www.nasciturus.com

Treći dio : K A Z N E N O D J E L O

I. POJAM KAZNENOGA DJELA

1. MATERIJALNI POJAM KAZNENOG DJELA

Kazena djela su ponašanja za koja kazneni zakon propisuje kaznu.Postavlja se pitanje što zakonodavac smije predvidjeti kao kazneno djelo, a to je pitanje o materijalnom pojmu kaznenog djela, o njegovom sadržaju ili njegovoj biti.Kazneno djelo u materijalnome smislu je ponašanje čovjeka kojim se povređuju naročito vrijedna pravna dobra, tj.vrednote bez kojih društvo ne bi moglo opstati ili bi, u najmanju ruku, bila ugrožena njegova sigurnost.Postoje pravna dobra kojima se štiti slobodni razvitak pojedinca – individualna pravna dobra i pravna dobra koja omogućuju zajednički život – univerzalna pravna dobra.

Za materijalni pojam kaznenog djela kao ponašanja čovjeka potrebna je i određena kvaliteta ljudske radnje.

Zahtjev da se propisivanjem kaznenih djela moraju štititi samo naročito vrijedna pravna dobra u stvari znači da zakonodavac mora biti obazriv u propisivanju kaznenih djela.Kazna kao ogovor na kazneno djelo najteža je sankcija koju pravni poredak uopće poznaje i zato se smije primjenjivati samo ako se zaštita pravnog dobra ne može postići na drugi, blaži način.Kazna mora biti ultima ratio (posljednje sredstvo) kriminalne politike.Na taj način dolazi do izražaja fragmentarnost (ne štite se sva pravna dobra, nego samo jedan njihov ulomak, fragment) ili supsidijarnost kaznenog prava (sankcijama valja pribjeći samo ako se dovoljna zaštita ne može postići na drugi, blaži način).Materijalni pojam kazenog djela prethodi zakonu.

www.nasciturus.com

2. FORMALNI POJAM KAZENOG DJELA

Formalni pojam kaznenog djela je sadržan u zakonu i zato je čisto pravne naravi.On obuhvaća pravne pretpostavke kažnjivosti koje su svojstvene svim kaznenim djelima.Da bi neko djelo bilo kažnjivo nije dovoljno da su njime ostvarena sva obilježja nekog kznenog djela sadržana u opisu tog kaznenog djela u posebnom djelu kaznenog zakonodavstva, nego se moraju ispuniti i određene pretpostavke predviđene u općem djelu kaznenog zakonodavstva.Prema tome postoje 4 obilježja koja su zajednička svim kaznenim djelima i koja se moraju ispuniti da bi u konkretnom slučaju postojalo kazneno djelo :

1. RADNJA – da bi postojalo kd mora najprije postojati radnja kao voljno ponašanje čovjeka. Stoga će iz pojma kaznenog djela biti isključeni svi učinci prirodnih sila i životinja. Radnjom se ne mogu smatrati ni sve djelatnosti ili stanja čovjeka pa će iz tog pojma biti isključene i njegove gole misli, uvjerenja, njegov značaj i način života. Tjelesni pokreti čovjeka, ako su izvan domašaja njegove volje, neće ulaziti u pojam radnje.

2. Radnjom koja odgovara zakonskom opisu ujedno se ostvaruje BIĆE KAZNENOG DJELA. Pod tim pojmom razumjevamo ukupnost obilježja nekog kd. Biće kd sadrži ono što je tipično za neko kazneno djelo.

3. Da bi neko ponašanje bilo kazneno djelo nije dovoljno da je njime ostvareno biće kd, nego se traži i da je PROTUPRAVNO.

4. Za postojanje kd nije dovoljna ni protupravnost, nego se traži i KRIVNJA

U nekom iznimnim slučajevima neće biti kaznenog djela usprkos tome što postoji radnja koja je predviđena u zakonu kao kazneno djelo i koja je protupravna i skrivljena.U tim slučajevima traže se još i POSEBNE PRETPOSTAVKE KAŽNJIVOSTI.

Formalni pojam kaznenog djela predstavlja okosnicu čitavog sustava općeg djela kaznenog prava kao ključnog djela kaznenopravne dogmatike.

www.nasciturus.com

II. R A D NJ A

Radnja je temeljni sastojak u pojmu kaznenog djela, njena okosnica, dok su ostala obilježja samo njeni atributi koje ona povezuje u čvrstu cjelinu.

U njemačkoj teoriji nastalo je nekoliko teorija o radnji :

1. naturalistička ili kauzalna teorija radnjeNajpoznatija teorija o radnji. Nastala pod utjecajem pozitivističke filozofije krajem 19.st. ali i danas ima velik broj pristalica. Radnja je svako voljno ponašanje čovjeka koje dovodi do neke promjene u vanjskom svijetu. Volja se pri tom uzima u obzir samo kao pokretač ljudskog djelovanja pa se ne pita što se njome hoće postići.

2. socijalna teorija radnjeRadnja je socijalno značajno ljudsko ponašanje.Pri tome se pod ponašanjem razumjeva svaki čovjekov odgovor na zahtjeve koje mu nameće neka socijalna situacija.U tom smislu je i nečinjenje ponašanje jer je i ono jedan mogući odgovor na zahtjev društva da se u određenoj situaciji nešto aktivno učini.

3. personalna teorija radnjeRadnja je sve ono š to se mo ž e pripisati č ovjeku kao dru š tveno - duhovnom sredi š tu djelovanja . Radnja je o č itovanje li č nosti .

Najvažnija ljudska ponašanja koja se ne mogu smatrati radnjom :

a) radnje nisu misli koje se ni na koji način nisu očitovale u vanjskom svijetu

b) nisu radnje ni refleksni pokreti koji se sastoje u neposrednom prenošenju podražaja sa senzornih na motorne živce. npr.netko povrijedi nekoga prilikom trzaja zbog dodira električnog voda

c) nisu radnje tjelesne reakcije izazvane neodoljivom silom. npr.potpisivanje isprave kad ruku nasilno vodi druga osoba

U slučaju sile kojoj se moglo odoljeti ili prijetnje gdje radnja postoji jer je osoba prema kojoj je usmjerena sila ili prijetnja mogla birati između dvije mogućnosti. npr. u slučaju blagajnice u banci u koju je razbojnik uperio pištolj tražeći da mu preda novac pa ona to i učini

www.nasciturus.com

d) iz pojma radnje valja isključiti tjelesne pokrete u besvjesnom stanju – duboki san, nesvjestica… U tom slučaju, kao i kod neodoljive sile, tijelo djeluje kao mehanički predmet jer na njega svijest nema nikakvog utjecaja. No u takvim slučajevima temelj kaznenog djela može biti neka prethodna radnja. npr. epileptičar koji je za vrijeme epileptičnog napadaja prouzročio nesreću jer je sjeo za volan automobila

Besvjesno stanje treba razlikovati od privremene duševne poremećenosti u kom slučaju radnja postoji ali može biti isključena ubrojivost. Kod privremene duševne poremećenosti svijest je očuvana i funkcionira, iako na nenormalan način ( impulzivne radnje – imaju porijeklo u svijesnim procesima).

e) Nema radnje nečinjenjem ako je zbog utjecaja neodoljive sile ili besvjesnog stanja postojala nesposobnost za radnju. Tko je svezan ili je u nesvjesti nije u stanju pružiti pomoć drugome pa će kazneno djelo nepružanja pomoći biti u tom slučaju isključeno već stoga što nema radnje.

f) Prema tradicionalnom shvaćanju nisu radnje niti akti pravne osobe.

Kažnjivost pravnih osobaProtiv kažnjivosti pravnih osoba obično se ističe da one nisu sposobne za radnju, bez obzira na to od koje se teorije radnje polazi jer sve teorije radnju shvaćaju kao ponašanje čovjeka.Smatra se da iza akata pravne osobe stoje zapravo radnje njenih predstavnika pa je onda razumljivo i da ti predstavnici odgovaraju za svoje radnje i onda kada njima nisu ostvarili korist za sebe nego za pravnu osobu.Ne može biti govora o krivnji pravnih osoba jer je krivnja prijekor upućen čovjeku kao slobodnoj i odgovornoj osobi, što pravna osoba nije.Također se ističe da kazna ima svrhu popravljanja počinitelja, pa onda ne može biti govora o popravljanju pravne osobe.Pobornici kažnjivosti pravnih osoba polaze od činjenice da u modernom društvu postoji potreba za kažnjavanjem pr.osoba i da kp u toj potrebi mora udovoljiti.Smatra se da nije dovoljno oduzeti pravnoj osobi imovinsku korist, nego je treba i kazniti.Takvom kaznom se ide za ostvarivanjem generalne prevencije.

Postoje 3 temeljna modela kaznene odgovornosti pravnih osoba : objektivna odgovornost pravne osobe – temelji se na potrebi da se očuvaju određena pravna dobra

odgovornost pravne osobe za kaznena djela njezinih tijela – tu se i krivnja određenih fizičkih osoba uračunava pravnoj osobi

autonomna krivnja pravne osobe – kao krivnja zbog loše organizacije - Hrvatski KZ ne predviđa kažnjavanje pravnih osoba.

www.nasciturus.com

III. BIĆE KAZNENOG DJELA

Skup obilježja nekog k. djela koja moraju biti obuhvaćena namjerom.Izražava u čemu se sastoji zabranjeno ponašanje, te sadrži ono što je tipično za neko k. djelo po čemu se ono razlikuje od drugih. Nedostaje li u pojedinom slučaju samo jedno obilježje kaznenog djela, nije ostvareno njegovo biće.Pojam bića usko je povezan s pojmom ZAKONSKOGA OPISA, no neka okolnost ne postaje djelom bića samo zato što se nalazi u opisu tog k. djela.Moguće je da se opis i biće ne poklapaju, te je u tom slučaju potrebno dopuniti opis k. djela ako želimo doći do bića.Ispravnije je govoriti o biću k. djela kao o njegovu sastojku nego predviđenosti u zakonu – ona nam omogućuje da uz korekture dođemo do bića k.d. kao njegova sastojkaPRAVNO DOBRO je društvena vrednota koju pravni poredak štiti prijetnjom kazne. Odnosi se na realni, društveni sadržaj, te prethodi propisivanju k.djela, a time i svrsi zakona (ratio legis). To je zapravo vrijednost na kojoj počiva sigurnost društva idealne naravi.Pojam pravno dobro je pojam koji je vrlo sličan pojmu svrhe zakona ,ali mu prethodi. Pravno dobro se uvijek povređuje posredno, putem napada na objekt radnje.OBJEKT RADNJE je individualizirani, realni predmet na kojem se izvršava radnja.

OBILJEŽJA KAZNENOG DJELA

~ deskriptivna (opisna) – odnose se na tjelesne ili duševne datosti ili I mogu se razumjeti na temelju svakodne- vnog iskustva

~ normativna (vrijednosna) – uključuju neku normu ,bilo pravnu ili opću kulturološku i podrazumjevaju neko vrednovanje

~ objektivna – bitno je da su neovisna od procesa koji se odvijaju na duševnom području počinitelja

a) radnja svojstvena tome k. djelub) objekt radnjec) posljedica-učinak u vanjskom svijetu, vremenski I prostorno

odvojen od radnjed) uzročna veza- da je upravo ta radnja svojstvena tom k.

djelu prouzročila posljedicue) opis počinitelja

~ subjektivna – usmjerenost volje

www.nasciturus.com

VRSTE KAZNENIH DJELA PREMA TIPOVIMA BIĆA K. DJELA

1.temeljna – npr .ubojstvo kvalificirana –npr. teško ubojstvo. Kaznena djela za koja su propisane teže kazne zbog novih obilježja koja djelo čine težim (kvalifikatorne okolnosti) privilegirana – npr. ubojstvo na mah. Kaznana djela za koja su propisane blaže kazne zbog obilježja koja djelo čine lakšim (privilegirajuće okolnosti)

Kaznena djela kvalificirana težom posljedicom- posebna vrsta kvalificiranih k. djela kod kojih je, pored posljedice svojstvene tom k. djelu, dodatno obilježje teža ili daljnja posljedica.

2.materijalna – k.djela koja u svom biću sadrže posljedicu shvaćenu kao učinak na objektu radnje koji je prostorno i vreme- nski odvojen od same radnje (npr. ubojstvo, krađa)

formalna – k.d. kod kojih se biće iscrpljuje u samoj radnji pa ona nema posljedicu u opisanom smislu.Međutim , imaju posljedicu u širem smislu koja se sastoji u tome da se počiniteljevo ponašanje očitovalo u vanjskom svijetu ( npr. silovanje)

3.kaznena djela povređivanja – većina k.d. -sastoje se u uništenju ili drugom realnom oštećenju objekta radnje kaznena djela ugrožavanja – kod kojih se kažnjava već samo ugrožavanje objekta radnje (k.d.protiv okoliša) -konkretnog ugrožavanja – sastoje se u dovođenju u opasnost objekta radnje tako da izostanak povređivanja ovisi samo od sretnog stjecaja okolnosti -apsraktnog ugrožavanja – kd kojima je svojstveno da na tipičan način izazivaju konkretnu opasnost, iako ona nije njihovo obilježje

kaznena djela mješovitog tipa – kod njih se isprepliću ugrožavanje i povređivanje Kaznena djela povređivanja i konkretnog ugrožavanja su materijalna kaznena djela.Kaznena djela apstraktnog ugrožavanja su formalna kaznena djela.

www.nasciturus.com

4. K.d. koja se sastoje u stvaranju nekog protupravnog stanja: trajna – kod ovih k.d. počinitelj je stvorio protupravno stanje i nakon toga ga održava svojom voljom. Tako se k.d. neprekidno obnavlja do trenutka kad počinitelj odluči prekinuti protupr. Stanje ili ga vanjske okolnosti prisile na to. Kd je formalno dovršeno nastupom protupravnog stanja, ali je materijalno dovršeno tek prestankom protupr. stanja

Kd stanja – njima se također stvara protupravno stanje, ali ono nakon toga postoji neovisno o volji počinitelja. nastupom protupravnog stanja kd je dovršeno u materijalnom i formalnom smislu

5. jednostavna – štite samo jedno pravno dobro složena – 2 ili više pravnih dobara

6. jednoaktna – sastoje se iz samo jedne radnje višeaktna – 2 ili više radnjiza pokušaj višeaktnih kd dovoljno je da počinitelj započne izvršavati prvu radnju, a i za supočiniteljstvo vrijedi isti princip.

7. podjela prema krugu mogućih počinitelja:

opća- delicta communia – kd koja može počiniti svatko (kz-“tko”)

posebna- delicta propria – mogu počiniti samo osobe s određenim svojstvom koje je posebno istaknuto u zak. opisu npr.službena osoba

- prava posebna – svojstvo počinitelja utječe na samo postojanje k. djela- neprava posebna – može počiniti svatko, ali je posebno svojstvo počinitelja kvalifikatorna okolnost

vlastoručna- počinitelj ga mora sam izvršiti, bilo da je potrebno njegovo tjelesno sudjelovanje u počinjenju ili da je na drugi način potrebno njegovo osobno sudjelovanje u radnji počinjenja

8. kaznena djela činjenjem – tzv. Komisivni delikti -ostvaruju se kršenjem zabranjujuće – prohibitivne norme -prevladavaju u zakonu kaznena djela nečinjenjem – tzv.Omisvni delikti -ponašanja kojima se krši nadređujuća-imperativna norma -zakon ih kažnjava iznimno

www.nasciturus.com

NEČINJENJE

Kazneno se dijelo može počiniti činjenjem i nečinjenjem.

Prava kaznena dijela nečinjenjem- delicta omissiva Sastoji se u nepoduzimanju radnje koju nalaže zakon.Počinitelj mora učiniti sve što je u njegovoj moći da bi otklonionastajanje posljedica, ali se ne traži od njega da mora otklonitiposljedicu. Posljedica je izvan bića kaznenoga dijela. Kazneno dijelo može počiniti svatko tko se nađe u određenoj situaciji, te počinitelj nema položaj garanta. Primjer za ovakvo kazneno dijelo je nepružanje pomoći. Iznimno, počinitelj ne može biti svatko, nego je krug mogućih počinitelja sužen ( nepružanje medicinske pomoći). Bitno je da sam počinitelj nečinjenja nije uzrokovao situaciju.

Neprava kaznena dijela nečinjenjem – delicta comissiva per omissionemTo su kaznena dijela koja se satoje u kršenju dužnosti da se spriječi nastup podljedice.Posljedica ulazi u biće kaznenoga dijela.Odgovara samo ona osoba koja je pravno obvezna spriječiti nastupanje posljedica (garant).

POLOŽAJ GARANTA

Garant je osoba koja garantira da do posljedice neće doći, odnosno počinitelj koji je pravno obvezan spriječiti nastupanje zakonom opisane posljedice.

- formalna teorija pravnih dužnosti ili teorija izvora – određuje pojam garanta polazeći od izvora iz kojeg su nastale pravne dužnosti načinjenje. Ti izvori su: zakon, ugovor i prethodna opasna radnja

- funkcionalna teorija pravnih dužnosti – pravne dužnosti na činjenje određuje prema tome kako funkciju imaju prema pravnom dobru

Garantne obveze:1. dužnosti zaštite nekog pravnog dobraa) dužnost zaštite na temelju prirodne povezanosti ( roditelji i djeca, bračni

drugovi)b) dužnost zaštite na temelju postojanja uske životne zajednice ( izvanbračna

dijeca i homoseksualna zajednica, u koliko je zajednica nastala s ciljem da

www.nasciturus.com

se njezini članovi međusobno pomažu , te također kod zajednica koje su na stale pri nekom opasnom pothvatu)

c) dužnosti zaštite na temelju dobrovoljnog preuzimanja neke obveze(njegovateljica, učitelj, zatim dužnosti koje proistječu iz drugih ugovora i iz radnog odnosa)

2. dužnosti nadzora nad izvorima opasnosti – temelji se na načelu da dužnost nadzora nad nekim izorom opasnosti nužno povlači i dužnost da se spriječe štetne posljedice koje iz tog izvora mogu proizači:

a) dužnost na temelju prethodne opasne radnje – tko izazove opasnost dužan je spriječiti štetne posljedice koje mogu iz nje proizaći

b) dužnost nazdora nad izvorima opasnosti koji su u vlasti počinitelja (vlasnik auta za nesreću izazvanu neispravnošću)

c) dužnost nadzora nad trećim osobana koje predstavljaju opasnost (osobe koje brinu za odgoj djece, te dužnost vojnih službenih i odgovornih osoba da spriječe kaznena dijela podređenih)

KLAUZULA JEDNAKE VRIJEDNOSTI Da bi postojalo nepravo k.djelo nečinjenjem potrebno je postojanje garantne obveze, ali zakon traži da je takvo propuštanje po djelovanju i značenju jednako počinjenju tog djela činjenjem – klauzula ne vrijedi uvijek.Kod kaznenih djela kod kojih je predviđeno samo prouzročenje posljedice, a da radnja nije posebno opisana, dovoljno je utvrditi samo garantnu dužnost.Klauzula ednake vrijednosti se odnosi na samo na ona kaznena djela u kojima je način počinjenja pobliže opisan, odnosno gdje postoji neki modalitet radnje npr. ubojstvo na okrutan ili krajnje podmukao način nije isto činjenjem i nečinjenjem

SPOSOBNOST ZA RADNJU

Mora postojati da bi uopće postojalo kazneno djelo nečinjenjem

- opća sposobnost za radnju-počinitelj neće odgovarati za kd nečinjenja, ako nitko drugi na njegovu mjestu ne bi bio u stanju poduzeti aktivnu radnju npr. ako je u nesvijesti ili vezan pa nije u stanju pružiti pomoć

- individualna sposobnost za radnju- kad konkretna osoba nije u stanju poduzeti radnju također neće odgovarati npr. neplivač ako se netko utapa

Vrijedi pravilo: ni od koga se ne može zahtijevati ono što je iznad njegovih mogućnosti: ultra posse nemo tenetur

www.nasciturus.com

BLAŽE KAŽNJAVANJE ZA NEČINJENJE

Počinitelj koji je počinio kazneno djelo nečinjenjem može se blaže kazniti, osim ako se radi o kaznenom djelu koje se može počiniti samo nečinjenjem.Ova odredba se odnosi samo na zakonski neregulirana kaznena djela nečinjenjem i na zakonski regulirana kd nečinjenjem koja se mogu počiniti činjenjem ili nečinjenjem. npr. zlouporaba povjerenjaBlaže kažnjavanje za nečinjenje je uvijek fakultataivno ( ocjena suda).

UZROČNOST ( KAUZALITET)

-Obiležje k.d i sastavni dio bića k.d, zahtjev da je upravo radnja prouzročila posljedicuUzročnost može u zakonu biti izrijekom istaknuta – npr.”tko prouzroči smrt drugoga…” , ali je najčešće neopisano obilježje kaznenog djela.

Uzročnost se ne pojavljuje kod formalnih kd, već samo kod kd s posljedicom, a među njima posebno i kod kd kvalificiranim težom posljedicom (materijalna kd).Uzročna veza je uvijek objektivne naravi, te prethodi krivnji.Smisao uzročnosti je da počinitelj odgovara samo za one promjene u vanjskom svijetu koje su njegovo djelo, a ne i za one koje se slučajno nadovezuju na njegovu radnju.

