KAKO JE KIT STEKAO DRIJELO

Bio jednom, drago moje dijete, u moru kit, a taj je jeo ribe. Jeo je zvjezdae i kotunjae, rakove i listove, rumbace i tune, rae i jag-lune, skue i sardele i pravu zdravu drhtavicu--vrckavicu jegulju. Sve ribe to ih je nalazio po svem moru, gutao on u usta - cap! - i tako u cijelom moru preostala samo jo mala jedna ribica, sitna riba lukavica, a ona pliva malko iza desnoga uha kitova, da ne bi nastradala. Kit se osovio na rep i kazao: Gladan sam! a sitna ga riba lukavica sitnim glasom lukavo zapitala: Plemeniti i velikoduni kitoviu, jesi li ikada okusio ovjeka? Nisam, ree kit. Kakav je on? Tean, kaza mala lukavica. Tean, ali kvrgav. Onda mi nabavi kojega, opet e kit i uspjeni repom more. Zajedanje put dovoljan jedan, uzvratila lukavica. Ako otpliva do pedesetog stupnja sjeverne irine i etrdesetog zapadne duljine (to je arolija), nai e usred mora brodolomca mornara, na splavi, u samim modrim platnenim hlaama i poramenicama (nemoj, dijete, zaboraviti na poramenice), i sa sklopnim noem, a to je, pravo da ti reknem, silno spretan i bistar ovjek. Ovo je slika kita koji guta mornara i svu njegovu silnu spretnost i bistrinu, i splav i sklopni no, i njegove poramenice, na koje ti nemoj zaboraviti. Ono s pucetima mornarove su poramenice, a do njih vidi no. Mornar sjedi na splavi, ali se splav nagnula, te ne vidi od nje mnogo. Ona bjelkasta stvar do lijeve ruke mornarove komad je drveta kojim je pokuao da odvesla splav kad mu se pribliio kit. Taj se komad drveta zove hajmica. Mornar gaje ispustio kad je dospio u ralje. Kitu je ime Smjeljivko, a mornar se zove gospodin Henry Albert Bivvens, mornar od zanata. Sitna je riba lukavica skrivena za kitovim uhom, inae bih ja i nju naslikao. More se uzljuljalo i uskuljalo zato ga svega sre kit u usta, da usrkne gospodina Henryja Alberta Bivvensa, i splav, i sklopni no, i poramenice. Nemoj zaboraviti na poramenice. Otplivao dakle kit do pedesetog stupnja sjeverne irine i etrdesetog zapadne duljine, to god je bre mogao da pliva, i naao na splavi usred mora, u samim modrim platnenim hlaama, s poramenicama (mora, dijete, osobito zapamtiti poramenice) i sa sklopnim noem, sama samcata brodolomca mornara gdje praaka nonim prstima po vodi. (Mama mu je dopustila da brka, drugaije on to ne bi radio nizato, jer je bio silno spretan i bistar ovjek.) Onda kit uzeo razvaljivati ralje sve dalje i dalje, gotovo sve do repa, i progutao brodolomca mornara, i splav na kojoj je ovaj bio, i modre njegove platnene hlae, i poramenice (nemoj ih zaboraviti) i sklopni no - progutao sve u svoju toplu, mranu, nutarnju spremu za jelo, i onda mljasnuo usnama - cap! - i triput se zavrtio oko svog repa. Ali im je mornar, koji je bio silno spretan i bistar ovjek, stigao zaista u kitovu toplu, mranu nutarnju spremu za jelo, uzeo on stupati i lupati, bubati i cubati, bacakati se i praakati, trzati se i vrzati, rikati i ikati, grepsti i tepsti, hodati i bodati, i zaigrao mornarski skokac gdje nije trebalo, i kit zapao zaista u silnu nevolju. (Jesi li zaboravio na poramenice?) Kit se potuio sitnoj ribi lukavici: Taj je ovjek zbilja kvrgav, i usto mi se tuca. to bih

uinio? Kai mu neka izie, svjetova ga lukavica. Zaviknuo kit u svoje drijelo brodolomcu mornaru: Izlazi i estito se vladaj! Meni se tuca! Ba si pogodio! doeka mornar. Neu tako, nego sasvim drukije. Odnesi me na moju roenu obalu, k bijelim klisurama albionskim, pa 10 u razmisliti o tome. I on stade igrati gore nego ikada. - Bolje ti je da ga odnese kui, predloi kitu riba lukavica. Upozorila sam te da je on silno spretan i bistar ovjek. Pliva dakle kit, pliva te pliva obadvjema perajama i repom, koliko god moe da brza od tuca-nja. Naposljetku ugledao mornarov roeni al i bijele klisure albionske. Napolak se izbacio na prinu, iroko, iroko razjapio usta i rekao: Ovdje se prelazi za Winchester, Ashuelot, Nashua, Keene, i za postaje na eljeznikoj pruzi to vodi u Fitchburg. Upravo kad je rekao Fitch, ietao mu mornar iz usta. Ali dok je kit plivao, dotle je mornar, koji je zaista bio silno spretan i bistar ovjek, prihvatio svoj sklopni no i isjekao splav u isprekr-tanu reetku, vrsto je svezao poramenicama (sada zna zato ti ne bjee zaboravljati na poramenice!) i ugurao reetku estito i svojski u kitovo drijelo, i tamo se ona zaglavila! A onda uzeo kazivati ovu basmu - nisi je uo, pa u ti je rei sada: Reetku u tvoje drijelo, Da ti odsad prijei jelo! Mornar je naime, osim toga, bio Irac. Iziao mornar na ljunak na alu i vratio se kui svojoj majci, koja mu je bila dopustila da brka prstima po vodi; i oenio se i zatim sretno ivio bez prestanka. Tako i kit. Ali otkad mu je u drijelu reetka, te niti da je iskalje ni da je proguta, ne 11 Ovo je kit kako trai sitnu ribu lukavicu, koja se sakrila pod prag ekvatorskih vrata. Sitna se riba lukavica zove Danguba. Skrila se meu korijenje debele haluge to raste pred ekvatorskim vratima. Narisao sam ekvatorska vrata. Zatvorena su. Navijek su zatvorena, jer vrata treba da su navijek zatvorena. Ono to se oteglo poprijeko, sam je ekvator; a ono to nalikuje na klisuru, dva su diva, Moar i Koar, koji na ekvatoru paze na red. Oni su nacrtali crtee na ekvatorskim vratima i oni su naarali sve ribe pod vratima. Ona kljunata riba zove se kljunata pliskavica, a ona druga riba s udnovatom glavom zove se maljo glavi jaram. Kit je naao sitnu ribu lukavicu istom kad gaje prola estina, a onda su se opet sprijateljili. moe on nita da jede, nego jedino vrlo, vrlo male ribice, pa zato danas kitovi nikad ne jedu ljude, ni djeake, ni djevojice. Sitna je riba lukavica otila i sakrila se u glibu pod ekvatorskim kunim pragom. Uplaila se da se ne bi kit na nju rasrdio. Mornar je ponio sklopni no. Kad je iziao na al, imao je na sebi modre platnene hlae. Pora-menice je ostavio, jer je njima, kako zna, svezao reetku. To je konac ovoj pripovijesti. Kad se okna kabina, ko usred noi, Zamrae od vala to se bijesno diu; Kada brod zaroni, pa - hop! - uvis skoi, Te konobar nos svoj u juhu zamoi, A kovezi svuda ponu da se kliu; Kad dadilja lei kano hrpa jada, A mama ti veli: Ne budi je sada! Ne odjenu tebe, no i kupelj mine -Znaj, pedeseti si, ako ne zna, sine, Dostigao stupanj sjeverne irine! j KAKO JE DEVA STEKLA GRBU Ovo je druga pripovijest, a ta nam kazuje kako je deva stekla grbu. Kad su se zapoele

godine i svijet bio nov novcat, a ivotinje ba zapoele da rade za ovjeka, bila jedna deva stoje ivjela usred strane pustinje, jer nije htjela da radi; i sama je bila strailo. Strahovito je lijeno vakala suharke, trnje, tama-riske, mljeiku i sjemenje, a ako bi je tkogod to zapitao, promrmljala bi: mrm! ba mrm! i nita vie. U ponedjeljak izjutra doao k njoj konj, sa sedlom na leima i sa valama u ustima, te joj rekao: Devo, oj devo, hodi i pokasaj kao i mi! Mrm! odgovorila deva, a konj otiao i ispripovijedao ovjeku. Doao joj zatim pas, sa tapom u ustima, te joj kazao: Devo, oj devo, hajde zgrabi pa nosi kao i mi! Mrm! odvratila deva, a pas otiao i ispripovijedao ovjeku. Doao joj tada vol, s jarmom na vratu, pa je pozvao: Devo, oj devo, hajde plui kao i mi! Mrm! promrljala deva, a vol otiao i ispripovijedao ovjeku. Kad je dan k veeru prevalio, sazvao ovjek 17 Ovo je slika dina koji zapoinje arati aroliju to e devi stvoriti grbu. Najprije je prstom potegnuo crtu po zraku, i ta se crta ukoila; onda nainio oblak, zatim jaje - eno ih vidi dolje na slici-a onda se stvorila arobna bundeva, koja se pretvorila u silan bijel plamen. Potom uzeo din svoju arobnu mahalicu i mahao njome na plamen dokle god se nije i sam plamen pretvorio u aroliju. Bio to valjan arobnjak i zaista jako dobrostiv, iako je devi stvarao grbu, jer je lijena. Din to pazi na sve pustinje bio jedan od najdobroudnijih dinova, te ne bi nipoto uinio ono to je zaista nemilo. konja, psa i vola, pa im rekao: Vas trojica, oj vas trojica, jako sam zabrinut za vas (jer je svijet tako nov novcat), ali onaj mrmljavac u pustinji ne zna raditi, jer kad bi znao, bio bi sada ovdje. Ostavimo ga, a vi sada morate dvostruko raditi da to nadoknadite. Od toga se vrlo ozlovolje njih trojica (jer svijet je bio tako nov novcat) te odre na rubu pustinje vijee, zbor, sastanak i dogovor. A deva dola, vae mljeiku, jo gore ljenari i smije se njima. Onda ree: mrm! i ode opet. Doao sada din koji pazi na sve pustinje, a stigao u oblaku praine (dinovi navijek putuju tako, to je arolija), i stao da se razgovori i posavjetuje s njima trojicom. Dine sviju pustinja, upitat e konj, je li pravo da itko ljenuje kad je svijet ovako nov novcat? Zacijelo nije pravo, uzvrati din. Vidi, produi konj, ima jedan dugo vrat i kratak stvor usred tvoje strane pustinje (a i sam je strailo), i nije iolicak uradio od ponedjeljka izjutra. Nee da kasa. Haj! dosjeti se din i zvidukne; tako mi svega zlata iz Arabije, to je moja deva! A to veli ona? Veli mrml kaza pas, i nee da zgrabi pa da nosi. Zar nita vie ne veli? Samo veli mrml a nee da plui, oglasi se vol. Dobro je da znam, doeka din. Poekajte lijepo asak; dat u ja njoj mrm. 20 Din se omotao u svoj plat od oblaka praine, krenuo pustinjom i zatekao devu gdje nemilo ljenuje i ogledava se u bari. Duga moja i mrmljava prijateljice, pozdravi je din, ujem da nita ne radi, a svijet je tako nov novcat. Mrm! odgovori deva. Din sjedne, podnimi se i uzme smiljati veliku aroliju, a deva se sve ogledava u bari. Ti si njima trojici od ponedjeljka izjutra na tovarila jo i zaseban posao, sve zbog svoje bezone lijenosti, prekorio din devu i nastavio da premilja o aroliji, sve onako

podnimljen. Mrm! promrljala deva. Da sam na tvome mjestu, ne bih ja to i opet rekao, opomenu je din; moglo bi ti prisjesti. Mrmljavice, ja bih da ti radi. A deva opet ree mrm! ali tek stoje to izrekla, opazi kako joj se na leima, kojima se toliko ponosila, ispinje te ispinje silna, klimatava grba. Vidi li? rei e joj din. Eto tebi tvoje mrml sama si ga najamila sebi svojim neradom. Danas je etvrtak, a ti nisi nita radila jo od ponedjeljka, kad se zapoeo posao. Idi sada na posao! Kako u s tom grbom na leima? upitat e deva. Ta ti je grba navlas i stvorena, kaza din, a sve zato to si potratila ta tri dana. Sada ti moe raditi tri dana bez jela, jer moe ivjeti od svoje grbe. I nemoj nipoto govoriti da nisam nita uinio za te. Hodi iz pustinje i otii k onoj trojici i vladaj se kako valja! Odmrmljaj sa svojom grbom! 21 Ovo je slika onoga dina to pazi na sve pustinje, kako on svojom arobnom mahalicom ini aroliju. Deva vae bagrenovu granicu i ba je jedanput suvie izrekla mrm! (din joj je to i kazao), i tako nastaje grba. Ono to nalikuje na runik, a raste iz onoga to nalikuje na lukovicu, arolija je, a na njoj eno vidi grbu. Grba ba pristaje na plotinu na devinim leima. Deva je preve zabavljena, ogledava svoju krasotu u bari, pa i ne zna to joj se sprema. Ispod te istinske slike ima slika novoga novcatog svijeta. Na njoj su dva vulkana to se pue, nekoliko drugih brda, nekoliko kamenova, jezero, crn otok i vijugava rijeka, i sva sila drugih stvari, pa i Noin korab. Nisam mogao nacrtati sve pustinje to su pod paskom dinovom, nego sam nacrtao samo jednu, ali je ta ba prava pravcata pustinja. I deva odmrmljala sa svom grbom i otila k onoj trojici. A od onoga dana sve do danas nosi deva neprestano grbu (zovemo je sada grbom, da joj ne povrijedimo osjetljivosti*, ali nije jo nikad naknadila ona tri dana stoje potratila na poetku svijeta, i nije nikad nauila da se valjano vlada. Devina hrga, runa je kvrga to na njoj vidi je sada. Stvar je tuna, jo vie runa Grba kad bjei od rada. I staru, i mladu, Nije I' sklon radu, Izraste grba, Grba ba prava to crna sva je i plava! Jutrom, sav smuen, pospan, utuen, Zijeva, protee se dugo, Dre, grdi i jo se srdi Na igrake, kupelj i drugo. * U prijevodu se nije mogla dati igra rijeima izmeu devina mrmljanja mrm! (zapravo, gunanja hm!) i njezine grbe - igra kakva se postigla u originalu izmeu rijei humpf (hm!) i hump (grba). - T. Spas kako u nai i grbi izmai, A i ti u asu pravu, Kad dobije grbu, Devinu grbu, Grbu crnu i plavu? Kraj pei kunjat i samo lunjat Lijek bolesti nije toj, Ve kopaj, gradi i marljivo radi, Dok te ne oblije znoj! 24 Sunce e sinut i s lea ti skinut Grbu - arolija prava Dina je to - / smjesta Grbe te nesta, Sto crna je i plava. Od takve e grbe da strada Svaki tko bjei od rada, Jer onda grba, Devina grba, Stigne stara i mlada!

