KASNOANTIČKA BAZILIKA

U TURBETU

BihaćBanja Luka

Volaši Kotor VarošMrkonjić Grad

TravnikTurbe

Šipovo

Glamoč

Duvno

Donji Vakuf

Mali MošunjZenica

BugojnoKiseljak

Kakanj

KupresGornji Vakuf

Prozor

Konjic

Sarajevo

Vareš

Ustikolina

Vlasenica

Srebrenica

PosušjeLištica

Mostar

ČitlukLjubuškiGacko

Foča

StolacČapljina

Neum

2018.

NACIONALNI SPOMENIK BOSNE I HERCEGOVINE

Ne postoje pouzdani podaci kada i ko je proširio kršćanstvo na prostore današnje Bosne i Hercegovine koja je u organizaciji Rimskog Carstva pripadala provinciji Ilirikum, kasnije provinciji Dalmaciji. Kršćanstvo je na ove prostore dolazilo različitim putevima i strujama, već i prije Milanskog edikta 313. godine, dogovora rimskih careva kojim su kršćanstvo i njegovi pripadnici bili oslobođeni dotadašnjih progona. U vrijeme njegovog širenja krajevi rimske Dalmacije, posebno njen centralni dio, imali su razvijenu gustu mrežu puteva poznatu kao Dolabelin sistem.

ŠIRENJE KRŠĆANSTVA NA PROSTORU DANAŠNJEBOSNE I HERCEGOVINE

BihaćBanja Luka

Volaši Kotor VarošMrkonjić Grad

TravnikTurbe

Šipovo

Glamoč

Duvno

Donji Vakuf

Mali MošunjZenica

BugojnoKiseljak

Kakanj

KupresGornji Vakuf

Prozor

Konjic

Sarajevo

Vareš

Ustikolina

Vlasenica

Srebrenica

PosušjeLištica

Mostar

ČitlukLjubuškiGacko

Foča

StolacČapljina

Neum

Prvi propovjednici kršćanstva u ovim krajevima koristili su razgranatu i sigurnu mrežu, posebno u razdoblju nakon Edikta. Kršćanstvo je u ove krajeve provincije Dalmacije stizalo najviše morskim putem ili vezama iz Rima i Bliskog istoka u Salonu i Naronu, pa iz ovih urbanih sredina u unutrašnjost pokrajine. Jedan od glavnih indikatora za prisustvo kršćanstva na prostoru današnje Bosne i Hercegovine jesu ostaci bazilika-kompleksnijih vjerskih objekata. P r i j e n e g o j e k r š ć a n s t v o p r o g l a š e n o „slobodnom vjerom“ i prije nego je na prostoru rimskog carstva započeta gradnja sakralnih objekata, kršćani su za potrebe ispoljavanja i prakticiranja vjere gradili male objekte – oratorije, koji su obično bili u formi jednostavne građevine sa jednom prostorijom. Takva jedna građevina odnosno oratorij pronađen je u Paniku kod Bileće, a datira se u II i III stoljeće naše ere. Milanskim ediktom intenzivirala se izgradnja kršćanskih sakralnih objekata, što svjedoče i nalazi ostataka preko 50 bazilika na prostoru današnje Bosne i Hercegovine.

Jedna od bazilika otkrivena je i na ovom mjestu, u naselju Turbe prilikom izgradnje željezničke pruge 1893. godine. Arheološkim iskopavanjima koja su se odvijala u nekoliko navrata otkriven je objekat okarakterisan kao basillica gemina, odnosno dvojna bazilika koja se sastojala od dvije crkve (južne i sjeverne) i paradisusa- dvorišta koji je spajao dva objekta. Mjesto, odnosno uža topografska odrednica na kojem se lokalitet nalazi naziva se Pašinac, stacioniran u zapadnom dijelu naselja Turbe, 7 km udaljenom od Travnika. U toku prve kampanje istraživanja otkrivena je tzv. južna bazilika, čiji se ostaci sada nalaze ispod magistralne ceste Travnik-Donji Vakuf. Iako ostatak kompleksa nije otkriven u toku ove prve kampanje istraživanja, pod površinom zemlje jasno su se nazirali i ostaci drugih objekata u dužini od 25 m, koji su bili vezani uz južnu baziliku. Na osnovu otkrivene površine južne bazilike moglo se doći do značajnih podataka koji, kada se njima pridodaju podaci dobiveni u posljednjim kampanjama istraživanja, daju potpuno novi kontekst otkrivenih dijelova kompleksa. Južna bazilika je, poprečnim zidom, bila podijeljena u dva dijela; u sjevernom dijelu nalazila se crkva D i dio predviđen za katekumene, odnosno nartex C, a arhitektonski je bila riješena na način da je imala jednu lađu, odnosno naos, dužine 14,3 m i širine 8,4 m i po svemu sudeći nije imala nikakvih ukrasa. Nartex je bio dubok 3,25 m, a širok 8,40 m, dok su se dva ulaza širine 2,28 m i 2,26 m nalazili prvi iz prostorije A, a drugi na sjevernoj strani iz tzv. dvorišta B. Prostorija označena kao A vjerovatno je imala ulogu atrija, a bila je duboka 4,85 m. Ulaz u pomenutu

