Viseći sa zida metalni lanac je

pun ponosa napinjao svoje

mišiće držeći u naručju

povjereni mu teret.

Važna je bila njegova uloga:

čvrstoćom svoga stiska

jamčio je cjelovitost i jedinstvo

svega što je viseći ovisilo o

njemu.

Svakodnevni napor nije mogao poremetiti skladni rad njegovih

karika. On se radom vježbao

i jačao.

I sve je bilo dobro dok se jednoga dana jedna karika,

zavedena zamamnošću

lijenosti, nije odlučila za drukčiji

život.

Počela je lagano popuštati svoj

stisak prepuštajući teret na svoje sestre,

čuvajući se svakog napora.

Zanemarila je rad, prezrela napor i

svakodnevno vježbanje. Nije marila za savjete i

kritike onih koji su je upozoravali da nije dobro provoditi

život u ispraznosti i lijenosti.

Samo je odmahivala glavom kad su je uvjeravali da bez rada na sebi

i postojanog vježbanja

lako može zahrđati, te će je to istrošiti

umjesto da je sačuva.

Uza sve kritike ona je ipak nalazila načina

da se izvuče od posla, da svoj teret prebaci

na druge, dvolično izmičući

svojoj odgovornosti bijegom od zajedništva

koje je svima davalo snagu.

Krišom je s jedne strane popuštala

svoj stisak, nemarno misleći kako uvijek ima

onih koji će bez

problema ponijeti i njezin dio.

Koliko god su mogle, trudile su se druge karike

preuzeti i njezin dio tereta,

ali došao je trenutak kada više nisu mogle

zamijeniti njezinu ulogu.

Kao svaka druga i ona je bila bitna

poveznicaizmeđu dva dijela

lanca.

Kad je vlasnik povjerio dodatni teret ne znajući što se sve odigrava među njima, ona je, naviknuta na

lagodni život, bila nespremna

prihvatiti ga.

Popuštanjem njezina stiska cijeli se teret

rasuo, a lanac je ostao

tužno visjeti.

Njezinom neodgovornošću propalo je ono

što je osmišljavalo život i zajedništvo

cijeloga lanca čineći ga skladnom

cjelinom.

Prepuštajući se individualizmu i

lijenosti, zanemarila je potrebu

jedinstva i snagu sklada.

Prouzročila je propastiskrenog truda mnogih

karika, koje su se odano u

svim teškoćama držale pod ruku.

Prekasno je shvatila da se lanac, kao čvrsta cjelina,

rađa iz zajedništva, te je jak onoliko

koliko je jaka njegova najslabija karika.

Autor: Ivan Bodrožić www.patrologija.com