izvod iz kriviîh prijava optu@enih za ratne zloîne … · izvod iz krivi~nih prijava optuènih za...

IZVOD IZ KRIVI^IH PRIJAVA OPTU@ENIH ZA RATNE ZLO^INE

U BiH 1992-1995. - 1 -

Izvod iz krivi~nih prijava optuènih za ratne zlo~ine u BiH 1992-1995. - 1

2

IZVOD IZ KRIVIÎH PRIJAVA OPTU@ENIH ZA RATNE ZLOÎNE U BiH 1992-1995. - 1 Izdava~: Dokumentacioni centar Republike Srpske za istraìvawe ratnih zlo~ina Za izdava~a: Dr Pejo \ura{inovi}, direktor Priprema za {tamu: Janko Velimirovi} [tamparija: "Grafid" Bawa Luka

Dokumentacioni centar je osnovan u ciqu prikupqawa podataka o vr{ewu zlo~ina protiv ~ovje~nosti i me|unarodnog ratnog prava za vrijeme unutra{wih oruànih sukoba i gra|anskog rata na podru~ju Republike srpske i Federacije Bosne i Hercegovine

Web page: http://www. dcrs.org e-mail: [email protected]


3

REPUBLIKA SRPSKA V L A D A

DOKUMENTACIONI CENTAR BAWA LUKA

IZVOD IZ KRIVI^IH PRIJAVA

PROTIV OPTU@ENIH ZA RATNE ZLO^INE U BiH

1992-1995. - 1 -

Bawa Luka, januar 2002.


4


5

Sadràj:

Predgovor...............................................................................................................................................7

Azbu~ni spisak lica optuènih za ratne zlo~ine u BiH 1992-1995. (izvodi iz krivi~nih prijava)..............................................................................................................................37

PRILOG

Zakon o saradwi Republike Srpske sa Me|unarodnim krivi~nim sudom u Hagu ...................482

Obrazloèwe Zakona .......................................................................................................................486


6


7

P R E D G O V O R

Na prvi pogled se ~ini da kwizi koja nosi naslov "Izvod iz krivi~nih prijava optuènih za ratne zlo~ine u Bosni i Hercegovini 1992-1995" i nije potreban nikakav predgovor. Radi se o izvodima iz zaista velikog broja krivi~nih prijava za ove zlo~ine1, koje su na{i organi podnijeli opet na{im organima, u skladu sa na{im procesnim zakonom. Naime, iznesena je sukcesivno glavna sadrìna svake od tih prijava, a svaka se odnosi na (konkretno) odre|enog u~inioca i odre|eno krivi~no djelo. Sve je to sistematizovano iskqu~ivo po azbu~nom "mjestu" prezimena u~inioca krivi~nog djela. Drugi mogu}i, i smije se re}i plodotvroniji kriterijumi (priroda krivi~nog djela, osobeno mjesto izvr{ewa ili osobeni istorijski poddoga|aj kome pripada i sl.) nisu ovdje upotrijebqeni. U stvari, ovi drugi kriterijumi podrazumijevaju daqwe i virtuelno raznovrsne sinteti~ke zahvate i obrade razli~itih nivoa i usmjerewa. Sve to pokazuje da kwiga ozna~ava primarnu fazu u "prikupqawu podataka" o ovim zlo~inima - fazu 1 Moderne kriminalno politi~ke koncepcije uzimaju da postoje dvije osnovne pretpostavke za uspje{nu borbu protiv kriminaliteta, {to mutatis mutandis vrijedi i za me|unarodni kriminalitet i to: ova borba mora imati i preventivni i represivni karakter i, drugo, ova borba mora biti organizovana na {irokoj dru{tvenoj osnovi. Jedna od konsekvenci ovih op{tih stavova na krivi~noprocesnom pravu jeste ustanovqewe jedne, moèmo re}i, op{te du`nosti da se nadle`nim organima prijavi krivi~no djelo (i u~inilac), bez obzira kako se saznalo za djelo i koga poga|aju posqedice djela. Ovakvu du`nost imaju ne samo dràvni organi i uop{te dru{tvene asocijacije bilo kog tipa priznatog pravnim poretkom, ve} i gra|ani (uz neke, ipak, jako uske ograde). Ovo rje{ewe je takore}i op{teprihva}eno, a razumije se usvojila ga je i na{a krivi~na procedura. Po na{em procesnom zakonu krivi~na prijava se in fine mora podnijeti nadle`nom javnom tuìocu koji povodom we moè donijeti ~etiri vrste “odluka”: odbaciti prijavu; traìti wenu boqu provjeru; staviti zahtjev za sprovo|ewe istrage istra`nom sudiji nadle`nog suda; podignuti tzv. neposrednu optu`nicu. [ta zna~e termini “osnovi sumwe”, “osnovana sumwa” i “potpuna izvjesnost” da je krivi~no djelo u~iweno koji zapravo “opisuju” vrijednosne temeqe i ovih tuìla~kih odluka i odgovaraju}ih odluka suda kad dolaze u obzir, govori}e se kasnije - kad bude rije~i o zna~ewu termina “postojawe predmeta prima facie”, {to je potrebno za potvrdu optu`nice koji podiè tuìlac Ha{kog krivi~nog tribunala (po ~lanu 19. stav 1. Statuta Tribunala).


8

koja se ne moè presko~iti i ~ime Dokumentacioni centar mora ponajprije da se bavi. Toj ~isto faktografsko-skupqa~koj preokupaciji i odgovaraju}em dometu kwige, lako se mogu uputiti jo{ i prigovori nepotpunosti i osobene jednostranosti, ali tu i jeste Dokumentacioni centar - da se daqe bavi ovim poslom2. Treba se pri tom podsjetiti da je ova primarna faza prikupqawa podataka u pravilu najteà. Jer ~iwenice, ti djeli}i stvarnosti i wihove uzro~no-posqedi~ne veze, gotovo se uvijek utvr|uju "u znoju lica svog", a tek iza toga dolazi mu~ni posao wihovog slagawa u mozaik ve}ih i sve ve}ih cjelina, traèwe wihovog "porijekla" i smisla u okviru ovih cjelina i td. Potreba za ovim, po logici stvari, kasnijim obradama i vi{im spoznajama istog materijala, nikako ne potkopava tezu da ba{ ova primarna faza "prikupqawa" podrazumijeva veoma obiman anga`man. Zbog toga su i Dokumentacioni centar i oni koji su prije wega radili, zasluìli sve pohvale {to su ovaj va`ni posao obavili.

Sam sadràj kwige je, dakle, takav da tu neposredno i, s jedne ta~ke gledi{ta, savr{eno jasno "govore" same ~iwenice koje struktuiraju predmetne zlo~ine, ali to nikako ne iskqu~uje potrebu daqih tuma~ewa, budu}i da se uvidi u istu ovu materiju ovime ne mogu okon~ati. Rije~ je ipak o malom ~iweni~nom dijelu koji pripada jednom spektakularno obimnom materijalu, raznorodnom (istorijskom, potili~kom, pravnom i td), ali usko povezanom, s tim da i taj materijal vapi za obja{wewem. Ni jedan dio, a tako je i sa ovim "dijelom", ne moè se sasvim razumijeti bez razja{wewa cjeline kojoj pripada. To zna~i da je za porijeklom i smislom ~iwenica, iznijetih u kwizi, mogu}e tragati i u ovom {irokom problematskom krugu, koji podrazumijeva wihov naj{iri dru{tvenoistorijski kontekst, i u uìm krugovima, zamislivim unutar wega - uz rizike koje nosi u sebi svako parcijalno i nekompleksno gledawe, {to je stvar izbora onoga koji traga.

Predgovor pristupa ~iweni~nom materijalu iznijetom u kwizi ba{ ovim rizi~nim putem - parcijalim ili nekompleksnim. Namijewen je da otvori ~isto pravne uvide u ovaj materijal, gdje god je mogu}e odvojiti pravo od dru{tvene stvarnosti iz koje dolazi i kojoj se potom ponovo vra}a svojim osobenim aplikativnim trasama. Ali i ovaj jako redukovani predmet (aspekt) razmatrawa mora daqe da se redukuje na elementarne pravne uvide, jer detaqne i potpune pravne analize mogle bi da nadma{e obim same kwige. Uprkos svim tim redukcijama potreban je ipak prili~an prostor, mo`da neprimjeren predgovorima - da se udovoqi ovoj osnovnoj namjeni. To uslovqavaju slijede}e konstatacije.

Prvo, kwiga iznosi podatke o velikom broju zlo~ina bez ikakve pravne artikulacije. Drugo, kwiga govori o zlo~inima za koje su podne{ene kriv~ne prijave, {to implicira vjerovatnost krivi~inih procedura pred nadle`nim sudovima. Tre}e, kwiga ne moè biti namijewena samo tzv. istorijskom pam}ewu, ve} treba da sluì jednoj aktuelnoj svrsi, koju moè da izrazi pitawe na koji na~in i pod kojim uslovima se vinovnici ovih zlo~ina mogu izvesti 2 Sude}i po nacrtu nove “Uredbe o djelatnosti Dokumentacionog centra...” postoji namjera da se preciziraju, prije svega “status”, a potom i djelatnosti ovog Centra - sa jasnom tendencijom da Centar istraùje i pravna pitawa. Nije ovdje rije~ o tome da se Centar bavi pravom kao takvim. To je specifi~no bavqewe pravom, koje se sastoji u tome da se otvore pravni uvidi u svekoliki ~iweni~ki materijal koji on prikupqa, pri ~emu se pravna pitawa samo postavqaju i analiziraju, a ne rje{avaju (moè ih “rije{iti” samo sud ili neko drugo kompetentno tijelo).


