http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

Klasična glazba 20. stoljeća I dio Klasična glazba 20. stoljeća podrazumijeva stvaranje i izvođenje glazbenih djela nakon 1900. godine u formama orkestralnih djela, komorne glazbe, solo instrumentalne glazbe, elektronske glazbe, glazbe za zborove, pjesme, opere, balet, koncerte, simfonije i slične oblike, poput fantazija, rapsodija, fuga, passacaglia i chaconna, varijacije, oratorije, kantate i novonastalih formi. U 20. stoljeću ne postoji dominantan stil, a skladatelji stvaraju različite vrste glazbe. Najvažniji su pokreti modernizam, impresionizam, post-romantizam, neoklasicizam, ekspresionizam, a nešto kasnije minimalizam. Dolazi do pojave atonalnosti, serijalizma, konkretne i elektronske glazbe, dok mnogim skladateljima jazz postaje inspiracija. Najpoznatiji su skladatelji impresionisti Claude Debussy i Maurice Ravel, prethodnik avangarde Eric Satie, Gustav Holst, Charls Ives, Bela Bartok, Igor Stravinski, Sergei Prokofiev, George Gershwin, Aram

Hačaturjan, Dmitri Šostakovič, Benjamin Britten, Gyorgy Ligeti, Pierre Bulez i drugi. Achille-Claude Debussy (1862. – 1918.) bio je uz Mauricea Ravela najistaknutiji skladatelj impresionizma. Debussy osobno nikada nije prihvatio taj izraz. Zbog zasluga mu je u glazbi 1903. dodijeljen orden Chevalier Legion d'honneur. Zbog korištenja netradicionalne skale i tonaliteta te istaknute kromatike, koju su nakon njega, prihvatili mnogi skladatelji , bio je najutjecajniji skladatelj s početka 20. stoljeća. U tom je razdoblju simbolizam bio francuski literarni stil što je neposredno inspiriralo Debussya. Istaknuo je: pokušavam stvoriti nešto različito – učinak realnosti, a imbecili to nazivaju impresionizam. Najpoznatije su izvedbe Debussyjevih djela:

Nocturnes Bernard Haitink Royal Concertgebouw Orchestra (Decca)

Etudes Walter Gieseking (EMI)

La mer Berlin Philharmonic Herbert von Karajan(DG)

Images Jean-Efflam Bavouzet (Chandos)

JeuxHallé Orchestra Mark Elder(Hallé)

String Quartet Quatuor Ebène (Virgin Classics)

Preludes

Krystian Zimerman (DG)

Sonata for flute, viola and harp Irène Jacob (Harmonia Mundi)

Prelude a L'apres-midi d'un faune Karajan Berlin Philharmonic (Harmonia Mundi)

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

Joseph Maurice Ravel (1875. – 1937.) bio je skladatelj i klavirist i sa suvremenikom je Debussyjem pripadao razdoblju glazbenog impresionizma. Od 1920. do 1930. godine, Ravela su držali za najvećeg živog francuskog skladatelja. Rođen je u glazbenoj obitelji i pohađao je najbolji Paris Conservatoire. Konzervativna okolina puna predrasuda nije mu bila naklonjena što je dovelo do skandala. Odlaskom s konzervatorija , Ravel pronalazi vlastiti način skladanja, razvija stil izuzetne jasnoće, uključuje elemente baroka, neoklasicizma i jazza. Eksperimentira glazbenim oblicima i konačno sklada najpoznatije djelo Bolero. U njemu ponavljanje ima ulogu razvoja. Sporo je i teško skladao savršena djela za klavir, komornu glazbu, klavirske koncerte, balete, opere i 8 ciklusa pjesama. Nije skladao simfonije niti crkvenu glazbu. Djela mu se većinom sastojala od dvije inačice; partiture za klavir, a zatim orkestracije. Neka njegova djela za klavir poput Gaspard de la