KASNOANTIČKA BAZILIKA U TURBETU

prostoriju nalazio se sa sjeverne strane i imao je vrata široka 1,60 m. Lađa, odnosno naos bio je dugačak 14,30 m bez apside, širok 8,40 m, a sama apsida je bila široka 4,14 m i duboka 3,55 m. U prostranoj apsidi pronađeno je izdubljeno mjesto gdje je bilo postavljeno podziđe oltara, dok je sam oltar pronađen južno od bazilike.

Najmanje troja vrata vodila su u naos: kao što je već pomenuto jedna su vodila iz nartexa, a druga dvoja vrata su bila sa južne strane u prostorijama I i F. Na južnoj strani crkve nalazilo se pet prostorija (G, H, I, J, K), koje su činile niz širine 6,45 m, dok im je dubina bila različita. Prostorija označena kao K imala je samo jedan ulaz i to iz prostorije A. Njena dubina iznosila je 3,25 m, dok je ulaz bio poprilično uzak- samo 0,80 m. Sljedeća prostorija I imala je potpuno iste dimenzije kao i prethodna, a u nju su vodila dva ulaza. Jedan je vodio u naos, širine 1,50 m a drugi u prostoriju H, širok 1,78 m.

Najveća prostorija u nizu, označena kao H, bila je duboka 5,70 m. Sljedeća prostorija označena kao F imala je troja vrata: jedna su vodila u naos i bila su širine 1,65 m, druga su vodila u prostoriju H, a njihova širina bila je 1,40 m, dok su treća, širine 1,02 m vodila u malu prostoriju G. Prostorija F imala je malu apsidu, široku 2,07 m i duboku 3,93 m, te je možda predstavljala kapelicu za službu mrtvima, dok je prostorija G služila kao grobna komora, a sličan primjer nalazimo u Mogorjelu. Prostorija označena kao H mogla je imati ulogu krstionice.

Od sjeverne crkve koja je otkrivena 1970. godine sačuvala su se četiri zida koja se pružaju u pravcu istok-zapad, a međusobno su paralelni. Između ovih zidova formirane su uzdužno-longitudinalne prostorije, od kojih je južna široka 7,50 m, srednja 3,05

CE

ST

A

501,80

502

ŽELJ . P

RU

GA

A

0 5

met.

10

B

C K

I

H

F

D

E G

N

m, a sjeverna oko 1,90 m. Južni prostor, kako se čini, nije imao pregradnih zidova, dok su srednji i sjeverni bili pregrađeni poprečnim zidovima, tako da srednji prostor formira tri manje prostorije, a sjeverni četiri manje prostorije. Od južnog zida odvaja se jedan zid prema jugu. Svi zidovi sačuvani su prosječno od 0,50 do 0,90 m, i to ispod nivelete poda. Zavičajni muzej Travnik 2013. godine započinje projekat konzervacije i restauracije objekta sjeverne crkve koja je jedina ostala sačuvana. Uporedo sa konzervacijom obavljena su i arheološka istraživanja koja su potvrdila da je bazilika izgrađena na temeljima starijeg objekta, vjerovatno rimske vile. Kasnoantička bazilika u Turbetu proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2005. godine.

