uz diskriminatorska ponašanja u privatnom i

ograni�avaju�a prava u javnom sektoru. Kako je s 1. sije�njem 2014. godine prestala

vrijediti ograni�enja za Rumunjsku i Bugarsku još su jedino radnici iz Hrvatske

preostali predmet ograni�avaju�ih �imbenika.

5.1. Problematika integracije migranata

Integracija imigranata je složen proces i odvija se u razli�itim podru�jima. S obzirom na

to da je ve�ina imigranata dolazi s ciljem da se zaposle i rade to je važno sagledati

procese društvenoekonomske integracije odnosno položaj imigranata na tržištu rada, pri

�emu je, za istraživanje teme diplomskog rada bitno istražiti imaju li imigranti ista

radni�ka prava i jednake mogu�nosti zaposlenja i napredovanja kao i doma�i radnici te

konkuriraju li s doma�im radnicima za ista radna mjesta.

5.1.1. Integracija migranata iz tre�ih država

Imigranti iz država izvan Europske unije �ine nove imigrantske grupe na europskom

tržištu rada, a u najve�em se broju slu�ajeva odnose na uslužni (ku�anstva, maloprodaja,

hoteli i ugostiteljstvo), gra�evinarski i proizvodni sektor. Imigranti u njima rade

uglavnom 3D poslove. Takvi su poslovi nesigurni (nisu stalni) i slabije pla�eni, a

radnici ih obavljaju u nepovoljnim radnim uvjetima.

Prisutnost imigranata u pojedinim gospodarskim sektorima usko je povezana s njihovim

podrijetlom i spolom. Pa tako, kako analizira Gregurovi� (2011, p. 67), imigranti iz

isto�noeuropskih zemalja u najve�em broju slu�ajeva posao nalaze u gra�evinarstvu

58

(muškarci) te uslužnim djelatnostima i ku�anstvima (žene). Imigranti iz Kine, Indije,

Pakistana i Bangladeša naj�eš�e rade unutar etni�kih enklava u ugostiteljstvu i trgovini.

Me�u isto�noeuropskim imigrantima u ve�oj se mjeri nego kod ostalih zamje�uje

nerazmjer izme�u stupnja njihova obrazovanja i vrste posla koji obavljaju. Ve�ina

imigranata radi u lošim radnim uvjetima, slabije je pla�ena i ima sklopljene nepovoljnije

ugovore o radu nego doma�e stanovništvo. Privremeni rad me�u imigrantskim

radnicima u stalnom je porastu. Poslodavci ga shva�aju kao mehanizam za

popunjavanje manjkova na tržištu rada, posebno kada su posrijedi poslovi za koje je

potrebna niža stru�na sprema. Tako se smanjuje mogu�nost otpuštanja ve�eg broja

doma�ih radnika uslijed naglih strukturnih promjena u gospodarskom sektoru.

5.1.2. Nezakonite migracije

Nezakonite migracije su proizvod mnoštva �imbenika, od kojih su najvažniji veli�ina

migracijskih tokova, restriktivne regulacijske mjere, privla�nost neformalnoga

gospodarskog sektora, geografska blizina zemalja podrijetla migranata te razvijenost

krijum�arskih mreža.

Iz toga slijedi da nezakonitosti u podru�ju gospodarstva, posebno nezakoniti rad, poti�u

ilegalne migracije jer upravo u tom sektoru imigrantski radnici najlakše pronalaze posao

i ''poželjna'' su radna snaga. Zbog neu�inkovitosti kontrola na tržištima rada,

nezakonitosti u gospodarskom sektoru opstaju. Opstaju i zbog kulturno utemeljenih

vrijednosti o nezakonitom radu i ''neformalnoj ekonomiji''.

Nepoštovanje zakona u podru�ju gospodarstva (rad na crno, nepla�anje poreza državi i

sl.) u južnoeuropskim se zemljama ne smatra devijantnim ponašanjem iako zakoni

formalno takvo ponašanje sankcioniraju. U tim državama, iako dugogodišnjim

�lanicama Europske unije, vrlo benevolentno postupaju prema nezakonitome

(imigrantskom) radu zato što je zapošljavanje na nezakonit na�in bitno za održavanje

''sive ekonomije'', koja puni veliki dio nacionalnog BDP-a. Nepla�anje poreza na dobit

59

država ipak strože sankcionira od nezakonitog zapošljavanja (nepla�anja socijalnih

davanja za radnike), koje tolerira, iako se u oba slu�aja krši zakon.

5.2. Ograni�enja prava na slobodno kretanje radnika

Ograni�enja prava na slobodno kretanje radnika odnose se na podru�je zaštite javne

politike, javne sigurnosti ili javnog zdravlja te na zaposlenje u javnim službama. Takva

ograni�enja se odnose za novo pridošle države �lanice za koje postoji tranzicijsko

razdoblje od najviše sedam godina, tijekom kojeg se zakon Zajednice, vezan za slobodu

kretanja radnika, ne primjenjuje u potpunosti i na podru�ju proširene EU (Kapural,

2003, p. 45).

Posljedi�no, tijekom tranzicijskog razdoblja radnici iz država priklju�enih Uniji mogu

nai�i na restrikcije ulasku na tržište rada država EU-15, dok isto tako radnici s podru�ja

EU-15 mogu nai�i na recipro�ne zabrane u nekim od novih država �lanica.

Me�utim, tranzicijsko razdoblje u cjelini, ne može biti duže od sedam godina, a nakon

tog perioda nastupa potpuna sloboda kretanja radnika koji po nacionalnosti pripadaju

bilo kojoj državi �lanici proširene Unije (EU-28). Pri tome je bitno je napomenuti da

nazna�eno tranzicijsko razdoblje vrijedi isklju�ivo za pristup radnika na tržište rada, a

ne za slobodno obavljanje usluga, slobodu kretanja studenata, umirovljenika ili turista.