1. TEORIJA EKVIVALENCIJE ( jednake vrijednoti svih uzroka)

Smatra uzročnim sve ljudske radnje koje su na bilo koji način utjecale na nastanak posljedice.Koristi čisto prirodno-znanstveni kriterij, odnosno pri utvrđivanju uzroka ne pribjegava se nikakvom odabiru uzroka prema njihovom pravnom značenju, niti se ona na bilo koji drugi način vrednuju.Teorija ima u vidu da svaka posljedica obično ima više uzroka, pa je dovoljno da je počiniteljeva radnja jedan od uzroka ili suuzroka.Teorija se obično povezuje s formulom condicio sine qua non-(nužni uvjet ; uvjet bez kojeg se ne može), pa se ponašanje počinitelja smatra uzrokom ako bez njega ne bi došlo do posljedice-uvodi se praktična metoda hipotetičnog postupka eliminacije .

Uzročnost neće biti isključena:1. istodobno s radnjom počinitelja djelovao I neki dr. učinak2. u slučaju naknadnog djelovanja drugih uzroka

www.nasciturus.com

3. u slučaju naknadnog djelovanja trećih osoba4. u sl. naknadnog djelovanja žrtve

iznimka: prekid uzročnosti –slučajevi u kojima treća osoba ili sama žrtva neovisno o prethodnoj radnji počinitelja otvara novi uzročni niz kojim se poništavaju učinci prethodne radnje.

Formula condicio sine qua non na daje odgovor na mnoge slučajeve, posebice kod:a) kumulativnog kauzaliteta-slučajeva kad je posljedica uzrokovana s više istodobnih radnji od kojih je svaka za sebe dovoljna da ih proizvedeb) hipotetičkog kauzaliteta- zbivanje koje realno nije utjecalo na posljedicu, ali bi proizvelo tu istu posljedicu da ona nije nastalazbog drugog uzroka

c) uzročnost svodi na misaoni proces iako je zbiljsko djelovanje

Kod HIPOTETIČKOG KAUZALITETA formula c.s.q.n. dovodi doneprihvatljivih rezultata.Tome se probalo doskočiti proširenjem formule: - uzročnost bi bila isključena samo ako bi, i da nije bilo radnje počinitelja, posljedica izostala u njenom konkretnom obliku, pa je onda za postojanje uzročnosti dovoljno da je radnjom počinitelja posljedica modificirana.

Novije teškoće s formulom dovode u novije vrijeme do prihvaćanja formule o ZAKONITOM UVJETU : o uzročnoj vezi može se govoriti samo kad su određene promjene u vanjskom svijetu prema nekom poznatom prirodnom zakonu nužno povezane s prethodnom radnjom.

~ prednost: uzročnost = zbiljska pojava~ slabost: ne može pomoći tamo gdje zbiljska uzročnost nije poznata

Najslabija točka teorije ekvivalencije = - obuhvaća preširok krug uzroka - smatra uzrokom vrlo udaljene ljudske radnje - uzima u obzir sasvim netipične, tj. slučajne uzroke

2. TEORIJA ADEKVATNOSTI

Traži da promjena u vanjskom svijetu bude adekvatna ili tipična posljedica neke radnje, odnosno da prema općem životnom iskustvu postoji vjerojatnost da će određena radnja izazvati određenu posljedicu.Traži da se sudac naknadno stavi u položaj objektivnog promatrača koji prije počinjenja djela ocjenjuje vjerojatnost nastupanja posljedice I koji raspolaže znanjem razumnog čovjeka iz kruga kojem pripada počinitelj, te posebnim znanjem koje ima počinitelj.

www.nasciturus.com

npr. hemofiličar i kamen

- počinitelj ne zna da je osoba hemofiličar, a nije vjerojatno da bi se nekoga moglo usmrtiti lakšom ozljedom putem gađanja kamenom = NEMA UZROČNOSTI

- počinitelj zna da je žrtva hemofiličar I zna što je svojstveno za tu bolest = POSTOJI UZROČNOST

Teorija se može shvatiti kao dopuna teorije ekvivalencije, jer rješava neke slučajeve u kojima teorija ekvivalencije dovodi do preširoke odgovornosti.Ali još uvijek nije dovoljna jer se pod nju ne mogu podvesti svi slučajevi u kojima treba zanijekati odgovornost.

3. TEORIJA OBJEKTIVNOG URAČUNAVANJA

Nastala u okviru suvremene njemačke dogmatike.Odgovara na pitanje pod kojim uvjetima će se posljedica objektivno uračunati počinitelju kao njegovo djelo.Ako takvo uračunavanje nije moguće, nije ostvareno ni biće kd.Objektivnost uračunavanja znači isključenje kriterija značajnih za krivnju (subjektivno uračunavanje) kao subjektivni odnos počinitelja prema djelu.Na naturalistički – empirijski shvaćenu uzročnost teoriju ekvivalencije nadovezuje i normativnu – vrijednosnu ocjenu.Normativna sastavnica objektivnog uračunavanja sastoji se u zahtjevu da se radnjom počinitelja mora stvoriti protupravna opasnost za objekt radnje, i da se upravo ta opasnost mora realizirati u posljedici koju predviđa zakon kao obilježje kaznenog djela.Oba ta uvjeta se moraju ostvariti – ako se jedan od njih ne ostvari = NEMA UZROČNOSTI

npr. radnjom počinitelja nije stvorena protupravna opasnost za objekt radnje

~ vođenjem ubojice nije još ostvarena nikakva opasnost za žrtvu = UDALJENE RADNJE

~ nagovaranje žrtve na let zrakoplovom = NORMALNE; PRAVNO IRELEVANTNE RADNJE

~ svi slučajevi NEADEKVATNOG KAUZALITETA jer kod njih opasnost nije novostvorena već je postojeća opasnost zanemarivo povećana

- hemofiličar – opasnost od hemofilije postoji već od ranije a bacanjem kamena na žrtvu je neznatno povećana

npr. počinitelj je radnjom stvorio opasnost ali se u posljedici nije realizirala ta već neka druga opasnost

www.nasciturus.com

~ slučaj “PROPISANOG ALTERNATIVNOG PONAŠANJA” = počinitelj ne poštuje dužnu pažnju ali posljedice bi nastale I da ju je poštivao~ posljedica se počinitelju neće uračunavati kao njegovo djelo niti kada je IZVAN ZAŠTITNOG PODRUČJA POVRIJEĐENE NORME

U posljedici se mora realizirati upravo ona opasnost koja je nastala zbog povrede dužne pažnje.Posljedica se neće uračunati počinitelju niti kada je izvan zaštitnog područja povrijeđene norme.

UZROČNOST KOD NEPRAVIH K.D. NEČINJENJEM

Neprava kd u svom biću sadrže posljedicu na pitanje: “može li nečinjenje uopće nešto uzrokovati ?” “ex nihilo nihil fit “ (iz ničega ne nastaje ništa)

Počinitelj se ne kažnjava zato što je prouzročio posljedicu , već zato što ju nije otklonio.

Postoji više shvaćanja o ovom problemu:

1) uzrok posljedice nije nečinjenje nego NEKA DRUGA DJELATNOSTpočinitelja koju je poduzeo umjesto one koju je trebaonpr. čuvar gleda TV dok lopovi pljačkaju i ne spriječava ih

2) TEORIJA INTERFERENCIJE : nečinjenje izjednačava s aktivnim činjenjem jer se odustajanjem od voljne radnje poništava uvjet kojibi spriječio posljedicu

3) neki teoretičari priznaju da ZBILJSKOG KAUZALITETA nema ipuštaju na pojam “ PRAVNI KAUZALITET ”

4) moderna teorija – PSEUDOKAUZALITET- problem se rješava u okviru pojma objektivnog uračunavanja pa se tako izbjegava i sam naziv uzroka

Kod nepravih kaznenih djela nečinjenjem moguć je samo HIPOTETIČKI KAUZALITET tj. nečinjenje i posljedica su povezani samo onda kad bi činjenje otklonilo posljedicu = primjena modificirane formule c.s.q.n. kao HIPOTETIČKI POSTUPAK DODAVANJA PROPUŠTENE RADNJE

- budući da je riječ o hipotetičkom sudu ne može se nikad 100% tvrditi nešto – dovoljna je vjerojatnost , ali mora biti VISOKI

www.nasciturus.com

STUPANJ VJEROJATNOSTI ili VJEROJATNOST KOJA GRANIČI SA SIGURNOŠĆU

npr. građevinski poslovođa nije udaljio pijanog radnika – ubio se prevrtanjem stroja – da ga je udaljio visoko je vjerojatno da se ne bi ubio

www.nasciturus.com

IV. P R O T U P R A V N O S T

ODNOS BIĆA K.D. I PROTUPRAVNOSTI

Da bi neka radnja predstavljala kazneno djelo moraju se njome najprije ostvariti sva obilježja kd ili biće kd.Osvarenje bića kd je nužni ali ne i dovoljni uvjet protupravnosti.Moguće je da netko ostvari sva obilježja kaznenog djela, a da njegova radnja ne bude protupravna is toga ne bude kazneno djelo.Protupravnosti, a time ni k.d. nema kada postoje razlozi isključenja protupravnosti – situacije u kojima dopušajuća (permisivna norma) poništava učinke zabranjujuće (prohibitivne) norme.

Zaključak o protupravnosti nekog ponašanja donosi se u 2 faze :1. prvo se mora utvrditi da neko ponašanje ispunjava biće kaznenog djela2.onda se mora utvrditi da protupravnost nije isključena zbog postojanja nekog razloga isključenja protupravnosti

Protupravnost se, prema tome, sastoji iz jednog POZITIVNOG UTVRĐENJA i jednog NEGATIVNOG UTVRĐENJA.Kako je pozitivna satavnica protupravnosti utvrđena već samim time što je utvrđeno biće kaznenog djela, proizlazi d se u praksi protupravnost utvrđuje samo negativno, i to onda kada u obzir dolazi neki razlog isključenja protupravnosti.

Odnos bića kaznenog djela i protupravnosti dobro izražava formula prema kojoj biće kaznenog djela indicira protupravnost – u slučaju ispunjenja bića kd u pravilu postoji i protupravnost, ali su moguće iznimke – indicija je shvaćena kao okolnost koja s određenom vjerojatnošću upućuje na neki zaključak.

Umjesto pojma protupravnosti rabi se ponekad kao istoznačnica pojam NEPRAVO.Ipak postoji razlika među njima.Protupravnost je svojstvo radnje – njena suprotnost pravnoj normi.Nepravo je sama ta radnja.

Teorija o negativnim obilježjima bića kaznenog djela Smatra da biće kd osim pozitivnih obilježja iz zakonskog opisa čine i nepostojanje razloga isključenja protupravnosti kao njegovo negativno obilježje.Na taj je način dobiveno prošireno ili skupno biće kaznenog djela koje uz obilježja sadržana u zakonskom opisu čine i nepisana negativna obilježja.

Teorija ne stoji, jer obilježja koja utvrđuju protupravnost izražavaju načelni stav zakona o tome što je zabranjeno (generalno) , dok obilježja koja

www.nasciturus.com

isključuju protupravnost vrijede samo iznimno i to u onim pojedinačnim slučajevima kad neko ponašanje nije društveno štetno jer služi zaštiti viših vrijednosti od onih koje se štite propisivanjem kd.

FORMALNA I MATERIJALNA PROTUPRAVNOSTProtupravnost valja shvatiti kao jedinstvo formalne i materijalne protupravnosti.Radnja je: - formalno protupravna kad se njom krši neka kazneno- pravna norma

- materijalno protupravna kad se njome povređuje pravno dobro čijoj zaštiti služi kaznenopravna norma na način koji je društveno štetan

Materijalna protupravnost je važna za razumjevanje razloga isključenja protupravnosti.Materijalna protupravnost ne postoji kad postoji neki razlog isključenja protupravnosti – jer tada počinjeno djelo nije društveno štetno.Matrijalna protupravnost također omogućava stupnjevanje neprava koje nije moguće ostane li samo u granicama formalne protupravnosti.

RAZLOZI ISKLJUČENJA PROTUPRAVNOSTI

1. Monističke teorije – pokušavaju sve razloge isključenja protupravnosti svesti na jedinstveno temeljno načelo

Tako je prema TEORIJI SVRHE isključena protupravnost nekog ponašanja kojim se ostvaruje biće kaznenog djela ako je ono prikladno sredstvo za postizanje zakonom priznate svrhe.

2. Pluralističke teorije – utvrđuju načela svojstvena nekoj skupini razloga isključenja protupravnosti ili samo pojedinačnom razlogu.

Prevladavaju.

Razlozi isključenja protupravnosti se djele u 2 skupine:- razlozi uspostavljeni radi zaštite prestižnog interesa – isključuju

protupravnost radnje ako je interes očuvanja jednog pravnog dobra veći od interesa očuvanja drugog pravnog dobra

- npr. KRAJNJA NUŽDA

- razlozi uspostavljeni zbog načela nepostojanja interesa –u određenim slučajevima pravni poredak odustaje od zaštite nekog pravnog dobra jer za nju nema interesa

- npr. PRISTANAK OŠTEĆENIKA

www.nasciturus.com

RAZLOZI ISKLJUČENJA PROTUPRAVNOSTI MOGU SE NAJBOLJE PODJELITI SAMO PREMA IZVORIMA NASTANKA - čisto formalni kriterij:a) razlozi predviđeni u općem dijelu – nužna obrana , krajnja nužda , sila ili

prijetnja , zakonita uporaba sredstava prisile

b) razlozi predviđeni u posebnom dijelu – propisani su samo za određeno kazneno djelo – npr. otkrivanje tajne u općem interesu kod kaznenih djela neovlaštenog otkrivanja profesionalne tajne

═ zakon kod a) i b) uvodi razloge isključenja protupravnosti formulom : NEMA KAZNENOG DJELA, koja znači da nema kaznenog djela zato što nema protupravnosti

c) razlozi nastali izvan materijalnog kaznenpravnog zakonodavstva – nastali u drugoj grani domaćeg prava, u međunarodnom ili običajnom pravu

SUBJEKTIVNA OBILJEŽJA RAZLOGA ISKLJUČENJA PROTUPRAVNOSTIDa bi u pojedinom slučaju bila isključena protupravnost, kod počinitelja mora postojati volja da postupi u skladu s pravom = on mora poznavati situaciju zbog koje je isključena protupravnost.

PRAVNI UČINCI ISKLJUČENJA PROTUPRAVNOSTI

Počinitelj radnje čija je protupravnost isključena nije počinio kazneno djelo i ne može se kazniti – to njegovo djelo nije kazneno djelo. Sud donosi oslobađajuću presudu.

Sudionici –supočinitelj, poticatelj, pomagatelj – također ne čine kd i moraju se osloboditi optužbe. Kod poticanja i pomaganja to proizlazi iz TEORIJE LIMITIRANE AKCESORNOSTI jer su ti oblici sudioništva kažnjivi samo ako je glavni počinitelj izvršio protupravnu radnju.

Žrtva radnje nema pravo na nužnu obranu, jer takva radnja nije protupravan napad.

www.nasciturus.com

MOGUĆI RAZLOZI ISKLJUČENJA PROTUPRAVNOSTI:

1. NUŽNA OBRANANajvažniji razlog isključenja protupravnosti.

Čl.29 KZ- ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe Ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad

Nema kaznenog djela kada je počinitelj postupao u nužnoj obrani.

Pravo na nužnu obranu izvodi se iz dva načela:1. načelo samozaštite prema kome nitko nije dužan trpjeti povrede svojih

pravnih dobara pa je ovlašten silom odbiti napad na njih2. načelo potvrđivanja (afirmacije) prava – jer se priznavanjem prava na

n.o. osigurava prevlast prava nad nepravom

Nužna obrana sadrži poruku da pravo ne treba ustupiti nad nepravom, pa se stoga od napadnutog ne smije tražiti da se spašava bijegom ( turpis fuga ).

NAPADDa bi postojalo pravo na nužnu obranu mora postojati napad.

Napad je svako povređivanje ili ugrožavanje nekog pravno zaštićenog dobra, koje potječe od čovjeka.

Napad životinje se u pravilu ocjenjuje prema pravilima krajnje nužde, a ne nužne obrane, osim ako netko koristi životinju kao sredstvo napada.

Napad se može izvršiti i NEČINJENJEM ako se njime ispunjavaju sve pretpostavke nekog nepravog kaznenog djela nečinjenjem-nužna obrana – prisiliti garanta na dužno činjenje ili samostalno otkloniti nastup posljedice –npr. ako majka ne hrani dijete, svatko ju može prisiliti na to ili provaliti u njen stan i nahraniti dijete.

1) Hrvatski KZ ne ograničava pravna dobra protiv kojih napad mora biti usmjeren, ali u praksi hrv. sudova najčešće se priznaje nužna obrana kad se štiti život, tjelesna cjelovitost i sloboda , a načelno se priznaje i pravo na nužnu obranu u slučaju zaštite imovine i časti, ali ne usmrćenjem.

Radnjom se u nužnoj obrani mogu štititi i pravna dobra države i pravnih osoba, ako se radi o dobrima koja mogu biti i individualna, ali nitko nema pravo braniti poredak kao takav, niti je dopušteno sprečavati društveno štetne radnje –npr. uništavanje pornografskog materijala

2) Napad mora biti protupravan , ali ne mora predstavljati i neko kazneno djelo, nego je dovoljno da se njime povređuju pravna dobra iz bilo kojeg područja npr.smetanje posjeda=protupravni napad

www.nasciturus.com

Iz tih razloga nije dopuštena: - nužna obrana protiv nužne obrane

- nužna obrana protiv radnje poduzete u krajnjoj nuždi koja isključuje protupravnost

- napadnuti nema pravo na n.o. od napada na koji je pristao ako takav pritanak isključuje protupravnost napada

Napad poduzet radi realizacije osnovane tražbine je protupravan (vjerovnik nema pravo napada na dužnika, nego samo pravo tužbe) , osim ako vjerovnik ima pravo na samopomoć po pravilima građanskog prava.

3) Napad ne mora biti skrivljen.

4)Napad mora biti istodoban ili izravno predstojeći.Nije dozvoljena tzv. anticipirana nužna obrana – protiv napada koji se tek planiraju ili tek pripremaju.Napad izravno predstoji u slučaju ponašanja koje svakog časa može dovesti do povređivanja tako da svako otklanjanje obrambene radnje dovodi u pitanje njezin uspjeh ; takvim stanjem smatra se i završni stadij pripremnih radnji koji izravno prethodi pokušaju.

Obrana od budućeg napada nije dopuštena niti kad ga napadač otvoreno najavljuje – npr.prijetnja ubojstvom još nije povreda pravnog dobra – života , ali kad je prijetnja već i pokušaj kaznenog djela nužna obrana je dopuštena – npr.razbojnik uperi pištolj u žrtvu tražeći da mu žrtva preda novac-protupravni napad je otpočeo i jedno od dobara- sloboda odlučivanja je povrijeđeno.

Zaštitna sredstva koja se podstavljaju u očekivanju budućeg napada ispunjavaju uvjet istodobnosti jer djeluju u trenutku napada, ali je pitanje jesu li ona prijeko potrebna za odbijanje napada – npr. bomba na prozoru za provalnika je pretjerana i nije nužna obrana

Pravo na nužnu obranu traje za čitavo vrijeme trajanja napada, dakle sve dok napadač nije definitivno odustao ili promašio, odnosno dok nije nastupila povreda , te traje i kada je napad privremeno prestao.Tamo gdje je napad definitivno prestao, prestaje pravo na nužnu obranu jer to onda više nije obrrana , nego OSVETA zbog prethodnog napada.

OBRANA

1) Obrana mora biti prijeko potrebna za odbijanje napada.Pri ocjeni jeli obrana u konkretnom slučaju prijeko potrebna treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, jačinu napada, odnos fizičke snage napadača i napadnutog, te odnos sredstava kojima su se poslužili.

www.nasciturus.com

Ocjena se mora vršiti ex ante i mora biti objektivna, te se sudac mora upitati kako bi postupio svaki razuman čovjek u položaju napadnutog.

2) Od napadnutog se traži da što je moguće više štedi napadača, tj.u slučaju kada može birati između više raznih, jednako djelotvornih načina obrane odabere onaj koji je za napadača blaži.

Napadnuti se mora ograničiti samo na defenzivnu obranu (puko odbijanje ili pariranje udaraca), nego ima pravo i na ofenzivnu obranu, odnosno smije prijeći u protunapad ako se drugačije ne može obraniti. Ali od napadnutog se ne smije tražiti da štedi napadača na svoju štetu – npr. žena koju napada mladić s nožem u ruci- od nje se ne može zahtijevati da ga udari po ruci već ga može udariti i šakom po glavi i tako na siguran način otkloniti opasnost

3) Napadnuti je dužan prihvatiti pomoć treće osobe , ako ju je ona spremna pružiti pravodobno i učinkovito.Od napadnutog se ipak ne može tražiti da na ponižavajući način traži pomoć trećih osoba, pa je dvojbeno stajalište da je žena nad kojom je započeto silovanje dužna vikanjem dozvati eventualne prolaznike.Napadnuti isto tako nije dužan pouzdati se u pomoć onih koji je očito ne žele pružiti – znatiželjni promatrači.

Pravo na nužnu obranu postoji samo kad policija nije u stanju pružiti pomoć.