Od pokretnog arheološkog materijala tokom prvih istraživanja pronađen je oltar koji je imao oblik kršćanske trpeze najstarijeg doba: to je bila ploča koja je stajala na četiri stupića. I stupići i ploča izrađeni su od lijepog, bijelog mramora. Ploča ima lijepo pro�ilirani okvir, dok je na stupićima samo jednostavno isklesana glavica. Stupići su stajali na običnom podziđu od lapora, koje je na četiri mjesta izdubljeno, a što je bilo predviđeno za umetanje stupića.

POKRETNI ARHEOLOŠKI NALAZI

Od značajnijih nalaza izdvajaju se svjetiljka od crvene ilovače i jajolika staklena čaša ukrašena sitnim granulama u kojoj se nalazilo ulje. Svjetiljka je ukrašena lijepim ornamentima, prikazujući u sredini drvo, a okolo stilistički motiv. Osim ova dva zanimljiva nalaza, pronađena je i nekolicina ulomaka tipične rimske keramike i rimskog stakla, dok najveći broj nalaza čine predmeti izrađeni od željeza. Pored željeznih čavala, pronađen je i željezni ključ, kao i ulomci dva željezna noža.

Tokom druge faze istraživanja 1929. godine izvan bazilike pronađeni su sljedeći predmeti:

- 3 fragmenta oltarnih stupića od muljike s bazom,- 4 fragmenta istih takvh stupića, ali bez baze,- 1 oveći fragment istog takvog stupića,- posuda od dobro pečene gline,- odlomak dobro pečene rimske cigle,- odlomak rimske krovne cigle,- ulomci od šest vrsta rimskih keramičkih posuda, crveno obojenih, lijepo urađenih i dobro pečenih,- ulomak crveno obojene posude,- 3 ulomka od rimskih keramičkih posuda,- 2 ulomka od rimske keramičke posude i lončića, koji su ukrašeni koncentričnim krugovima,- 3 fragmenta oltarnih stupića od muljike s bazom- ulomak gornjeg dijela rimske keramičke posude,- fragment rimskog keramičkog lončića s uhom,- dva životinjska zuba (vepar i konj?),- 3 komada bojenog sobnog zida,- koštani okov ornamentiran koncentričnim krugovima, a upotrebljavan za kockanje.

Kada su u pitanju nalazi unutar grobnica, oni nisu osobito zanimljivi, osim nalaza zlatnog lančića sa medaljonima. U prvoj od otkrivenih grobnica na svod pronađeno je 6 željeznih čava la od drvenog sanduka/lijesa, dužine 13 cm, željezni nož (odlomljen i savijen), dužine 16,5 i širine 2,2 cm, željezni okov od lijesa, dug 12,7 cm i dva željezna ulomka, duga 10,5 cm i 13,5 cm. U drugoj presvođenoj grobnici pronađeno je pet željeznih kvaka od lijesa, promjera 5-6 cm, tri željezna čavla, dužine 14 cm, tri željezna okova i jedan željezni ulomak dužine 10 cm.

S i g u r n o j e d a n o d n a j z a n i m l j i v i j i h i najznačajnijih nalaza unutar kasnoantičkih grobnica na svod na području Bosne i Hercegovine nađen je u ovoj grobnici. U pitanju je zlatna ogrlica, sastavljena od 18 medaljona i jednog križa. Medaljoni su napravljeni od tankog, zlatnog lima, a na njima su prikazani različiti likovi. Na ukupno jedanaest medaljona nalaze se prikazi janjadi, na šest medaljona prikazano je poprsje anđela, a na jednom medaljonu nalazi se poprsje ljudske �igure iznad čije glave se nalazi natpis Sve �igure prikazane na χαρίς.ovim medaljonima urađene su u tehnici reljefa. Na medaljonima na kojima su prikazane janjeće �igure nalazi se, oko samih �igura, jedna široka traka, koja je na oba ruba, i vanjskom i unutarnjem, oiv čena nizom ibobica. Traka oko likova anđela ima granule samo s unutarnje strane.