9

pred lice pravde i uop{te {ta se u ovom pogledu moè u~initi. U ovom posqedwem i jeste teì{te ovog predgovora. U opsegu koji mu je mogu} on daje elementarna, u prvom redu, materijalnopravna, a i procesno pravna obja{wewa ovih zlo~ina - onoliko koliko za ova posqedwa preostane prostora. Sistem ovog izlagawa izgra|en je na ovim postavkama. Prvo, ovdje je rije~ o tzv. zlo~inima me|unarodnog prava, a ne samo o tzv. ratnim zlo~inima, koji su samo jedna od wihovih podrvsti3. Drugo, u sada{woj situaciji, o jednoj grupi ovih zlo~ina paralelno su nadle`ni da sude i doma}i sudovi i me|unarodni krivi~ni sud, osnovan Rezoluciojm Savjeta bezbjednosti UN broj 827 (1993) od 25. maja 1993. godine, ~iji puni slu`beni naziv glasi "Me|unarodni tribunal za progon osoba koje su odgovorne za te{ke povrede me|unarodnog humanitarnog prava na podru~ju prethodne Jugoslavije izme|u 1. januara 1991, godine i dana koji }e Savjet bezbijednosti odrediti nakon ponovne uspostave mira". Ovaj me|unarodni sud se popularno zove "Ha{ki krivi~ni tribunal", on }e daqe biti tako ozna~avan ili jo{ kra}e "Tribunal"4. Zbog razloga koji su jasni od izuzetnog je zna~aja ba{ ova grupa zlo~ina, o kojima moè da sudi Tribunal (i gdje se wegova nadle`nost ukr{ta sa nadle`no{}u doma}ih sudova). Sada bi namjena ovog predgovora mogla daqe da se precizira time da }e se glavna obja{wewa odnositi na ovu grupu zlo~ina. Ovdje se ne radi samo o ukr{tawu Tribunala i doma}ih sudova, ve} se ukr{taju i me|unarodno krivi~no pravo, koje primjewuje Tribunal i doma}e krivi~no pravo, {to iziskuje uporedno pravne analize ova dva krivi~no pravna sistema. Sve, dakle, govori da daqwe analize treba da se usmjere, {to je mogu}e vi{e, na fenomen Tribunala. Analize se tu mogu i okon~ati, ako se ovaj fenomen razmotri u svom totuumu. Ova razmatrawa mogu biti od koristi za budu}i rad Dokumentacionog centra, ba{ u 3 Tradicionalna trodeoba ka`wivih dijela na zlo~ine prestupe i istupe (prekr{aje) pripada ipak nacionalnim krivi~nim zakonima i nije od zna~aja za bilo kakvu diobu tzv. me|unarodnih krivi~nih dijela. Prema kriterijima, na kojima se temeqi pomenuta trodeoba, sva me|unarodna krivi~na djela pripadaju kategoriji zlo~ina. Ali ovim me|unarodnim krivi~nim djelima, kako se kasnije biti jasno pokazano, nikako ne odgovara op{ti naslov “ratni zlo~ini”. Na primjer, [erif Basijuni, priznati stru~wak za me|unarodno krivi~no pravo na jednom mjestu nabraja 22 krivi~na djela koja imaju karakter me|unarodnih. Ha{ki krivi~ni tribunal je nadleàn da sudi samo za 4 vrste ovih krivi~nih dijela, a jedno od wih eo ipso ne spada u ratne zlo~ine (genocid). Ratni zlo~ini su o~igledno samo jedna vrsta me|unardonih krivi~nih djela. U preambuli Konvencije o spre~avawu i ka`wavawu zlo~ina genocida iz 1948. godine, genocid se vidi kao jedan od “zlo~ina me|unarodnog prava”. zapravo tako je genocid pravilno kvalifikovala Rezolucija Generalne skup{tine UN 96 (I) od 11. decembra 1946. godine. U samom slu`benom nazivu Ha{kog krivi~nog tribunala, nudi se jedan novi: “te{ka kr{ewa humanitarnog prava”. Mada moè sve ovo da se svede na terminolo{ki spor, ~ini se da me|unarodnim krivi~nim djelima najboqe odgovara op{ti naziv “Zlo~ini me|unarodnog prava” 4 Ve} u rezoluciji Savjeta bezbijednosti br. 827 (1993) uoptrijebqen je naziv “Internacional Tribunal”, a zatim u Statutu Tribunala i svim daqim aktima. Zbog toga ovaj sud treba zvati “Tribunal” a ne “sud”. Wjegova unutra{wa organizacija je takva (sudska vije}a,, tuìlac i registar - koji opsluùje i sudska vije}a i ured tuìoca) da on ne sudi samo, ve} se u jednom wegovom sastavnom dijelu vode istrage i podiù optu`nice, {to zna~i da mu i ne odgovara naziv “sud”. Naziv Tribunal je, izgleda, uzet iz francuske pravne tradicije po kojoj su sudska tijela u krivi~nim stvarima locirana u istom objektu i obuhvataju kako sude}a tijela (cour), tako i ured javnog tuìoca (procureur de la Repubilque). U starom Rimu tribunalom se prvobitno nazivalo uzvi{eno mjesto na rimskom Forumu na kome je sjedio pretor i sudio, a kasnije ova rije~ ozna~ava, ne samo “sudsku stolicu”, ve} i sudski kolegijum.


10

poslu prikupqawa ~iwenica5. U skladu sa iznijetim daqa obja{wewa bi}e stavqena pod nekoliko naslova i podnaslova. Blià obja{wewa nekog pojma, uzgredne sugestije i sli~no, bi}e ba~ene u fusnote.

IDEJA ME\UNARODNOG KRIVI^NOG SUDA

(a) Dva smisla pojma "me|unarodno kriv~no pravo"

Nema sumwe da je Ha{ki krivi~ni Tribunal nastao u okviru ideje o obrazovawu

me|unarodnog krivi~nog suda i napora da se ona realizuje. Ta ideja nema ni tako dugu, ni tako uspje{nu istoriju. Ni nastanak, ni razvoj ni poku{aj efektuirawa ove ideje, ne mogu se odvojiti od nastanka i razvoja tzv. me|unarodnog krivi~nog prava. Razumije se ni razvoj me|unarodnog krivi~nog prava nije mogu}e razumjeti bez uvida u "istorijske" modele odnosa izme|u dràva. Ono {to je oblikovalo i preoblikovalo ove odnose, koji u prvom redu imaju politi~ki karakter - oblikovalo je i preoblikovalo i to {to podrazumijevamo pod pojmaom me|unarodno kriv~no pravo. O svemu tome pa naàlost i o razvoju me|unarodnog krivi~nog prava ovdje mogu da se daju najkra}i iskazi6. I pri tome treba teìti naoko pojednastavqenim iskazima, sposobnim da pokaù okosnice problema. Sada ve} prili~no opse`na literatura7, pojam me|unarodnog krivi~nog prava uzima u dva osnovna, me|usobno razli~ita smisla. Prvi je i istorijski "prvi" (i mnogo {iri): ovdje je rije~ o krivi~nom pravu koje je samo po karakteru prvobitnog izvora "me|unarodno" (u prvom redu ovi izvori su me|unarodni ugovori), jer se zatim mora preweti u nacionalne krivi~ne zakone i primjeniti in fine kao nacionalno krivi~no pravo, {to zna~i, da ovdje i nije u pitawu me|unarodno krivi~no pravo, u pravom smislu te rije~i, ve} specifi~no nastalo nacionalno krivi~no pravo. Drugi smisao ovog pojma konstitui{e krivi~no pravo kao me|unarodno u punom smislu te rije~i. Tu je zaista rije~ o nadnacionalnom krivi~nom pravu i po 5 Ova razmatranaja mogu imati namjeru da budu ~isto pravna, ali ne moè im po}i za rukom da nikad ne napuste podru~je prava, {to diktira neraskidiva veza izme|u prava i ~iwenica. Starorimska sentencija “reci mi ~iwenice, pa }u ti re}i pravo” lijepo obja{wava karakter te veze. Osim ovog eksplicitnog zna~ewa, lako je otkriti i weno iplicitno, jednako jasno, zna~ewe: onaj koji traì da mu se kaù ~iwenice treba istovremeno treba istovremeno da nazna~i koja ga vrsta ~inewice interesuje sa stanovi{ta prava. To }e uvijek biti tzv. pravnorelevantne ~iwenice (kod nas se zovu “odlu~ne”, negdje drugdje “glavne” i td.), a to su ~iwenice na koje se neposredno primjewuje pravo. Zatim se otvara interes za ~esto ~itavim “{umama” ~iwenica drugih kategiorija, koje su u funkciji dokazivawa pravnorelevantnih, kao {to su “~iwenice indicije” “kontrolne ~iwenice” i sl. Poznavawe prava treba dakle da prethodi poslovima prikupqawa ~iwenica od zna~aja za wegovu primjenu. S ovim u vezi, Dokumentacionom cetru bi bila od koristi jedna posebna, komparativna studija o tome koje se ~iwenice utvr|uju i kako se utvr|uju (u kakvim procesnim formama) u procedurama koje vodi Ha{ki krivi~ni tribunal, i s druge strane, u procedurama koje vode doma}i sudovi. 6 “Najkra}i iskazi” nisu primjereni materiji od ovako krupnog zna~aja. I ovdje bi bila neophodna jedna posebna i mnogo opse`nija studija. 7 Trebalo bi napraviti popis najva`nije literature koja se bavi ovim pitawem (na razne na~ine i u razli~ite svrhe) i wom bi trebalo, zavisno od mogu}nosti, popuwavati biblioteku Dokumentacionog centra.