KAKO JE NOSOROG STEKAO KOU Na nekome nenapuenom otoku kraj obale Crvenoga moga ivio neki Pars kojemu su s kape odsijevale sunane zrake jaim nego istonim sjajem. A Pars ivio ukraj Crvenoga mora jedino sa svojom kapom i svojim noem, te s onakvim ognjitem u koje ne valja nikako da dira. I jednoga dana uzeo on brana i vode, sitnih i krupnih suaka, i eera i kojeega, te priredio kola koji je bio dvije stope dug i tri stope debeo. Bilo je to zaista izvanredno jestivo (to je arolija), i on ga turio u ognjite, jer je smio da kuha i pee na ognjitu, te ga pekao i pekao, dok nije kola porumenio i zamirisao. Ali ba kad je Pars namjerio da jede kola, iziao iz sasvim nenapuene nutarnjosti na obalu nosorog s rogom na nosu, sa dva svinjska oka i s loim vladanjem. U ono je doba koa sasvim obapinjala nosoroga. Nije nigdje bila naborana. Bio je ba kao nosorog u Noinu korabu, ali dakako mnogo vei. No ipak onda nije znao da se pristojno vlada, ne zna ni danas, a nee nikad ni znati. Nosoroac povikao ham! a Pars ostavio kola i umakao, uspeo se na vrak palmin. Na Parsu bila samo kapa, s koje su sunane zrake odsijevale vazda jaim nego istonim sjajem. A nosorog izvrnuo nosom ognjite (bila to petrolejska pe), kola se otkotrljao u pi- 27 Evo na slici Parsa kako se jednoga veoma vrueg dana upravo sprema da pojede svoj kola na nenastanjenom otoku u Crvenome moru. Na slici je i nosorog kako dolazi iz sasvim nenastanjene nutarnjosti, koja je sva krovita, kao to jasno vidi. Nosorogovaje koa sasvim mekana, a ona tri puceta kojima je koa zakopana, odozdo su na trbuhu, pa ih zato ne moe vidjeti. One vijuge na Parsovoj kapi zrake su sunane to odsijevaju jaim negoli istonim sjajem, jer da sam narisao prave zrake, svu bi sliku ispunile. U kolau su uci. Toak to lei sprijeda u pijesku, s jednih je faraonovih kola na kojima je faraon htio da prijee preko Crvenoga mora. Pars gaje naao i zadrao da se njime igra. Pars se zvao Pestonjee Bomonjee, a nosorogu bilo ime Hrka, jer je disao na usta, a ne na nos. Da sam na tvome mjestu, ne bih nita pitao za ognjite. jesak, a on nataknuo kola na rog navrh nosa i pojeo ga, te maui repom otiao u pustu i sasvim nenastanjenu nutarnjost to granii s otocima Mazanderanom i Sokotrom i rtovima ekvator-skim. Onda Pars siao sa svoje palme, osovio ognjite i izgovorio ovu basmu, koje ti nisi uo, pa u ti je ja sada kazati: Tko na kola prste mee tono Pars ga sebi pee, Strano e se da opee. A u toj basmi bilo kudikamo vie nego to ti sanja. I zaista, nakon pet nedjelja navalila na Crvenome moru ega, te svatko poskidao sa sebe svu odjeu. Pars skinuo kapu, a nosorog skinuo svoju kou, prebacio je preko ramena i doao na obalu da se kupa. U ono ju je vrijeme zakapao ozdo sa tri puceta, te je nalikovala na kinu kabanicu. Nije ni rijei rekao o Parsovu kolau, jer gaje sasvim pojeo. Pojeo ga, jer se nije znao vladati, ni onda, niti zna danas, a niti e ikada znati. Odge-gao se ravno u vodu i uzeo kroz nos duhati mjehurie, a svoju kou ostavio na obali. Pars odmah priao i naao kou, pa se nasmijao smijehom koji mu je dvaput preletio cijelim licem. Onda obigrao triput oko koe i protro ruke. Zatim otiao u svoj nastan i napunio kapu mrvama od kolaa, jer Pars nije nikad nita jeo osim kolaa i nije nikad meo svog nastana. Pogra- 30 bio on kou, te mlati kou, drlja kou i trlja kou, dok je nije napunio starim, suhim, tvrdim, kak-ljavim mrvama i prilino jo nagorenim sucima, koliko god je moglo stati. Onda se popeo navrh svoje palme i poekao da nosorog izie iz vode i da navue kou. Tako je nosorog i uradio. Skopao on kou sa tri puceta, a ona ga zakakljala poput mrva u postelji. Nosorog se poeo eati, ali od toga mu jo pogoralo. Onda se izvalio u

pijesak, te se valja i valja, a kad god se povalja, mrve ga zaskakljaju sve gore i gore, Potom potrao k palmi, te se ee o nju, ee. eao se toliko i tako jako da je ra-eao kou u veliku boru na ramenima i u drugu boru dolje, gdje su mu bila puceta (i njih je e-ao), i raeao jo nekoliko bora iznad svojih nogu. Od toga postao naopake udi, no mrve nisu za to marile. Bile mu one pod koom te ga kakljale. Vratio se nosorog kui, zaista sav bijesan i strahovito izgreben. A od toga dana sve do danas u svakoga su nosoroga velike bore po koi i veoma ljuta narav, sve zbog mrva pod koom. A Pars siao sa svoje palme, sa svojom kapom s koje se zrake sunane odsijevaju jaim nego istonim sjajem, uprtio svoje ognjite i krenuo prema Orotavu, Amvgdali, visokim livadama anan-tarivskim i movarama sonaputskim. 31 Ovo je Pars Pestonjee Bomonjee kako sjedi na svojoj palmi i pazi na nosoroga Hrkaa, koji se kupa blizu obale sasvim nenastanjenoga otoka, postoje skinuo kou. Pars je mrve utrljao u kou, pa se smije kako e mrlje kakljati Hrkaa kad je opet obue. Koa je ba pod klisurama, ispod palme, na hladovitu mjestu; zato je ne moe vidjeti. Na Parsu je nova kapa sjajnijega nego istonog sjaja, onakva kakvu Par si nose, a u ruci mu no, da njime u palmu ureze svoje ime. One crne stvari po otocima u moru jesu krhotine od brodova to su se razbili na Crvenome moru. No svi su se putnici spasili i vratili se kui. Ona crna stvar u vodi kraj obale nije nipoto krhotina. To je nosorog Hrka, koji se kupa bez koe. Pod koom je isto tako crn kao i po njoj. Da sam na tvome mjestu, ne bih nita pitao za ognjite. Pusti ti je onaj otok Uz Gardafuj, pokraj gord, Uz obalu, da, Sokotre, Arapskoga blizu mora. Suez ti je vru i prevru, Onud nama nije brodit, Jedra dii, Sretno stii, Parsu onom kolaaru U posjete sada hodit. KAKO JE LEOPARD STEKAO PJEGE Za onih dana, drago dijete, kad je svakome bio sretan poetak, ivio ti leopard u kraju koji se zove visoka pustolina.* Pamti, nije to bila niska pustolina, ih umovita pustolina, ili movarna pustolina, nego jedino gola, vrela, blistava, visoka pustolina, gdje je pijesak i kr pjesko-vite boje i gdje je samo grmlje od biljaka pjesko-vite ukaste boje. Tu su ivjeli irafa i zebra, los i kudu i antilopa - a svi bili sasvim pjeskoviti--ukasti-smeasti; jedini je leopard bio od sviju najpjeskovitiji-najukastiji-najsmeastiji, nekakva ukasto-sivkasto-makasta ivotinjska vrsta, pa je nadlaku pristajao uza ukasto-siv-kasto-smeastu boju visoke pustoline. To je bilo jako zlo za irafu i zebru i za druge. Leopard je naime znao lei uz koji sasvim ukasto-sivkasto-smedasti kamen ili travurinu, pa kad bi da proe irafa ili zebra, ili los ili kudu, ili jelen ili lopatar, on bi ih izjurivao iz njihova skakutava ivota. A jest ih izjurivao! Bio tu jo jedan crnac s lukom i strijelama (bio je tada sasvim sivkasto-smeasto--ukast), koji je s leopardom ivio na visokoj pus- * U originalu Veldt. Tu rije valja pisati Veld, a tako u junoj Africi nazivaju ravnicu bez ume ili s malo ume. (Holandski veld, polje.) - T. 35 Ovo je mudri pavijan, psoglavi majmun, koji je najpametnija ivotinja u svoj junoj Africi.

Nacrtao sam ga po kipu to sam ga napamet iz glave izvadio, a napisao sam mu ime oko pasa i na pleima i na sjeditu na kojem sjedi. Napisao sam to pismom koje se ne zove ni koptskim, ni hijeroglifskim, ni klinovitim, ni bengalskim, ni birmanskim, ni hebrejskim, sve zato stoje tako mudar. Nije on lijep, ali je jako mudar. I ja bih ga volio naslikati arenim bojama, ali ne smijem. Ono oko njegove glave, nalik na kiobran, nije nita drugo doli pavijanova griva. tolini. Njih su dvojica obiavali zajedno loviti -crnac svojim lukom i strijelama, a leopard samo svojim zubima i pandama, dok najposlije i ira-fa, i los, i kudu, i kvaga, i svi drugi nisu vie znali, kamo bi skakali. Zaista nisu znali! Nakon duga vremena - ti su stvorovi za ono doba ivjeli dugovetni vijek - nauili oni da se klone svega to nalikuje na leoparda ili na crnca, a malo-pomalo razbjegli se oni s visoke pustoline - prva irafa, jer su u nje bile najdulje noge. Trup-kali su dane i dane dok ne stigoe u veliku umu, punu puncatu drvea i grmlja i prutastih, pjegas-tih, packavih-kackavih sjena, i tamo se posakrivali. A opet nakon duga vremena, kako su stajali napol u sjeni, napol iza nje, a po njima padale kli-zave-gmizave sjene od drvea, irafa se ispjegala, zebra se isprugala, a los i kudu potamnjeli, sa sitnim, valovitim, sivim crtama po leima, nalik na koru na panju. Mogao si ih dodue uti i mirisati, ali si ih rijetko viao, a i to jedino onda kad si dobro znao kamo bi gledao. Divota im je bila u maljavoj-mrljavoj umskoj sjeni, a leopard i crnac trkali po sasvim sivkasto-ukasto-crven-kastoj visokoj pustolini i udili se kamo im doruak, ruak i uina. Naposljetku oni ogladnjeli toliko da su jeli takore i kukce i kunie - leopard i crnac - i onda ih obojicu zaboli trbuh. Zatim oni sreli pavijana, psoglavoga, lajavoga pavijana, koji je najmudrija ivotinja u svoj junoj Africi. Zapitao leopard pavijana (a bio je veoma vru dan): Kamo sva divlja? A pavijan namignuo. Zna on. Zapitao crnac pavijana: Zna li mi rei sadanje boravite domae faune? (To je bilo ono isto, ali se crnac uvijek sluio dugim rijeima: bio je odrastao ovjek.) A pavijan namignuo. Zna on. 38 Onda ree pavijan: Divlja je otila na druga mjesta; ja ti savjetujem, leoparde, da ode na druga mjesta im bude mogao. Crnac mu uzvrati: Sve je to divno, ali ja bih da znam kamo se iselila domaa fauna? Onda ree pavijan: Domaa se fauna pridruila domaoj flori, jer je ve bilo krajnje vrijeme da se makne; ja ti, crne, savjetujem da se makne im bude mogao. Zbunili se leopard i crnac, ali krenuli da potrae domau floru, a nakon prilino dana ugledali veliku, visoku, silnu umu, punu stabala, sasvim ispjeganu i ispackanu i iskackanu, poprskanu i izmrljanu i ispruganu, posutu i presutu sjenama. (Izgovori to bre naglas, pa e vidjeti kako je uma zaista bila jako sjenovita.) to je to? zapita leopard. Tu je sasvim mrak, a ipak sve vrvi sitnim svjetlima? Ne znam, odgovori crnac, ali valjda je domaa flora. Miriem irafu, i ujem irafu, ali ne vidim irafe. To je udnovato, kaza leopard. Ja mislim, to je zato to smo ba doli sa sunca. Miriem zebru, i ujem zebru, ali ne vidim zebre. ekaj malo, rei e crnac. Odavno ih ve nismo lovili. Moda smo zaboravili kakvi su. Kojeta! doeka leopard. Dobro ih se sjeam s visoke pustoline, osobito njihovih kostiju s modinom. irafa je visoka otprilike sedamnaest stopa, sasvim je zlaano smee boje od glave do papaka, a zebra je visoka poprilici etiri i pol stope, i sasvim je sivoukaste boje od glave do kopita. Hm, proguna crnac gledajui u packave i kackave sjene domae flore ili ume. Onda

