kabare borisa dežulovića i predraga lucića u ljubljani

4
- Peščanik - http://pescanik.net - Kliknite ovde za štampanje. Kabare Borisa Dežulovića i Predraga Lucića u Ljubljani Svetlana Slapšak - 06/03/2014 Nekadašnji novinari legendarnog splitskog Feral Tribjuna već nekih šest godina posle gušenja časopisa i dalje nose stil, poruku i moć medija koji je obeležio ratni i posleratni period u celom regionu. Danas pišu u časopisima i na portalima posvuda, na oštrici su samo dobili. I reklo bi se da danas imaju još veću publiku, u raznim oblicima međusobne nesistematične saradnje. Fantom Feral Tribjuna je živ i zdrav, vlasti koja ga je ukidala nema više, ima samo još “strukturnih” osobina vlasti, svih vlasti u regionu – a boga mi i šire – koje ne podnose duhovitost, ali su beskonačno i progresivno smešne. Dežulović i Lucić su pravilno ocenili da samo objavljenim tekstovima ne mogu da kažu sve što bi želeli svim vlastima. Zato su se odlučili za mešani performativni žanr koji postoji na svim univerzitetima sveta (sem možda u Severnoj Koreji), u intimnosti kuća kada je napolju opasno, i uopšte kada se mora očuvati razum pred nasiljem i glupošću. Taj žanr je nužno usmen, pomešan sa pesmom, i duboko srođen sa usmenom tradicijom regiona. Poziva se na kolektivno sećanje (dakle na prošlu glupost), tako da se nikako ne može pobeći u zaglupljjuću nostalgiju. Publika mora biti obaveštena o ismevanoj prošlosti, odnosno generacijski tako srođena da i stariji i mlađi “kopčaju” o čemu se zapravo peva i govori. Na ljubljanskoj predstavi u Staroj Elektrani je upravo to bio vidljiv problem za neke mlađe – nisu odmah dekodirali štosove, dok su se stariji previjali od smeha.

Upload: bethany-palmer

Post on 08-Nov-2015

217 views

Category:

Documents


4 download

DESCRIPTION

Kabare Borisa Dežulovića i Predraga Lucića u Ljubljani

TRANSCRIPT

- Peanik - http://pescanik

- Peanik - http://pescanik.net -

Kliknite ovde za tampanje.

Kabare Borisa Deulovia i Predraga Lucia u Ljubljani

Svetlana Slapak - 06/03/2014

Nekadanji novinari legendarnog splitskog Feral Tribjuna ve nekih est godina posle guenja asopisa i dalje nose stil, poruku i mo medija koji je obeleio ratni i posleratni period u celom regionu. Danas piu u asopisima i na portalima posvuda, na otrici su samo dobili. I reklo bi se da danas imaju jo veu publiku, u raznim oblicima meusobne nesistematine saradnje. Fantom Feral Tribjuna je iv i zdrav, vlasti koja ga je ukidala nema vie, ima samo jo strukturnih osobina vlasti, svih vlasti u regionu a boga mi i ire koje ne podnose duhovitost, ali su beskonano i progresivno smene.

Deulovi i Luci su pravilno ocenili da samo objavljenim tekstovima ne mogu da kau sve to bi eleli svim vlastima. Zato su se odluili za meani performativni anr koji postoji na svim univerzitetima sveta (sem moda u Severnoj Koreji), u intimnosti kua kada je napolju opasno, i uopte kada se mora ouvati razum pred nasiljem i glupou. Taj anr je nuno usmen, pomean sa pesmom, i duboko sroen sa usmenom tradicijom regiona. Poziva se na kolektivno seanje (dakle na prolu glupost), tako da se nikako ne moe pobei u zaglupljjuu nostalgiju. Publika mora biti obavetena o ismevanoj prolosti, odnosno generacijski tako sroena da i stariji i mlai kopaju o emu se zapravo peva i govori. Na ljubljanskoj predstavi u Staroj Elektrani je upravo to bio vidljiv problem za neke mlae nisu odmah dekodirali tosove, dok su se stariji previjali od smeha.

Kabare Deulovia i Lucia, koji je ovoga puta nastupio sa tematskim blokom Melodije sela i Brisela, pozvao je Srpski kulturni centar Danilo Ki is Ljubljane, da obelei ovogodinji roendan Danila Kia (22.februara), koji bi danas imao samo 79 godina. Objanjenje je kristalno jasno: Kiu su parodija, ironija, sarkazam i ismejavanje bili veoma bliski i u pisanju i u svakodnevici, voleo je usmene vetine, duhovitost, parodiju i cenio je duboko zavitlavanje sa svim i svaim.