11

izvorima i po sveukupnim aplikativnim mehanizmima, ukqu~uju}i i me|unarodni sud koji bi primjewivao to pravo i bio sposoban da obezbjedi izvr{ewe svojih odluka. Danas su se takore}i prenapregnula nastojawa da se stvori jedno takvo pravo i to na univerzalnoj osnovi8. U stvari ovaj drugi model me|unarodnog krivi~nog prava ima potrebu da se iznutra sistematizuje i odredi predmete svoje regulative. Zbog su{tinske podudarnosti materije, na ovaj model na~elno se mogu (u stvari moraju) "preslikati" nacionalni krivi~no-pravi sistemi. A to bi nalagalo ovom modelu da stvori "kodekse" me|unarodnog materijalnog, procesnog i izvr{nog krivi~nog prava i da odgovaraju}im aktom, ustanovi me|unarodni krivi~ni sud i uredi wegovo unutra{we ustrojstvo i na~in rada i sli~no.9 Svaki prikaz etapa u razvoju me|unarodnog krivi~nog prava, nu`no prikazuje glavne odlike ova dva wegova "istorijska" modela.

8 Do nedavno su teoreti~ari krivi~nog prava (vjerovatno zagledani u vi{edecenijske bezuspje{ne poku{aje ili ~ak totalna apstinirawa kodifikacije me|unarodnog krivi~nog prava i ustanovqewa me|unarodnog krivi~nog suda) mnogo ve}e {anse davali krivi~nom pravu koje bi vaìlo za neke uè zajednice dràva, negoli univerzalnom (me|unarodnom) krivi~nom pravu. Treba sa~ekati da se okon~a ovaj “univerzalisti~ki” prodor i vidjeti kako }e se okon~ati. Jer izgledi za “regionalno” krivi~no pravo, pogotovo “regionalne” krivi~ne sudove, koji bi imali tako|e me|unarodno zna~ewe, mada uè, nisu prestali. Zavisi}e to od daqeg razvoja me|unarodnih politi~kih odnosa, ali ratio “regionalnog” krivi~nog prava nalazi potvrdu ne samo u logici stvari, ve} i u ~iwenici da su poslije drugog svjetskog rata nastala brojna regionalna povezivawa dràva na politi~koj, vojnoj, ekonomskoj itd. osnovi, i da je, paralelno nastalo, dodu{e u drugim pravnim oblastima, jedno regionalno - me|unarodno pravo i sve to sa odgovaraju}om institucionalnom strukturom. 9 Nije rije~ ni o kakvom formalnom, pa ni sadràjnom preslikavawu (u striktnom smislu, ovo posqedwe nije ni mogu}e) U tradiciji evropskog krivi~nog zakonodavstva (gdje spada i na{e) da ima posebne zakone kojima ure|uje tzv. materijalno krivi~no pravo i procesno krivi~no pravo. Krivi~ni zakoni (kodeksi), koji utvr|uju materijalno krivi~no pravo, dijele se na “op{ti” i na “posebni dio”. I ova podjela ima dugu tradiciju: prvi put je izvr{ena u krivi~nom kodeksu Francuske od 1791. godine (wu je uvaìo zatim Napoleonov Code penal iz 1810. godine, pa Bavarski krivi~ni zakonik iz 1813. godine, a ova dva krivi~na kodeksa izvr{ila su veliki uticaj na krivi~ni zakon drugih evropskih zemaqa, koji su kasnije doneseni), a postoji i sada. Zbog razli~ite funkcije, norme op{teg i posebnog su bitno razli~itog karaktera. Op{ti dio ure|uje osnovne op{te institute krivi~nog prava (tu su dva centralna instituta: krivi~no djelo i krivi~na sankcija) i rje{ava materijalnopravna pitawa koja se postavqaju povodom izvr{ewa svakog krivi~nog djela. Posebni dio sadrì pak opise pojedinih krivi~nih djela, koja su sistematizovana u vi{e grupa po odre|enim kriterijumima (uglavnom po tzv. grupnom za{titnom objektu) i propisuje kazne za svako od tih djela. U jednoj istorijskoj retrospektivi vidi se ~iwenica da su propisi o izv{ewu krivi~nih sankcija doskora bili sastavni dijelovi materijalnog i procesnog krivi~nog prava. Tek u novije vrijeme ovi se propisi kodifikuju u posebnom zakonu i tako nastaje posebno krivi~no izvr{no pravo. (ova podjela na materijalno, procesno i izvr{no krivi~no pravo ni do danas nije nigdje konsekventno sprovedena, jer i sada postoje “mije{awa” ove tri pravne oblasti maweg obima, ali samo u formalnom smislu rije~i - jer pomije{ati sam karakter normi, koji je ozna~en terminima “materijalni”, “procesni” i “izvr{ni”, ipak nije mogu}e). Na ovo se nadovezuje ~etvrta pravna oblast gdje se ustanovquju sudovi, rje{avaju pitawa wihove organizacije, unutra{weg funkcionisawa, statusa u svekolikoj organizaciji vlasti u dràvi i sli~no, jer wihov osnovni zadatak je da vaè}e krivi~no pravo primjewuju na konkretne slu~ajeve. Ovu “sliku” nacionalnog krivi~nog prava ne moè da izbjegne ni me|unarodno krivi~no pravo drugog modela, ma koliko da mu je “predmet regulative” uì - ono ne mora da prihvati ovu “sliku” u formalnom smislu, ali wenu su{tinu neizbje`no mora da slijedi. Treba ovdje konstatovati jednu ~iwenicu od izuzetnog zna~aja: dva principa su bez sumwe to tzv. nacionalno krivi~no pravo izveli na nivo civilizovanog prava i to princip


12

Principi, takore}i intaktne suverenosti dràva i wihovog jednakog statusa i tretmana u ovom smislu - osnove su na kojima po~iva svekoliko me|unarodno pravo (pogotovo krivi~no) od svog nastanka, negdje polovinom XVII vijeka10, pa moè se re}i najmawe bar do zavr{etka Drugog svjetskog rata. Polazilo se od maksime "kraqevstvo kraqevstvu ne moè propisivati zakone" (regnum regni non prescribit leges). Tako shtva}ena apsolutna suverenost dràva 11 podrazumijevala je, razumije se, "pravo" svake dràve na upotrebu sile u me|unarodnim odnosima, {to je zavisilo iskqu~ivo od wene ocjene vlastitih interesa. To zapravo konceptualno i modelira sveukupne me|unarodne odnose u ~itavom ovom periodu i na kraju diktira onaj prvi model me|unarodnog krivi~nog prava (moèmo ga nazvati i kvazi "me|unarodno") koji paralelno egzistira.

Da bi ova obja{wewa daqe pregledno tekla, vrijeme je da se postavi pitawe ko su tzv. “prvi pokreta~i” nastanka i daqeg razvoja me|unarodnog krivi~nog prava. Moè se na ovo pitawe lako, kratko i savr{eno odgovoriti: àri{ni primum movens ovog prava i stalni pokreta~ wegovog daqeg razvoja i boga}ewa jesu ratovi, kao gotovo permanentna (a, {to se ve} dobro zna i uàsavaju}e destruktivna) pojava i odlika me|unarodnih odnosa u ~itavom ovom periodu. Ali, ako se mora potvrditi da su ratovi karakteristika i perioda poslije Drugog svjetskog rata kada se najavquje i poku{ava da se defini{e i u~vrsti drugi model me|unarodnog krivi~nog prava, onda treba zakqu~iti da su ratovi bitni uzrok i preokupacija i ovog modela. To je ta~no, ali to ne uklawa bitno druga~iji karakter ovog modela. Wegova diferentna razlika je ve} iznesena. Ali ako ono, prolaze}i kroz raznorazne pravnopoliti~ke peripetije, namjerava da se konstitui{e kao istinsko, civilizovano i efikasno me|unarodno zakonitosti (nullum crimen, nulla poena sine lege) i princip individualne i subjektivne odgovornosti. Jedno istinski civilizovano me|unarodno krivi~no pravo moralo bi da usvoji oba ova principa. 10 Kao po~eci me|unarodnog prava uzima se serija ugovora kojima je okon~an tridesetogodi{wi rat tzv. Vestfalskim mirom 1648. godine 11 Govorimo o “suverenom” pravu dràve, o nedodirivom “suverenitetu” pa bi trebalo objasniti {ta ovaj pojam zna~i. Tim pojmom se bavi ustavno pravo, kao najpoliti~kija grana prava, a on je je veoma prisutan i u politi~kim komunikacijama i retorici. Sam termin poti~e od novolatinske rije~i “superanus”, koja zna~i “najvi{i” , (“vrhovni”). Pregled pravnog teorijskog razumijevawa ovog pojma, pokazuje dvije stvari. Prvo, ta razumijevawa su skoro uvijek sna`no inspirisana aktualnom politikom i uop{te politi~kim stawem u dru{tvu. Drugo, sva ta shvatawa idu putevima od shvatawa ovog pojma kao summa potestas tj. najvi{e, neograni~ene i nedjeqive dràvne vlasti, koje je jo{ 1576. godine obrazloìo Boden (“[est kwiga o Republici”), preko raznih realizovawa do wegovog potpunog odbacivawa (L. Digi, @. Birdo, @.F. Ober i dr.) Obr}u se tu pitawa ko je nosilac ove vlasti ako je apsolutna: monarh, narod (nacija), gra|anin, a ako nije apsolutna, izme|u koga se dijeli i sli~no. Ove “bitke” su naro~ito zao{trene u novije vrijeme u teorijama o federalizmu (o sloènoj dràvi). Ta~no je da prebogata literatura o ovom problemu svjedo~i o wegovoj mnogostranosti i velikim unutra{wim komplikacijama. Ali sva ta shvatawa zapravo odslikavaju mu~ni istorijski hod od apsolutnih monarhija do savremenih demokratskih dràva i wihovog ukqu~ivawa u regionalne organizacije (Ujedinejni Narodi), {to po sebi podrazumijeva mawa ili ve}a ograni~ewa nacionalnog suvereniteta. Ovjde treba imati u vidu gledi{te o ja~oj snazi (supremaciji) me|unarodnog prava u odnosu na pravo nacionalne dràve, koje se masovno i izri~ito potvr|uje u ustavima samih tih dràva. Ali treba se prisjetiti i politi~ih gledi{ta o suverenitetu koja su propagirale dvije supersile. U vrijeme tzv. hladnog rata, SSSR je forsirao tezu o “ograni~enom suverenitetu dràva Var{avskog Pakta. Danas Sjevernoatlanska alijansa, predvo|ena SAD-om, ponesena idejom “{irewa na Istok” napadno propagira tezu o “prevazi|enosti” koncepcija o nacionalnom suvereniteu, {to bi trebalo da ima planetarno vaèwe.