Nakon prestanka važenja nacionalnih pravnih restrikcija i po�etka pune slobode kretanja

radnika, �lanice ne smiju tražiti radnu dozvolu kao uvjet pristupanju tržištu rada.

Me�utim, �lanice mogu i nakon tog razdoblja izdavati radne dozvole radnicima iz

novopridruženih država �lanica, ali samo u svrhe statisti�ke evidencije.

U slu�aju da je država �lanica prestala s provo�enjem nacionalnih mjera i da je ve�

uslijedila puna sloboda kretanja radnika, može od Unije tražiti ponovno postavljanje

restrikcija na slobodu kretanja radnika samo u slu�aju ozbiljnih problema na vlastitom

tržištu rada ili prijetnje od njihova nastanka. Tada Komisija odlu�uje koju vrstu

restrikcija država može postaviti i na koji rok, nakon �ega bilo koja �lanica može

opovrgnuti ili podržati odluku Komisije, a kona�na odluka donosi se kvalificiranom

ve�inom.

60

Pri ulasku novih �lanica, stare �lanice mogu ograni�iti pristup svojem tržištu rada, i to u

tri faze. U prvoj fazi svaka država može odlu�iti da prve dvije godine �lanstva novih

�lanica ne�e primjenjivati europsko zakonodavstvo, koje jam�i slobodu kretanja

radnika, nego nacionalno, koje naj�eš�e predvi�a da strani radnici moraju imati radne

dozvole da bi se mogli zaposliti. U drugoj fazi, koja traje tri godine, države �lanice

moraju obavijestiti Europsku komisiju i dati valjano obrazloženje zašto žele produljiti

rok u kojemu ne žele primati strane radnike. U tre�oj fazi, koja traje dvije godine,

produljenje se može opravdati samo opasnoš�u od poreme�aja na tržištu rada.

Prema istraživanju koje je provela Europska komisija i Europska fondacija za

poboljšanje životnih i radnih uvjeta, a na osnovi istraživanja Eurobarometra, zaklju�eno

je da je strah od masovnog dolaska radnika iz novih država �lanica bio neosnovan (�eh

�asni, 2007, p. 103). Broj ljudi koji su odlu�ili iskoristiti prednost slobode kretanja

nakon proširenja Unije 1.5.2004.g. iznosio je svega 1% aktivnog stanovništva iz novih

država �lanica. Istraživanje su isto tako pokazala kako se ovdje radi prvenstveno o

mladim, visokoobrazovanim samcima, od kojih su ve�ina žene. Opasnost je jedino da

do�e do egzodusa mladih, obrazovanih kadrova, tj. tzv. ''odljeva mozgova'' iz novih

država �lanica.

Od 1.1.2014. godine bugarski i rumunjski radnici mogu slobodno raditi u bilo kojoj

drugoj zemlji �lanici Europske unije (EU) jer je isteklo sedmogodišnje prijelazno

razdoblje u kojem su im mogle uvesti ograni�enja, što je u nekim starim �lanicama

izazvalo rasprave potaknute strahom da bi radnici iz dviju najsiromašnijih �lanica Unije

svojim masovnim dolaskom u njima mogli ugroziti radna mjesta.

Još samo radnici iz najmla�e �lanice, Hrvatske, imaju ograni�enja za rad u 13 država,

koje su odlu�ile iskoristiti mogu�nost privremenog ograni�avanja na svojem tržištu rada

(Francuska, Njema�ka, Nizozemska, Cipar, Austrija, Velika Britanija, Slovenija,

Belgija, Španjolska, Luksemburg, Italija, Malta i Gr�ka), a u ostalih 14 država

(Švedska, Danska, Finska, Estonija i Litva, Latvija, Portugal, Poljska, Rumunjska,

Ma�arska, Irska, Slova�ka, �eška i Bugarska) mogu se zapošljavati bez ikakvih

ograni�enja od prvog dana �lanstva, 1. srpnja 2013.

Me�utim, bezuvjetna sloboda kretanja radnika mogla bi ponuditi visokokvalitetnu radnu

snagu i promovirati rast i koheziju izme�u regija Europske unije. Sude�i po prošlim

61

iskustvima, emigracija ima više trend pada negoli rasta nakon proširenja. Što je

ekonomski rast ve�i u novim državama �lanicama, to manje radnika iz tih država ima

potrebu za traženjem posla u drugoj državi �lanici Europske unije.

5.2.1. Otvaranja tržišta rada za države EU2+1

Potpuno otvaranje tržišta rada – obveza je koju je Europska unija spram dvije države

�lanice ispunila sedam godina nakon njihova pristupanja – zna�i da tisu�e radnika iz

Bugarske i Rumunjske više ne moraju tražiti radne dozvole kako bi se zaposlili u

Europskoj uniji.

U Njema�koj je, primjerice, prije sije�nja 2014. bilo potrebno više od šest mjeseci

�ekanja kako bi se dobila takva dozvola, pri �emu nije postojala nikakva garancija da �e

dozvola uop�e biti izdana.

Valja uzeti u obzir kako je poslodavcima je puno jeftinije zaposliti ljude koji nemaju

formalno pravo na rad (radnu dozvolu), jer to poslodavca lišava obveze da radnicima

osigura osnovnu socijalnu zaštitu, poput zdravstvenog osiguranja. Tako�er, tržište rada

sada je segmentirano na brojne podugovaratelje što stvara situaciju u kojoj radnika ne

zapošljava više neposredno poslodavac, nego podugovaratelj, koji opet i sam može

imati podugovaratelja. U takvoj je situaciji radnicima još i teže pozvati na odgovornost i

obvezu one koji prisvajaju višak vrijednosti od njihova rada.

