EUFRAZIJEVA BAZILIKA U POREČU

Eufrazijeva bazilika jedan je od najraskošnijih primjera gradnje starokršćanske crkve na

zapadu. Nalazi se u Poreču, gradu u kojem je dokazana najstarija biskupija na području Istre.

Njezin prvi biskup bio je sv. Mauro, koji je prema Anti Šonji, pretrpio mučeničku smrt za

vrijeme cara Decija. Postoji mišljenje da je u Poreč kršćansvo došlo iz Akvileje,ali ta teorija

nije vrlo vjerojatna pošto je porečka biskupija dokazana i prije slobode kršćanstva, dok u

Akvileji to nije slučaj. Kako postoji dokaz da su u drugoj polovici 4. stoljeća relikvije

mučenika Maura prenesene u grad, u prvu baziliku, zna se da je već u to doba postojala

kršćanska općina.

Izgled objekata koji su postojali na mjestu Eufrazijane prije njezine izgradnje dala su

geodetska i arhitektonska snimanja.

Početak gradnje sakralnih objekata smješta se u 4. stoljeće. Po svoj prilici je nakon 313.

godine podignut prvi oratorij jednostavnog oblika. Od velike važnosti za dataciju je i jedan

epigrafski spomenik. Riječ je o kamenoj ploči koja govori o prijenosu tijela mučenika Maura

s groblja koje nije bilo u gradu na mjesto „gdje je bio biskup“. Natpis govori o dvije faze

izgradnje sakralnih objekata, dakle na prvu crkvu (ecclesiae) i na fazu u kojoj ona biva

podvostručena. Taj podatak je bitan jer se time lakše utvrđuje odnos ostataka građevina i

mozaika ispod i sjeverno od same Eufrazijane. Najraniji sakralni prostor nalazio se na istočnoj

strani jedne od poprečnih ulica grada. Fragmentirani ostaci zidova smještenih ispod prvih

sakralnih objekata sugeriraju da su se tu možda nalazili kupališni uređaji za koje postoji

mogućnost da su pripadali gradskim termama.

ECCLESIAE PRIMITIVAE (DOMUS ECCLESIAE)

Ovo je prva faza gradnje, ona o kojoj govori natpis o prijenosu mučenika Maura. Vjerojatno

je taj objekt nastao na temelju nekog koji je postojao od prije, ali uz male promjene. To su

prema Prelogu mogle biti kuće, terme ili nešto treće. Na tom mjestu se je nalazio prvi oratorij.

Njemu je vjerojatno pripadao i mozaik s motivima meandra iz pletenica, u koji su kasnije

dodani poznati poznati kvadrati s prikazom riba.

slika 1- prikaz ribe (httpwww.to-porec.comsadrzajkatalog203611_eufrasiana_06.jpg)

PRVA BAZILIKA

Zahvaljujući natpisu „ duplicatus est locus“ sa ulomka Maurova sarkofaga vidi se da je došlo

do nekakvog proširenja. Različiti autori to različito interpretiraju, ali sigurno je da je došlo do

povećanja prijašnjeg prostora. Iz natpisa zna se da je domus ecclesiae bila restaurirana.

Sigurno je da su postojale dvije ili tri prostorije, te da je jedna od njih služila kao martirij tj. za

očuvanje Maurovih relikvija. Mozaici na podovima dvostruke crkve bili su različitih sadržaja:

darovi vjernika s imenima donatora i brojkama koje govore o tome koliko je koji pojedinac

donirao. Još uvijek su zadržani neki tradicionalni načini dekoracije kao što je lišće vijenaca i

slično. Prilikom istraživanja nađeni su novčići cara Licinija (307.-323.), Konstantina ( 307.-

337.) i Valenta (364.-378.) koji su od velike važnosti za dataciju bazilike. Ovo je prvi primjer

crkvene arhitekture razvijene iz profane antičke arhitekture.