Dignitet ovoga anra ne dozvoljava bilo kakve vrste forme, uvebanost i preciznost. Improvizacija je kljuna, to je najjai dokaz talenta i vetine. Lepota izvoenja mogla bi samo pokvariti napon predstave. Tako i sama dva izvoaa otelotvoruju anr ve time to nemaju ni mnogo sluha a ni naroito lepe glasove. Oni pevuckaju, uz vino i u Ljubljani bez zakonom zabranjenih cigareta, a na publici je da prepozna. Osnovni postupak je dakle jednostavan: na opte prepoznatljive melodije pevaju se drugi tekstovi. Dobar primer je zavrna taka: na tekst nekadanje jugoslovenske himne Hej Sloveni! peva se tekst Hej kreteni! Ostavljam mati italaca i dostupnosti You tube-a da dopune. Postupak vue psiholoki tretman, koji publici (ustajanje i pevanje obavezno) daje na znanje da smo svi bili kreteni to smo tu zemlju izgubili, i da je to bilo moguno samo i upravo zato to smo bili kreteni. Slinih primera je toliko da ine semantiku osnovu anra. No sem pastia sa paradoksom i parodije sa grubim pokazateljem originala, u kabareu Deulovia i Lucia je mnogo finih nijansi, prelaza koji bude pred- ili post-revolucionarnu melanholiju: za razliku od nostalgije, ona kad-tad krepi ili zapoinje akciju. U toj mrei asocijacija, reminescencija, podvala sa glavnim znaenjem, razbijanja stereotipa za koje nismo ni znali da su nam se zavukli pod kou, tvrdih i glupih normalnosti svih vrsta, potrebno je biti izvrsno pripremljen, da ne kaem istreniran za kabare. Treba naime razumeti svaku od uvrnutosti od poetka do kraja. Primera radi, koliko se starijih uopte sea patetinih izjava Tereze Kesovije sa poetka rata, da bi im bila smena emotivna vrludanja izvesne Tereze Skadarlije, viene i honorisane diljem svih delova neijeg okruenja? Koliko se ljudi u publici sea pop-kulturnog jugoslovenskog fenomena zvanog Lokice, i koliko njih je u stanju da prepozna hrvatsku skraenicu za matini broj? Razumevanje publike meri se po sporadinim ispadima smejanja: matoriji se grohou, pite i uopte putaju zvuke umirueg galeba, dok mlai veinom reaguju umerenim, elegantnim smehom.

Koji je istorijski izvor kabarea Deulovia i Lucia? Pomenula sam na poetku univerzitete, ne bez smisla usamljene, umesto logine ire liste, koja bi ukljuivala kafane, uline uglove, parkove, dvorita leti, kuhinje zimi, itd. Na univerzitetima je naime, u bilo kojem drutvu i u bilo koje doba u kojima su univerziteti postojali, postojao i obiaj izrugivanja svetu od strane drutveno nemone, ali superiorne pameti. Na pariskoj Sorboni su u Srednjem veku zabranili pominjanje Bogorodiinog imena, jer se suvie upotrebljavalo za ale i psovke. Kada su univerziteti poeli zadobivati potporu i simpatije drava, posebno u doba kada su kljuno mogli doprineti razvoju evropskih kolonijalizma, ovaj interni humor bio je upotrebljavan protiv same institucionalizacije univerziteta i njihovog pretvaranja u instrumente vlasti i vladajue ideologije: prelazak iz vlasti crkve u vlast kraljeva, parlamenata i administracije uopte je ponekad bio prilino traumatian, jer crkvene cenzure su ponekad sasvim uporedive sa dananjim idejama neukih o upotrebljivosti nauke i znanja. Moda nikad ranije nismo bili svedoci tako ogoljene navale gluposti koja podriva same temelje univerzitetskog zdanjaNo, upravo su univerzitetski ljudi i prostori i u najgorim okolnostima dozvoljavali zdravo zafrkavanje i potkopavanje sveoptih istina i metoda za njihovo uvravanjae u ljudskim glavama. Posle cvetanja ovakve kulture u drugoj polovini dvadesetog veka, posebno u ezdesetim i sedamdesetim, dobar deo potrebe da se kae neto drugo pretopio se u alternativnu kulturu i u koketiranje sa uspehom i komercijalom. No potreba zafrkavanja bez potovanja estetikih programa bilo koje vrste je ostala, zato to pripada mnogo vrem kulturnom kompleksu. On povezuje srednjevekovnu studentariju sa Deuloviem i Luciem i urbanim ivotom, gde je zapravo jedino mogu kao evropski karneval. Upisan u osnovno politiko delovanje antikog sveta, podjednako vaan u atinskoj demokratiji i u drugim, manje ljudskim sistemima, dozvoljen i drutveno upisan u crkvenu vlast i kalendare, karneval je moda najubedljiviji dokaz demokratskog kontinuiteta Evrope. Naalost, potpuno nepriznat u uzvienim i neopisivo dosadnim evropskim konstitutivnim dokumentima, neprihvatljiv u parlamentarnoj svakodnevici, pretvoren u artikl prodaje kostima koji bi trebalo da nas razvesele, a naroito sirotu deicu, sterilizovan kao folklorni spomenik, karneval je izgubio neposrednu vezu sa potrebom koja ga je rodila. Savremeni svet je sauvao veoma malo realnih mogunosti da sebe ismejava. Zato su ovakva karnevalska ostrvca neophodna. Karneval je lukav: Mihailu Bahtinu bilo je dovoljno da ga nauno istrauje, da formulie teoriju o smejakoj kulturi koja je nala propusnost u izuzetno tekim uslovima cenzure. Njegov primer pokazuje da je i ozbiljno bavljenje smehom oslobaajue. Seate li se lude epizode ranog Cirkusa Montija Pajtona, u kojoj Englezi otkrivaju ubistvenu alu, prevode je re po re, pri emu prevodilac koji je povezao dve rei teko oboli, i zatim je poalju Nemcima, koji doslovce umiru od smeha? No, Deulovi i Luci su doli opasno blizu formule. ekamo nastavak, jer nam je dosta ovakvog ivota.

Peanik.net, 06.03.2014.

Kliknite ovde za tampanje.

Copyright 2011 Peanik. All rights reserved.