1

KAKO BITI VOĐEN DUHOM BOŢJIM

Kenneth E. Hagin

2

SADRŢAJ stranica

UVOD 3

1. BOŢJA SVJETILJKA 4

2. ĈOVJEK: VJEĈNI DUH 4

3. DUHOVNA SVJESNOST 5

4. KOJA JE RAZLIKA IZMEĐU DUHA I DUŠE? 6

5. SPASENJE DUŠE 7

6. PRINOŠENJE TIJELA 8

7. BROJ JEDAN: UNUTARNJE SVJEDOĈANSTVO 10

8. TOLIKO POZNATO SPASENJE 13

9. RUNO 13

10. SLIJEDITI SVJEDOĈANSTVO 15

11. BROJ DVA: UNUTARNJI GLAS 16

12. UĈINCI DUHA KOJI PREBIVA U NAMA 17

13. DVA ISKUSTVA 19

14. BOG UNUTRA 20

15. OSLONI SA NA SVOG DUHA 21

16. OSJETLJIVA SAVJEST 23

17. OSJEĆAJI: GLASOVI TIJELA 24

18. POMOĆ IZNUTRA 26

19. BROJ TRI: GLAS DUHA SVETOG 27

20. PROSUĐIVANJE PREMA RIJEĈI 28

21. MOJ DUH? TIJELO? ILI DUH SVETI? 33

22. „VIDIM DA ĆE...“ 34

23. VIDLJIVO VODSTVO 34

24. „REĈE DUH DA POĐEM“ 36

25. VODSTVO KROZ PROROŠTVO 36

26. VODSTVO PUTEM VIZIJE 40

27. SLUŠAJ SVOJE SRCE 44

28. KAKO VJEŢBATI LJUDSKI DUH 45

29. MOLITVA U DUHU 51

3

UVOD

U veljaĉi 1959. u El Pasu (Teksas), Gospodin Isus Krist mi se objavio u viziji. Došao

je u moju sobu, uveĉer oko 18.30, sjeo na stolicu kraj mene i priĉao sa mnom oko sat i pol. Govorit ću više o ovome u knjizi, ali najprije ţelim istaknuti nešto drugo.

Govorio mi je o proroĉkoj sluţbi (Efeţanima 4:11-12 „On i 'dade' jedne kao

apostole, druge kao proroke, jedne kao evanĊeliste, druge kao pastire i uĉitelje da pripravi svete za djelo sluţbe, za izgradnju Kristova Tijela.“). Zatim je rekao

slijedeće: „Nisam postavio proroke u crkvu da vode novozavjetnu crkvu,. Moja rijeĉ kaţe, 'Svi koje vodi Duh Boţji, oni su sinovi Boţji.' Sada, ako me poslušaš, nauĉit ću te kako da slijediš moj Duh. Zatim ţelim da uĉiš moj narod kako da i oni voĊeni Duhom.“

Stidim se toga što sam proţivio mnoge godine a da nisam poduĉavao o tome. Povremeno bih dodirnuo ovu temu, ali suštini nisam dublje pouĉavao o njoj. Kako me je

u bliskoj prošlosti Gospodin Isus Krist ohrabrio, poĉeo sam više širiti znanje o vodstvu Duha Svetog. Ova knjiga je rezultat tog ohrabrenja.

1. BOŢJA SVJETILJKA

„Svi su koje vodi Duh Boţji sinovi Boţji.“ - Rim.8:14

„Sam Duh svjedoĉi zajedno s našim duhom da smo djeca Boţja.“ - Rim.8:16

„Duh ĉovjeĉji je svijeća Gospodnja, istraţuje sve do dna utrobe.“ Izr.20:27

Djeca Boţja mogu oĉekivati da budu voĊena Duhom Boţjim.

Drugi prijevod Izreka 20:27 kaţe: „Duh ĉovjeĉji je Boţja svjetiljka.“ Da je sada pisana ova izreka, ovako bi glasila: „Duh ĉovjeĉji je Boţja ţarulja.“ To znaĉi slijedeće: Bog će nas prosvjetljavati – On će nas voditi -kroz naš duh.

MeĊutim, mnogo puta mi traţimo vodstvo drugim putovima, a ne kako nam Bog govori. Kad tako postupamo upadamo u nevolje. Nekada mislimo da nas Bog vodi onako

kako nam tjelesni osjećaji govore. Ali Bog nigdje ne kaţe da će nas On voditi kroz naše tjelesne osjećaje. Preĉesto gledamo na stvari s mentalne toĉke gledišta i nastojimo ih rasuĊivati. Ali Biblija nigdje ne kaţe da će nas Bog voditi kroz naš intelekt. Sveto Pismo

ne kaţe da je ljudsko tijelo Boţja svijeća niti da je ljudski um Boţja svijeća. Ono kaţe da je duh ĉovjeĉji svijeća Gospodnja.

Bog će nas voditi – On će nas prosvijetliti – kroz naš duh.

Da bismo razumjeli kako nas Bog vodi kroz naš duh, prvo moramo razumjeti prirodu

ĉovjeka. Moramo razumjeti da je ĉovjek duh koji ima dušu i ţivi u tijelu.

4

2. ĈOVJEK: VJEĈNI DUH

“I reĉe Bog: "Naĉinimo ĉovjeka na svoju sliku, sebi sliĉna, da bude

gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!" Na svoju sliku stvori Bog ĉovjeka, na sliku Boţju on ih stvori, muško i ţensko stvori ih.“ - Post.1:26–27

Ĉovjek je duhovno biće, stvoren na sliku Boţju. Isus je rekao da je Bog Duh. (Iv.4:24, „Bog je duh…“). Dakle, ĉovjek nuţno mora biti duh.

Ĉovjek je duh koji ima dušu i ţivi u materijalnom tijelu (1.Sol.5:23, „…cijelo vaše biće – duh, duša i tijelo…“).

Kad je ĉovjekovo fiziĉko tijelo mrtvo i kada je u grobu, duh i dalje ţivi. Ovaj dio

ĉovjeka je vjeĉan. Duhovi nikada ne mogu umrijeti, a ĉovjek je duh. Pavao u slijedećem stihu govori o fiziĉkoj smrti, Fil.1:23-24: „Pritisnut sam, i to s dvije strane: imam

ţelju umrijeti i biti s Kristom, jer je to mnogo, mnogo bolje. Ali je ostati u tijelu potrebnije radi vas.“

Pavao će ţivjeti, bilo u tijelu, bilo van tijela. Ako ostane u zemaljskom tijelu, tada

moţe uĉiti crkvu u Filipima i biti im blagoslov. To je potrebnije za crkvu, ali Pavlu bi bilo puno bolje da ode i da bude s Kristom. Pavao zapravo kaţe, „Ili ću ţivjeti u tijelu, ili otići

i biti s Kristom.“ Tko će otići? 'Ja' će otići. Pavao ne priĉa o tijelu. Njegovo tijelo neće otići. Pavao govori o

unutarnjem ĉovjeku, o duhovnom ĉovjeku, koji ţivi u tijelu. Ljudi ponekad pitaju, „Hoćemo li se prepoznati u Nebu?“

Odmah ih upitam, „Poznajemo li se mi ovdje na zemlji?“ Vidiš, i ti si jedan koji će biti tamo. Ako ti ovdje poznaješ nekoga, tada ćeš tu osobu i

tamo poznavati. Ti si ti ovdje i ti ćeš biti tamo."

„Ţelja mi je otići“, kaţe Pavao, „... i sa Kristom biti, što je daleko bolje.“ Ovo mi se sviĊa! Da je Pavao rekao samo 'bolje', već bi i to bilo dobro. Ali on je rekao, „daleko

bolje!“

Neki laţni kultovi uĉe da kada ĉovjek umre, umre kao pas. Ovo nije istina, ĉovjek je više nego tijelo. Ĉovjek je duh, ima dušu i ţivi u tijelu. Drugi pak govore da kada ĉovjek

umre da mu 'duša spava'. Biblija to ne kaţe. Neki se slaţu da duh odlazi - ali da se opet vraća u tijelu krave, psa ili druge ţivotinje. O reinkarnaciji ne piše u Pismu i nije

biblijska. Ostanimo s Boţjom Rijeĉi i ona će nam riješiti sve nedoumice o ovoj temi. Pavao kaţe, „...imam ţelju umrijeti i biti s Kristom, jer je to mnogo, mnogo bolje“.

Pavao je propovijedao iste istine i uĉio iste ĉinjenice u svim crkvama. U slijedećem stihu on koristi drugaĉije rijeĉi da pouĉi crkvu u Korintu istom blagoslovljenom istinom:

2.Kor.4:1. „Naprotiv, ako se i raspada naš izvanjski ĉovjek, ipak se naš

nutarnji ĉovjek obnavlja iz dana u dan.“

Postoji unutarnji, ali i izvanjski ĉovjek. Izvanjski ĉovjek nisi pravi ti. Izvanjski ĉovjek

je samo kuća u kojoj ţiviš. Unutarnji ĉovjek si pravi ti. Unutarnji ĉovjek nikada ne stari. On se iz dana u dan obnavlja. Unutarnji ĉovjek je duhovni ĉovjek.

Što je naš duh? Imajmo na umu uvodne stihove. Rim.8:14 kaţe, „Svi koje vodi

Duh Boţji , sinovi su Boţji.“ Zatim stih 16 daje mali uvid u to kako nas Duh Boţji vodi, „Sam Duh svjedoĉi zajedno s našim duhom da smo djeca Boţja.“ Drugim rijeĉima,

Duh Boţji svjedoĉi s ljudskim duhom. Izreke 20:27 kaţu, „Duh ĉovjeĉji je svijeća Gospodnja…“ U skladu s ovim stihovima Bog će nas voditi nas kroz našeg duha; stoga trebamo otkriti što je naš duh.

5

Isus je rekao Nikodemu: „…tko se odozgo ne rodi. taj ne moţe vidjeti kraljevstva Boţjega!“ (Iv.3:3). Nikodem je bio tjelesan, tj. prirodan, stoga je mogao

rasuĊivati samo na prirodni naĉin. Zato je i upitao, „Kako se moţe ĉovjek, kad je već star, roditi? Zar moţe po drugi put ući u utrobu majke i roditi se?“ (Iv.3:4).

Isus nije govorio o fiziĉkom roĊenju. Rekao je, „Što je roĊeno od tijela, tijelo je, a što je roĊeno od Duha, duh je“ (s.6). On je govorio o duhovnom roĊenju.

Onaj dio ĉovjeka koji se ponovo raĊa jest njegov duh. Ĉovjekov duh prima vjeĉni ţivot – Boţji ţivot i Boţju prirodu (narav). Ĉovjekov duh je uĉinjen novim stvorenjem u Kristu.

Pavao ljudski duh naziva 'unutarnji ĉovjek.' Petar ga naziva 'skriveni ĉovjek srca.' 1.Pet.3:4, „Neka to bude skriveni ĉovjek srca, koje nije pokvarljivo, već

ukrašeno krotkim i mirnim duhom, koji je u Boţjim oĉima dragocjen.“

Na mnogo mjesta kada govori o srcu, Biblija govori o duhu. To je stvarni ĉovjek. Ovakvo razmišljanje će pomoći tvojoj vjeri. U Novom Zavjetu, gdje god se koristi rijeĉ

srce, stavi rijeĉi duh i dobit ćeš jasniju sliku onoga o ĉemu Biblija govori. Ljudski duh je taj koji je nanovo roĊen.

2.Kor.5:17, „Dakle, ako tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo!“

Ovo govori o unutarnjem ĉovjeku. Ovo se ne moţe odnositi na vanjskog ĉovjeka.

Kad se nanovo rodiš postaješ novi stvor, ali ne dobivaš novo tijelo. Izvanjski ĉovjek je isti kao prije. Ako si bio ćelav prije novog roĊenja i kasnije ćeš biti ćelav. Ako su imao

smeĊe oĉi, još uvijek ćeš imati smeĊe oĉi. Bog ništa ne ĉini sa izvanjskim ĉovjekom. (Ti moraš nešto uĉiniti s izvanjskim ĉovjekom. U Bibliji pronalaziš što Bog ţeli da uĉiniš s izvanjskim ĉovjekom – a onda ti to i ĉiniš.) Bog radi nešto s nutarnjim ĉovjekom. On

stvara novog ĉovjeka iznutra, novog ĉovjeka u Kristu, novo biće – novo stvorenje.

3. DUHOVNA SVJESNOST

„I neka se cijelo vaše biće – duh, duša i tijelo - saĉuva besprijekorno …“

(1.Sol. 5:23).

Pavao ovdje poĉinje iznutra, od najdubljeg ĉovjekovog dijela, srca ljudskog bića, koje je duh, i ide prema vani.

A ipak većina ljudi krivo tumaĉi ove stihove. Oni kaţu, tijelo, duša, duh. Zašto stavljaju tijelo na prvo mjesto? Zato što su svjesniji svog tijela nego svog duha. Prirodne

stvari im znaĉe više od duhovnih, stoga stavljaju tjelesne stvari na prvo mjesto.

Ponekad smo više razumski, jer više ţivimo u mentalnoj stvarnosti.

Ali ĉovjek je duhovno biće. Mi trebamo biti duhovno svjesni. Duhovne stvari će nam

postati realnije kako budemo postajali duhovno svjesniji.

Ako budemo voĊeni Duhom Boţjim, postat ćemo više duhovno svjesni, ako ne

promašit ćemo ĉitavu stvar. Boţji Duh vodi nas kroz naš duh.

Prije mnogo godina poĉeo sam razmišljati na ovaj naĉin, i prvo vrijeme sam sebi

naglas govorio, „Ja sam duhovno biće, imam dušu i ţivim u tijelu!“

Izgovaranje ovoga mi je pomoglo da postanem duhovno svjestan. To je pomagalo mojoj vjeri, jer vjera dolazi iz duha, odnosno srca.

6

4. KOJA JE RAZLIKA IZMEĐU DUHA I DUŠE?

„Uistinu je ţiva i djelotvorna rijeĉ Boţja. Ona je oštrija od svakog

dvosjeklog maĉa; prodire do rastavljanja duše i duha..." (Heb.4:12)

Duh i duša nisu isto.

Prije mnogo godina, ranih 50-ih, poĉeo sam intenzivno prouĉavati ovu temu. Nabavio

sam knjige iz vodećih Biblijskih škola i sa seminara da vidim što oni uĉe o ĉovjeku. Ni jedna me nije zadovoljila. Ni jedna nije bila zapravo u skladu s Pismom. Bile su

djelomiĉno u skladu s Pismom. Postavljao sam pitanja vodećim uĉiteljima Svetog Pisma i sluţbenicima po cijeloj zemlji. Prepoznali biste neka imena kada bi ih sad nabrojao. Kada je jedan poznatiji sluţbenik upitan, „Koja je razlika izmeĊu duha i duše?“, zbunio se i

rekao, „Mislim da je to isto.“ To je bio odgovor koji sam dobio od većine.

No, kako mogu biti isto? Pavao, u Duhu Boţjem, kaţe da duh i dušu dijeli (odvaja),

Rijeĉ Boţja (Heb.4:12). Ako ih moţeš odvojiti, oni ne mogu biti isto.

MeĊutim, samo Boţja Rijeĉ moţe odvojiti duh od duše. Razlog zašto mi nismo u stanju razlikovati duh od duše je taj što nismo 'kopali' dovoljno duboko po Rijeĉi. Prije

mnogo godina, na zapadu Sjedinjenih Drţava, bila je tzv. 'zlatna groznica.' Ljudi su jurišali na Zapad. Ţeljeli su se na brzinu obogatiti. Većina je isprala malo zlata iz potoka

Neki su pronašli par grumena na zemlji. Ali ako si zaista htio postati bogat, morao si kopati, i to duboko. To isto vrijedi i u duhovnom podruĉju: moţeš klizati po površini Biblije i 'isprati' malo zlata tu i tamo – moţda i koji grumen povremeno. Ali ako uistinu

ţeliš postati bogat, tada moraš kopati duboko po Rijeĉi Boţjoj.

15 godina sam paţljivo prouĉavao Sveto Pismo, svjetlo mi se ni noću nije gasilo. Ako

je postojalo nešto što sam toliko ţelio znati, to je bilo ovo - koja je razlika izmeĊu duha i duše? Na kraju sam upotrijebio metodu eliminacije. Napisao sam ovako, „Svojim tijelom sam povezan sa fiziĉkim (materijalnim) svijetom“. (Za ovo ne trebaju dokazi.) „Svojim

duhom sam povezan s duhovnim podruĉjem“. Još je ostao jedan dio u meni koji ostvaruje kontakte s nekim drugim podruĉjem. Znao sam tada da to mora biti duša

kojom dodirujem razumsku ili duševnu sferu (koja ukljuĉuje emocije i intelekt). Zato sam napisao, „Dušom sam povezan sa mentalnom sferom“. U tome mi je pomogao slijedeći stih:

1.Kor.14:14, „Ako se u molitvi sluţim drugim jezikom, moj duh moli, ali moj um nema od toga koristi.“

Prijevod The Amplified Bible glasi, „Ako molim u jezicima, moj duh (s Duhom Svetim u meni) moli, ali moj um je neproduktivan.“

Naše razumijevanje, naš prirodni ljudski naĉin mišljenja, je dio duše.

Primijeti što Pavao kaţe. „Moj duh moli, ali moj um je neplodan.“ On nije rekao, „Kad molim u nepoznatim jezicima, moja duša moli.“ Nije rekao, "Kad molim u jezicima,

molim iz razuma, iz mog uma.“ On, u stvari govori, „Ne molim iz duše kada molim u jezicima, već iz svog duha, iz srca, iz svog najdubljeg bića.“ Sjećaš se što je Isus rekao?

„U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika: 'Ako je tko ţedan, neka doĊe k meni! Neka pije koji vjeruje u mene!' Kao što reĉe Pismo: „Rijeke će ţive vode poteći iz njegove utrobe!‟ To reĉe o Duhu kojega su

imali primiti oni što vjeruju u njega. Tada doista ne bijaše još došao Duh jer Isus nije bio proslavljen." (Iv.7:37-39).

Kao rezultat primanja Svetog Duha, Isus je rekao, „iz njegove utrobe poteći će rijeke ţive vode.“ Jedan drugi prijevod kaţe, „iz najdubljeg bića poteći će rijeke ţive vode.“

7

Kćer jednog pastora imala je šest godina kada je, s još nekoliko djece, bila prisutna na sastanku probuĊenja. Nekoliko djece ispunilo se Duhom Svetim i poĉelo govoriti u jezicima. Ova mala djevojĉica, drţeći se za trbuh, otrĉala je majci govoreći, „Mama,

mama, ovo dolazi iz mog stomaka.“ To je bilo u skladu s Pismom. Govorila je jezicima iz stomaka - njenog duha, njenog

najdubljeg bića. Odatle dolaze jezici – iz Svetog Duha koji prebiva u tvom duhu, daje tvom duhu ono što ćeš govoriti i ti to izgovaraš.

Sada sagledajmo ove stihove zajedno. „Duh ĉovjeĉji je svijeća Gospodnja,

istraţuje sve do dna utrobe… iz njegove utrobe poteći će rijeke ţive vode.“

Ĉitavo vodstvo koje sam ikada dobivao dolazilo je iz duha. Većina je dolazila dok

sam molio u jezicima. Moţeš razumjeti zašto. Duh je taj koji je aktivan kada se moliš u jezicima. Jedan od razloga zašto je crkveni svijet u cjelini u tako jadnom stanju, jest taj što se koristi samo jednom vrstom molitve – molitvom sa razumom ili mentalnom

molitvom. Kršćani su nastojali duhovne bitke voditi mentalnim (umnim) sposobnostima.

Nauĉio sam to kroz protekle godine. U svakoj ţivotnoj krizi nauĉio sam gledati u duh

unutar mene. Nauĉio sam se moliti u jezicima. Ĉim se molim u jezicima, dolazi vodstvo iz moje nutrine. To je zato jer je moj duh aktivan. Moje tijelo nije aktivno niti je razum (duša) aktivan, ali duh jest, a duh je taj kroz kojeg me Bog vodi.

Ponekad tumaĉim ono što molim u jezicima, i kroz tumaĉenje primim jasno vodstvo. (1.Kor.14:1, „Stoga tko govori drugim jezikom, neka se moli da moţe

protumaĉiti.“) Ali najĉešće to nije tako. Najĉešće dok se molim jezicima, odnekud iz dubine mogu osjetiti da nešto u meni ustaje i poĉinje poprimati oblik. Nikome razumski

ne mogu objasniti kako to znam, jer moj razum s tim nema nikakve veze. Ali unutar sebe znam što mi je ĉiniti.

Slijedim to. Slušam svoj duh. Jer je duh ĉovjeĉji Boţja svjetiljka.

5. SPASENJE DUŠE

„… i sa svom krotkošću primite usaĊenu rijeĉ koja ima moć spasiti duše vaše.“ (Jak.1:21).

Ljudski duh je onaj dio ĉovjeka koji je nanovo roĊen. On je dio ĉovjeka koji prima

vječni život, koji je Boţja priroda i ţivot. Ĉovjekov duh postaje novo stvorenje u Kristu Isusu. Duša nije najdublji dio ĉovjeka. Nije duša ta koja se nanovo raĊa. Spasenje duše

je proces.

Dok sam bio denominacijski propovjednik, prije nego sam se ispunio Duhom Svetim,

muĉio me stih iz Jak.1:21. Tada nisam znao ono što sada znam. Koristio sam duh i dušu naizmjence – odnoseći se prema duhu kao prema duši i obratno. Nisam ih razdvajao onako kako to ĉini Sveto Pismo. Ali imao sam dovoljno osjećaja da ovaj stih stavim sa

strane dok ne uzrastem tako da mogu razumjeti o ĉemu govori.

Jakovljeva poslanica nije pisana grešnicima. Jakov je nije pisao svijetu, već crkvi. To

znamo jer u Jak. 5:14 piše, „Boluje li tko meĊu vama? Neka dozove starješine Crkve…“. Drugim rijeĉima, ako je bolestan tko iz crkve, neka pozove starješine crkve.

Jak.1:18-21, „Po svom naumu on nas porodi rijeĉju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova. Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko

neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdţbu. Jer srdţba ĉovjekova ne ĉini pravde Boţje. Zato odloţite svaku prljavštinu i

preostalu zloću i sa svom krotkošću primite usaĊenu rijeĉ koja ima moć spasiti duše vaše.“

8

Jakov govori nanovo-roĊenim ljudima. Po Oĉevom naumu, piše Jakov, mi smo nanovo roĊeni Rijeĉju Istine. Naziva ih „braćo moja ljubljena“, dakle oni su bili u Kristu. On ipak hrabri ove nanovo roĊene, Duhom ispunjene ljude da prime usaĊenu Rijeĉ sa

krotkošću (pokornošću), „koja je sposobna spasiti vaše duše.“ Oĉito njihove duše nisu bile spašene.

Vidiš, ĉovjekov duh, najdublji ĉovjek, istiniti, pravi ĉovjek, prima ţivot vjeĉni i nanovo je roĊen. Ali svojim intelektom i emocijama - koji obuhvaćaju dušu - moramo se pozabaviti. Oni nisu nanovo roĊeni. Oni se moraju obnoviti.

Pavao u poslanici Rimljanima piše o obnovi uma.

Rim.12:2, „Nemojte se prilagoĊavati ovomu svijetu! Naprotiv,

preoblikujte se obnovom svoga uma da mognete uoĉavati što je volja Boţja: što je dobro, ugodno, savršeno!“

Psalmista David govori o obnovi duše:

Ps. 23:3, „On krijepi (orig. obnavlja) dušu moju…“

Hebrejska rijeĉ prevedena kao obnoviti (engl. restore – vratiti u početno stanje) u

Starom Zavjetu, i Grĉka rijeĉ prevedena kao obnoviti (engl. renew) u Novom Zavjetu znaĉi jedno te isto. Duša, odnosno um, mora se obnoviti, tj. vratiti u poĉetno stanje.

Majka mi je ostavila stolicu koju je ona naslijedila od svoje majke. Ne znam koliko

toĉno, ali znam da je vrlo stara. Sjećam se kad ju je moja baka restaurirala. Presvukla ju je novim materijalom. Obnovila ju je. Bila je to ista stolica, samo obnovljena.

U Pismu nigdje ne piše da Bog obnavlja naš duh. Naš duh postaje potpuno novo stvorenje u Kristu. MeĊutim, dušu moramo obnoviti.

Kako? Imamo stihove koji se odnose na dušu: „sa svom krotkošću primite usaĊenu rijeĉ koja ima moć spasiti duše vaše… nemojte se prilagoĊavati ovomu svijetu! Naprotiv, preoblikujte se obnovom svoga uma da mognete uoĉavati što

je volja Boţja: što je dobro, ugodno, savršeno… On obnavlja dušu moju“ (Jak.1:21, Rim.12:2, Ps. 23:3).

Ĉovjeĉja duša je spašena, ili obnovljena, kad njegov um postane obnovljen Rijeĉju Boţjom. Rijeĉ Boţja je ta koja spašava naše duše, obnavlja naš um, odnosno dušu.

Kad naš um postane obnovljen Boţjom Rijeĉju, tada razmišljamo u skladu s onim što

Rijeĉ kaţe. Tada smo sposobni znati i ĉiniti savršenu Boţju volju - zato što Boţja Rijeĉ jest Boţja volja. Jednom kad se duša spasi nećemo imati tako mnogo pitanja o Boţjoj

volji. Najveće potreba u Crkvi danas jesu Rijeĉju obnovljeni umovi.

6. PRINOŠENJE TIJELA

„Zaklinjem vas, braćo, milosrĊem Boţjim: prinesite svoja tijela za ţrtvu ţivu, svetu, ugodnu Bogu - kao svoje duhovno bogosluţje.“ (Rim.12:1)

Unutarnji ĉovjek, a ne izvanjski, postaje novo stvorenje u Kristu. Mi još uvijek imamo isto ono tijelo koje smo imali i prije nego smo postali novo stvirenje. Ono što moramo nauĉiti raditi jest da dopustimo novom ĉovjeku, koji je unutar nas, da dominira.

S tim novim ĉovjekom, mi upravljamo tjelesnošću i ĉinimo nešto sa svojim tijelom.

Pogledajmo ponovo 2.Kor.5:17, „Dakle, ako tko u Kristu, on je novi stvor; staro

je nestalo, novo je, evo, nastalo!“ U drugom prijevodu piše, „Ako je tko u Kristu, novo je 'ja'.“

9

Ponekad u crkvama moţemo ĉuti ljude da priĉaju o 'umiranju samom sebi.' Takve izjave nema u Bibliji. Ne moramo umrijeti sebi ako smo postali novo 'ja'. Ono što trebamo napraviti jest da razapnemo tjelesnost. Biblija govori o tome.