Slika 2- kantaros iz kojeg izvire lišće, te imena donatora

BAZILIKA IZ 5. STOLJEĆA

Nova bazilika iz 5. stoljeća s polukružnim zidićem svećeničkih sjedala u istočnom dijelu pravokutnog je oblika te još uvijek nema apsidu. Ovo je tipičan način gradnje starokršćanskih crkava u Istri i Noriku. Iako je oblik dvorane preuzet iz prethodne antičke profane arhitekture, ovo je vrlo monumentalni objekt. Način gradnje crkava toga doba u Istri, uključujući i Poreč, dosta se razlikuje od načina gradnje u ostalim dijelovima hrvatske gdje su crkve pretežno uvijek trobrodne sa apsidom. U Istri je tzv. dvoranski tip crkve vrlo čest i predstavlja jednu vrstu regionalne varijante koja se temelji na tradiciji. Razdoblje u kojem je nastala ova Crkva je već doba propadanja rimskog carstva, pa time i rimske umjetnosti. Sve se više počinje koristiti geometrizam, iako se i dalje vide neki tradicionalni elementi iz prijašnjih vremena. U to je doba ovaj dio, dio gdje je nastala velika sakralna cjelina postao novi centar grada.

EUFRAZIJEVA BAZILIKA

Iako je preuzela dosta od stare, nova bazilika je ipak jedna posebna građevina, a nastaje

polovicom 6. stoljeća. Podijeljena je na tri lađe, te ima stupove koji nose arkade. Glavna

apsida je poligonalna s vanjske, a polukružna s unutrašnje strane, dok su bočne apside

zapravo niše uzidane u zidu. U doba njezine gradnje sagrađeni su još i atrij, biskupska palača i

memorijalna kapela. Dobila je ime po biskupu koji ju je dao sagraditi. U apsidalnom mozaiku

Eufrazije govori kako je crkva koja joj je prethodila bila u vrlo lošem stanju i bez ukrasa, ali

istraživanjem se došlo do zaključka kako njegov dojam nije bio u skladu s realnošću.

Eufrazije je iskoristio 3 perimetralna zida prijašnje bazilike, a i novi stupovi su postavljeni na

mjesta nekadašnjih. Ono što je sigurno, je to da su mozaici puno bolje izrađeni i puno

raskošniji, te razvijeniji. I sam materijal je kvalitetniji, iz razloga što je importiran, a sve to

upućuje na djelovanje tzv. bizantskog faktora. Što se tiče samih ukrasa oni su bitni i ima ih

vrlo mnogo. Dok je štukatura južnih arkada uništena u potresu tijekom 15. stoljeća, na

području sjevernih je ona ostala očuvana. Ostatke štukature imali su i medaljoni koji su se

nalazili iznad sjevernih arkada u srednjoj lađi. Stupovi su mramorni i vjerojatno dolaze sa

istoka. Neki dijelovi dekoracije imaju jasne poveznice s građevinama iz istog doba od Soluna

do Ravene. Jedan od tih novih elemenata je i gradnja "trolisne" memorijalne kapele

s eliptoidnim predvorjem. Vrlo je bitno napomenuti kako je izgled sakralnog dijela grada

Poreča u doba Eufrazijeve gradnje, polovicom 6. stoljeća zadržao se u sličnom obliku do

naših dana. Ono što ostavlja najveći dojam pri ulasku u baziliku su njezini mozaici. Motivi

koji se na njima nalaze dijele se na kristološke i marijanske. Kada bi gledali sličnosti između

marijanskih prikaza u Eufrazijevoj bazilici i prikaza u ostalim dijelovima zapadnog

kršćanskog svijeta, one postoje jedino s mozaicima u bazilikama Rima i Ravenne. Isto tako,

bitno je reći da nigdje nisu nađeni tako rani i bogati marijanski prikazi kao što je to slučaj u

Poreču. N. Cambi kaže kako smatra da su majstori iz Ravene, nakon što je tamo prestala

produkcija mozaika oko sredine 6. stoljeća, počeli djelovati u sjevernoj Italiji i Istri, te je zato

sličnost između Ravene i Poreča velika. Ne zna se da li su postojali slični mozaici izvan Istre

jer su crkve na ostalim dijelovima istočnog Jadrana srušene. Osim raskošnih mozaika bitne

vrste dekoracije su također i štukature te inkrustacije. Štukature su očuvane samo s donje

strane lukova sjevernih arkada. Ukrašavanje je bilo polikromno. Od motiva prevladavaju

geometrijski, vegetabilni i animalni motivi. Duž apsidalnog polukruga nalazi se klupa za

svećenstvo od mramora, na čijim krajevima su stajale dvije ploče s uklesanim dupinima koji

su vrlo popularni za ranokršćansku umjetnost. Donji dio apside je sav štukatiran i prekriven

oplatom od kamenih ploča u raznim bojama. Kada se polja dodatno ukrašavaju inkrustacijom

ona se obično nalazi uz njihove rubove.