Veliki dio bugarskih radnih migranata – koje se obi�no naziva ''nisko kvalificiranima'' i

morao se osloniti na takozvano samozaposlenje koje im daje formalno pravo na rad.

Samozaposlenje u na�elu zna�i da osoba stje�e obveze poput bilo koje tvrtke i da mora

izdavati ra�une za obavljeni posao što podrazumijeva mnogo kompliciranih birokratskih

procedura radi kojih mnogi izgube ovaj status bilo stoga što dobro ne poznaju jezik

države doma�ina ili zbog toga što im njihova prava i obveze po pitanju zadržavanja

statusa samozaposlene osobe nisu jasno objašnjena, ili pak zbog nekoliko mjeseci bez

konkretnog zaposlenja. Takve prakse rezultirale su stvaranjem kategorije lažnih

samozaposlenih – što �esto služi kao podrugljiv naziv.

62

Drugi problem koji se veže uz slobodu kretanja i zapošljavanja radnika iz EU2 došao je

do izražaja u državama koje zaposlenje �vrsto vežu sa stambenim pitanjem i obrnuto

(Njema�ka, Velika Britanija). Zaposlenje op�enito, a osobito status samozaposlenosti,

dodatno je zakomplicirano zahtjevom za prijavljenim boravištem. Dolazi do pojave da

radnik bez stana nema mogu�nosti da se zaposli, a zaposliti se ne može ako nema stana.

To je za�arani krug u kojem se na�u mnogi migranti. Migranti su tada primorani

pronalaziti razne na�ine kako izbje�i takve procedure.

Službeno boravište može se dobiti prijavom više obitelji na istu adresu ili kroz

takozvanu ko-adresu koja zna�i pla�anje rente drugom unajmljiva�u. To je u Njema�koj

rezultiralo s pooštravanjem procedure za prijavu boravišta.

Negativni natpisi u pojedinim zapadnoeuropskim tiskovinama i rasprave koje izaziva

imaginarna ''galopiraju�a'' migracija iz Bugarske i Rumunjske u bogatije zemlje stvorila

je nove kategorije migranata: ''migranti iz siromaštva'', ''turisti u lovu na socijalne

povlastice'', ''lažni samozaposleni''. To je pokazatelj da unutarnje migracije radnika još

jednom razdiru politi�ku mapu Europe i remete uspostavljeni konsenzus o prednostima

slobodnog tržišta

Na takve natpise i umnažanje migrantskih kategorija odgovorila je Europska komisija

koja je 13. sije�nja 2014. ponovno objavila vodi� koji bi trebao usmjeriti države po

pitanju odnosa prema migrantima iz drugih zemalja �lanica EU i razjasniti problem

prijave prebivališta. Ovaj bi dokument trebao postaviti jasne kriterije oko toga tko

''zaslužuje'' socijalnu pomo�, a tko ne.

5.2.2. Predrasude o pitanjima mobilnosti

Protagonisti aktualne rasprave o pitanju mobilnosti unutar Europske unije uglavnom se

svrstavaju uz jedan od dva stava. S jedne strane vlade Velike Britanije i Njema�ke

izrazito angažirano uvjeravaju javnost da �e (još uvijek nerealizirani) val Bugara i

Rumunja ugroziti socijalni sustav. Stoga su, u svrhu discipliniranja ovih subjekata,

nužni prora�unski rezovi.

63

S druge strane, tu su nastojanja raznih europskih tijela i liberalnih komentatora koji

isti�u�i statisti�ke podatke, ''dokazuju'' da migranti pridonose više europskoj ekonomiji i

da su uglavnom migranti taj obrazovani i kvalificirani dio radne snage koji je potreban

za oživljavanje urušavaju�ih tržišta.

Neki tako�er tvrde da vrata Velike Britanije trebaju ostati širom otvorena za migrantsku

radnu snagu, jer �e to omogu�iti ve�e prihode od poreza. Ovako postavljena rasprava

ostavlja javnost koja ju prati u poziciji pasivnog promatra�a koji mora odabrati izme�u

jedne (''za imigrante'') ili druge strane (''protiv imigranata'').

Me�utim unato� svih strahova od migracijskih valova, mobilnost zaposlenih je i dalje

vrlo mala. Samo 2% cjelokupnog broja radno sposobnog stanovništva Europske unije

živi i radi u drugoj državi �lanici. Nedostatak poznavanja stranih jezika smatra se kao

najve�a prepreka za unutareuropsku mobilnost. Udio ljudi koji živi u Europi, a

državljani su neke tre�e države ili su ro�eni u nekoj drugoj državi, dvostruko je ve�i

(Fuller & Ward, 2013, p. 43).

Radna snaga koja je pristigla iz drugih država mora uložiti puno truda za usvajanje

jezika kojim se govori u ''novoj''državi, a vrlo se malo pozornosti obra�a na drugu

generaciju doseljenika, koji su odgojeni dvojezi�no, pa �ak i trojezi�no.

Sudska zaštita Europskog suda pravde (Sud) pokazala se važnom u definiranju koncepta

slobode kretanja radne snage. Sud je u zna�ajnom broju slu�ajeva presude temeljio na

pravnim na�elima EU, polaze�i od važnosti poštivanja ekonomskih sloboda za nastavak

integriranja. Time je postao u�inkovita zaštita od razli�itih vrsta diskriminacije kojima

radnik iz neke druge države �lanice može biti izložen.