Razapinjanje tjelesnosti nije nešto što Bog ĉini za tebe. To je nešto što moraš sam uĉiniti. „Zaklinjem vas. braćo,“ piše Pavao crkvi, „milosrĊem Boţjim: prinesite

svoja tijela…“.

Tko prinosi (prikazuje) svoje tijelo? Ti to ĉiniš.

Tko je 'ti'? To je ĉovjek unutra koji je nanovo roĊen i koji je postao novo stvorenje.

Ti ĉiniš nešto sa svojim tijelom. Ako ti ne ĉiniš ništa s njim, tada s njim nikad ništa neće ni biti uĉinjeno.

1.Kor.9:27, „Krotim svoje tijelo i zarobljavam da sam ne budem

iskljuĉen pošto sam drugima propovijedao.“

Pavao ovdje govori o ĉinjenici da on ĉini nešto sa tijelom. „Krotim tijelo, dovodim

ga u pokornost.“

Tko to ĉini? Onaj stvarni ĉovjek - stvarni Pavao – ĉovjek unutra koji je postao novo stvorenje u Kristu Isusu i koji je ispunjen Duhom Svetim. „Ja ĉinim nešto sa tijelom. Ja

ga krotim. Ja ga dovodim u pokornost.“ Kome Pavao podĉinjava svoje tijelo?

Unutarnjem ĉovjeku. Umjesto da je pustio tijelu da dominira nad unutarnjim ĉovjekom, Pavao je ĉinio da unutarnji ĉovjek dominira nad izvanjskim ĉovjekom.

Uoĉimo slijedeće. To je apostol Pavao, taj sveti Boţji ĉovjek, onaj koji je napisao pola Novog Zavjeta, ĉovjek koji je duhovni div – ali oĉito je njegovo tijelo htjelo ĉiniti krive stvari. Da nije, tada ga ne bi morao krotiti. Ne bi ga morao dovoditi u pokornost.

To što tvoje tijelo ţeli ĉiniti krive stvari, ne znaĉi da nisi spašen ili da nisi ispunjen Svetim Duhom. (Da je tako, tada ni Pavao ne bi bio spašen.) Morat ćeš se boriti s

tijelom, s tjelesnošću, sve dok si na ovom svijetu.

„Brate Hagin, moli za mene!“, rekao mi je jedan ĉovjek. „Za što?“, upitao sam. Ţelim znati za što se molim.

Ĉovjek me je ozbiljno pogledao, ĉak su mu i suze došle na oĉi, „Ţelim da moliš da više nikada nemam problema sa Ċavlom.“

Rekao sam, „Ţeliš li da molim da umreš?“ „Ne, ne ţelim umrijeti!“ Rekao sam, „Jedini naĉin da više nemaš problema s Ċavlom je da izaĊeš odavde i

odeš u Nebo.“ Imat ćeš problema s Ċavlom dok god si u ovom ţivotu. Imat ćeš problema s

tjelesnošću dok god si u tijelu. Ali, hvala Bogu, kroz Boţju Rijeĉ su ti dani naĉini, sposobnosti i autoritet da se pozabaviš Ċavlom i tjelesnošću.

Pavao nije dozvolio da njegovo tijelo dominira njime. Unutarnji ĉovjek, koji je

nanovo roĊen i ispunjen Duhom Svetim – mora dominirati izvanjskim ĉovjekom.

Ti to moţeš uĉiniti. Ţelim da uoĉiš ovo - ti si taj koji to mora uraditi. Pavao nije rekao

da će Bog to uraditi za tebe. On nije rekao da će Duh Sveti to uĉiniti umjesto tebe. On je rekao, „Vi prinesite svoja tijela.“ Rekao je, „Vi se ne prilagoĊavajte ovom svijetu.“ Rekao je „Vi se preoblikujte obnovom svoga uma.„ Ti prinesi svoje tijelo. Ti to uĉini.

Ti obnavljaj svoj um Boţjom Rijeĉju. Ti to ĉini.

Boţja narav i ţivot su unutar tvog duha. Neka unutarnji ĉovjek bude dominantan.

Slušaj njega. Jer „duh ĉovjeĉji je svijeća Gospodnja." Bog te vodi kroz tvoj duh.

10

7. BROJ JEDAN: UNUTARNJE SVJEDOĈANSTVO

"Sam Duh svjedoĉi s našim duhom da smo djeca Boţja" (Rim.8:16).

Otkrit ćeš se da je unutarnje svjedoĉanstvo naĉin broj jedan, ili primarni naĉin, na koji Bog vodi svoju djecu.

Dopustite mi da se vratim natrag na ono što mi je Isus rekao u veljaĉi 1959. u El

Pasu. Bilo je 6.30 poslijepodne. Sjedio sam na krevetu i uĉio. Oĉi su mi bile širom otvorene. (Postoje tri tipa vizija. Najviši oblik vizije je otvorena vizija. Prilikom nje

ĉovjekova ĉula su aktivna a oĉi otvorene. On posjeduje sve fiziĉke sposobnosti, a ipak vidi u duhovnu stvarnost.)

Ĉuo sam korake. Pogledao prema vratima da vidim tko dolazi u sobu. Oĉekivao sam

neku osobu. Ali dok sam se trudio vidjeti tko je to, ugledao sam Isusa. Osjećao sam da mi se digla kosa na glavi, a cijelo tijelo mi se preznojilo.

Vidio sam Njega! Imao je bijelu haljinu. Nosio je Rimske sandale. (Isus mi se pokazao 8 puta. Svaki put, osim ovoga, noge su mu bile bose. Ovaj put je nosio sandale, ĉuo sam njihov zvuk kad se pribliţavao vratima.) Ĉinio mi se visok oko 180 cm i teţak

oko 70 kg.

Ušao je na vrata moje sobe i gurnuo ih natrag da su gotovo zalupila. Prošao je kraj

mog kreveta. Pratio sam ga svojim oĉima – kao zaĉaran. Uzeo je stolicu i privukao je mom krevetu. Zatim je sjeo i poĉeo govoriti, „Rekao sam ti prekjuĉer u automobilu…“

Automobil je bio pun. Moja supruga, ja, i još par ljudi vozili smo se prema našoj kući.

Odjednom sam ĉuo Duha Boţjeg da mi govori. Pomislio sam da su svi u autu to ĉuli pa sam rekao, „Jeste li svi ĉuli ovo?" Oni su rekli, „Ne, nismo ništa ĉuli.“

U Starom Zavjetu proroci bi rekli:"I rijeĉ Gospodnja doĊe do mene govoreći..." Jeste li se ikad pitali kako je došla? Nije mogla biti doslovno ĉujna. Da je bila ĉujna svi prisutni bi je ĉuli - tada proroci ne bi morali govoriti ljudima što je rekao Duh Boţji. Rijeĉ

Gospodnja je preko Svetog Duha dolazila do duha proroka. To je toliko stvarno da izgleda ĉujno. Rijeĉ Boţja je i meni bila toliko stvarna da sam pomislio da su je svi u

autu ĉuli.

Isus mi je rekao, „Preksinoć sam ti progovorio i rekao neke stvari. Rekao sam ti, kroz Duha, da ću i dalje s tobom razgovarati. Sada sam došao da ti kaţem…“

Ticalo se proroĉke sluţbe. Govorio mi je oko sat i pol. I ja sam priĉao s Njim. Postavljao sam pitanja vezana za ono što bi govorio. On je odgovarao. Neću ući u sve

što je rekao o proroĉkoj sluţbi; to druga poruka. Iznijet ću samo dio toga. Nastavio je, „Prorok Novog Zavjeta vrlo je sliĉan proroku Starog Zavjeta po tome što

se starozavjetni prorok zvao vidovnjak, jer je nadnaravno vidio i znao stvari. Prorok Novog Zavjeta i takoĊer vidi i zna stvari na nadnaravan naĉin. Ali novozavjetni prorok nema isti status kao starozavjetni jer nisam postavio proroke u Crkvu da vode Crkvu.

Kršćanin (jer pripada Novim Savezu) ne treba traţiti vodstvo kroz proroke. On moţe dobiti vodstvo preko njih, ali ga ne treba traţiti jer to nije u suglasju s Pismom. Sluţba

novozavjetnog proroka jest da potvrdi ono što ljudi već imaju u svom duhu. Pod Starim Zavjetom samo su svećenik, prorok i kralj bili pomazani Svetim Duhom

da bi vršili te sluţbe. Oni koje biste danas nazvali laicima, oni nisu imali Boţjeg Duha nad

sobom ni u sebi. Stoga su u vremenu Starog Zavjeta ljudi traţili vodstvo kroz proroka, jer je on imao Boţjeg Duha.“

Pod Novim Savezom ne samo da imamo Duha Boţjeg nad nama - imamo ga unutar nas!

Isus mi je takoĊer rekao, „Pod Novim Savezom se ne kaţe da su svi koje proroci

vode, sinovi Boţji. Novi Zavjet kaţe,"Svi su koje vodi Duh Boţji sinovi Boţji", (Rim.8:14).“

11

Zatim je rekao, „Naĉin broj jedan, primarni naĉin, na koji vodim svu svoju djecu jest unutarnje svjedoĉanstvo. Pokazat ću ti kako to djeluje kao ne bi napravio greške koje si radio u prošlosti.“

Isus mi je objasnio da biti u sluţbi proroka znaĉi, kao prvo, da je netko odvojen i pozvan u sluţbu evanĊelja Boţjim pozivom nad njegovim ţivotom. Kao drugo, on ima

barem dva od ovih darova – rijeĉ mudrosti, rijeĉ znanja, dar razlikovanja duhova – plus dar prorokovanja, kojima djeluje u sluţbi.

Zatim je privukao moju pozornost na nešto što mi se dogodilo prije tri dana. Naime,

pokušavao sam napisati pismo jednom pastoru da mi potvrdi datum kada ću odrţati sastanak kod njega. Prvi dan sam napisao pola pisma, poderao ga i bacio u koš.

Slijedećeg dana uĉinio sam istu stvar, kao i trećeg. Nakon toga je uslijedio dan kad je Gospodin došao i razgovarao sa mnom.

Isus mi je rekao: „Gledaš me kako sjedim tu i razgovaram s tobom. Ovo je

manifestacija Duha koja se zove razlikovanje duhova. (Razlikovanje duhova je uvid u duhovni svijet.) To je proroĉka sluţba na djelu. Ti gledaš u duhovni svijet. Vidiš me.

Ĉuješ me da govorim. Donosim ti, kroz viziju, rijeĉ znanja i rijeĉ mudrosti. Govorim ti da ne ideš u tu crkvu. Pastor ne bi prihvatio naĉin na koji bi ti vodio sluţbu tamo. Ali neću te više nikada voditi na ovakav naĉin. (I nije, a to je bilo prije mnogo godina.) Od sada

pa nadalje vodit ću te unutarnjim svjedoĉanstvom. Unutarnje svjedoĉanstvo imaš ĉitavo vrijeme na raspolaganju. Imaš kontrolora u svom duhu. To je razlog što si tri puta

poderao pismo. Imao si nešto unutra, kontrolni prekidaĉ, crvenu lampicu, znak 'stop'. To ĉak nije ni bio glas koji je rekao, 'Ne idi.' To je bila unutarnja intuicija.“

Zatim me Isus podsjetio na drugi poziv koji sam dobio. Propovijedao sam na skupu jedne denominacije Punog EvanĊelja prošle godine. Gotovo svaki pastor koji je bio tamo traţio je da doĊem i odrţim sastanak kod njega. Bilo je na stotine poziva.

Prišao mi je jedan ĉovjek i rekao, „Brate Hagin, ideš li ikada u male crkve?“

Rekao sam, „Idem gdje god mi Gospodin kaţe da idem.“

„Pa, nas je samo 70 - 90 u nedjeljnoj školi. Ali ako ti Bog tako kaţe, ţeljeli bismo da doĊeš.“

Odbacio sam ovaj razgovor, kao i mnoge druge. MeĊutim, nekoliko mjeseci kasnije,

dok sam u crkvi molio za sluţbu te veĉeri, ovaj razgovor mi se vratio. Zatim mi se, iz dana u dan, nastavio vraćati. Konaĉno, nakon 30-tak dana rekao sam, „Gospodine, ţeliš

li da odem u tu malu crkvu na sastanak?“

Što sam više molio o tome i mislio na to, osjećao sam se bolje u svojoj nutrini u vezi s tim. To nije bio fiziĉki osjećaj već 'osjećaj' u mom duhu.

Sjedeći kraj mene, Isus me podsjetio na to, „Što si više mislio na to, bolje si se osjećao. Imao si 'baršunast osjećaj' u duhu. To je 'zeleno svijetlo', to je znak 'idi', to je

svjedoĉanstvo Duha da ideš. Sada me vidiš da tu sjedim, ĉuješ me kako ti govorim, i ja ti kaţem da ideš u tu crkvu. Ali neću te više nikada voditi na ovakav naĉin. (I nije.). Od sada ću te voditi kao i svakog drugog kršćanina - unutarnjim svjedoĉanstvom.“

Zatim mi je Gospodin rekao nešto što nije samo na moju korist, nego i na vašu, „Ako nauĉiš slijediti unutarnje svjedoĉanstvo, obogatit ću te. Vodit ću te u svim ţivotnim

stvarima, kako u materijalnim tako i u duhovnim! (Neki misle da je Bog zainteresiran samo za duhovnu dobrobit i ništa više. Ali On je zainteresiran za sve za što smo mi zainteresirani.) Ja nisam protiv toga da moja djeca budu bogata; ja sam protiv

gramzljivosti i poţude."

12

Pratio sam to unutarnje svjedoĉanstvo i On je uĉinio upravo ono što je rekao. Uĉinio me bogatim.

Netko me pitao, „Jesi li ti milijunaš?“

To nisam rekao. Neki ljudi ne shvaćaju što rijeĉ 'bogatstvo' uistinu znaĉi. Znaĉi 'potpuno namiren'. Znaĉi 'obilna opskrba'. Ja imam više od potpune namirenosti. Imam

više od izobilne opskrbe. I to zato što sam nauĉio slijediti Duha unutarnjim svjedoĉanstvom.

Ono što je uĉinio za mene, uĉinit će i za tebe. To neće doći preko noći, niti za tjedan

dana. Ali kako budeš uĉio razvijati duh i slijediti unutarnje svjedoĉanstvo, On će te voditi u svakom podruĉju tvog ţivota.

Poznavao sam ĉovjeka iz Teksasa. Do 12. godine nikada nije nosio cipele. Imao je samo petogodišnje obrazovanje. Ali kada je došao red na novĉana ulaganja - postao je milijunaš.

Dva ĉovjeka, jedan iz Kalifornije, a drugi iz Minesote, koji su bili ĉesti gosti u njegovoj kući, rekli su mi da je ĉovjek svakom od njih priĉao istu priĉu.

„Kroz sve ove godine i u svim investicijama, nikad nisam izgubio ni cent. Sve što sam ikada uloţio, donijelo je novac“, rekao je svakome od njih u razliĉitim okolnostima. Zatim je ispriĉao kako je to ĉinio.

„Ja uvijek radim slijedeće: Kada mi netko doĊe s idejom da uloţim novac u nešto, moja prva reakcija je razumska. Kada je Isus rekao, 'Kada molite, uĊite u vašu sobu,'

nije nuţno mislio da uĊemo u sobu moliti. Znam da je mislio da iskljuĉimo druge stvari. Ja, doduše, imam veliki prostor u spavaćoj sobi gdje idem u molitvu. I molim za to.

Ĉekam dovoljno dugo dok ne ĉujem što mi duh govori. Ponekad ĉekam tri dana. To ne znaĉi da tamo ostajem 24 sata dnevno. Mogu izići vani i pojesti jedan obrok. Obiĉno ih nekoliko propustim. Odem malo i odspavati. Ali glavninu vremena ĉekam, sam sa

sobom, dok ne saznam iznutra, kroz unutarnje svjedoĉanstvo, što mi je ĉiniti. Ponekad mi glava govori, 'Momĉe, bio bi budala da uloţiš svoj novac u tu stvar. Izgubit ćeš i

majicu.' Ali mi srce kaţe, 'Idi i uloţi u to!' To i napravim. I sve ove godine nisam ni centa izgubio.

Onda ponovo netko doĊe s prijedlogom, a moja glava kaţe, Momĉe, bolje ti je da

uĊeš u ovo! Ali ja ne pridajem pozornost svom umu. Ulazim u sobicu i ĉekam. Nekad ĉekam po cijelu noć. Molim, ĉitam Bibliju, no većinu vremena samo ĉekam. Samo se

utišam da mogu ĉuti što mi srce govori iznutra. Kad mi srce kaţe, 'Ne, ne ĉini to,' a glava kaţe, 'da, bolje ti je da uĊeš u to,' ja to ne radim.“

Što je ovaj ĉovjek radio? Nauĉio je slijediti unutarnje svjedoĉanstvo i Bog ga je vodio

u poslu. Poĉetkom 40-ih godina imao je imovinu vrijednu 2 milijuna dolara. Sada to ne zvuĉi tako mnogo, ali u to vrijeme je bilo.

Misliš li da je Bog više volio njega nego tebe? Ne! Ali ovaj ĉovjek je uzeo vrijeme da ĉuje Boga. On je poduzeo korake, radnje i mjere za ĉekanje na Boga.

Jednom prilikom dok sam bio u grupi sluţbenika, netko je upitao ĉovjeka, uspješnog

u svojoj sluţbi, „Znamo da te je Bog pozvao i da je pomazanje Duha Svetog nad tobom. Ali, s tvoje toĉke gledišta, postoji li nešto za što bi mogao reći da je najviše utjecalo na

tvoj uspjeh?" On je odgovorio, „Ja uvijek slijedim svoje najdublje predosjećaje.“

Što je htio reći? Jednostavno slijedeće, „Ja uvijek slušam svoj duh. Ĉinim ono što mi

duh kaţe da ĉinim. Slijedim to unutarnje svjedoĉanstvo.“

Unutarnje svjedoĉanstvo je jednako nadnaravno kao i vodstvo putem vizije i sliĉno;

samo nije toliko spektakularno. Puno ljudi traţi spektakularno, propuštajući nadnaravno koje je ĉitavo vrijeme tu.

13

8. TOLIKO POZNATO SPASENJE

"Tko vjeruje u Sina Boţjega, ima to svjedoĉanstvo Boţje u sebi"(1.Iv.5:10).

"Svi koje vodi Duh Boţji sinovi su Boţji" (Rim.8:14). Boţja djeca mogu oĉekivati da budu voĊeni Duhom Boţjim! Aleluja! Nisu voĊeni od strane nekog drugog tko će im govoriti što raditi. Sveti Duh će nas voditi. Imamo Pismo u koje tako kaţe.

Kako nas On vodi? 16.stih daje kljuĉ, „Sam Duh SVJEDOĈI s našim duhom da smo djeca Boţja“ (Rim.8:16).

U najvaţnijem aspektu ţivota i u najvaţnijoj stvari koja ti se ikada mogla dogoditi – da si postao dijete Boţje – Bog ti daje do znanja da si Njegovo dijete SVJEDOĈENJEM Njegovog Duha s tvojim duhom. Tada moţeš razumjeti da je prvi i najvaţniji naĉin kojim

će te Bog voditi, upravo unutarnje svjedoĉanstvo.

Ne znaš da si dijete Boţje zato što ti je netko prorokovao da jesi. Ne bi to ni

prihvatio. Ne znaš da si dijete Boţje zato što ti je netko rekao, „Osjećam da jesi.“ Ni to ne bi prihvatio. Nisi dijete Boţje zato što si imao viziju. Moţeš ili ne moraš imati viziju, ali nije vizija ta koja te ĉini Boţjim djetetom. Biblija to ne kaţe. To nisu naĉini kojima

spoznaješ da si dijete Boţje.

Što kaţe Biblija, kako ćemo znati da smo djeca Boţja? Tako što Njegov Duh, Božji

Duh svjedoči s našim duhom.

Ponekad ne moţeš zapravo objasniti kako znaš da si dijete Boţje, ali jednostavno znaš, u svojoj nutrini. Znaš to! Znaš po unutarnjem svjedoĉanstvu.

Ja sam se nanovo rodio kao djeĉak, 22. 04. 1933. dok sam leţao u bolesniĉkom krevetu. Od tog dana nikad mi se nije pojavila misao da nisam spašen. Ĉak kao mlad

kršćanin naletio bih na ljude koji su govorili, „Nisi spašen jer ne pripadaš našoj crkvi.“ Ili, „Nisi spašen jer se nisi krstio na naš naĉin.“ I mnogi su mi iznosili razliĉite razloge zašto oni misle da nisam bio spašen.

Ali ništa od toga me nije uznemiravalo. Smijao sam se na to zato što sam imao unutarnje svjedoĉanstvo! I imao sam ljubav!

Iv.3:14-17, „Mi znamo da smo prešli iz smrti u ţivot jer ljubimo …“

9. RUNO

„Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u

vas…“(Ez.36:26-27)

1941. nisam znao ono što sada znam, kao što ni sada ne znam onoliko koliko ću

znati. Mrzim promisliti da znam sve što ću ikad u ovom ţivotu znati o Bogu i o Bibliji. Ne, mi ne znamo sve, ali slava Bogu na onome što znamo.

U svakom sluĉaju, 1941. moja supruga i ja bili smo pastori crkve u sjevernom

Teksasu. Druga crkva, koja se nalazila u podruĉju naftnih polja istoĉnog Teksasa, ţeljela je da doĊem i okušam se kao pastor. Tako sam se jedne nedjelje odvezao tamo i

propovijedao. Crkva me pitala moţe li glasati da im budem pastor. Pristao sam. Na povratku kući 'postavio sam runo'.

Ja sam odgajan sam kao baptist i tu sam poĉeo propovijedati. 1937. bio sam kršten

Duhom Svetim, kao baptistiĉki propovjednik. 1939. postao sam pastor jedne male Crkve

14

Punog EvanĊelja. Zatim me je, u oţujku 1941., ta crkva iz istoĉnog Teksasa htjela za pastora. Do tog trenutka bio sam dovoljno dugo s pripadnicima 'punog evanĊelja', da su se neka kriva razumijevanja zalijepila na mene. Nemojte me krivo razumjeti: jako

mnogo dobrih stvari takoĊer je prionulo na mene. Ali ova je bila loša. Ĉesto sam ih ĉuo da govore o 'postavljanju runa'.

Znao sam bolji naĉin. Ali u to vrijeme izgledalo mi je kao da ću uštedjeti vrijeme koje bih proveo u molitvi, na ĉekanju na Boga, a moţda i posteći – postavljanjem runa.

Postavljajući runo, osoba se moli otprilike ovako, „Gospodine, ako ţeliš da uĉinim to

– tada ti uĉini ono!“ Ili, „Gospodine, ako ţeliš da uĉinim to, onda neka se dogodi ono.“ Ili, „Gospodine, zatvori ova vrata, a otvori ona.“

Neka od tih vrata i Ċavao moţe zatvoriti, a neka od njih i otvoriti. Ona su u njegovom podruĉju. Biblija Ċavla naziva „bog ovoga svijeta“ (2.Kor.4:4). To bi bilo kao molitva, „Gospodine, ako ţeliš da slijedeći tjedan odem u Kanzas City, Ti otvori ulazna

vrata brata Haginu!“ I sam ih mogu otvoriti jer tu ţivim. Vidiš, Sotona se kreće u podruĉju osjećaja.

Bog ima bolji naĉin kojim vodi Svoju djecu, od metode 'pogodi-nepogodi', kao što je runo. Novi Zavjet ne kaţe, „svi koje vodi runo su djeca Boţja.“

„Ali u Starom Zavjetu vidimo da je Gideon stavio runo“, moţe netko reći.

Zašto ići natrag na Stari Zavjet? Mi imamo nešto bolje. Stari Zavjet je za duhovno mrtve ljude. Ja nisam duhovno mrtav. Ja sam ţiv! Ja imam Duha Boţjeg u sebi.

Sjeti se da Gideon nije bio prorok, svećenik niti kralj. Samo su te tri sluţbe, pod Starim Zavjetom, bile pomazane Duhom Boţjim. Duh Boţji nije bio osobno prisutan u

ostalim ljudima. Zbog toga se svaki muškarac morao pokazati u hramu u Jeruzalemu jedanput na

godinu. 'Shekinah' slava – Boţja Prisutnost – drţala se zatvorena u Svetinji nad

Svetinjama. Ali kad je Isus Krist umro na Golgoti, zavjesa koja je pregraĊivala Svetinju nad Svetinjama, rasparala se na pola od vrha do dna. On od tada nikada nije prebivao u

zemaljskim kućama. Sada stanuje u nama!

Opasno je za novozavjetne, Duhom ispunjene kršćane 'postavljati runo'. Ovo znam iz Rijeĉi, ali i iz iskustva.

Vraćam se u 1941. kad sam rekao, „Gospodine, stavit ću runo, to predajem tebi. (Nisam shvaćao da mu tako uopće nisam predao.) Ako me izaberu za pastora sa 100%

glasova, prihvatit ću to kao Tvoju volju i prihvatit ću tu crkvu.“ Dobio sam sve glasove! To je bilo moje runo. Izabrali su me 100%. Ali i oni i ja smo

promašili Boţju volju. Oni su postavili runo, i ja takoĊer. Našao sam se van savršene

Boţje volje, ali Bog je pustio da to uradim. Uselili smo u stan. S prirodne toĉke gledišta, mnogo toga je bio komfornije nego

prije. Imali smo više novaca, stanovali u boljem stanu, vozili bolji automobil. Prouĉavao sam Bibliju, molio se i dobivao poruku – sve u ţaru. Ali ĉim bih zakoraĉio

na vrata crkve, bilo mi je kao da je netko izlio hladnu vodu po meni. Izgubio bih sav ţar.

Kroz 14 mjeseci nisam odrţao pristojnu propovijed. Bio sam bez inspiracije. Moja supruga to nije ţeljela komentirati. Ali na kraju je ipak rekla, „Dragi, stigao si

dotle da moţeš odrţati dosta dobar govor.“ To je bilo sve što sam radio, 'drţao govore'. To nije bilo propovijedanje. Ĉim je

istekao ugovor, otišli smo. Nisam ĉekao neki znak za odlazak;samo sam otišao.

Kasnije u svojoj sluţbi pastora, imao sam ţelju vratiti se tamo na sastanak jer sam ţelio da ti ljudi znaju da mogu propovijedati. Oni me zapravo nikada nisu ĉuli da

propovijedam. Konaĉno, tijekom vremena, otišao sam tamo i odrţao sastanak probuĊenja. Svi su se zaĉudili, „Nismo znali da moţeš ovako propovijedati.“

Rekao sam im, „O, da ovako sam propovijedao prije nego sam došao biti vaš pastor,

a i nakon što sam otišao od vas."