4) Da bi postojalo pravo na nužnu obranu nije potrebna razmjernost između napadnutog dobra i dobra koja se povređuju u obrani.

Iznimka vrijedi samo kad je u pitanju ubojstvo radi zaštite imovine.To znači da je ubiti napadača dopušteno jedino radi obrane ŽIVOTA, TIJELA i SLOBODE , ali ne i imovine.

5) Radnja napadnutog mora biti upravljena prema nekom dobru napadača, a ako napadnuti u nužnoj obrani povrijedi dobro treće osobe, njegova se radnja ima procjenjivati prema odredbama o krajnjoj nuždi – npr.ako blagajnica da novac razbojniku

6) Na strani napadnutog mora postojati obrambena volja kao subjektivno obilježje nužne obrane, a ukoliko ta volja ne postoji nema ni nužne obrane – npr.sporazumna tučnjava

www.nasciturus.com

OGRANIČENJA PRAVA NA NUŽNU OBRANU- napadnuti se mora: - ograničiti na sigurnu obranu

- uklanjati napadu - koristiti defenzivnu obranu - pretrpjeti lakše ozljede

Postoje 4 situacije u kojima dolazi u obzir ograničenje prava na nužnu obranu.

1. Napad osobe koja nije kriva ili je njezina krivnja osjetno smanjena –ograničeno je pravo na nužnu obranu kad je napadač dijete, duševni bolesnik, osoba u neotklonjivoj zabludi ili teško pijana osoba.npr.osoba koju teško pijani napadač vrijeđa dužna je ukloniti se napadu, jer nema pravo udariti jako šakom u bradu napadača da ovaj prilikom pada zadobije smrtonosne ozljede

2. Napad osobe kojoj je napadnuti garant po prirodnoj povezanosti –pravo na nužnu obranu jue ograničeno ;iznimno; ako je ugrožen život napadnutog on smije ubiti srodnika ako se ne može drugačije obraniti. – npr.otac nema pravo ubiti sina ako on tuče majku, no otac ima pravo ubiti sina u času kada ovaj ide prema njemu sa podignutom sjekirom

3. Beznačajni napad – ne može se priznati pravo na nužnu obranu u slučaju napadnutog ili nepodnošljivog nesrazmjera tih dobara. Kod beznačajnih napada na imovinu vlasnik nema pravo na obranu koja dovodi u pitanje tjelesnu cjelovitost – npr. vlasnik nema pravo osigurati voćku od krađe pomoću električnih uređaja koji mogu ubiti kradljivca

4. Isprovocirani napad –ukoliko sam napadnuti svojim prethodnim ponašanjem izazove napad. Dva slučaja:

namjerna provokacija ili iscenirana nužna obrana- potpuno gubi pravo na nužnu obranu napadnuti koji je namjerno izazvao napad na sebe da bi pod izgovorom nužne obrane, s unaprijed pripremljenim oružjem ozljedio ili ubio napadača kada je napadnuti svojim ponašanjem izazvao napad na sebe, ali ne u namjeri da povrijedi napadača – pravo na nužnu obranu je ograničeno, dužan je uzmaknuti ili se ograničiti na defenzivnu obranu ili pretrpjeti lakše tjelesne ozljede, ako mu takva obrana ne bi pružila sigurnu zaštitu, ima pravo na onu obranu koja bi se neskrivljeno napadnutoj osobi priznala kao prijeko potrebnanpr. žena koja je teško uvrijedila svog priležnika pa je on pošao prema njoj goloruk u namjeri da ju pljusne, nema pravo ubosti ga nožem u trbuh i nanijeti mu teške tjel. ozljede

www.nasciturus.com

NUŽNA POMOĆ To je nužna obrana kojom počinitelj odbija protupravni napad od drugoga.Ako je protupravno napadnut, svatko ima pravo pružiti mu pomoć.Osoba koja pruža nužnu pomoć ima pravo pružiti takvu pomoć uvijek kada bi i sam napadnuti imao pravo na nužnu obranu.Obrambena volja mora postojati i kod onoga tko pruža pomoć i kod napadnutog, jer nitko nema pravo pružati pomoć drugome koji to ne želi.

PUTATIVNA NUŽNA OBRANAPostoji kad počinitelj pogrešno smatra da postoji napad.Ovdje se ne radi o nužnoj obrani, jer nužna obrana pretpostavlja realan, a ne zamišljeni napad, tj.radnja počinjena u putativnoj nužnoj obrani je uvijek protupravna i protiv nje je dopuštena nužna obrana.Ipak, predstavlja jedan oblik zablude o okolnostima koje isključuju protupravnost koja utječe na krivnju.

PREKORAČENJE NUŽNE OBRANE Djelo počinjeno u prekoračenju nužne obrane je kažnjivo i protupravno i protiv njega je dozvoljena nužna obrana.Ako sud utvrdi da je optuženik prekoračio granice nužne obrane, mora donijeti OSUĐUJUĆU PRESUDU.

Prekoračenje može biti:(2 situacije)A) Intenzivno prekoračenje nužne obrane ili intenzivni eksces – kad

napadnuti primjeni obranu koja nije bila prijeko potrebna, i to zato što je precjenio jačinu napada ili je uporabio teže sredstvo obrane, iako je imao na raspolaganju blaže – npr.goloruk napad – obrana: metak u čelo

B) Ekstenzivno prekoračenje nužne obrane ili ekstenzivni eksces –– kad napadnuti povrijedi napadača prije nego što je napad počeo ili kada je već prestao (obrana nije istodobna) – npr.napadnuti pucao u leđa napadaču. Nema ga u našem KZ , počiniteljevo djelo se može smatrati putativnom nužnom obranom ili može postojati privilegirana okolnost (ubojstvo na mah).

Počinitelj koji je prekoračio intenzivne granice nužne obrane može se blaže kazniti, a ako je došlo do prekoračenja zbog jake razdraženosti ili prepasti uzročene napadom, može se i osloboditi kazne.

To posebno stanje zakon označuje kao jaku razdraženost ili prepast= posebna stanja za koja se traži da budu prouzročena napadomPREPAST – tzv.astenički efekt – izraz slabosti počiniteljaJAKA RAZDRAŽENOST – tzv.stenički afekt – izraz snage i agresivnosti počinitelja

Iako u slučaju ekstenzivnog prekoračenja nužne obrane nije moguće ni ublažavanje ni oslobođenje od kazne, ipak i takvo prekoračenje može imati neke pravne učinke.

www.nasciturus.com

Ono može biti podloga za PUTATUVNU NUŽNU OBRANU u slučajevima kad počinitelj pogrešno drži da je napad već otpočeo ili još nije prestao, pa mu se u tom slučaju mogu priznati učinci koje zakon predviđa za zabludu o okolnostima koje isključuju protupravnost.

2. KRAJNJA NUŽDA

Krajnja nužda je istodobna opasnost za nečije opravdane interese koja se može otkloniti samo povređivanjem tuđeg opravdanog interesa.Djelo je počinjeno u k.n. ako počinitelj povrijedi tuđi opravdani interes i pri tom ostvari obilježja nekog kaznenog djela radi toga da spasi naki drugi opravdani interes. Kod krajnje nužde radi se o sukobu dvaju opravdanih interesa, dakle o sukobu dvaju prava, te ona svoje opravdanje pronalazi samo u načelu samozaštite.

Dvije vrste krajnje nužde:

KRAJNJA NUŽDA KAO RAZLOG ISKLJUČENJA PROTUPRAVNOSTINema kaznenog djela kad je počinitelj počinio takvo djelo radi toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je učinjeno zlo manje od onog koje je prijetilo. Počiva na načelu prestižnog interesa : ako su u pitanju različiti interesi očuvanja pravnih dobara, dopušteno je spašavanje jednog pravnog dobra na račun drugoga uvijek kada je interes očuvanja pravnog dobra koje se spašava veći od interesa očuvanja pravnog dobra koje se žrtvuje.npr.- ubijanje psa radi spašavanja života - provala u stan radi spriječavanja štete

Pretpostavke za postojanje prava na krajnju nuždu :

A) OPASNOST - stanje u kojem postoji vjerojatnost da će nastupiti povreda nekog pravnog dobra.

Nebitan je izvor opasnosti – može biti od prirodnih sila i pojava, od tuđih stvari, ponašanja čovjeka, fizioloških i patoloških procesa i sl. Zakon ne ograničava pravna dobra koja se mogu štititi, ali su najčešće to život, tjelesna cjelovitost, zdravlje, sloboda i imovina. Opasnost može prijetiti samom počinitelju ili nekom drugom, ali mora biti istodobna s radnjom kojom se ona otklanja. Opasnost mora biti istodobna s radnjom kojom se otklanja.

www.nasciturus.com

Izričito je propisano da opasnost mora biti neskrivljena jer onaj tko se sam doveo u stanje krajnje nužde, nema pravo spašavati se na račun drugih.

B) OTKLANJANJE OPASNOSTI –radnja je opravdana krajnjom nuždom ako se opasnost nije mogla otkloniti na drugi način.

Radnja mora biti prikladna da se njome otkloni opasnost, a također mora predstavljati i najblaže sredstvo- takvo sredstvo koje tuđe dobro povređuje u najmanjoj mogućoj mjeri.Mora se primjeniti svako dostupno sredstvo ili način otklanjanja opasnosti, pa i bijeg, zato što se krajnja nužda temelji samo na načelu zaštite nekog interesa a ne i načelu potvrđivanja prava nad nepravom.Radi ispunjenja uvjete da učinjeno zlo bude manje od onog koje je prijetilo, potrebno je utvrditi rang pravnih dobara koja su u sukobu, već prema visini zapriječene kazne u kaznenom zakonu za povredu nekog pravnog dobra (život, zdravlje…).Budući da je život najveće pravno dobro nikad na temelju krajnje nužde nije dopušteno žrtvovati nečiji život, ni kada postoje kvalitativne razlike – npr.život starca za život mladića , ni kada postoje kvantitativne razlike – npr.život manjeg broja ljudi za život većeg broja ljudi.

Potrebno je još uzeti u obzir opseg i jačinu povreda koje se uspoređuju, stupanj ugroženosti na obje strane , te opći interes u svrhu normalnog funkcioniranja pravnog poretka.Krajnja nužda biti će isključena u slučaju kad je radnja koja otklanja opasnost prijeko potrebna , čak i za zaštitu njaviših pravnih dobara- života, ako je u suprotnosti s nekim temeljnim vrijednostima pravnog poretka – npr.muče otmičara da bi se saznalo gdje su taoci

opseg i jačina povreda dopušteno je spašavati dobro nižeg ranga kome prijeti velika šteta na račun dobra nižeg ranga kojem prijeti mala štetaAko su dobra iste vrijednosti / vrste – ovisi kome pripadaju = ne može se spašavati dobro veće vrijednosti koje pripada bogatašu na račun dobra manje vrijednosti koje pripada siromahu.

stupanj ugroženosti kod kd ugrožavanja – usporedba stupnja vjerojatnosti da se spasi neko dobro i stupnja rizika nastupa štete na drugoj strani npr.hitna vozi bolesnika i pritom krši prometna pravila- može ali do određene mjere – ne može konkretno ugrožavati a pogotovo izazivati nesreću- da prođe kroz crveno i izazove sudar

opći interes ne smijemo razmatrati samo inters osobe čije dobro se žrtvujenpr. čovjek ubije psa koji je klao njegove guske = pas je vrijedniji od gusaka ali je opravdanje krajnje nužde ovdje u prirodnom pravu obrane opravdanog interesa

www.nasciturus.com

Počinitelj mora znati da postoji stanje krajnje nužde i mora postupati sa sviješću da otkloni opasnost, odnosno mora postojati volja za spašavanjem = subjektivno obilježje krajnje nužde

KRAJNJA NUŽDA KAO RAZLOG ZA OSLOBOĐENJE OD KAZNE

čl.30 KZ - Počinitelj će se osloboditi kazne za počinjeno djelo kad je postupao radi toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je učinjeno zlo JEDNAKO onom koje je prijetilo.

Sud donosi OSUĐUJUĆU PRESUDU , ali NEMA KAZNE.Djelo ostaje društveno štetno i protupravno, ostaje i krivnja, ali se oprašta jer je jedno dobro ipak spašeno.Dva zla moraju biti jednaka, a sve druge pretpostavke su iste kao kod krajnje nužde i isključenja protupravnosti.Ova vrsta krajnje nužde priznaje se samo u slučajevima spašavanja egzistencijalnih dobara – život, tjel.cjelovitost, sloboda i to samo kada su ona ozbiljno ugrožena i kad je nastao psihički pritisak koji opravdava oslobođenje od kazne. Stoga je, prilikom otklanjanja opasnosti od drugog, krug počinitelja sužen samo na osobe bliske žrtvi – RESTRIKTIVNO TUMAČENJE

KOLIZIJA DUŽNOSTIPostoji kad netko jednu dužnost može ispuniti samo na račun druge.npr.otac u požaru može spasiti samo jedno dijete

Kada su u pitanju dužnosti različitog ranga, mora se ispuniti dužnost višeg ranga.npr.u požaru se mora spasiti čovjek, a ne skupa slika

Kad su u pitanju dužnosti istoga ranga, protupravnost se isključuje pozivom na nadzakonsku krajnju nuždu jer svi razlozi isključenja protupravnosti ne moraju biti izričito propisani zakonom ako obuhvaćaju ponašanja koja nisu društveno štetna , odnosno kojima nedostaje materijalna protupravnost.npr.otac iz požara uspije spasiti samo jedno dijete pa drugo umre = učinjeno zlo je jednako onom koje je prijetilo = k.n kao razlog oslobođenja od kazne , ali očev postupak ne možemo nazvati protupravnim jer kad kažemo da je nešto protupravno moramo moći reći i što bi u tom slučaju bilo ispravno , a to bi onda ovdje bilo spašavanje drugog djeteta , pa bi prvo djete umrlo = PROTURJEČNOST i NEPRAVEDNOST = jedini način za isključenje protupravnosti za ovakvu situaciju je NADZAKONSKA KRAJNJA NUŽDA.

www.nasciturus.com

DUŽNOST IZLAGANJA OPASNOSTINema krajnje nužde ako je počinitelj bio dužan izložiti se opasnosti.Vrijedi za vojnike, vatrogasce, policajce …Ipak, imaju pravo na krajnju nuždu ako bi se od njih zahtjevale radnje koje znače sigurnu smrt ili tešku tjelesnu ozljedu.To vrijedi za obje vrste krajnje nužde.

SILA I PRIJETNJAMogu isključivati kazneno djelo ili imati druge pravne učinke.

1) NEODOLJIVA SILA –vis absoluta = izravno iznuđivanje nekog ponašanja tako da se onemogućuje voljno upravljanje njimenpr. - netko nekoga gurne i ovaj razbije vazu - primjena hipnoze i omamljujućih sredstava

čl.31 - nema kaznenog djela , jer nema radnje ( a ne zato što nema protupravnosti)

2) SILA KOJOJ SE MOGLO ODUPRIJETI – vis compulsiva= sastoji se u radnji poduzetoj radi iznuđivanja nekog ponašanja koje žrtva mora izabrati, ako ne želi da joj se dogodi neko zlonpr.blagajnica da novac pljačkašu

3) PRIJETNJA – najavljivanje riječima ili gestama nekog zla za slučaj da se netko ne ponaša na željeni način

primjena sile ili prijetnje ISKLJUČIVAT ĆE PROTUPRAVNOST ako su ispunjene opće pretpostavke krajnje nužde, a učinjeno zlo je manje od onog koje je prijetilo.Primjena sile ili prijetnje BIT ĆE RAZLOG ZA OSLOBOĐENJE OD KAZNE ako su ostvarene opće pretpostavke krajnje nužde, a učinjeno zlo je jednako onom koje je prijetilo.npr.čuvar u konc. logoru naredi pod prijetnjom ubojstva zatvoreniku da ubije ili osakati drugog zatvorenika

Odredbe o sili i prjetnji nemaju konstitutivno značenje već su to interpretativna pravila ( vis absoluta za isključenje radnje, a sila i prijetnja za primjenu krajnje nužde).

www.nasciturus.com

PUTATIVNA KRAJNJA NUŽDAU slučaju kada počinitelj samo zamišlja opasnost. Djelo je protupravno, ali zabluda može utjecati na krivnju.

Ako je počinjeno zlo manje od onoga koje je navodno prijetilo, radi se o zabludi o okolnostima koje isključuju protupravnost.npr.blagajnica daje novac razbojniku sa plastičnim pištoljem

Ako je počinjeno zlo jednako, radi se o zabludi o okolnostima zbog kojih zakon određuje oslobađanje od kazne.npr.A prijeti B-u plastičnim pištoljem i traži ga da ubije C-a, što A i učini jer misli da je pištolj pravi

3. ZAKONITA UPORABA SREDSTAVA PRISILE

čl.32 KZ - Nema kaznenog djela kad službena osoba na temelju zakonske ovlasti primjeni sredstva prisile u skladu sa zakonom

Ponajprije se odnosi na policiju – npr.pravo na uhićenje , ali ovlaštenje na uporabu sredstava prisile mogu imati i druge službene osobe –sudski ovršitelj, psihijatar, pripadnik nadzorne službe.Sud je dužan ispitati jesu li: 1) sredstva prisile primjenjena u skladu sa ovlastima sadržanim u zakonu, 2)da li je službena osoba bila stvarno i mjesno nadležna 3)da li je poštivana forma koju zakon zahtijeva.Ako je službena osoba ispunila sve ove uvjete , primjena sile s njene strane isključuje protupravnost, a time i kazneno djelo.Ako neki od uvjeta nije ispunjen, pa ako postoji i krivnja, službena osoba je počinila kazneno djelo.

Isključenje protupravnosti u slučaju zakonite uporabe sredstava prisile proizlazi već iz načela jedinstva pravnog poretka po kojemu ono što je dopušteno u jednoj grani prava, ne može biti protupravno u drugoj.Ta odredba ima deklaratorni značaj.

Ako je službena osoba postupala u zabludio okolnostima koje isključuju protupravnost, djelo ostaje protupravno te tada žrtva ima ograničeno pravo na nužnu obranu, nema pravo na nužnu obranu koja bi uključivala nasilje.Ona ima pravo uvjeravati službenu osobu da se vara, a ako u tome ne uspije, dužna se privremeno pokoriti.

www.nasciturus.com

4. ISKLJUČENJE PROTUPRAVNOSTI PREMAMEĐUNARODNOM RATNOM PRAVU

Najvažniji izvori su : 4 Ženevske konvencije iz 1949. god. 2 dopunska protokola iz 1977. god.

Radnja koja je u skladu s međunarodnim ratnim pravom je dopuštena radnja u ratu, ali mora ispunjavati određene uvjete :a) radnja mora biti poduzeta za vrijeme ratnog stanja – nije potrebna najava

rata, već je to svaki oružani međunarodni ili nemeđunarodni sukobb) radnje smiju poduzimati samo bojovnici i to pripadnici redovne vojske, te

pripadnici policija i dobrovoljačkih odreda ako:- imaju na čelu osobu odgovornu za svoje podređene- imaju stalan znak za razlikovanje koji se može raspoznati na

usaljenosti- otvoreno nose oružje- pri svojim se operacijama pridržavaju zakona i običaja rata

c) radnja je dopuštena samo na ratnom području, od kojeg su izuzete sanitetske i sigurnosne zone

d) radnja mora biti usmjerena na vojne ciljeve, a ne civilne objektee) rat se smije voditi samo dopuštenim sredstvima ( zabranjena uporaba

bojnih otrova i otrovnih oružja)f) radnja se mora voditi dopuštenim metodama

Radnje u ratu koje ne ispunjavaju navedene uvjete predstavljaju neki od ratnih zločina ili neko drugo kazneno djelo.

5. ZAPOVIJED NADREĐENOG

Pitanje isključuje li zapovijed nadređenog protupravnost radnje podređenog, postavlja se prvenstveno kod vojnih kaznenih djela.

Nema kaznenog djela ako njegova zakonska obilježja ostvari podređeni po zapovijedi nadređenoga, a ta se zapovijed tiče službene dužnosti, osim ako se zapovijed odnosi na počinjenje ratnog zločina ili drugog kaznenog djela za koje se po zakonu može izreći kazna od 10 god.zatvora i više ili ako je bilo očito da se izvršenjem zapovijedi čini kazneno djelo.

Zapovijed nadređenog u vrlo ograničenom opsegu isključuje protupravnost radnje podređenoga i to isključivo u vojnom ustrojstvu, te se ne može analogno primjeniti na državnu upravu, službene ili privatne osobe.

www.nasciturus.com

Postupanje po zapovijedi nadređenoga može predstavljati olakotnu okolnost za podređenog – tako je u statutu ICTY-a odobrena lakša kazna za podređenog ako to zahtijeva pravičnost.

6. POSTUPANJE PRIVATNIH OSOBA PO ZAKONSKOJOVLASTI

U nekim slučajevima zakon daje i privatnim osobama ovlasti koje su inače svojstvene službenim osobama.npr.svatko ima pravo uhititi počinitelja kd za koje se goni po službenoj dužnosti ako ga uhvati in flagranti – u činu radnje, odnosno neposredno poslje ako je zatečena u okolnostima koje upućuju da je počinila kd

Takve ovlasti isključuju protupravnost – mora postojati odgovarajuće subjektivno obilježje koje se sastoji u tome da počinitelj hoće uhićenika predati nadležnom tijelu.