13

pravo, moralo bi da ispuni bar ove uslove. Prvo, ono mora “izvirati” iz me|unarodnonih ugovora i me|unarodnih obi~aja i tu staviti ta~ku. Drugo, ono mora po{tivati dva kqu~na principa krivi~nog prava uop{te i to princip zakonitosti i princip individulane i subjektivne odgovornosti. Tre}e, mora postojati me|unarodni krivi~ni sud koji bi primjewivao ovo pravo i raspolagao instrumentima za izvr{ewe svojih odluka. Da li se ovo pravo drì ovih kqu~nih “trasa” i ako se drì - u kojoj mjeri i kako, govori}e se jo{, ali na drugom mjestu.

Na neki na~in, je ve} re~eno da izme|u ova dva modela (dvije razvojne etape) me|unarodnog krivi~nog prava nema su{tinske razlke u teleolo{koj interpretaciji tj. interpertaciji po op{toj svrsi. Me|utim, glavni konceptualni modelatori ove prve razvojne etape jesu shvatawa o takore}i intaktnoj suverenosti dràva i “pravu” svake dràve na upotrebu sile u me|unarodnim odnosima.12 Drugi, pak, model nastaje pod okriqem zabrane upotrebe sile u me|unarodnim odnosima, koju je izrekla Poveqa Ujediwenih naroda i op{te pod okriqem najva`nijih principa ure|enaj me|unarodnih odnosa koje je izrekla ta Poveqa.13

Uzme li se sve ovo u obzir, nimalo ne iznena|uje ~iwenica {to je me|unarodno krivi~no pravo nastalo i daqe se dugo razvijalo kao me|unarodno ratno pravo. Zbog toga {to se podru~je regulative me|unarodnog krivi~nog prava kasnije pro{irilo i na zlo~ine, koji imaju tako|e me|unarodni karakter, ali po sebi nemaju nikakve veze sa ratom, me|unarodno ratno pravo posta}e wegov dio- {iroko poznat kao “humatirno ratno pravo”.

Prije pojave prvih me|unarodnih konvencija koje sadrè pravila ratovawa, u ovom ili onom opsegu, pitawa otpo~iwawa rata i wegovog vo|ewa bili su prepu{teni obi~ajima14. 12 Koliko je u to doba bilo uvrijeèno shvatawe da svaka dràva ima neograni~eno pravo na upotrebu sile u me|unarodnim odnosima lijepo pokazuje izjava wema~kog cara Vilema II, javno data prilikom potpisivawa Ha{kih konvencija 1907. godine, koja glasi: “Za sve {to od sada budem radio uzda}u se u Boga i svoj o{tri ma~”. Pokazuju i same ove Konvencije - wima nije ni u primisli da zabrane rat, a kamoli da ga proglase zlo~inom. One samo predvi|aju neke formalnosti koje dràva mora ispuniti prije nego li napadne drugu dràvu i donosi niz pravila kako treba ratovati na kopnu i sl. Austrougarska je postupila sasvim u skladu sa ovim Konvencijama kad je 1914. godine napala Kraqevinu Srbiju (uputila je ultimatum Srbiji, Srbija je odbila da izvr{i, rat je objavqen i mogao je da po~ne po ovom tzv. Ha{kom pravu). 13 Poveqa Ujediwenih Naroda, koja je stupila na snagu 24. oktobra 1945. godine, ve} u ~lanu 2. stav 4. propisuje: “Svi ~lanovi (dràve ~lanice UN) }e se uzdràvati u svojim me|unarodnim odnosima od primjene ili upotrebe sile protiv teritorijalnog integriteta i polti~ke nezavisnosti bilo koje dràve ili bilo kog pona{awa nesaglasnog ciqevima Ujediwenih Naroda”. A ti ciqevi (~lan 1. Poveqe) su: odràvawe mira i sigurnosti odgovaraju}im na~inima, razvijawe prijateqskih odnosa me|u dràvama na osnovima po{tivawa na~ela ravnopravnosti i samoopredjeqewa naroda itd. Poveqa je pri tome, {to je za na{u temu od zna~aja, pravno uredila i instituconalizovala kolektivni sistem bezbijednosti. Pravo na agresorski rat je, dakle, o~igledno ukinuto. Me|utim, ratovi su do na{ih dana nastavqeni. Time je nad UN, kao Demaklov ma~, visila potreba da se vinovnici agresorskog rata i drugih zlo~ina me|unarodnog prava koji se nu`no vr{i u toku rata, izvedu pred lice pravde. Ujediweni Narodi su zaista u~inili velike napore da se postigne ovaj ciq. 14 Prema teoriji me|unarodnog prava, da bi nastalo obi~ajno pravilo mora se ispuniti jedan objektivni uslov tj. da se radi o ponavqanom pona{awu dràva ili drugih me|unarodnih subjekata i jedan subjektivni - koji se sastoji u svijesti onoga koji se ovako pona{a da upravo takvo pona{awe predstavqa op{tu praksu prihva}enu kao pravo. Ovdje se termin “op{ta praksa” ne tuma~i kao univerzalna - dovoqno je da se ovako pona{a jedan broj zainteresovanih dràva, a da se druge tome djelotvorno ne protive. Slaba strana me|unarodnog obi~ajnog prava


14

Obi~aji su i sada vaàn izvor me|unarodnog prava, pogotovu ako imaju formu kod nas poznata pod imenom “pravnih obi~aja tj. ako wihovo vaèwe potvr|uje tzv. konvencionalno pravo. Prvi, pak, korak u stvarawu konvencionalnog prava predstavqa Pariska deklaracija iz 1856. godine koja sadrì pravila o zabrani blokade i zapleni na moru. Dolaze zatim mnogo va`niji i opse`niji izvori kao {to su @enevska Konvencija o poboq{awu sudbine vojnih rawenika u ratu 15, Petrogradska deklaracija iz 1868. godine i tako daqe do neke vrste kodifikacija me|unarodnog ratnog prava, koje su poznate pod imenom “Ha{ko pravo” (Ha{ke konvencije iz 1899 i 1907) i “@enevsko pravo” (~etiri @enevske konvencije iz 1949. godine i dva wihova Protokola iz 1977. godine). Sadràj ovih Konvencija mora}e se ukratko prikazati kasnije, kad se do|e do obaj{wewa bitnih elemenata zlo~ina za koje je sada nadleàn da sudi Ha{ki krivi~ni tribunal.

Mogla bi se sada napraviti neka vrsta eshatolo{ke “skice” ove dvije razvojne faze me|unarodnog krivi~nog prava. Ha{kim konvencijama iz 1907. godine (tzv. “ha{kim pravom”) zaokruèn je jedan period nastajawa na me|unarodnom planu, koja imaju tri kqu~ne orijentacije: (1) da se ratovi (kad se ve} ne mogu izbje}i) humanizuju i da se, u tu svrhu podvrgnu nekim pravilima; (2) da se povrede tih pravila inkrimini{u u nacionalnim krivi~nim zakonima kao ka`wiva djela sa iskqu~ivom jurisdikcijom nacionalnih sudova i (3) da se stvore izvjesni mehanizmi za mirno rje{avawe sporova, pri ~emu je prihva}en model arbitraè. Na ustanovqewe nekog me|unarodnog krivi~nog suda tada niko nije mogao ni da pomisli. Tada se (kako je ispravno uo~io Basiuni) nije ni smatralo da postoji neko me|unarodno krivi~no pravo. Jer, to je, kako smo ve} rekli, onaj tip prava koji je samo ab initio me|unarodni.

Prvi svjetski rat, ta, ako su rekli, prva “planetarna klanica”, morao je korjenito da izmijeni ova shvatawa. U kratkom razdobqu izme|u ovog i slijede}eg koji je za razliku od prvog, zaista bio “svjetski i uàsniji, izbilo je na vidjelo pet novih ideja: (1) da agresorski rat treba zabraniti i ozna~iti ga kao me|unarodni zlo~in; (2) da kr{ewe pravila rata treba definisati kao ratne zlo~ine nadnacionalnog karaktera; (3) da iskqu~iva jurisdikcija nacionalnih sudova nije “sveti” princip i da se moè, za neke posebne slu~ajeve, obrazovati i me|unaodni krivi~ni sud; (4) da zlo~ine u ratu treba ka`wavati; (5) da treba izraditi kodekse me|unarodnih krivi~nih djela, za koje bi sudio me|unarodni sud. Ovo su naàlost ostale same neostvarene ideje16.

je u tome {to je ~esto sporno (i te{ko) odredivo da li je neki obi~aj prerastao u pravo ovog tipa. Ovo istovremeno obja{wava za{to se me|unarodno krivi~no pravo, s obzirom na vrstu wegovog tzv. formalnog izvora, dijeli na konvencionalno (“izvire” iz me|unarodnih konvencija ili sporazuma) i obi~ajno. Kasnije }emo pokazati gdje sve Ha{ki krivi~ni tribunal nalazi izvore prava koje primjewuje na slu~ajeve o kojima sudi. 15 Ova Konvencija je donesena poslije bitke kod Solferina gdje su pale mnoge `rtve. Ratni uàs i patwe rawenih na boji{tu koje je vidio ovdje i posvjedo~io Anri Dunan u kwizi “Sje}awe na Solferino”. daqim wegovim djelovawem i djelovawem jo{ nekih entuzijasta, 1863. godine osnovan je “Me|unarodni komitet za pomo} rawenicima”, koji je kasnije preprastao u Komitet Crvenog Krsta. Ogromne zasluge Me|unarodnog Crvenog Krsta (ukqu~uju}i i wegove prethodnike) za razvoj humanitarnog ratnog prava ne moè niko da ospori. 16 Uostalom tzv. “Versajski sistem” ugovora o miru, kojim je okon~an Prvi svjetski (zakqu~en ponaosob sa svakom poraènom silom u Versaju, Senèrmenu, Trijanonu, Sevru i Neju) ni na jednom mjestu ne ozna~ava agresorski rat