bi morali u toj pomrini izgledati kao zrele banane u punici. 39 \ Ali se nisu javljali. Leopard i crnac lovili cio dan, ali premda ih miriu i uju, ipak ne vide nikoga. Kad je bilo vrijeme uini, rei e leopard: Za ime boje, ded da poekamo dok se smrai. Taj lov po danu prava je bruka! Poekali oni dakle dok se nije smrailo, a onda uo leopard gdje neto dae i njuka na zvjezdanoj svjetlosti to prutasta pada izme granja, pa on skoio na to ukanje: i mirie kao zebra, i na opip je zebra, i kad ju je svalio, brani se kao zebra, ali on ne moe da vidi to je. Zato po-prijeti: Miruj, ti stvore bez lika. Sjedit u ti na glavi do jutra, jer tu je neto s tobom to ja ne razumijem. Zaas zauo roktanje, prasku i topot, a crnac zavika: Uhvatio sam neto ega ne vidim. Mirie kao irafa, ali nema nikakva lika. Ne vjeruj tome stvoru! upozori ga leopard. Sjedi mu na glavi sve do jutra kao i ja. Ni u jednog od njih nikakva oblija! Sjedili dakle vrsto na njima sve dok se nije razjutrilo, a onda zapita leopard: to je, brate, na tvom kraju za stolom? Crnac se poea po glavi i ree: Trebalo bi da bude sasvim zlaano-naranasto-smee od glave do papaka i trebalo bi da je irafa; ali je sasvim osuto kestenjastim mrljama. A to je na tvom kraju za stolom, brate? A leopard se poea po glavi i odgovori: Treba da bude sasvim njene sivkastoukaste boje i treba da je zebra; ali sasvim je osuto crnim i grimiznim prugama. to li si ti, zebro, uinila od sebe? Zar ne zna, dok si bila na visokoj pustolini, da sam te razbirao na deset milja? Nema nikakva lika! Jest, kaza zebra, ali ovo nije visoka pusto-lina. Zar ne vidi? Vidim sada, odvrati leopard. No juer nisam vidio. Kako se to radi? Pustite nas, ree zebra, i mi emo vam pokazati. Pustili oni zebru i irafu da ustanu; zebra uz-makla k sitnim trnjacima, kuda sunano svjetlo prodire sasvim prutasto, a irafa uzmakla pod visoko drvee, kuda sjene padaju sasvim u mrlja- ma Pazite sada! upozorie zebra i irafa. Ovako se to radi. Jedan, dva, tri! A kamo va doruak? Bulji leopard, bulji crnac, ali jedino vide u umi prutaste sjene i pjegave sjene, ali ni traga zebri ni irafi. Ba one izmakle i sakrile se u sje-novitoj umi. Hi-hi! nasmije se crnac. To je majstorija koju bi nam valjalo nauiti. Zapamti to, leoparde! Ti se u toj pomrini ini komadom sapuna u kou ugljena. Ho-ho! zasmijao se leopard. Hoe li se jako iznenaditi ako uje da se u toj pomrini ini kao da si goruiin melem na vrei ugljena? Dobro, ali ruganjem neemo stei ruka, mudro e crnac. Ovamo-onamo, mi ne pristajemo uza svoju pozadinu. Posluat u pavijanov savjet. Rekao mije neka se promijenim; pa kako ne mogu nita promijeniti osim koe, primijenit u nju. U to? zapita leopard, strahovito uzbuen. U lijepu crnkastosmeastu boju, s malko gri-miza u njoj i s neto modrine poput kriljavca. Ba e valjati da se sakrivam po spiljama i za dr-veem. Preinaio on ovuda-onuda svoju kou, a leopard se jo jae uzbudio negoli prije: nije jo nikada dosad vidio da ovjek preinauje kou. 40 41

Ovo je slika leoparda i crnca kad su posluali savjet mudroga pavijana, te leopard okrenuo u pjege, a crnac preinaio svoju kou. Crnac je zaista pocrnio, a zvao se Sambo. Leopardu bijae ime Sarko, a tako se jo i danas zove. Krenuli su u lov u packavoj-kackavoj umi, te izgledaju onoga gospodina Jedan-dva-tri-a-kamo-va- - doruak. Pogledaj malo, pa e vidjeti gospodina Jedan-dva- tri-a- kamo- - va-doruak. Crnac se sakrio za packavo-kackavo drvo, koje pristaje uz njegovu kou, a leopard lei kraj prljave-mrljave hrpe kamenja, jer to pristaje uz njegove pjege. Gospodin Jedan-dva-tri-a-kamo-va-doruak stoji i jede lie s visoka drveta. To je prava slika domiljajka, da trai. A to u ja? zapita on kad je crnac naposljetku ocrnio i mali prst lijepom novom crni-nom. Posluaj i ti pavijanov savjet! Rekao ti je da okrene u pjege. Posluao sam, doeka leopard. Krenuo sam to sam bre mogao. Stigao sam s tobom ovamo, pa eto na kakvo sam dobro naiao. Oh, opet e crnac, nije pavijan mislio da mijenja mjesto u junoj Africi. Mislio je da bi ti valjalo promijeniti kou. A od kakve mi je to koristi? zapita leopard. Pomisli na irafu, odvrati crnac. Ili, ako su ti milije pruge, pomisli na zebru. Njima sasvim prijaju njihove pjege i pruge. Hm! istisnu leopard. Ne bih htio da budem kao zebra - nizato. Dobro, onda se odlui, kaza mu crnac, jer mi je mrsko loviti bez tebe, ali moram, kad se ti upinje da bude kao suncokret kraj plota, oma-zana katranom. Primit u dakle pjege, prihvati leopard. Ali nemoj da budu prostake i krupne. Neu da budem kao irafa - nizato. Nainit u ih vrcima svojih prstiju, predloi mu crnac. Preostalo mi je jo dosta crnoe na koi. Stani! Crnac skupi svih pet svojih prstiju (dosta mu je bilo jos crnine preostalo na novoj koi) i uze ih sve pritiskivati na leoparda, i gdje god je dodirnuo prstima, ostade pet malih crnih pjega, sve jedna uz drugu. Moe ih vidjeti na kojem ti drago leopardu. Gdjekad mu se oklizli prsti i biljege se malo izmrljale; no ako pozorno pogleda kojega leoparda, vidjet e da svagda ima pet pjega - od pet iljaka krupnih crnih prstiju. 44 Sada si krasan! uskliknu crnac. Moe leati na goloj zemlji, pa e se initi da si hrpa ljunka. Moe leati na goloj klisuri, pa e se initi da si arovita stijena od slijepljena ljunka. Moe leati na lisnatoj grani, pa e se initi da si svjetlost sunana to prodire kroz lie; a moe leati nasred staze, pa se nee initi niim osobitim. Upamti to pa ne gunaj! Ta ako sam ja sve to, zapitat e leopard, zato i sebe ne ispjega? O, sama je crnoa najzgodnija za crnca, uzvrati crnac. Hodi sada, pa da vidimo hoemo li moi da se osvetimo gospodinu. Jedan-dva-tri--a-kamo-va-doruak! 1 Otili oni dakle i ivjeli sretno dovijeka. To ti je sve. O, ut e ti gdjekad kako odrasli ljudi vele: Zar moe crnac preinaiti svoju kou ili leopard svoje pjege? Ja sudim, odrasli ljudi ne bi ba neprestano govorili takvu glupost da leopard i crnac nisu to jednom uinili. Sto ti sudi? Ali oni toga nee uiniti. Sasvim su zadovoljni kakvi su. 45 Ja sam premudri pavijan i mudar ti savjet dajem: Sami smo, pa s roenim se svojim saivimo krajem!

Mamici doi e gosti - koijom brzo e stii, Poi u dakle ja s tobom - svud ti sada smijem ii, Sjest emo tamo za stajom, na proe, pa emo gledat Kunia to repom trza, i prie mu pripovijedat. Tatice! idem ja s tobom, posvuda ja u te pratit Na istraivakomputu - k uini onda se vratit. Evo izme, kapu i tap ja donijeh ti hitro dolje, Tu je i duhan i lula - a sada brzo u polje! SLONI U davna, predavna vremena, drago dijete, nije slon imao surlu. Imao je samo crn-kast, zavijen nos, tolik kolika je izma, i mogao je micati njime amo-tamo; ali nije nita mogao njime kupiti. No bio je jedan slon - mlad slon, slonovsko dijete - a taj je bio pun nezasitlji-ve radoznalosti, to jest neprestano je zapitkivao. A ivio je u Africi i svu je Afriku ispunio svojom nezasitljivom radoznalou. Zapitao dugonju ujaka noja zato mu je tako izraslo perje u repu, a dugi ga ujak noj udario svojom tvrdom, tvrdom pandom. Zapitao dugu tetku irafu otkud joj je koa pjegava, a dugaka ga tetka irafa gruhnula svojim tvrdim, tvrdim papkom. I jo je uvijek bio pun nezasitljive radoznalosti. Zapitao krupnoga ujaka vodenkonja zato su mu oi crvene, a krupni ga ujak vodenkonj opalio svojim krupnim, krupnim papcima. Zapitao dlakavoga ujaka pavijana zato je lubenicama ba takav okus, a dlakavi ga ujak pavijan udario svojom dlakavom, dlakavom apom. I jo je vazda bio pun nezasitljive radoznalosti! Zapitkivao je za sve to god bi vidio ili uo, osjetio ili mirisnuo ili pipnuo, a svi ga udarali ujaci i tetke. A on svejedno bio pun nezasitljive radoznalosti. 49 I Jednog lijepog dana, ba usred ekvinocija, zapitao taj nezasitljivi sloni novo lijepo pitanje koje nije jo nikad zapitao. Zapitao sloni: to ruava krokodil? Svi onda zavikali glasnim i strahovitim glasom: uti! pa ga uzeli odmah onog asa i bez prestanka lupati te lupati. Kad se to svrilo, ode sloni ptici Kolokolu, to sjedi u sredini rijetka trnjaka, te joj ree: Otac me izlupao i mati me izlupala; sve me tetke i ujaci izlupali zbog moje nezasitljive radoznalosti; a ja bih sve jo da znam to krokodil ruava? Onda ptica Kolokolo alostivo zavika i ree: Otii na obale velike sivkastozelene mutne rijeke Limpopa stoje sva obrubljena eukaliptima, pa e razabrati. Odmah sutradan, kad vie nije nita preostalo od ekvinokcija, jer su odmakli unaprijed, kao i prije, uze sloni sto funti banana (malu kratku crvenu vrstu), i sto funti eerne trske (dugu purpurnu vrstu), i sedamnaest lubenica (zelenu hrskavu vrstu), i ree svima svojim milim roacima: Zbogom, ja odoh na veliku sivkastozelenu mutnu rijeku Limpopo to je sva obrubljena eukaliptima, da razaberem to ruava krokodil. A oni ga svi ispljuskae jo jednom za dobru sreu, premda ih je najuljudnije molio neka prestanu. Otiao on dakle, neto ugrijan, ali nipoto u udu niti zastraen, pa jede lubenice i razbacuje koru, jer ne moe da je kupi. Udario iz Grahamstowna na Kimberlev, iz Kimberlevja u zemlju Khamu, iz zemlje Khame na sjeveroistok, i za sve vrijeme jeo lubenice, dok nije naposljetku stigao na obale velikoj sivkasto-zelenoj mutnoj rijeci Limpopu to je sasvim obrubljena eukaliptima, ba kako mu je rekla ptica Kolokolo. 50

A mora znati razumjeti, drago dijete, da sve do te nedjelje i dana, i sata i asa, nezasitljivi sloni nije jo nikad vidio krokodila i nije znao kakav je krokodil. Samo je bio nezasitno radoznao. Prvo na to je naiao bila arena zmijurina, tigrasti piton, omotan oko stijene. Oprosti mi, upitat e sloni najuljudnije, ali jesi li ti vidio u ovome zbrkanom kraju onako neto kao krokodila? Da li sam vidio krokodila? odvrati areni tigrasti piton silno porugljivim glasom. to li e me jo pitati. Oprosti, opet e sloni, bi li mi izvolio rei, to on ruava? Onda se areni tigrasti piton odmota bre sa stijene i pljusne slonica svojim ljuskavim pljuska-vim repom. Gle ti uda! rei e sloni. I moj otac, i moja mati, i moj ujak, i moja tetka, da i ne spo-minjem drugoga ujaka, vodenkonja, i drugoga ujaka, pavijana, svi su me ispljuskali zbog moje nezasitljive radoznalosti, a meni se ini da je i ovdje tako. Oprostio se dakle jako uljudno sa arenim tig-rastim pitonom, pomogne mu da se opet omota oko stijene, te krenuo neto ugrijan, ali nipoto u udu, niti zastraen, pa jede lubenice i razbacuje koru, jer ne moe da je kupi, dok nije najposlije stao na neto to mu se uinilo kladom, ba na obali velike sivkastozelene mutne rijeke Limpopa to je sasvim obrubljena eukaliptima. Ali to je bio zaista krokodil, drago dijete, a krokodil mirnuo jednim okom, evo ovako! Oprosti, upita ga sloni najuljudnije, jesi li ti moda u ovome zbrkanom kraju vidio krokodila? 51 Ovo je sloni kojemu krokodil vue nos. Veoma je iznenaen i zauen, i boli ga, pa govori kroz nos i veli: Pusti me! To me boli! Vue on jako, a jako vue i krokodil; ali areni tigrasti piton hiti kroz vodu da pomogne slonicu. Sve ono to se crni, obala je velike sivkastozelene mutne rijeke Limpopa (ali mi nije doputeno da bojom oslikam te slike), a ono drvo stoje nalik na bocu, sa zavijenim korijenjem i sa osam listova, jedan ti je od eukalipta to ondje rastu. Ispod te istinske slike sjene su afrikih ivotinja kako ulaze u afriki korab. Dva su lava, dva noja, dva vola, dvije deve, dvije ovce, i dva druga stvorenja to nalikuju na takore, ali ja mislim da su peinski kunii. Oni ne znae nita. Metnuo sam ih jer sam mislio da su naoiti. Bili bi zaista lijepi da sam ih smio oslikati bojama. Onda krokodil mirne drugim okom i malko iz mulja izdigne rep, a sloni uzmakne najuljud-nije, jer nije elio da opet bude pljusnut. Hodi ovamo, maliu, pozva ga krokodil. Zato ti to pita? Oprosti, ree sloni najuljudnije, ali otac me pljuskao, majka me pljuskala, da i ne spominjem dugoga ujaka noja i dugu tetku irani, koji svagda tako ljuto udaraju, pa irokoga ujaka vo-denkonja i dlakavoga ujaka pavijana, pa i arenoga tigrastog pitona s Ijuskavim pljuskavim repom, ba na obali, koji udara ljue nego itko od njih; ako ti je dakle po volji, ja bih da ne budem vie pljuskan. Hodi ovamo, maliu, opet ga pozva krokodil, jer ja sam krokodil, i uze roniti krokodilske suze, za dokaz da je to istina. Onda se sloni sav zadihao i zaduhao, i kleknuo na obalu i rekao: Ti si ba onaj kojega ja traim ve odavno. Bi li mi izvolio rei to ti rua-va? Doi k meni, maliane, pozva ga krokodil, pa u ti na uho apnuti. Sloni prui glavu pred krokodilova moka-va, zubata usta, a krokodil ga zgrabi za mali nos njegov, koji sve do te nedjelje, dana, sata i asa nije bio vei od izme, samo mnogo korisniji.