Slika 3- unutrašnjost Eufrazijeva bazlike

BISKUPIJA

Riječ je o građevini sa tri apside koja se nalazi sa sjeverne strane atrija, tijekom povijesti bila

je mnogo puta preuređivana. Ima jako naglašen centralni dio te je sličnija građevinama u

Carigradu nego onima u našim krajevima. Postoje legende prema kojima su u toj crkvi nađene

relikvije Julijana i Demetrija. Naime u apsidi su nađeni likovi tih svetaca i njihova imena.

Vjerojatno je njeno ime bilo Crkva Sv. Andrije, čemu u prilog ide i činjenica da je u to doba

Carigrad širio svijetom njegov kult. Dekoracija i konstruktivni elementi datiraju biskupiju u

sredinu 6. stoljeća kao dio građevnog ansambla Eufrazijane

CIBORIJ IZ 13. STOLJEĆA

Ono što je naknadno postalo dio bazilike je četverostrani mramorni ciborij koji je biskup Oton

1277. godine postavio u glavnu apsidu. Baldahin ciborija je ukrašen mozaikom kojeg su

napravili majstori iz Venecije. Bio je postavljen na stupove koji su pripadali prijašnjem

ciboriju iz 6. stoljeća. Na površini njegova svoda vide se prikazi zvjezdica na plavom

mozaiku. Na uskoj bijeloj traci koja se nalazi uz rub baldahina nalaze se natpisi dok je

najzanimljiviji, na prednjoj strani ciborija precizno izveden prikaz navještenja. U

medaljonima sa strana nalaze se prikazi Maura i Eleuterija uz koje su i natpisi SCS

MAURUS-SCS ELEUTERIUS. U medaljonima su osim njih prikazani i sveci Akolitus i

Projektus te Dimitrij i Julijan. Ti mozaici slični su Venecijanskom stilu i tu se već vidi

udaljavanje od bizantske umjetnosti.

Slika 4- prikaz ciborija

Život samoga grada, bolja i lošija vremena, odražavala su se i na stanje ovoga kompleksa.

Tako je u 13. stoljeću, u doba kada se je bolje živjelo izgradilo predvorje koje povezuje kapelu

sa bazilikom i novi ciborij. Mnogo popravaka je izvršeno i tijekom 15. stoljeća, a dosta truda

uložilo se i u obnovu biskupske palače. Tijekom  18. stoljeća u vrijeme lošijeg stanja u gradu,

počelo je i propadanje samoga kompleksa. Kasnije je ponovno došlo do restauracija i obnova

koje još uvijek traju. Danas, iako se radovi na restauraciji i očuvanju nastavljaju, još uvijek

ima puno posla, a najveći je problem stalno nadiranje morske vode u niže dijelove kompleksa,

što pogoduje stvaranju vlage i uništavanju umjetnina. Eufrazijanova bazilika ne smatra se bez

razloga jednom od najvažnijih starokršćanskih bazilika te postoji mnogo razloga zbog koji se

ona ističe čak i više od onih u Rimu ili Carigradu. To je jedina crkva koja u izvornom stanju

ima očuvan cijeli kompleks starokršćanske bazilike. U njoj također imamo svjedočanstvo o

kultnim kršćanskim prostorima još iz vremena progonstva. Isto tako rijetko se gdje može u

tako maloj sredini pratiti razvoj sakralne arhitekture od 4. do druge polovice 6. stoljeća. Osim

toga, štukatura, mozaici i intarzije koji su ostali živjeti i nakon toliko vremena, malo se gdje

mogu naći u tako raskošnom i dobro očuvanom stanju. Zbog svih tih značajki Eufrazijanovoj

bazilici se sa punim pravom pripisuje osobito značenje u starokršćanskoj arhitekutri Zapada.