15

Iz najva`nijih dokumenata koji su pratili Drugi svjetski rat (od Atlanske poveqe iz 1941. godine do Londonskog sporazuma iz 1945. godine) jasno se uo~avaju tri glavna ciqa Savezni~kih sila: (1) poraziti vojno neprijateqske sile osovine; (2) goniti “do na kraj svijeta” hitlerovske Hune” (citat iz moskovske deklaracije iz 1943. godine) i (3) stvoriti jednu mnogo ~vr{}u, univezalniju i efikasniju me|unarodnu organizaciju ~iji }e glavni zadatak biti ~uvawe me|unarodnog mira i bezbjednosti, “kako bi se budu}a pokoqewa spasila od uàsa rata” (prva re~enica u preambuli Poveqe UN). Prvi ciq je postignut u punoj mjeri. Mjera u kojoj su postignuta druga dva vrlo je diskutabilna, ali sigurno je da “budu}a pokoqewa” nisu “spa{ena od uàsa rata” i da je zbog toga najva`niji ciq totalno proma{en. Izgradwa me|unarodnog krivi~nog prava u ovom periodu i{la je tradicionalnim putem17ali i jednim novim (kao “ideja” od ranije dobro poznatim) putem. Taj “novi” put ozna~avaju napori da se izgradi istinsko me|unarodno krivi~no pravo. Takvo pravo, ve} smo o tome govorili, moè nastati samo iz me|unarodnog kodeksa krivi~nog prava (materijalnog i procesnog) i akta o obarzovawu me|unarodnog krivi~nog suda koji bi efikasno primjewivao to pravo. Napori koji su ~iweni na ovom planu apsolutmo slijede ovaj koncept. Najprije je Poveqa UN izri~ito zabranila upotrebu sile, pa ~ak i prijetwu silom u me|unarodnim odnosima (ne diraju}i, naravno, u pravo na individulanu i kolektivnu samoodbranu), uspostavila i druga velika na~ela me|unarodnih odnosa (jednakost dràva, saradwa, zabrana uplitawa u unutra{we stvari dràva i td.) koja su trebala da obezbijede sveop{ti napredak ~ovje~anstva. Kao {to je poznato stvorena je nova svjetska organizacija nazvana Ujediweni Narodi, sa svojim organima (Generalna skup{tina, Savjet bejzbjednosti, Ekonomsko-socijalno vije}e, Starateqsko vije}e, Me|unarodni sud i Generalni sekretar -taksativno nabrojeni u ~lanu 7. Poveqe), koji su trebali, svaki u okviru svojih kompetencija trebali da rade na ostavrewu ovih velikih ciqeva. Reklo bi se da je stvorena idealna situacija za nastanak me|unarodnog krivi~nog prava - ali, ona stvarno nije bila takva. Nije bilo prepreka (mada to zatijeva ogromne "stru~ne" napore i znawe) da se ovo pravo, kao takvo formuli{e, {to pokazuju brojni nacrti "svjetskih krivi~nih kodeksa sa~iwenih u toku ovog perioda (ali jedan i ranije -1935. godine), ali prepreke su postavqane na planu wihovog usvajawa i obrazovawa me|unarodnog suda. Nema prostora da se iole bliè prikaè ovo svjetsko "stawe stvari", ali moè se ne{to re}i kroz, u stvari, kroki skicu kao zlo~in. Pakt Dru{tva naroda (on je jedan od Aneksa Versajskog ugovora zakqu~en sa Wema~kom 28. februara 1919. godine) kao “ustav” prve svjetske organizacije pod ovim imenom, ima istu prazninu. Stvoren je, dodu{e “Stalni sud me|unarodne pravde”, kao wen jedini sudski organ, ali on nije bio nadleàn da sudi u krivi~nim stvarima. Koliko je pak Dru{tvo Naroda bilo nesposobno da ostvari ovakve ciqeve, dobro pokazuje i ~iwenica da su SAD, koje su u{le u ovaj rat 1917. godine, odbile da budu wegov ~lan. Idejni tvorac me|unarodnog poretka, ustanovqenog pomenutim pravnim aktima, zasnovanim na idejama prava naroda na samoopredjeqewe (ovo je izazvalo prekrajawe geografske karte naro~ito u Evropi) i kolektivne bezbjednosti, bio je bez sumwe Vudro Vilson, tada{wi predsjednik SAD, sa svojim dobro poznatim “~etrnaest ta~aka”. On je uspio samo da dobije Nobelovu nagradu za mir, ali nije uspio da SAD ratifikuju Pakt Dru{tva naroda. 17 Na primjer, @enevske konvencije iz 1949. godine i wena dva Protokola iz 1977. godine, kodifikovale su i pro{irile me|unarodno pravo. Konvencija o spre~avawu zlo~ina genocida formulisala je jedan novi zlo~in me|unarodnog prava itd. Me|utim, izri~itom smislu ovih Konvencija one su namijewene recepturi od strane doma}eg prava dràva - potpisnica. Dodu{e, ova posqedwa otvara mogu}nost obrazovawa jednog me|unarodnog suda samo o zlo~inu genocida, o ~emu }e ubrzo biti govora u osnovnom tekstu.


16

me|unaordnih sudova, koji su trebali ili koji su stvarno sudili o zlo~inima me|unarodnog prava.

(b) Me|unarodni krivi~ni sudovi,

Prethodnici tribunala

Ne treba govorili o totalno neuspje{nim me|unaordnim sudovima kao {to su na primjer, sud koji je trebao da sudi visokim turskim zvani~nicima, odgovornim za stra{ne pokoqe Jermena, sistematski vr{ene od 1915. godine do kraja rata. Poklano je, ina~e, oko dva miliona Jermena, najprije pod rukovodstvom partije Itihad (u ime vjere), a potom pod rukovodstvom Kemala Ataturka u ime nacije). Ugovor u Lozani od 1923. godine pokopao je nade da }e ovim zlo~incima biti su|eno. ili "specijalni" Me|unarodni krivi~ni sud, previ|en Konvencijom o terorizmu iz 1937. godine inspirisana je ubistvom kraqa Aleksandra Kara|or|evi}a i dr. u Marseju tri godine ranije), jer je na djelu ve} bila Hitlerova "era" i ni jedna dràva potpisnica nije ratifikovala ovu Konvenciju (sem Indije). Samo }e jedan od ovih "neuspjelih" sudova biti prikazan, koliko da reprezentuje jedan op{ti razlog ove neuspje{nosti. Ina~e, jako je va`no govoriti o ovim sudovima, naro~ito o onim koji su stvarno sudili ili imaju ozbiqne {anse da sude. Jer to je "razja{wavaju}i" kontekst Ha{kog krivi~nog tribunala.

(1) "Versajski me|unarodni krivi~ni sud"

Ustanovquju ga odredbe ~lana 227. i 228. Versajskog mirovnog ugovora (stupio na snagu 10.

januara 1920. godine), sa nadle`no{}u da sudi wema~kom caru Vilhemu II. Zbog "povreda me|unarodnog prava i svetog autoriteta ugovora", pri ~emu bi mu bila obezbije|ena su{tinska prava na odbranu, a sud je mogao "izre}i kaznu koju bude smatrao primjerenom". Vidi se da ni sam zlo~in nije definisan, ni ure|ena procedura, niti je odre|ena mogu}a kazna. Rije~ju, ovo zna~i potpuni krah na~ela zakonitosti, op{tepoznatog pod nazivom nullum crimen, nulla poena sine lege.18. 18 Sadràj ovog na~ela je u tome da niko ne moè biti osu|en za djelo koje, prije nego li je u~iweno, nije u zakonu bilo predvi|eno kao krivi~no djelo i za wega propisana kazna. Zove se “na~elom zakonitosti” i smatra se da krivi~no pravo moè da izvede na najvi{i nivo civilizovanosti, zbog toga {to ono moè ~ak da ukine svaku proizvoqnost u vr{ewu tzv. dràvnog prava na ka`wavawe, sa daqim krupnim implikacijama tog “ukidawa” za status (i egzistenciju) ~ovjeka i gra|anina u dràvi i spram dràve. Odavno je poznato i ne samo kao idejni projekt, ve} i kao ustavom potr|eno na~elo. Prvi put je uneseno u ustave sjevernoameri~kih dràva (Ustav Merilenda iz 1787), pa onda u: Francusku Deklaraciju o pravima ~ovjeka i gra|anina iz 1789. godine; krivi~ni Zakonik Francuske 1791. godine; Napoleonov Code penal iz 1810. godine; Bavarski krivi~ni zakonik iz 1813. godine; pa u sve evropske krivi~ne zakone koji su doneseni iza toga, ukqu~uju}i i na{e (Kaznteqni zakonik za Kwaèvstvo Srbiju iz 1860. godine i daqi), pa je potom doìvjelo takore}i planetarno rasijawe. Sadrè ga i univerzalna deklaracija o pravima ~ovjeka UN itd. Ali, ni jedan od ovih akata, ne sadrì tako èstoku, ali zaista sjajnu formulaciju ovog na~ela kao tzv. Jakobinski Ustav iz 1793. godine: “Niko ne smije biti su|en ni ka`wen osim na osnovu zakona koji je progla{en prije izvr{ewa krivi~nog djela - zakon koji bi ka`wavao kriv~na djela, u~iwena prije nego {to je postojao, bio bi tiranija, retroaktivno djelovawe dano takvom zakonu


17

Me|utim, ovaj sud nije stvarno osnovan, jer je Holandija odbila da ekstadira optuènog cara. a ni sile Antante se nisu mnogo trudile da ga "dobiju". Su|ewe ostalim zlo~incima i{lo je drugim putem. Na osnovu podataka koje je prikupila Antantina Komisija za istraìvawe ratnih zlo~ina, sastavqena je lista od 896 zlo~inaca, a su|ewe je prepu{teno wema~kim sudovima. Pred sud u Lajpcigu izvedeno je samo 12 zlo~inaca, a osu|eno samo 6. Opse`ni podaci, koje je prikupila pomenuta Komisija, nisu posluìli glavnoj svrsi.