Ja mislim, promrsi krokodil - a izgovorio je to kroza zube, evo ovako! - ja mislim da u danas zapoeti sa sloniem! Na to se jako ozlovoljio sloni, te e rei kroz nos, evo ovako: Pusti me! To me boli! Onda se areni tigrasti piton skotrlja niz obalu i prosikta: Mladi prijatelju moj, ako ti ne bude sad odmah i ovoga asa vukao koliko god moe, sudim ja da e tebe tvoj znanac u konom ogrtau s krupnim arama (a time je mislio krokodila) 54 i trgnuti u tu bistru rijeku dok jo nisi ni prokme-ao. Ovako svagda govore areni tigrasti pitoni. Sloni sjeo na svoje male stranje noge, pa vukao, vukao i teglio, a nos mu se stao otezati. A krokodil bukao po vodi, uzmukao ju je i us-pljuskao svojim repom, kao skorup, pa i on vukao, vukao i teglio. A slonicu se sve otezao nos; raskreio sloni sve etiri male noice, te vukao, vukao i teglio, a nos mu se sve otezao; krokodil mlatio repom kao veslom, vukao, vukao i teglio, i kad god bi povukao, slonicu se sve duljio nos i duljio - i silno ga bolio. Sloni osjeti da mu se noge oklizuju, te izgovori kroz nos, koji mu je sada bio dug gotovo pet stopa: To je meni preteko! Nato se areni tigrasti piton spusti s obale, omota se dvostrukim vorom slonicu oko stranjih nogu i prozbori: Neoprezni i neiskusni putnie, sada emo svojski i ljudski upeti, jer ako ne upnemo, ini mi se da e taj ratni brod s vijkom i oklopljenom palubom to te potee (a time je mislio krokodila) na sve vijeke pokvariti tvoju buduu karijeru. Ovako svagda govore svi areni tigrasti pitoni. Vukao dakle on, vukao i sloni, vukao i krokodil; ali sloni i areni tigrasti piton vukli jae, i naposljetku ispustio krokodil sloniev nos i bu-nuo da se ulo svuda uz Limpopo i niz Limpopo. A sloni iznenada bubnuo, i to ljuto; ali najprije se postarao da arenome tigrastom pitonu rekne: hvala ti; zatim se pobrinuo za svoj jadni otegnuti nos, omotao ga sasvim hladnim banani-nim liem i spustio ga u veliki sivkastozeleni mutni Limpopo da se hladi. emu to ini? zapita areni tigrasti piton. 55 Evo slonica na slici: upravvo se sprema da trga banane s drveta, poto je stekao svoju lijepu novu dugu surlu. Ne bih rekao da je zaista lijepa slika; ali je nisam mogao nainiti bolju, jer je teko crtati slonove i banane. Ono prutasto za sloniem kaljav je movaran kraj negdje u Africi. Sloni je najvie svojih muljevitih kolaa nainio od mulja to ga je tu naao. Mislim, ljepe bi bilo kad bi ti bananovo drvo obojio zelenom bojom, a slonica crvenom. Oprosti, objasni sloni, ali nos mi se jako izobliio, pa ekam da se skupi. Onda e dugo ekati, rei e mu areni tig-rasti piton. Mnogi ne znaju to im valja. Presjedio sloni ondje tri dana i ekao da mu se skupi nos, ali mu se nos nije skratio, nego sloni usto jo i okiljavio. Jer ti, drago dijete, vidi i razumije da mu je krokodil otegnuo nos u pravu zdravu surlu kakvu danas imaju svi slonovi. Na koncu treeg dana doletjela muha i ubola slonica u rame, a on nije ni znao to ini, nego dignuo surlu i njome ubio muhu. To je prva korist! ree areni tigrasti piton. To ne bi mogao uiniti samim prljavim nosom. Ded pokuaj i malo jedi. Nije sloni jo ni mislio to ini, a ve ispruio surlu i iupao prilian uperak trave, valjano ga opraio o prednje noge, i strpao u usta. To ti je druga korist! kaza areni tigrasti piton. To ne bi mogao uiniti samim prljavim

nosom. to misli, pee li tu sunce jako? I pee, potvrdi sloni, te nije jo ni smislio to radi, a ve zagrabio mulja s obale velikoga siv-kastozelenoga mutnog Limpopa, pljusnuo ga sebi na glavu i napravio hladnu prljavu-mrljavu kapu, da mu je kapala iza uiju. To ti je trea korist! objasni mu areni tigrasti piton. To ne bi mogao uiniti samim prljavim nosom. Kako je, bi li da opet bude pljuskan? Oprosti, istisnu sloni, ali ja ne bih nipoto. A bi li htio da pljuska koga? zapita areni tigrasti piton. To bih zaista jako volio, priznade sloni. Dobro, doeka areni tigrasti piton. Ra- 58 zabrat e kako je tvoj novi nos jako zgodan da njime pljuska svijet. Hvala ti, uzvrati sloni, zapamtit u to. A sada bih da odem kui svojim milim roacima i da pokuam. Krenuo dakle sloni poprijeko Afrikom, viju-i i vitlajui svojom surlom. Kad eli da jede voa, trga ga s drveta, a ne eka da spadne, kao to je ekao prije. Kad eli trave, upa je iz zemlje, a ne sputa se na koljena, kao prije. Kad ga muhe bodu, kida s drveta granu i slui se njome kao ma-halicom; a kad ga sunce pee, udeava sebi novu, hladnu, prljavu-mrljavu kapu od mulja. Kad mu je dosadilo samome na putu kroz Afriku, pjevao je na svoju surlu, a graja mu glasnija negoli u nekoliko trubljakih zborova. Skrenuo navlas s puta k jednome irokom vodenkonju (nije mu bio roak) i pljusnuo ga ba ljuto, da bi se uvjerio je li mu areni tigrasti piton istinu rekao o novom rilu. Za preostalog je vremena skupljao kore od lubenica to ih je bio pobacao kad je iao na Lim-popo - skupljao ih, jer je bio uredan debelokoac. Jedne mrane veeri vratio se svima svojim milim roacima, smotao svoju surlu i nazvao im: Dobar vee! Oni se jako obradovali to ga vide, te mu rekli: Hodi da bude bijen za svoju neza-sitljivu radoznalost. Eh, doeka sloni, ja mislim, vi, svijete, ne znate nita kako se pljuska; ali ja znam, pa u vam pokazati! Onda odmota surlu i odalami dvojicu svoje drage brae, da su se izvrnuli naglavce. Oh, banane mu! uzviknue oni. Gdje si nauio tu smicalicu i to si uinio od svojega nosa? Stekao sam nov nos od onoga krokodila na obali velike sivkastozelene mutne rijeke Limpo- 59 pa, objasni sloni. Zapitao sam ga to ruava, a on me evo ovim obdario. Veoma je ruan, zamijeti njegov dlakavi ujak pavijan. I jest, priklopi sloni, ali je jako probitaan - te on zgrabi dlakavoga ujaka pavijana za dlakavu nogu i uzbaci ga na strenjak. Poslije toga taj je nevaljali sloni dugo vremena pljuskao sve svoje mile roake tako da ih je vruina oblijevala, i oni se silno udili. Dugakome ujaku noju istrgao perje iz repa; dugaku tetku irafu zgrabio za stranju nogu pa je vukao kroz trnjak; irokoga ujaka vodenkonja ispsikao i duhnuo mu u uho mjehurie kad je nakon jela spavao u vodi, ali nije nikome doputao da Jirne pticu Kolokolo. Naposljetku dogrdjelo to milim njegovim roacima, te oni bre-bolje jedan za drugim pohit-jeli na obale velikoj sivkastozelenoj mutnoj rijeci Limpopu to je sasvim obrubljena eukaliptima -pohitjeli da steknu od krokodila nove nosove. Kad su se vratili, nitko nije nikoga pljuskao: Odonda svi slonovi to e ih ikada vidjeti, pa i oni kojih nee vidjeti, imaju ba onakve surle kao to je surla nezasitljivo radoznalog slonica.

60 est me slugu slui sada (Pametni su jako), Po imenu: Zato, Kada, Tko, Sto, Gdje i Kako. aljem ja njih po svijetu svud, S istoka do na jug, A nagrada za njihov trud Uvijek je odmor dug. Od devet do pet spavaju, Jer zaposlen sam tad. Triput na dan ruavaju, Tu eljad mori glad. Razni ljudi - razne udi: Znam curicu malu -Deset joj milijuna slui, A svi - tek za alu! Svud ih alje poslom ona, im otvori oi - dato -Kako? Gdje? - tri milijuna. Sedam milijuna. Zato! POPIJEVKA O STARCU KLOKANU Nije klokan uvijek bio takav kakva ga mi gledamo, nego drukija ivotinja, sa etiri kratke noge. Bio je siv i vunat, a ponos mu bio neizmjeran: igrao je na proplanku usred Australije, te doao k malome bogu Nqi. Doao bogu Nqi u est sati prije zajutarka, te mu rekao: Stvori me da budem drukiji nego to su sve druge ivotinje, do pet sati poslije podne. Nqa skoi sa svoga sjedita na pjeari i zacik-ne: Odlazi! Bio klokan siv i vunat, a ponos mu bio neizmjeran: igrao i skakao na rubu klisure usred Australije, te doao k srednjem bogu Nquingu. Doao Nquingu u osam sati nakon zajutarka, te e mu rei: Stvori me da budem drukiji nego to su sve druge ivotinje; stvori me jo takva da se meu svima slavno proujem; preoblii me do pet sati poslije podne. Skoio Nquing iz svoje duplje na litici i cik-nuo: Odlazi! Bio klokan siv i vunat, a ponos mu bio neizmjeran: igrao na pjeari usred Australije, te doao k velikome bogu Nqongu. Doao Nqongu u deset sati prije ruka, te e mu rei: Stvori me da budem drukiji nego to su sve druge ivotinje; stvori me takva da se meu 63 Ovo je slika starca klokana dok je jo bio drukija ivotinja sa etiri kratke noge. Narisao sam ga siva i vunata, pa eto vidi daje zaista ponosit, jer mu je u kosi vijenac od cvijea. Igra on na proplanku (to jest na rubu klisure) usred Australije, u est sati prije zajutarka. Eno vidi da je est sati, jer ba izlazi sunce. Ono s uima i otvorenim ustima mali je bog Nqa. Nqa se jako zaudio, jer jo nikad nije vidio da klokan tako igra. Mali bog Nqa ba veli: Odlazi! ali klokan se dao toliko u igru da je preuo. Klokan nema pravoga imena, nego jedino Razmetljivac. Izgubio je ime jer je bio tako ponosit. svima slavno proujem i da za mnom tre; preoblii me do pet sati poslije podne. Skoio Nqong iz svoje kupke u slanoj bari i zaciknuo: Hou! Nqong zovnuo Dinga, utoga psa Dinga, koji je uvijek gladan, praan na suncu, i pokazao mu klokana. Nqong ree: Dingo! Probudi se, Dingo! Vidi li toga gospodina to plee na smetitu? On bi da se meu svima slavno prouje i da ga obli-jeu. Dingo, uini mu to! Skoi Dingo, uti pas Dingo, i ree: to? Zar taj stvor koji nije ni maka ni kuni? Potra Dingo, uti pas Dingo, navijek gladan, cerei sve zube kao ko za ugljen - potra za klokanom. Pojuri ponosni klokan na svoje etiri sitne noice kao kuni. Tu se svrava prvi dio ove pripovijesti. Tri klokan pustinjom, tri planinama, tri slanim barama, tri tracima, tri kroz gajeve modrog kauukovca, po otroj travi trozupki, tri po liticama, tri - dok ga ne zaboljee