5.3. Problematika diskriminacije radnika iz novoprimljenih država �lanica

Problematika diskriminacije radnika kada su u pitanju njihova Ugovorom zajam�ena

prava, je vrlo �esto vezana uz dugotrajne sudske procese a �ije dokazivanje ili

opovrgavanje uvelike njene žrtve odbija od postupaka. Tu se kao posrednici koji nude

64

svoju pravnu pomo� pojavljuju razli�ite udruge i agencije za zaštitu i promicanje

ljudskih prava, sindikati.

Postojanje sustava pravnih i zakonskih instrumenata kojima se formalno štite prava

zaposlenika u Europskoj uniji od svih oblika diskriminacije te brojne sudske presude

kojima je ta diskriminacija bila potvr�ena jasno ukazuju na postojanje tog problema.

Izostajanje realnih statisti�kih podataka o diskriminaciji radnika iz ''novih'' država

�lanica pri zapošljavanju i nastanu na podru�ju ''starih'' država �lanica razumljiva je iz

razloga što aktualnu statistiku �ine samo prijavljeni ili od strane inspekcije otkriveni

slu�ajevi diskriminacije. Samo se može pretpostavljati koliki je njihov udio.

Odre�ene spoznaje o toj problematici povremeno objavljuju nevladine udruge i

organizacije za zaštitu ljudskih prava me�u kojima se može izdvajati Organizacija

European Citizens Action Service (ECAS) me�utim jedinu konkretnu zaštitu od

diskriminacije pruža Europski sud.

5.3.1. Otvorena (neposredna) i prikrivena (posredna) diskriminacija

Kriterij za utvr�ivanje postojanja nejednakog postupanja razvio je Sud Europske unije:

diskriminacija nastaje primjenom razli�itih pravila na iste ili sli�ne situacije, ili

primjenom istog ili sli�nog pravila na razli�ite situacije. Pri tome valja razlikovati

(Ba�i�, i dr., 2014 str. 44):

1. Otvorena diskriminacija je nejednako postupanje koje do kojega dolazi ispunjenjem

normama Ugovorom o funkcioniranju Europske unije izri�ito reguliranih kriterija;

obveza njegovog sprje�avanja je tim normama tako�er izri�ito regulirano.

2. Neizravna diskriminacija postoji kada norme koje su prividno neutralne (glede

državljanstva) u primjeni imaju nepovoljniji u�inak na �lanove odre�ene grupe

(strane državljane). Dakle, neizravna diskriminacija fokusira se na efekt odre�ene

mjere.

Sud svojim odlukama intervenira i protiv prikrivene diskriminacije, temeljem stava da

"pravila koja se odnose na jednako postupanje zabranjuju ne samo otvorenu

diskriminaciju zasnovanu na državljanskoj pripadnosti, nego i oblike prikrivene

65

diskriminacije koja, putem primjene drugih kriterija razlikovanja, ima za posljedicu iste

u�inke" (Ba�i�, i dr., 2014 str. 44).

Europski sud osobito pazi na princip nediskriminacije u svezi sa slobodom kretanja

radnika, budu�i da je inkompatibilno slobodi kretanja radnika, kada radnik ili osoba

koja traži zaposlenje u državi �lanici �iji nije državljanin ima lošiji tretman od onog koji

bi dobio i da se nije koristio mogu�noš�u koje nudi Ugovor, a vezano uz slobodu

kretanja radnika

5.3.2. Argumenti koji potvr�uju postojanje diskriminacije

Prvi argument koji potvr�uju postojanje diskriminacije proizlazi iz u�estalih prigovori

upu�eni Europskoj komisiji od strane Me�unarodne organizacije rada (ILO), sindikalnih

vo�a, udruga za promicanje rada i ljudskih prava potaknule su Vije�e ministara da

donesu Direktivu za bolje ostvarivanje prava radnika kojom �e se na nacionalnoj razini

osigurati bolja primjena prava gra�ana EU-a na rad u drugim državama �lanicama.

Novim propisima koje je Komisija predložila u travnju 2013. nastoji se premostiti jaz

izme�u prava i stvarnosti. Njima �e se pomo�i svima koji rade ili traže posao u drugoj

državi da lakše ostvaruju svoja prava. Države �lanice imaju dvije godine za provedbu

Direktive na nacionalnoj razini.

Cilj je Direktive, koja je predložena 26. travnja 2013. (IP/13/372), uklanjanje postoje�ih

prepreka slobodnom kretanju radnika, kao što su nedostatak svijesti o propisima EU-a u

javnosti i privatnim poduze�ima te poteško�e s kojima se susre�u mobilni gra�ani pri

traženju informacija i pomo�i u državama doma�inima. U cilju uklanjanja tih prepreka i

prevencije diskriminacije Direktivom se od država �lanica traži da osiguraju sljede�e:

• jedno ili više tijela na državnoj razini za pružanje potpore i pravne pomo�i

radnicima migrantima iz EU-a u ostvarivanju njihovih prava

• u�inkovitu pravnu zaštitu prava (uklju�uju�i, na primjer, zaštitu od viktimizacije

radnika migranata iz EU-a koji nastoje ostvariti svoja prava) i

66

• lako dostupne informacije na nekoliko jezika EU-a o pravima koja uživaju radnici

migranti EU-a i osobe koje traže posao.

Ti �e propisi biti od koristi mobilnim radnicima, ali i poslodavcima koji �e biti bolje

informirani pri zapošljavanju osoba iz drugih država EU-a.

Neovisno o novom zakonodavstvu Komisija �e kao �uvarica Ugovora po potrebi

nastaviti s postupcima radi utvr�ivanja povrede prava protiv država �lanica u

slu�ajevima kada nacionalno pravo nije uskla�eno njihovim obvezama prema

zakonodavstvu EU-a.