Ali da je stvarno obrazovan ovaj sud, koje bi me|unarodno krivi~nopravo mogao da primijeni? Postojalo je tzv. "Ha{ko pravo" i me|unarodno ratno pravo u prili~nom broju Konvencija prije wega, bio je u cirkulaciji i termin "ratni zlo~in", ali sve je to bilo namijeweno doma}em krivi~nom pravu i in fine nacionalnim sudovima. Rekli samo da tzv. "Versajski sistem" nije lege artis proglasio agresorski rat zlo~inom, uprkos tome {to su ideje o mirnom rje{avawu sporova i o kolektivnoj bezbjednosti imale pravnu formulaciju i institucionalnu strukturu. Brijan-Kelogov pakt, koga su potpisale mnoge zemqe je do{ao kasnije i uostalom i on je samo na posredan na~in ozna~io agresorski rat kao zlo~in. Jer, 63 dràve, koje su ga potpisale su se u stvari "odrekle rata, kao instrumenta nacionalne politike". Jeste, prije toga Dru{tvo naroda predloìlo nacrt Ugovora o me|usobnoj pomo}i, u kome stoji da je "agresorski rat me|unarodni zlo~in", pri ~emi se sugeri{e da je pojam "agresorskog rata" problemati~an i da ga treba bliè odrediti. Isto, uglavnom, stoji i u tzv. @enevskom protokolu iz 1924. godine, ali ni wega nije ratifikovala ni jedna dràva. Treba spomenuti jo{ dva poduhvata iz ovog perioda koja imaju isto usmjerewe, ali oba su tako|e bila bez efekta. Prvo, Komisija, kojoj je bilo stavqeno u zadatak da izradi nacrt Statuta Stalnog suda me|unarodne pravde, unijela je u ovaj Nacrt odredbu po kojoj bi ovaj sud bio nadleàn da sudi i za me|unarodne zlo~ine, ali to rje{ewe je rezolutno odba~eno. Vo|ama dràva izgleda nije "ulazilo u glavu" da neko moè suverenoj dràvi zabraniti da povede rat, naro~ito, ako ocijeni da ga moè dobiti. Drugo, nevladine organizacije, posebno dvije: Me|unarodno udruèwe za krivi~no pravo i Udruèwe za me|unarodno pravo prihvatile su se velikog posla da izrade nacrt "Svjetskog krivi~nog zakona". Taj projekt je okon~an i objelodawen 1935. godine, u redakciji rumunskog profesora V.V. Pele (u~estvovao je u tome i na{ poznati profesor prava T. @ivanovi}). I on je zauvijek zavr{io kao "nacrt"

(2) Me|unarodni vojni sud

("nirnber{ki")

Malo~as izneseno stawe me|unarodnog krivi~nog prava, zatekao je uglavnom nedirnuto i Me|unarodni vojni sud, ustanovqen tzv. Londonskim sporazumom od 8. avgusta 1945. godine bio bi zlo~in”. Francuski jakobinci bi dali, dakle, bez ikakvog oklijevawa porazne te{ke kvalifikacije i tzv. Nirnber{kom sudu i Ha{kom krivi~nom tribunalu. Uz puno razumijevawe te{ko}a pred kojima stoji me|unarodno krivi~no pravo, ipak treba re}i da bi i ovo pravo moralo da afirmi{e ovaj princip, ~ak i u wegovoj radikalnoj formi “nullum crinen...sine lege certa”. Sve dok to ne postigne ovo pravo }e biti u dobroj mjeri arbitrerno i politi~ki manipulativno.


18

(dakle, prije Poveqe UN i wenog "sistema", {to zna~i da se radi o dva odvojena procesa). Londonski sporazum su prvobitno zakqu~ile ~etiri velike sile (SAD, SSSR, Britanija i Francuska) i on je stupio na snagu danom stavqawa wihovog potpisa (~lan 7.), ali ostao je otvoren za pristup i drugih dràva, pod uslovom da su ~lanice Ujediwenih naroda - i mnoge od wih su i iskoristile ovu mogu}nost. Sastavni dio ovog Sporazuma je Statut Me|unarodnog vojnog suda. Prvobitno je bilo odre|eno da ovaj sud zasijeda u Berlinu, ali to je bilo izmeweno i on je zasijedao u Nirnbergu (gotovo godinu dana) i 1. oktobra 1946. godine donio svoju presudu. Zbog toga se ovaj sud i zove "Nirnber{ki", a wegova ~uvena, zna~ajna i {iroko respektovana presuda - "nirnber{ka presuda", pa se i u ovom predgovoru koriste ti kratki nazivi. Pravni principi, koje je postavila ova presuda, tako|e se zovu "nirnber{ki principi" (ili na~ela) i u me|unarodnom krivi~nom pravu se smatraju nekom vrstom svetiwa. Generalna Skup{tina Un je na 55. plenarnoj sjednici od 11. dcembra 1946. godine donijela Rezoluciju, kojom izme|u ostalog, "potvr|uje na~ela me|unarodnog prava priznata Statutom Nirnber{kog suda i presudom tog suda" i pozvala svoju "Komisiju za kodofikaciju me|unarodnog prava da kao pitawe od prvorazredne va`nosti razmotri planove za formulisawe na~ela, priznatih Statutom Nirnber{kog suda i presudom tog suda, bilo u okviru op{te kodifikacije zlo~ina protiv mira i bezbjednosti, bilo u okviru Me|unarodnog krivi~nog kodeksa".19 Komisija je formulisala ova na~ela. Iz ovih napora je proizi{la Konvencija o spre~avawu i ka`wavawu zlo~ina genocida itd., ali Me|unarodni krivi~ni kodeks }e morati dugo da ~eka neke pogodnije prilike. Ovdje leì prvi razlog da se Nirnber{kom sudu i wegovoj presudi posveti malo vi{e pa`we. Drugi razlog je u tome {to je cjelokupni pravni okvir Ha{kog krivi~nog tribunala u mnogo ~emu poku{ao da kopira ovaj sud. Naàlost, tu se poku{ao kopirati i {iri kontekst20.

Osim Sporazuma i Stauta Me|unarodnog vojnog suda, postoji jo{ jedan pravni akt koji ure|uje wegov rad, a to su blià "pravila postupka", koja je donio sam Sud (i na to ga ovla{}uje ~lan 13. Statuta). Ova trijada pravnih akata karakteristi~na je i za nekrivi~ne me|unarodne sudove (Stalni sud me|unarodne pravde, Me|unarodni sud pravde, osnovan Poveqom UN, a kako }emo vidjeti, ovaj model je primijewen i na Ha{ki krivi~ni tribunal. Razlike postoje (i nisu male) samo u koli~ini i vrsti "materije regulisawa", koja se dijeli izme|u ova tri akta.

Londonski sporazum ustanovqava ovaj Sud i odre|uje mu op{tu nadle`nost da sudi ratnim zlo~incima "Evropske osovine" (ne drugima! I to je specifi~no ograni~ewe ndale`nosti ratione personae) "~ija krivi~na djela nemaju nikakvu posebnu geografsku opredijeqenost i to bez obzira da li }e oni biti optuèni pojedina~no, ili kao ~lanovi organizacije ili grupa, ili u oba 19 Ova Rezolucija samo “prima k znawu” i Statut Me|unarodnog vojnog suda za su|ewe te{kim ratnim zlo~incima na Dalekom istoku, koji je objavqen u Tokiju 19. januara 1946. godine. Ali ne “potvr|uje” (u stvari, ignori{e ih) na~ela i tog Statuta i wegove presude, koja je donesena 1948. godine u Tokiju. Tokijska presuda nije odista stekla nikakvu slavu- 20 Odlu~nost velike energije da se “hitlerovski Huni” gone, koja izbija iz ~itavog teksta Moskovske deklaracije (1943) izbija i iz wenog autenti~nog naslova:”Deklaracija o zverstvima”. Pravno-politi~ki materijal, koji odslikava neposrednu istoriju Ha{kog krivi~nog tribunala, ostavqa jak utisak da su mnogi “autori” tog materijala mislili (ili èqeli da drugi tako misle) kako su i u ratnim sukobima na teritoriji biv{e Jugoslavije, posebno u Bosni i Hercegovini, bili na djelu neki novi "“Hitlerovi Huni”.


19

svojstva" (^lan 1.). To su tzv. glavni ratni zlo~inci i sve dràve potpisnice bile su du`ne da ih "stave na raspolagawe" ovom sudu. Potvr|uje se, zatim, jedan stav iz Moskovske deklaracije da se ostale kategorije zlo~inaca vrate u dràve (ako nisu ve} u wima) na ~ijoj su se teritoriji po~inili zlo~ini, kako bi ih sudili tamo{wi sudovi.21 Sve ostalo, {to bi moglo biti va`no, prepu{teno je Statutu suda.