Ovdje spadaju i slučajevi samopomoći iz GP-a , kod kojih nedostaje istodobni protupravni napad ili istodobna opasnost, pa se mogu podvesti pod nužnu obranu ili pod krajnju nuždu.npr.pravo na zaštitu posjeda silom

7. PRISTANAK OŠTEĆENIKA

Vrijedi ograničeno načelo volenti non fit iniuria – onome tko pristaje ne čini se nepravda.

SUGLASNOST – pristanak jedne strane koji isključuje biće kaznenog djelanpr.pristanak na sex nije silovanje

PRISTANAK – kada je druga strana počinitelju odobrila povredu pravnog dobra, a time i ostvarenje bića kd, međutim protupravnost je isključena

Suglasnost i pristanak se razlikuju po pravnim učincima.

Pretpostavke isključenja protupravnosti zbog pristanka:

- Prvi uvijet za valjanost pristanka je disponibilnost povrijeđenog dobra – pristanak isključuje protupravnost samo kada se radi o dobru kojim oštećenik može slobodno raspolagati – disponirati. Takva dobra nikad ne mogu biti OPĆA DOBRA.

www.nasciturus.com

Međutim, oštećenik nema pravo slobodno raspolagati ni onim INDIVIDUALNIM DOBRIMA na čijem održanju postoji INTERES DRUŠTVA.To u prvom redu vrijedi za život čovjeka pa je eutanazija prema našem pravu zabranjena.

- Pristanak isključuje protupravnost samo kod onih individualnih dobara kod kojih AUTONOMIJA POJEDINCA ne dolazi u sukob s društvenim interesima.To će biti slučaj kod lakših tj.ozljeda prilikom davanja krvi, tetoviranja…

- značajnu ulogu ima pristanak kod ozljeda u sportu.U tom je slučaju isključena protupravnost i najtežih ozljeda ako su zadane iz nehaja i uz poštivanje pravila igre. Da bi u slučaju disponibilnosti pravnog dobra pristanak isključivao protupravnost mora udovoljiti slijedećim pretpostavkama: a) pristanak se mora odnositi na buduće činjenje ili nečinjenje jer

naknadni pristanak nema učinka

b) pristanak se mora očitovat prema van

c) osoba koja daje pristanak mora biti svjesna njegova značenja i sposobna da donese takvu odluku (ni dijete, ni duševni bolesnik – za njih pristanak daje zakonski zastupnik ili staratelj

d) pristanak ne smije biti dan u zabludi, pod prisilom ili opozvan prije dovršenja djela

8. PRAVO RODITELJA NA FIZIČKO KAŽNJAVANJEDJECE

Vršeći svoju dužnost odgajanja djece roditelji ih mogu i fizički kažnjavati ako to ne čine na ponižavajući način i ako pri tom djetetu ne nanose tjelesne ozljede.Ovo svoje pravo roditelji mogu prenjeti i na druge osobe – baku, baby sitericu, ali ne i na učitelje u školijer iako su i oni odgojitelji, njihova se zadaća ne može izjednačiti sa roditeljskom.

www.nasciturus.com

9. PRIGOVOR SAVJESTI

Nema kaznenog djela kada se radi o vojnoj osobi ili vojnom obvezniku kojem je u propisanom roku uvažen prigovor savjesti.npr.odazvao se mobilizaciji ali ne želi primiti oružje zbog prigovora savjesti, pa je taj prigovor komisija za civilnu službu prihvatila i odredila mu civilnu službu

www.nasciturus.com

V. K R I V NJ A

= subjektivni odnos počinitelja prema djelu zbog kojeg mu se može uputiti prijekor

Suvremeno k.p. prihvaćanjem krivnje odbija objektivnu odgovornost.

Načelo krivnje formula NULLA POENA SINE CULPA (nema kazne bez krivnje)

čl.4.KZ:”nitko ne može biti kažnjen , niti se prema njemu može primjeniti druga kaznenopravna sankcija, ako nije kriv za počinjeno djelo.”

načelo krivnje načelo zakonitosti temelj modernog k. prava

SLOBODA I KRIVNJA

Problem slobodne volje- liber arbitrium ( 2 temeljna stajališta koja su se oštro suprostavila u 19.st.)1) INDETERMINIZAM je shvaćanje po kojemu čovjek nije podvrgnut

prirodnim kauzalnim zakonima, nego slobodno donosi odluke i poduzima radnje. Sloboda je logička pretpostavka krivnje jer nema nikakvog smisla upućivari prijekor onome tko nije mogao postupiti drukčije.Prema njima, delinkventa kažnjavamo što je kao slobodno i odgovorno biće mogao postupiti u skladu sa pravom, ali se on odlučio za nepravo(kd).

2) DETERMINIZAM ,pak,smatra da je čovjek kao dio prirode podvrgnut općem zakonu kauzaliteta i stoga u svojim odlukama i postupcima određen – determiniran.

Sloboda volje je privid koja je posljedica nepoznavanja svih kauzalnih zakona, osobito onih koji vrijede za duševni život.To onda vrijedi i za delinkventa.

RELATIVNI INDETERMINIZAM – čovjek je sposoban oduprijeti se poticajima izvana i prilagoditi svoje ponašanje društvenim vrijednostima i normama.

RELATIVNI DETERMINIZAM – i pravne norme su jedan kauzalni čimbenik koji pored utjecaja nasljeđa i okoline, također determinira ljudsko ponašanje zbog čega je opravdano upućivanje prijekora delinkventu i njegovo kažnjavanje.

Ustav RH bliži indetrminističkom shvaćanju

Krivnja u KP je i MORALNA KRIVNJA u socijalno–etičkom smislu.

www.nasciturus.com

Mjerilo nije individualni već općeprihvaćeni moral jednoga društva na određenom stupnju povijesnog razvitka.Krivnja kao moralna kategorija mora se odnositi na počinjeno djelo a ne na karakter ili način života počinitelja.

ODNOS PROTUPRAVNOSTI I KRIVNJE

PROTUPRAVNOST sud o nekom djelu kao objektivnom i subjektivnom zbivanju koje proturječi pravnom poretku Vrijedi za svakoga , tj. kriterij je APSRAKTNI, PROSJEČNI ČOVJEK

KRIVNJA ima u vidu KONKRETNOG,POJEDINAČNOG ČOVJEKA kao osobu od krvi i mesa.

KRIVNJA U MATERIJALNOM I PROCESNOM K.P.

MATERIJALNO K.P. krivnja ima dvostruku ulogu krivnja kao temelj kaznenopravne sankcije jer od njenog postojanja ovisi hoće li uopće biti izrečena krivnja kao mjera kazne

PROCESNO K.P. krivnja je shvaćena kao skup svih pretpostavki za postojanje kaznenog djela i donošenje osuđujuće odluke

PSIHOLOŠKE I NORMATIVNE TEORIJE KRIVNJE

PSIHOLOŠKE TEORIJE – Njem. kraj 19. st., utjecaj pozitivizma u filozofiji

- definicija krivnje kao subjektivnog odnosa počinitelja prema djelu

- krivnja se iscrpljuje u NAMJERI i NEHAJU (to su njeni oblici)- SVIJEST O PROTUPRAVNOSTI kao posebno obilježje krivnje

nije još poznata, te se eventualno javlja kao sastavni dio namjere

- UBROJIVOST nije pretpostavka krivnje, već njen nužni sastavni dio.

NORMATIVNE TEORIJE – Njem. Početak 20.st.- naglašavaju PRIJEKOR kao bitno obilježje krivnje- obilježje krivnje je MOGUĆNOST DA SE ZAHTIJEVA

DRUGAČIJE PONAŠANJE, pa ako nema te mogućnosti nema ni krivnje

www.nasciturus.com

Ta mogućnost je bila vrijednosni sud o djelu konkretnog počinitelja i bila je čisto normativne naravi.

- na temelju te ideje su u Njemačkom pravu nastali tzv. ISPRIČAVAJUĆI RAZLOZI

Kad oni postoje, onda iako postoje i krivnja i protupravnost oni su oslabljeni do te mjere da prijekor više nije opravdan.- KRIVNJA JE U CJELINI NORMATIVNE NARAVI

Normativne teorije krivnje u Njemačkom pravu se djele na:

1) psihološko-normativne teorije krivnje Krivnja je unutarnji odnos počinitelja prema djelu zbog kojeg mu se može uputiti prijekor.

U toj je koncepciji krivnja jedinstvo psihičkog supstrata i suda o njemu.Ona obuhvaća - ubrojivost - namjeru ili nehaj - svijest o protupravnosti - nepostojanje ispričavajućih razloga

2) čisto normativne teorije krivnje Danas vladajuće stajalište njem. kaznenopravne znanosti.

Krivnja je osobni prijekor počinitelju što nije propustio protupravnu radnju, iako ju je mogao propustiti.Krivnja je prekorljivost oblikovanja volje.Prijekor se upućuje počinitelju zato što nije oblikovao volju onako kako se od njega traži.Taj prijekor je moguć samo kad postoji - ubrojivost - svijest o protupravnosti - nepostojanje ispričavajućih razloga

Njihova razlika nije velika.Ni čisto normativne teorije krivnje ne odbacuju zbiljski sadržaj krivnje (njen psihološki supstrat), nego ga samo izdvajaju iz krivnje i ocjenjuju u okviru protupravnosti.

www.nasciturus.com

NORMATIVNO POIMANJE KRIVNJE U NOVOM HRV. ZAKONODAVSTVU

čl.39KZ ˝kriv za kazneno djelo je počinitelj koji je u vrijeme počinjenja djela bio UBROJIV , koji je postupao s NAMJEROM ili iz NEHAJA kad je zakonom propisano kažnjavanje i za taj oblik krivnje, a bio je SVJESTAN ili je bio DUŽAN i MOGAO BITI SVJESTAN da je njegovo djelo ZABRANJENO”

3 obilježja krivnje:

1. UBROJIVOST2. NAMJERA ili NEHAJ3. SVIJEST O PROTUPRAVNOSTI ili MOGUĆNOST TE SVIJESTI

1. UBROJIVOST

Prvi sastojak krivnje.Biti ubrojiv znači biti sposoban za krivnju , pa neubrojiva osoba nije kriva.Zakon polazi od toga da je počinitelj protupravne radnje u normalnim okolnostima ubrojiv pa ne definira ubrojivost, već neubrojivost.

Čl.40 – Neubrojiva je osoba koja u vrijeme ostvarenja zakonskih obilježja kaznenog djels nije bila u mogućnosti shvatiti značenje svog postupanja ili nije mogla vladati svojom voljom zbog duševne bolesti , privremene duševne poremećenosti , nedovoljnog duševnog razvitka ili neke druge teže duševne smetnje .

Neubrojivost treba razlikovati od nesposobnosti za radnju.Neubrojiva je osoba sposobna za radnju jer je njeno ponašanje izraz njene volje, ali je ta volja posljedica određenih duševnih smetnji pa se takvoj osobi zbog toga ne može uputiti prijekor.Budući da neubrojivost isključuje krivnju, nema ni kaznenog djela.

Pravni učinak neubrojivosti je da se prema neubrojivom počinitelju ne može primjeniti nikakva kaznenopravna sankcija.Prema neubrojivoj osobi pokreće se kazneni postupak, jer se neubrojivost u tom slučaju utvrđuje samo sudskom presudom – nakon presude, ako osoba izravno ugrožava život ili sigurnost sebe ili drugih primjenit će se odredbe o prisilnom zadržavanju i smještaju u psihijatrijsku ustanovu.

www.nasciturus.com

Metode utvrđivanja neubrojivosti :

a) biološka metoda- sastoji se u utvrđivanju nekog patološkog biološkog stanja, te je potrebno samo postaviti dijagnozu da počinitelj boluje od neke duševne bolesti.

Oni polaze od neoborive presumpcije da duševna bolest isključuje slobodno odlučivanje.Neprihvatljiva metoda.

b) psihološka metoda – smatra da treba utvrditi samo je li počinitelj mogao shvatiti značenje svog postupanja i je li mogao vladati svojom voljom.

Nije primjienjena ni u jednom postojećem kaznenom zakonodavstvu.

c) biološko-psihološka ili mješovita metoda – treba najprije utvrditi određeno biološko (organsko stanje) , a onda izvršiti psihološku ocjenu tog stanja tako da se ocjeni kako je ono utjecalo na mogučnost shvaćanja vlastitog postupka i mogućnost vladanja vlastitom voljom.

Biopsihološki temelj neubrojivosti :

1) DUŠEVNA BOLEST (psihoza) – teški poremećaj na intelektualnom ili emocionalnom području čovjeka egzogene organske psihoze – imaju dokazano porijeklo u nekoj ozljedi ili oboljenju mozga (traumatske psihoze, toksički uvjetovane psihoze, alkoholne I narkomanske psihoze, psihoze izazvane infekcijom) endogene psihoze – funkcionalna oboljenja – oboljenja kod kojih nije dokazan nikakav somatski uzrok, iako se njegovo postojanje pretpostavlja (shizofrenija, manično-depresivna psihoza ili ciklotimija)

2) PRIVREMENA DUŠEVNA POREMEĆENOST – teži poremećaj svijesti izazvan uzrocima koji pripadaju normalnoj psihologiji (hipnoza, umor) akutna opitost samo nekad isključuje ubrojivostsličan je akutnoj opitosti i utjecaj opojnih droga, iako će i one rjeđe potpuno isključivati ubrojivost.

patološka opitost isključuje ubrojivost ( posljedica nepodnošenja alkohola zbog oštećenja mozga ili nekog drugog somatskog oboljenja.

afekti – samo iznimno isključuju ubrojivost i to kada su toliko snažni da dovode do suženja svijesti (mržnja, stah, ljubomora, stres)

radnja kratkog spoja – kod koje počinitelj na iracionalan način, radnjom koja je potpuno strana njegovoj ličnosti, želi razrješiti neku unutarnju napetost

sumračna stanja – nisu uzrokovana bolešćunpr. slučaj inače duševno zdravog počinitelja koji je probudivši se noću u sumračnom stanju u koje je zapao zbog prethodnog umora i utjecaja alkohola ušao u susjedov stan i izbo ga nožem iako nije bio s njim u nikakvoj svađi

www.nasciturus.com

3) NEDOVOLJAN DUŠEVNI RAZVITAK – misli se na duševnu zaostalost ili mentalnu retardacijuTo je stanje zaostalog ili nepotpunog razvoja uma.Oštećenja su uvjetovana genetskim, psihosocijalnim ili čimbenicima okoline.Tradicionalna podijela : DEBILNOST, IMBECILNOST, IDIOTIJASvijetska zdravstvena org.: lako mentalno retardirane osobe umjereno mentalno retardirane osobe teško mentalno retardirane osobe duboka mentalna retardacija

4) DRUGE TEŽE DUŠEVNE SMETNJE – novi temelj neubrojivostipsihički anormalna ponašanja koja se ne mogu označiti kao duševna bolest jer su u granicama razumljivosti. psihopatija – urođena deformacija karaktera koja otežava normalnu društvenu komunikaciju. Česti su počinitelji krvnih ,imovinskih i sexualnih delikataa. neuroza – stečena duševna smetnja koja se sastoji u abnormalnim reakcijama u određenim situacijama poremećaj nagona – odnosi se prvenstveno na spolni nagon, te se može očitovati u izopačenosti sexualnosti ili hipersexualnosti

sve će te smetnje samo u iznimnim slučajevima isključivati ubrojivost i to onda kada se približavaju duševnim bolestima, kao npr.kod tzv. borderline sindroma – graničnih slučajeva koji se odnose na “ličnosti koje sadrže u sebi u sebi elemente neuroze, psihoptaije pa čak i psihoze, a u frustrirajućim situacijama sklone su psihotičkim reakcijama.”

Mogućnost shvaćanja i vladanja :Potrebno je utvrditi kako je utvrđeno biopsihološko stanje djelovalo na mogućnost shvaćanja značenja vlastitog postupanja – intelektualna sastavnica i na mogućnost vladanja vlastitom voljom – voljna sastavnica.Za postojanje neubrojivosti potrebna je jedna sastavnica.

Mogućnost shvaćanja – odnosi se na značenje djela, odnosno na njegovu protupravnost.Mogućnost shvaćanja, a time i ubrojivost je isključena kad počinitelj nije imao svijest o protupravnosti, kad se nalazio u neotklonjivoj zabludi o protupravnosti, pa mu se ne može uputiti prijekor.

Mogućnost vladanja vlastitom voljom – znači da je počinitelj bio u stanju dovesti u sklad svoje ponašanje s prethodnom spoznajom protupravnosti i suzdržati se od uzvršenja protupravne radnje.

Obje mogućnost se neće ispitivati apstraktno, nego uvijek u odnosu na konkretno kazneno djelo.

www.nasciturus.com

SAMOSKRIVLJENA NEUBROJIVOSTZa ocjenu (ne)ubrojivosti mjerodavno je i vrijeme počinjenja protupravne radnje- tempore criminis.ALI, npr.netko se opije u namjeri da se ohrabri i onda u stanju neubrojivosti počini provalnu krađu postoji tzv. PRETHODNA KRIVNJA

Samoskrivljena neubrojivost – actio libera in causa ( radnja slobodna u uzroku) je stanje kada počinitelj nije bio slobodan u trenutku počinjenja djela – in actu, ali je bio slobodan , a onda i kriv, u trnutku kada je uzrokovao svoju neubrojivost- in causa

Prema čl.41KZ ne smatra se neubrojivim počinitelj koji se svojom krivnjom doveo u stanje u kojem nije mogao shvatiti značenje svog postupanja ili vladati svojom voljom uporabom akohola , droga , ili drugih sredstava (npr.lijekova), ako je u vrijeme kad se dovodio u takvo stanje kazneno djelo što ga je počinio bilo obuhvaćeno njegovom namjerom ili je kod njega postojao nehaj, a zakon propisuje kažnjivost i za taj oblik krivnje.

namjerno samoskrivljena neubrojivost – kod počinitelja već u vrijeme dovođenja u stanje neubrojivosti mora postojati namjera u odnosu na sva obilježja kaznenog djelaDovoljno je planiranje neke vrste kaznenog djela.

npr. netko se napije u namjeri da siluje ženu na koju naiđe

Dovoljna je i neizravna namjera tj.svijest počinitelja da u neubrojivom stanju može počiniti kazneno djelo i pristajanje na takav ishod.U praksi se namjerno skrivljena neubrojivost teško dokazuje i zato je velika rijetkost.

nehajno samoskrivljena neubrojivost – postoji kad je u vrijeme dovođenja u neubrojivo stanje kod počinjenja postojao nehaj glede počinjenog kaznenog djela, a zakon propisuje kažnjivost i za nehaj

npr. pijanac teško ozlijedi drugogaa) iako je opijajući se znao da je sklon nasilju ali je mislio da će se

moći svladati – SVJESNI NEHAJ

b) nije mislio da će biti nasilan iako je zbog svojih ranijih reakcija u pijanom stanju morao to predvidjeti – NESVJESNI NEHAJ

www.nasciturus.com

SMANJENA UBROJIVOSTInstitut uveden tek početkom 20.st.Podvrsta ubrojivosti za koju je karakteristično smanjenje krivnje.Smanjeno ubrojiva osoba je ipak ubrojiva, jer je,mogla shvatiti značenje svog ponašanja i vladati svojom voljom, iako otežano.Smanjena ubrojivost utvrđuje se istom metodom kao i neubrojivost, ali je njezina ocjena drukčija – počinitelj je u otklonjivoj zabludi o protupravnosti.

Ima 2 pravna učinka :1. počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kd bio smanjeno ubrojiv može se

blaže kazniti, ako do smanjene ubrojivosti nije došlo samoskrivljeno – čl.42KZ

2. smanjeno ubrojivom počinitelju se uz kaznu ili uvjetnu osudu može izreći i sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog lječenja, ako postoji opasnost da razlozi za takvo stanje mogu i u budućnosti poticajno djelovati na počinjenje novog kd

Razlikuje se smanjena ubrojivost kao razlog za ublažavanje kazne kad počinitelj nije bio svjestan protupravnosti, iako je uz veći napor to mogao biti, i smanjena ubrojivost kao olakotna okolnost kad je počinitelj, iako otežano, ipak bio svjestan protupravnosti.Ako se pojavi sumnja o ubrojivosti okrivljenika, sud je dužan odrediti psihijatrijsko vještačenje.

ODNOS SUCA I PSIHIJATRAOcjena ubrojivosti je pravno pitanje na koje treba odgovoriti sud.Ipak sud ne može odlučiti o tome bez pomoći psihijatra kao vještaka.U novije vrijeme vještaci su i psiholozi jer biopsihološki temelji neubrojivosti ne moraju biti patološke naravi nego mogu pripadati i normalnoj psihologiji.Psihijatri su podjeljeni oko toga da li psihijatrija uopće može dati odgovor na pitanje o ubrojivosti.AGNOSTIČARI – po njima ne mogu , već mogu samo utvrditi (ne)postojanje duševne bolesti i eventualno ukazati na njene utjecaje na mogućnost shvaćanja i vladanja.

GNOSTIČARI – mogu ako pođu od doživljaja samog počinitelja, analize njegovog ponašanja i biografske analize.Hrvatski psihijatri su bliži njima.

www.nasciturus.com

2. NAMJERA

Namjera je znanje i htjenje bića kaznenog djela, te sadrži voljnu i intelektualnu sastavnicu. Namjera je teži oblik krivnje od nehaja, te sadrži viši stupanj prijekora i uvijek je predviđena viša kazna.