NALAZ IZ GROBNICE

Za sve prikazane likove, osim lika s natpisom χαρίς, moglo bi se reći da su urađeni u tzv. tehnici proboja, jer stoje slobodno unutar medaljona, dok je prostor oko njih prazan. Veličina ovih medaljona nije jednaka: oni s prikazom životinjskih likova imaju promjer od 17 mm, dok oni s prikazom anđela imaju promjer 18-19 mm. Najveći je medaljon s natpisom čiji promjer iznosi 20 mm. Na svakom medaljonu nalaze se po četiri trakice, čija svrha je bila da se medaljoni pričvrste na neku traku. Privjesak u obliku križica, takoder izraden od zlata, bio je nešto masivniji u odnosu na medaljone. Posebnu pažnju svakako zaslužuje medaljon s natpisom . Iako bi se prikazani lik, sa χαρίςpripadajućim natpisom mogao dovesti u vezu sa grčkim paganskim božanstvom odnosno rimskom χαρίςGratia, to tumačenje se isključuje jer se sam medaljon nalazi u direktnoj vezi sa krstom, anđelima i simboličnim likovima janjeta. Prihvatljivija je pretpostavka da predstavlja simbol kršćanske, χαρίςBožije milosti. Uzimajući u obzir da je ogrlica, koja pripada skupocjenim produktima vizantijskih zlatarskih radonica s kraja petog stoljeća nadena u grobnici na svod, u sklopu ovog kasnoantičkog objekta, uz pokojnika, nesumnjivo se radi o veoma uglednoj ličnosti. Ogrlica se danas nalazi u stalnoj arheološkoj postavci Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.

Širenjem kršćanstva diljem Rimskog carstva postupno dolazi do značajnih promjena u društveno-političkom, ekonomskom, umjetničkom i religioznom životu. Promjene se osim ovih aspekata ogledaju i u načinu pokopavanja umrlih pripadnika zajednice. Do pojave kršćanstva dominantan način ukopavanja bio je incineracija - spaljivanje pokojnika, te polaganje njihovih ostataka u za to posebno predviđene urne. Kršćanstvo donosi obred inhumacije , odnosno skeletnog ukopavanja pokojnika. Inhumacija se prvenstveno pojavljuje na području Salone i Narone već na početku II stoljeća naše ere, a ovaj utjecaj se kroz cijelo III stoljeće širi i na zaleđe Dalmacije. On se ogleda u pojavi masivnih, bogato ukrašenih sarkofaga, te kasnoantičkih stela sa prikazima pokojnika.

KASNOANTIČKE GROBNICE NA SVOD

33. 41.

2.

46.

12.

6.

13.

24.

44.4.

21.

15. 10. 3. 37.16.25.7.42.22.38.36.

50.

8. 54.14.

43.

39.

45. 9.30.20.

26.

5.28.

18.

48.

34.17.

23.35.

27.31.

51.

52.53.29.19.

49.40.32.11.

1.47.