15

„Ali kad si bio kod nas nisi tako propovijedao." „Ne," odgovorio sam „jer smo svi bili van Boţje volje. Ja sam došao ovdje van Boţje

volje, a vi ste me izabrali takoĊer van Boţje volje."

Nauĉio sam lekciju s runom. – to mi je bila dovoljna pouka. Ali neki ljudi – iako bez rezultata – još uvijek stavljaju runo.

Više nikada nisam griješio prilikom odlaska u drugu crkvu za pastora. Svakako nisam više stavljao runa. Molio sam i ĉekao na Boga. Priĉao bih s Njim dovoljno dugo da bih unutar sebe znao što mi je ĉiniti.

10. SLIJEDITI SVJEDOĈANSTVO

„Jahve, ti moju svjetiljku uţiţeš, Boţe, tminu moju obasjavaš" (Ps.18:29).

Prošle su dvije godine otkad smo napustili smo crkvu u istoĉnom Teksasu. Privremeno smo preuzeli drugu zajednicu.

No poĉelo mi se dogaĊati da bih, dok sam bio u molitvi, osjetio teret da odem natrag u crkvu koju sam napustio kao rezultat runa. Nisam završio ono što je Gospodin ţelio da

tamo uĉinim.

To bi se obiĉno dogaĊalo kad bih u jezicima molio za nedjeljnu propovijed - jer kad molim u jezicima, moj duh moli, a ĉovjeĉji duh je Boţja svjetiljka. Osjećao sam takav

teret za tu crkvu, da bih skoĉio i istrĉao iz sobe da pobjegnem od toga. Jednom sam se našao na ulici ispred crkve, ĉudeći se, kako sam se tu našao. Nisam

se mogao sjetiti kako sam izišao. Bio sam pod tako velikim opterećenjem, da sam pokušavao pobjeći od njega. A nisam se ţelio vratiti tamo za pastora.

Konaĉno, nakon 30-tak dana, rekao sam, „Oĉe, govoriš li mi o povratku tim tamo? Pokušavaš li mi dati neko vodstvo za to?" Zatim sam rekao:" Reci to mojoj supruzi. Ona takoĊer moţe slušati."

Jednog jutra rekao sam svojoj supruzi, „Draga, ako ti Gospod nešto kaţe, volio bih to znati.“ Nisam joj rekao ništa drugo. Nakon toga sam ĉekao 30 dana. U ovakvim

stvarima ne treba ţuriti. Sveto Pismo kaţe, „…onaj koji u nj vjeruje neće ţuriti (prenagliti)" (Iza.28:16, prema King James Version). Vjera ne dolazi iz ţurbe. Đavao će te pokušavati gurati. Govorit će, „Poţuri. Poţuri. Ţuri, ţuri.“ Pokušavat će te izbaciti iz

vjere, premjestiti u sumnju, u nevjeru i istrgnuti iz Boţjeg vodstva.

Nakon 30 dana, dok smo obavljali jutarnje poslove, rekao sam supruzi: „Je li ti

Gospodin nešto rekao?“ „Ako i jest, ne znam.“ Bio sam uporan, „Je li ti rekao bilo što o povratku …?“

„A ja sam mislila da je to bilo samo za mene“, rekla je. „Što si mislila pod tim 'za mene'.“

Ako misliš na tijelo, onda to ne bi bilo u redu. Ali ako misliš na pravo 'ja', na ĉovjeka unutra – pravog ti – onda je to u redu. Zapamti da je duh svjetiljka Gospodnja. Tada to nisi samo ti, izvanjski ĉovjek, to je Boţje svjetlo za tebe – unutarnji ĉovjek.

„Ţelim te nešto pitati,“ rekao sam joj, „tako da moţemo utvrditi što je to. Ţeliš li se svjesno, fiziĉki vratiti tamo?“

„Ne!", odgovorila je. „Onda to ne moţeš biti ti, zar ne?" (bilo bi bolje da sam rekao, to ne moţe biti

tjelesnost, prirodni, izvanjski ĉovjek.) Ti ne bi mislila o neĉemu što ne bi ţeljela uĉiniti.“

Vidio sam da je imala unutarnje svjedoĉanstvo kao i ja. Ponekad je unutarnje svjedoĉanstvo tu, ali ga ne prepoznajemo.

16

„Uvjeren sam da nas Bog vodi na ovaj naĉin To mora biti Bog koji će otvoriti ta vrata i dovesti nas natrag u taj grad. Pustimo ga da to i uĉini.“

I jest. U roku od par mjeseci, bez mog angaţmana oko toga, pozvan sam da

propovijedam u toj crkvi. Zatim me je rukovodstvo pitalo jesam li zainteresiran da se vratim za pastora. Nisam im rekao da imam Boţje vodstvo. Samo sam rekao, „Moguće.“

Rekli su da su o tome već razgovarala i da crkva ţeli da se vratim.

„Dobro, vi glasujte, a ja ću vam nakon toga reći što ću uĉiniti.“

S naravne toĉke gledišta moja supruga i ja još uvijek se nismo htjeli vratiti tamo.

Iako smo voljeli te ljude, nismo ţeljeli ţivjeti u tom gradu. U svom srcu sam htio poslušati Boga, ali sve u mom tijelu se tome odupitalo. U svom izvanjskom ĉovjeku, i

prema svom prirodnom ljudskom razmišljanju, nisam se ţelio vratiti tamo.

Nastavljajući s molitvom i postom, dok se crkva pripremala za izbore, rekao sam Gospodu da ne ţelim vjerovati tom unutarnjem svjedoĉanstvu koje smo imali moja

supruga i ja. Bio sam u trećem danu molitve. Ţelio sam da se Gospod pokrene na neki natprirodan naĉin – ţelio sam Rijeĉ, jezik ili tumaĉenje jezika, proroštvo ili da Bog samo

napiše na nebu, „OTIĐI TAMO.“ Bio sam na koljenima viĉući i preklinjući - jer nisam znao ništa bolje.

Bog nas takoĊer vodi unutarnjim glasom, kao i unutarnjim svjedoĉanstvom. Taj

unutarnji glas mi je rekao, „Ustani i prestani se tako ponašati!“ Ustao sam i rekao, „Gospode, kada bi mi bar dao neki nadnaravni znak, tada bih se u vezi s ovim bolje

osjećao.“ On je rekao, „Imaš sve što ću ti ikad dati. Ne treba ti nadnaravni znak. Ne treba ti nikakav natpis na nebu. Ne trebaju ti jezici ni tumaĉenje. Ne treba ti ni

proroštvo. Ti u sebi znaš što trebaš uĉiniti. Sada to i uĉini.“ Rekao sam, „Da, uĉinit ću.“

Ĉesto puta zanemarujemo unutarnje svjedoĉanstvo. Ţelimo nešto izvanjsko u podruĉju ĉula. Traţimo senzacionalno (osjetilno), a zanemarujemo natprirodno! Nauĉimo

da Bog svoju djecu vodi prvenstveno kroz unutarnje svjedoĉanstvo

11. BROJ DVA: UNUTARNJI GLAS

„Istinu govorim u Kristu, ne laţem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom“ (Rim.9:1).

Naĉin broj jedan kako nas Duh vodi jest kroz unutarnje svjedoĉanstvo. Broj dva jest unutarnji glas.

Unutarnji ĉovjek, duhovni ĉovjek ima glas - baš kao i izvanjski ĉovjek. Glas unutarnjeg ĉovjeka nazivamo savjest ili mali, tihi glas. Tvoj duh ima glas. On će ti govoriti.

U rujnu 1966. preselili smo u Tulsu (Oklahoma), iz Garlanda, dijela Dalasa, gdje smo ţivjeli proteklih 17 godina. Selidba se dogodila otprilike ovako. Supruga i ja poslom smo

otišli u Tulsu. Sluţba je rasla i poĉeo sam razmišljati što uĉiniti s kancelarijom koja je bila u kući, kako da je prilagodim tom rastu. Ali prijatelj kod kojeg smo bili u Tulsi, je rekao, „Brate Hagin! Ti bi trebao preseliti u Tulsu. Upravo se prodaje zgrada u kojoj je

kancelarija brata T.L Osborna, a ja sam angaţiran da je prodam.“ Zatim je rekao i cijenu. Bila je ekstremno niska. Ali ja nisam bio zainteresiran. Na kraju me pozvao da je

pogledam. Pristao sam samo da mu udovoljim.

U trenutku kad sam zakoraĉio u zgradu unutar mene je nešto zazvonilo. (Ponekad je unutarnje svjedoĉanstvo tako stvarno da moţe zvuĉati kao unutarnje 'zvono.') Znao

sam, kao što znam svoje ime, to je to! Ali nisam htio slušati; ţelio sam ostati u

17

Garlandu. (To je razlog zbog kojeg mnogo puta ne ĉujemo. Ne ţelimo ĉuti. Kaţemo da ţelimo, a ipak ne ţelimo.)

Na povratku prijateljevoj kući, supruga me pitala o zgradi. „O, ne, već sam sve

osmislio. Pretvorit ćemo ĉitavu kuću u kancelariju. I ostati u Garlandu.“ Uveĉer smo otišli u krevet, ali ja nisam mogao zaspati. Inaĉe nisam imao problema sa snom. Biblija kaţe:

„…svom ljubljenom on san daje“ (Ps.127:2). Ja sam njegov ljubljeni. Kao i ti. „..on nas uĉini prihvatljivima u ljubljenome“ (Ef.1:6). Stoga ja uvijek potvrĊujem to Boţje obećanje i kaţem, „Gospodine, ja sam tvoj ljubljeni. Drţim te za Tvoju Rijeĉ. Hvala ti za

san.“ I uvijek zaspem.

Ali ovaj put nisam mogao. Savjest me je pekla. Savjest je glas duha. Moj duh je

znao da nisam poslušao.

Leţeći tako u tišini, rekao sam, „Oĉe, ako ţeliš da se preselim u Tulsu, uĉinit ću to. U naravi, ja ne bih volio ići tamo, ali Ti neću stajati na putu.“ Tada sam, u sebi, ĉuo tihi

glas. Ne govorim govoru Duha Svetog. Kad On govori, to je dosta autoritativnije. Mali tihi glas je govor našeg duha. Ali naš duh to prima od Duha Svetog koji je u nama. Taj

mali tihi glas, taj unutarnji glas, koji nije autoritativan, već nešto iznutra, mi je rekao, „Tebi ću dati tu zgradu.“ Nasmijao sam se. Znao sam da je bilo puno nevjere u vezi s tim, ali sam rekao, „Dobro. Kad to uĉiniš, povjerovat ću.“ Tihi glas je, uzimajući ono što

mi je Duh Sveti rekao, odgovorio, „Samo gledaj.“ Bez da ulazim u detalje, iznenadilo bi vas kako nam je Bog dao tu zgradu.

12. UĈINCI DUHA KOJI PREBIVA U NAMA

„Pavao pogleda u Vijeće i reĉe: 'Braćo, ja sam posve mirne savjesti ţivio pred Bogom sve do dana današnjega'." (Djela 23:1)

Zanimljivo je proći kroz Pavlove poslanice Crkvi i vidjeti što on govori o savjesti.

Primijetit ćeš da ju je on uvijek slušao. Je li tvoja savjest siguran vodiĉ? Da, ako je tvoj duh postao novi ĉovjek u Kristu, jer

je savjest glas tvog duha.

„Dakle, ako tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo!“ (2.Kor.5:17)

(„Stoga, ako je tko u Kristu, on je novo stvorenje: stare stvari su nestale; gle sve novo je postalo“, 2.Kor.5:17 prema KJV.)

Ovo se dogaĊa u ĉovjekovom duhu, u unutarnjem ĉovjeku. On je, kao prvo, novo stvorenje - potpuno novi ĉovjek u Kristu. Sve je postalo novo u njegovom duhu. Kao

drugo, staro je prošlo – narav Ċavla u njegovom duhu je nestala. Treće, SVE novo je nastalo u njegovom duhu - ne u tijelu niti umu – on sada ima Boţju narav u svom duhu. Stoga, ako je tvoj duh novi ĉovjek sa Boţjim ţivotom i naravi, on je siguran vodiĉ.

Osoba koja nije nanovo roĊena ne moţe slijediti glas svog duha Njen duh nije nanovo roĊen. Savjest joj dopušta ĉiniti bilo što.

Kad u sebi imaš Boţji ţivot i narav, tvoja savjest neće dopustiti da ĉiniš bilo što. Ako si nanovo roĊen, u sebi IMAŠ BOŢJI ŢIVOT.

Iv.3:16, „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroĊenog

Sina da svaki koji vjeruje u Njega ne propadne, nego da ima ţivot vjeĉni."

Rim.6:23, „plaća za grijeh je smrt, a dar Boţji jest ţivot vjeĉni u Kristu

Isusu, Gospodinu našemu."

18

Netko je rekao, „To znaĉi da ćemo vjeĉno ţivjeti u raju.“ To ne znaĉi samo to. Pogledaj ovaj stih.

1.Iv.5:13, „To napisah vama koji vjerujete u Ime Sina Boţjega, da znate da

IMATE ŢIVOT VJEĈNI…“

Imate- sadašnje vrijeme. Mi imamo vječni život sada. Ako si nanovo roĊeni kršćanin,

ti imaš Božji život u svom duhu sada. Imaš Božju narav u svom duhu sada.

O, kad bi ljudi nauĉili slijediti svoj duh! Kad bi nauĉili iskoristiti ţivot koji je u njima!

Rano sam se pridruţio crkvi i krstio se - ali to me nije uĉinilo kršćaninom. Moj duh se

još nije nanovo rodio kad sam zbog srĉane bolesti postao potpuno vezan za krevet, u dobi od 15 godina. Nanovo sam se rodio za vrijeme 16 mjeseci te vezanosti. Zatim sam,

u kolovozu 1934,. bio iscijeljen, i to kao baptist, ĉitajući Bibliju svoje bake koja je bila metodist.

Vratio sam se u srednju školu. Propustio sam jednu godinu. Prije nego što sam se

nanovo rodio jedva sam prolazio razrede. Poslije novog roĊenja nisam poznavao ni jednu drugu ocjenu osim odliĉan, iako nikada nisam donosio knjige kući da bih tamo uĉio.

U to vrijeme nisam znao ništa o krštenju Duhom Svetim, ali znate li što sam znao? Znao sam da imam Boţji ţivot u sebi!

Svako jutro, na putu prema školi, razgovarao bih s Gospodinom. Nesvjesno, bio sam

voĊen Duhom; srce bi govorilo da nešto uĉinim, i ja sam ga slušao, umjesto da slušam razum.

Jednom sam rekao, „Gospodine, ĉitao sam u Starom Zavjetu kako su Danijel i trojica hebrejskih djeĉaka bili u školi u Babilonu, a ti si im dao da imaju naklonost ravnatelja

škole, „Bog je dao Danijelu naklonost i milosrĊe u oĉima starješine eunuha“ (Dan.1:9). Boţe, daj mi naklonost svih nastavnika. Hvala ti za to, sada to imam TakoĊer sam proĉitao da su ti djeĉaci, nakon trogodišnje obuke, bili deset puta mudriji od ostalih

(Dan.1:18-20). Gospodine, u meni je Tvoj ţivot. Iv.1:4 kaţe, „u njemu bijaše ţivot i ţivot bijaše ljudima svjetlo.“ Svjetlo potiĉe razvoj. Daj mi znanje i sposobnost uĉenja

i mudrost da mogu biti deset puta bolji…“ Svaki dan, na putu prema školo, ispovijedao bih, „U njemu je bio ţivot i ţivot je bio

svjetlo ljudima. Taj ţivot je u meni. Boţji ţivot je u meni. Taj ţivot je svjetlo – ono je za

moj razvoj. Ono razvija moj duh. Razvija moj um. Imam Boga u sebi. Imam Boţju mudrost u sebi. Imam Boţji ţivot u sebi. Boţji ţivot koji je u mom duhu gospodari

nadamnom. Moja svrha je hodati u svjetlu ţivota.“ To ne znaĉi da sam prolazio kroz školu. Uĉio sam na satovima u uĉionici. Paţljivo

sam slušao sve što je bilo reĉeno na predavanjima. Ali, primanjem vjeĉnog ţivot u svoj

duh, i obnovom uma kroz Boţju Rijeĉ, moje mentalne sposobnosti su porasle s 30 na 60%.

Boţji ţivot uĉinit će ovo za svakoga.

Najveće ĉudo koje sam ikada vidio, kako vjeĉni ţivot utjeĉe na mentalne sposobnosti, dogodio se jednoj djevojci koju ću zvati Marija. Njene mentalne sposobnosti

porasle su za 90%. Krenula je sa sedam godina u školu i sedam slijedećih godina nije izišle iz prvog

razreda. U tih 7 godina nije nauĉila napisati ni svoje ime. Na kraju su njeni roditelji bili zamoljeni da je ispišu iz škole.

U crkvi u kojoj sam bio pastor, Marija je u to vrijeme imala 18 godina, ali se

ponašala kao dijete od 2 godine. Spustila bi se na pod i puzala kao beba. Ako ne bi sjedila kraj majke, provlaĉila bi se ispod klupa. Odjeća joj je uvijek bila neuredna, kosa

nepoĉešljana. A onda jedne veĉeri, za vrijeme sastanka probuĊenja, Marija je izišla naprijed. Tu je

primila vjeĉni ţivot – Boţju narav. U trenu se dogodila drastiĉna promjena. Već sutradan

19

se ponašala kao svaka osamnaestogodišnjakinja. Izgledala je uredno, a njene mentalne sposobnosti su preko noći porasle.

Kad sam se, nakon nekoliko godina, vratio u taj grad, pitao sam za Mariju.

„Vidiš onu novu kuću koja se gradi“, rekla mi je tajnica crkve. “To je gradi Marija. Sada je udovica. Upravlja svim svojim novcem i svoj je vlastiti investitor. Ima troje

prekrasne djece. Uvijek su u prvom redu u crkvi. To su najbolje obuĉena i najodgojenija djeca u crkvi. Kao tajnica mogu ti reći da Marija daje desetinu i davanja svaku nedjelju.“ Bila je udovica s troje djece i vrlo uspješna. Njena djeca su bila najvrjednija u zajednici.

Ţivot Boţji je bio u njenom ţivotu.

Boţji ţivot je ušao u nju!

Uvjeren sam da još nismo u potpunosti nauĉili što smo u stvari dobili. Većina misli da nam je Bog samo oprostio grijehe i govore da smo isti stari ljudi kakvi smo uvijek bili. Samo da ostanemo vjerni do kraja. Ako bude dovoljno ljudi molilo za nas moţda ćemo i

uspjeti.

Ne, hvala Bogu, Njegov ţivot je ugraĊen u naš duh! Boţja priroda je u našem duhu

Duh Sveti ţivi i stanuje u nama!

13. DVA ISKUSTVA

„Filip tako siĊe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista… Ali kad povjerovaše Filipu koji navješćivaše evanĊelje o kraljevstvu Boţjemu i o

imenu Isusa Krista, krštavahu se - muţevi i ţene... Kad su apostoli u Jeruzalemu ĉuli da je Samarija prigrlila rijeĉ Boţju, poslaše k njima Petra

i Ivana. Oni siĊoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. Tada su poloţili ruke na njih i oni primiše Duha Svetog“

(Djela.8:5-12,14-17)

Pod Novim Zavjetom svako Boţje dijete ima Boţjeg Duha. Ako si nanovo roĊen, Duh

Boţji je u tvom duhu. No, moramo razlikovati 'novo-roĊenje' od Duha i 'ispunjenje' Duhom Svetim. Novo-

roĊeni kršćanin moţe biti ispunjen istim Duhom kojeg već ima u sebi. I kad se ispuni

Duhom, dogodit će se prelijevanje. Govorit će drugim jezicima kako mu Duh bude davao (Djela 2:4).

Poznavatelji Svetog Pisma znaju da je voda simbol Boţjeg Duha. Sam Isus je koristio vodu kao simbol Duha. Upotrijebio ga je kao simbol novog roĊenja kada je govorio sa

Samarijankom kraj bunara.

Iv.4:10-11,13-14, „Isus joj odgovori: Kada bi znala dar Boţji i tko je onaj koji ti kaţe: daj mi piti. Ti bi od njega zatraţila i on bi ti dao ţive vode…

Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet će oţednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće oţednjeti nikada: voda koju ću mu ja

dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u ţivot vjeĉni."

Isus je takoĊer upotrijebio vodu kao simbol Duha kod ispunjavanja Duhom Svetim.

Iv.7:37-39, „U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika: „Ako je

tko ţedan, neka doĊe k meni! Neka pije.“ To reĉe o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega. Tada doista ne bijaše još došao Duh jer Isus nije bio proslavljen.“

Ovo su dva razliĉita iskustva. Novo roĊenje je izvor vode u tebi, koja struji u vjeĉni ţivot. A ispunjenje Duhom Svetim jesu rijeke - ne samo jedna rijeka. Voda iz izvora (zdenca, vrela, bunara) je za jednu svrhu Voda iz zdenca je na tvoju korist. Ona

20

blagoslivlja tebe. Voda iz rijeka ima drugu svrhu. Rijeke izlaze iz tebe blagoslivljajući druge.

Jedni kaţu, „Ako si roĊen od Duha, onda imaš Duha, i to je sve.“ Ali ne, to što imaš

jednu ĉašu vode ne znaĉi da si pun vode. Postoji iskustvo ispunjanja Duhom, koje slijedi nakon novog roĊenja – i kao rezultat toga, iz tvoje utrobe (unutarnjeg bića – duha)

poteku rijeke ţive vode. Drugi kaţu da ljudi koji nisu napunjeni Duhom Svetim jer ne govore jezicima nemaju

Duha Svetog. Ni ovo nije istina. Ako popijem pola ĉaše vode, nisam ispunjen, ali bar

imam vode u sebi. Ako je tko roĊen od Boţjeg Duha, u njemu ţivi Boţji Duh.

14. BOG UNUTRA

„… jer vi ste hram Boga ţivoga; kao što reĉe Bog, prebivat ću u njima i

hoditi u njima; i bit ću Bog njihov, a oni narod moj.“ 2.Kor.6:16

Ako si nanovo roĊen, Duh Sveti ţivi i prebiva u tvom duhu. Gdje ţivi i stanuje? U tvojoj glavi? Ne! U tvom tijelu? Na neki naĉin da, ali ne onako

kako mi to zamišljamo. Jedini razlog zbog kojeg tvoje tijelo postaje hram Duha Svetog jest taj što je tvoje tijelo hram tvoga vlastitog duha. Duh Sveti prebiva u tvom duhu i

komunicira s tobom preko tvog duha. On ne komunicira direktno s tvojim umom - On nije u tvom umu. On je u tvom duhu

– komunicira s tobom kroz tvog duha. Naravno, tvoj duh dopire i utjeĉe na tvoj mentalni

sklop.

Ĉak i kao nanovo roĊena 'beba' u Kristu, još uvijek vezan za krevet, spoznavao bih

stvari kroz unutarnje svjedoĉanstvo. Nisam znao ništa o ispunjavanju Svetim Duhom i govorenju drugim jezicima – ali bio sam roĊen od Duha. Unutar sebe sam imao svjedoĉanstvo Duha da sam Boţje dijete.

Bio sam 4 mjeseca u krevetu, kada mi je jednom prišla majka i rekla, „Dijete moje, ne ţelim te uznemiravati, ali nešto nije u redu s Dubom.“ Dub je bio moj najstariji brat.

Tada imao 17 godina i otišao je od nas. Nismo znali gdje je. Majka je osjetila nešto u svom duhu. Mislila je da je moţda u nevolji, ĉak i u zatvoru. „Tri dana sam molila za njega, ali sada mi je potrebna pomoć", rekla mi je. „Mama, dosta ti je problema sa

mnom. I sam sam spoznao da se sa Dubom već nekoliko dana nešto dogaĊa. On nije u zatvoru. Nije u takvoj nevolji. Ţivot mu je u opasnosti. Ali već sam molio za njega, i

izvući će se. Ţivot će mu biti pošteĊen. Već sam dobio odgovor!“ U tom trenutku nisam znao kako dobiti odgovor za iscjeljenje – ovo se dogaĊalo

godinu dana prije nego sam bio iscijeljen. Ali znao sam neke stvari,slava Bogu, On će te

susresti ĉim tvoja vjera krene. Tri dana kasnije, u noći, moj brat se vratio. To je bilo 1933. u vrijeme velike

Depresije, nezaposlenosti. Dub je otišao u dolinu Rio Grande traţiti posao. Nije ga našao i odluĉio se prošvercati kući teretnim vlakom. Ali na pola puta, kontrolor ga je udario u

glavu i izbacio iz vlaka pri brzini od 50-60 km/h. Pao je na traĉnice. U to vrijeme lokomotiva je išla na ugljen i pepeo se bacao kraj pruge. Moj brat je pao baš na takvo brdo pepela. Ĉudo je bilo kako nije slomio kraljeţnicu. Moţda i bi da majka i ja nismo za

nj molili, jer smo znali za to kroz unutarnje svjedoĉanstvo. Leţao je tamo netko vrijeme dok nije došao svijesti. Odjeća mu je bila sva iskidana

pa je kući putovao noću. Danju se skrivao meĊu drvećem u polju – hranio se voćem- a noću je hodao uz prugu. Stigao je kući i nakon par dana se oporavio.

Ni majka ni ja nismo bili Duhom ispunjeni kršćani - ali smo bili kršćani. I imali smo

unutarnje svjedoĉanstvo u duhu da nešto nije u redu – unutarnju intuiciju. To je nešto što svaki kršćanin treba razviti. Mi trebamo razviti naš duh.

U manje od deset godina sluţbe Rijeĉi, jedan moj prijatelj doţivio je tri saobraćajne nesreće. Neki ljudi su poginuli, a njegova supruga je ĉudom ostala ţiva. On je zadobio

21

teške ozlijede Automobili su bili potpuno uništeni. Ali oboje su iscijeljeni Boţjom milošću. Ĉuo me je kako uĉim o unutarnjem svjedoĉanstvu i rekao mi, „Brate Hagin! Svaku od ovih nesreća sam mogao izbjeći da sam slušao unutarnju intuiciju.“

Ipak, u sliĉnim situacijama ljudi kaţu, „Ne znam zašto se to dogaĊa tako dobrom kršćaninu? Pa on je propovjednik.“ (I oni moraju nauĉiti slušati svoj duh, baš kao i ti.)

Zatim bace sve na Boga i kaţu da je Bog to uĉinio.

No, ovaj propovjednik mi je rekao, „Da sam slušao to iznutra - imao sam predosjećaj da će se nešto dogoditi - malo bih priĉekao i molio se. Umjesto toga mislio sam, zauzet

sam. Nemam vremena za molitvu.“

Mnogo puta, da smo saĉekali, Bog bi nam pokazao. Mogli bismo izbjeći puno stvari.