Europska komisija poseban naglasak stavlja na one radinke koje rade ili žele raditi u

drugoj državi, a koji �esto nemaju dovoljno informacija o svojim pravima u državi

doma�inu i mogu imati poteško�a u pristupu zaposlenju ili osiguravanju jednakih radnih

uvjeta ili socijalnih povlastica koje imaju doma�i radnici (EC, 2014). Osim toga,

poslodavci (iz javnog i privatnog sektora) i javna tijela �esto su slabo upoznati s

pravima mobilnih radnika. Pomo� koja se mobilnim radnicima iz EU-a pruža na

nacionalnoj razini jako varira. Zajedni�ke diskriminacijske prakse uklju�uju (Andor,

2013):

• razli�ite uvjete zapošljavanja,

• uvjet državljanstva za pristup odre�enim položajima,

• razli�ite uvjete rada u praksi (primjerice pla�a, mogu�nosti napretka u karijeri i

razred),

• probleme u pristupu socijalnim naknadama �ije korištenje ovisi o uvjetima koje

gra�ani drugih država EU-a teže ispunjavaju od doma�ih državljana (npr. uvjeti

prebivališta),

• stru�ne kvalifikacije i iskustva ste�ena u drugim državama �lanicama ne uzimaju se

u obzir ili se druga�ije vrednuju.

Slobodno kretanje radnika ne predstavlja samo klju�an element jedinstvenog tržišta EU-

a, ve� i prednost za sve države EU-a. Države �lanice koje se bore s visokim stopama

nezaposlenosti, kao i one koje se suo�avaju s manjkom kvalifikacija i radne snage,

mogu imati koristi od mobilnosti.

67

Zbog toga Komisija tako�er radi na pove�anju u�inkovitosti paneuropske mreže za

pretragu poslova EURES kako bi više radnih mjesta postalo dostupno kandidatima iz

cijelog EU-a (IP/14/26 i MEMO/14/23).

Drugi važan argument koji potvr�uje da u Europskoj uniji postoji problem

diskriminacije radnika iz ''novih'' država �lanica kao i onih radnika koji u Uniju dolaze

iz država izvan granica Unije potvr�uju dokumenti Europskog suda za ljudska prava

(engl. European Court of Human Rights –EctHR) i Agencija Europske unije za temeljna

prava (engl. Agency for Fundamental Rights –FRA) sistematizirani u Priru�niku o

europskom antidiskriminacijskom pravu (FRA, 2010).

Kao tre�i argument mogu�e je navesti Europska komisije je 25.11. 2013. godine uputila

Komunikacija komisije Europskom parlamentu, Vije�u, Europskom gospodarskom i

socijalnom odboru i Odboru regija o Slobodi kretanja gra�ana EU-a i njihovih obitelji

Pet mjera za poboljšanje situacije (EC, 2013). Iako se u navedenoj komunikaciji pojam

diskriminacija izravno ne spominje ona se može iš�itati iz ''ograni�enja'' kretanja a

opravdava pravom reciprociteta. Naime pravo reciprociteta je deklarativne naravi s

obzirom da u postoje�im politi�kim i ekonomskim uvjetima irealno ograni�avati bilo

kakav prava radnika ''starih �lanica'' koji bi se eventualno htjeli zaposliti u ''novim''

državama �lanicama odnosno u Hrvatskoj.

Nadalje kao �etvrti argument navodi se Komisijine mjere za poboljšanje mobilnosti.

Kako bi pomogla nacionalnim tijelima i tijelima lokalne vlasti u u�inkovitoj primjeni

pravila EU-a o slobodnom kretanju te korištenju dostupnih sredstava tamo gdje su

potrebna, Komisija je predstavila pet konkretnih mjera koje provodi zajedno s državama

�lanicama (EC, 2013, p. 11):

1. Pomaganje državama �lanicama u borbi protiv fiktivnih brakova;

2. Pomaganje nadležnim tijelima u primjeni pravila EU-a o koordinaciji socijalne

sigurnosti;

3. Pomaganje nadležnim tijelima u odgovaranju na izazove u pogledu socijalnog

uklju�ivanja;

4. Rješavanje potreba tijela lokalne vlasti promicanjem razmjene najbolje prakse;

5. Pomaganje tijelima lokalne vlasti u primjeni pravila EU-a o slobodnom kretanju u

praksi.

68

Europska komisija navedenim mjerama dodatno poti�e mobilnost radne snage unutar

Unije. U uvjetima visoke nezaposlenosti i velikih razlika me�u državama �lanicama,

mobilnost radne snage može igrati zna�ajnu ulogu. Znatan broj nepopunjenih radnih

mjesta u podru�jima s visokim rastom danas postoji usporedno s visokom

nezaposlenosti u ostalim dijelovima EU-a. Mobilnost radne snage može umanjiti

pritisak zapošljavanja u zemljama koje su pogo�ene krizom pri reagiranju na potrebe

tržišta rada tamo gdje postoji visoka potražnja za radnom snagom.

Prema Eurostatu, dok su stope nezaposlenosti u studenome 2013. iznosile oko 5 – 6 % u

Luksemburgu, Austriji i Njema�koj, Portugalu, Cipru i Hrvatskoj iznosile su oko 15 –

19 % te više od 25 % u Španjolskoj i Gr�koj.

Mobilnost radne snage unutar EU-a tako može pomo�i u uklanjanju neravnoteža i

pružanju pomo�i zapošljavanju, dok se istovremeno ponovno uspostavlja dinamika i

ublažuju socijalni problemi. Mobilnost može pomo�i pokrenuti pokreta�e zapošljavanja

te ispuniti potrebe brojnih poslodavaca za kvalificiranom radnom snagom kakvu oni

traže. Radnici pak mogu iskoristiti pozitivnu stranu prelaska na novo radno mjesto.