prednje noge. A morao dalje! Neprestano trao Dingo - uti pas Dingo -uvijek gladan, razvaljenih vilica poput zamke za takore, trao za klokanom, nikad ga ne dostiui, nikad ne zaostajui za njim. A morao dalje! Svejednako tri klokan - starac klokan. Tri kroz umu, tri preko australskih movara, tri kroza a i travu, tri preko obratnika jareva i rakova, tri sve donde dok ga ne zaboljee stranje noge. A morao dalje! Svejednako tri Dingo, uti pas Dingo, sve gladniji i gladniji, kesi zube, razvalio usta kao konjski ajam, a niti se primie, niti zaostaje. Sti- 66 goe tako na rijeku Wollgong. Tu nije bilo mosta ni broda, pa klokan nije znao kako bi preao; propeo se dakle na noge i uzeo skakati. A morao dalje! Skakue po plotinama, skakue po trotina-ma, skakue po pustinjama usred Australije. Skakue kao klokan. Najprije skoio jedan lakat; onda skoio tri lakta; noge mu se jaale, duljile. Nije dospijevao da se odmori ili okrijepi, a elio je jote kako. Svejednako tri Dingo, uti pas Dingo, sve smeteniji, sve gladniji, i udi se tko to na svijetu ili izvan svijeta naui starca klokana da tako poskakuje. A morao dalje! Digao on prednje noge; skae na stranjim nogama; napeo rep za sobom, kao da njime balansira; i skae po darlinkim humcima. A morao dalje! Svejednako tri Dingo, umorni pas Dingo, sve gladniji te gladniji, sve smeteniji, i udi se kada li e na svijetu ili izvan svijeta stati starac klokan. Onda doe Nqong iz svoje kupke u slanoj bari i ree: Pet je sati. Sjeo Dingo, jadni pas Dingo, navijek gladan, praan na suncu; isplazio jezik i zatulio. Sjeo klokan, starac klokan, napeo za sobom rep kao mljekarsku stoliicu i rekao: Hvala nebesima to se to svrilo! A jest skakao, skakao kao skakavac, kao graak u loncu ili kao nova lopta na podu u djejoj sobi. Onda e rei Nqong, koji je uvijek fm gospodin: Zato ne hvali utome psu Dingu? Zato mu ne zahvali na svemu to ti je uinio? 67 Ovo je slika starca klokana u pet sati poslije podne, kad je stekao svoje divne stranje noge, ba kao stoje obeao veliki bogNqong. Eno vidi da je pet sati, jer toliko pokazuje omiljeni sat velikoga boga Nqonga. Ono je Nqong u svojoj kupelji, a noge ispruio. Starac je klokan neuljudan prema utome psu Dingu. uti je pas Dingo hvatao klokana diljem Australije. Eno vidi tragove klokanovih novih dugih nogu unatrag po golim brdima. uti je pas Dingo nacrtan crn, jer mi nije doputeno da te slike oslikam pravim bojama iz kutije; a osim toga, uti je pas Dingo strahovito pocrnio i zapraio se kako je trao po plotinama i trotinama. Ne znam imena onome cvijeu to raste oko Nqongove kupke. One dvije pokrupne stvari daleko u pustinji dva su druga boga s kojima je starac klokan razgovarao toga jutra. Kesica sa slovima jest tobolac starca klokana. Mora on imati tobolac, kao to mora imati i noge. Onda ree klokan, umorni stari klokan: Istjerao me iz zaviaja moga djetinjstva; otjerao

me od moga redovitog vremena za jelo; preinaio mi lik da ga neu nikada vie stei, i uinio vragoliju od mojih nogu. A Nqong ga upita: Moda se ja bunim, no zar ti nisi od mene zaiskao da te stvorim drukijim od sviju drugih ivotinja, pa da svi zaista lete za tobom? A sad je pet sati. Jesam, priznade klokan. Kamo sree da nisam iskao. Mislio sam, ti e to uiniti arolijama i gatkama, ali ovo je prava lakrdija. Lakrdija! povika Nqong iz svoje kupke u modrome gaju kauukovca. Reci to jo jednom, pa u zviduknuti Dingu neka te povitla da ti otpadnu stranje noge. Neu, pouri se klokan. Oprosti mi. Noge su noge, a ja sudim da ih ti ne bi trebao ni preina-ivati. Htio sam jedino razloiti vaem gospodstvu da odjutra nisam nita jeo, a jako sam gladan. Jest, prozbori Dingo, uti pas Dingo, i meni je ba isto tako. Preobliio sam njega da bude drukiji od svih drugih ivotinja; ali to u dobiti ja za uinu? Na to mu uzvrati Nqong iz svoje kupke u slanoj movari: Dodi i zapitaj me to sutra, jer sada bih da se umijem. Tako oni ostadoe usred Australije, klokan i uti pas Dingo, i svaki od njih ree: Ti si to skrivio. 70 To je pjesma u slavu Trke i predinog skakavca tog Sto pretra - gle uda, proslavi se time! - Put to ree Nqong, warrigaborrigaroomski bog, Prvo klokan - a uti pas Dingo za njime. Klokan ko ptica laka Dvadeset skae arina Udalj - nikad ne staje, Dingo ga vije, goni Odjutra sve do mraka, Ko ut je oblak ta psina Pa tri i ne laje, Tako su jurili oni! Odoe, tko bi znao Kamo; nali im trag nisu, Jer nitko nije dao Ime jo kraju tome. Strana je to daljina -(Potrai u zemljopisu!) Od Torresa do Leeuwina, I natrag domu svome. Kad bi ti tro, pobro, Do mora sve pute mnoge U jednom naletu ludom, To polje tek trke njine. U grijao bi se dobro, Iznakazio bi noge Pa bi te zvali udom, Da! moj uporni sine! KAKO SU NASTALI PASANCI Ovo je, drago dijete, jo jedna pripovijest iz davnih, pradavnih vremena. Ba usred tih vremena bio jedan trkljav-bockav je; ivio je na obali burne rijeke Amazonke i jeo ljuskave pueve i tako kojeta. A imao je prijateljicu, sporu ozbiljnu kornjau, koja je ivjela na obali burne rijeke Amazonke te jela zelenu loiku i tako kojeta. I sve je tako bilo u redu, razumije li? No u isto vrijeme, za tih davnih, pradavnih vremena, bio jo i pjegavi jaguar; i on ivio na obali burne rijeke Amazonke, a jeo sve stoje mogao da ugrabi. Kad nije mogao da ugrabi srnu ili majmuna, jeo je abe i kukce. A kad nije mogao da ugrabi aba ili kukaca, doao bi k majci jaguar-ki, i ona bi ga pouavala kako se jedu jeevi i kornjae. Govorila mu nebrojeno puta, draesno maui repom: Sinko moj, kad nae jea, mora ga baciti u vodu, i on e se onda odmotati, a kad uhvati kornjau, mora je apom izgrepsti iz njezine kore. I sve je to bilo u redu. Jedne krasne noi na obali burne rijeke Amazonke pjegavi jaguar naao trkljavoga-bockavo-ga jea i tromu ozbiljnu kornjau gdje sjede pod panjem povaljenog drveta. Nisu mogli da pobjeg- 73 nu, pa se trkljavac-bodljikavac smotao, jer je bio je, a troma oklopnjaa uvukla glavu i noge pod koru koliko god je mogla, jer je bila kornjaa. I sve je to bilo u redu. Razumije

li? Sluajte me sada, jer ovo je vrlo vano, prozbori im pjegavi jaguar. Mati mije rekla, naem li jea, moram ga baciti u vodu, i onda e se on odmotati, a naem li kornjau, valja mije apom izgrepsti iz njezine kore. Koje je dakle od vas je, a koje kornjaa? Tako mi mojih pjega, ja ne znam. Zna li pouzdano to ti je mama rekla? zapita trkljavi-bockavi je. Zna li sasvim pouzdano? Moda ti je rekla, ako odmota kornjau, mora je zaimaem izljutiti iz vode; ako izgrebe jea, mora ga baciti u koru. Zna li ti pouzdano to ti je mama rekla? zapita troma ozbiljna kornjaa. Zna li sasvim pouzdano? Moda ti je rekla, razvodni li jea, mora ga baciti u svoju apu, a ako nae kornjau, mora je ljutiti dok se ne odmota. ini mi se da nije bilo nipoto tako, kazao pjegavi jaguar, ali se malko smeo. Nego, molim vas, recite to jo jednom razgovjetnije. Ako izgrabi apom vode, odmotat e je jeom, zamrsi trkljavac-bockavac. Pamti to, jer je vano. Ali, nadoveza kornjaa, ako izgrabi svoje meso, baci ga zaimaem u kornjau. Kako da ti toga ne razumije? Od vas me zaboljele i pjege, izusti pjegavi jaguar. A onda, ja vas nisam ni pitao za savjet. elio sam jedino da doznam koje je od vas je, a koje kornjaa. Neu da ti reknem, istisnu trkljavac-bockavac, ali ti me moe izgrepsti iz moje kore, ako te volja. 74 Aha! doeka pjegavi jaguar. Sada znam, ti si kornjaa. Mislila si da neu znati! Sada znam. Pjegavi jaguar isprui svoju meku apu ba u onaj as kad se trkljavac-bockavac smotao, pa se dabome meka apa jaguarova sva osula bocama. Jo gore, odgurao on trkljavca-bockavca sve dalje i dalje u umu i u grmlje, gdje je bio mrak, i nije ga mogao nai. Onda turio meku apu u usta, a bodljike ga, dakako, bole jo gore. im je mogao da progovori, rei e: Sada ja znam, nije to nipoto kornjaa. Ali - i on poea glavu svojom neizbodenom apom - kako u razabrati je li ono drugo kornjaa? Ali ja jesam kornjaa, javi se spora oklopnjaa. Pravo je rekla tvoja mati. Rekla ti je da me apom izgrebe iz moje kore. Zaponi! Maloas si rekla da ona to nije kazala, odvrati pjegavi jaguar siskajui bodljike iz svoje mekane ape. Rekla si da je ona kazala neto sasvim drugo. Dobro, recimo, ti veli, ja sam rekla daje ona kazala neto sasvim drugo, ali ja ne razbirem da je tu ikakve razlike; jer ako je ona rekla to ti veli da sam ja govorila daje ona kazala, to je isto kao da sam ja govorila stoje ona rekla daje kazala. U drugu ruku, ako ti misli da je ona rekla da me mora zaimaem odmotati, a ne raskomadati me korom, to u ti ja. No ti si rekla da eli da te apom izgrebem iz tvoje kore, opet e pjegavi jaguar. Ako razmisli, sjetit e se da nisam nita takvo rekla. Rekla sam daje tvoja mati kazala da me izgrebe iz moje kore, objasni mu spora oklopnjaa. Sto e biti ako ja to uinim? zapita jaguar jako lukavo i jako oprezno. 75 Ovo je veoma zanimljiva karta burne Amazonke. Nije ni u kakvoj vezi pricom, osim to su na njoj dvapasanca - u gornjem uglu. Uzbudljivi dio jesu pustolovine to su ih doivjeli putnici koji su prolazili putem to je oznaen. Kad sam stao risati kartu, nakanio sam naslikati pasance, morske krave, dugorepe majmune, goleme zmijurine i svu silu jaguara,

ali je bilo uzbudljivije da nacrtam kartu i na njoj smione pustolovine. Poni slijeva odozdo i tono slijedi strelice, pa e naokolo ponovno stii do mjesta odakle su pustolovni putnici otputovali kui brodom koji nosi ime Royal Tiger. Taje slika prepuna pustolovina, i sve su na njoj ispripovijedane napismeno, tako da posve pouzdano zna to je pustolovina, a to drvo ili amac. c te fi*v* rufio%*uct ***/ vcdUi,, jvr 4**. /- bojale Uh. botuni, ftvtoiro K**KUC Ne znam, jer jo nikad nisam izgrebena iz svoje kore; ali ti velim istinski: ako hoe da vidi kako u otplivati, samo me baci u vodu. Ja to ne vjerujem, doeka pjegavi jaguar. Ti si sve smijeala to mi je majka rekla da uinim, i ono to si me ti zapitala da li pouzdano znam nije li mi rekla, tako te sada ne znam stojim li na glavi ili na pjegavom repu; a sada mi evo pripovijeda neto to mogu da razumijem, i to me jo gore buni. Majka mi je rekla da jedno od vas dvoga bacim u vodu, pa kako se ini da si ti u strahu da te ne bih bacio, mislim ja, ti ne eli da te bacim. Skoi dakle u burnu rijeku Amazonku, ali se pouri. Upozorujem te, to se nee militi tvojoj mami. Nemoj joj rei da ti nisam kazala, opo-menu ga spora oklopnjaa. Ako jo rije izrekne o tom stoje moja majka kazala ... - zaprijeti jaguar, ali jo nije ni izgovorio reenicu, a spora oklopnjaa spokojno zaronila u burnu rijeku Amazonku, otplivala daleko ispod vode i isplivala na obalu, gdje ju je ekao trkljavac-bockavac. Jedva smo glavu iznijeli, kaza trkljavac-bockavac. Ja ne marim pjegavoga jaguara. to si mu rekla da si ti? Rekla sam mu istinski da sam istinska kornjaa, ali mi nije vjerovao, nego me natjerao neka skoim u vodu, da vidi jesam li to, a ja bila, i on se zaudio. Sada je otiao da pripovijedi svojoj mami. Sluaj ga! uju pjegavoga jaguara kako rie meu drve-em i grmljem uz burnu rijeku Amazonku, dok mu nije dola mama. Sinko, sinko! ponavljala majka nebrojeno puta, ljupko ibajui repom. to li si opet poinio to ne bi trebalo? 78 Pokuao sam da apom izljutim zvjerku koju je trebalo iz kore izljutiti, a sad mi je apa puna bodljika, odgovori pjegavi jaguar. Sinko, sinko! jadala mati nebrojeno puta, drazesno maui repom. Po bodljikama u tvojoj mekoj api vidim da je to zacijelo je. Tebalo je da ga baci u vodu. Bacio sam ono drugo, a to veli daje kornjaa; ja mu nisam povjerovao, a zbilja bijae; zaronilo je u burnu rijeku Amazonku, i nee vie izroniti, a ja nemam nita da jedem, te mislim, bolje bi bilo da se nastanimo gdjegod na drugome mjestu. Ovdje na burnoj rijeci Amazonki prepametni su meni. Sinko, sinko! uila ga njegova mati nebrojeno puta, drazesno maui repom. Sluaj sada mene i pamti to ja velim. Je se smotava u krugu, a njegove bodljike bodu svuda ujedanput. Po tome e poznati jea. Tu staru gospu ne marim ja ni najmanje, promrsi trkljavac-bockavac u sjeni velika lista. Radoznao sam to li ona jo zna! Kornjaa se ne moe smotati, ponavljala majka jaguaru nebrojeno puta, drazesno maui repom. Ona samo uvlai glavu i noge pod koru. Po tome e poznati kornjau. Ne marim tu staru gospu nimalo, proguna spora oklopnjaa. Ni pjegavi jaguar ne moe zaboraviti tih uputa. Velika je alost, trkljave-bo-ljikave, to ti ne zna plivati. Nemoj mi govoriti, odslovi trkljavac-bockavac. Nego smisli, koliko bi bolje bilo kad bi se ti mogla smotati. To je nevolja! Sluaj pjegavog jaguara.