No, nećemo jadikovati ni jecati zbog pogrešaka u prošlosti. Izvucimo korist iz njih i pazimo da se ne ponove. Prošlost ne moţemo ispraviti. Poĉnimo razvijati duh i nauĉimo ga slušati.

Jer Duh Sveti prebiva u tvom duhu. Tvoj duh je taj koji skuplja informacije od Duha Svetog i prenosi ih svijesti kroz unutarnju intuiciju, ili unutarnje svjedoĉanstvo.

Isus je rekao, „Ako me tko ljubi, ĉuvat će moju rijeĉ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti" (Iv.14:23). Ovdje Isus govori o dolasku Duha Svetog. Sin i Otac u osobi Duha Svetog dolaze stanovati u nama. Drugi

prijevod kaţe, „Doći ćemo k njemu i naĉiniti dom kod njega.“ Sveti Duh je preko apostola Pavla rekao: „Ne znate li? Hram ste Boţji i Duh Boţji

prebiva u vama" (1.Kor. 3:16). Drugi prijevod kaţe, „Duh Boţji je kod kuće u vama." To je mjesto gdje On ţivi - u tebi!

Biblija kaţe, „Jer mi smo hram Boga ţivoga, kao što reĉe Bog: Prebivat ću u njima i hoditi meĊu njima; i bit ću Bog njihov, a oni narod moj" (2.Kor. 6:16).

Poveţimo zajedno slijedeće stihove: Iv.14:23, 1.Kor.3:16, 2.Kor.6:16

„Ako me tko ljubi, ĉuvat će moju rijeĉ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti… Ne znate li? Hram ste Boţji i Duh Boţji

prebiva u vama?... Jer mi smo hram Boga ţivoga, kao što reĉe Bog: Prebivat ću u njima i hoditi meĊu njima; i bit ću Bog njihov, a oni narod moj."

Shvatimo dubinu onoga što Bog zaista kaţe, „Ja ću stanovati u njima. Ţivjet ću u

njima. Hodat ću s njima.“ Ako Bog stanuje u nama – a jest –onda je to mjesto iz kojeg razgovara s nama.

15. OSLONI SE NA SVOG DUHA

Mk.11:23-2, "Zaista kaţem vam, ako tko kaţe ovoj planini, 'Pomakni se i baci u more'; i ne posumnja u svom srcu, nego vjeruje da će se dogoditi ono što je rekao; imat će što god kaţe. Stoga vam kaţem, što god ţelite,

dok molite, vjerujte da ste to već primili i to ćete imati" (prema KJV).

Tvoj duh zna stvari o kojima um ništa ne zna, zato što je Duh Sveti u tvom duhu.

Kad je sluţbena medicina odustala od mene dok sam bio djeĉak, puštajući da umrem, govoreći da ne moţe uĉiniti više ništa za mene, znao sam da ako i postoji nekakva pomoć, onda se ona nalazi u Svetom Pismu.

Poĉeo sam s Novim Zavjetom jer sam znao da nemam puno vremena. Kada sam došao na Mk.11:23-24, nešto, odnekud izvana reklo je mom umu, „To ne znaĉi što god

ţeliš tjelesno, ili materijalno ili financijski.To znaĉi što god ţeliš duhovno. Iscjeljenje je daleko od toga.“

22

Pokušavao sam doći do svog pastora da mi kaţe što ta rijeĉ zaista znaĉi. No, nije došao. Napokon je došao jedan propovjednik. Potapšao me po ruci i struĉnim glasom rekao, „Samo budi strpljiv, djeĉaĉe. Za nekoliko dana sve će biti gotovo.“

Prihvatio sam presudu i leţao ĉekajući da umrem. Prošla su dva mjeseca dok se nisam vratio Bibliji, natrag na Mk.11:23–24.

Rekao sam, „Gospodine, pokušavao sam pronaći nekoga da mi pomogne, ali nisam uspio. Zato ću Tebi reći što ću uĉiniti. Uhvatit ću se za Tebe kroz Tvoju Rijeĉ. Dok si hodao zemljom tako si rekao. Ja ću to vjerovati. Ako nisi lagao o tome, ustat ću iz ovog

kreveta, zato što mogu vjerovati ono što si Ti rekao da mogu." Onda sam došao na ovu ideju. (Trebalo mi je dugo vremena jer sam imao poteškoće

s rukama. One su podupirale Bibliju ispred mene, a ja sam sortirao odabrane stranice.) Odluĉio sam okretati samo ono što se odnosilo na vjeru i iscjeljenje. Došao sam na Jak.5:14-15.

"Boluje li tko meĊu vama? Neka sebi dozove crkvene starješine! Oni neka mole nad njim maţući ga uljem u ime Gospodnje, pa će molitva uĉinjena s

vjerom spasiti bolesnika! Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se." Jak.5:14-15

Mislio sam da se za ozdravljenje MORAJU pozvati starješine crkve. (Ne moraš –

moţeš samo ako imaš potrebu.) Poĉeo sam plakati, „Oĉe dragi, ako moram zvati starješine crkve da me pomaţu uljem da ozdravim, tada ja ne mogu biti iscijeljen. Ne

poznajem ni jednog starješinu crkve koji vjeruje u ovo.“

Bio sam spašen oko šest mjeseci, i nikada nisam ĉuo unutarnji glas. Ne govorim o

glasu Duha Svetog – on je autoritativniji - govorim o malom tihom glasu svoga duha.

Moj duh mi je rekao, „Jesi li primijetio da taj stih govori da će molitva vjere spasiti bolesnika?“

Ponovo sam ga pogledao. Um mi je bio fokusiran na starješine, a ovo sam propustio. „Da,“ rekao sam,“to je ono što kaţe.“ Ovo me je zaista protreslo.

Tada su unutar mene bile izgovorene ove rijeĉi, „I ti moţeš moliti ovu molitvu baš kao i svatko drugi.“ Aleluja!

Ali moje duhovno razumijevanje bilo je sporo – baš kao i tvoje. Ostao sam u krevetu

još devet mjeseci dok nisam konaĉno vidio da moram vjerovati da sam primio svoje iscjeljenje prije nego se ono manifestira.

To se dogodilo dok sam u molitvi govorio, „Vjerujem da primam svoje izljeĉenje. Vjerujem da primam izljeĉenje od glave do pete.“ Zatim sam poĉeo slaviti Boga jer sam povjerovao da sam primio svoje iscjeljenje.

Ponovo sam, iznutra, ĉuo ove rijeĉi – to nije bio autoritativan glas, nego tihi glas, tako nesvjestan da ga ne bih ĉuo da su mi um i tijelo bili aktivniji - „Sada vjeruješ da si

dobro." „Da, sigurno“, odgovorio sam. Unutarnji glas je rekao, „Onda ustani. Ljudi koji su dobro trebaju ustati prije 10:30.“

Bio sam paraliziran Borio sam se. Gurao sam samog sebe. Konaĉno, našao sam se tamo gdje sam se gurnuo, preko podnoţja kreveta. Noge su visjele prema podu Nisam

imao nikakav osjećaj od struka prema dolje Ali tako obješen ponovo sam rekao, „Izjavljujem u prisutnosti Svemogućeg Boga, Gospodina Isusa Krista, Duha Svetog, i anĊela koji su u ovoj sobi, objavljujem i Ċavlu i zlim duhovima koji mogu biti prisutni u

ovoj sobi, da prema Mk.11:24 ja vjerujem da primam svoje iscjeljenje.“ Kad sam ovo izgovorio, tjelesno sam nešto osjetio. Kao da je netko izlio teglu meda

na mene. Osjetio sam da se to proteţe po glavi. Izgledalo je kao da se gomila kao med, a onda je poĉelo curiti niz mene. Imao sam osjećaj topline. Širio se niz moju glavi, niz vrat i ramena, kroz ruke i do samih vrhova prstiju na rukama, niz cijelo tijelo, prema

vrhovima prstiju na nogama.

Odjednom sam stao uspravno! Sve od tada stojim na svojim nogama.

23

Ali ţelio bih da uvidite slijedeće. Slušao sam svoj duh. Vjera je od duha. Tvoja vjera neće djelovati u punini sve dok ne nauĉiš ovisiti o onome koji jest u tebi. Nauĉi razvijati svoj duh. Imaj vjeru u ĉinjenicu da tvoja vjera u Boga djeluje.

16. OSJETLJIVA SAVJEST

„… ma za što nas naša savjest osuĊivala - jer je Bog veći nego naša savjest. On poznaje sve. Ljubljeni, ako nas savjest ne osuĊuje, imamo

sinovsko pouzdanje u Boga." - 1.Iv.3:20-21

OsuĊuje li te Duh Sveti ako uĉiniš nešto krivo kao kršćanin? Ne! Tvoj duh te osuĊuje.

Ovo moraš nauĉiti. To je teška lekcija za nas, jer smo krivo uĉeni. Duh Sveti te neće osuditi. Zašto? Zato što Bog neće. Prouĉi što Duh Sveti piše preko

Pavla u poslanici Rimljanima. Pavao pita: „Tko je taj koji osuĊuje? Je li Bog osuĊuje? Ne, to je Bog koji opravdava!“ (vidi Rim.8:33-34).

Isus je rekao da jedini grijeh zbog kojeg će Duh Sveti osuditi svijet, jest odbacivanje

Isusa. Iv.16:7-9, „A kad on doĊe, pokazat će svijetu što je grijeh, što li pravednost, a što osuda: grijeh je što ne vjeruju u mene…“

Tvoja vlastita savjest - glas tvoga duha – je ta koja zna kada si uĉinio krivo. Otkrio sam da ĉak i kad uĉinim krivo, iako me moj duh osuĊuje, Duh Sveti je tu da

me utješi, pomogne i ukaţe na pravi put. Nigdje u Svetom Pismu nećeš proĉitati da Duh

Sveti osuĊuje. Isus je Ga zvao tješitelj. Sedmerostruko znaĉenje te rijeĉi na Grĉkom (parakletos) izneseno je u prijevodu The Amplified Bible:

Iv.14:16, „Ja ću moliti Oca i dat će vam drugog Branitelja (Savjetnika, Pomoćnika, Posrednika, Zastupnika, Onoga koji nas jaĉa, Ĉuvara) da ostane s vama zauvijek.“

Duh Sveti je sve to! On će ostati uz tebe kad nitko neće. On će ti pomoći. On je Pomagaĉ!

Tvoj duh je taj koji zna trenutak kada si uĉinio krivo. Drago mi je što sam ovo rano nauĉio. To mi se u ţivotu bogato isplatilo.

Nedugo nakon spasenja iscjeljenja vratio sam se u srednju školu, kad se dogodio

slijedeći sluĉaj. Ni sam ne znam kako je to izišlo iz mojih usta - jer u mojoj obitelji nema psovki. Ali imali smo susjeda (neka je blagoslovljen) koji je psovao na veliko. Svugdje ga

se moglo ĉuti. Mislim da sam to pokupio od njega. Sve u svemu, jednom momku sam uputio psovku.

U trenutku dok sam to izgovarao znao sam iznutra da sam u krivu. Tko me je osudio? Sveti Duh? Ne. To je bio moj duh. Moj duh, novi stvor, taj novi ĉovjek ne govori tako. Boţji ţivot i Boţja priroda ne govore na taj naĉin. Znaĉi tijelo, izvanjski ĉovjek,

moţe poţeljeti ĉiniti iste stvari koje je ĉinio prije, govoriti onako kako je govorio prije, ali ti moraš razapeti tjelesnost. Dobar naĉin da razapneš tjelesnost - izvanjskog ĉovjeka –

jest da izneseš svoje greške na vidjelo. To sam odmah i uĉinio. Nisam ĉekao da me nešto pokrene. U srcu sam rekao, „Boţe,

oprosti mi što sam to rekao.“ Mladić je već otišao odatle, ali sam ga pronašao i zatraţio

oproštenje od njega. No on nije ni primijetio onu psovku; navikao je da ljudi oko njega tako govore. Ali ja sam to morao ispraviti.

To je bio glas mog duha. To je bio glas moje savjesti. Savjest mi je bila osjetljiva i nisam je htio povrijediti. Ako ne budeš držao savjest osjetljivom, duhovne stvari će ti biti nejasne. To je zato što je savjest glas tvog duha i ona prenosi umu (svijesti) ono što

Duh Sveti govori srcu. Sveto Pismo govori o kršćanima koji zanemaruju svoju savjest, „govoreći

prijevarne laţi, imajući vlastitu savjest oţigosanu usijanim ţeljezom,“,

1.Tim.4:2.

24

Prva crkva kojoj sam bio pastor je bila dosta udaljena. Obiĉno sam tamo odlazio subotom uveĉer, tu provodio subotu i nedjelju, a ponedjeljkom se vraćao kući. Ĉesto sam boravio u kući jednog dragog metodiste. Taj divni duhovni ĉovjek, zaista velik

ĉovjek, imao je 89. godina. Jutrom bismo zajedno doruĉkovali. Ja nisam pio kavu, ali taj gospodin jest. Imao je jednu starinsku posudu u kojoj je kuhao kavu, i to na staroj peći

na drva. Gledao bih kako skida kipuću kavu, ulijeva u šalicu i još vruću ispija je naiskap. Kad sam prvi put vidio da to radi, uzviknuo sam. Osjećao sam kao da moja usta i

grlo gore.

Kako je on to mogao raditi? Ja nisam mogao Tkivo mojih usana, unutar mojih usta i grla je tako njeţno da bi samo jedna ţliĉica uzrokovala opekotine.Ali on je popio ĉitavu

šalicu bez da ju je odmakao od usta. Na poĉetku ni on to nije mogao uĉiniti, no s godinama pijenja vruće kave, njegove

usne, usta, grlo i ţeludac postali su sprţeni. Nakon nekog vremena mogao je piti toliko

vruću kavu da mu to više nije smetalo.

Duhovno gledajući, dogaĊa se ovo isto

Nauĉi drţati njeţnu, osjetljivu savjest. Nauĉi se da, ĉim pogriješiš i savjest te optuţi, to ispraviš. Ne ĉekaj da doĊeš u crkvu. Odmah reci, „Gospode, oprosti mi. Pogriješio sam.“ Ako treba, ako je u to ukljuĉen netko drugi ,reci toj osobi, „Uĉinio sam krivo.

Molim te da mi oprostiš. Nisam to trebao reći ili uĉiniti.“

Morat ćeš drţati svoj duh osjetljivim ako ţeliš biti voĊen Duhom.

17. OSJEĆAJI: GLASOVI TIJELA

"Sam Duh svjedoĉi s našim duhom …“ (Rim.8:16).

Ljudi ĉesto misle da je svjedoĉenje o kojemu ovaj stih govori nešto tjelesno. Ali nije. Ono je duhovno. Duh Boţji svjedoĉi s našim duhom. Ne svjedoĉi s našim tijelom. Ne

moţeš hodati po tjelesnim osjećajima. Naĉinom svog govora mi brkamo pojmove. Kaţemo, „Osjećam (engl feel) Boţju

prisutnost.“ Ne, nismo. Mi duhovno opaţamo (engl. sense) Njegovu prisutnost. Promišljeno koristi rijeĉ osjećati (engl feel); ona moţe ostaviti krivi dojam da je to tjelesni osjećaj. Ne miješaj tjelesno s tim.

Osjećaj je glas tijela. RasuĊivanje (razmišljanje) je glas duše ili uma.

Savjest je glas duha. Hodanje po osjećajima vodi u nevolju. To je razlog zbog kojeg su mnogi kršćani ĉas

gore, ĉas dolje, (nazivam ih 'jo-jo' kršćanima). Oni hodaju po osjećajima, ne hodaju po

vjeri, ne hodaju po duhu. Kada se osjećaju dobro, kaţu, „Slava Bogu, ja sam spašen. Aleluja, ispunjen sam

Svetim Duhom. Sve je super.“ Kad se osjećaju loše, obješenih lica kaţu, „Sve to sam izgubio. Ne osjećam se kao prije, sigurno sam ponovo upao u grijeh.“

Ĉujem ljude kako govore da su u nizini, zatim na vrhu planine, a onda se opet naĊu dolje u nizini. Ja nikada nisam bio nizini. Spašen sam više od 50 godina i nikada nisam bio nigdje osim na vrhu planine. Ne moraš se spuštati u nizinu.

Ljudi priĉaju o 'iskustvima nizine'. Nikada nisam imao to iskustvo. O da, bilo je ispita i kušnji, ali bio sam na vrhu planine ĉitavo vrijeme – ţiveći iznad ispita i kušnji!

Ţena kojoj sam bio pastor prije mnogo godina, došla je na sastanak i priĉala o svojoj 39 godina staroj kćeri. Trebala je ići na operaciju tumora. Prilikom pretraga otkrili su da je šećeraš. Pokušavali su normalizirati šećer kada je upala u komu. Tri lijeĉnika su rekla

da više neće doći k svijesti, da će umrijeti.

Ta majka je rekla, „Hoćeš li staviti ruku na ovu maramicu?“ Uĉinio sam to i zatim

smo molili. Nakon toga je ţena autobusom otišla u bolnicu udaljenu oko 500 km, u kojoj je leţala njena kćer. Probila se kroz aparaturu do nje i poloţila maramicu na kćerkine

25

grudi. Ĉim ju je dotakla, došla je k svijesti. Izlijeĉila se, nanovo rodila, ispunila Duhom Svetim i poĉela govoriti u jezicima, sve odjednom.

UzbuĊena medicinska sestra je pozvala lijeĉnika. On je rekao, „Ĉudo je kako je došla

k svijesti, ali mora mirovati.“ Dao joj je injekciju za umirenje - ali nije djelovala. Ona je nastavila govoriti u jezicima i vikati, „Iscijeljena sam, iscijeljena sam!“

Slijedeći dan su napravili testove. Krv je bila savršena. Više nije imala dijabetes, a ni tumor nisu mogli pronaći. Nestao je. Nakon par dana su je otpustili.

Ta ţena je ispriĉala mojoj supruzi i meni da joj je lijeĉnik rekao, „Nećemo vam ništa

naplatiti jer ništa nismo ni uĉinili To je uĉinila neka sila veća od nas.“

Tri godine kasnije, kad je imala 42 godine, dovela ju je njena sestra na naša vrata u

dva sata poslije ponoći. Opet je dobila tumor. Mislio sam da je došla zbog iscjeljenja. „Moţeš opet biti iscijeljena. Stavit ćemo ruke

na tebe.“

Ona je plaĉući rekla, „Brate Hagin, nije mi stalo hoću li biti iscijeljena ili ne! No, kad bih mogla biti s Bogom kao prije rado umrla i otišla na nebo.“

Nakon što je to rekla pretpostavio sam da je upala u grijeh. Izgledala je tako utuĉeno da sam mislio da je poĉinila neki veliki grijeh. Zato sam rekao, „Gospodin će ti oprostiti..." Zatim sam prošao kroz ono što Biblija kaţe o tome i rekao, "Svi ćemo

kleknuti kraj ovog trosjeda.“ ( Tu je bila moja supruga i sestra te ţene.). Ja ću kleknuti kraj tebe. Ne moraš meni priznati, nego reci Gospodinu o tome i On će ti oprostiti!“

Ona me je pogledala, „Brate Hagin, ja sam ispitala svoje srce, i koliko znam nisam uĉinila ništa krivo.“

Bio sam ljut. Kasno sam legao, dugo vozio i svaku veĉer drţao predavanja. A sada, usred najdubljeg sna, probudi me ovo. Mislim da sam joj oštro govorio; znam da jesam. Rekao sam, „Ustani s poda i sjedi na kauĉ! Ako nisi ništa krivo uĉinila, što te tjera da

misliš da se trebaš vratiti natrag Bogu?“ „Pa...", odgovorila je, „Ne osjećam se onako kako sam se prije osjećala.“

„Kakve to veze ima?“, odvratio sam, „Kad bih djelovao na osnovu osjećaja i ja bih usred propovjedi mogao objaviti da sam se moţda vratio u grijeh.“

Pogledala me je, „Mislite da se to moţe dogoditi i propovjednicima?“

„Da!“ rekao sam, „I mi smo ljudi kao i ostali. Zapravo, kad bih sada hodao po osjećajima, imao bih potrebu da se pomoliš za mene. Jer ništa ne osjećam, ne osjećam

ništa otkad si došla ovdje." „Što tada ĉinite? Kako to nadvladavate?“, pitala je. „Ne nadvladavam. Već sam nadvladao. Kršćanin je već nadvladao ţiveći u

zajedništvu s Bogom svaki dan, svaku minutu, svaki sat.“ Ona je i dalje pitala, „Što vi tada ĉinite?“

„Dobro, samo sjedi tu i gledaj me. Zatvorit ću oĉi i molit ću, ali ti drţi oĉi otvorene!“ Zatim sam molio, „Gospodine, tako sam sretan što sam Boţje dijete. Tako sam sretan što sam spašen! Tako sam sretan što sam nanovo roĊen. Ne osjećam ništa - ali to nema

veze s time. Moj unutarnji ĉovjek je novi ĉovjek. Moj unutarnji ĉovjek je novo stvorenje u Kristu. Hvala ti što sam ne samo nanovo roĊen, već što sam ispunjen Svetim Duhom

Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti stanuje u meni. Hvala ti na ovome. Aleluja!“ Ništa nisam osjećao, ali sam to svakako rekao. Kad sam ovo priznao, u mom duhu, u

meni je nešto poĉelo vreti. To je bilo gibanje i manifestacija Duha Svetog. Ja još uvijek

nisam ništa osjećao, ali u duhu sam mogao opaziti ovo vrenje. Došlo je do mog grla. Poĉeo sam se smijati - ima smijeha u Duhu. Poĉeo sam govoriti u jezicima.

Ţena je rekla, „Vaš izraz lica se promijenio. Lice vam je zasjalo!“ „To je cijelo vrijeme bilo tu. Pavao je pisao Timoteju da raspiruje dar koji je bio u

njemu. Ja samo raspirujem ono što cijelo vrijeme imam u sebi.“

Rekla je, „Mogu li ja to uĉiniti?“ „Naravno da moţeš.“

26

Uĉinila je – raspirila je ono što je cijelo vrijeme bilo u njoj. Ne sjećam se jesmo li molili za tumor, ali kad smo se zadnji put vidjeli, on je nestao. Stavi svoju vjeru na Rijeĉ – ne na osjećaje!

Rim.8:16 ne govori da Duh svjedoĉi zajedno s našim tijelom ili osjećajima.

Smith Wigglesworth, veliki engleski apostol vjere je rekao, „Ja se ne pokrećem onim

što osjećam. Ne pokrećem se onim što vidim. Pokrećem se samo onim što vjerujem. Osjećajima ne mogu razumjeti Boga. Boga mogu razumjeti kroz ono što Njegova Rijeĉ kaţe o Njemu. Isusa Krista mogu razumjeti po onome što Njegova rijeĉ kaţe o Njemu.

On je sve ono što Njegova Rijeĉ kaţe da On jest.“

Ni sebe ne moţeš razumjeti na osnovu osjećaja. Shvati sebe kao novo-roĊenog,

Duhom ispunjenog kršćanina prema onome što Boţja Rijeĉ kaţe o tebi. Kada proĉitaš ono što Rijeĉ kaţe o tebi – tada, osjećao to ili ne, reci, „Da to sam ja. Imam to. Rijeĉ kaţe da to imam. Ja mogu uĉiniti ono što Rijeĉ kaţe da mogu. Ja sam ono što Rijeĉ kaţe

da jesam.“ Tada ćeš se poĉeti duhovno razvijati. Jer tvoj duh je taj s kojim Duh Sveti svjedoĉi!

18. POMOĆ IZNUTRA

„No kada doĊe on - Duh Istine - upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što ĉuje i navješćivat će vam ono

što dolazi.“ Iv.16:13

Primijetimo nekoliko stvari koje Isus kaţe o Svetom Duhu. „...upućivat će vas u svu istinu.“ On će te upućivati. On će ti pokazivati put.

„...jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što ĉuje…“ Duh Sveti će govoriti. Što god ĉuje da Bog kaţe, što god ĉuje da Isus kaţe, On će govoriti tvom duhu.

Gdje govori? On je u tvom duhu, znaĉi tu govori. Ne govori vani, u zrak. On govori unutra. Duh Sveti prenosi Boţju poruku tvom duhu, bilo unutarnjim svjedoĉanstvom, malim tihim glasom – glasom tvoje savjesti, bilo unutarnjim glasom koji je autoritativniji

glas Duha Svetog.

„...i navješćivat će vam ono što dolazi", ne vjerujem da to znaĉi da će nam

pokazivati samo buduće dogaĊaje zabiljeţene u Boţjoj Rijeĉi. To takoĊer znaĉi da će ti Duh Sveti pokazati stvari koje će se dogoditi. U mom ţivotu, na primjer, nije bilo ni jednog smrtnog sluĉaja u bliţoj rodbini za koji nisam znao unaprijed. Znao sam dvije

godine unaprijed da će moj punac umrijeti, pa sam poĉeo pripremati suprugu za taj dogaĊaj. Ona je bila je jedinica, ljubimica obitelji, jako vezana s ocem. Znao sam da će

joj to biti teško. Stoga sam joj poĉeo govoriti, „Draga! Ti znaš da je tvoj otac sve stariji. Za dvije godine mogao bi biti i ovdje i tamo."

Bio sam na putu kad je stigao telefonski poziv. Nakon veĉernje sluţbe sjedio sam u

hotelu. Zazvonio je telefon. Nešto mi je reklo, „Ovo je za tebe. To je ono o ĉemu ste priĉali ove dvije godine.“ 28 dana nakon toga otišao je u Nebo. Nisi nespreman kada na

vrijeme znaš stvari.

Iv. 14:26, „Branitelj, Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, pouĉavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh“

Duh Sveti će vas uĉiti.

Dozivat će vam sve stvari u sjećanje.

Ĉesto me ljudi pitaju kako se sjećam toliko stvari? Jednom sam mogao citirati 3/4 Novog Zavjeta.

27

Kako pamtiš stihove? Uvijek odgovorim, „Nikada nisam napamet uĉio stihove. Ne znam ništa o uĉenju

napamet. Mislim da moţeš razviti um ako radiš na njemu. Ali ja jednostavno govorim i to

se podiţe u meni. Duh Sveti mi to donosi u sjećanje. On je u meni.“ Duh Sveti će ti pokazati stvari koje će se dogoditi i donijet će ti i u sjećanje stvari

ako nauĉiš suraĊivati s Njim.