Sude}i prema wegovom sadràju, Statut ima funkciju kodeksa i me|unarodnog materijalnog i me|unarodnog procesnog prava (osim {to ure|uje sastav i funkcionisawe Suda). Sud se sastoji od ~etiri sudije, sa po jednim zamjenikom, koje imenuju ~etiri velike sile, "iskonske" potpisnice Sporazuma. Predsjednika biraju izme|u sebe - sudije. Na isti na~in se imenuju i ~etiri "glavna tuìoca", koji ~ine tzv. "komisiju za istragu i gowewe glavnih ratnih zlo~inaca". Komisija tuìlaca je tu da vodi istrage u pravom smislu te rije~i od prikupqawa podataka, prethodnih saslu{awa optuènih svjedoka itd., do podizawa optu`nice i wenog zastupawa na pretresu. Pravo àlbe protiv presude je, dodu{e, iskqu~eno- samo je Kontrolni savjet za Wema~ku "u svako doba" mogao "smawiti kaznu" (ne i povisiti) i na drugi na~in izmijeniti presudu. 22

Statut istupa kao kodeks materijalnog krivi~nog prava, kad odre|uje vrste zlo~ina o kojima je nadleàn da sudi ovaj sud. Predvi|ene su tri vrste zlo~ina:

21 Pored Me|unarodnog vojnog suda i nacionalnih sudova, postojala je i tre}a vrsta sudova za su|ewe istim zlo~incima. Zakonom broj 10. od 20. decembra 1945. godine, koji je donio Kontrolni savjet za Wema~ku, za svaku od ~etiri okupacione zone (rusku, ameri~ku, englesku i francusku) imao se obrazovati poseban vojni sud. Sudije je imenovao komandant okupacione zone, a ina~e opis zlo~ina, za za koji su mogli da sude ovi sudovi, pricipe odgovornosti, pa i kazne koje su se mogle izre`}i. Zakon br.10. je preuzeo iz Statuta Nirnber{kog suda. Me|utim, na~in na koji su postupali ovi sudovi bitno je razli~it. Pred Ruskim okupacionim sudom i ubrzo pred sudom Isto~ne Wema~ke, izvedeno je vi{e od 30.000 zlo~inaca, izre~eno je vi{e stotina smrtnih kazni i mnogo vi{e “doìvotnih robija”. Sudovi tri preostale okupacione zone “proslavili “ su se relativno malim brojem smrtnih kazni (oko 12 smrtnih kazni u sve tri zone), blagim kaznama itd. U ameri~koj okupacionoj zoni su|ewe je ubrzo prepu{teno wema~kim sudovima, koji su masovno izricali osloba|aju}e presude optuènima za ove zlo~ine. Treba ovdje pomenuti jednu po zlu ~uvenu presudu Ameri~kog okupacionog suda, donesenu 1948. godine, tako|e u Nirnbergu (su|eno je feldmar{alu Listu, komandantu za jugoistok i wegovim saradnicima za zlo~ine po~iwene na teritorijama Jugoslavije, Gr~ke, Albanije i Norve{ke), jer presuda otvoreno kr{i “Nirnber{ke principe”. Usijani antikomunizam o~igledno je ovdje dirigovao stvari, a ne me|unarodna pravda. 22 Nakon Moskovske deklaracije, obrazovan je veliki broj nacionalnih komisija za prikupqawe podataka o zlo~inima, koje su u pravilu imale ~itav niz potkomisija. Tako je bilo i kod nas. Predsjedni{tvo AVNOJ-a je 30. novembra 1943. godine donijelo Odluku o obrazovawu Dràvne komisije...” u ovu svrhu. Zatim su obrazovane tzv. “zemaqske” komisije Slovenije, Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije. Na{a Dràvana komisija je imala delegaciju koja ju je predstavqala u Komisiji UN, kao centralnoj. Prikupqen je ogroman “dokazni materijal” koji je potom distribuiran u skladu sa nadle`nostima ve} spomenute tri vrste sudova. Materijal, gdje je pretpostavqena nadle`nost Me|unarodnog vojnog suda, dostavqen je Komisiji glavnih tuìlaca i ona ga je daqe dopuwavala. Ova Komisija je ina~e potpuno odvojena od Suda - sud joj je samo odobravao “pravila rada” i imao pravo da interveni{e u slu~aju nesaglasnosti u Komisiji koja dovodi do blokade rada. Kad je ve} rije~ o “prikupqa~koj djelatnosti”, treba spomenuti da je i sam Sud mogao da “imenuje slu`benike za obavqawe sakog zadatka..., ukqu~uju}i i ovla{}ewe da mogu sakupqati dokaze” (~lan 17. stav 1 ta~ka e. statuta). Isti ovaj mehanizam za “prikupqawe podataka” na~elno je primijewen i u slu~aju Ha{kog krivi~nog tribunala.


20

(a) zlo~ini protiv mira tj. planirawe, pripremawe, zapo~iwawe i vo|ewe agresorskog rata ili rata kojim se kr{e me|unarodni ugovori, sporazumi ili garancija ili u~estvovawe u nekom zajedni~kom planu ili zavjeri za izvr{ewe ovih djela;

(b) ratni zlo~ini tj. povrede ratnih zakona i ratnih obi~aja (primjerice su opisane neke od najteìh povreda ove vrste);

(c) zlo~ini protiv ~ovje~nosti tj. ubistva, istrebqewe, porobqavawe, deportacija i ostala ne~ovje~na djela, izvr{ena protiv bilo kog civilnog stanovni{tva prije (sic!) ili za vrijeme, ili progawawe na politi~koj, rasnoj ili vjerskoj osnovi u izvr{ewu bilo kojeg zlo~ina koji spada u nadle`nost Suda, bez obzira da li se tim vr{e ili ne vr{e povrede zakona one zemqe gdje su ti zlo~ini izvr{eni.

Treba opaziti glavne razlike izme|u ovih zlo~ina i zlo~ina za koje je nadleàn da sudi

Ha{ki krivi~ni tribunal - prema svom Statutu. Iz nadle`nosti Ha{kog krivi~nog tribunala iskqu~eni su zlo~ini protiv mira, premda su to, po op{tem uvjerewu, "zlo~ini nad zlo~inima iz kojih proisti~u svi ostali zlo~ini". Ovdje se ne spomiwe zlo~in genocida, a u Statutu Ha{kog krivi~nog tribunala zlo~in genocida je formulisan kao poseban zlo~in. Ta~no je da je poqski pravni teoreti~ar Rafael Lemkin, inspirisan jevrejskim "holokaustom" i sli~nim zlo~inima, jo{ 1944. god. skovao termin "genocid". Komisija glavnih tuìlaca je izri~ito upotrjebila termin "genocid" u optu`nici koju je podigla pred Nirnber{kim sudom, ali u Statutu ovog suda nije, pod ovim nazivom predvi|en poseban zlo~in. Me|utim, ovaj zlo~in je prirodno integrisan u zlo~ine protiv ~ovje~nosti - {to se jasno vidi iz obrazloèwa Nirnber{ke presude. Moè se ~ak re}i da je podru~je ovog zlo~ina {ire (progoni na politi~koj osnovi nisu ni{ta drugo do tzv. "politi~ki genocid"), negoli podru~je, sada mnogo preciznije definisano u Konvenciji o sprje~avawu i ka`wavawu zlo~ina genocida iz 1948. godine23. 23 Odigravala se ~itava drama pri formulisawu Konvencije o spre~avawu i ka`wavawu zlo~ina genocida, naro~ito oko dva pitawa. Prvo, da li u kriminalnu zonu ovog zlo~ina treba unijeti i tzv. politi~ki (ideolo{ki) genocid. Zemqe socijalisti~kog lagera, pa dakle i SFRJ, odlu~no su se tome suprotstavile. Naro~ito se èstoko protivila na{a delegacija, jer je tada po~eo progon tzv. informbirovaca, koncipirani su za wih zloglasni logori i strati{ta. Drugi, da li za ovaj zlo~in treba da sudi me|unarodni sud ili su|ewe treba prepustiti nacionalnim sudovima. Postignut je kompromis kakav se vidi iz same Konvencije: predvi|ena je mogu}nost osnivawa me|unarodnog suda koji bi bio nadleàn da sudi za sva djela genocida iz kojih je izba~en “ideolo{ki” genocid, i to za one strane ugovornice koje po tome (predmetu!) budu priznale wegovu sudsku nadle`nost, a ina~e ostaju nadle`ni nacionalni sudovi zemaqa na ~ijoj teritoriji je zlo~in u~iwen. I jo{ jedno neobi~no kompromisno rje{ewe: Me|unarodni sud pravde koji je osnovan Poveqom UN i ~iji Statut predstavqa sastvni dio Poveqe, dobio je neke nadle`nosti u ovoj per se krivi~noj materiji. Prema ~lanu IX Konvencije, ovaj sud je nadleàn da sudi i “sporove koje se odnose na odgovornost neke dràve po predmetu genocida ili bilo kojeg drugog djela pobrojanog u ~lanu III... na traèwe jedne od strana u sporu”. Ina~e, ova “druga djela, osim genocida kao takvog, su: sporazum o izvr{ewu genocida; neposredno i javno podsticawe na izvr{ewe genocida; poku{aj genocida i sau~esni{tva u genocidu. Sva ova druga djela genocida mogu da se podvedu pod pojmove pripremnih radwi i sau~esni{tava u uèm smislu (pomagawe, podstrekavawe na


21

Najzad, s obzirom da je poslije Nirnber{ke presude nastalo tzv. "@enevsko pravo", koje je zapravo kodifikovalo (uz izmjene i dopune zna~ajnog obima) me|unarodno ratno pravo, Statut Ha{kog krivi~nog tribunala mogao je da daleko preciznije formuli{e ratne zlo~ine i da ih razdvoji u dvije odvojene grupe: "te{ke povrede @enevskih konvencija iz 1949. god." i "kr{ewe zakona i obi~aja rata". O ovim zlo~inima mogu}e je preciznije govoriti kasnije kad bude rije~i o nadle`nosti Ha{kog tribunala - ba{ zbog ovog razloga.