nuit (1908), se vrlo teško izvode, a kompleksna orkestracija poput Daphnis et Chloé (1912) zahtijevaju vrlo vještu i uravnoteženu izvedbu. Ravel je bio među prvim glazbenicima koji su shvatili potencijal snimanja i od 1920. bio je jedan od prvih klavirista i dirigenata koji su snimali svoja djela, bez obzira na tada ograničene tehničke mogućnosti. Marnatov katalog Ravelovih djela obuhvaća 85 radova od kojih su mnogi nedovršeni ili odbačeni. Više od polovice njegovih djela su instrumentalna, a otprilike se 60 njih može izvoditi. Iako je za sebe držao da je klasicist, koristeći tradicionalne strukture i forme, javlja se utjecaj jazza u kasnijim radovima i to unutar klasičnih struktura klavirskih i violinskih koncerata. Kod Ravela se javljaju plesni oblici bolero, pavane, menuet, forlane, rigaudon, valcer, čardaš, habanera i passacaglia. Planirao je skladati koncert s baskijskim temama ali ga nije dovršio. Radovi su mu, pored toga, sadržavali hebrejske, grčke, mađarske i romske teme. Skladao je nekoliko kraćih djela posvećenih svojim uzorima Borodinu, Chabrieru, Fauréu i Haydnu. Drugi važan utjecaj došao je proučavanjem literature. Ravel je izjavio kako je od Poa naučio da je prava umjetnost idealan sklad čistog intelekta i emocija, uz poučak kako glazbeno djelo treba biti idealno uravnoteženo bez primjesa nevažnog. Ravel je zbog nanesenih nepravdi i poniženja odbio primiti sve naknadne počasti francuske države, pa tako i orden Légion d'honneur. Isto je tako odbio sve kandidature za prestižna tijela i organizacije uključujući Institut de France. Međutim, primio je strana priznanja kao npr. počasno članstvo britanskog Royal Philharmonic Society, belgijski Ordre de Léopold kao i počasni doktorat Sveučilišta Oxford. Među poznate izvedbe Ravelovih djela možemo spomenuti:

Ravel Piano Concerto in G Pierre-Laurent Aimard

Orchestra de Paris Jean Martinon

CBSO Simon Rattle

Anima Eterna Jos van Immerseel

New York PO Pierre Boulez

Jean-Efflam Bavouzet Fantaisie, for piano & orchestra

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

Éric Alfred Leslie Satie (1866. – 1925.), skladatelj i klavirist, bio je zanimljiva ličnost pariške avangarde s početka 20. stoljeća. Njegov rad je prethodnica umjetničkih pokreta minimalizma, nadrealizma i teatra apsurda. Ekscentrični Satie predstavljao se kao gymnopedist, neposredno prije objavljivanja svojih čuvenih skladbi Gymnopédies. Kasnije se predstavljao kao phonometrician, u smislu osobe koja mjeri i ispituje zvukove, za razliku od pojma glazbenika – onog koji stvara glazbu. Satie je bio elokventan i darovit mislilac koji je ostavio partiture značajnih skladbi i članaka u mnogim umjetničkim publikacijama, od dadaističkog 331 do američke kulturne kronike Vanity Fair. Satievu glazbu teško možemo opisati po tome što ona predstavlja. Mnogo je lakše opisati po tome što ona ne predstavlja. Jednom je riječju Satie uvijek – protiv. Njegova glazba je antitrendovska, antiemocionalna, antivirtuozna i u prvom redu

antiwagnerijanska. Satie odbacuje sve trendove klasične glazbe 19. stoljeća pripremajući put za modernizam. Koliko je u tome uspio? Debussy, Ravel i Stravinsky navode Satiea kao uzor. Istovremeno je njegova glazba puna šala i gegova, ponekad na slušateljevu štetu. Skladbe imaju apsurdne naslove, instrukcije i upute izvođaču i slušatelju. Ponekad piše i članke o svojoj ljubavi prema životinjama gdje navodi kako voli piliće, ovce, patke, dimljenog lososa, govedinu i purane nadjevene lješnjakom. Očito se dobro zabavljao, a u igri je najdublja istina. Zbog svoje čuvene glazbe, skladane između 1880-ih i 1890-ih godina, bez emocionalnih uspona i padova, neki su ga nazivali ocem ambijentalne glazbe, što u novije doba ima inačicu tzv. glazbe za liftove. To je možda samo dio istine. Najbolje je otkriti cijelu istinu preslušavanjem Satievih vrlo zanimljivih djela:

The Early Piano Works deLeeuw Philips

Complete Piano Works 10 CD Bojan Gorišek APC

ImproviSatie Michael Gees

Gustav Theodore Holst (1874. – 1934.), skladatelj, aranžer i profesor. Najpoznatije su mu djelo Planeti. Iako je skladao mnogo drugih djela, ni jedno nije doživjelo popularnost Planeta. U početnom dijelu karijere, prepoznatljivi je stil skladanja posljedica utjecaja Wagnera i Richarda Straussa. Nakon toga do izražaja dolazi engleska narodna glazba i pojava Maurica Ravela. Holst je želio postati klavirist ali ga je u tome spriječio neuritis desne ruke, pa je kao dirigent štapić uvijek držao u lijevoj ruci. Karijeru je nastavio kao skladatelj pohađajući Royal College of Music kod profesora Charlesa Stanforda. Studij je financirao profesionalnim sviranjem trombona. Po završetku je postao vrhunski profesor, skladatelj i dirigent. Veliki međunarodni uspjeh doživljava nakon Prvoga svjetskog rata svojim djelom Planeti te postaje svjetski poznat skladatelj. Kako je bio skroman i

povučen čovjek, godio mu je uspjeh, ali ne i sve ono što ga prati. Bilo mu je draže kada bi ga mediji ostavili na miru kako bi se u potpunosti mogao posvetiti skladanju i predavanjima. Svojim je radom utjecao na generacije mlađih skladatelja; najviše na Rubbru, Tippetta te najznačajnijeg od njih - Benjamina Brittena.