Pjegavi jaguar sjedi na obali burne rijeke Amazonke, siska bodljike iz svojih apa i govori sam sebi: 79 Ne zna se smotati, al zna plivati -Spora oklopnjao, to si ti! Zna se smotati, ne zna plivati -trkljave-bockave, to si ti! Nee on toga zaboraviti dovijeka, pripomenu trkljavac-bockavac. Pridri mi bradu nad vodom, spora oklopnjao. Pokuat u da nauim plivati. Moda e koristiti. Divota! uzviknu spora oklopnjaa te pridri trkljavcu-bockavcu bradu nad vodom dok je trkljavac-bockavac brkao po vodi burne rijeke Amazonke. Bit e ti izvrstan pliva, ocijeni spora oklopnjaa. Da mi sada moe malko razmaknuti oklop na leima, pokuala bih da se smotam. Moda e koristiti. trkljavac-bockavac pomogne kornjai da razmakne ploe na leima; spora se oklopnjaa uzvrtjela i uspela, te zaista uspjela da se malko smota. Divota! oduevljeno e trkljavac-bockavac; ali sada ne treba vie, pocrnjela si u licu. Molim te, uvedi me opet u vodu, pa u se vjebati da plivam ustranu, kad veli da je tako lako. I trkljavac se bockavac vjeba, a spora oklopnjaa pliva uza nj. Divota! zanosno e spora oklopnjaa. Dok se malo uvjeba, bit e pravi pravcati kit. Ako ti nije nezgodno, ded mi razmakni za dva trunka stranje i prednje ploe; ja bih da pokuam ono divno savijanje to veli da je tako lako. Al e se zauditi pjegavi jaguar! Divota! doeka trkljavac-bockavac, sav mokar od burne rijeke Amazonke. Ja ti velim, 80 ne bih te razaznao ni od koga iz moje vlastite porodice. Dva trunka kae, ini mi se? Neto vie izraaja, molim, i nemoj toliko stenjati, jer e nas uti pjegavi jaguar. Dok ti zavri, ja bih da pokuam onako dugo roniti, kad veli da je tako lako. Al e se uditi pjegavi jaguar! I tako je trkljavac-bockavac ronio, a spora oklopnjaa ronila uza nj. Divota! pohvali ga spora oklopnjaa. Malo vie pazi da zaustavlja dah, pa e moi da domuje na dnu burne rijeke Amazonke. Sada u ja pokuati da se uvjebam ne bih li omotala stranje noge oko uiju, kad veli daje to osobito zgodno. Al e se uditi pjegavi jaguar! Divota! zadivi se trkljavac-bockavac. Ali tvoje se stranje ploe napinju malko. Iskakuju sada, mjesto da lee uporedo. Oh, to je od gibanja, objasni spora oklopnjaa. Primijetila sam kao da su se tvoje bodljike slile, te si sliniji eeru nego kestenu, kakav si bio. Zar zaista? upita trkljavac-bockavac. To je stoga to upijam vodu. Oh, al e se uditi pjegavi jaguar! Nastavili oni svoje vjebe, i jedno pomagalo drugome, sve dok nije svanulo; a kad je iskoilo sunce, uzeli otpoivati i suiti se. Onda razabrae da su obadvoje sasvim drukiji nego to su bili. trkljave-bockave, prozbori kornjaa nakon zajutarka, ja nisam onakva kakva juer bijah; ali mislim da u se ipak militi pjegavome jaguaru. To sam ba i ja mislio, prihvati trkljavac-bockavac. Ja drim, kora je silna poboljica bod-ljikama - da i ne spominjem vjetine u plivanju. 81 Ovo je slika cijele prie o jaguaru, jeu, kornjai i pasancu, o svima zajedno. Vazda je ista, kako god je okrenuo. Kornjaa je u sredini- ui da se smotava, i zato su joj se rairile Ijuskave ploe na leima. Ona stoji na jeu, koji eka da ui plivati. Je je japanski je, jer nisam mogao da u vrtu naem naih domaih jeeva, kad sam htio da ih naslikam. (Bilo je po danu, kad su polijegali u svoje postelje pod georginama.) Pjegavi jaguar gleda preko

ruba, a meku mu je apu majka brino zavila, jer se izbo kad je vadio jea. Jako se zaudio gledajui to kornjaa radi, a apa ga boli. Ono njukavo stvorenje sa sitnim okom, preko kojega prekorauje pjegavi jaguar, pasanacje u kojega e seprevratiti kornjaa i je dok naue smotavati se i plivati. Sve je to magina slika, i to je jedan razlog zato nisam naslikao jaguarove zaliske. Drugi je razlog, to je tako mlad da mu jo nisu izrasli zalisci. Jaguaru je ime, kako mu mama tepa: Doffles. Oh, al e se uditi pjegavi jaguar! Hajde da ga potraimo. Malo-pomalo te naoe pjegavoga jaguara gdje jo lie svoju meku apu tu ju je sino ozlijedio. Toliko se zaudio da se triput izvratio na-uznak na svoj pjegavi rep, triput zaredom. Dobro jutro! nazva mu trkljavac-bocka-vac. A kako je danas tvojoj miloj draesnoj mami? Hvala ti, jako joj je dobro, odgovori pjegavi jaguar; ali oprosti to u ovaj as ne mogu da se sjetim tvog imena. To je neuljudno od tebe, prekori ga trklja-vac-bockavac, kad si juer u to doba htio da me apom izgrebe iz moje kore. Ali ti i nisi imao kore. Bile su same bodlji-ke, u udu e pjegavi jaguar. Znam da su bile. Evo mi pogledaj apu! Ti si mi rekao da skoim u burnu rijeku Amazonku i da se udavim, oglasi se spora oklopnjaa. to si danas tako prost i zaboravan? Zar se ne sjea to ti je rekla majka? opet e trkljavac-bockavac: Ne zna se smotati, al zna plivati -trkljave-bockave, to si ti. Zna se smotati, ne zna plivati -Spora oklopnjao, to si ti! Nato se obadvoje smotali i otkotrljali, a pjegavom se jaguaru zavrtjele oi u glavi kao pravi to-kovi. Onda on otiao po svoju majku. 84 Majko, ree, tu su danas u umi dvije nove ivotinje, a ona jedna, za koju si rekla da ne zna plivati - pliva, a druga, to si rekla da se ne zna smotati - smotava se; bodljike su, ini mi se, podijelile, jer su obadvije sasvim oklopljene, mjesto da jedna bude glatka, a druga sva bodljikava; osim toga, obje se kotrljaju te kotrljaju, a meni je nemilo. Sinko, sinko! poui ga majka jaguarka nebrojeno puta, draesno maui repom. Je je je, i ne moe nita drugo biti nego je; a kornjaa je kornjaa, i ne moe nikada biti nita drugo. Ali to nije je i nije kornjaa. To je pomalo od obojega, a ja mu ne znam imena. Besmislica! ljutnu se majka jaguarka. Sve ima svoje ime. Nazvat u ga >pasanac< dok mu ne naem pravo ime. A ja bih ga pustila s mirom. Pjegavi jaguar uini kako mu je majka rekla, osobito da ih pusti s mirom. Ali je zanimljivo da od onoga dana sve do danas, dragi moj, nitko nije na obali burne rijeke Amazonke trkljavca-boc-kavca i sporu oklopnjau drukije zvao nego pa-sancem. Ima dakako jeeva i kornjaa i na drugim mjestima (ima ih i u mojem vrtu), ali prava stara i pametna vrsta, s korom to se ljuskava--hruskava naslagala jedna na drugu, nalik na eer, ivjela je u davna, pradavna vremena, na obali burne rijeke Amazonke, i zvala se svagda pasancima, jer su bili tako pametni. I to ti je istina, dragi moj. Razumije li? 85 I Amazonke jo ne vidjeh, Ni brazilskih uma, polja, A brodovi tamo plove Kada god je kojem volja. Iz naih luka svaki dan

Brodovi - da, divna stvar! Plove u daleki Rio, U neznan kraj mi mio - U Rio ja bih htio Prije neg to budem star! Jaguara jo ne vidjeh Ni pasance to se eu U oklopu od ljusaka -Mislim da nikad i neu. Moro bih ja u Rio, Da vidim tu divnu stvar, Plovit, plovit u Rio - Zbilja plovit u Rio! U Rio ja bih htio, Prije neg to budem star! KAKO JE NAPISANO PR VO PISMO U davno, pradavno vrijeme ivio neolitski ovjek. Nije bio ni Jutlananin, ni Angli-jac, pa ni David, stoje ba mogao biti, ali to marimo. Bio je praovjek, te je ivio spiljskim ivotom u spilji, i vrlo je malo odjee imao na sebi; nije znao itati, nije znao pisati, a nije to ni elio, pa kad nije bio gladan, bio je sasvim sretan. Zvao se Tegumai Bopsulai, a to znai: ovjek koji se ne uri da koraa^ No mi emo ga zvati Tegumai, da bude krae. ena mu se zvala Tes-humai Tewindrow, a to znai: gospoda koja jako mnogo zapitkuje, a mi emo je zvati Teshu-mai, da bude krae. Mala im se kerka zvala Tef-fimai Metallumai, a to znai: stvori bez ikakva vladanja, kojega bi trebalo tui, no ja u je zvati Taffy. A ona je bila ljubimica svoga tate i maza svoje mame, a nije ni napol toliko bijena koliko bi joj koristilo; i svetroje bili jako sretni. im je Taffy mogla da trka, uzela svakud odlaziti sa svojim taticom Tagumaijem, a gdjekad se nisu vraali u spilju dok ne ogladne. Tada bi ih doekala Teshumai Tewindrow: Kuda li ste po svijetu obilazili vas dvoje da ste se tako gadno ukaljali? Zaista, Tegumaiju moj, ti nisi bolji nego moja Taffy. A sada pazi i sluaj! 89 Jednoga dana krenuo Tegumai Bopsulai dab-rovom movarom na rijeku Wagai, da ost vama nahvata arana za ruak, a Taffy pola s njime. Tegumaijeve ostve bile od drveta s kuko vi m zubima na vrhu, a nije jo ulovio bio ni jedne ribe, pa sluajno prekrhao ostvite, kako je prejako bocnuo ostvama u dno u rijeci. Bili su mnogo milja od kue (razumije se da su u malom torbaku ponijeli ruak), a Tegumai zaboravio da ponese jo jedne ostve. Nazdravlje! proguna Tegumai. Protratit u pol dana dok to popravim. Kod kue su ti velike crne ostve, javi se Taffy. Deder da otrim u spilju i da ih zaitem od mame. Predaleko je za tvoje sitne okrugle noice, ree Tegumai. A mogla bi i pasti u dabrovu movaru i udaviti se. Moramo kakogod doskoiti nevolji. Sjedne on i izvadi malu konu kesu s priborom, punu sobovih tetiva i konih traka, grume-nja pelinjega voska i smole, te uzme popravljati ostve. Taffv sjela takoer, zamoila none prste u vodu, podnimila se i jako zamislila. Onda e rei: Velim ti, tatice, grdna je nevolja to ti i ja ne znamo pisati. Da znamo mogli bismo poslati poruku po nove ostve. Taffy! prekori je Tegumai. Koliko sam te puta opominjao da ne govori prostakim jezikom! Grdan nije fina rije - ali bi bilo zgodno to to veli, kad bismo mogli pisati kui. Ba u taj as naiao obalom neki tuinac; bio je od daleka plemena, Tewara, te nije ni rijei razumio iz Tegumaijeva jezika. Stajajo na obali i smjekao se maloj Taffy, jer i on je