Mnoga istraživanja su u prošlosti pokazala pozitivan ukupan u�inak mobilnosti za

radnike i poduze�a. Na primjer, procijenjeno je da je mobilnost nakon proširenja

uzrokovala porast BDP-a za EU-15 do oko 1 % u razdoblju od 2004. do 2009 (Dehert,

et al., 2013, p. 22).

Mobilni radnici nadopunjuju nacionalnu radnu snagu u deficitarnim zanimanjima, ve�a

je vjerojatnost da rade i s obzirom na to da su naj�eš�e u radnoj dobi i stoga u prosjeku

mla�i od prosjeka populacije u državi doma�inu, manje je vjerojatno da �e primati

naknade kao oni koji su uglavnom neto davatelji sredstava za državni prora�un. Budu�i

da dio prihoda šalju ku�i, mobilni radnici tako�er uvelike podržavaju doma�u potražnju,

ulaganja i poduzetništvo u domovini.

U prilog tvrdnji o postojanju diskriminacije na tržištu rada ide i peti argument

artikuliran kroz Rezoluciju Europskog parlamenta. Naime Europski parlament osporava

stajalište nekih europskih �elnika koji pozivaju na promjene i na ograni�enje slobodnog

69

kretanja gra�ana u rezoluciji usvojenoj u �etvrtak. 1. sije�nja 2014. ukinute su prijelazne

odredbe koje su se odnosile na slobodno kretanje radnika iz Bugarske i Rumunjske.

U zajedni�koj rezoluciji klubova krš�anskih demokrata (EPP), socijalista i demokrata

(S&D), Liberala (ALDE), Zelenih i Europske ujedinjene ljevice (GUE), parlament

poziva države �lanice da se pridržavaju odredbi Ugovora koje se odnose na pravila EU-

a o slobodi kretanja i da zajam�e da se na�ela jednakosti i temeljnog prava slobode

kretanja poštuju u odnosu prema svim državama �lanicama.

Zastupnici Europskog parlamenta pozivaju države Europske unije da se suzdrže od bilo

kakvih akcija koje bi mogle utjecati na pravo na slobodu kretanja i odbacuju svaki

prijedlog za ograni�avanje broj migranata u EU, koji bi bio u suprotnosti s na�elom

slobodnog kretanja osoba prema EU Ugovoru.

Europski parlament napominje da s približavanjem europskih izbora slobodno kretanje

gra�ana postaje pitanje u izbornoj promidžbi nekih politi�kih stranaka, a postoji

opasnost da bi ta rasprava mogla dovesti do porasta rasizma i ksenofobije. Tako�er

isti�u da su pojedini visokopozicionirani europski politi�ari dali nekoliko izjava kojima

se dovodi u pitanje pravo na slobodno kretanje.

70

6. ZAKLJU�AK

Države �lanice i institucije Europske unije zajedno su odgovorne za podržavanje prava

na slobodno kretanje, uklju�uju�i i reagiranje na percepcije javnosti koje se ne temelje

na �injenicama ili gospodarskoj stvarnosti.

Rad je i izvor društvenog statusa i prestiža, jer status pojedinca u društvu u velikoj mjeri

ovisi o tome što radi na svom poslu. Kvaliteta rada i zaposlenja središnje je pitanje

proklamirane socijalne politike u Europskoj uniji. Europska strategija zapošljavanja nije

usmjerena samo stvaranju ve�eg broja poslova, nego i tome da što više gra�ana radi na

�im kvalitetnijim poslovima. Dok tema kvantitativnog smanjivanja nezaposlenosti te

radne aktivacije stanovništva u doba recesije dobiva mnogo zaslužene pozornosti,

analize kvalitete poslova i rada padaju u drugi plan.

Europska strategija zapošljavanja nije usmjerena samo stvaranju ve�eg broja poslova,

nego i tome da što više gra�ana radi na �im kvalitetnijim poslovima. Dok tema

kvantitativnog smanjivanja nezaposlenosti te radne aktivacije stanovništva u doba

recesije dobiva mnogo zaslužene pozornosti, analize kvalitete poslova i rada padaju u

drugi plan. U suvremenom društvu znanja i brzih promjena u procesu i oblicima

proizvodnje, znanja ste�ena redovnim obrazovanjem mogu zastarjeti mnogo prije nego

što osoba do�e u dob umirovljenja. Stoga je individualni i institucionalni razvoj

kapaciteta za cjeloživotno u�enje vrlo bitan za održivi rast društva i blagostanje

zaposlenih pojedinaca.

Izazovi brzog razvoja novih znanja i tehnologija, �estih promjena na tržištu rada i sve

ve�e potražnje za visoko kvalificiranom radnom snagom, demografskog starenja

stanovništva, procesa globalizacije i pristupanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji

kao središnji prioritet name�u razvoj društva temeljenog na znanju i procesu

cjeloživotnog u�enja.

Sama �injenica da je netko zaposlen ne govori mnogo o tome koliko je izgledno da �e u

tome položaju i ostati. Rizik gubitka posla predstavlja zna�ajan psihološki i ekonomski

uteg za pojedinca. Naime, osoba koja ostaje bez posla gubi ne samo kreditnu sposobnost

71

i egzistencijalnu sigurnost, ve� i tzv. latentne funkcije zaposlenosti: socijalni status,

društvene kontakte vezane uz posao, dnevni i tjedni ritam aktivnosti, kao i izvor

zna�enja u životu). Ovaj je rizik tim tegobniji ukoliko je nalaženje novog posla za

pojedinca malo izgledno (npr. zbog visoke op�e nezaposlenosti ili niske zapošljivosti

pojedinca).