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

Za razliku od Planeta, njegova ostala glazba se općenito zanemarivala sve do 1980. kada su se djela počela izvoditi i snimati. Raširene su rasprave koji je stavak Planeta najbolji, a i sam je Holst preferirao neke stavke nad drugima. Vezano za ritam, moć i orkestralnu energiju, to je definitivno bio Mars, sa svojim eksplozivnim disonancama. U smislu općeg zadovoljstva, Jupiter, sa svojim nezaboravnim motivima u smislu suptilnosti i dubine. Što se tiče smirenosti, dražesnosti i spokoju, favorit je Venera, s impresionističkim raspoloženjem. Za razliku od toga, Neptun je mističan i tajanstven. Za najbolju izvedbu Planeta drži se Montreal Symphony Orchestra pod ravnanjem Charlesa Dutoita.

Charles Edward Ives (1874 –1954) bio je modernistički skladatelj – prvi američki skladatelj s međunarodnom reputacijom. Međutim, vrlo se dugi niz godina njegova glazba u potpunosti ignorirala, a radovi mu se nisu izvodili. S vremenom ga se počelo poimati kao izvornog američkog skladatelja koji je kombinirao popularnu američku glazbu s crkvenom glazbom i europskom art-glazbom. Skladbe su mu eksperimentalne, a uključuju politonalnost, poliritam i druge glazbene inovacije. Poznate su izvedbe:

Symphony No 2. NYPO Leonard Bernstein DG

A Song - For Anything Gerald Finley, Julius Drake Hyperion

Symphony No 4. Seattle Symphony Orchestra, Ludovic Morlot

Béla Viktor János Bartók (1881. – 1945.) skladatelj i klavirist, jedan je od najvažnijih skladatelja 20. stoljeća. Ubraja se među začetnike glazbe 20. stoljeća. Osim skladanja, svojom je kolekcijom i analitičkom analizom narodne glazbe bio utemeljitelj komparativne muzikologije, kasnije etnomuzikologije. S deset je godina prvi put javno nastupio. Studirao je skladanje i klavir na Glazbenoj akademiji u Budimpešti. Izvedbom baleta-pantomime Drveni princ i operom Dvorac Modrobradog doživio je prve uspjehe. Zbog nacizma mu je u Mađarskoj bio ugrožen život pa je 1940. emigrirao u SAD. Prije odlaska, skladao je Divertimento temeljen na mađarskim melodijama. U Americi je analizirao zbirke snimaka narodnih melodija koje je prikupio. Zabilježio je više od deset tisuća narodnih melodija uključujući vrlo veliki broj hrvatskih. 1944. je skladao Koncert za orkestar koji je ubrzo postao Bartókovo najpopularnije djelo. Ono mu je donijelo svjetsku slavu, iako on to nije doživio. 1944. je Yehudi Menuhin naručio Sonatu za solo violinu, a 1945. je

Bartók skladao Klavirski koncert br. 3, graciozan, skoro neoklasičan rad. Pokopan je u New Yorku. U najpoznatije novije izvedbe Bartókovih djela možemo ubrojiti.

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

Bartók Sonata for Two Pianos and Percussion

CBSO Rattle EMI

String Quartets Emerson String Quartet DG

Piano Concertos Jean-Efflam Bavouzet BBC Philharmonic Orchestra

Violin Sonatas Isabelle Faust

Harmonia Mundi

Violin Concerto No 2 Patricia Kopatchinskaja Frankfurt RSO Peter Eötvös Naive

Piano Sonata Zoltán Kocsis Philips

Igor Fjodorovič Stravinski (1882. – 1971.), bio je skladatelj kojeg neki drže za najutjecajnijeg skladatelja glazbe 20. stoljeća. Bio je poznat kao dirigent i pijanist vlastitih skladbi. Međunarodnu je reputaciju stekao baletima Žar-ptica (1910.), Petruška (1911.) i Posvećenje proljeća (1913.) u kojima prevladavaju ruske teme. Premijera Posvećenje proljeća s vizijama poganskih rituala izazvala je skandal, ali i preobrazila percepciju ritmičke strukture. Nakon toga se Stravinski okreće neoklasicizmu korištenjem formi concerto grossa, fuge i simfonije odajući pohvale glazbi Johanna Sebastiana Bacha i Petra Iljiča Čajkovskog.