imao kod kue kerkicu. Tegumai izvukao iz torbe pramen sobovih tetiva i poeo popravljati ostve. 90 Hodi amo, doviknu Taffy strancu. Zna li ti gdje moja mama stanuje? A tuinac proguna hm! jer je, kao to zna, bio Tewara. Glupo! ozlovolji se Taffy i topne nogom, jer je vidjela kako je jato jako debelih arana otpliva-lo uz rijeku ba kad tatica nije mogao da se poslui ostvama. Nemoj dodijavati odraslima, opomenu je Tegumai, koji bijae toliko zabavljen popravljanjem svojih ostava da se nije ni obazro. Ne dodijavam, branila se Taffy. Ja bih jedino da on uini to elim da uini, a on nee da me razumije. Onda ne dodijavaj meni, ukori je Tegumai, pa se opet prihvati da vue i napinje sobove tetive iz svojih usta to mu bijahu puna krajeva. Tuinac - bio je pravi pravcati Tewara - sjedne na travu, a Taffy mu pokae to njen tatica radi. Stranac pomisli: Jako je to udnovato dijete. Tope nogom na me i krevelji se. Zacijelo je ki toga plemenitog glavara, koji je tako odlian da i ne pazi na me. Nasmijeio se dakle uljudnije nego ikada. Pazi! objanjavala mu Taffy. Ja bih da ti ode k mojoj mami, jer su tvoje noge dulje od mojih, pa nee pasti u dabrovu baru; zaiti druge ostve tatine - one s crnim ostvitem to vise nad naim ognjitem. Tuinac (a bio je Tewara) pomisli: Jako je to, jako udnovato dijete. Mae rukama i vie na me, ali ja ne razumijem ni rijei to mi veli. No ako ne uinim to eli, silno se bojim da se ne bi rasrdio taj ponositi glavar - ovjek koji okree lea posjetiocima. I tuinac ustade, odljuti s breze povelik komad kore i dade je maloj Taffy. Uinio je to, ljubimce, da pokae kako mu je srce bijelo kao brezova kora, i kako ne misli o zlu. Ali ga Taffy nije valjano razumjela. 91 Oh! ree ona. Sada ja vidim! Ti eli adresu moje mame? Ja dakako ne znam pisati, ali znam crtati slike kad imam togod iljato da re-zuckam. Molim te, daj mi malo kukov zub to ti je u nizu na vratu. Tuinac (a bio je Tewara) ne odgovori nita. Taffy dakle prui svoju ruicu i povue za niz te iupa kukov zub iz niza na njegovu vratu. Tuinac (a bio je Tewara) pomisli: Veoma je to, veoma udnovato dijete. Kukov zub u mojoj ogrlici arovit je, i vazda se govorilo, ako ga itko dirne bez moga doputenja, odmah e se napeti i pui. Ali to dijete niti se napinje niti puca, a taj odlini glavar, to je sav prionuo uza svoj posao pa i ne pazi na me, kao da se i ne boji da e se ona napeti ili pui. Najbolje je da budem jo uljudniji. Dade dakle maloj Taffy kukov zub, a ona legne potrbuke, svine noge u zrak, kao gdjekoji na podu u gostinskoj sobi kad bi da slikaju, te e rei: Sad u ti naslikati nekoliko krasnih slika! Smije mi gledati preko ramena, ali me nemoj gurati. Najprije u ti naslikati taticu kako hvata ribu. Nije jako nalik na njega, ali e ga mama poznati, jer sam naslikala njegove prekrhane ostve. Dobro, sada u naslikati one druge ostve to mu trebaju - one s crnim ostviem. ini se kao da su se zabole tatici u lea, ali to je zato to se kukov zub omaknuo, a taj komad kore nije dovoljno velik. To su one ostve po koje bih da ode. Naslikat u i sebe kako ti tumaim. Kosa mi ne stri ovako kako sam naslikala, ali je tako lake naslikati. A sada u naslikati tebe. Ja mislim, da si zaista ba lijep, ali te na slici ne mogu prikazati da bude zgodan. Nemoj se dakle uvrijediti. Jesi li se uvrijedio? 92 Tuinac (a bio je Tewara) nasmijei se i pomisli: Valjda se negdje bije ljuta bitka, a to

neobino dijete to mi uzima moj aroviti kukov zub, pa ipak se ne napinje i ne puca, nareuje meni da dozovem cijelo pleme velikoga glavara njemu u pomo. Zaista je velik glavar, jer bi me inae opazio. Gledaj! proslijedi Taffy jako revno crtajui, a zapravo rkajui. Sada sam naslikala tebe i metnula sam ti u ruke ostve to tatici trebaju - da zapamti i da ih donese. Sada u ti pokazati kako e nai gdje mi je mama. Idi samo ravno dok ne doe gdje su dva drveta (ovo je drvee), onda prijei brdo (ovo je brdo), pa e doi na dabrovu baru, punu puncatu dabrova. Nisam naslikala cijele dabrove, jer ne znam slikati cijele dabrove, ali sam naslikala njihove glave, a to i jest sve to e vidjeti kad bude prolazio movarom. Pazi da u nju ne padne. Naa je spilja ba iza dabrove movare. Nije visoka kao brdo, ali ja ne znam slikati stvari jako male. Ovo vani moja je mama. Lijepa je. Najljepa je mama to je ikad bila, ali se nee uvrijediti kad bude vidjela da sam je naslikala ovako runu. Veselit e se to znam slikati. Da ne zaboravi, naslikala sam one ostve to trebaju tatici, izvan spilje. Ostve su zapravo u spilji, ali ti pokai sliku mojoj mami, i ona e ti ih dati. Naslikala sam je kako je digla ruke, jer znam da e se veseliti kad te ugleda. Zar to nije lijepa slika? A razumije li sve, ili bih ti opet protumaila? Tuinac (a bio je Tewara) gledao sliku i sve klima glavom. Govori sebi: Ako ne odem po pleme toga velikog glavara da mu pomogne, ubit e ga njegovi neprijatelji to odasvud navaljuju s kopljima. Sada vidim zato se veliki glavar priinio da ne opaa mene! Bojao se da mu se nisu 93 neprijatelji posakrivali po grmlju, te e opaziti kako me alje s porukom. Zato mi je okrenuo lea i prepustio pametnome i udnom djetetu da naslika tu stranu bitku to mi kazuje njegove nevolje. Otiu u ja i dobavit u mu pomo od njegova plemena. Nije malu Taffy ni za put zapitao, nego poletio u grmlje kao vjetar, s brezovom korom u ruci, a Taffy sjela sva blaena. Ovo je evo slika to ju je Taffy naslikala! to si ti uinila, Taffy? zapita Tegumai. Bio je popravio ostve i uzeo oprezno mahati njima amo-tamo. 94 Poruila sam neto, dragi tatice, odgovori Taffy. Nemoj me ispitivati, za kratko e vrijeme doznati sve, pa e se iznenaditi i zadiviti. I ne sanja kako e se zadiviti i iznenaditi, tatice! Obeaj mi da e se iznenaditi i zadiviti. Pa dobro, obea Tegumai i uze opet hvatati ribu. Tuinac - jesi li znao da je bio Tewara? - po-hitio sa slikom i prejurio nekoliko milja dok nije sluajno naiao na Teshumai Tewindrow gdje pred spiljom avrlja s drugim neolitskim gospoama koje su joj dole na pradoruak. Taffy je jako nalikovala na Teshumai, osobito po gornjem dijelu lica i po oima, pa se tuinac - navi-jek pravi pravcati Tewara - nasmijeio uljudno i uruio gospoi Teshumai brezovu koru. Jako je trao i zadahtao se, a noge mu bile izgrebene od trnja, ali je svejedno nastojao da bude uljudan. im je Teshumai ugledala sliku, zaciknula ljutito i poletjela na tuinca. Druge neolitske gospoe oborile njega u jedan mah i posjedale na njega njih est redom, a Teshumai mu uzela upati kosu. To je jasno kao nos na licu ovog tuinca, povika ona. Svega je moga Tegumaija izbo sulicama, a siroticu je Taffy toliko zastraio da joj sva kosa stri. I nije se zadovoljio time, nego donosi meni stranu sliku kako je to uradio. Gledajte! -i pokaza sliku svima onima neolitskim gospoama to strpljivo sjede na tuincu. Evo mojega Tegumaija s prelomljenom rukom; evo mu je sulica zabodena u lea; evo se jedan sprema da ga kopljem probode; evo drugoga to baca sulicu iz spilje, a evo i cijele rulje

ljudi (to su zapravo bili dabrovi male Taffy, ali suvie nalikovali na ljude) to jure za Tegumaijem. Zar to nije grozno! Nadasve grozno! odgovore neolitske gospoe i zaspu tuincu kosu muljem (tomu se on za- 95 udio), udare u plemenske bubnje daje odjeknulo, i sazovu sve glavare Tegumaijeva plemena, s njihovim hetmanima i dolmanima, sve neguse, sluge i robove, i k tomu arobnjake, gatare, rece, bonze i sve druge, te oni odlue da ih tuinac mora, prije nego to mu odsijeku glavu, odmah odvesti na rijeku i pokazati im gdje je sakrio siroticu Taffy. A tuinac se (sve ako bio i Tewara) zaista oz-lovoljio. Sasvim su mu zasule kosu muljem, kotrljale ga amo-tamo po kvrgavom ljunku, sjedile na njemu u dugom nizu od est gospoa, bubale ga i gruhale da je jedva disao; pa iako nije razumijevao njihova jezika, sasvim je pouzdano razbirao da nisu fina imena to mu ih nadijevahu neolitske gospoe. Ali ipak nije ni rije izustio dokle god se nije okupilo cijelo pleme Tegumaijevo, a onda ih odveo natrag na obalu rijeke Wagaija. Tamo naoe malu Taffy gdje plete vijenac od tratinica, a Tegumaija gdje pomno zabada popravljene ost-ve u malena arana. Ti si se zbilja pourio! doeka ga Taffy. Ali to si poveo toliki svijet? Dragi tatice, ovo je moje iznenaenje. Jesi li se iznenadio, tatice? Jako, ree Tegumai, ali mi je to pokvarilo danas sav lov, jer tu je, Taffy, cijelo drago, milo, lijepo, estito, spokojno pleme. A tako i bilo. Prve ispred sviju stupaju Teshu-mai Tewindrow i neolitske gospoe, te vrsto dre tuinca, kojemu je sva kosa zamuljena (premda je Tewara). Za njima idu prvi glavar, podglavar, zamjenici i savjetnici, svi oboruani od glave do pete, hetmani i stotnici, voe sa svojim etama i dolmani sa svojim odjelima; sluge i robovi u zaleu (svi oboruani od glave do pete). Za njima pleme, poevi od vlasnika etiriju spilja (po jedna za svako godinje doba), stada sobo- 96 va i dvaju mrijestilita lososa - pa do feudalnih kmetova to im se izboile eljusti, a napolak su ovlateni na polovicu medvjee koe za zimske noi, sedam lakata od vatre, a od tih opet do robova, koji su ovlateni na oglodanu kost sve po redu i poloaju, kao na glavnu batinu. (Zar to nisu, ljubimce, divne titule?) Svi se okupili, razmeu se i viu i rasplauju svaku ribu na dvadeset milja, a Tegumai im zahvaljuje rjeitim neolitskim govorom. Onda Teshumai Tewindrow potri i poljubi i zagrli malu Taffy od svega srca. No prvi glavar Tegumaijeva plemena uhvati Tegumaia za perje na glavi i estoko ga prodrma. Objasni! Objasni! Objasni! zavie cijelo pleme Tegumaijevo. Za ime boje! zavapi Tegumai. Putaj moju kosu! Zar ne smijem slomiti svoje aranske ostve, pa da me ne saleti sav svijet iz moga kraja? Zaista ste nemila eljad! ini mi se da vi niste ni donijeli tatine ostve s crnim ostvitem, ree Taffy. A to radite od moga lijepog tuinca? Bubaju ga sve po dvije i po tri i po deset, da sve prevre oima. A on samo dae i pokazuje na malu Taffy. Gdje su ti gadovi to su te proboli sulicom, Tegumaiju moj? zapita Teshumai Tewindrow. Nema ovdje nikoga, odgovori Tegumai. Jedini mi je posjetilac bio jutros taj jadnik to ga hoete zadaviti. Jesi li pri pameti, ili nisi, oj pleme Tegumaijevo? Doao je sa stranom slikom, prozbori prvi glavar, sa slikom na kojoj si ti sav izboden sulicama. 97

\ No pa ja u to bolje objasniti, ja sam mu dala tu sliku, umijea se Taffy, ali joj nije bilo ugodno pri dui. Ti! zavie cijelo pleme Tegumaijevo. Ti, mala bez ikakva vladanja, koju bi trebalo tui! Ti? Draga Taffy, strah me da smo zapali u malu nepriliku, ree joj tatica i ogrli je, pa se ona nije bojala. Objasni! Objasni! Objasni! povika prvi glavar Tegumaijeva plemena i poskoi na jednoj nozi. Ja sam htjela da tuinac ode po tatine ostve, pa sam mu to naslikala, objasni Taffy. Ovdje nije bilo drugih ostava. Tu su bile samo jedne ostve. Naslikala sam triput, da bude sigurno. Nisam kriva to se inilo kao da su ostve zabodene tatici u glavu - nije bilo mjesta na brezovoj kori. A ono za to mama kae da su gadovi od ljudi, to su moji dabrovi. Naslikala sam ih da mu pokaem put pokraj bare, a naslikala sam mamu na spiljskim vratima kako se raduje, jer je_on lijep tuinac, a ja mislim, vi ste ba najgluplji narod na svijetu. On je jako lijep ovjek. to ste mu zasuli kosu muljem? Operite ga! Zadugo nitko ne izusti rije, sve dok se ne nasmija prvi glavar; onda se nasmijao stranac (ta bio je naposljetku Tevvara); zatim se nasmijao Tegu-mai, da se izvalio na obalu; potom se nasmijalo cijelo pleme jo jae i glasnije. Jedino se nisu smi-jale Teshumai Tewindrow i neolitske gospoe. Bile su jako uljudne prema svojim muevima, te nebrojeno puta rekoe: glupan! Onda prvi glavar Tegumaijeva plemena zavika, ree i zapjeva: Oj ti mala bez ikakva vlada- 98 nja, to bi trebalo da bude bijena, ti si naila na velik izum! Nisam kanila; samo sam htjela tatine ostve s crnim ostvitem, uzvrati Taffy. Svejedno je izum, i ljudi e to jednom nazvati pisanjem. Sada su to samo slike, a kako smo vidjeli danas, slike se uvijek ne razumiju valjano. No nastat e vrijeme, dijete tegumaijsko, kada emo mi stvoriti pismena, svih trideset slova - pa emo znati i itati i pisati, i onda emo uvijek jasno i bez zabune izricati to mislimo. Neka neolitske gospoe isperu tuincu mulj iz kose! Ja u se tome veseliti, ree Taffy, jer, napokon, iako ste donijeli sve sulice i koplja iz plemena Tegumaijeva, zaboravili ste ostve moga ta-tice, ostve s crnim ostvitem. Tada prvi glavar zavika, ree i zapjeva: Draga Taffy, kad opet bude pisala slikovito pismo, polji ga po ovjeku koji zna na jezik, da protumai to pismo veli. Ja ne mislim sebe, jer ja sam prvi glavar, ali je to jako zlo za drugi svijet u plemenu Tegumaijevu, a kako vidi, iznenauje i tu-inca. Onda oni primie tuinca (pravoga pravcato-ga Tevvaru iz Tevvara) u pleme Tegumaijevo, jer je bio fin ovjek i nije zamjerio neolitskim gospoama to su mu zamuljile kosu. No od onoga dana pa do dananjega (a ja mislim, svemu je kriva Taffy) veoma su rijetke male djevojice koje vole da ue itati i pisati. Veina ih radije slika slike ili se igra sa svojim taticom - ba kako i Taffy. 99 Ovo je pripovijest o maloj Taffimai Metallumai, pripovijest to su je drevni narodi u pradavno doba izrezali na jednoj staroj kljovi. Ako proita moju pripovijest, ili ako ti je proitaju, vidjet e kako je sve ispripovijedano na kljovi. Taje kljova bila dio plemenske trublje, svojine Tegumaijeva plemena. Slike su izgrebene na njoj avlom ili ime takvim, a onda su parotine ispunjene crnim voskom, ali sve razdione crte i onih pet malih krugova dolje bijahu ispunjeni crvenim voskom. Dok je to bilo novo, bila je na jednome