Namjera je ujedno i temeljni oblik krivnje, jer se kažnjava namjerna povreda svih pravnih dobara, dok se za nehaj kažnjava samo kad su povrijeđena najviša pravna dobra i kad je to izričito istaknuto u zakonu.npr. gdje piše “tko drugoga usmrti” misli se – tko drugoga usmrti s namjerom

A) IZRAVNA NAMJERA – dolus directusPočinitelj postupa s izravnom namjerom kad je svjestan svog djela i hoće njegovo počinjenje.

intelektualna ili kognitivna sastavnica izravne namjereSastoji se u svijesti o djelu koja mora obuhvatiti sva obilježja kaznenog djela.Svijest mora obuhvaćati i kvalifikatorne okolnosti, te počinitelj mora biti svjestan radnje i posljedice, te uzrročne veze među njima, te deskriptivna i normativna obilježja kaznenog djela.Svijest o djelu mora biti aktualna – mora zbiljski postojati za vrijeme počinjenja djela (dovoljna je svijest u neizoštrenom obliku).

voljna sastavnicaSastoji se u tome da počinitelj hoće počinjenje djela.

Izravna namjera prvog stupnja - postoji kad počinitelj ide za tim da ostvari obilježja kd, kad mu je baš stalo do toga da počini kazneno djelo. Naglasak je na voljnoj sastavnici.Posoji i kad počinitelj ne ide samo za tim da ostvari obiležje nekog kd, nego istodobno ostvaruje i neke druge cileve.

Izravna namjera drugog stupnja – kad počinitelju nije stalo do toga da ostvari obilježja nekog kd, ali zna da će ona sigurno biti ostvarena poduzme li on namjeravanu radnju.Naziva se još i sigurno znanje.Naglasak je na intelektualnoj sastavnici, a voljna je sastavnica samo nužna posljedica.Postoji i kad je ostvarenje bića kaznenog djela prema iskustvu vjerojatno u visokom stupnju.

B) NEIZRAVNA NAMJERA – dolus eventualisčl.44 KZ - Počinitelj postupa s neizravnom namjerom kad je svjestan da može počiniti djelo, pa na to pristaje.Ona je blaži oblik krivnje nego izravna prvog stupnja.

www.nasciturus.com

intelektualna sastavnica je određena kao svjest o mogućnosti počinjenja djela voljna sastavnica je određena kao pristajanje na djelo

RAZLIKA NEIZRAVNE NAMJERE OD IZRAVNE PRVOG STUPNJA - po voljnoj sastavnici jer počinitelj koji postupa s neizravnom namjerom neće ostvarenje kaznenog djela nego samo na njega pristaje.

RAZLIKA NEIZRAVNE NAMJERE OD IZRAVNE DRUGOG STUPNJA- po intelektualnoj sastavnici jer počinitelj kod neizravne namjere ostvarenje djela ne smatra sigurnim, niti vjerojatnim u visokoj mjeri, nego samo mogućim.Kod neizravne namjere počinitelj pristaje na počinjenje djela, dok kod svjesnog nehaja on samo lakomisleno misli da se ono neće dogoditi ili da će ga on moći spriječiti, pa prema tome ne pristaje na počinjenje djela.

PRI RAZGRANIČENJU NEIZRAVNE NAMJERE I SVJESNOG NEHAJA može nam kao pomoćno sredstvo poslužiti i Frankova formula prema kojoj neizravna namjera postoji ako počinitelj sebi kaže:”bilo ovako ili onako, svakako ću poduzeti radnju.”

POSEBNE VRSTE NAMJERE : dolus indirectus – počinitelju zabranjenog djela uvijek se uračunavaju sve posljedice koje proizađu iz takva djela ( iz srednjovjekovnog k.p.)

dolus generalis – opća namjera – odnosi se na slučajeve odstupanja kauzalnog toka, npr. kada počinitelj ne ostvaruje posljedicu radnjom koju je poduzeo u tu svrhu, nego nekom drugom, koju je poduzeo pogrešno misleći da je posljedica već nastupilanpr. počinitelj puca u nekoga i baci ga u rijeku, a ovaj umre tek utapljanjem

dolus alternativus – alternativna namjera – postoji kada počinitelj hoće određenu radnju, i pri tom nije siguran koja će posljedica nastati, ali hoće i jednu i drugu. U takvim će se slučajevima uvijek kazniti za teže djelo a istodobno i za lakše kad je moguć njegov stjecaj s težim.

dolus antecendes – prethodna namjera – namjera koja je stvorena prije nego je počela radnja počinjenja, a nije se realizirala u radnji počinjenja (bez ikakva je učinka)

dolus subsequens – naknadna namjera – namjera koja je stvorena nakon što je radnja već dovršena (također nema učinka)

dolus praemeditatus – predumišljaj – postoji ako je neko kd počinjeno nakon dužeg razmišljanja (nije uvijek znak povećane krivnje)

www.nasciturus.com

dolus repentinus – nenadana namjera - postoji kad počinitelj kazneno djelo počini “na mah” , tj.doveden je bez svoje krivnje u stanje jake razdraženosti ili prepasti napadom, zlostavljanjem ili teškim vrijeđanjem od strane žrtve

NEHAJ

Iz nehaja postupa počinitelj kad je svjestan da može počiniti djelo, ali lakomisleno smatra da se to neće dogoditi ili da će to moći spriječiti, kao i kad nije svjestan da može počiniti djelo.

Nehaj je u odnosu na namjeru blaži oblik krivnje jer se počinitelj iz nehaja zahtjevima pravnog poretka ne suprostavlja svjesno, nego iz nepažnje.

Kako je nehajna odgovornost najčešće vezana uz nastup posljedice, to su nehajni delikti u pravilu materijalna kaznena djela. U tom se slučaju nehaj može odrediti prema povređivanju i ugrožavanju kao posljedici.Moguće je i da se kažnjava samo nehajna radnja, tj.da i nehajni delikti budu formalna kaznena djela (nehajna odavanja državne, poslovne, službene ili vojne tajne i kaznena djela protiv okoliša).Nehajna kaznena djela mogu biti počinjena činjenjem. npr. lovac koji puca na nešto što je šupnulo u grmu i ubije čovjeka.

Mogu biti počinjena i nečinjenjem.Npr. odgovorna osoba iz nehaja ne postavi propisane zaštitne naprave i na taj način počini kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom. ZAKONSKI REGULIRANO NEPRAVO KAZNENO DJELO NEČINJENJEM

Npr. otac iz nehaja ne spriječi majku da ubije dijete ZAKONSKI NEREGULIRANO NEPRAVO KAZNENO DJELO NEČINJENJEM

Svjesni i nesvjesni nehaj

Počinitelj postupa sa SVJESNIM NEHAJEM kad je svjestan da može počiniti djelo, ali lakomisleno smatra da se to neće dogoditi ili da će to moći spriječiti.Svjesni se nehaj naziva i luxuria (objest,razuzsanost).Ovdje se intelektualn sastavnica ne razlikuje od one kod neuzravne namjere jer je počinitelj u oba slučaja svjestan da može počiniti djelo. Razlika je u voljnoj sastavnici koja se kod neizravne namjere sastoji u pristajanju na djelo, a kod svjesnog nehaja može biti dvojaka.

www.nasciturus.com

Dakle, moguće je da počinitelj lakomisleno smatra da neće doći do počinjenja djela.npr. vozač vozi djevojku na skrovito mjesto protivno njenoj volji, a kad mu ona najavi da će tijekom vožnje iskočiti, smatra da se to ipak neće dogoditi, nakon čega djevojka iskače i pogiba

Te je moguće da počinitelj lakomisleno smatra da će moći spriječiti počinjenje djela.npr. vojnik u šali uperi pušku u drugog vojnika pazeći da zatvarač ne dođe u stražnji položaj u kome bi došlo do ubacivanja metka u cijev, ali je do toga ipak došlo pa je ispaljeni metak usmrtio drugog vojnika

Počinitelj postupa s NESVJESNIM NEHAJEM kad nije svjestan da može počiniti djelo, iako je prema okolnostima i svojim osobnim svojstvima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti – čl.45KZ. Naziva se i negligentia (nemarnost,bezbrižnost).Nema nikakvog psihičkog odnosa počinitelja prema djelu.

npr. - lovac koji puca na nešto što se miče u grmlju misleći da se radi o divljoj svinji, pa ubije drugog lovca - tajnica koja zaboravi isključiti kuhalo i na taj način izazove požarRazlika između svjesnog i nesvjesnog nehaja je kvalitativne naravi.

Objektivni i subjektivni kriterij nehaja Da bi se počinitelja moglo osuditi zbog nehajnog delikta potrebno je najprije udovoljiti OBJEKTIVNOM, zatim SUBJEKTIVNOM KRITERIJU.

povreda OBJEKTIVNE DUŽNE PAŽNJE Za postojanje nehaja potrebna je najprije povreda objektivne dužne pažnje.To je pažnja koju bi uložio savjestan i razuman čovjek iz kruga kome pripada počinitelj kad bi se našao u istom položaju.1) Objektivna dužna pažnja se najprije sastoji u dužnosti da se predvidi opasnost za zaštićeno pravno dobro.Taj vid dužne pažnje se naziva i unutarnja pažnja.Ona nameće svakom dužnost da razmotri uvjete pod kojima poduzima neku radnju i da predvidi njen tijek.

Pri ocjeni je li povrjeđena objektivna dužna pažnja mora se uzeti u obzir i posebno znanje počinitelja i poći od pretpostavke da razuman i savjestan čovjek ima takvo znanje.npr. otac koji je ostavio pušku s mecima na dohvat svom sinu, znajući da sin pokazuje veliki interes za oružje, bio je dužan previdjeti mogućnost da će sin u igri ubiti drugog dječaka, pa se smrt tog dječaka ima pripisati njegovom nehaju

www.nasciturus.com

2) Iz previdljivosti opasnosti slijedi dužnost na primjereno ponašanje, tj. na takvo ponašanje kojim će se izbjeći mogućnost na počinjenje djela.To je tzv. vanjska pažnja.Ponašanje koje je u skladu s vanjskom pažnjom može biti različito. Ono se u nekim slučajevima mora sastojati u propuštanju opasne radnje.npr. ocijeni li vozač da je u datoj situaciji pretjecanje opasno, dužan je odustati od njega

Vanjska dužna pažnja se može sastojati i u dužnosti da se izvrše neke pripreme.npr. liječnik prije operacije mora provesti određene pretrage

Pravila objektivne dužne pažnje mogu potjecati iz raznih izvora.Mogu se temeljiti na zakonu ili drugom propisu, mogu biti sadržana i u pravilima struke, i na životnom iskustvu.

povreda SUBJEKTIVNE DUŽNE PAŽNJE Uz objektivni - generalni kriterij mora se zadovoljiti i subjektivni –individualni.Traži se da je počinitelj povrijedio i subjektivnu dužnu pažnju.

Taj će uvjet biti ispunjen kad počinitelj ne udovolji dužnosti da prema svojim osobnim mogućnostima predvidi opasnost svoje radnje i da u skladu s tim predviđanjem prilagodi svoje ponašanje. To ipak ne znači da će uvijek kada u trenutku počinjenja djela nema povrede subjektivne dužne pažnje biti isključena krivnja.Prihvati li se počinitelj opasne djelatnosti koja nadilazi njegove mogućnosti, postojat će krivnja zbog preuzimanja.

KRIVNJA KOD KAZNENIH DJELA KVALIFICIRANIM TEŽOM POSLJEDICOM

To su kaznena djela kod kojih temeljni oblik postaje kvalificiran zato što je njegovim počinjenjem prouzročena daljna posljedica, teža od temeljne.Takve su teže posljedice u našem KZ najčešće teška tjelesna ozljeda ili smrt žrtve ili imovinska šteta velikih razmjera.Najpoznatije i najčešće takvo kd jest teška tjelesna ozljeda kvalificirana smrću kod koje počinitelj s namjerom zadaje tešku tjelesnu ozljedu zbog koje ozljeđeni umre.I formalna kaznena djela mogu biti kvalificirana težom posljedicom, što je u zakonu dosta čest slučaj.npr. kod kd protupravnog oduzimanja slobode kod kojeg su kao kvalifikatorne okolnosti predviđene teško narušenje zdravlja ili

www.nasciturus.com

druge teške posljedice ili smrt osobe kojoj je oduzeta sloboda

Konstrukcija kaznenog djela kvalificiranog težom posljedicom opravdava se time da treba izrazito strože kažnjavati radnje kojima je svojstvena određena opasnost ako se u posljedici takvih radnji ostvarila upravo ta opasnost.

Usklađivanje odgovornosti za težu posljedicu s načelom krivnje

čl.43KZ – teža kazna koju zakon propisuje za težu posljedicu kaznenog djela se može izreći samo kad je počinitelj glede te posljedice postupao s nehajem

Kod odgovornosti za težu posljedicu moguće su 3 kombinacije namjere i nehaja : kombinacija namjera + nehaj – za temeljno kazneno djelo je predviđena namjera, a za posljedicu nehaj. To su slučajevi kad je iz temeljnog namjernog kaznenog djela proizašla posljedica koju počinitelj nije htio, ali koja se može pripisati njegovom nehaju.Ako je temeljno kazneno djelo počinjeno s izravnom namjerom, govori se o preterintecionalitetu.U svim tim slučajevima je važno dokazati nehaj u odnosu na težu posljedicu.

kombinacija nehaj + nehaj – u slučajevima kada je i za temeljno kd i za težu posljedicu predviđen nehajnpr.prometna nesreća, ako je netko poginuo

kombinacija namjera + namjera – u pravilu ne dovodi do kaznenog djela kvalificiranog težom posljedicom, jer ostvarenje te posljedice predstavlja samostalno namjerno kazneno djelo.

Ipak će u nekom slučajevima i namjera u odnosu na težu posljedicu vositi samo do kaznenog djela kvalificiranog težom posljedicom.

a) u slučaju kad teža posljedica ne predstavlja posebno kazneno djelo, pa onda ni osuda za takvo kd nije moguća

b) kad teža posljedica predstavlja posebno kd koje može biti u stjecaju s temeljnim kaznenim djelom, ali je za takav stjecaj predviđena blaža kazna nego za kvalificirani oblik.

www.nasciturus.com

3.SVIJEST O PROTUPRAVNOSTI

Treće obilježje krivnje.To je normativna (vrijednosna) kategorija jer uvijek pretpostavlja normu koja počinitelju nalaže kakav stav treba zauzeti prema pravnom poretku.

To je počiniteljevo znanje da se svojom radnjom sukobljava s pravom ili da čini nešto pravno zabranjeno.Tek kad se utvrdi da je počinitelj postupao s namjerom ispituje se je li postupao i sa svješću o protupravnosti.

čl.39 KZ – da bi počinitelj bio kriv mora biti ubrojiv, postupati s namjerom ili nehajem, te biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno

Ako počinitelj nije bio svjestan protupravnosti djela, bio je u zabludi o protupravnosti djela koja pod određenim uvjetima može i isključivati ili ublažavati krivnju. aktualna svijest o protupravnosti – kad počinitelj zna da je njegovo djelo protupravno (psihološka činjenica) potencijalna svijest o protupravnosti - svijest koja nije postojala u vrijeme počinjenja djela, ali ju je počinitelj mogao i bio dužan imati (normativna kategorija) neizravna svijest o protupravnosti – ako počinitelj nije siguran da li je neko ponašanje protupravno, pa se ipak odluči na njega, tj. pristaje i na protupravnost, odnosno postupa s aktualnom sviješću o protupravnostiSvijest o protupravnosti ne mora biti jasna, nego je dovoljna čak i ako je potisnuta u svijesti.

TEORIJE O ULOZI SVIJESTI O PROTUPRAVNOSTI U POJMU KRIVNJE :

TEORIJA NAMJERE (vorsatztheorie) Temelji se na shvaćanju da namjera ne obuhvaća samo svijest o pojedinim obilježjima kd, nego i svijest o protupravnosti.Smatra se da namjera dobiva svoj kriminalni sadržaj samo ako je shvaćena kao dolus malus tj.ako obuhvaća i počiniteljevu svijest da čini zlo.Svijest o protupravnosti mora biti aktualna.Nedostatak je u tome što sužava krivnju i namjeru, te izjednačava namjeru i svijest o protupravnosti.

TEORIJA KRIVNJE ( schuldtheorio) Prema njoj je svijest o protupravnost ili mogućnost te svijesti samostalni sastojak krivnje koji je neovisan o namjeri.

www.nasciturus.com

Dovoljna je potencijalna svijst o protupravnosti i to ne samo kod nehajnih, nego i kod namjernih delikata.

Usvojio ju je i naš KZ.Svijest o protupravnosti je poseban sastojak krivnje, odvojen od namjere, a potencijalna svijest o protupravnosti je izjednačena s aktualnom.

PREDMET SVIJESTI O PROTUPRAVNOSTI okolnosti koje počinitelj mora znati da bi bio svijestan protupravosti počinitelj mora biti svijestan da je ono što čini pravno zabranjeno, neće biti dovoljna svijest o nemoralnosti radnje, dovoljna je i laička svijest o pravnoj zabranjenosti

ZABLUDE

Moguće je da počinitelj u odnosu na protupravnu radnju ima pogrešnu predođbu. Počiniteljeve zablude mogu utjecati na njegovu krivnju.Tradicionalno kazneno pravo je sve relevantne zablude djelilo u 2 skupine:

zabluda o činjenicama – ERROR FACTI zabluda o pravu – ERROR IURIS

OKZRH – stvarna i pravna zabluda

1. ZABLUDA O BIĆU KAZNENOG DJELA

čl.47KZ – u zabludi o biću kaznenog djela nalazi se počinitelj koji u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije svjestan nekog njegovom zakonom određenog obilježja. Kod počinitelja u zabludi o biću djela uvijek je isključena namjera, ali takav će počinitelj svejedno odgovarati za nehaj ako je u zabludi bio iz nehaja, tj.ako je njegova zabluda bila otklonjiva (skrivljena) i ako zakon za počinjeno djelo propisuje kažnjavanje i za nehaj. npr.osoba koja je platila račune novcem za koji nije znala da je krivotvoren. Budući da počinitelju koji je u zabludi o biću djela uvijek nedostaje intelektualna sastavnica namjere. To je zabluda o biću djela ustvari OBRNUTA STRANA NAMJERE pa se razmatranja o njoj nadovezuju na razmatranja o namjeri. Pri tome je neodlučno je li počinitelj imao POGREŠNU PREDOĐBU o biću kd ili nije imao NIKAKVU predođbu o tome. Ako počinitelj samo NIJE SIGURAN da li postoji neko obilježje kd, neće se raditi o zabludi o biću jer u tom slučaju postoji intelektualna sastavnica

www.nasciturus.com

neizravne namjere. Zabluda o biću kd može se odnositi samo na OBJEKTIVNA OBILJEŽJA BIĆA K.D. , tj.na obilježja koja određuju kazneno djelo kao vanjsku pojavu. Zabluda se može odnositi i na deskriptivna i normativna obilježja k.d. bez obzira radi li se o zabludi glede činjenica od kojih ovisi postojanje tog normativnog obilježja - npr.tuđa stvar – ili glede značenja obilježja. Na kvalifikatorne okolnosti se također može odnositi zabluda – ako počinitelj ne zna da postoje kvalifikatorne okolnosti, ali je svjestan svih obilježja temeljnog kaznenog djela, odgovarat će samo za temeljno kazneno djelo te na BLANKETNA KAZNENA DJELA.

a) zabluda o OBJEKTU – error in persona vel in objecto Odnosi se na zabludu o identitetu ili nekim drugim osobinama osobe ili drugog objekta na kome se vrši radnja. Ta je zabluda neodlučna, tj. ne isključuje namjeru ako je sa stajališta kaznenog djela koje se čini stvarni objekt radnje jednako vrijedan kao i zamišljeni. npr. ubije li netko osobu A misleći da ubija osobu B, počinitelj je kaznenog djela ubojstva jer je znao da ubija čovjeka, pa je identitet žrtve nebitan

b) zabluda o UZROČNOJ VEZI – ako se odnosi na nebitna odstupanja stvarnog od zamišljenog kauzalnog toka ne predstavljaju zabludu o biću kd. ipak i zabluda o uzročnoj vezi može iznimno imati pravne učinke. Do toga će doći u situaciji koja je poznata pod nazivom aberratio ictus (skretanje udaraca).

O toj pravnoj figuri je riječ kad počinitelj prouzroči posljedicu na drugom, a ne na željenom objektu. npr. A puca na B u namjeri da ga usmrti, ali pogodi C čiju smrt ne želi U teoriji prevladava shvaćanje da je u slučaju iberratio ictus u pitanju idealni stjecaj pokušaja kaznenoga djela prema napadnutome objektu i nehajnog kaznenog djela prema stvarno povrijeđenom objektu. To prihvaća i naša sudska praksa.