Kao op�i zaklju�ak provedenog istraživanja u ovom diplomskom radu name�e se

�injenica o postojanju razlika izme�u deklariranih stavova od statisti�kih podataka kada

je u pitanju zapošljivost i kvaliteta radnog života i radnog mjesta. Obrazloženje nastalih

razlika postoji u postojanju globalne financijske i ekonomske krize koja je usporila

razvojne tokove u Europskoj uniji. Stagnacijom i realnim padom nadnica i pla�a

narušena je kvaliteta radnog života. Isto tako projekt fleksigurnosti radnog mjesta nije

zaživio u srednje i slabije razvijenim gospodarstvima. Nesigurnost radnog mjesta bitno

narušava njegovu kvalitetu i poti�e migraciju radne snage.

Unato� deklariranim slobodama kretanja radnika, u istraživanjima u ovom radu su do

izražaja došla i ograni�enja tih sloboda. Naime iako su za države EU8 +2 istekla

tranzicijska ograni�enja u praksi se u nekim državama EU15 radnici imigranti i nadalje

susre�u s brojnim administrativnim zaprekama koje zbog svog obrazovanja ili jezi�nih

problema ne mogu riješiti.

U prilog dokazivanja djela radne hipoteze u kojoj se pretpostavlja da su radnici iz

''novih'' država Europske unije diskriminirani pri traženju i dobivanju posla i slobodi

poslovnog nastana, u istraživanju su istaknuti argumenti koji idu u prilog postavljenoj

tvrdnji a zaklju�no mogu istaknuti: Odluke Europskog suda za ljudska prava,

Rezoluciju europskog parlamenta o pridržavaju odredbi Ugovora koje se odnose na

pravila EU-a o slobodi kretanja a kojom se traži da se zajam�e na�ela jednakosti i

temeljnog prava slobode kretanja i poštuju u odnosu prema svim državama �lanicama te

Komunikaciji Europske komisije o Pet mjera za poboljšanje situacije kojima se dodatno

poti�e mobilnost radne snage unutar Unije.

Poruka koja proizlazi iz razmatranja teme Kretanja radne snage u Europskoj uniji

mogla bi biti upu�ena vladama država primitaka za ve�a zalaganja i za pravednije

postupanje prema pripadnicima imigrantskih grupa, a od tijela Europske unije trebalo bi

72

zahtijevati mijenjanje zakonske regulative i na�ina funkcioniranja nekih institucija

uvo�enjem normi i standarda utemeljenih prije svega na univerzalnim ljudskim

pravima. Istodobno je potrebno me�u doma�im stanovništvom promicati stavove i

vrijednosti koji imigrantske radnike, posebno državljane tre�ih zemalja, prikazuju

ponajprije kao ljudska bi�a, a ne isklju�ivo kao privremeno potrebnu radnu snagu.

73

LITERATURA

1) Knjige

1. Blanchard, O. 2005. Makroekonomija. MATE. Zagreb.

2. Dehert, C., i dr. 2013. European Migration and Diversity. European Policy Centre.

Brissel

3. Druži�, I. i Sirotkovi�, J. 2002. Uvod u hrvatsko gospodarstvo. Ekonomski fakultet

Sveu�ilišta u Zagrebu. Zagreb.

4. Grbac, B. 2010. Marketinške paradigme. Ekonomski fakultet Sveu�ilišta u Rijeci.

Rijeka.

5. Kandžija, V. 2003. Gospodarski sustavi Europske unije. Ekonomski fakultet

Sveu�ilišta u Rijeci.Rijeka.

6. Pašali�, Ž. 1994. Tržište i gospodarstvena politika. Školska knjiga. Zagreb.

7. Pupavac, D. i Zelenika, R. 2004. Upravljanje ljudskim potencijalima u prometu.

Veleu�ilište u Rijeci. Rijeka.

8. Vojkovi�, M. 2005. Zapošljavanje, mobilnost radne snage i nove tehnologije u

Europskoj Uniji. Hrvatski zavod za zapošljavanje, Podru�na služba Križevci.

Križevci.

2) �lanci

1. Ba�i�, P. i Sari�, I. 2014. Aktivizam europskog suda kroz presude o slobodi kretanja

radnika. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu. 2014, Svez. 51, 1, str. 27-44.

2. �eh �asni, A. 2007. Analiza slobode kretanja radnika na podru�ju proširene EU

uporabom odabranih statisti�kih metoda. Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

2007, str. 95-111.

3. Gregurovi�, S. 2011. Obilježja migracijskih tokova i integracija novih imigrantskih

grupa na tržištu rada u južnoeuropskim zemljama �lanicama Europske unije.

Migracijske i etni�ke teme. 1 2011, str. 57-75.

4. Japec, L. i Šu�ur, Z. 2007. Kvaliteta života u Hrvatskoj-regionalne nejednakosti.

Zagreb : Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u Hrvatskoj, 2007.

74

5. Kapural, M. 2003. Sloboda kretanja radnika u EU i tranzicijsko razdoblje za nove

zemlje pristupnice,. Pravo i porezi. 8 2003, str. 42-46.

6. Penava, M. 2011. Utjecaj migracija na europsko tržište rada. Ekonomska misao i

praksa. 2011, Svez. 20, 2, str. 335-362.

7. Šverko, B. i Gali�, R. 2009. Kvaliteta radnog života u Hrvatskoj: subjektivne

procjene tijekom posljednjih 15 godina. [ur.] V. Frani�evi� i V. Puljiz. Rad u

Hrvatskoj: Pred izazovima budu�nosti. Zagreb : Centar za demokraciju i pravo

Miko Tripalo, 2009, str. 184-206.