Već 1950. sklada mnogo složenija djela, kako harmonično, tako i strukturalno od njegove ranije glazbe. Karakterizira ih čistoća forme, instrumentacije i ekspresije. Osim skladanja, Stravinski je napisao teoretsko djelo Poetika glazbe, u kojem navodi kako je glazba nesposobna izraziti bilo što osim same sebe. Stravinski je istraživao mogućnosti umjetnosti i književnosti pa je surađivao i sa mnogim pariškim umjetnicima. skladao je za Djagilevljev Ballets Russes, surađivao s Pablom Picassom, Jean Cocteau (s kojom je imao aferu) i drugima. U braku je s Katerinom bio 33 godine, ali je njegova prava ljubav, s kojom se oženio nakon Katerinine smrti, bila Vera de Bosset. Iako je imao veliki broj afera sa ženama iz visokog društva, Stravinski je više od 30 godina glumio obiteljskog čovjeka. Vera de Bosset je 1920. bila u braku sa slikarom i dizajnerom Sergejem Sudejkinom, no započeli su aferu nakon koje je Vera napustila supruga. Od tada pa do smrti supruge Katerine 1939., Stravinski je vodio dvostruki život, provodeći dio svog vremena s obitelji, a ostatak slobodnog vremena s Verom. Vjenčali su se 1940. i otišli u SAD. U knjizi Philosophy of Modern Music, Theodor Adorno opisuje Stravinskog kao akrobata i govori o psihotičnim crtama u mnogim njegovim djelima.

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

U knjizi Roberta Crafta - Stravinsky: glimpses of a life, autor navodi kako se za lagodan život Stravinski nije trebao brinuti. Leopold Stokowski je Stravinskom omogućio potpore anonimnim donacijama. Sva djela koja je skladao posebno su naručena od anonimnih naručitelja i uvijek su bila vrhunski plaćena. Stravinski je igrao ulogu svjetskog čovjeka s izoštrenim instinktom za dobre poslove . Nastupao je hladnokrvno i opušteno u Parizu, Veneciji, Rimu, Berlinu, Londonu i New Yorku. Uvijek je bio pristojan, obziran i spreman pomoći. Posebno ga je hvalio Klemperer, koji je rekao da je Stravinski uvijek bio ugodan i lagan za suradnju. Poput Ravela, Stravinski je volio snimati svoja djela. Od 1928. do 1967. pretežno je radio s Columbia Recordsom, a 1940. je snimio nekoliko snimaka u Los Angelesu za RCA Records. U bolje izvedbe možemo ubrojiti:

The Rite of Spring, Petrouchka, The Firebird Suite /

Symphony in 3 Movements Bernstein

The Firebird, Petrushka City of Birmingham

Symphony Orchestra Sir Simon Rattle EMI

The Firebird Suite Budapest Festival Orchestra Iván

Fischer (Channel Classics)

Petrushka LSO

Claudio Abbado (DG)

Le roi des étoiles Cleveland Choir and Orch Pierre Boulez

The Rite of Spring Monte-Carlo Philharmonic Orchestra Yakov Kreizberg OPM Classics

nastavak: Klasična glazba 20. stoljeća II dio Korištene slušalice:

Sennheiser HD598

Beyerdynamic DT990PRO AKG K242

AKG K550 Superlux HD681EVO

Pojačala za slušalice Ako slušalice jednostavno priključimo u bilo koji izlaz za slušalice, a pri tome ne vodimo računa o električnim karakteristikama primijenjenih slušalica, vrlo je vjerojatno kako ćemo dobiti nezadovoljavajući rezultat. Slušalice će u svakom slučaju funkcionirati, ali z vuk koji se čuje bit će vrlo daleko od njihovih krajnjih mogućnosti. Najniža impedancija dinamičkih slušalica iznosi oko 30 Ω, a najviše impedancije su oko 600 Ω. Pored toga, proizvode se nestandardiziranim osjetljivostima. Parametar kojim opisujemo učinkovitost slušalica je izražena u dB/mW, a

označava razinu zvučnog tlaka pri pobudi s 1 mW snage. Osjetljivost slušalica možemo izraziti i dB/V. Poznajemo li učinkovitost slušalica,možemo izračunati snagu za zadanu razinu zvučnog tlaka. Dakle, pri izboru pojačala snage moramo voditi računa o žel jenoj glasnoći koja se postiže bez izobličenja, o sprječavanju oštećenja slušalica velikim snagama ili impulsnim zvukovima pri manipuliranju pojačalom te

konačno o zaštiti sluha korisnika. Jednostavni program kojim možemo izračunati minimalni potrebni izlazni napon i snagu pojačala za zadane slušalice, odnosno treba li nam uopće pojačalo, možemo naći ovdje.

pojačala za slušalice:

Musical Fidelity V-CAN II Lehmann

Beyerdynamic AudioT HA5000