2. ZABLUDA O OKOLNOSTIMA KOJE ISKLJUČUJU PROTUPRAVNOST

čl.47KZ - u zabludi o okolnostima koje isključuju protupravnost nalazi se počinitelj koji je zakonska obilježja kd ostvario namjerom, ali je u vrijeme počinjenja kaznenog djela pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi djelo bilo dozvoljeno da su one stvarno postojale.Počinitelj smatra da postoje okolnosti koje isključuju protupravnost, ali njih nema. - npr.putativna nužna obrana, putativna krajnja nužda

www.nasciturus.com

- susjeda provaljuje drškom metle noću u njegov stan da bi pozvala doktora s njegovog telefona – on misli da je metla ustvari puška i nožem ubada susjedu (putativna nužna obrana)

Kod ove vrste zablude postoji i ostaje namjera, ali se ona ne kažnjava, te nema kaznenog djela – nisu ostvarene pretpostavke za kažnjivost namjere.U slučaju ako je počinitelj bio u zabludi o okolnostima koje isključuju protupravnost iz nehaja – odnosno ako je zabluda bila otklonjiva da nije došlo do povrede dužne pažnje, kaznit će se za počinjenje kaznenog djela kad zakon za to djelo propisuje kažnjavanje i za nehaj.

3. ZABLUDA O PROTUPRAVNOSTI DJELA

Obrnuta strana svijesti o protupravnosti.Nije kriv počinitelj koji iz opravdanih razloga nije znao i nije mogao znati da je djelo zabranjeno – čl.46KZ – kada je počinitelj svjestan svih obilježja kaznenog djela i prema tome postupa sa namjerom, ali djelo smatra dopuštenim.npr. stranac spava sa curom ispod 14 godina, te misli da je to kao u njegovoj zemlji dopušteno

a) Ako je do takve zablude došlo iz opravdanih razloga, tj.ako je zabluda bila neotklonjiva (neskrivljena), isključena je i krivnja počinitelja se ne može osuditi za počinjeno djelo.

b) No i u slučaju ako je zabluda bila otklonjiva, ona ne ostaje bez učinaka jer u tom slučaju zakon predviđa da se počinitelj može blaže kazniti – čl.46KZ

Podjela zablude o protupravnosti na neotklonjivu i otklonjivu samo je druga strana podjele svjesti o protupravnosti na aktualnu i potencijalnu.U tom pogledu su moguće 3 situacije: moguće je da počinitelj postupa s aktualnom svijesti o protupravnosti.Tada je on potpuno svjestan protupravnosti svog djela i nije ni u kakvoj zabludi o protupravnosti.U tom slučaju njegova krivnja je neokrnjena.

moguće je da počinitelj postupa s potencijalnom svijesti o prptupravnosti, tj.da nije bio svjestan protupravnosti ali je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno.Takav počinitelj se nalazi u otklonjivoj zabludi o protupravnosti koja smanjuje njegovu krivnju, zbog čega zakon predviđa mogućnost ublažavanja kazne.

moguće je da počinitelj nema ni aktualne ni potencijalne svijesti o protupr., tj.da nije bio svjestan protupravnosti djela, niti je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno.U tom slučaju je on neotklonjivoj zabludi o protupravnosti koja potpuno isključuje krivnju.

www.nasciturus.com

Vrste zablude o protupravnosti :

a) izravna zabluda o protupravnosti – pojavljuje se kao zabluda o postojanju norme. Počinitelj zna što čini, ali ne zna da postoji norma koja zabranjuje tu radnju.

b) neizravna zabluda o protupravnosti – može biti zabluda o postojanju nekog razloga isključenja protupravnosti ; počinitelj zamišlja da postoji neki razlog isključenja protupravnosti koji ne postoji

c) zabluda o sumpciji – može uz određene pretpostavke biti zabluda o protupravnosti. Ako je počinitelj na laički način svjestan značenja nekog obilježja kaznenog djela, ali zbog preuskog tumačenja tog obilježja dođe do zaključka da se njegovo ponašanje ne može podvesti – supsumirati pod odgovarajući opis kaznenog djela, on je samo u zabludi o kažnjivosti svog ponašanja. Takva zabluda nije i zabluda o protupravnosti i ne proizvodi nikakve pravne učinke ako počinitelj poznaje zabranu iz neke druge pravne grane i na taj način spoznaje protupravnost svog ponašanja. Jedino ako počinitelj zbog svog preuskog tumačenja nekog obilježja

nije svjestan da je njegovo ponašanje u sukobu s nekom drugom granom prava, njegova zabluda o sumpciji postaje ujedno i zabluda o protupravnosti.

Zabluda o protupravnosti je moguća i kod nehajnih kaznenih djela Kod svjesnog nehaja počinitelj je u pravilu svjestan protupravnosti.Kod svjesnog nehaja ipak počinitelj može biti u zabludi o protupravnosti prije svega neizravnoj npr. netko vozi prebrzo jer je dobio nalog da prekorači brzinu pa misli da isključuje protupravnost, a skrivio je nesreću Kod nesvjesnog nehaja nema svjesti o djelu , time ni konkretne svjesti o protupravnosti, ali je dovoljna APSTRAKTNA svijest o protupravnosti – svijest da su određena ponašanja općenito uzevši protupravna.

Otklonjivost zablude o protupravnosti – mjerila : Zabluda će se smatrati otklonjivom ako bi svatko, pa i počinitelj, mogao lako spoznati protupravnost djela.

Tu zakon ima u vidu tzv.delicta per se – kaznena djela po sebi – kd kod kojih je protupravnost očigledna (kd protiv života).

www.nasciturus.com

Zabluda će se smatrati otklonjivom ako se radi o počinitelju koji je s obzirom na svoje zvanje, zanimanje ili službu bio dužan upoznati se s odgovarajućim propisima.

Tu zakon ima u vidu tzv. delicta mere prohibita – čisto zabranjena kd – kd kod kojih se protupravnost može spoznati samo na temelju određenih propisa.npr. svaki sudionik prometa dužan je upoznati se s prometnim propisima

4. ZABLUDA O OKOLNOSTIMA ZBOG KOJIH ZAKON ODREĐUJE OSLOBOĐENJE OD KAZNE

Kod putativne krajnje nužde Ako počinitelj u takvoj zabludi učini zlo koje je jednako onom koje je, po njegovom mišljenju, prijetilo zabluda se više ne odnosi na okolnosti koje isključuju protupravnost, nego na okolnosti zbog kojih zakon određuje oslobođenje od kazne. npr. ako A dječjim pištoljem prijeti B da ovaj ubije C i ovaj to učini

Ta odredba se odnosi i na otklonjivu (skrivljenu) zabludu o okolnostima zbog kojih zakon određuje oslobođenje od kazne – počinitelj koji je iz nehaja u zabludi o okolnostima zbog kojih zakon određuje oslobođenje od kazne , kaznit će se za nehajno počinjenje kaznenog djela, dok neotklonjiva zabluda nije regulirana, ali može počinitelja osloboditi od kazne i to za namjerno kazneno djelo.

ODGOVORNOST ZA KAZNENA DJELA POČINJENA U SREDSTVIMA JAVNOG PRIOPĆAVANJA

čl.48.KZ određuje da za takvo djelo najprije odgovara autor, a supsidijarno mogu odgovarati i druge osobe koje su sudjelovale u tiskanju ili objavljivanju.

a) Kod povremenih publikacija (novine, časopisi) odgovoran je glavni urednik, ukoliko je autor nepoznat i sl. - I to ako je autor nepoznat do završetka gl.rasprave pred prvost. sudom - ako je informacija objavljena bez pristanka autora - ako su u tijeku objavljivanja postojale stvarne ili pravne smetnje za pokretanje kaznenog progona protiv autora koje i dalje traju

www.nasciturus.com

b) Kod nepovremenih publikacija (knjige,letci) supsidijarno (uz autora) odgovaraju izdavač ili nakladnik ili tiskar. Tu postoji kaskadna odgovornost gdje određene osobe odgovaraju prema redosljed, pa odgovornost prethodne osobe isključuje odgovornost slijedeće, a svaka se osoba može osloboditi krivnje tako da imenuje prethodnu

c) Kod kaznenog djela počinjenih putem audio ili video uređaja, odgovaraju autor, a supsidijarno proizvoditelj

d) Kada je sredstvo koje sadrži kd počinjeno u inozemstvu, kriv je uvoznik

Ovdje u nekim slučajevima dolazi do odstupanja od načela krivnje, pa otuda i specifičnost ovih kaznenih djela.

VI. POSEBNE PRETPOSTAVKE KAŽNJIVOSTI

Ponekad su potrebne uz radnju, biće, protupravnost i krivnju da bi se ostvarilo kazneno djelo u formalnom smislu.

1. OBJEKTIVNI UVJETI KAŽNJIVOSTI

Pozitivna pretpostavka kažnjivosti, jer je njihovo postojanje uvjet postojanja kaznenog djela.To su materijalne pretpostavke kažnjivosti koje ne pripadaju ni protupravnosti ni krivnji. Iako su dijelovi zakonskog opisa, ne predstavljaju i obilježja kaznenog djela pa ne moraju biti obuhvaćeni ni namjeron ni nehajem.

1)pravi objektivni uvjeti kažnjivosti – ne utječu na postojanje ni na težinu neprava pa im je jedina uloga da suzuju kažnjivost i olakšavaju položaj građana kao adresata kaznenopravnih normi.Ne dodaju ništa već postojećoj kriminalnoj količini, pa su u skladu s načelom krivnje.

2) nepravi objektivni uvjeti kažnjivosti – utječu na postojanje ili težinu neprava i na taj način utemeljuju kažnjivost.Kad njih ne bi bilo, djelo uopće ne bi bilo kažnjivo.npr. kazneno djelo sudjelovanja u tučnjavi – da bi se kod tog djela počinitelja moglo kazniti predviđenom kaznom, nije dovoljno je da je on samo sudjelovao u tučnjavi već i da je tučnjava za posljedicu imala smrt ili osobito tešku tjelesnu ozljedu jedne ili više osoba

www.nasciturus.com

Nepravi objekti kažnjivosti su u sukobu s načelom krivnje jer ne moraju biti obuhvaćeni krivnjom. Krivnja bi morala obuhvatiti čitavo nepravo.

2. BEZNAČAJNO DJELO

Beznačajnost djela je RAZLOG ISKLJUČENJA KAZNE kao posebna (negativna) pretpostavka kažnjivosti, jer o kaznenom djelu može samo biti riječi ako nije beznačajno.Nema kaznenog djela iako su ostvarena sva njegova obilježja ako je djelo očito beznačajno s obzirom na način postupanja počinitelja, njegovu krivnju i nastupjelu posljedicu za zaštićeno dobro i pravni sustav.npr. netko ukrade kutiju šibica

3 mjerodavne okolnosti za beznačajnost djela:1) NAČIN POSTUPANJA POČINITELJA2) NJEGOVA KRIVNJA3) NASTUPJELA POSLJEDICA ZA ZAŠTIĆENO DOBRO I PRAVNI SUSTAV moraju biti ispunjene kumulativno

Beznačajno djelo ostaje i dalje protupravno, što znači da je protiv njega dopuštena nužna obrana , ali ne isključuje sankcije predviđene u drugim granama zakona kao u npr. prekršajnom pravu.Vrijedi načelo de minimis non curat praetor – sudac ne brine o neznatnim stvarima.Odredba o beznačajnosti jela je najčešće primjenjivana nakon stupanja na snagu novog KZ-a kod k.d. zlouporabe opojnih droga.Ustanova beznačajnog djela je jedan od mogućih načina rješenja problema bagatelnog kriminala.

Treba razlikovati beznačajna djela od onih kod kojih nema ni povrede pravnog dobra jer se u društvu toloeriraju (iako bi se naoko mogla podvesti pod biće nekog kd) pa su isključena već iz bića kaznenog djela. npr. netko daje svojim rođacima pravne savjete – to nije kazneno djelo nadripisarstva

Kod beznačajnih kaznenih djela postoji BIĆE KAZNENOG DJELA i PROTUPRAVNOST , a kod onih drugih ponašanja NE!! I zato ih ne možemo izjednačiti. Kad bismo to učinili to bi značilo da ne dopuštamo pravo na nužnu obranu kod beznačajnih djela pa bi npr. vlasnik cigarete morao trpiti što mu je netko krade.

www.nasciturus.com

VII. STADIJI KAZNENOG DJELA

Tijekom počinjenja namjernog kaznenog djela počinitelj može proći kroz više stadija.To se naziva kriminalni put – iter criminis.

Stadiji namjernog kaznenog djela su :

donošenje odluke npr. provalnik odlučuje počiniti provalnu krađu i zamisliti način počinjenja NE KAŽNJAVA SE

pripremne radnjenpr. provalnik pribavlja alat i razgleda objekt U PRAVILU SE NE KAŽNJAVA

pokušajnpr. provali ali začuje korake pa pobjegne bez da je nešto uzeo KAŽNJAVA SE KOD NEKIH KD – SAMO PONEKAD

dovršeno kazneno djelonpr. uzeo je i odnio sa sobom neke stvari UVIJEK SE KAŽNJAVA

Ovi stadiji su mogući, ali nisu uvijek nužni.Od stadija koje je počinitelj dostigao ovisit će i kažnjivost. Nužna je samo odluka – uvjet namjere.Ostane li počinitelj samo kod donesene odluke, neće se nikad kazniti jer za same misli se ne kažnjava – cogitationis nemo poenam patitur.Nehajno kazneno djelo moguće je samo kao dovršeno kazneno djelo.

1. PRIPREMNE RADNJE

www.nasciturus.com

To su radnje poduzete s ciljem da se omogući ili olakša počinjenje kaznenog djela.Uglavnom je to nabavljanje sredstava, uklanjanje prepreka, stvaranje prilike, razgledavanje mjesta itd.Za pripremne radnje se u pravilu ne kažnjava jer su one toliko udaljene od počinjenja kaznenog djela da još ne predstavljaju opasnost za pravno dobro.One kriminalni sadržaj dobivaju samo ako ih povežemo sa zločinačkom namjerom.npr. kupnja otrova može biti i korisna radnja ako kupac njime misli trovati štakore, a ako misli nekoga ubiti još uvijek je moguće da odustane

DVA SLUČAJA KAŽNJAVANJA PRIPREMNIH RADNJI : - zbog kriminalnopolitičkih razloga

nesamostalna kaznena djela – delicta preparata – kad zakon biće kaznenog djela proširi i na sve moguće pripremne radnje.Obično je to kod političkih kaznenih djela.Kod njih pokušaj nije moguć, jer je obuhvaćen pojmom pripremanja.

samostalna kaznena djela – delicta sui generis – zbog posebne opasnosti određenih pripremnih radnji, takve radnje se proglase zaposebno kazneno djelo.npr. izrada ili posjedovanje sredstava za krivotvorenje

Kod njih je pokušaj moguć, iako najčešće nije kažnjiv.Nije moguć stjecaj kaznenog djela pripremanja i poušaja ili dovršenog kaznenog djela, jer je u tom slučaju pripremanje kao tzv. prolazni delikt nekažnjivo prethodno djelo.

2. POKUŠAJ

www.nasciturus.com

Pokušaj nije kažnjiv kod svih kd, nego samo kada se radi o kaznenom djelu za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od 5 god. ili teža, a za pokušaj drugog kaznenog djela samo kad zakon izričito propisuje kažnjavanje i za pokušaj.- čl.33 KZ

TEORIJE O BITI POKUŠAJA, ODNOSNO O TEMELJU NJEGOVE KAŽNJIVOSTI :

1) objektivne teorije – bit pokušaja vide u ugrožavanju objekta radnje, jer iako nije došlo do nikakvih povreda, objekt radnje je bio ugrožen. One traže da se pokušaj uvijek blaže kažnjava nego dovršeno kazneno djelo, te nekažnjivost apsolutno neprikladnog pokušaja. Traži se bliska opasnost nastupa posljedice.

2) subjektivne teorije – opravdanje za kažnjavanje pokušaja nalate u počiniteljevoj zločinačkoj volji koja je kod pokušaja ista kao i kod dovršenog kd. Traže jednake kazne za pokušano i dovršeno kd., te neprikladni pokušaj izjednačavaju sa svakim drugim pokušajem.

3) mješovite teorije – vode računa i o objektivnim i o subjektivnim mjerilima, te je za njih bit pokušaja u zločinačkoj volji počinitelja koja se ostvarila u djelu.

OBILJEŽJA POKUŠAJA :

1. NAMJERA – subjektivna pretpostavka pokušaja – počinitelj mora s namjerom početi ostvarenje kaznenog djela.Namjera mora u cjelosti odgovarati namjeri kod dovršenog kd, odnosno mora obuhvatiti sva obilježja konkretnog kd, uključujući i posljedicu. Dovoljna je i neizravna namjera za pokušaj. Uz namjeru moraju postojati i subjektivna obilježja kd kada su i ona obuhvaćena bićem kaznenog djela, npr. nema pokušaja krađe bez namjere prisvajanja. Namjera postoji i kad počinitelj nije ostvario sva obilježja kaznenog djela jer je to ovisilo od nekog vanjskog uvjeta koji se nije ispunio, ali je on bio spreman to kazneno djelo dovršiti. npr. počinitelj provali u kuću u namjeri da ukrade određenu stvar, ali je tamo ne pronađe

Nema pokušaja ako se počinitelj nije konačno odlučio hoće li dovršiti djelo. npr. nacilja pištoljem na žrtvu Namjera mora biti usmjerena na dovršenje kaznenoga djela. Nema valjane namjere ako počinitelj hoće da kd ostane u pokušaju, računajući da će on ili netko drugi spriječiti njegovo dovršenje. Nekažnjiv je i tzv.agent provokator koji potiče pretpostavljenog delinkventa na

www.nasciturus.com

počinjenje kd kako bi ga policija mogla uhvatiti još u stadiju pokušaja. Pokušaj iz nehaja je pojmovno nemoguć jer je namjera konstitutivni element pokušaja, ali ako ipak uzmemo da postoji, nehajni postupak nije kažnjiv. npr. lovac puca na čovjeka misleći da je životinja i promaši

2. ZAPOČINJANJE OSTVARENJA KAZNENOGA DJELA – počinitelj mora izaći iz stadija pripremnih radnji i ući u stadij pokušaja. Počinitelj je započeo ostvarenje kd kad je svojom radnjom već ostvario jedno obilježje kaznenog djela na koje se odnosi njegova namjera. npr. suprug je počeo gušiti svoju suprugu, ali ju je susjed spasio Kod višeaktnih kaznenih djela dovoljno je da je počinitelj započeo samo prvu radnju koja ulazi u biće kaznenog djela. npr. silovanje – dovoljno je da je počeo s uporabom sile Počinitelj je započeo ostvarivati kd i kada je poduzeo radnju koja ne predstavlja ostvarenje nekog obilježja kaznenog djela ako je ona, prema njegovoj zamisli, tako usko povezana sa ostvarenjem bića kaznenog djela da on u međuvremenu ne mora poduzimati više nikakve radnje, nego može odmah prijeći na počinjenje kaznenog djela. To je tzv. individualno-objektivna teorija koja polazi od zamisli počinitelja (individualna sastavnica), te traži neposrednu povezanost tako zamišljene pripremne radnje i radnje počinjenja (objektivna sastavnica).

3. NEDOVRŠENOST KAZNENOG DJELA – kazneno djelo je dovršeno kad su ostvarena sva njegova obilježja.Da bi se moglo govoriti o pokušaju, kazneno djelo ne smije biti dovršeno.

POSEBNI SLUČAJEVI POKUŠAJA : Pokušaj se najčešće javlja kod materijalnih kaznenih djela u obliku izostanka posljedice.npr. počinitelj puca na žrtvu s namjerom da ju ubije no ona ostane na životu

Moguć je i kod formalnih kaznenih djela, ako počinitelj nije ostvario sva obilježja kaznenog djela. npr. silovanje je započeo silom, ali nije izvršio spolni odnošaj

Pokušaj je moguć i kod kvalificiranog kaznenog djela, ako je počinitelj pored obilježja temeljnog kaznenog djela počeo ostvarivati i kvalifikatorna obilježja.npr. uzdržavanoj osobi zadao nekoliko uboda nožem na spavanju, ali je žrtva ostala na životuKVALIFICIRANI POKUŠAJ je pokušaj kod kojeg počinitelj nije ostvario obilježja namjeravanog nego nekog drugog kaznenog djela-

www.nasciturus.com

Pokušaj je moguć i kod kaznenog djela kvalificiranog težom posljedicom, ako je već pokušaj temeljnog kaznenog djela doveo do teže posljedice.npr. pokušaj silovanja – žrtva iskoči iz auta i ubije se

Pokušaj je moguć i kod nepravih kaznenih djela nečinjenjem. Takav pokušaj započinje u trenutku kad je objekt radnje doveden u neposrednu opasnost.npr. kad majka nije hranila dijete u namjeri da ga usmrti, ali ga je netko drugi hranio i spasio – pokušaj ubojstva nečinjenjem

KAŽNJAVANJE ZA POKUŠAJPočinitelj koji je pokušao ostvarenje kaznenog djela kaznit će se kao da je djelo dovršeno, ali se može i blaže kazniti – fakultativno ublažavanje kazne – ovisno o tome do koje se mjere počinitelj približio dovršenju djela, koliki je stupanj opasnosti njegove radnje i koliki je stupanj njegove zločinačke volje (krivnje).Naši sudovi u pravilu ublažavaju kaznu.