kraju kao neka mreica od gmiza i koljaka i dragoga kamenja; no sada je to pokidano i pogubljeno -sve osim toga komadia to ga vidi. Pismena uokolo kljove arobnjaka su - runska arobnjaka pismena - pa ako ih zna itati, nai e tota novo. Kljova je od slonove kosti, jako uta i iz grebena. Duga je dvije stope, i dvije stope ima uokolo, a tei jedanaest funti i devet unca. mm mm mm mm mm mm mm tom mm mm Pokraj humka Merrow jo od pamtivijeka Vodi cesta to je travom skrita sada, Silni Wey gdje tee - svima znana rijeka -Sat je hoda dijeli od Guildforda grada. Kad bi na konjima zazveali zvonci, Znak da Feniana povorka to ide S robom put zapada - stari tad Britonci Na humak bi doli da ih ondje vide. Plemena su tue vijek drala sijelo, Zborovala esto i vijeala dugo, Mijenjala bi koljke, biser, zrnje bijelo, Kovinu i ahat - i kojeta drugo. Al u davno doba, davno prije toga (Kad se pred bizonom svatko jote krio), Penjala se Taffy pokraj tate svoga Na Merrowski humak, gdje im nastan bio. Broadstonebrook je bio glibovito polje, Kod Bramleyja dinog dabar stan svoj gradi, A iz Shera medvjed silazi ti dolje, Vidjet eli brundo to to Taffy radi. Tu uz Wey (il Wagai, kako Taffy kae), tono estput bjee vei negje sada, Tegumajsko pleme kam do kama slae, Spomenik je krasan sagradilo tada! KAKO JE STVOREN ALFABET Nedjelju dana nakon onog dogaaja u kojem se Taffimai Metallumai (mi emo je, ljubimce, svejednako zvati Taffy) zabunila malko s tatiinim ostvama i tuincem, slikovi-tim pismom i svime, otila ona opet s taticom da love arane. Mama je htjela da ona ostane kod kue i da s njome na velike motke vjea koe to e se suiti pred neolitskom spiljom, ali Taffy izmakla jo u rano jutro k svojemu tatici, pa oni love ribu. Odmah se ona stala smijuckati, a tatica e joj rei: Ne luduj, dijete. Ali zar nije bilo smijeno! napomenu Taffy. Zar se ne sjea kako je prvi glavar naduhao obraze i kako je lijepi tuinac bio smijean s muljem u kosi? Pa i sjeam se, odgovori Tegumai. Morao sam tuincu platiti dvije jelenske koe, meke, s resama - za ono to su mu uinili. Mi mu nismo nita uinili, ree Taffy. Krivica je na mamici i drugim neolitskim gos-poama - i na mulju. Neemo o tome govoriti, prekide njezin tatica. Hajde da dorukujemo. Taffy uzima kost s modinom i miruje tiha kao mi cijelih deset asaka, a dotle je njezin tata 105 kukovim zubom grebao po komadiima brezove kore. Onda Taffy prekide utnju: Tata, smislila sam tajno iznenaenje. Ded izusti glas - kakav god glas. Ah! potisnu Tegumai. Hoe li to dostajati za poetak? Hoe, prihvati Taffy. Ti si ba nalik na arana kad otvori usta. Molim te, reci jo jednom. A! a! a! ponovi njezin tata. Nemoj da bude nevaljala, keri moja. Nisam kanila da budem nevaljala, zbilja i zaista, odgovori Taffy. To spada na moju misao o tajnom iznenaenju. Ded govori a, tata, i dri otvorena usta, i daj mi zub. Ja u naslikati arana otvorenih usta.

emu? upita tata. Zar ne vidi? opet e Taffy, rkajui po kori. To e biti nae malo tajno iznenaenje, Dok naslikam arana otvorenih usta ostrag u zadimljenoj naoj spilji - ako se mama ne bude protivila - to e te sjeati na ovaj glas a. Onda se moemo igrati kao da sam ja iskoila iz mraka i iznenadila tebe tim glasom - isto onako kako sam zimus uinila na dabrovoj bari. Zbilja? upitat e tata onim glasom kako odrasli govore kad zbiljski sluaju. Nastavi, Taffy. Oh, teta! uzdahnu ona. Ne znam naslikati cijelog arana, ali znam naslikati neto to nalikuje na aranova usta. Zna li kako arani stoje na glavi i ruju po mulju? Evo, ovo je nalik na arana. (Moemo se igrati kao daje sav naslikan.) Ovo su mu ba usta, a to znai; a. I ona naslika ovo. (1) 106 Nije loe, ree Tegumai te to nacrta i sebi, na svom komadiu kore; ali ti si zaboravila brk to aranu visi preko usta. Ta ja ne znam slikati, tata. Ne treba nita da mu naslika, nego samo otvorena usta njegova i na njima brk. Onda emo znati daje aran, jer grgei i pastrve nemaju brkova. Evo gledaj, Taffy. I on naslika ovo (2). Sada u ja to preslikati, ree Taffy. Hoe li ti to razumjeti kad vidi? I ona naslika ovo (3). Sasvim, potvrdi tata. A ako to gdjegod spazim, isto u se tako iznenaditi kao da si ti is-koila iza drveta i rekla: a! Ded sad izusti drugi glas, zamoli Taffy sva ponosita. Ja! izgovori tata na glas. Hm! ree Taffy. To je izmijean glas. Svretak je onaj

S-s! ree tata i namrti se, ali je Taffy bila odvie uzbuena da bi razumjela. To je sasvim lako, kaza ona crtajui po svojoj kori. A to? upita njezin tata. Zamislio sam se i htio sam da me ne buni. Nita zato, ipak je bio glas. To je ba onakav glas, tata, to ga izdaju zmije kad se zamisle i ne mare da ih tko buni. Hajde da taj glas ss naslikamo kao zmiju. Hoe li ovo valjati? I ona naslika ovo (7). Evo, nastavi Taffy. To je i opet tajno iznenaenje. Ako naslika ljuticu na ulazu u malu tvoju stranju spilju gdje popravlja ostve, znat u da si se jako zamislio - pa u ui tiho, tihano. A ako je naslika na drvo kraj rijeke, kad lovi ribu, znat u: elja ti je da hodam tiho, tihano, da se ne trese obala. 109 iva je istina, ree Tegumai I vie ima u toj igri nego to ti misli. Taffy, draga moja, ja mislim da je tvojega tate ki naila na najdivniju stvar to je ikada bila otkad je pleme Tegumaije-vo stalo upotrebljavati za iljak na ostvama ku-kove zube mjesto kremena. Mislim da smo mi pronali veliku tajnu na svijetu. Kako? upita Taffy, pa i njoj zasinule oi od uzbuenosti. Pokazat u ti, odgovori tata. Kako se kae u tegumajskom jeziku voda? Ja, dakako, a to znai i rijeku - kao to je Wagai-ja rijeka Wagai. A kako veli za lou vodu od koje e te uhvatiti groznica ako je pije - crnu vodu, movar-sku vodu? Jo, razumije se. Sada pazi, upozori je tata. Zamisli kao da si opazila da je ovo nacrtano uz kakvu baru u dabrovoj movari - i on naslika ovo (8). aranov rep i okruglo jaje. Dva glasa smijena! Jo, loa voda, ree Taffy. Razumije se, ne bih pila tu vodu, jer znam, rekao si da je loa. Ali ja ne moram da budem blizu te vode. Mogao bih biti mnogo milja odande i loviti, a ipak... A4pak bi bilo isto kao da stoji tu i veli: ,Od-lazi, Taffy, jer e te uhvatiti groznica.4 Sve je to u aranovu repu i u okruglom jajetu. Oh, tata, moramo to odmah pripovijedati mami! I Taffy zaigra oko njega. 110 Nemoj jo, ree Tegumai, dok jo malo ne uznapredujemo. Da vidimo. Jo je loa voda, ali so je hrana, skuhana na ognju. Nije li tako? - I on naslika ovo (9). Jest. Zmija i jaje, potvrdi Taffy. So znai da je ruak gotov. Kad to vidi naslikano na dr-vetu, zna da ti je vrijeme vratiti se u spilju. Pa i ja. Mudrice moja! pohvali je Tegumai, i to je istina. Ali poekaj asak. Evo jedne neprilike. So znai: doi i ruaj, ali sho znai one motke to na njih vjeamo koe. Gadne stare motke! zgrozi se Taffy. Ne marim pomagati kad se na njih vjeaju teke, vrele, dlakave koe. Da ti nacrta zmiju i jaje, a ja pomislim, to znai ruak, i ja doem iz ume i ra-zaberem, to znai da moram pomagati mami da vjea koe na motke - to bih ja uinila? Ozlovoljila bi se. A i mama. Moramo nainiti novu sliku za sho. Moramo nacrtati riovku koja sike sh-sh, pa emo se igrati da glatka zmija sike samo 55. Ne znam sigurno kako bih naslikala pjege, prigovori Taffy. A da se uri, moda bi ih zaboravio, pa bih ja mislila da je so, a ono je sho, i onda bi me mama ipak zgrabila. Neu! Ja mislim, najbolje je nacrtati one gadne visoke motke onakve kakve i jesu, pa da budemo sasvim sigurni, metnut emo ih odmah iza ljutice. Gledaj! I ona nacrta ovo (10). 111 To je moda i najsigurnije. To svakako nalikuje na nae motke, potvrdi tata smijui se.

Sada u ja izgovoriti nov glas, da bude u njem zmijin glas i znak od motaka. Rei u shi. To na tegumajskom jeziku znai ostve. I on se nasmija. Nemoj mi se podrugivati, ree Taffy, mislei na svoj slikoviti list i na mulj u tuinevoj kosi. Nacrtaj ti! Zar neemo sada nacrtati dabrove ili bregove? upita tatica. Naslikat u ravnu crtu, moje ostve. I on naslika ovo (11). Ni mama se ne bi po ovom zabunila da su mene ubili. Nemoj, tata, molim te, to je meni nemilo. Ded izusti jo nekoliko glasova. Krasno napre-dujemo. Hm! proguna Tegumai gledajui uvis. Rei emo shu. To znai oblak. Taffy nacrta zmiju i motku pa zastade. Moramo nacrtati novu sliku za glas na kraju? Shu-shu-u-u-u! izgovori tata. Ta to je ba nalik na glas za okruglo jaje, samo tanje. Recimo onda da smo nacrtali tanko jaje, i zamislimo daje to aba koja ve godine i godine nita nije jela. 112 Ne! usprotivi se tata, Ako to brzo nacrtamo, mogli bismo se zabuniti i pomisliti da je okruglo jaje. Shu-shu-shu! Rei u ti to emo uiniti. Probuit emo na vrhu okruglog jajeta rupu, da pokaemo kako glas u izlazi sasvim tanak - uuu-uu-uu-. Evo tako. I on naslika ovo (12). Oh, divno! Mnogo bolje nego tanka aba. Nastavi! zamoli Taffy radei njegovim kuko-vim zubom. Tata nastavi da slika, a ruka mu dre od uz-buenosti. Crta, dakle, dok nije nacrtao ovo (13). Nemoj gledati u list, Taffy! ree on. Ded hoe li pogoditi to to znai u tegumajskom jeziku. Ako zna, pronali smo mi tajnu. Zmija - motka - razbijeno jaje - aranov rep i aranova usta, sricala Taffy. Shu-ja. Oblak-voda (kia). Ba u taj mah kanula joj kap na ruku, jer dan bijae oblaan. Gle, tata, promie kia. Jesi li mi to htio rei? Dakako, potvrdi tata, a rekao sam ti to bez ijedne rijei - nije li tako? 113 Ja bih to, mislim, razabrala za jedan asak, ali po onoj kaplji znala sam sasvim sigurno. Sada u se toga vazda sjeati. Shu-ja znai kiu ili: pada kia. Evo, tata! Ona ustade i zaigra oko njega. Zamisli da si otiao dok se ja jo nisam probudila, pa da si nacrtao na zadimljenom zidu shu-ja - znala bih da e kia, pa bih uzela svoju dabrovu kapu. Al bi se mama iznenadila! Tegumai ustade i zaigra. (U ono doba nisu tate pazili na takve stvari.) Jote kako, jote kako! ree on. Zamisli, da nee jako padati kia i da sie na rijeku - to bih ti onda naslikao? Reci te rijei najprije u tegumajskom jeziku. Shu-ja-las, ja maru. (Voda iz oblaka prestaje, doi na rijeku.) Koliki novi glasovi! I ne znam kako emo ih nacrtati. Ali ja znam, ali ja znam! preuzme Tegumai. Samo pazi asak, Taffy, a onda dosta za danas. Shu-ja nacrtali smo kako valja, ali je taj las muka. La-la-la i on zamahnu ku