19. BROJ TRI: GLAS DUHA SVETOG

„Dok je Petar sveudilj razmišljao o viĊenju, reĉe mu Duh: "Evo, neka te trojica traţe.“ Djela 10:19

Bog nas vodi onim što mi zovemo mali tihi glas. Ali vodi nas i glasom Duha Svetog koji nam govori. To je treći naĉin kojim nas Duh vodi. Da ponovimo, prvi naĉin je

unutarnje svjedoĉanstvo, drugi je mali tihi glas i treći je autoritativniji glas Duha Svetog.

Postoji razlika izmeĊu unutarnjeg glasa Duha Svetog koji govori našem duhu i malog tihog glasa, koji je glas našeg duha koji govori nama. Kad ti govori Sveti Duh koji je u

tebi, to je dosta autoritativnije.

Ponekad je tako stvaran da izgleda kao zvuĉan glas; moţeš ĉak pogledati oko sebe

da vidiš tko je to rekao. Moţe izgledati toliko zvuĉno da pomisliš da govori netko iza tebe. No onda shvatiš da je to iz tebe.

Sjetimo se priĉe iz Starog Zavjeta, kada je mladi Samuel ĉuo glas koji ga je zvao

imenom, „Samuel! Samuel?“ Mislio je da ga zove njegov uĉitelj Eli. Skoĉio je i otrĉao Eliju da vidi što ţeli. Eli je rekao, „Ne, nisam te ja zvao.“ Samuel se vratio u krevet.

Zatim je opet ĉuo, „Samuel! Samuel“ Ponovo je otrĉao Eliju. „Ne, nisam te ja zvao.“ Dogodilo se to i treći put. Konaĉno je Eliju sinulo što se dogodilo, pa mu je rekao, „Slijedeći put kad te Gospodin pozove, odgovori Mu.“ To se dogodilo, Samuel se odazvao

i Gospodin mu je govorio (1.Sam 3).

Sva Boţja vodstva su nadnaravna; neka, meĊutim, nisu baš spektakularna. Ali u više

od 50 godina sluţbe otkrio sam da kada se Gospodin pokrenuo na spektakularniji naĉin – kad mi je govorio glasom koji mi je izgledao zvuĉan – to je znaĉilo da je ispred mene jedrenje u oluji. Da nije govorio tako spektakularno, ne bih ostao postojan i stabilan.

Evo jedan primjer. Tiĉe se posljednje crkve kojoj sam sluţio kao pastor. Kada sam ĉuo da je otvoreno mjesto za pastora, dogovorili smo se da ću jednu srijedu doći tamo

propovijedati. Prije toga sam tri tjedna vodio sastanke probude u Houstonu. Za to vrijeme, pastor, njegov brat i ja sastajali smo se svaki dan na molitvi za veĉernje sluţbe.

Njih dvojica bi me redovito pitali, „Jesi li se molio za tu crkvu?“ Konaĉno sam to i uĉinio. Jednostavno sam rekao Gospodinu, „Idem u tu crkvu

slijedećeg ponedjeljka i u srijedu ću propovijedati. Ne znam ţeliš li da ja budem pastor

tamo ili ne. Ne znam niti ţelim li im biti pastor. Ali što god Ti kaţeš o tome, za mene je to u redu.“

To je sve što sam rekao. Zatim sam ĉuo glas koji je govorio tako jasno da sam skoĉio. Pogledao sam iza sebe. Zapravo sam pomislio da me jedan ona dva propovjednika ĉuo kako molim pa se našalio sa mnom, zato što sam ĉuo glas koji mi je

izgledao zvuĉan. Glas mi je rekao, „Ti si slijedeći pastor u toj crkvi, i to će biti zadnja crkva u kojoj ćeš sluţiti kao pastor.“

(Ovo se moglo tumaĉiti na tisuću razliĉitih naĉina. Mogao sam dopustiti Ċavlu da mi kaţe kako ću umrijeti, ili da ću doţivjeti neuspjeh. Ali zapravo je znaĉilo da će se moja sluţba promijeniti.)

Tada su mi prišla ona dva propovjednika. Kao i obiĉno, pitali su, „Jesi li si se uopće molio za onu crkvu?“

28

Rekao sam im, „Vas dvojica gledate u slijedećeg pastora.“ „E, kad bi ti znao tu crkvu kao što je mi znamo, ne bi tako govorio. Podijeljena je

upravo na pola. Sve što ţeli jedna polovica, druga je protiv toga. Potrebne su 2/3

glasova da te izaberu za pastora. Bit ćemo iskreni s tobom, nema mogućnosti da te izaberu.“

„Ja o tome ništa ne znam. Znam samo da sam ja tamo slijedeći pastor.“ „Ipak ne poznaješ tu crkvu kao što je mi poznajemo.“ Tada sam im rekao, „Ne, ali znam Isusa. I poznajem Boţjeg Duha. I znam što mi je

rekao.“ Nakon prve odrţane propovijedi, shvatio sam zašto se Bog pokrenuo na tako

spektakularan naĉin. Svaka rijeĉ koju sam izgovorio odbijala se natrag prema meni, kao loptica od zida. Bilo je tvrdo.

Mislio sam da ću propovijedat samo jednu veĉer, ali su se dogovorili da

propovijedam još nekoliko puta. Svaku veĉer smo moja ţena, dijete i ja stanovali u drugoj kući. Jednu veĉer smo bili kod jednog Ċakona, drugu veĉer kod drugog.

Jedan Ċakon nam je rekao, „Kada biste ĉitavo vrijeme bili kod mene, neki iz zajednice bi vjerojatno postali ljubomorni, i misleći da sam ja za tebe glasovali bi protiv tebe.“

Sve stvari smo ostavljali u autu i svaku veĉer bismo uzimali samo ono što nam je trebalo slijedeći dan. Kad bismo odlazili na spavanje, rekao bih supruzi, „Da mi Bog nije

tako upeĉatljivo govorio, pokupio bih dijete i tebe u auto i otišao bez da ikome išta kaţem.“

Odrţano je glasovanje. Dobio sam sve glasove. Svi su rekli, „Ovo najveće ĉudo stoljeća - da je netko mogao dobiti dobio sve glasove ove crkve.“

A ja sam cijelo vrijeme znao da ću ih dobiti. Duh Boţji mi je tako rekao.

20. PROSUĐIVANJE PREMA RIJEĈI

„Sve provjeravajte…“ 1.Sol.5:21.

Ovo uvijek pamtite: Biblija uĉi da su Boţji Duh i Boţja Rijeĉ uvijek u suglasnosti. Svaki put kad ti Duh Boţji govori, to će uvijek biti u skladu s Rijeĉi.

Ljudi ĉesto ĉuju 'glasove' i dobivaju raznorazna 'otkrivenja'. Neki ljudi stalno tvrde da ĉuju glasove.

Ti moţeš i moraš prosuĊivati jesu li ta duhovna iskustva ispravna ili kriva tako što ćeš ih procjenjivati kroz Rijeĉ.

Prije nekoliko godina propovijedao sam u Kaliforniji. Ţena koja je pozvala pastora, njegovu suprugu i mene na ruĉak, je rekla, „Brate Hagin! Voljela bih vam ispriĉati što mi je Gospodin rekao. Ţelim vam dati svoje otkrivenje.“

Prije nego je otvorila usta već sam naslutio, kroz unutarnje svjedoĉanstvo u svom duhu, da nešto nije u redu. Ali ona je ustrajala i ja sam je pristao poslušati. Lijepo nas je

ugostila i sad nam je ţeljela predati to 'otkrivenje'. Priĉala je oko deset minuta prije nego sam je zaustavio. Nisam mogao više izdrţati

„Stanite malo“, rekao sam, „tu je Biblija, na stolu. Otvorite je i proĉitajte…“, dao sam

joj poglavlje i stih Novog Zavjeta. Proĉitala je. Zatim sam joj dao drugi stih. I njega je proĉitala. Ukazao sam joj na te

stihove. Sve što je proĉitala bilo je u suprotnosti s onim što je rekla. Rekao sam joj, „Vidite, ne mogu prihvatiti to što govorite jer nije u skladu s Biblijom.

Stoga ne moţe biti od Boţjeg Duha.“

„Ali brate Hagin, molila sam se ispred oltara.“ „Ne zanima me da ste se molili i na krovu crkve. To je još uvijek krivo. Nije u skladu

s Rijeĉi.“ „Da, ali znam da mi je Bog to dao.“

29

„Ne, nije On. Ovo je Njegova Rijeĉ, a ono što ste vi rekli upravo je suprotno s onom što Boţja Rijeĉ kaţe. Moţete li mi pokazati bilo koji stih u Bibliji da potvrdi ono što ste rekli?“

„Ne. Ali znam da sam ĉula glas da mi govori.“ „Upravo sam vam dao pet stihova, a da malo promislim mogao bih vam ih dati još

dvadeset, suprotnih tome što vi govorite.“ „Dobro, Biblija ili ne, ja znam da mi je Bog govorio i ostajem pri tome. Kad smo otišli, pastor mi je rekao, „Nisam ti ništa ţelio govoriti prije, ali ova draga

ţena je bila dobra Boţja kćer, u ţaru za Gospodina. Bila je blagoslov crkvi. Sad je van svake zajednice u gradu jer ustraje u nametanju tog otkrivenja svima.“

Mi ne trebamo traţiti glasove.

Ne bismo trebali slijediti glasove.

Mi trebamo slijediti Boţju Rijeĉ.

Propovijedao sam na sastanku u Oregonu, u ljeto 1954. Pri kraju jedne od prvih sluţbi, polagao sam ruke na ljude koji su stajali u dugom molitvenom redu. Prije nego

bih poloţio ruke, svakog od njih sam pitao zašto je došao naprijed. Kad sam došao do jedne ţene, njen muţ koji ju je drţao za ruku, rekao je, „Došli smo zbog iscjeljenja moje supruge.“ Rekao je da je imala slom ţivaca.

Nisam znao da je ta ţena bivša uĉiteljica u nedjeljnoj školi te crkve, niti da je njen muţ Ċakon u istoj crkvi.

Ali kad sam stavio ruke na nju, ispred mene kao da se u trenu pojavio televizijski ekran, znao sam o ĉemu se radi. Znao sam to zahvaljujući duhovnom daru koji se zove

rijeĉi znanja (1.Kor.12:8). Vidio sam ţenu na jednom velikom skupu pod šatorom u najvećem gradu drţave Oregon. Vidio sam je kako sjedi u zajednici od nekoliko tisuća ljudi. Ĉula je evanĊelistu da priĉa kako mu je Bog govorio ĉujnim glasom i pozvao ga u

sluţbu. U ovo nemam nikakve sumnje. MeĊutim, ova ţena nije razumjela da ĉovjek nije

traţio od Boga da mu govori na takav naĉin. Bog je to uĉinio po Svojoj volji. Mi nemamo pravo traţiti da nam Bog govori zvuĉnim glasom. Da je Gospodin to rekao u Svojoj Rijeĉi, tada bismo svi mi imali pravo uhvatiti se za to. Ni taj evanĊelista nije oĉekivao da

mu Bog govori na takav naĉin - ali ako Gospodin to ţeli, On moţe, i On vidi da je to dobro u odreĊenom sluĉaju.

U vrijeme dok je slušala tog evanĊelistu da to govori, ţena je bile mentalno u redu.. Ali onda je poĉela traţit Boga da joj govori ĉujnim glasom – i Ċavao je to prihvatio. Poĉela je ĉuti glasove. Oni su je doveli u mahnitost. Sada je već bila pred drugim

odlaskom u bolnicu za mentalne bolesnike. TakoĊer sam vidio u duhu slijedeće: njezin muţ ju je odveo kod onog istog

evanĊeliste da je oslobodi. Nije primila osloboĊenje. Sada muţ krivi tog ĉovjeka. Zatim ju je odveo kod nekog drugog evanĊeliste. Ponovo je propustila primiti osloboĊenje. Suprug se naljutio i na njega. Znao sam da neće biti osloboĊena ako stavim ruke na nju,

a on bi bio ljut i na mene. Zato sam maknuo ruku s nje i rekao njenom muţu, „Odvedite suprugu u pastorovu radnu sobu. Priĉekajte me tamo. Kad završim s ovim razgovarat ću

s vama.“ Ĉim sam završio sluţbu s pastorom sam otišao u kancelariju. „Prije svega,“ obratio sam se braĉnom paru, „nikad prije nisam bio u Oregonu.

Nikada vas nisam vidio do sada. Ne znam ni to da li vas pastor poznaje.“ „On je naš Ċakon“, odvratio je pastor.

„Dobro, onda će vam pastor reći da mi nije ništa rekao o vama.“ Zatim sam iznio ono što sam vidio. Đakon se sloţio, „To je potpuno istinito.“

„Dobro“, rekao sam, zatim sam im objasnio zašto nisam izvršio sluţbu nad njom. „Vidite, ona ţeli ĉuti te glasove. Ona nije toliko poremećena da ne zna o ĉemu govorim.“

30

Ţena je progovorila, „Znam toĉno o ĉemu govorite.“ Rekao sam, „Sestro, nećeš se osloboditi sve dok ne budeš ţeljela biti slobodna.

Dokle god ti se ovo sviĊa – dokle god budeš ţeljela slušati ove glasove - dotle ćeš ih i

ĉuti.“ „Ţelim ih slušati“, odgovorila je.

Dok god grešnik ţeli ţivjeti u grijehu, Bog će ga pustiti da ţivi u grijehu. Ali ako se ţeli promijeniti, Bog će mu udovoljiti i osloboditi ga.

Ĉak i ako je osoba kršćanin, to ne znaĉi da je izgubila slobodnu volju. Neće postati

robot - stroj na kojem Bog pritisne tipku i on automatski radi što god Bog zaţeli. On je još uvijek ĉovjek slobodne volje. Dok god ţeli ţivjeti na svoj naĉin, ţivjet će. Ali ako ţeli

suraĊivati s Gospodinom, moţe mu se pomoći.

Ova ţena je rekla, „Ja ovo ţelim!“ Ja sam odgovorio, „Znao sam ĉim sam vas dotaknuo. Zbog toga vam nisam sluţio.

Dok god to ţelite, bit će vam.“

NE TRAŢITE GLASOVE!

1.Kor.14:10, „Toliko, recimo, ima na svijetu vrsta glasova i - nijedan bez znaĉenja.“

Ne trebamo ništa prihvatiti bez da to ispitamo u svijetlu Boţje Rijeĉi.

Drago mi je da sam neke od ovih stvari nauĉio rano u svom ţivotu. Spomenuo sam

da sam primio iscjeljenje kao djeĉak djelujući prema rijeĉi iz Marka 11:23-24.

RoĊen sam s deformiranim srcem. Nikada nisam trĉao niti se igrao kao ostala djeca.

Ĉetiri mjeseca prije svog 16, roĊendana postao sam vezan za krevet. Tijelo mi je postalo gotovo potpuno paralizirano. Gubio sam teţinu dok nisam došao na samo 35 kg.

Jednog dana upitao sam svog petog lijeĉnika, „Imam li neki problem sa vidom, ili sa

krvi?“ Naime, kada su mi izvadili krv iz prsta, ona nije bila crvena. Lijeĉnik je rekao, „Reći ću ti istinu, sinko, i to obiĉnim jezikom. Bijela krvna zrnca ti

jedu crvena krvna zrnca brţe nego što se crvena mogu stvarati. I da nemaš srĉanu manu i da nisi paraliziran, ova bolest krvi sama po sebi bi bila kobna.“

Nisam znao ništa o boţanskom iscjeljenju. Nisam poznavao nikoga na svijetu tko je vjerovao u boţansko iscjeljenje. Kad sam to pronašao u Bibliji, mislio sam da sam pronašao nešto o ĉemu nitko drugi ne zna. Djelovao sam po Boţjoj Rijeĉi i bio sam

iscijeljen. Ĉlanovi moje obitelji bili su tzv nominalni kršćani. No, doslovno, oni su bili bebe

kršćani. Bili su spašeni, ali nisu nauĉili ništa više od toga. Bili su u neznanju u pogledu Boţje Rijeĉi o iscjeljenju. (Naša crkva je uĉila d Bog moţe ozdravljati ako hoće. Drugi su uĉili ne samo da On neće ozdravljati nego da i ne moţe.) Stoga kad sam poĉeo uoĉavati

neke stvari u Bibliji i govoriti svojoj obitelji o njima, oni su me obeshrabrivali. No, imao sam dovoljno smisla da ostanem uz Bibliju i zadrţim te stvari za sebe.

Nije bilo nikoga u sobi kad sam primio svoje iscjeljenje. Nekoliko dana sam ustajao iz kreveta i hodao po sobi prije nego što sam to rekao majci, „Donesi mi cipele i ĉarape, donje rublje, hlaĉe i košulju. (16 mjeseci sam nisam nosio ništa drugo nego pidţamu.)

Ustat ću i doći na doruĉak.“

„Sine, znaš li što ĉiniš?“

Trebalo mi je 45 minuta da je uvjerim da mi donese odjeću.

Ţivjeli smo u kući s bakom i djedom, majĉinim roditeljima. Zamolio sam majku da ništa ne govori ostalim ĉlanovima obitelji.

31

Djed je rano ustajao i sjedao na ljuljaĉku na trijemu. Kada bi se ĉulo škripanje ljuljaĉke, dok bi ustajao s nje ulazeći u kuću na doruĉak, nije bilo potrebe gledati na sat, bilo je 7:30. Djed je uvijek bio toĉan.

Moja soba je bila u prednjem dijelu kuće. U 7:30 tog ljetnog dana ĉuo sam škripanje ljuljaĉke na trijemu. Ĉuo sam njegove korake dok je išao prema blagovaonici. Već sam,

potpuno obuĉen, sjedio na stolici u svojoj sobi. Dao sam im vremena da sjednu za stol. Zatim sam izišao iz sobe i kroz drugu sobu ušao u trpezariju.

Ovo nisu oĉekivali. Djed, ĉovjek od malo rijeĉi, pogledao me i rekao, „Je li mrtvac

uskrsnuo? Je li Lazar uskrsnuo?“ „Da Gospodin me je uskrsnuo“, odgovorio sam.

Onda me je zamolio da izgovorim molitvu za blagoslov. Pomolio sam se. Doruĉkovali smo. Zapanjujuće je koliko brzo moţeš jesti ako puno ne priĉaš. Nije se ni moglo puno priĉati za djedovim stolom, naroĉito mi mlaĊi. Za 15 minuta samo završili doruĉak.

Otišao sam natrag u sobu. Bilo je deset minuta do 8. Znao sam da će mama doći oko 8 srediti krevet. Obiĉno sam bio u njemu i ona bi me okupala. Okupala me upravo dva

dana prije mog iscjeljenja. Bio sam bespomoćan. Tog ĉetvrtka bio sam nemiran, iako mi je srce bilo u redu, osjećao sam se slab zbog tolikog naprezanja.

Zato sam mislio, „Samo ću malo prileći i odmoriti se dok mama poĉisti sobu. Zatim

ću izići vani i sjesti s djedom na ljuljaĉku.“ Imao sam na umu prošetati i do grada oko 10 sati.

Zadrijemao sam 10-ak minuta. U 8 sati sam bio potpuno budan. Mislio sami da je mama u sobi. Netko je bio tu. Nisam vidio tko, ali sam ĉuo glas – za mene je bio ĉujan.

Glas je govorio sporim, duboko jednolikom tonom, citirajući Pismo. Rekao je, „TA ŠTO JE VAŠ ŢIVOT? DAŠAK STE ŠTO SE NA ĈAS POJAVI A ZATIM NESTANE.“

Nastala je stanka.

Zatim je glas rekao, „DANAS ĆEŠ ZASIGURNO UMRIJETI".

Nije svaki glas od Gospodina. Prvi ĉujni glas koji sam ikada ĉuo bio je glas Ċavla, ali

tada to nisam prepoznao. Mislio sam da je Gospodin u sobi.

Ustao sam iz kreveta. Misli su mi navirale u um brţe od metaka iz automata. Znao sam da je Jakov rekao, „Ta što je vaš ţivot? Dašak ste što se naĉas pojavi i zatim

nestane!“ (Jk.4:14). Znao sam da je to iz Pisma. A znao sam i to da je Gospodin rekao Izaiji da kaţe Ezekijelu: "Uredi kuću, jer umrijet ćeš i nećeš ozdraviti" (Iza.38:1).

TakoĊer, u prvih 6 mjeseci moje vezanosti za krevet, prije nego što sam znao išta o boţanskom iscjeljenju, molio sam se na jedini naĉin koji sam razumio. Lijeĉnici su govorili da ću umrijeti i ja sam to prihvatio. Zato sam molio, „Gospodine pokaţi kad će to

biti, tako da se mogu na vrijeme oprostiti od svih.“

Zato, kada sam ĉuo taj glas da mi govori, pomislio „Bog pokrenuo na nadnaravni

naĉin kako bih znao da ću umrijeti kako bih imao vremena pozdraviti se sa svima. Boţje iscjeljenje je u redu. Ti si iscijeljen. (Đavao to nije mogao poreći. Već sam imao Boţju Rijeĉ za to.). Obitelj zna da si iscijeljen. To mogu vidjeti. Ali sjeti se što Biblija kaţe,

'SuĊeno je ĉovjeku jedanput umrijeti,' a tvoje suĊeno vrijeme je došlo. Danas ćeš umrijeti.“

Izletio sam iz kreveta (mislio sam da Gospodin stoji tu u sobi) i sjeo na stolicu kraj prozora. Ĉekao sam od 8:30 do 14:30 da umrem.

Oko 14:30, dok sam još uvijek sjedio, odnekud iz moje nutrine je doplutalo nekoliko

rijeĉi. Tada nisam znao ono što sada znam. Ali bio sam roĊen od duha. Sveti Duh je bio u mom duhu. I On je taj koji je pisao Sveto Pismo. Sveti ljudi su ga pisali onako kako ih

je Duh Boţji poticao. Duh Sveti zna što je u toj Knjizi. A pošto je On bio u meni, moj duh je znao neke stvari koje je Duh Sveti zna.

Tako su, odnekud iz moje nutrine, u moj um doplutale ove misli, „Dugim ţivotom

ću ga zadovoljiti i pokazati mu svoje spasenje!“

32

Nisam ih poslušao. Samo sam pustio da otplutaju od mene. Još uvijek sam tamo sjedio i ĉekao da umrem.

Po drugi put su u moj um doplutale ove misli, „Dugim ţivotom ću ga zadovoljiti i

pokazati mu svoje spasenje!“. Pokupio sam ih i provrtio u svom umu. Zatim sam pomislio, „Da, ali Bog se pokrenuo

na ovako nadnaravan naĉin da spoznam da ću danas umrijeti.“ Kad sam ovo prihvatio u svoj um, prethodne rijeĉi su nestale.

Treći put, dok sam sjedio na istom mjestu i te rijeĉi su doplutale, nešto iznutra je

govorilo mojoj svijesti, „Dugim ţivotom ću ga zadovoljiti i pokazati mu svoje spasenje!“

Na tren sam ih pokupio i ponovio u svom umu. Zatim sam šapatom rekao „Da, ali Bog se pokrenuo na ovako nadnaravan naĉin da spoznam da ću danas umrijeti.“ I ponovo, ĉim je svijest prihvatila ovu misao, prethodne misli su nestale.

I ĉetvrti put, ali malo autoritativnije, Duh Boţji mi je progovorio. Skoĉio sam misleći da mi se netko došuljao iza leĊa. Glas Boţjeg Duha je rekao, „Dugim ţivotom ću ga

zadovoljiti i pokazati mu svoje spasenje!“ Upitao sam, „Tko je ovo rekao?“ Mislio sam, „Tko je to u sobi i priĉa sa mnom?“ Ali glas je odgovorio, „Psalam 91.“

Biblija je bila na podu ispod stolice na kojoj sam cijeli dan prosjedio. Nisam je ni pogledao. Uzeo sam ju i okrenuo na Psalam 91. Kad sam ga proĉitao do kraja, potpuno

siguran, rekao sam, „Dugim ţivotom ću ga zadovoljiti i pokazati mu svoje spasenje!“(s.16).

No, mislite li da će Ċavao tako brzo odustati. O ne! Drugi glas – izgledalo je kao da mi nešto sjedi na ramenu - rekao je mojim tjelesnim ušima i umu, „Da, ali to je u Starom Zavjetu i to je samo za ţidove. To nije za Crkvu.“

Razmišljao sam na trenutak, a onda rekao, „Znam što ću uĉiniti. Uzet ću reference. Ako naĊem u Novom Zavjetu bilo što sliĉno ovomu tada ću znati da pripada meni i

Crkvi.“ Poĉeo sam s Psalmom 91. Referenca 'dugim ţivotom' odvela me do Izreka. Zatim me

Rijeĉ poĉela prosvjetljavati. U Izrekama sam poĉeo uviĊati onaj prvi glas koji sam ĉuo

nije mogao biti Bog. Taj glas je citirao, u Heb.9:27, „I kao što je ljudima suĊeno jedanput umrijeti a

zatim dolazi sud“, ali ga je pogrešno tumaĉio. Zato što je Ċavao znao da bolje nisam znao, glas mi je rekao, „Svatko ima odreĊeno vrijeme da umre.“ Ovo stalno ĉuješ od ljudi. Ĉak i nanovo roĊeni, Duhom ispunjeni kršćani kaţu, „Kad doĊe tvoje vrijeme,

umrijet ćeš.“ Ovo nije toĉno! Ti nemaš odreĊeno vrijeme za smrt.

Ĉitao sam u Izrekama, iznova i iznova, da ako ĉiniš odreĊene stvari, dani će ti se

skratiti. Ali ĉinjenje nekih drugih stvari produţit će ti dane. Znao sam da je Boţja Rijeĉ istinita. Znao sam da, ĉak iako je taj glas uzeo stih iz Pisma i dao mi ga, to nije mogao biti Bog, jer nije bilo u skladu s ostatkom Boţje Rijeĉi.

Nastavio sam ići po referencama. Odvele su me u Novi Zavjet: Ef.6:1-3, zatim 1. i 2. Petrovu poslanicu. Otkrio sam da su Pavao i Petar citirali Stari Zavjet što se tiĉe dugog

ţivota. (1.Pet.3:8-12, 2.Pet.1:3).

Skoĉio sam sa stolice s Biblijom u jednoj ruci. Stisnuo sam šaku, udario nogom i rekao, „Đavole, gubi se odavde. To si mi ti govorio! Ti si mi govorio nadnaravnim

glasom. Ţelim da znaš da neću umrijeti danas! Neću umrijeti ni sutra! Neću umrijeti ni slijedećeg tjedna, ni slijedećeg mjeseca! Niti slijedeće godine! Ni slijedećih 5 godina, niti

slijedećih 15 godina! Ni slijedećih 25 godina! Niti za slijedećih 55 godina!“

Boţja Rijeĉ kaţe „Dugim ţivotom ću ga zadovoljiti“ (Ps.91:16). I ja ću ţivjeti dok god sam zadovoljan.