3. NEPRIKLADNI (nepodobni) POKUŠAJ Postoji kad je počinitelj pokušao ostvarenje kd neprikladnim sredstvom ili prema neprikladnom objektu – čl.33KZnpr. netko puca na mrtvog čovjeka

Bitno je da počinitelj nije svjestan neprikladnosti sredstva ili objekta jer ako jest, onda nema namjere dovršenja, a time ni pokušaja.

primjer neprikladnog sredstva – postavljanje eksploziva koji je neispravanprimjer neprikladnog objekta – oduzimanje pokvarenog auta

Apsolutno neprikladan pokušaj – kad ni pod kojim uvjetima ne može doći do dovršenja kdnpr. pucanje u leš

Relativno neprikladan pokušaj – kad su sredstva i objekt u principu prikladni za počinjenje kd, ali ne u konkretnom slučajunpr. trovanje nedovoljnom količinom otrova

www.nasciturus.com

Neprikladni pokušaj je uvijek kažnjiv kada je kažnjiv i običan pokušaj, ali zakon ovdje predviđa i fakultativno oslobođenje od kazne – razlika od običnog pokušaja.

Putativni delikt – postoji kad počinitelj pogrešno smatra da je njegovo ponašanje kazneno djelo

- nema kaznenog djela

Neprikladni pokušaj je obrnuta zabluda o biću kd.

4. DOVRŠENO KAZNENO DJELO

Kad su ostvarena sva obilježja kaznenog djela – formalno dovršenje.Kad se kazneno djelo ostvarilo u punoj mjeri, tj. kad je nastupila posljedica – materijalno dovršenje.

Materijalno dovršenje je moguće na 2 načina :

počinitelj može nastaviti ostvarenje kd i nakon njegova formalna dovršenja – kod trajnih kaznenih djela i kaznenih djela s iterativnom strukturom ( kod kojih se radnja počinjenja ponavlja).

počinitelj može ostvariti cilj za kojim je išao i poduzimanjem daljnih radnji kojima se više ne ostvaruju obilježja kaznenog djelaTo se odnosi na kaznena djela počinjena sa ciljem.

5. DRAGOVOLJNI ODUSTANAK

Kad je sam počinitelj odustao od dovršenja kaznenog djela iako ga je mogao završiti.Naš zakon predviđa da se počinitelj koji je dragovoljno odustao od kažnjivog pokušaja kaznenog djela može osloboditi od kazne – čl.34KZ FAKULTATIVNO OSLOBOĐENJE OD KAZNE

dragovoljni odustanak od nedovršenog pokušaja – kad je počinitelj dragovoljno prekinuo započeto počinjenje iako je bio svjestan da je prema svim okolnostima radnju mogao nastaviti.Dovoljna je pasivnost (prekidanje započete radnje).Ako počinitelj još nije učinio sve što je prema njegovoj zamisli bilo nužno da kd bude u cijelosti ostvareno, pokušaj je ne dovršen, a dragovoljni se odustanak sastoji u prekidanju daljne djelatnosti.Odustanak mora biti konačan. dragovoljni odustanak od dovršenog pokušaja – počinitelj je nakon dovršetka radnje spriječio nastupanje posljedice.

www.nasciturus.com

Traži se aktivnost.Ako je počinitelj učinio sve što je prema njegovom planu bilo potrebno za ostvarenje kaznenoga djela, pokušaj je dovršen, a dragovoljni se odustanak sastoji u aktivnoj radnji kojom se spriječava nastup posljedice.Moguć je samo kod materijalnih kaznenih djela.

dragovoljni odustanak od višeaktnog pokušaja – kad počinitelj prestane djelovati poslije prve, ali prije posljednje radnje koja može dovesti do cilja.

neuspjeli pokušaj – ako počinitelj misli da sa sredstvima koja mu stoje na raspolaganju ne može dovršiti kd.Dragovoljni odustanak tada nije moguć jer počinitelj ne može odustati od nečega što ne može učiniti (prema vlastitom mišljenju).npr. ispuca sve metke nepogodivši osobu, a misli da nije sposoban ubiti žrtvu npr.gušenjem

odustanak je dragovoljan – ako se temelji na autonomnoj odluci tj. na odluci koju je počinitelj donio na temelju slobodnog samoodređenja, a da na nju nije bio prisiljen vanjskom okolnostima, odnosno da motivi odustanaka nisu bili heteronomne naravi. odustanak nije dragovoljan – ako je do njega došlo zato što se stanje izmjenilo u pravcu koji je za počinitelj anepovoljan, pa bi dovršenje djela bilo skopčano s neugodnostima na koje on nije računao.npr. odustao je od silovanja jer žrtva ima menstruaciju neuspjeli odustanak – kad usprkos počiniteljevu odustanku, kazneno djelo bude dovršeno.Može biti samo olakotna okolnost.

djelotvorno kajanje – nema dragovoljnog odustanka ni kad počinitelj prekine djelatnost ili pokuša spriječiti nastup posljedice nakon formalnog dovršenja kd.Tu je fakultativno, a ponekad i obvezno oslobođenje od kazne.

= NISU SLUČAJEVI DRAGOVOLJNOG ODUSTANKA

Zakon propisuje da će se u slučaju dragovoljnog odustanka od počinjenja kaznenog djela počinitelj kazniti za one radnje koje tvore neko drugo samostalno kazneno djelo – čl.34KZU slučaju dragovoljnog odustanka počinitelj će se kazniti za dovršeno kazneno djelo koje je sadržano u pokušanom kaznenom djelu samoako je to djelo samostalno tj.ako može biti u idealnom stjecaju s pokušanim kd.

za dragovoljnost odustanka kod sudioništva – potrebno je da sudionik dragovoljno spriječi počinjenje kaznenog djela – čl.36KZ, a predviđeno je i obvezno oslobođenje od kazne.

VIII. SUDIONIŠTVO

www.nasciturus.com

SUDIONIŠTVO U ŠIREM SMISLU : pojedinačno počiniteljstvo : glavno počiniteljstvo posredno počiniteljstvo

sudioništvo u užem smislu : supočiniteljstvo poticanje pomaganje

1. POJEDINAČNO POČINITELJSTVO

1. objektivne teorije počiniteljstvaPolaze od restriktivnog pojma počinitelja, tj.smatraju da je zakonodavac dajući opis pojedinog kaznenog djela mislio na onog tko je osobno počinio kazneno djelo, a ne i na poticatelja i pomagatelja.Odredbe o kažnjavanju poticatelja i pomagatelja predstavljaju razloge koji proširuju kažnjivost.

FORMALNO OBJEKTIVNE TEORIJE – smatraju da je počinitelj onaj tko potpuno ili djelomično sam izvršava radnju opisanu u zakonskom opisu kaznenog djela, dok su drugi poticatelji i pomagači.Daju precizan pojam počinitelja.Nedostatak im je u tome jer previše sužavaju pojam počinitelja, isključuju posrednog počinitelja, te preusko tumače pojam supočiniteljstva.

MATERIJALNO OBJEKTIVNE TEORIJE – smatraju da se radnja počinitelja u odnosu prema radnji poticatelja i pomagatelja odlikuje većim stupnjem opasnosti, te ukazuje na razlike u vrsti i intenzitetu uzročnosti, pa je počiniteljev doprinos uzrok, dok je poticateljev samo uvjet – to povećava mogućnost uspjeha kd.

Materijalno objektivna je i TEORIJA ISTODOBNOSTI – ili teorija o sudjelovanju prije i za vrijeme počinjenja djela.Stavlja naglasak na vrijeme poduzimanja radnje pa supočiniteljem smatra svakoga tko djeluje u vrijeme počinjenja djela, dok djelovanje prije počinjenja djela smatra poticanjem ili pomaganjem.

2. subjektivne teorije počiniteljstva Temelje se na EKSTENZIVNOM POJMU POČINITELJSTVA prema kome je počinitelj svatko tko suuzrokuje posljedicu predviđenu u biću kaznenog djela.Uz tu pretpostavku onda i poticatelj i pomagatelj su počinitelji, pa za njihovo kažnjavanje ni ne treba posebna odredba u zakonu.

www.nasciturus.com

TEORIJA DOLUSA – najpoznatija inačica tih teorijaKriterij razlikovanja se nalazi u usmjerenosti volje sudionika.Počinitelj je onaj tko hoće kazneno djelo kao vlastito.Sudionik u užem smislu je onaj tko djelo hoće kao tuđe, tko svoju volje podređuje volji drugoga tako da mu prepušta konačnu odluku i stoga postupa sa sudioničkom voljom.

TEORIJA INTERESAPočinitelj je onaj tko postupa vlastitom interesu,Sudionik u užem smislu je onaj tko postupa u tuđem interesu.

3. mješovite teorije počiniteljstva

TEORIJA O PODJELI RADA – svi sudionici jednako odgovaraju za kazneno djelo, jer su ga zajedno dogovorili, izveli i djelovali u času počinjenja kd.Svako neposredno sudjelovanje u radnji počinjenja je počiniteljstvo.Proširuje pojam počinitelj na supočinitelja ako su ispunjena 3 uvjeta :

- prethodni dogovor sudionika za zajedničko počinjenje - dioba rada - svi sudionici moraju postupati u času počinjenja

Previše proširuje supočiniteljstvo na račun pomaganja.

TEORIJA O VLASTI NAD DJELOM – polazi od toga da je radnja počinjena određena subjektivnim i objektivnim značajkama.Na subjektivnom planu traži se upravljačka volja, a na objektivnom planu doprinos djelu određene težine.

Počiniteljem se onda smatra onaj tko prema značenju svog objektivnog doprinosa vlada tijekom nekog zbivanja – onaj tko vlastoručno ostvaruje sva obilježja kaznenog djela i kad postupa u interesu drugog.

U slučaju supočiniteljstva svaki sudionik mora zadržati vlast nad djelom – funkcionalna vlast – svi supočinitelji donose odluku o počinjenju i daju doprinos određene važnosti u neposrednom ostvarivanju obilježja kd u okviru podjele rada.

Hrvatski kazneni zakon Usvojen je dualistički model pojma sudioništva, te razlikuje pojedinačnog počinitelja kaznenog djela i sudionika.

čl.35 KZ – Pojedinačni počinitelj kaznenog djela je osoba koja vlastitim činjenjem ili nečinjenjem ili posredstvom druge osobe počini kazneno djelo. – Sudionici u počinjenju kaznenog djela su supočinitelji, poticatelji I pomagatelj.

www.nasciturus.com

Prihvaćena je mješovita teorija vlasti nad djelom : poticatelj i pomagatelj ne vladaju djelom, ali posredni počinitelj i supočinitelj vladaju.

3. AKCESORNOST SUDIONIŠTVA U UŽEM SMISLU

Hrvatsko kazneno pravo utemeljeno je na načelu akcesornosti sudioništva u užem smislu, tj.njegove ovisnosti o glavnom djelu.Pojedini doprinosi sudionika u užem smislu postaju relevantni samo ako je glavni počinitelj izvršio radnju.Načelo akcesornosti prvenstveno vrijedi za poticanje i pomaganje dok je kod supočiniteljstva maguće samo kao ovisnost doprinosa jednog supočinitelja od doprinosa drugog, tako da oni tek u zajedničkom djelovanju omogućuju počinjenje kaznenog djela.

Postojanje sudioništva ovisi prvenstveno od stadija počinjenja kaznenog djela u koji je ušao glavni počinitelj (ako se može kazniti glavnog počinitelja, kažnjivo je i sudioništvo).Akcesornost sudioništva ogledese i u ovisnosti kažnjivosti sudionika od toga koja je opća obilježja kaznenog djela ostvario glavni počinitelj.

2 teorije :a) stroga akcesornost – za kažnjivost sudionika potrebno je da glavni

počinitelj ostvari sva obilježja kaznenog djela, pa tako i krivnju. Ako nema krivnje glavnoga, nema upće kaznenog djela. Nedostatak je u tome što sudionici ponekad ostaju nekažnjeni jer glavni počinitelj nije kriv.

b) limitirana akcesornost – za kažnjivost poticatelja i pomagača dovoljno je da je glavni počinitelj ostvario protupravnu radnju. Poticatelj i pomagatelj odgovaraju u skladu sa svojom krivnjom, što znači da oni mogu odgovarati i kad nema krivnje glavnog počinitelja. To je načelo neovisnosti krivnje pojedinih sudionika u širem smislu. Nepravo radnje poticatelja i pomagatelja kvalitativno ovisi od neprava radnje glavnog počinitelja pa i onda i njihova kazna ovisi od kazne predviđene za radnju glavnog počinitelja. Nepravo glavno počinjenje može ovisiti od nekih okolnosti koje se mogu i ne moraju prenosti na poticatelja i pomagatelja.

Tako naš zakon utvrđuje 3 tipa okolnosti :

1. stvarne okolnosti počinitelja – okolnosti koje se odnose na počinitelja, ali koje obilježavaju kazneno djelo u njegovom realnom sadržaju. Uzimaju se u obzir i sudionicima. npr.nužno svojstvo počinitelja rodoskvrnuća je da je srodnik žrtve, ali to

www.nasciturus.com

svojstvo se uzima u obzir i sudionicima pa će oni odgovarati za poticanje i pomaganje kad nemaju ta svojstva

2. osobne okolnosti počinitelja – okolnosti koje ukazuju na posebne dužnosti određenih osoba (vojne ili službene osobe). Također su prenosive i uzimaju se u obzir sudionicima samo ako su obilježje kaznenog djela (kad su u pitanju prava posebna kd). npr.tko potakne službenu osobu na krivotvorenje službene isprave bit će poticatelj bez obzira na to što i sam nije službena osoba

3. strogo osobne okolnosti – okolnosti koje su potpuno vezane uz ličnost konkretnog počinitelja pa se onda samo njemu uzimaju u obzir i ne prenose se na druge sudionike. To su oklnosti zbog kojih zakon isključuje krivnju, dozvoljava oslobođenje od kazne ili ublažavanje kazne. npr. jedan sudionik počini ubojstvo iz koristoljublja a drugi ne – koristoljublje kao kvalifikatorna okolnost tereti samo njega

►prenosive okolnosti – stvarne ili osobne okolnosti počinitelja koje predstavljaju obilježje kaznenog djela ili utječu na visinu propisane kazne, te se uzimaju u obzir i sudionicima.►neprenosive oklnosti – strogo osobne okolnosti zbog kojih zakon isključuje krivnju, dozvoljava oslobođenje od kazne ili njezino ublažavanje jer se one mogu uzeti u obzir samo onom počinitelju ili sudioniku kod kojeg postoje.

4. POSREDNO POČINITELJSTVO

Temelji se na okolnosti da se počinitelj može poslužiti drugim čovjekom radi počinjenja kaznenog djela – tada je taj drugi (neposredni počinitelj) samo sredstvo u njegovim rukama.npr. netko naredi petogodišnjem djetetu da donese tuđu stvar

čl.35 KZ propisuje da kazneno djelo može biti počinjeno i posredstvom druge osobe.Posredni počinitelj uvijek ima vlast nad djelom jer ima vlast nad neposrednim počiniteljem (razlika od poticatelja) kao sredstvom koji je uvijek u odnosu podčinjenog prema posrednom počinitelju (ta podčinjenost može proizlaziti iz prisile ili zablude ili kao razlog isključenja protupravnosti). Kad postoji puna odgovornost neposrednog počinitelja kao sredstva, posredno počiniteljstvo je isključeno.Posredni počinitelj mora imati potrebna svojstva da uopće može biti počinitelj tog kaznenog djela.Ne može biti posredni počinitelj onaj koji nema traženo svojstvo.npr. neslužbena osoba navede u zabludu službenu osobu da mu izda službenu ispravu s neistinitim sadržajem – ne može biti posredni počinitelj jer

www.nasciturus.com

kod ovog kaznenog djela ne bi mogao biti počinitelj uopće jer nije službena osoba.Isto je kod vlastoručnih kaznenih djela – npr.dvobračnost

Slučajevi posrednog počiniteljstva :

1) kad sredtsvo ne ostvaruje obilježja kaznenog djela – slučajevi kad posredni počinitelj koristi zabludu žrtve ili je prisiljena da se sama ozljedi ili usmrti. npr.netko nagovori drugog da dodirne električni vod pod naponom – on je posredni počinitelj ubojstva a ne počinitelj sudjelovanja u samoubojstvu, jer samoubojstvo podrazumjeva slobodnu odluku žrtve da se usmrti.

2) slučaj neslobodnog sredstva – kad neposredni počinitelj djeluje pod prisilom koju na njega vrši počinitelj pa se nalazi u krajnjoj nuždi. npr. muškarac pištoljem liječnika prisili da protupravno prekine trudnoću njegove cure

3) kada je osoba u zabludi i to prvenstveno o biću kd – neposredni počinitelj vrši protupravnu radnju. npr.gazda svoju kućnu pomoćnicu pošalje na tržnicu da proda 10 krivotvorenih novčanica po 100 eura, a ona to ne zna

4) korištenje osobe koja nije kriva – npr.djeteta ili neubrojive osobe Prijeporno je radi li se o poticanju ili posrednom počiniteljstvu – ocjena ovisi o tome jesu li dijete ili neubrojivi potpuno ovisni o tuđoj volji (ako jesu onda se radi o posrednom počiniteljstvu).

5) kod delicta propria – kada osoba koja ima traženo svojstvo navede osobu koja to svojstvo nema da s namjerom počini kazneno djelo. npr.službena osoba nagovara osobu koja taj status nema da unese lažne podatke u službenu ispravu – službena osoba je tada posredni počinitelj, a druga osoba je samo pomagač – DOLOZNO SREDSTVO BEZ POTREBNE KVALIFIKACIJE (ta se figura tako naziva)

Novost na ovom području je Roxinova konstrukcija posrednog počiniteljstva u situacijama kada se počinitelj koristi ORGANIZIRANIM APARATOM MOĆI.To je slučaj “počinitelja za pisaćim stolom” – osoba koja se koristi dobro uhodanom organizacijom za ostvarivanje svojih zločinačkih ciljeva.Takav počinitelj ne pozna neposredne počinitelje, ali zna da će oni poslušno izvršiti zapovijedi ili će biti zamijenjeni drugima.Neposredni počinitelji su samo sredstvo u rukama izdavatelja zapovijedi.Ta figura se može primijeniti i na nalogodavce glede kaznenih djela počinjenih u okviru zločinačke organizacije.Prvi puta je upotrijebljena na njemačkom saveznom sudu 1994.godine. 4. SUPOČINITELJSTVO

www.nasciturus.com

Supočinitelji kaznenog djela su dvije ili više osoba koje na temelju zajedničke odluke počine kazneno djelo tako da svaka od njih sudjeluje u počinjenju ili na drugi način bitno pridonosi počinjenju kaznenog djela.

Svaki od supočinitelja ima funkcionalnu vlast nad djelom jer svaki od njih ima funkciju koja je bitna za ostvarenje plana, a vladajući svojim udjelom, svaki ujedno vlada i cjelinom.

Da bi postojalo supočiniteljstvo potrebno je da se ispune subjektivne i objektivne pretpostavke :

♫ subjektivna pretpostavka – zajednička odluka, odnosno dogovor da se počini kazneno djelo.svaki supočinitelj more biti svjestan da djeluje s ostalima i mora to htjeti, moraju se dogovorom podijeliti uloge, odnosno zadaci koji će svaki od supočinitelja imati.Dogovor može biti i prešutan ili se temeljiti na konkludentnim radnjama.Do dogovora u pravilu dolazi prije počinjenja djela (komplot), ali je moguće da pojedini supočinitelj pristupi za vrijeme počinjenja, sve dok kazneno djelo nije formalno završeno – SUKCESIVNO SUPOČINITELJSTVO – moguće je dik dijelo nije materijalno dovršeno. npr.netko nakon formalnog dovršenja krađe preuzme prijevoz ukradene robe na sigurno mjesto

Sukcesivni supočinitelj odgovara samo za svoj doprinos u kd budući da ne može imati vlast nad prošlim zbivanjem.

Problem kod sukcesivnog počiniteljstva nastaje ako novi supočinitelj pristupi u trenutku kad su ostali već ostvarili neko obilježje kaznenog djela u čemu on nije sudjelovao.npr. pridruži se provalnicima nakon provaljivanja u prostor i krade s njima – kad bi odgovarao za provalo to bi se kosilo s teorijom o vlasti nad djelom pa on odgovara samo za krađu.

PARALELNO POČINITELJSTVO – ako dva ili više supočinitelja zajednički prouzroče posljedicu, a da među njima nema dogovora.npr.dva vozača sa sudare i prouzroče smrt neke osobe

Moguće je i SUPOČINITELJSTVO IZ NEHAJA, ali kod njega supočinitelji djeluju na temelju zajedničke odluke.npr. dva radnika na gradilištu zajedno bace gredu sa zgrade i slučajno usmrte prolaznika

♫ objektivna pretpostavka – zajedničko počinjenje djela koje je i uvjet postojanja funkcionalne vlasti nad djelom.Svi supočinitelji sudjeluju u radnji počinjenja opisanoj u zakonu tako da svaki od njih ostvari barem jedno obilježje kaznenog djela.

www.nasciturus.com

Pojam zajedničkog počinjenja proširuje se i na radnje kojima se izravno ne ostvaruju obilježja kaznenog djela.npr. supočinitelj je onaj koji drži žrtvu dok joj drugi zabija nož u leđa

Svi doprinosi ostvareni u okviru zajedničkog dogovora uračunavaju se svim počiniteljima.npr. 7 osoba tuče žrtvu i ona umre – svi su supočinitelji u ubojstvu a nebitno je koji je od njih zadao žrtvi smrtonosan udarac.