3) Internet

1. AZVO. 2012. Agencija za znanost i visoko obrazovanje. [Mrežno] 2012. [Citirano:

4. 7 2014.] www.azvo.hr/index.php/hr/medunarodne-aktivnosti/ured-enic-naric��$

2. EC. 2014. Free movement of workers: Commission improves the application of

worker's rights – frequently asked questions. European Commission -

MEMO/14/288 14/04/2014 . [Mrežno] 2014. [Citirano: 10. 9 2014.]

europa.eu/rapid/press-release_IP-14-421_hr.doc.

3. EQF. 2010. The European Qualifications Framework. [Mrežno] 2010. [Citirano: 4.

7 2014.] ec.europa.eu/education/lifelong.../doc44_en.htm.

4. Erceg, A. 2013. Kvaliteta radnog života i u�inkovitost kompanija E-Quality web

�asopis hrvatskog društva za kvalitetu. [Mrežno] 6. 6 2013. [Citirano: 2. 7 2014.]

http://kvaliteta.inet.hr/e-quality/prethodni/17/prenosimo.htm.

5. GFK. 2011. Informati�ka pismenost u Hrvatskoj. GFK. [Mrežno] 2011. [Citirano:

10. 11 2013.]

http://www.gfk.hr/public_relations/press/press_articles/009149/index.hr.html.

4) Ostali izvori

1. Andor, L. 2013. Impact of mobile EU citizens on national social security systems.

Brisel: European Commission, 2013.

2. EC. 2004. Report on the Implementation of the Commission’s Action Plan for Skills

and Mobility. Brisel: European Commission.

75

3. EC. 2013. Sloboda kretanja gra�ana EU-a i njihovih obitelji Pet mjera za

0poboljšanje situacije. Bruxelles: European Comission.

4. Fernández-Macías, E. i Hurley, J. 2008. More and better jobs: Patterns of

employment expansion in Europe . Dublin : European Foundation for the

Improvement of Living and Working Conditions.

5. Fihel, A., Kaczmarczyk, P. i Okolski, M. 2006. Labour Mobility in the Enlarged

European Union International Migration from the EU8 countries. Brissel: CMR.

6. FRA. 2010. Priru�nik o europskom antidiskriminacijskom pravu.

Luksemburg:Agencija Europske unije za temeljna prava.

7. Fuller, A. i Ward, T. 2013. Employment, Social Affairs & Inclusion - Mobility in

Europe 2012. Brisel: European Commission.

8. Hurley, J., Fernandez-Macias, E. i Storri, D. 2013. Employment polarisation and job

quality in the crisis. Dublin : Eurofound.

9. Kahanec, M., i dr. 2013. Labour Migration from EaP Countries to the EU -

Assessment of Costs and Benefits and Proposals for Better Labour Market

Matching. Brisel : European Commission.

10. Ostroški, Lj. 2013. 1447 - Rezultati ankete o radnoj snazi Hrvatska 2011. – Europa

2011. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske.

11. Wolfeil, N. 2009. Student Mobility from New to Old Member States in the

European Union – Changing Patterns after 1st of May 2004? Warsaw: Centre of

Migration Research.

76

POPIS SLIKA

Slika 1. Dinamika kretanja državljana EU u dobi od 15-64 koja živi u nekoj drugoj

državi (a), i njihov udio u ukupnom stanovništvu Unije (b), (u

milijunima).......................................................................................................20�

Slika 2. Kretanje stopa zaposlenosti u državama Europske unije od 2008. do 2012.

godine................................................................................................................27�

Slika 3. Promjene zaposlenosti s obzirom na kvantile pla�a u državama Europske unije

u razdoblju od 2011. do 2012. godine.............................................................32�

Slika 4. Otvorena nova radna mjesta prema kvaliteti radnog mjesta državama EU-27,

1995-2006 (u tisu�ama)....................................................................................35�

POPIS GRAFIKONA

Grafikon 1. Emigracije stanovništva iz država Unije od 2001. do 2012. godine...........11�

Grafikon 2. Imigracija stanovništva u države Unije od 2001. do 2012. godine...........13�

77

POPIS TABLICA

Tablica 1. Me�unarodne migracije (u milijunima) ..................................................................... 6�

Tablica 2. Emigracije stanovništva iz država Unije od 2001. do 2012. godine ....................... 10�

Tablica 3. Imigracija stanovništva u države Unije od 2001. do 2012. godine ......................... 12�

Tablica 4. Tražitelji azila u državama Europske unije ........................................................... 134�

Tablica 5. Populacija nedržavljana u državama �lanicama EU, stanje 2002., 2008. i

2013. godine .......................................................................................................... 16�

Tablica 6. Kretanje migranta iz država EU8+2 prema državama EU15. ................................ 19�

Tablica 7. Migracije studenata iz država EU 8+2 .................................................................... 24�

Tablica 8. Stope zaposlenosti prema spolu u 2012. godini za EU-27 i RH ............................. 28�

Tablica 9. Stope zaposlenih prema stupnju obrazovanja u 2012. godini ................................. 29�

Tablica 10. Stope zaposlenosti prema starosnim skupinama po kvartalima 2011. godine ...... 43�

Tablica 11.Stope zaposlenosti prema starosnim skupinama i stupnju obrazovanja po

kvartalima 2011. godine ........................................................................................ 44�

Tablica 12. Zaposleni prema glavnim rodovima zanimanja, spolu i stupnju obrazovanja

u Republici Hrvatskoj 2011. godine u tisu�ama zaposlenih ..................................................... 45�

Tablica 13. Struktura samozaposlenih osoba 2011. godine u dobi od 15. do 59. godina

prema glavnim rodovima zanimanja i stupnju obrazovanja .................................. 46�

Tablica 14. Deskriptori koji definiraju razine Europskoga kvalifikacijskog okvira (EQF) ..... 49�

78