33

21. MOJ DUH? TIJELO? ILI DUH SVETI?

„Duh ĉovjeĉji je svijeća Gospodnja“, (Izr.20:27).

Netko moţe upitati, „Kako mogu znati da li mi govori moj duh ili Sveti Duh da nešto uradim?“

Duh ĉovjeĉji je svijeća Gospodnja.

„Ali to mogu biti ja koji ţelim to uĉiniti.“

Definiraj svoje izraze. Ako 'ja' misliš tijelo, naravno da mu ne smiješ biti poslušan.

Ali ako pod 'ja' misliš na unutarnjeg ĉovjeka, stvarnog tebe, tada je u redu da poslušaš unutarnjeg ĉovjeka. Idi i uĉini ono što on ţeli da uĉiniš.

Ako je tvoj duh novo stvorenje u Kristu Isusu, staro je prošlo, sve novo je nastalo, i

tvoj duh ima Boţji ţivot i narav i Duha Svetog u sebi, i u zajedništvu s Bogom - tada tvoj duh neće reći da uĉiniš nešto krivo. Ako si Duhom ispunjen kršćanin, tvoj unutarnji

ĉovjek ima Duha Svetog u Njegovoj punini – ne samo u odreĊenoj mjeri, već u njegovoj punini – gradeći svoju kuću u tebi.

Nije unutarnji ĉovjek kršćanina taj koji ţeli ĉiniti pogreške – to je izvanjski ĉovjek. Ti

trebaš biti sposoban razluĉivati je li tijelo ono koje ţeli uĉiniti nešto ili tvoj duh. Evo stihovi koji su bili zagonetka mnogima:

1.Iv.3:9, „Tko god je roĊen od Boga, ne ĉini grijeha jer Njegovo sjeme ostaje u njemu; ne moţe griješiti jer je roĊen od Boga.“

Ovdje se govori o unutarnjem ĉovjeku. Tjelesno, mi smo roĊeni od naših fiziĉkih

roditelja i naslijedili smo njihovu narav. Duhovno, roĊeni smo od Boga i naslijedili smo njegovu narav. Boţja narav nije narav koja ĉini krive stvari.

Ovu istinu sam kao kršćanin ĉesto propuštao. Ali moj unutarnji ĉovjek nije griješio. On se ĉak nije ni slagao sa mnom kada bih poĉinio grijeh. Pokušavao me sprijeĉiti da to ĉinim. Srce mi je plakalo kad bih zgriješio. Dopuštao sam tijelu da gospodari i zato sam

promašivao, ali moj duh nikada nije pristajao na to. Boţje sjeme je u mom duhu, ne u tijelu.

Ako nastaviš dozvoljavati tijelu da vlada tobom, nastavit ćeš griješiti. Ako dozvoliš da tvoj tjelesni um vlada tobom i ne obnoviš um Rijeĉju, nastavit ćeš griješiti.

Zato je Pavao pisao nanovo roĊenim, Duhom ispunjenim kršćanima u Rimu i rekao

im da ĉine dvije stvari: prvo da prikaţu svoja tijela, i drugo, da obnove svoje umove Boţjom Rijeĉju (Rim.12:1-2).

Dok se tvoj um ne obnovi Boţjom Rijeĉju, tvoje tijelo i neobnovljeni um vladat će tvojim duhom. To će te drţati na nivou kršćanina bebe - tjelesnog kršćanina.

Pavao je rekao kršćanima u Korintu, „I ja, braćo, nisam mogao govoriti vama kao duhovnima, nego kao tjelesnima, kao nejaĉadi u Kristu." (1.Kor.3:1).

„Jer još ste tjelesni...", kaţe u 3. stihu. Drugi prijevod istog stiha kaţe, „Još ste tijelom voĊeni.“

Zatim im je rekao, „…zar ne ţivite ĉisto po ljudsku“ (stih 3). Na što je mislio? Mislio je da ţive i postupaju upravo kao nespašeni ljudi.

Kada obnoviš svoj um Boţjom Rijeĉi, tada će on stati na stranu duha, umjesto tijela. Tada će njih dvoje – duh kroz um - upravljati tvojim tijelom

Moj duh mi neće reći ništa pogrešno. On ima Boţja prirodu; ima Boţji ţivot; ima

Boţju ljubav i ima Duha Boţjeg u sebi.

34

2.Pet.1:4, „Time smo obdareni dragocjenim, najvećim obećanjima da po njima postanete dionici boţanske naravi…“

Mi smo od roĊeni Boga. Zato se hranimo Boţjom Rijeĉi. Tako postajemo dionici

boţanske naravi, Boţje naravi. Ako imamo boţansku narav u sebi, naš duh nam neće reći da uĉinimo nešto pogrešno.

Što god ti duh kaţe bit će ispravno.

22. „VIDIM DA ĆE...“

„Kad je nakon duljeg vremena plovidba već postala pogibeljna jer je Post već bio minuo, opominjaše Pavao: "Ljudi, govorio im je, vidim da će

plovidba biti nezgodna i na veliku štetu ne samo za tovar i laĊu nego i za naše ţivote." Djela 27:9-10.

Pavao je rekao: "Vidim da će..." Nije rekao, „imam otkrivenje.“ Nije rekao, „Gospodin mi je rekao.“ Već je rekao, „Vidim da će...“ (ili u drugom prijevodu, „Opaţam…“)

Kako je on to opaţao? Unutarnjim svjedoĉanstvom. Nije opaţao mentalno, umom. Nije opaţao tjelesno. To

svjedoĉanstvo je imao u svom duhu. Jedna sedmeroĉlana obitelj je išla je vani na ruĉak. Nisu bili dugo u restoranu kada

je otac iznenada rekao, „Idemo kući.“

„Zašto?“ „Ne znam. Samo imam nagon, percepciju, da trebamo.“

Odjurili su kući. Tu je izbio poţar. Da su ĉekali sve bi izgorjelo. Ali unutarnje svjedoĉanstvo upozorilo ih je na vrijeme.

Da je njihova kuća potpuno izgorjela, netko bi mogao reći, „Bog je to uĉinio. On ima

neki razlog za to.“

Ne, mi bismo smo promašili jer ne bismo slušali ono iznutra – iz našeg duha. Jer

nismo bili duhovno svjesni.

Nigdje u Bibliji ne moţeš pronaći da Bog uzrokuje da se dogaĊaju takve stvari kako bi svoj narod neĉemu nauĉio. Da su ljudi na brodu poslušali Pavla, mogli su spasiti i brod

i teret. Budući nisu, izgubili su sve, zamalo i vlastite ţivote. Da, izgubili bi i ţivote da nisu poĉeli slušati Pavla.

Bog nije neprijatelj! On nam pokušava pomoći! On ne radi protiv nas! On radi za nas. Kako budemo postajali duhovno svjesniji tako ćemo moći uĉiti kako bolje suraĊivati s

Njim.

Sjeti se da primarni naĉin kojim Bog vodi svoju djecu jest unutarnje svjedoĉanstvo.

23. VIDLJIVO VODSTVO

„Otada, kralju Agripa, ne bijah neposlušan nebeskom viĊenju“ Djela 26:19

Gospodin nas danas vodi isto kao što je vodio i prve kršćane. Njegova Rijeĉ djeluje

sada baš kao i onda. Ona se nije promijenila. Boţji Duh se nije promijenio. Bog se ne mijenja.

Prvi vjernici nisu imali jednu Crkvu u to vrijeme, a mi neki drugu u današnje vrijeme.

Griješimo ako tako razmišljamo. Mi ţivimo u istom razdoblju u kojem su ţivjeli i oni – u razdoblju Crkve. Mi smo u istoj Crkvi. Imamo istog Svetog Duha. Nama je, meĊutim,

izgledalo da su oni imali mnogo više onoga što mi nemamo. Ali nije tako.

35

„Jer koje Duh Boţji vodi - sinovi su Boţji“ (Rim.8:14). To su sinovi Boţji danas. A Duh Boţji još uvijek vodi sinove Boţje.

Pa, pogledamo u Djela Apostolska i druga mjesta u Bibliji da vidimo kako ih je Boţji

Duh vodio. Ponekad su neki primali vodstvo kroz viziju. Drugi su primali vodstvo od anĊela koji su se pojavili da bi im rekli što trebaju raditi.

Ta pojava se, meĊutim, nije dogaĊala svaki dan u ţivotima ljudi. Dogodila bi se jednom ili dvaput u ţivotu, za većinu. Stoga to nisu uobiĉajeni naĉini kojima Bog vodi. Mi imamo utisak da se gotovo svaki dan anĊeo nekome ukazao i nešto govorio. No nije bilo

tako. Previše puta dok nam Gospodin pokušava svjedoĉiti s našim duhom, pokušavajući

nas voditi na naĉin koji je rekao da će nas voditi kroz Svoju Rijeĉ, mi ne slušamo jer ţelimo nešto kao što je vizija ili ukazivanje anĊela.

Nemamo pravo traţiti vizije, niti da nam se prikaţe anĊeo. Nema stiha u Pismu koji

kaţe da to radimo. Imamo pravo zahtijevati ono što Biblija obećava. Ako Bog ţeli poslati anĊela, dobro. Ako ţeli dati viziju, dobro.

Kao mladi sluţbenik ĉinio sam iste stvari kao i većina kršćana u beba-stupnju kršćanstva. Ĉuo sam kako ljudi govore o vizijama i anĊelima pa sam molio da se tako nešto i meni dogodi. No, nikada se nije dogodilo.

Zatim sam duhovno sazrio pa više nisam oĉekivao takve stvari. Nisam molio za njih niti sam ih oĉekivao. Ali jednog dana 1949. bio sam u molitvi u crkvi u kojoj sam bio

pastor. Zakljuĉao sam se ĉekajući na Gospodina, jer sam imao svjedoĉanstvo u svom duhu da to uĉinim. Zatim mi je Duh Sveti - ne moj duh - progovorio.

Prije nego vam ispriĉam što mi je rekao, pogledajmo slijedeći odlomak Pisma, kako je Petar dobio viziju, a zatim bio voĊen glasom Duha Svetog:

Djela 10:9-11, „Sutradan, dok su oni putovali i pribliţavali se gradu, uziĊe

Petar oko šestog sata na krov kuće moliti. Ogladnje i zaţelje nešto pojesti. I dok su mu pripravljali jelo, on pade u zanos: gleda otvoreno

nebo i neku posudu - sliĉnu veliku platnu zavezanu na ĉetiri roglja – gdje silazi spušta se na zemlju.“

Bog je putem vizije pokazao Petru da će dovoditi i pogane. Sad ćemo skoĉiti na 19.

stih:

Djela 10:19-20, „Dok je Petar svejednako razmišljao o viĊenju, reĉe mu

Duh: 'Evo te traţe tri ĉovjeka. Hajde ustani, siĊi i poĊi s njima ne premišljajući, jer sam ih ja poslao!“

To su bila tri ĉovjeka iz Kornelijevog domaćinstva. nakon što je Petar bio u

Kornelijevoj kući u Cezareji i propovijedao tim poganima, vratio se natrag u Jeruzalem gdje se „…prepirahu s njim obrezani vjernici“ (Dj.11:2). U 11. poglavlju Djela, Petar

prepriĉava ono što mu se dogodilo u10. poglavlju Djela.

Djela 11:11,12 „I, evo, odmah se poslije toga tri ĉovjeka, poslana iz Cezareje po me, pojaviše pred kućom u kojoj bijah. Tada mi reĉe Duh da

poĊem ne premišljajući…“

Duh Sveti je govorio Petru. Moguće je da je Petar gledao oko sebe da vidi tko mu

govori, ne znam. Ali znam da mu je Boţji Duh zapovjedio da ide.

Duh mi je progovorio dok sam ĉekao u crkvi. Rekao mi je, „Odvest ću te u objave i vizije.“

U istom trenutku su mi poĉela dolaziti otkrivenja koja su bila u skladu s Rijeĉi – ne govorim o neĉemu što nije u skladu s Biblijom. Sam Isus mi se objavio i priĉao sa mnom

u razliĉitim okolnostima. Bilo je i drugih vizija.

36

24. „REĈE DUH DA POĐEM“

„U antiohijskoj crkvi bilo je proroka i uĉitelja i to: Barnaba, Šimun zvani

Niger, Lucije Cirenac, Manahen, koji je odgojen zajedno s Herodom, tetrarhom, i Savao. Kad su jednom obavljali sluţbu Boţju Gospodinu i postili, DUH SVETI REĈE: “Odvojite mi Barnabu i Savla za djelo za koje

sam ih odredio.” Djela 13:1,2

Duh Sveti reče. Bilo bi interesantno uoĉiti, prije svega, pod kojim uvjetima je Sveti

Duh nešto rekao. „Kad su jednom obavljali službu Božju i postili, Duh Sveti reče.“

Uvjeren sam da mi trebamo imati sluţbe na kojima ćemo sluţiti Gospodinu. Preĉesto sluţimo jedni drugima. Prouĉavanje Biblije je dobro, potrebno nam je. Pjevanje je dobro.

Ali preĉesto ne pjevamo Gospodinu već crkvi. Odrţimo nekoliko sluţbi na kojima ćemo sluţiti Gospodinu, na kojima ćemo ĉekati na Njega. U takvoj atmosferi nam Duh Sveti

moţe govoriti.

Ovdje je bila grupa od pet sluţbenika. Ne znam kako im je Duh Sveti govorio. Moţda je jedan od proroka to izgovorio. Ali siguran sam da su svi ĉuli i da su se svi sloţili da je

to govorio Duh Sveti. Duh Sveti je rekao, „Odvojite mi Barnabu i Savla za djelo za koje sam ih

odredio.“ (Dj.13:2) Petar je rekao, "…reĉe Duh da poĊem…" (Dj.11:12) Nakon što sam dugo godina sluţio u Tijelu Kristovom, došla je smrt i privezala sa na

moje tijelo. Znam kada dolazi smrt; dvaput sam umro i vratio se natrag. Zapravo, poĉeo sam upadati u ruke smrti kada je došao Duh Boţji na mene i podigao me.

Ĉuo sam Glas kako govori. Bio je ĉujan. Vjerujem da je to bio Isus. Znam da je to Duh Sveti govorio. Ranije smo razmatrali kako Duh Sveti ne govori od Sebe, nego ono što ĉuje to će govoriti. Dakle, Duh Sveti je ĉuo Oca ili Sina da to govore, a On je

ponovio. Zvuĉalo je kao ljudski glas, „Nećeš umrijeti, nego ćeš ţivjeti. Ţelim da ideš i uĉiš moj

narod vjeri! Ja sam te uĉio vjeri kroz Moju Rijeĉ. Dopustio sam da proĊeš kroz odreĊena iskustva. Nauĉio si vjeru kroz Moju Rijeĉ i kroz iskustvo. Idi i uĉi moj narod vjeri!“

U trenutku kad je glas prestao govoriti bio sam savršeno dobro.

Nastojao sam biti poslušan tom nebeskom glasu. To je razlog zbog kojeg toliko pouĉavam o vjeri – to se podrazumijeva da ĉinim.

Opet ću se prisjetiti vremena kad mi se 1959. godine pokazao Isus u El Pasu. U toj viziji mi je rekao, „Idi i uĉi moj narod kako da bude voĊen Mojim Duhom.“ Otezao sam s tim. Ali od sada ću više uĉiti o ovome. To je povod za ovu knjigu.

25. VODSTVO KROZ PROROŠTVO

"Teţite za ljubavlju, ĉeznite za darovima Duha, a osobito da prorokujete." 1.Kor.14:1

"Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi uĉitelji? Zar svi ĉudotvorci?" 1.Kor.12:29,

Pavao je, govoreći starješinama crkve u Efezu u svojoj oproštajnoj poruci, rekao, „A

sad, evo, okovan Duhom idem u Jeruzalem. Što će me u njemu zadesiti, ne znam, osim što mi Duh Sveti u svakom gradu jamĉi da me ĉekaju okovi i

nevolje.“ (Djela 20:22-23). Zatim u 21. poglavlju, na svom putovanju pristaje u Tir. Tu piše, „PronaĊosmo

uĉenike i ostadosmo ondje sedam dana. Oni po Duhu nagovarahu Pavla da ne

uzlazi u Jeruzalem." (Djela 21:4).

Pavao je nastavio put:

37

(Djela 21:8-14), „Sutradan otputovasmo i stigosmo u Cezareju. UĊosmo u kuću Filipa evanĊelista, jednog od sedmorice, i ostadosmo kod njega. On je imao ĉetiri kćeri djevice koje su prorokovale. Kako smo se zadrţali mnogo

dana, siĊe iz Judeje neki prorok imenom Agab, doĊe k nama, uze Pavlov pojas, sveza sebi noge i ruke te reĉe: 'Ovo govori Duh Sveti: Ĉovjeka ĉiji je ovo pojas

ovako će svezati Ţidovi u Jeruzalemu i predati u ruke pogana.' Kada smo to ĉuli, stadosmo mi i mještani zaklinjati Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem. Nato on odvrati: 'Što plaĉete i parate mi srce? Ta spreman sam ne samo biti svezan

nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa.' A kako se nije dao nagovoriti, ušutjesmo rekavši: 'Gospodnja budi volja!'"

Neki su mislili da ju je Pavao promašio. MeĊutim, kad je Pavao uzašao u Jeruzalem i bio uhapšen, Isus je tu noć stajao kraj njega. Pokazao mu se u viziji. Nije korio Pavla. Isus mu nije rekao da je pogriješio. Rekao mu je, „Budi odvaţan! Dakako, kao što si

za me svjedoĉio u Jeruzalemu, tako ti treba svjedoĉiti i u Rimu“ (Dj.23:11).

Ne, Pavao nije promašio. Ono što je Bog radio bila je priprema Pavla za ono što je

pred njim.

Uoĉimo da ovdje imamo dvije razliĉite stvari na djelu: (1) dar prorokovanja; (2) sluţbu proroka. To dvoje je razliĉito. Pogrešno je brkati ih, a ipak se to ĉesto ĉini.

Ĉinjenica da netko prorokuje ne ĉini ga prorokom. Boţja Rijeĉ jasno uĉi da svako trebao ĉeznuti da prorokuje (1.Kor.14:1). MeĊutim, kad bi te samo prorokovanje ĉinilo

prorokom, tada bi izgledalo da je Gospodin rekao da svako treba ţeljeti da bude prorok. A ipak Pavao pita, „Zar su svi apostoli? Zar svi proroci?“ (1.Kor.12:29). Odgovor je

ne. Budući da svi ne mogu biti proroci, Bog nam ne bi rekao da traţimo nešto što ne moţemo imati.

Sam dar prorokovanja je govorenje ljudima radi pouke i tješenja (1.Kor.14:3).

Prorokovanje je nadnaravno izraţavanje nekim poznatim jezikom - tvojim jezikom. (Govor u jezicima nadnaravno izraţavanje na nepoznatom jeziku – nepoznatom tebi.)

Prorokovanje se moţe koristiti u molitvi kao i u jezicima.

Ponekad kada prorokuješ, ĉini ti se kao da si dvije razliĉite osobe. Meni se ĉini kao da stojim kraj samog sebe. To izlazi iz mog unutarnjeg ĉovjeka gdje ţivi Duh Boţji koji

prorokuje. Ja slušam svojim tjelesnim ušima da bih razumio što On kaţe.

Poziv (sluţba) proroka

Postoji sluţba proroka. Bez da ulazim u detalje, ukratko ćemo dodirnuti ono što je bitno. Da bi netko bio prorok, potrebno je da stoji u tom pozivu i da koristi tu sluţbu. U njegovoj sluţbi, pored dara prorokovanja moraju djelovati drugi duhovni darovi. Sam dar

prorokovanja, kao što smo rekli, jest govor ljudima radi pouke, ohrabrenja i utjehe. U samom daru prorokovanja nema predviĊanja budućih dogaĊaja. MeĊutim, u sluţbi

proroka postoje predviĊanja i proricanja. Prorok ima dar otkrivenja (rijeĉ mudrosti, rijeĉ znanja i/ili dar razlikovanja duhova) u djelovanju zajedno s prorokovanjem

Vaţno je shvatiti da duhovne stvari moţemo zloupotrijebiti, baš kao i prirodne stvari.

Neki ljudi to ne shvaćaju. Misle da zato što je nešto duhovno, mora biti savršeno – ne moţe se zloupotrijebiti.

Poznavao sam ljude koji su nekada bili bogati ali su bankrotirali jer su poslušali neĉije prorokovanje kako da uloţe novac.

Sjećam se dragog ĉovjeka s jednog od mojih sastanaka. Znao sam ga iz viĊenja, ali

ga zapravo nisam bolje poznavao. Nisam znao da on nije nikada ulazio u poslovni dogovor bez savjetovanja s takozvanim 'prorokom'.

38

Rekao sam mu, „Imam dojam da ti ovo moram reći. Izgubit ćeš sve što imaš i bankrotirati ako nastaviš slušati toga koji te savjetuje!“

Nije me poslušao. Bio je veoma bogat, a sad je izgubio kuću i sve što je imao. Vidio

sam da se ovakve stvari dogaĊaju ne samo jednom, već mnogo puta.

Vidio sam sluţbenike koji su izgubili svoje sluţbe zbog laţnog prorokovanja.

Trebaš prosuĊivati proroštva kroz Boţju Rijeĉ. Ako proroštvo nije u skladu s Njom, tada nije ispravno.

Kao drugo, moraš prosuĊivati osobna proroštva prema onome što imaš u svom

duhu. Ako nemaš to u svom duhu, to proroštvo ne prihvaćaj. Kroz mnoge godine sluţbe intenzivno sam putovao. Gdje god sam išao, uvijek je

netko imao 'rijeĉ' od Gospodina za mene - ponekad dvije ili tri. Kroz sve te godine samo jedna ili dvije od njih bile su toĉne.

Ne gradi svoj život na proroštvima. Ne dopusti da ti proroštva usmjeravaju život.

IzgraĎuj svoj život na Riječi! Neka sve ostalo bude sporedno. Stavi Božju Riječ na prvo mjesto!

Ljudi ponekad kaţu, „Pa, ako to ĉini Bog, onda mora biti u redu.“ Moraš shvatiti da nije egzaktno Bog koji to ĉini. To prorokuju ljudi pod nadahnućem

Duha Boţjeg. Bilo što s ĉime ĉovjek ima veze, nije savršeno. Duh Boţji je savršen.

Darovi Duha u njima su savršeni. Ali svakako nisu uvijek savršeni u manifestaciji, zato što se manifestiraju kroz nesavršene posude. To je razlog da se proroštva i jezici s

tumaĉenjem trebaju prosuĊivati kroz Boţju Rijeĉ.

1.Kor.14:29-30, "Od proroka pak neka govore dvojica ili trojica, drugi neka

rasuĊuju. Ali ako drugomu uza nj bude što objavljeno, prvi neka šuti.“

„Od proroka neka govore...“ Ovdje Biblija govori o prorocima, a ne onima koji prorokuju. Nemoj prihvaćati nešto samo zato što je to prorok rekao. Moraš to prosuditi u

skladu s Biblijom. Mi ne prosuĊujemo ljude. Mi prosuĊujemo ono što je reĉeno.

Pogledajmo 30. stih. „Ali ako drugomu uza nj bude što objavljeno...“, (drugom

proroku.) Proroci imaju otkrivenja. I drugi ih povremeno mogu dobiti, ali proroci imaju tu sluţbu.

1.Kor.14:32, „Proroĉki su duhovi prorocima podloţni.“

Netko je rekao, „Bog me natjerao da to uĉinim. Nisam mogao da to ne kaţem.“ Proroĉki duhovi podloţni su prorocima. To znaĉi da osoba to ne mora reći. To izlazi i iz

njegovog duha. To mu je podloţno. Dar jezika, tumaĉenje jezika i prorokovanje djeluju pod pomazanjem Duha. Moguće je da nam Gospodin ovim naĉinima daje rijeĉ znanja, mudrosti, ili otkrivenja, već kako nam je potrebno. Mi pokrećemo djelovanje jezika i

tumaĉenje jezika. Mi smo oni koji to izgovaramo.

Ĉesto puta kad se Boţji Duh pokrene, svatko tko zna prorokovati, to moţe ĉiniti - ali,

to ne znaĉi da treba. Isto tako, kada se Duh manifestira, svatko tko je u sluţbi dara jezika i tumaĉenja jezika moţe govoriti - ali to ne znaĉi da treba. Budi potaknut Duhom – u protivnom sjedi i pusti da se Bog kreće kroz onoga koji je potaknut.

Prije mnogo godina drţao seriju veĉernjih sastanaka u crkvi. Svaku veĉer, otprilike u isto vrijeme i na istom mjestu, baš kad bi se poĉelo sa sakupljanjem priloga, jedna ţena

bi ustajala i govorila u jezicima. Svaku veĉer je govorila istu stvar, u jezicima. Nakon par sastanaka i ja sam mogao govoriti to isto. Ako nitko ne bi tumaĉio, ona bi i to uĉinila. To je bilo kao da netko izlijeva hladnu vodu na ljude i umrtvljavalo je sluţbu.

Pastor te zajednice me je zamolio da odrţim pouĉavanje jedno nedjeljno jutro kad on bude van grada. Završio sam malo ranije nego što je uobiĉajeno. Jedan od Ċakona me

upitao, „Brate Hagin, mogu li te nešto pitati?.“ „Dobro“, rekao sam. Mislio sam da je u vezi s onim o ĉemu sam pouĉavao.

39

Rekao je, „Kad se poruke u jezicima zajedno s tumaĉenjem daju zajednici, ne bi li to trebao biti blagoslov? Treba li to oboriti sluţbu?“

Ta draga ţena sjedila je baš ispred mene.

Rekao sam, „To je van teme. Radije ne bih sada ulazio u to.“ Ali ostali, i neki od voĊa crkve, su kazali, „Mi moramo odgovoriti na to.“

Stoga sam rekao, „Ako je to u Duhu, tada će sluţbu visoko uzdići. Neće je gurati prema dolje.“

Ţena je bila dovoljno inteligentna da ovo primijeti, pa je prišla i rekla, „Bila sam u

krivu, zar ne?“ „Da sestro, tako je.“

„I mislila sam to, cijelo vrijeme. Unutar mene bio je svjedok koji je to znao. Ali ja sam ţeljela da me Gospodin upotrijebi. Prestat ću s time.“

„Hvala! Vi ste pravi blagoslov za crkvu“, rekao sam joj.

Drugi su se moţda malo naljutili u vezi s tim, govoreći, „Oni ne dopuštaju Bogu da djeluje.“

Ponekad se dogaĊa da ljudi, kao ova ţena, govore bez poticaja Duha. To ne znaĉi da njen dar jezika nije istinski. MeĊutim, bio je u nesavršenom djelovanju. Bio je krivo upotrjebljen.