Supočinitelj može biti samo osoba koja u konkretnom kaznenom djelu može biti počinitelj.Supočiniteljstvo je moguće i nečinjenjem.npr. otac i majka se dogovore da ne hrane dijete pa ga tako ubiju

Moguće je da 1 supočinitelj odgovara za činjenje, a 2 supočinitelja za nečinjenje.npr. odgovorne osobe u poduzeću vrše razne zloporabe u dogovoru s direktorom koji ih u tome ne spriječava

Kod delicta propria osoba bez traženog svojstva za počinjenje ne može nikad biti supočinitelj čak ni kod vlastoručnih kaznenih djela.Npr. netko da odgovornoj osobi lažne isprave a ona ih potpiše – on je samo pomagatelj a ne supočinitelj s odgovornom osobom.

KAŽNJAVANJE SUPOČINITELJAVrijedi načelo da se svaki od supočinitelja kažnjava kaznom propisanom za kazneno djelo koje su počinili.Za sve vrijedi isti kazneni okvir, ali se mogu u odnosu na konkretnog supočinitelja utvrditi olakotne ili otegotne okolnosti + veličina doprinosa ta svakog od njih.

5. POTICANJE

Poticanje je psihički utjecaj na glavnog počinitelja kako bi ga se navelo da donese odluku o počinjenju kaznenog djela.Poticatelj ne sudjeluje u samoj radnji počinjenja i po tome se razlikuje od supočinitelja.Načini poticanja : nagovaranje, izražavanje želje, zapovijed, molba itd.

Lančano poticanje – poticanje na poticanjenpr. A nagovori B da nađe osobu koja će ubiti CPoticatelj ne mora poznavati glavnog počinitelja, pa ni sve posrednike nego je dovoljno da poznaje slijedećeg poticatelja.npr. A nudi B lažnu vozačku za 1000eura. B daje 4000eura a A mu izradi vozačku, B = poticatelj , a A = počinitelj krivotvorenja isprave

www.nasciturus.com

Poticanje je kažnjivo samo ako je počinjeno s namjerom, koja mora biti dvostruka : – mora obuhvatiti samu radnju poticanja ( poticatelj mora biti svjestan da

potiče počinitelja i mora to htjeti ili barem na to pristati– mora obuhvatiti kazneno djelo glavnog počinitelja

Nehajno poticanje – nije kažnjivo osim ako ne predstavlja neko samostalno nehajno djelo.Namjera poticatelja mora se odnositi na određenu osobu i na određeno kazneno djelo.Poticatelj se kažnjava kao da je kazneno djelo sam počinio.Za njega vrijedi isti kazneni okvir kao za glavnog počinitelja.

Neuspjelo poticanje – postoji kad netko potakne drugoga, a da djelo ne bude ni pokušano – POKUŠAJ POTICANJATo je zapravo pokušaj poticanja, pa je ono kažnjivo kada se odnosi na kazneno djelo za koje je pokušaj kažnjiv.Poseban slučaj neuspjelog poticanja je tzv.omnimodo facturus (onaj koji će svakako činiti).To je poticanje osobe koja je već odlučila počiniti kazneno djelo.

Neuspjelo poticanje je odstupanje od načela akcesornosti jer se poticanje kažnjava iako na strani glavnog počinitelja ne postoji protupravno djelo tj.on nije ušao u kažnjivi stadij kaznenoga djela.Ipak je I tu poticanje do izvjesne mjere ovisno o glavnom djelu jer kažnjivost ovdje ovisi o kažnjivosti kaznenog djela na koje se potiče HIPOTETIČKA AKCESORNOST

6. POMAGANJE

Pomaganje je svako podupiranje glavnog počinitelja u počinjenju kaznenog djela.

Dovoljno je da radnja pomaganja olakšava, ubrzava ili intenzivira kazneno djelo.Pomagatelj nema nikakvu vlast nad djelom te ne mora biti ni u kakvom dogovoru s glavnim počiniteljem pa je moguće tzv.potajno pomaganje gdje glavni počinitelj uopće ne zna za pomaganje.

čl.38 KZ nabraja oblike pomaganja :

fizičko pomaganje – svako objektivno podupiranje kaznenog djela, npr. stavljanje počinitelju na raspolaganje sredstva za počinjenje kaznenog djela ili uklanjanje prepreka za počinjenje kaznenog djela

www.nasciturus.com

psihičko pomaganje – svako jačanje volje glavnog počinitelja koje se može sastojati u davanju savjeta ili uputa kako da počini kazneno djelo ili unaprijed obećanom prikrivanju kaznenog djela, sredstava, tragova ili pribavljenih predmeta.

Psihičko se pomaganje razlikuje od poticanja po tome što kod njega pomagatelj stupa na scenu kada je glavni počinitelj već donio odluku da počini kazneno djelo, pa ga samo učvršćuje u toj odluci.

Moguće je i :– lančano pomaganje – netko da nož drugome da ga ovaj da ubojici –

pomaganje u pomaganju– poticanje na pomaganje – nagovaranje drugog da da nož ubojici –

neposredno pomaganje– pomaganje u poticanju – netko piše pismo po diktatu kojim se potiče počinjenje nekog kaznenog djela – neposredno pomaganje

Pomagatelj mora djelovati prije ili za vrijeme počinjenja kaznenog djela, pomaganje više nije moguće nakon nakon materijalno dovršenog kaznenog djela.

Pomaganje nakon počinjenog kaznenog djela – auxillum post delictum – više nije pomaganje kao oblik sudioništva jer nema nikakvog kauzalnog doprinosa pa prema tome, ni podupiranja kaznenog djela (osim ako je takva pomoć obećana prije počinjenja djela – psihičko pomaganje). Za takvo ponašanje KZ je predvidio posebna kaznena djela prikrivanja i pomoći počinitelju nakon počinjenog kaznenog djela.Pomagatelj mora postupati s namjerom koja opet mora biti dvostruka.

Neuspjelo pomaganje ili pokušaj pomaganja nikad nije kažnjivo – za razliku od poticanja Glede kažnjavanja pomagatelja, zakon predviđa fakultativno ublažavanje kazne.Otud se vidi da je pomaganje blaži obliksudioništva.Pomagatelj samo neizravno utječe na počinjenje kaznenog djela i zato je njegov stupanj neprava i krivnje manji nego kod ostalih sudionika.

Nehajno pomaganje nije kažnjivo jer pomagatelj mora uvijek postupati s namjerom koja kao kod poticanja mora biti dvostruka.

7. NAČELO NEOVISNOSTI KRIVNJE POJEDINIH

www.nasciturus.com

SUDIONIKA

Načelo krivnje zahtijeva da svaki sudionik odgovara u granicama vlastite krivnje.Svaki supočinitelj odgovara u skladu sa svojom namjerom ili nehajem, a poticatelj i pomagatelj u skladu sa svojom namjerom.Jedan sudionik neće odgovarati za radnje drugog sudionika koje nisu obuhvaćene njegovom namjerom (kod supočinitelja I nehajem), odnosno neće odgovarati za eksces drugoga. Eksces može biti da jedan od sudionika umjesto dogovorenog počini neko drugo kazneno djelo ili ako jedan u okviru istog kaznenog djela izvrši širi krug radnji ili prouzroči širu posljedicu od dogovorene.Ukoliko ostali sudionici nisu prešutno pristali na takvo ponašanje, neće se kazniti za eksces.Ako glavni počinitelj počini veće kazneno djelo nego što su to htjeli poticatelj i pomagatelj također postoji eksces.Ako glavni počinitelj učini manje nego je obuhvaćeno namjerom poticatelja i pomagatelja oni će odgovarati samo za ono što je stvarno učinjeno – načelo akcesornosti.

8. NUŽNO SUDIONIŠTVO

Odnosi se na slučajeve u kojima već biće kaznenog djela pretpostavlja sudjelovanje više osoba.

konvergentni delikti – svi sudionici na isti način idu za postizanjem određenog cilja – npr.oružana pobuna

delikti susretanja – kod kojih sudionici imaju različite uloge, ali se njihovi interesi susreću – npr. protupravni prekid trudnoće uz pristanak žene

Ako nužni sudionik, koji nije i počinitelj ograniči svoje ponašanje na minimum koji je potreban za ostvarenje bića kaznenog djela, ne može se nikako smatrati sudionikom.Ako nužni sudionik, koji nije i počinitelj prekorači mjeru koja je potrebna za ostvarenje bića kaznenog djela, neće biti kažnjen samo ako se radi o kaznenom djelu koje služi njegovoj zaštiti.npr. osoba koja u nuždi sklopi ugovor s lihvarom čak i na vlastitu inicijativu nije sudionik.

9. STJECAJ RAZNIH OBLIKA SUDIONIŠTVA

www.nasciturus.com

Moguće je da ista osoba u istom djelu ostvari 2 oblika sudioništva.Teži oblik sudioništva uvijek isključuje lakši – supočiniteljstvo isključuje poticanje i pomaganje, a poticanje isključuje pomaganje, ali se uzima kao otegotna okolnost kod odmjeravanja kazne.

IX. STJECAJ I PRODULJENO KAZNENO DJELO

Kod stjecaja je riječ o situaciji kad jedan počinitelj s jednom ili više radnji počini više kaznenih djela – pluralitet kaznenih djela.

jedinstvo radnje u prirodnom smislu – postoji kad se ljudska djelatnost sastoji samo u jednom činu, bez obzira da li je taj čin doveo do jedne ili više posljedica.npr.pucanje iz puške u žrtvu bacanje bombe na ljude

Obuhvaća i više pojedinačnih čina ako su oni prostorno i vremenski tako usko povezani da u svojoj ukupnosti predstavljaju prirodno jedinstvo.npr.zadavanje 5 uboda nožem

jedinstvo radnje u pravom smislu – slučaj kod višeaktnih kaznenih djela kod kojih je potrebna kombinacija raznorodnih radnji da bi se ostvarilo biće kaznenog djela.npr.primjena sile i oduzimanje stvari kod razbojništva

Postoji i kod trajnih kaznenih djela jer su ona moguća samo ako počinitelj obavlja čitav niz raznorodnih radnji.npr.kod oduzimanja slobode – mora zatvoriti žrtvu, hraniti ju, osigurati da ju netko ne oslobodi …

1. IDEALNI STJECAJ

www.nasciturus.com

Postoji kad počinitelj jednom radnjom počini više kaznenih djela.

Može biti :a) istovrsan ili homogen – kad počinitelj jednom radnjom počini više

ISTOVRSNIH kaznenih djela. npr.jednom izjavom uvrijedi veći broj ljudi

b) raznovrstan ili heterogen – kad počinitelj jednom radnjom počini više RAZNOVRSNIH kaznenih djela. npr.otac koji siluje kći počinio je kd silovanja i rodoskvrnuća

Kod idealnog stjecaja mora se raditi o JEDNOJ RADNJI, svejedno je jeli u pitanju jedinstvo radnje u pravnom ili u prirodnom smislu.Dovoljno je i da samo pojedini čin kao dio cjelokupne radnje bude obilježje jednog i drugog kaznenog djela DJELOMIČNI IDENTITET RADNJI POČINITELJA.

2. REALNI STJECAJ

Postoji kad počinitelj s više radnji počini više kaznenih djela za koja mu se istodobno sudi.Također može biti istovrsan i raznovrstan (analogno idealnom stjecaju).Između pojedinih kaznenih djela u realnom stjecaju ne mora postojati nikakva unutarnja povezanost.Ako se počinitelju sudi za više kaznenih djela, koja su počinjena u razno vrijeme i na različitim mjestima, također se primjenjuju odredbe o stjecaju.Kod realnog stjecaja može se raditi o vrlo velikom broju kaznenih djela, za razliku od idealnog stjecaja koji je u pravilu ograničen na 2 kaznena djela.Za kaznena djela u realnom stjecaju izriče se jedinstvena kazna pa se stoga za sva ranije počinjena kaznena djela sudi u istom kaznenom postupku.Ako se za više kaznenih djela sudi u odvojenim postupcima, npr.zbog toga što je jedan već završio, ZKP omogućuje nepravu obnovu kaznenog postupka, gdje se pravomoćna presuda preinačuje bez obnove kaznenoga postupka ako je u dvjema ili više presuda protiv istog osuđenika izrečeno više kazni, a nisu primjenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju.

3. PRIVIDNI ili NEPRAVI STJECAJ

Postoji kad jedna ili više radnji ispunjavaju bića dvaju ili više kaznenih djela, ali se počinitelj osuđuje samo za jedno kazneno djelo.Jedno kazneno djelo isključuje drugo jer je već njime u cjelosti iscrpljeno nepravo.

www.nasciturus.com

Ako su jednom radnjom ispunjena bića dvaju ili više kd u pitanju je prividni idealni stjecaj, a ako dvije ili više radnji ispunjavaju bića dvaju ili više kaznenih djela u pitanju je prividni realni stjecaj.

Postoje 3 temeljna tipa prividnog stjecaja :

1. SPECIJALNOST Postoji kad jedan kazneni propis (lex specialis) sadrži sva obilježja drugoga (lex generalis), ali pored toga još i najmanje jedno specijalno obilježje – specijalni zakon isključuje primjenu općeg – lex specialis derogat legi generali. Postoji uvijek između temeljog kaznenog djela i kvalificiranih i privilegiranih oblika. npr.majka koja usmrti svoje dijete za vrijeme poroda ostvaruje istodobno obilježja čedomorstva i ubojstva, ali će joj se suditi za čedomorstvo jer je to specijalni zakon Poseban slučaj predstavlja stjecaj kvalifikatornih okolnosti pri počinjenju istog kaznenog djela. npr. kad je teško ubojstvo počinjeno na osobito podmukao način i iz koristoljublja, sudi se samo za jedno kazneno djelo teškog ubojstva, ali naši sudovi obje kvalifikatorne okolnosti stavljaju u izreku i takav stjecaj smatraju otegotnom okolnošću S obzirom da se ovdje sudi samo za 1 kd u pitanju je prividni stjecaj sui generis. Kad je u pitanju stjecaj kvalifikatorne i privilegirajuće okolnosti prednost treba dati privilegirajućoj.

2. SUPSIDIJARNOST Supsidijarna je odredba koja ima pričuvni značaj, tj.koja se primjenjuje tek ako se ne može primjeniti neka druga (primarna) kaznena odredba. Lex primaria derogat legi subsidiriae = primarna odredba uvijek isključuje supsidijarnu. Razlog za isključenje supsidijarne odredbe je u tome što se njome u manjoj mjeri povređuje neko pravno dobro nego povredom primarne odredbe. formalna supsidijarnost – postoji kad neka zakonska odredba izrijekom predviđa svoju supsidijarnost. npr.počinitelj će se kazniti za kazneno djelo pustošenja šuma ili nedozvoljene proizvodnje ili trgovine samo ako nije počinjeno neko drugo kazneno djelo za koje je propisana teža kazna – klauzula supsidijarnosti – zato će se počinitelj koji do te mjere opustoši šumu da ugrozi njen opstanak kazniti za onečišćenje okoliša (strože kazne), a ne za pustošenje šuma. materijalna supsidijarnost – proizlazi iz smisla određene zakonske odredbe i utvrđuje se njenim tumačenjem. Za blaži oblik sudioništva kaznit će se sudionik samo ako nije počinio neki teži oblik. Neće se kazniti za pravo kazneno djelo nečinjenjem počinitelj koji kao garant odgovara za nepravo kazneno djelo nečinjenjem.

www.nasciturus.com

npr. zlouporaba položaja i ovlasti postojat će samo kad ne postoji nijedno drugo kazneno djelo protiv službene dužnosti, pa će službena osoba koja protupravno prisvoji novac odgovarati za pronevjeru, a ne za zlouporabu položaja

3. KONSUMPCIJA Sastoji se u tome da jedno biće kaznenog djela iscrpljuje sve nepravo nekog zbivanja pa nema potrebe kažnjavati i za neko drugo kazneno djelo čija obilježja to zbivanje također sadrži. Lex consumens derogat legi consumptae = glavno kazneno djelo konsumira sporedno

Postoje 3 temeljna tipa konsumpcije :a) nekažnjivo prethodno djelo – djelo čije je nepravo do te mjere

obuhvaćeno nepravom kasnijeg djela, da ga to kasnije djelo konsumira. To je slučaj kod tzv.prolaznih delikata – kaznena djela koja obuhvaćaju prethodni stadij počinjenja i koja ostaju nekažnjena ako je počinitelj ušao u kasniji stadij. Samo kod okolnosti da je jedno kazneno djelo sredstvo za počinjenje drugog, nije ono postalo nekažnjivo prethodno djelo ako se njime povređuje neko drugo pravno dobro. npr.krivotvorenje službene isprave kao sredstvo za počinjenje pronevjere nije konsumirano pronevjerom

b) nekažnjivo prateće djelo – djelo koje se obično čini s nekim drugim kaznenim djelom kao glavnim, ali je zbog niskog stupnja neprava zanemarivo (inkluzija). npr. tko usmrti drugoga tako da ga ubode nožem kroz odijelo, odgovarat će samo za ubojstvo, a ne i za uništenje i oštećenje tuđe stvari

c) nekažnjivo naknadno djelo – djelo kojim se osigurava ili iskorištva stanje nastalo počinjenjem prethodnog kaznenog djela tako da se njime ne uzrokuje bitna nova šteta, nego počinitelj novim djelom samo daje smisao prethodnom. npr. tko ukrade hranu, pa ju kasnije pojede, odgovara samo za krađu, a ne i za oštećenje i uništenje tuđe stvari

Nije nekažnjivo ono naknadno kazneno djelo kojim se iskorištava stanje nastalo počinjenjem prethodnog kaznenog djela, ako se pri tom povređuje drugo pravno dobro ili se uvlači nova žrtva. npr. počinitelj koji je osobi u dobroj vjeri prodao ukradeni bicikl odgovara i za krađu i za prijevaru

4. PRODULJENO KAZNENO DJELO

www.nasciturus.com

To je poseban oblik jedinstva radnje u pravnom smislu kod kojega počinitelj s namjerom čini više istih ili raznovrsnih kaznenih djela koja, s obzirom na način počinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti što ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu.

Ovu pravnu figuru stvorila je sudska praksa, a kazneni zakon ju je legalizirao.Prvenstveno se odnosi na serijskog počinitelja koji kroz stanovito vrijeme ponavlja u osnovi istu radnju.npr. poslovođa koji je izdao preko 300 putnih naloga s izmišljenim putovanjima

Produljeno kazneno djelo je uvijek jedno kazneno djelo, čak i kad se pojedinačne radnje mogu pouzdano utvrditi pa se mogu podvesti pod konotaciju realnog stjecaja, te zakon izričito propisuje da se na takvog počinitelja neće primjeniti odredbe o stjecaju.U tom slučaju realni stjecaj postaje prividan.

Da bi konstrukcija produljenog kd bila moguća, mora se ispuniti nekoliko pretpostavki :

A) počinitelj mora svim pojedinačnim radnjama ostvariti sve pretpostavke istih ili istovrsnih kaznenih djela, te tada sud izabire vrstu i mjeru kazne koja je propisana za to kazneno djelo.Dovoljno je da u pitanju bude istovrsno kazneno djelo, te će tad sud izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za najteže od tih djela.npr. počinitelj uzme noću stvari iz nekoliko otključanih auta i iz nekoliko auta u koje je provalio produljeno djelo teške krađe provaljivanjem – još uvijek povoljnije za počinitelja od primjene odredbi ostjecaju – tada bi odgovarao za sva djela, a ovako samo za najteže

U sastav istog produljenog kaznenog djela ne ulaze radnje kojima se štite različita pravna dobra jer to nisu istovrsna kaznena djela.Isključena je i mogućnost produljenog kd kod kd kojima se štite najviša osobna pravna dobra – život, tijelo, sloboda i čast.Produljeno kazneno djelo je zato nedopustivo kod npr.više uzastopnih ubojstava ili više uzastopnih silovanja, osim ako je u pitanju ista žrtva.

B) pojedinačne radnje, s obzirom na način počinjenja, moraju predstavljati jedinstvenu cjelinu.npr. kazneno djelo teške krađe na osobito drzak način kad je počinitelj 13 puta na ulici iznenada oduzeo ručne torbice prolaznicima

Produljeno kazneno djelo nije moguće ako su neke radnje počinjene činjenjem, a neke nečinjenjem.

C) između pojedinih radnji mora postojati vremenska povezanost.Mora se raditi o kontinuiranoj djelatnosti.

www.nasciturus.com

D) mora postojati prostorna povezanost.npr. kazneno djelo teške krađe nekoliko puta u istu kuću, ili u niz auta na istom parkiralištuIdentitet oštećenika uvjet je samo kod kaznenih djela kojima se štite najviša osobna pravna dobra.

E) traži se tzv. produljena namjera.Subjektivna pretpostavka je da je počinitelj više istovrsnih kaznenih djela počinio s namjerom.Produljena namjera znači da svaka odluka za novu pojedinačnu radnju predstavlja volju da se nastavlja dotadašnja djelatnost tako da sve pojedinačne odluke predstavljaju psihički kontinuitet.U produljeno kazneno djelo ne mogu ući one pojedinačne radnje za koje je već nastupila zastara pokretanja kaznenog postupka.

www.nasciturus.com