1. Belenići, Ravno

2. Bukovača, B. Petrovac

3. Bukovica, Travnik

4. Či�luk, Šipovo

5. Cim, Mostar

6. Crkva sv.Ruže, Livno

7. Crkvina, Turbe

8. Crkvine, Mali Mošunj

9. Dubočani, Konjic

10. Đelilovac, Travnik

11. Golubinac, Ravno

12. Grkovci, Bosansko Grahovo

13. Groblje sv.Ive, Livno

14. Grovnice, Mali Mošunj

15. Jajce

16. Karahodže, Travnik

17. Klašnik, Višegrad

18. Komljenovići, Foča

19. Kruševo, Stolac

20. Luka, Nevesinje

21. Mujdžići, Šipovo

22. Oborci, Donji Vakuf

23. Osatica, Srebrenica

24. Otinovci, Kupres

25. Paklarevo, Travnik

26. Petrovići, Posušje

27. Pješivac-Greda, Stolac

28. Postoljani, Nevesinje

29. Previš, Neum

30. Razići,Konjic

31. Rivine, Stolac

32. Rupin Do, Ravno

33. Smoljani, B.Petrovac

34. Stari Brod, Rogatica

35. Staroglavice,Srebrenica

36. Studena česma, D.Vakuf

37. Tribožići,Gradišće, Zenica

38. Varošluk, Turbe

39. Varvara, Prozor

40. Velja Međa, Ravno

41. Vidaši-Pejići, Ključ

42. Vinac, Jajce

43. Višnjica, Kiseljak

44. Volari, Šipovo

45. Vrdolje, Konjic

46. Vrtoče, Drvar

47. Zasad, Trebinje

48. Ćelije, Ustikolina

49. Ćemalovine (Rivine), Vlaka

50. Čipuljić, Bugojno

51. Vitina, Ljubuški

52. Glumina, Neum

53. Gornje Hrasno, Neum

54. Sadovača, Vitez

Kasnoantičke grobnice na svod su najrašireniji tip grobne arhitekture, a pojavljuju se podjednako u svim dijelovima Bosne i Hercegovine. Imale su oblike grobne kamere četvrtastog oblika zidane kamenom ili sedrom sa bačvastim svodom. Svod je najčešće rađen od sedre, dok su bočne strane grobnice izgrađene od čvršćeg kamena. Unutrašnjost ovih grobnica bila je ožbukana, bez ikakvih ukrasa. Veličina grobnica je različita: najveća je otkrivena u Karahodžama kod Han Bile (3, 47 m dužina), a najmanja kod Stoca (1, 30 m dužina). Ulaz u grobnice najčešće je pravljen u dva osnovna tipa. Prvi i najjednostavniji tip je onaj gdje je ulaz pravljen u vidu jednostavnog, kvadratičnog otvora dimenzija približno oko 0,5 x 0, 5 m, a koji je najčešće bio zatvaran jednom kamenom pločom koja je mogla biti bolje ili lošije obrađena. Drugi tip ulaza u grobnice je tzv. a pozzetto. Pozzeto je u stvari četverougaono udubljenje pred ulaznim vratima u komoru, koje je pružalo mogućnost da se kroz malena vrata grobnice pokojnik unese u raku zajedno sa sandukom. Ujedno je pozzeto davao mogućnost da se ista grobnica koristi više puta za ukope. Veliki broj grobnica sa obje duže strane imale su po jedan ležaj za polaganje pokojnika - kline. Kada je grobnica imala dvije kline, između njih se nalazio kanal – osarij koji je služio za odlaganje kostiju kako bi se napravilo mjesta za nove ukope.Posmatrajući kartu rasprostiranja kasnoantičkih grobnica na svod na području današnje Bosne i Hercegovine, uočavaju se dvije zone njihove koncentracije. Prva zona obuhvatala bi područje oko Zenice i Travnika, te Jajca i Donjeg Vakufa. Druga zona je područje Hercegovine, odnosno prostor oko Konjica, Mostara, Stoca i Neuma. Pored pomenutih prostora grobnice se također pojavljuju i na području oko Višegrada, Foče, Rogatice, Bosanskog Petrovca, Drvara, Bosanskog Grahova, te Livna i Posušja.

Da bi se posjetiocima približio izgled njene unutrašnjosti svod je rekonstruisan u vidu otvorenog svoda načinjenog od čelika u kombinaciji za mrežom. U unutrašnjosti grobnice pronađena su tri nekompletna skeleta. Dva su bila položena na ležajeve – kline, dok je treći bio položen u kanal. Primarna pozicija pronađene ogrlice unutar ove grobnice ostala je nepoznata jer je ogrlica pronađena od strane radnika, te nedugo nakon toga prodata u Travnik.

Unutar kompleksa bazi l ike u Turbetu pronađene su tri grobnice ovog tipa. Danas su sačuvane i vidljive samo dvije, dok se treća nalazi na prostoru sjeverno od bazilike, ispod današnje ceste i objekata ka�ića. Prva grobnica, označena kao grobnica „A“ sagrađena je od sedre, sa ulazom tipa a pozzeto. Posjeduje dvije kline i osarij, a u kutu desne kline se nalazi malo udubljenje koje je najvjerovatnije služilo za polaganje darova prilikom ukopa pokojnika. Grobnica „B“ konzervirana je u posljednjem projektu Zavičajnog muzeja Travnik i prezentirana na jedan neobičan način u kombinacij i sa savremenim materi jal ima . Ona također spada u skupinu impozantnih grobnica velikih dimenzija (ukupna dužina 3,26 m, širina 2,26 m) i ima dva ležaja – kline, unutrašnji kanl- osarij, te ulaz u vidu četverokutnog otvora. Njen svod urušen je usljed dotrajalosti i trošnosti materijala od kojeg je načinjen – sedre. Prvobitno je izgrađena u kombinaciji kamena (riječnog oblutka) i sedre.

GROBNICA NA SVOD U SKLOPU BAZILIKE

Izdavač:Zavičajni muzej Travnik

Za izdavača:Fatima Maslić

Urednik:Ajla Sejfuli

Kompjuterska obrada:Almir Halilović

Tiraž: 100 kom

Travnik, mart 2018.