Upozoravam ljude da budu vrlo oprezni u pogledu osobnih proroĉanstava. Mnogi ţivoti su doţivjeli brodolom i upropastili se zbog neopreznosti u vezi osobnog

proroĉanstva. Nemoj ući u brak s nekim samo jer ti je netko prorekao da to trebaš. Vidio sam mnogo takozvanih 'proroĉanstava' kroz sve ove godine. I nikada nisam vidio da

jedan od tih brakova funkcionira. Domovi se raspadaju zbog takozvanih proroĉanstava.

Isto tako, nemoj ulaziti u sluţbu jer ti je netko rekao da bi trebao. Neka to doĊe iz tvoje nutrine. Tada, ako proroštvo potvrdi ono što već imaš, ono je u redu. Kada mi se

ukazao u viziji 1959., Isus mi je rekao, „Ako proroštvo potvrĊuje ono što već imaš, prihvati ga. Ako ne potvrĊuje, tada ga ne prihvaćaj.“

Duh Sveti je rekao: " Odvojite mi Barnabu i Savla za djelo za koje sam ih odredio." (Djela 13:2). On ih je već bio pozvao. Ovo je bila samo potvrda.

U posljednjoj crkvi u kojoj sam bio pastor, bio je jedan mladić koji je duhovno sijao.

Moja supruga je to primijetila, „Vjerujem da je na njemu ruka Gospodnja. Bog ga zove u sluţbu.“

„I ja imam to uvjerenje. Ali neću nikoga 'pozvati'. Neću nikome reći da je pozvan, ĉak i ako to zna.“

Evo zašto. Kada netko stupi u sluţbu, to nije uvijek lako. Pavao je zato rekao

mladom sluţbeniku, Timoteju, „Ti dakle podnesi teškoće, kao dobar vojnik Isusa Krista“ (2.Tim.2:3). Kada put postane teţak – a bit će – moţeš imati pobjedu. Budući će

biti teškoća, netko tko nije uvjeren da je pozvan moţe reći, „Išao sam samo zato jer mi je otac tako rekao.“ Ili, „Netko mi je prorokovao; a ja zapravo ne znam jesam li pozvan.“ Ali onaj tko uĉini takvo posvećenje iz vlastitog duha, koji zna da ga je Bog pozvao,

opstat će ako proĊe kroz vatru i duboku vodu. I tako, ništa nisam rekao tom mladiću. No, jedne nedjeljne veĉeri svi smo bili u

molitvi. Ja sam polagao ruke na ljude i molio onako kako bi me Bog vodio. Zaustavio sam se kraj tog mladića koji je bio na koljenima u intenzivnoj molitvi. Otvorio sam usta da se pomolim, ali sam ĉuo kako mi naviru slijedeće rijeĉi, „Ovo je potvrda onoga što

sam ti rekao danas popodne u tri sata dok si molio dolje u podrumu. Ti sti traţio potvrdu i to je to. Ja sam bio taj koji ti je govorio!“

Nakon molitvene sluţbe, pitao sam ga, „Jesi li molio dolje u podrumu popodne u tri sata?“

(Htio sam provjeriti – ako sam u krivu, ţelim se ispraviti. Ako sam promašio, da

priznam, „Pogriješio sam.“ Nemoj se bojati reći, „Pogriješio sam.“ Kad sam poĉeo uĉiti voziti auto, pogriješio sam nekoliko puta prošavši preko ploĉnika. Ali nisam odustao od

voţnje zbog greške. Isto tako moramo imati osjećaja i za duhovne stvari. Samo zato što

40

sam pogriješio, neću odustati. Nastavit ću naprijed. Ali ću to sagledati da ne bih ponovo napravio istu grešku. Zato sam provjeravao da mogu vidjeti.)

Taj mladić je odgovorio, „Da, molio sam. Znaš, brate Hagin, osjećao sam već netko

vrijeme da Gospodin ima poziv za moj ţivot, ali još nisam rekao niti da niti ne. Zato sam proveo vrijeme dolje u podrumu moleći, meditirajući, ĉitajući Bibliju, ĉekajući na

Gospodina. Osjetio sam da mi Gospodin govori slijedeće, 'Pozvao sam te u sluţbu i potvrdit ću to na veĉerašnjoj sluţbi.' Ali nisam znao na koji naĉin.“

Zapamti - ako ti osobno proroĉanstvo ne svjedoĉi ili ne potvrdi ono što već imaš,

tada ga ne prihvaćaj. Sve dok dar prorokovanja ostaje u podruĉju govora ljudima za pouku, bodrenje, i

utjehu, dotle je i ĉudesan. Ovo hrabri. Ali mnogo puta netko s darom prorokovanja moţe vidjeti nekoga u sluţbi proroka sa rijeĉju predviĊanja budućnosti. Tada moţe poĉeti misliti, „I ja prorokujem, dakle i ja to mogu ĉiniti.“ Tada izlazi u podruĉje u kojem ne bi

trebao biti. Na jednom od seminara koje smo drţali u Tulsi prišla mi je ţena koja je tu stigla s

grupom iz susjednog grada. Rekla je, „Brate Hagin, ovo je sve novo za nas. U našem gradu jednom tjedno imamo molitvenu grupu. Pitala bih vas nešto u vezi s tim. Neki misle da sam u krivu, ali ja ne mislim da je ono što radimo dobro. Zapravo, i ne znam

moţe li se to nazvati molitvenim sastankom – sve što se uopće rade jest da polaţu ruke jedni na druge i prorokuju. Provedu ĉitavo popodne prorokujući jedan nad drugim. I

nikada nisam dobila ništa drugo osim loših proroĉanstava. Prorokovali su mi da će mi majka umrijeti kroz 6 mjeseci. To je bilo prije 18 mjeseci i ona nije umrla. Zatim su mi

prorokovali da će me suprug napustiti. On nije spašen ali je dobar ĉovjek i volim ga. Nemamo nikakvih problema. Ovo su samo dva primjera. Uvijek dobivam proroĉanstva da će se dogoditi nešto loše - ali ništa loše se nikada nije dogodilo.“

„Ne“, odgovorio sam, „niti će se dogoditi. Ti si Boţje dijete.“ „Onda je to zlouporaba?“, upitala je.

„Da“, rekao sam. Moramo znati ove stvari. Bebe lako mogu biti zavedene i obmanute. Mogu lako sići

sa staze. Zbog toga je Pavao pisao crkvi u Korintu o tim stvarima.

26. VODSTVO PUTEM VIZIJE

„U Cezareji bijaše neki ĉovjek imenom Kornelije, satnik takozvane italske ĉete, poboţan i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu. U viĊenju negdje oko

devete ure dana ugleda on jasno anĊela Boţjega gdje dolazi k njemu i veli mu…“, Djela 10:1-3

Ponekada Gospodin vodi kroz vizije.

Kornelije je bio poboţan ĉovjek ali nije bio nanovo roĊen. Nije znao o Isusu. Bio je

ţidovski prozelit. AnĊeo koji se pojavio u viziji nije mu mogao propovijedati evanĊelje. Bog nije pozvao anĊele nego ljude da propovijedaju evanĊelje. MeĊutim, anĊeo je rekao Korneliju kamo da pošalje ljude po onoga koji zna propovijedati radosnu vijest i koji će

mu reći kako će se spasiti. Kornelije je vidio anĊela u viziji. AnĊeli takoĊer imaju sposobnost, kako Bog dopusti,

da prime na sebe vidljivi oblik koji se moţe vidjeti tjelesnim oĉima, kao što moţeš vidjeti fiziĉku osobu.

Hebr.13:2, „Gostoljubivosti ne zaboravljajte, jer su njom neki, a da nisu

znali, pogostili anĊele.“

Kornelijevo iskustvo Pismo naziva vizijom (Dj.10:3). To je bila duhovna vizija. On je

vidio u duhovni svijet, a tu su anĊeli. Da su drugi bili prisutni, oni ne bi vidjeli ništa. No da je anĊeo uzeo vidljivi oblik, tada bi ga svatko mogao vidjeti.

41

Postoje tri vrste vizija: duhovne vizije, vizije u zanosu i otvorene vizije.

U duhovnoj viziji ti vidiš oĉima svoga duha - ne tjelesnim oĉima. Kada je Pavao vidio Gospodina u Djelima 9, to je bila duhovna vizija. On ga nije vidio fiziĉkim oĉima.

Djela 9:8, „Savao ustade sa zemlje, ali otvorenim oĉima nije vidio ništa. Nato ga vodeći za ruku uvedoše u Damask.“

Kad je Gospodin govorio Savlu, oĉi su mu bile zatvorene. Stoga, što god da je Pavao vidio, nije bilo tjelesnim oĉima. To znamo jer Biblija kaţe da je bio slijep kad je otvorio oĉi.

Druga vrsta vizije je kada netko padne u zanos. Kornelije nije pao u zanos - ali Petar jest.

Djela 10:9-11, „Sutradan, dok su oni putovali i pribliţavali se gradu, uziĊe Petar oko šestog sata na krov kuće moliti. Ogladnje i zaţelje nešto pojesti. I dok su mu pripravljali jelo, on pade u zanos: gleda otvoreno

nebo i neku posudu - sliĉnu veliku platnu zavezanu na ĉetiri roglja – gdje silazi spušta se na zemlju.“

Kada netko padne u zanos (trans), tada su mu tjelesna ĉula neaktivna. U tom trenutku on ne zna gdje se nalazi. Nije nesvjestan, ali ne zna što se dogaĊa oko njega. Svjesniji je duhovne stvarnosti nego materijalne.

Treća vrsta vizije jest ono što nazivam otvorenom vizijom. Vizija koju sam imao u El-Pasu 1959. godine, bila je otvorena vizija. Oĉi su mi bile širom otvorene. Tjelesna ĉula

su bila aktivna. Nisam pao u zanos. Isus je ušao u moju sobu. Vidio sam ga tjelesnim oĉima.

Od svih vizija koje sam imao, samo su dvije bile otvorene vizije. Tri su se dogodile kada sam pao u zanos, a ostale su bila duhovne vizije.

Postojale su razliĉite vrste vizija u Djelima apostolskim. Postoje razliĉite vrste vizija i

danas. Na primjer, u vizijama neke stvari mogu biti simboliĉne. Tako je bilo u Petrovoj viziji.

On je vidio sve vrste gmazova, i ĉiste i neĉiste. Morao je razmišljati nad tom vizijom da bi je razumio (Djela 10:19). Duh mu je progovorio dok je on razmišljao o viziji i zapovjedio mu da s tri ĉovjeka poĊe u Kornelijevu kuću. Petar još uvijek nije znao što je

toĉno vizija znaĉila. Ali kad je otišao, stvari su se poĉele dogaĊati i poĉeo je razumijevati da je Bog pozvao i pogane da se spase baš kao i Ţidove.

Djela 8:26-29, „AnĊeo Gospodnji reĉe Filipu: "Ustani i idi prema jugu, na

put koji se spušta iz Jeruzalema u Gazu. On je pust." Filip ustade i ode. I najedanput naiĊe neki Etiopljanin, dvoranin, visoki dostojanstvenik

kandake, etiopske kraljice, i nadglednik cijele njezine riznice. Hodoĉastio je u Jeruzalem te se vraćao kući, sjedeći u svojim kolima i ĉitajući proroka Izaiju. Tada Duh reĉe Filipu: 'Hajde i primakni se tim kolima!'“

Neki ljudi crkve priznaju da je Gospodin govorio apostolima, kao na primjer Petru, ali da su ti boţanski posjeti bili samo za apostole. Filip nije bio apostol. On je bio izabran za

Ċakona (Djela 6:5). Najviša sluţba koju je on vršio bila je sluţba evanĊelista (Djela 21:8). Nije li tuţno da su ljudi u crkvi lišeni blagoslova i nadnaravnih manifestacija koje bismo trebali imati, zato što su zatvorili poglavlje nadnaravnog govoreći, „To je bilo

samo za apostole. Sve to je prestalo kada su apostoli Novog Zavjeta umrli.“

Djela 9:10-12, „U Damasku bijaše neki uĉenik imenom Ananija. Njemu u

viĊenju reĉe Gospodin: "Ananija!" On se odazva: „Evo me, Gospodine!“ A

42

Gospodin će mu: „Ustani, poĊi u ulicu zvanu Ravna i u kući Judinoj potraţi Tarţanina imenom Savla. Eno, moli se“; i u viĊenju vidje ĉovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaţe na nj ruke da bi progledao.“

Ananija nije bio Ċakon. On je bio samo uĉenik, odnosno ono što bismo mi danas rekli - laik. Ipak Gospodin ga je koristio. I mi bismo se trebali staviti u poziciju u kojoj nas

Gospodin moţe koristiti kako On to vidi. Ne moramo ĉekati viziju prije nego što uĉinimo nešto za Boga. On nam moţe dati viziju, ali i ne mora. Moţe nam se ukazat anĊeo, ili ne mora.

Za mene je bile velika ĉast govoriti u crkvi jednog velikog Boţjeg ĉovjeka, koji je u to vrijeme bio u sedamdesetim godinama. Ispunio se Duhom davno, na prijelazu iz 19. u

20. stoljeće, a 1912 otišao kao misionar u Kinu. Priĉao mi je o mnogim veliĉanstvenim iskustvima koje je doţivio.

Petkom uveĉer je u crkvi drţao prouĉavanja Biblije. (Vjerujem da je on bio jedan od

najboljih uĉitelja Pisma - i ja sam mnogo toga ĉuo od njega). Rekao je da bi pouĉavao o razliĉitim temama, već kako ga je Gospodin usmjeravao, ali je takoĊer dopuštao da

zajednica napiše na komadu papira teme po njihovom prijedlogu. Jednom prilikom većina zajednice je napisala, „Ţeljeli bismo ĉuti uĉenje o anĊelima. Nikada nismo slušali uĉenja na tu temu.“

Kako je proveo nekoliko godina pouĉavajući u jednoj od najboljih pentekostalnih biblijskih škola, mislio je da će tu temu moći obraditi u dva tjedna. Ali je rekao, „Što sam

više prouĉavao, postajalo je sve veće. Pouĉavao sam šest tjedana i još uvijek nisam obuhvatio ĉitavu temu.“

Nedugo nakon tog pouĉavanja o anĊelima bio je na poslovnom sastanku s voĊama denominacije u kojoj se nalazio. Jedna od tema diskusije ticala se jednog ĉlana denominacije koji je tvrdio da je vidio anĊela. Govorio je da ga je anĊel upućivao u

pogledu njegove sluţbe. Bili su blizu toga da ga iskljuĉe iz denominacije. Taj uĉitelj Biblije mi je rekao, „Ja sam tu samo sjedio i slušao. Nisam ni komentirao.

Nikada ne govorim dok nisam pozvan da nešto kaţem. Mogao sam vidjeti u kojem smjeru to ide; bili su spremni iskljuĉiti ĉovjeka iz denominacije.“

Konaĉno je jedan brat ustao i rekao, „Vjerujem da trebamo ĉuti brata S. On je s

nama od poĉetka pokreta. On je jedan od naših najsposobnijih Biblijskih uĉitelja, Poslušajmo što on ima za reći.

Rekao mi je kako im je poĉeo priĉati o uĉenju o anĊelima koje je upravo priveo kraju u svojoj crkvi. Zatim je rekao, „Kao prvo, nisam ni najmanje zabrinut zato što je jedan od nekoliko tisuća naših sluţbenika vidio anĊela. Ono što me zabrinjava jest to što ih

veći broj nas ne vidi. Kao drugo, ako ovog ĉovjeka iskljuĉimo zato što je vidio anĊela koji ga je upućivao u sluţbi, što ćemo ljudima dati umjesto toga? Imamo li nešto bolje?

Nešto natprirodnije? Nešto što je više u skladu s Pismom? Ako nemamo, mislim da je bolje da ostanemo na ovome što imamo.“

Netko je iznenada skoĉio na noge i rekao, „Ja sam za to da ovo pustimo i

zaboravimo.“ To su na kraju i izglasali.

1963. moja kancelarija je zauzimala samo jednu sobicu u mojoj maloj kući u

Garlandu. Baš i nije sliĉila na kancelariju. Kontaktirali su me neki ljudi iz drugog grada. Rekli su, „Ako preseliš svoj ured u naš grad, mi ćemo ti srediti kancelariju. Kupit ćemo svu uredsku opremu, zaposliti tajnicu i financirati plaće. Ti nećeš trebati ništa platiti.

Samo dopusti da objavimo neke od tvojih materijala.“

Drugi ĉovjek, elektrotehniĉar po struci, mi je rekao, „Brate Hagin, ako mi dopustiš,

napravio bih audio zapise od tvojih propovijedi. Neće te ništa koštati. To ću besplatno uraditi.“

Ove ponude su dobro zvuĉale. Ĉovjek bi pomislio da Bog mora biti iza toga. U to

vrijeme sam se molio s jednom grupom. Imali smo posebno vrijeme za sluţbu Gospodinu. To je bila atmosfera iz Djela 13:1-2 – atmosfera u kojoj se Bog pokreće.

43

Dok sam sjedio u molitvi, ispred mene je iznenada stao Isus. Oĉi su mi bile zatvorene. To je bila duhovna vizija. Nisam pao u zanos. Toĉno iza Isusa, na oko dva koraka, stajao je veliki anĊeo. I ranije sam viĊao anĊele - ali nikada tako velikog. Bio je

visok oko 2,5 m. Isus mi je govorio o nekim stvarima. (I sve što mi je rekao dogodilo se.) S vremena

na vrijeme, dok mi je govorio, svratio bih pogled na anĊela. Kada bih to uĉinio, anĊeo bi otvorio usta i poĉeo nešto govoriti. Kad bih vratio pogled na Isusa, on bi prestao govoriti.

Kad je Isus prestao govoriti, upitao sam, „Tko je ova osoba? Što ona predstavlja?“ Isus je rekao, „To je tvoj anĊeo.“

„Moj anĊeo?“

„Da“, rekao je, „tvoj anĊeo. Ĉitao si u Pismu da sam govorio o djeci ĉiji su anĊeli neprestano pred licem mog Oca. Ne ostaješ bez anĊela samo zato što odrasteš.“

(Nije li to utješno! Imam velikog anĊela koji me svugdje prati! Slava Gospodinu!)

„Što on ţeli?“, upitao sam.

Isus je odgovorio, „Ima poruku za tebe.“ Rekao sam, „Ti priĉaš sa mnom; zašto mi Ti ne predaš poruku? Zašto moram slušati

anĊela? Osim toga, Rijeĉ Boţja kaţe da su svi oni koje vodi Duh Boţji sinovi Boţji. Ja

imam Svetog Duha. Zašto mi On ne moţe govoriti?“ Isus je imao milosti i strpljenja sa mnom. Rekao je, „Jesi li ikada proĉitao u mojoj

Rijeĉi gdje je anĊeo Gospodnji rekao Filipu da ide na put za Gazu? Zar to nije bilo vodstvo? Nije li se moj anĊeo ukazao Korneliju, a on nije bio ni nanovo roĊeni ĉovjek?

Nije li mu anĊeo rekao što da radi?“ Dao mi je još nekoliko primjera iz Novog Zavjeta.

Na kraju sam rekao, „Dovoljno je. Poslušat ću.“ Zatim sam pogledao gore u velikog

momka i rekao, „O ĉemu se radi?“

AnĊeo je poĉeo, „Poslan sam iz prisutnosti Svemogućeg Boga da ti kaţem da ne

dopustiš tim ljudima (naveo je imena) da ti osnuju ured. Oni imaju skriveni motiv. Oni će kontrolirati tvoju sluţbu jer će uloţiti sav svoj novac.“

Zatim je izgovorio ime ĉovjeka koji je bio radio i elektro-tehniĉar i rekao, „Nemoj mu

dati ni jednu od tvojih traka. On ima skriveni motiv Ako ih dobije u svoje ruke, kontrolirat će ih. Ja sam poslan iz prisutnosti Svemogućeg Boga da ti to kaţem.“

„Zatim sam poslan iz prisutnosti Svemogućeg Boga da ti kaţem ovo: Dobit ćeš novac da osnuješ svoju kancelariju i da sam izdaš svoje knjige i kasete. Ti ćeš biti glava toga, jedini šef, jer ću ti ja reći što da radiš, a ne ljudi. Za 4 mjeseca, kada sve bude plaćeno i

sreĊeno, imat ćeš dovoljno novca da kreneš u tom pravcu.“

Kada je to vrijeme došlo, imao sam $4.000 što je bilo dovoljno da uĉinim ono što mi

je Gospodin rekao. To je bio poĉetak ove sluţbe.

Mogao bih još toga reći, ali ovo je dovoljno da pokaţe da se ovakve stvari dogaĊaju. No ovo ţelim naglasiti – iako nas Gospodin vodi kroz vizije i kroz druge natprirodne

manifestacije, potaknuo bih vas da NE traţite vizije. Moţete se naći van podruĉja Rijeĉi gdje vas Ċavao moţe prevariti. Mi više volimo imati direktnu rijeĉ vodstva, ali je uvijek

nećemo imati. Stoga je nemoj pokušati proizvesti ako ona nije tu. Nigdje u Bibliji ne piše da je itko traţio viziju kada je ona došla. Vizije se dogode bez da ih itko traţi.

Budi zadovoljan, ako je to sve što imaš, da slijediš unutarnje svjedoĉanstvo. Ali uĉi,

vjeţbaj i razvijaj svoj ljudski duh tako da unutarnje svjedoĉanstvo postane sve stvarnije za tebe.

Tada, ako Gospodin vidi pogodnu priliku za nadnaravnu posjetu i manifestaciju, samo Mu se zahvali na tome.

Znaj da su anĊeli Boţji s tobom. Tvoj anĊeo je s tobom vidio ti njega ili ne.

44

27. SLUŠAJ SVOJE SRCE

„Kad je prošlo dulje vremena i plovidba već postajala pogibeljna – bijaše,

naime, već minuo i Veliki post – Pavao ih opominjaše: 'Ljudi - govoraše im - vidim da će plovidba biti s mukom i s velikom štetom ne samo po tovar i

laĊu nego i po naš ţivot.“ Djela 27:9-10

Pavao nije rekao, „Gospodin mi je rekao da će …“. On je jednostavno rekao, „vidim da će“ tako biti. U svom duhu, Pavao je imao unutarnju viziju, unutarnji predosjećaj,

unutarnje svjedoĉanstvo da bi putovanje moglo biti opasno. To je primarni naĉin kojim sve nas Bog vodi

Pavao to nije opazio razumom. Nije imao neku vrst 'vibracije' ili duševnog iskustva. Ne sviĊa mi se ta stvar s 'vibracijama'. Duhovna opaţanja nisu u podruĉju duše. U Bibliji nećeš pronaći duševna iskustva. TakoĊer, Pavao to nije opazio fizički. On je imao

svjedoĉanstvo u svom duhu.

To svima nama pripada. Sveti Duh koji ţivi u našem duhu mora komunicirati s nama

preko našeg duha – ne preko našeg uma. Zbog toga naš duh zna stvari koje tvoja glava ne zna. Ali mi nismo nauĉili slušati svoj duh, a ponekad to nerado i radimo.

Razlog zbog kojeg mi, Duhom ispunjeni vjernici, ne uspijevamo, griješimo i

podbacujemo, jest taj što naš duh, koji bi nas trebao voditi, drţimo zakljuĉan u zatvoru. Na prijestolje je sjelo znanje, odnosno intelekt.

Svaka osoba koja zatvara svoj duh i nikad ga ne sluša - jer je ĉovjekov duh svjetiljka Gospodinu - postaje invalid u ţivotu i lak plijen sebiĉnim i lukavim ljudima.

Moja supruga i ja drţali smo sastanak za jednu pastoricu – jako duhovnu i lijepu

ţenu - koja nam je ispriĉala slijedeću prĉu. U njen grad je došao evanĊelista. Obišao je sve crkve u gradu radi suradnje u

organizaciji velikog skupa. Unajmio je gradsku dvoranu. Ţalosno je to reći, ali nisu svi ljudi koji su u sluţbi pošteni. Budući je taj ĉovjek imao lošu kreditnu sposobnost,

gradska dvorana je zahtijevala da je plati unaprijed. Zbog toga je ĉovjek otišao do pastorice. Ona je bila dovoljno lakovjerna da kaţe da će njena crkva uzeti odgovornost za $3.000 najma i za oglašavanje u novinama. Sastancima je svaku veĉer prisustvovalo

2.000 do 3.000 ljudi. Ĉovjek je skupio mnogo novaca, ali je napustio grad bez da je platio i jedan raĉun. Crkva ove ţene morala je uzeti $5.000 od fonda da pokrije troškove

tog evanĊeliste. Ta ţena, pastor mi je rekla, „Brate Hagin, da sam slušala svoje srce, ovo nikad ne

bih napravila.“

Rekao sam joj, „Ĉuo sam da ste novac dobili natrag.“ „Naravno da jesam“, nastavila je, „saznala sam gdje, u drugoj drţavi, je odrţavao

skup. Kupila sam avionsku kartu i otišla tamo. Sluţba je već poĉela. Ĉekala sam. U trenutku kad je došlo vrijeme za sluţenje njemu, krenula sam niz prolaz prema podiju. Vratar me pokušao zaustaviti. Rekla sam, 'Ne! Ja sam sluţbenica evanĊelja, ţelim vidjeti

varalicu.' Popela sam se na podij i sjela kraj njega. Rekla sam mu, 'Došla sam po svojih $5.000. Veĉeras ću uzeti sakupljene priloge. Donijela sam i torbu. U nju ćemo ubaciti

ĉitavo davanje. I ostat ću ovdje svaku veĉer sve dok se ne nadoknadi sav novac iz moje crkve.'

On je poĉeo, 'Ali, mi sada...'

A ja sam nastavila, 'Ne, ako mi ne vratite sav novac, u trenutku kad poĉne sluţenje vama, doći ću za govornicu i ispriĉati ljudima što se dogodilo. I ne samo to, pratit ću vas

iz sastanka na sastanak i na svakom od njih ću se oglasiti i reći ljudima što ste uĉinili.' Nakon dva dana ta ţena je uspjela dobiti svoj novac i vratila se kući. Svaka ĉast na

njenoj hrabrosti.

45

Ali ono što ţelim istaknuti jest ono što mi je rekla, „Brate Hagin, da sam slušala svoj duh, to se nikada ne bi dogodilo. Ne mislim na glas, niti mali, tihi glas, već da sam slušala unutarnje svjedoĉanstvo. Imala sam kontrolu u svom duhu. Da sam to slušala,

ne bih se zauzela za njegove dugove. Kad bismo slušali svoje srce - unutarnje svjedoĉanstvo, ili unutarnji glas - ne bismo

uĉinili neke stvari koje jesmo. Ja sam izgubila novac jer nisam slušala to unutarnje svjedoĉanstvo. Unutar sebe sam znala da ne trebam uraditi neke stvari. Zašto sam ih uradila?“ Zašto svatko od nas ne sluša unutarnje svjedoĉanstvo?

Ali samo zato što si pogriješio, nemoj odustati. Ne odustaješ na tjelesnom planu samo zato što si pogriješio. Ako usred noći zazvoni telefon i ti se spotakneš na stolicu i

padneš na pod pokušavajući odgovoriti, nećeš ostati leţati dolje. Ustaješ i javljaš se na telefon. Samo zato što si uganuo ĉlanak ili povrijedio prst na nozi, tjelesno, ne odustaješ. I samo zato što si 'duhovno' uganuo ĉlanak ili povrijedio prst na nozi, nećeš

odustati.

Kao što sam rekao, osoba koja drţi svoj duh zatvoren i nikad ga ne sluša postaje

osakaćena u ţivotu. Osoba koja sluša svoj duh jest muškarac ili ţena, djeĉak ili djevojĉica koja se uspinje ka vrhu!

Kad bi kršćani samo ispitivali svoju nutrinu u pogledu najvaţnijih ţivotnih dogaĊaja,

znali bi što treba napraviti.

Ne trebaš traţiti vodstvo onda kad ti je Pismo već reklo što trebaš ĉiniti. Idi i uradi

to. Biblija ti govori kako djelovati u svakoj ţivotnoj okolnosti. Govori muţevima kako postupati sa suprugama i obrnuto. Govori roditeljima kako postupati s djecom. Govori

djeci kako da reagirati na roditelje. Biblija govori svakome od nas da hodamo u ljubavi – boţanskoj ljubavi. A ta boţanska ljubav, koja ne traţi svoje, takoĊer je stvar srca.

28. KAKO VJEŢBATI LJUDSKI DUH?

„Duh ĉovjeĉji je svijeća Gospodnja“, (Izr.20:27).

Gospodin nas prosvjetljuje i vodi kroz naš duh. Ako je to tako - a jest - tada trebamo postati više duhovno svjesni Trebamo postati više svjesni ĉinjenice da smo duhovna bića, ne samo mentalna (duševna) i tjelesna. Trebamo vjeţbati svoj duh tako da on

postane sve sigurniji vodiĉ.

Ono što je koĉilo kršćanski svijet kao cjelinu jest ĉinjenica da smo više fiziĉki svjesni

(tjelesno svjesni) i mentalno svjesni (duševno svjesni) nego duhovno svjesni. Razvili smo tijelo i dušu, a duh smo ostavili netaknut.

Na traci imam snimljeno uĉenje koje je pomoglo mnogim kršćanima u ovom podruĉju. Na jednom od sastanaka, mladi ĉovjek kojeg dobro poznajem, dao je svoje svjedoĉanstvo o tome kako mu je pomoglo.

Prije nekoliko godina, kada je imao 32 godine, ušao je u biznis. Ostavio je radno mjesto na kojem je zaraĊivao $5.500. U to vrijeme bio je samac i taj novac je koristio

kako za ţivotne troškove tako i za ulaganja. U jednom trenutku njegove zalihe su splasnule na $50.

Dao je slijedeće svjedoĉanstvo: „ Slušao sam trake brata Hagina. Tri su bile o vjeri i

priznavanju, a jedna se zvala 'Kako obuĉavati ĉovjekov duh?' Svaku veĉer sam išao u krevet slušajući tu kasetu. Slušao bih je i ujutro dok sam se brijao. Slušao sam je iznova

i iznova – vjerojatno stotine puta – dok ta poruka nije ušla u moj duh. Zatim, slušajući svoj duh i koristeći vjeru, stekao sam imovinu od $30 milijuna.“

Taj mladi ĉovjek sada ima tek 38 godina. On nije propovjednik. On je poslovni

ĉovjek. Priĉao mi je kako mu je duh govorio i rekao kako da uloţi novac i kupuje zemlju.

46

Dat ću vam suštinu uĉenja sadrţanog na toj kaseti u poglavlju:'Kako obuĉavati ĉovjekov duh?'

Tvoj duh se moţe educirati baš kao i um. Moţe se razvijati i vjeţbati kao i tijelo. Evo

ĉetiri pravila na osnovu kojih moţeš vjeţbati i razvijati svoj duh:

1. Meditacijom nad Rijeĉi

2. Prakticiranjem Rijeĉi

3. Stavljanjem Rijeĉi na prvo mjesto

4. Trenutnom pokoravanju glasu svoga duha

1. MEDITACIJA NAD RIJEČI

Najduhovniji muškarci i ţene koje poznajem su oni koji odvajaju vrijeme za meditaciju nad Boţjom Rijeĉi. Ne moţeš razviti duhovnu mudrost bez meditacije. Gospodin je ovu ĉinjenicu pokazao Jošui odmah nakon Mojsijeve smrti na samom

poĉetku Jošuine sluţbe.

Jošua 1:8, „Neka se knjiga Zakona ne udaljava od tvojih usta; razmišljaj

(meditiraj) o njoj danju i noću, da se moţeš pridrţavati svega što je u njoj napisano: jer tada ćeš uĉiniti svoj ţivot prosperitetnim (uspješnim), i tada ćeš imati dobar uspjeh.“ (prijevod King James Version)

Ako Gospodin nije ţelio da Jošua bude prosperitetan (u blagostanju, da mu sve cvijeta), zašto mu je rekao kako da prosperira? Ako nije ţelio da Jošua bude uspješan,

zašto mu je rekao kako da postigne dobar uspjeh? Gospodin je ţelio da Jošua bude uspješan - On ţeli da i ti budeš uspješan.

Parafrazirajući ovu istinu jezikom Novog Zavjeta, rekli bismo, „Boţja Rijeĉ - Novi Zavjet – neka se ne udaljava od tvojih usta. meditiraj (razmišljaj) o njoj danju i noću, da se moţeš pridrţavati svega što je u njemu napisano: jer tada ćeš svoj ţivot uĉiniti

prosperitetnim i imat ćeš dobar uspjeh.“

Ako si ikada ţelio uĉiniti nešto veliko u ţivotu, tada uzmi vrijeme za meditaciju nad

Božjom Riječi. Poĉni sa 10 ili 15 minuta dnevno – zatim povećavaj vrijeme.

1949. sam napustio posljednju crkvu u kojoj sam bio pastor i sve od tada imam široko polje sluţenja. U to vrijeme sam upraţnjavao više posta i razliĉitih vrsta molitve

nego sada. (Uĉiš stvari kako ideš naprijed.) Odrţavanje dvije sluţbe dnevno – što sam uvijek ĉinio - ponekad i tri, traţi puno od ĉovjeka, kako fiziĉki tako i duhovno. Svako

jutro bih pouĉavao, cijelo popodne se glasno molio, a uveĉer propovijedao. Za vrijeme skupova jeo sam jednom dnevno pa sam, trošeći toliko fiziĉke energije, poĉeo slabiti. Osim toga, utorkom i ĉetvrtkom sam postio. Nisam jeo niti pio 24 sata.

Jednog dana Gospodin mi je rekao, „Radije bih da ţiviš ţivot posta umjesto da imaš dane i periode posta“.

Pitao sam, „Na što misliš? Nikad nisam ĉuo da netko tako govori?“ Gospodin je rekao, „Umjesto da postiš u odreĊene dane, a nakon toga jedeš sve što

ţeliš, samo ţivi postan ţivot. Post me ni u kojem sluĉaju ne mijenja. Ja sam isti prije

tvog posta, dok postiš i nakon njega. On ne mijenja Moju Rijeĉ. On pomaţe tebi da drţiš tijelo podloţnim. Zato nemoj uvijek jesti sve što ţeliš. Samo drţi svoje tijelo pod

kontrolom ĉitavo vrijeme.“ Zatim je rekao, „Nemoj provoditi ĉitavo popodne u molitvi iscrpljujući se prije

veĉernje sluţbe. Lezi na krevet i meditiraj.“

47

Tako sam i uĉinio. Od tog dana meditirao sam i došao dalje nego što sam ikada mogao molitvom i postom. Sve više sam duhovno rastao.

To je ono što Bog govori u Jošua 1:8, „jer tada ćeš uĉiniti svoj ţivot

prosperitetnim (uspješnim)...“ Ja ţelim biti prosperitetan u svojoj sluţbi. „… i tada ćeš imati dobar uspjeh…“ Ţelim imati dobar uspjeh u sluţbi. Ovo vaţi bilo da si u

sluţbi, bilo da uzgajaš stoku, prodaješ automobile, ili bilo što drugo da radiš.

Neka se Rijeĉ Boţja ne udaljava od tvojih usta. Govori o Rijeĉi. Meditiraj o Rijeĉi. Razmišljaj o Rijeĉi.

Hebrejska rijeĉ prevedena kao meditirati takoĊer sadrţi ovu misao u sebi: mrmljati. Mrmljaj Rijeĉ. Govori je sam sebi.

Gospodin me je vodio, prije nego sam ikada od bilo koga ĉuo da uĉi o meditaciji, da legnem na krevet i mrmljam Rijeĉ. Govorio sam je samom sebi. I imao sam neke od najsilnijih sluţbi. Razvijao sam se duhovno, a istovremeno sam ĉuvao fiziĉku snagu.

SviĊa mi se drugi prijevod Jošue 1:8. Zadnja reĉenica ovako glasi, „…bit ćeš u mogućnosti mudro postupati u ţivotnim poslovima.“ Ne moţeš imati dobar uspjeh ako ne

znaš kako mudro postupati u ţivotnim poslovima.

Kako moţeš znati kako ćeš mudro postupiti u ţivotnim situacijama? Meditacijom nad Rijeĉi i hodanjem u svjetlu te Rijeĉi.

2. PRAKTICIRANJE RIJEČI

Prakticirati Rijeĉi znaĉi biti izvršitelj Rijeĉi.

Jakov 1:22, „Budite vršitelji rijeĉi, a ne samo slušatelji…“

Mnogo je onih koji govore o Rijeĉi, ĉak i onih koji se raduju Rijeĉi, ali malo je onih

koji vrše Rijeĉ. Poĉni prakticirati tako što ćeš biti vršitelj Rijeĉi ĉineći ono što ti Rijeĉ kaţe da uĉiniš u

svakoj okolnosti.

Neki misle da biti vršitelj Rijeĉi znaĉi ĉuvati Deset zapovijedi. Ali to nije ono što Jakov 1:22 znaĉi. Uostalom, pod Novim Savezom mi imamo samo jednu zapovijed -

zapovijed ljubavi. Isus je rekao, „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge“ (Ivan 13:34).

Vršitelj Rijeĉi će ĉiniti to. Ako voliš nekog, tada nećeš krasti od njega. Nećeš lagati o

njemu. Novi Zavjet kaţe da je ljubav ispunjenje zakona. Ako hodaš u ljubavi tada nećeš prekršiti nijednu stavku zakona koji je dan da zauzda grijeh.

Biti vršitelj Rijeĉi znaĉi da nam je prvenstveno ĉiniti ono što je zapisano u poslanicama. One su pisma napisana nama, Crkvi. Kao primjer vršenja Rijeĉi, pogledajmo neka uputstva dana u jednoj od poslanica.

Filipljanima 4:6, „Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti!"

Tako ĉinite! Pri tom se ne misli na prakticiranje jednog dijela ovog stiha – dijela koji kaţe da molimo. Ako prakticiraš samo taj dio, ne vršiš Rijeĉ – tada nisi vršitelj Rijeĉi.

Prijevod Filipljanima 4:6 u The Amplified Bible ovako poĉinje, „Ne uzrujavajte se i

ne budite tjeskobni ni zbog ĉega..." Prvo nam je reĉeno da se ne uzrujavamo. Ako se uzrujavamo (brinemo) i tjeskobni smo, tada ne trebamo oĉitovati svoje molbe

Gospodinu. Takva vrst molitve ne djeluje. Tjeskobna molitva puna brige ne djeluje.

Bilo mi je jako ţao sluţbenika rijeĉi koji je par godina došao k meni. (Ali ponekad naše suosjećanje neće dati ĉovjeku odgovor koji mu treba.) Njegov ţivot bilo je pun

48

oluja i kušnji. Stomak mu je bio toliko uznemiren da nije mogao zadrţavati ono što bi pojeo. Nije mogao ni spavati. Ţivci su mu pucali zbog jednog dogaĊaja.

Došao je kod mene po pomoć. Poĉeo sam mu govoriti što Boţja Rijeĉ kaţe i kako

moliti vezano za tu okolnost. Dok sam ga hrabrio da uzme tu Rijeĉ i vrši je, on se pobunio. Rekao je, „Da, ali nemaju svi vjeru koju ti imaš!“

Rekao sam mu da to nije stvar imanja puno vjere, već nastojanja prakticiranja Rijeĉi. Rekao sam mu da ako bude prakticirao Rijeĉ, njegova vjera će se izgraditi. Pokazao sam mu kako ja prakticiram taj stih.

Kada ostanem sam, ĉitam ga naglas i kaţem Gospodinu da je Njegova Rijeĉ istinita i da joj vjerujem.

Rekao sam ovom bratu da će on biti kušan da kaţe kako ne moţe pomoći brizi i uzrujanosti. Ali Bog ne traţi od nas da uĉinimo nešto što ne moţemo uĉiniti. Kad On kaţe da ne brinemo - to znaĉi da se moţemo ĉuvati od brige i tjeskobe. Bog je pravedan

Bog i neće traţiti od nas da uĉinimo nešto što ne moţemo uĉiniti. Kad sam na poĉetku poĉeo prakticirati ovaj stih, bilo mi je lako vjerovati da mogu

iznijeti svoje potrebe Bogu - ali mi je bilo teško vjerovati da se ne trebam brinuti. No, budući da Bog kaţe da nemamo brigu, tada mogu reći, „Odbijam biti zabrinut ili tjeskoban za bilo što.“

Kaţem Gospodinu da donosim svoje potrebe pred Njega. Tada Mu zahvalim na odgovoru. To umiruje moj duh i stišava uznemirenost koju mi Ċavao pokušava

nametnuti. Nakon toga krenem za poslom. MeĊutim, prije nego što postanem svjestan toga,

Ċavao me pokušava opet uznemiriti. Tada se jednostavno vratim natrag, ponovo proĉitam taj stih i nastavljam ga potvrĊivati.

I taj ĉovjek je poĉeo prakticirati Filipljanima 4:6. Kasnije mi je rekao da je problem

riješen i da nije bio toliko velik koliko je on oĉekivao. Trebao je biti tuţen zbog neke stvari, ali Gospodin ga je izvukao iz toga.

Moguće je postati zabrinut zbog neĉega toliko da ne moţeš ni jesti ni spavati. Ali sve što trebaš uĉiniti jest da prakticiraš Rijeĉ i rezultat će doći.

Filipljanima 4:7, „I mir će Boţji koji nadilazi svaki razum, ĉuvati srca vaša i

misli vaše u Kristu Isusu.“

Mnogo ljudi ţeli ovo o ĉemu 7. stih govori - ali ne ţele prakticirati ono što 6. stih

kaţe da urade kako bi to dobili. Prijevod 7.stiha u The Amplified Bible glasi, „I Boţiji mir koji nadmašuje svako razumijevanje, drţat će straţu i postaviti štit nad vašim srcem i vašim umom.„

Ali moţeš li poţnjeti te rezultate i imati taj mir a da ne budeš vršitelj Rijeĉi? Ne! Zaista ne moţeš.

6. stih nam govori da ne brinemo. Ljudi koji brinu i uzrujavaju se, neprestano gledaju na krivu stranu ţivota. 8. stih nam govori o ĉemu da mislimo.

Fil.4:8, „Uostalom, braćo, što je god istinito, što god ĉasno, što god

pravedno, što god ĉisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala, to neka bude sadrţaj vaših misli.“

ĈINI 8. stih Prakticiraj ovaj stih. Misli o pravim stvarima. Puno ljudi misli o pogrešnim stvarima. Znaš o ĉemu misle po onome što govore. Biblija kaţe, „Iz punine srca usta govore“ (Mt.12:34). Oni neprestano brinu, uzrujavaju se i misle o krivim

stvarima u ţivotu – i neprestano izgovaraju nevjeru. Ne moţeš biti vršitelj rijeĉi i nastaviti izgovarati nevjeru. Što više govoriš o nekim stvarima, sve veće one postaju.

Ako nešto ne odgovara gornjim kvalifikacijama – ako nije istinito, ĉasno, pravedno, ĉisto, ljubazno, hvale vrijedno – tada nemoj misliti o tome i nemoj govoriti o tome!

49

The Amplified Bible prijevod 1.Korinćanima 13:7 glasi: „Ljubav… je spremna uvijek vjerovati najbolje o svakoj osobi.“ S godinama sam otkrio da najviše priĉa koje sam ĉuo o ljudima, uopće ne odgovaraju onome što bih na prvi pogled vidio. Nisu ni

istinite. Stoga nemoj govoriti o priĉama koje ĉuješ. Nemoj ni misliti o njima! Neke stvari koje ĉuješ mogu ĉak i biti istinite - ali ne moraju biti ĉiste, dobronamjerne ni hvale

vrijedne. Zato ne treba o njima ni razmišljati.

Razmišljanjem o takvim stvarima dajemo mjesta Ċavlu. Njegovo najjaĉe oruţje je moć sugestije. On se uvijek nastoji ubaciti u tvoj misaoni ţivot. Zato nam Boţja Rijeĉ

kaţe, „…to neka bude sadrţaj vaših misli.“

Posebno u poslanicama, Bog Sveti Duh govori crkvi. Stoga meditiraj nad tim

Rijeĉima i onim što nam On ima reći – i budi vršitelj Rijeĉi. Tako ćeš duhovno narasti.“

3. STAVLJANJE RIJEČI NA PRVO MJESTO

Vjeţbanje, razvijanje, educiranje našeg duha dogaĊa se stavljanjem Boţje Rijeĉi na

prvo mjesto u našim ţivotima

Izreke 4:20-22 „Sine moj, pazi na moje rijeĉi, prigni uho svoje mojim

besjedama. Ne gubi ih nikad iz oĉiju, pohrani ih usred srca svoga. Jer su ţivot onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu njihovu.“

U ovom pasusu Bog kaţe, „…Pazi na moje riječi (Pokloni im paţnju – stavi ih na prvo

mjesto); prigni uho svoje mom govoru (slušaj što Ja imam za reći). Ne gubi ih nikad iz očiju (Nastavi istraţivati Boţju Rijeĉ); čuvaj ih u srcu svome!“

Vršenju ovoga pripada bogata dividenda. Zašto nam Gospodin govori da stavimo Njegovu Rijeĉ na prvo mjesto, da slušamo ono što nam On kaţe, da istraţujemo Njegovu

Rijeĉ i ĉuvamo Je u srcu? Zato „jer su ŢIVOT onima koji ih nalaze i ZDRAVLJE svemu tijelu njihovom.“

Rijeĉ prevedena sa zdravlje (ili ozdravljenje) jest hebrejska rijeĉ lijek. Dakle Boţja

Rijeĉ je „lijek svemu tijelu njihovu.“ U Rijeĉi se nalazi iscjeljenje.

Tijekom dvanaest godina moje sluţbe kao pastora, bilo je onih ĉlanova crkve koji bi

se razboljeli, išli u bolnicu, a zatim traţili molitvu. Ne kaţem da je krivo ima lijeĉnika, naravno da ne. Mi vjerujemo u bolnice i lijeĉnike. Zahvaljujemo Bogu za njih. Ono o ĉemu govorim je zašto ne staviti Boţju Rijeĉ na prvo mjesto? Ponekad se kršćani okreću

Rijeĉi tek kao posljednjem utoĉištu.

Jedan baptistiĉki sluţbenik, koji nije osobito vjerovao u boţansko iscjeljenje, priĉao

je kako je imao problema s tonzilama. Lijeĉnik je inzistirao da se izvade. I tako su dogovorili datum za operaciju tonzila.

U njegovoj obitelji bilo je uobiĉajeno svako jutro zajedniĉki ĉitati Bibliju i moliti se

prije nego što djeca otiĊu u školu. Na sam dan operacije, došlo je na red poglavlje koje je govorilo o kralju Asi koji je imao nekakvu bolest nogu pa je, umjesto da je traţio

Gospodina, traţi lijeĉnike i umro (2.Ljetopisa 16:12). Ĉovjek je rekao da ga je to pogodilo. Shvatio je da ĉak nije ni molio za tonzile.

Podijelio je to sa suprugom i djecom i traţio da se zajedno mole za njegove tonzile.

Kad su se pomolili, Gospodin mu je rekao da ih ne uklanja. Na njegovo zaprepaštenje, Gospodin je iscijelio tonzile i on više nije imao problema s njima.

To je lekcija koja se ovdje treba nauĉiti. Biblija ne govori da je kralj Asa umro zato što je lijeĉnike stavio na prvo mjesto. MeĊutim, ukazuje na to da je na to mjesto trebao staviti Gospodina. Mi bismo trebali vjeţbati stavljati Gospodina na prvo mjesto.

50

Trebali bismo vjeţbati, što se tiĉe bilo koje stvari u ţivotu, pitati sami sebe, „Što Boţja Rijeĉ kaţe o tome? Trebamo se pitati što Bog kaţe o bilo ĉemu što se moţe dogoditi u našim ţivotima – i tu Rijeĉ zatim staviti na prvo mjesto.

Ponekad će nas obitelj i rodbina pokušavati poţurivati u neke stvari - ali ti trebaš razmisliti što Boţja Rijeĉ kaţe o tome. Stavi Boţju Rijeĉ na prvo mjesto u svim

podruĉjima svoga ţivota.

4. ODMAH SE POKORI GLASU SVOGA DUHA

Ĉovjekov duh ima glas, Zovemo ga savjest. Ponekad ga nazivamo intuicija, unutarnji

glas ili vodstvo. Svijet ga zove predosjećaj ili slutnja. Ali kako god se zvao, to je govor tvog duha tebi. Duh svakog ĉovjeka, spašenog ili nespašenog, ima glas.

Ĉovjekov duh, kako smo vidjeli u prethodnim poglavljima, jest duhovni ĉovjek, unutarnji skriveni ĉovjek. On je skriven tjelesnim osjetilima. Ne moţeš ga vidjeti tjelesnim oĉima niti dotaknuti tjelesnim rukama. To je ĉovjek koji je postao novo

stvorenje u Kristu (2.Kor.5:17, „Stoga, ako je tko u Kristu, on je novo stvorenje; staro je nestalo, evo, novo je nastalo.“) Kad se ĉovjek nanovo rodi, njegov duh

postaje novi duh.

Bog je prorokovao preko Ezekiela i Jeremije da će doći vrijeme kada će On iz ĉovjeka izvaditi staro kameno srce i umetnuti novo. Rekao je da će staviti Svoj Duh u nas. Pod

Novim Savezom to novo roĊenje je postalo dostupno.

Novo roĊenje je ponovno roĊenje ljudskog duha. Kao što nam 2.Korinćanima 5:17

govori, ako je tko u Kristu, on je novi stvor - sve što je bilo staro u njegovom duhu, stara narav, oduzeto je, i sve je postalo novo.

Kako budeš davao nanovo roĊenom duhu privilegiju meditiranja na Boţjoj Rijeĉi, Rijeĉ će postati izvor njegovih informacija. Tvoj duh će postajati snaţniji, a unutarnji glas tvoje savjesti, educirane u duhu, postat će istinski vodiĉ.

Jesi li primijetio da meditacija nad Rijeĉi, prakticiranje Rijeĉi i stavljanje Rijeĉi na prvo mjesto, dolaze prije poslušnosti tvome duhu? Vidiš, ako je tvoj duh imao privilegiju

meditiranja nad Rijeĉi, prakticiranja Rijeĉi i stavljanja Rijeĉi na prvo mjesto – tada je tvoj duh autoritativni vodiĉ.

„Duh ĉovjeĉji je svijeća Gospodnja“, (Izr.20:27). Tvoj novoroĊeni duh unutar

sebe ima Boţji ţivot i narav. Sveti Duh stanuje u tvome duhu. „… veći je onaj koji je u vama, nego onaj koji je u svijetu“ (1.Iv.4:4). Sveti Duh stanuje u tvome duhu. Bog

mora komunicirati s tobom preko tvog duha jer se tu nalazi On. Tvoj duh dobiva svoje informacije kroz Njega.

Nauĉi se pokoravati glasu svoga duha.

Ako nisi navikao to ĉiniti, naravno da to nećeš odmah moći postići. Kao što smo rekli, tvoj duh se moţe izgraĊivati i jaĉati baš kao i tijelo. On moţe biti educiran baš kao i

tvoja um. Ali kako u školi ne moţeš završiti prvi razred za jedan tjedan niti osmi razred slijedeći tjedan,tako ni tvoj duh ne moţe biti educiran niti izvjeţban preko noći.

MeĊutim, ako budeš slijedio ove ĉetiri toĉke i prakticirao ih, nakon nekog vremena

moći ćeš znati volju Boga Oca ĉak i u najmanjim detaljima tvoga ţivota. Dobit ćeš vodstvo i uvijek trenutno znati da ili ne. Znat ćeš u svom duhu što trebaš uĉiniti u svim

ţivotnim situacijama.

51

29. MOLITVA U DUHU

„Jer ako se nepoznatim jezikom molim, moj se duh moli, ali um je moj

neplodan. Što dakle? Molit ću se duhom, molit ću se i umom; pjevat ću hvalospjeve duhom, ali pjevat ću ih i umom.“ - 1.Korinćanima 14:14-15.

Jedna od najvećih duhovnih vjeţbi jest svakodnevna molitva u jezicima. Tvoj duh je tada u neposrednoj vezi s Duhom Boţjim.

„Jer tko govori nepoznatim jezikom, ne govori ljudima nego Bogu: nitko

ga ne razumije jer duhom govori stvari tajanstvene.“ – 1.Kor.14-2.

Tvoj duh je taj koji se moli kada moliš u jezicima - Duh Sveti daje ono što ćeš reći, ali tvoj duh moli. Pavao je rekao, „Jer ako se nepoznatim jezikom molim, moj se duh moli...“ (1.Kor.14:14).

Ja prakticiram svakodnevnu molitvu u jezicima. To drţi moj duh u vezi s Ocem. Pomaţe mi da postanem više duhovno svjestan.

Kada moliš u jezicima tvoj um se stišava - jer ne moliš umom. A kad ti je um utišan, postaješ svjesniji svog vlastitog duha i duhovnih stvari.

IziĊi iz podruĉja osjećaja. IziĊi iz podruĉja tjelesnog. IziĊi iz podruĉja ljudskog rasuĊivanja.

OtiĊi u podruĉje vjere i u podruĉje duha. Vjera je iz duha – a tu se dogaĊaju velike

stvari!