Me|utim, od mnogobrojnih materijalnopravnih pitawa o kojima se moè govoriti u vezi sa Nirnber{kim sudom treba izabrati dva i raspraviti ih ne{to bliè. Prvo se odnosi na problem odre|ewa pojma "agresorskog rata", a drugo na karakter i osnove krivi~ne odgovornosti kako ih uzimaju "nirnber{ki akti".

Pojam "agresorskog rata", kako smo vidjeli mu~io je pravnike i politi~are izme|u dva rata, ali on tada nije rije{en lege artis. Ovaj pojam je mu~io i pravnike i politi~are i poslije drugog svjetskog rata.24 Ali, ako je to bio glavni problem koji je usporavao i prije~io nastanak istinskog krivi~nog prava, on je bio rije{en Rezolucijom Generalne skup{tine UN od 14. dcembra 1974. godine. Ta definicija glasi: "Agresija je upotreba oruàne sile od strane jedne dràve protiv suvereniteta, teritorijalne cjeline ili politi~ke nezavisnosti druge dràve organizovawe zlo~ina~kih udruèwa), kako ih razumije na{e krivi~no pravo. Sve te oblike sau~esni{tva su{tinski poznaje i Statut Nirnber{kog suda, a Statut Ha{kog krivi~nog suda ih je doslovno prepisao iz ~lana III Konvencije. 24 Komisija za me|unarodno pravo UN, zatim mnoge nevladine organizacije i fondacije kao {to su Me|unarodno udruèwe za krivi~no pravo, Udruèwe za me|unarodno krivi~no pravo itd., uloìli su veliki trud na kodifikaciju me|unarodnog krivi~nog prava i ustanovqewu jednog me|unarodnog krivi~nog suda koji bi to pravo efikasno primjewivao. U okviru tih napora sa~iweni su brojni nacrti pravnih akata, koji ure|uju ovu materiju, ali ni jedan od wih nije mogao biti usvojen zbog lo{ih politi~kih prilika u svijetu. U periodu zao{travawa tzv. hladnog rata, ovaj rad je bio gotovo zamrznut skoro dvije decenije. S obzirom da ja poslije Drugog svjetskog rata sve do danas vo|en veliki broj “lokalnih ratova” i na o~iglednu umije{anost dvije super sile u te ratove, vjerovatno je lako odrediti ko se protivio ostvarewu ideje ustanovqewa jednog stalnog me|unarodnog krivi~nog suda. Po projektima me|unarodnog krivi~nog kodeksa (po sveukupnom “stru~nom” diskursu koji ih je pratio) taj sud i nije morao biti “stalni”, on je mogao biti i povremeni, a ve} su spomenuti koncepti i specijalnog karaktera ovog suda, koji bi sudio samo za odre|ene zlo~ine (terorizam, genocid, kasnije za aparthejd itd.). Protivqewe ustanovqewu stalnog suda motivi{u naro~ito ova dva momenta: taj sud bi morao da sudi i zlo~ine protiv mira, koji podrazumijeva permanentni i kqu~ni problem s kojim se suo~ava ~ovje~anstvo i ne moè da ga rije{i i, drugo, 1968. godine zakqu~ena je Konvencija po kojoj zlo~ini me|unarodnog prava ne zastarijevaju. Ipak, neuspjeh ideje o obrazovawu stalnog me|unarodnog suda opravdan je drugim razlozima: prvobitno time da se ne moè posti}i saglasnost o definiciji “agresorskog rata”, zatim problem me|unarodne krivi~ne odgovornosti dràva i wen odnos sa principom individualne krivi~ne odgovornosti - {iroko prihva}enim u nacionalnim krivi~nim pravima civilizovanog svijeta. Ovi “drugi” razlozi mogu biti uglavnom svedeni na pravne “racionalizacije” pomenutih politi~kih motiva. Tek pred izbijawe rata na tlu prethodne Jugoslavije, UN su odlu~no pozvale svoju Komisiju da ubrza rad naro~ito na aktima koji bi ustanovili me|unarodni krivi~ni sud. 1991. godine su u francuskom Gradu Talloiresu, pod patronatom Me|unarodne komisije za krivi~no pravo i Fondacije za osnivawe Me|unarodnog krivi~nog prava, promovisana tri projekta me|unarodnog krivi~nog prava (materijalnog, krivi~nog i akt kojim se osniva sud). Ni ti projekti nisu usvojeni. Na scenu je, svojim zaista osobenim putem i na~inom takore}i banuo Ha{ki krivi~ni tribunal.


22

ili upotreba ove sile na ma koji drugi na~in koji nije u saglasnosti sa Poveqom UN". Prema tekstu Poveqe UN svaka prva uporeba oruàne sile od strane jedne dràve protivno Poveqi predstavqa prima facie dokaz agresije, s tim da je Savjet bezbjednosti UN moè odrediti, s obzirom na konkretni sticaj okolnosti, da ovakvi akti ipak ne predstavqaju agresiju. Odre|eni su pobliì elementi, koji ~ine janijom navedenu definiciju agresorskog rata25 Moè se na prvi pogled u~initi da i nije bilo potrebno raspravqati o pojmu agresije, s obzirom na glavne preokupacije ovog predgovora i na ~iwenicu da Ha{ki krivi~ni tribunal, za razliku od Nirnber{kog suda, nije uop{te nadleàn da sudi o zlo~inima protiv mira. Takva potreba ipak postoji, jer jo{ se nije sti{ala "grmqavina" teze da su in fine Srbi (kadkad skriveni iz druga~ijih naziva) izazvali rat na tlu biv{e Jugoslavije kao agresori. Sa gledi{ta me|unarodnog prava to je jednostavno neta~no. Treba primijetiti uz ovo jo{ tri stvari. Prvo, pojam agresorskog rata upotrebqiv je samo za me|unarodne (me|udràvne sukobe, a ne i za unutra{we sukobe u dràvi. Drugo, treba u punoj o{trini imati u vidu da je princip suverenosti dràva i wihove jednakosti, jedan od temeqnih principa na kojima je izgra|en sistem Ujediwenih Naroda. Poveqa UN je zabranila samo upotebu sile u me|unarodnim odnosima, izgradiv{i pri tome instrumentarijum kolektivne bezbjednosti, kakav je izgradila, i samo je u tome kqu~na promjena u daqem razvoju me|unarodnog krivi~nog prava o kojoj smo naprijed govorili.26 Tre}e, pitawe da li je "jugoslovenski sukob", posebno onaj u BiH, imao karakter 25 Kaè se na primjer, svaki od ovih akata predstavqa akt agresije: (1) invazija ili napad oruànih snaga jedne dràve na teritoriju druge dràve; (2) bombardovawe ili upotreba kakavog drugog oru`ja od strane jedne dràve protiv teritorije druge dràve; (3) blokada luka ili obala od strane oruànih snaga jedne dràve protiv druge dràve; (4) napad oruànih snaga jedne dràve na bilo koji rod oruànih snaga druge dràve - ma gdje ovaj bio; (5) upotreba oruànih snaga jedne dràve, koje se nalaze na teritoriji druge dràve sa wenim pristankom (dràva prijema) protivno uslovima predvi|enim u Sporazumu o prijemu ili wihovo zadràvawe na teritoriji dràve prijema poslije isteka roka predvi|enog u Sporazumu; (6) akti jedne dràve, koja stavi na raspolagawe svoju teritoriju drugoj dràvi radi kori{}ewa za izvr{ewe agresije protiv tre}e dràve; (7) upu}ivawe od strane ili u ime jedne dràve oruànih bandi, grupa, neregularnih vojnika ili najamnika, koji protiv druge dràve akte oruàne sile tako ozbiqno da se mogu izjedna~iti sa aktima agresije; (8) svaki drugi akt koga, zbog posebnih okolnosti u kojima se vr{i Savjet bezbjednosti UN okvalifikuje kao akt agresije itd. To bi, pored ostalog zna~ilo da je i Bosna i Hercegovina izvr{ila akt agresije na SR Jugoslaviju prilikom nedavne NATO- kampawe protiv SR Jugoslavije, jer su NATO- bombarderi polijetali i sa aerodroma Bosne i Hercegovine. Jo{ jedno zanimqivo pitawe za na{a nedavna ratovawa proisti~e iz forme agresije malo~as opisane pod ta~kom 7. Ali tu je potrebna distinkcija prema kategoriji tzv. pla}enika, ~iji je pojam definisan u ~lanu 46. Protokola I iz @enevske konvencije iz 1949. godine. Pla}enici su u stvari profesionalne ubice i nisu ni pod kakvom za{titom me|unarodnog ratnog prava. 26 Da nije jakih politi~kih ostra{}enosti, sa gledi{ta me|unarodnog prava bilo bi lako rije{iti pitawe da li su ratovi (ili rat - u jednini) na tlu prethodne Jugoslavije imali me|unarodni ili unutra{wi karakter. Pravo na samoopredeqewe naroda, proklamovano u Vilsonovima “~etrnaest ta~aka”, potvrdila je i Poveqa UN ve} u svom prvom ~lanu, ali na “defektan na~in” jer nije re~eno na koji na~in i pod kojim uslovima se ono ostvaruje. Jedna “Rezolucija” (od 12.12.1973.godine) i jedna Deklaracija (od 24.10.1970. godine) Generalne skup{tine poku{avaju da to pobliè odrede. U prvoj, izme|u ostalog, stoji da narodi “imaju naslije|eno pravo da se bore protiv kolonijalnih sila svim sredstvima, ukqu~uju}i i oruànu borbu...” U drugoj, pored ostalog, postoje ove dvije odredbe: (a) da “svaki narod ima pravo da odredi, bez mije{awa spoqa, svoj politi~ki status i da slijedi svoj ekonomski, socijalni i kulturni razvoj” i (b) “ni{ta u prethodnim paragrafima ne smije biti tuma~eno tako


23

me|unarodnog ili unutra{weg sukoba ima velikog zna~aja za opseg primjene @enevskih konvencija iz 1949. godine, pomo}u kojih je definisan jedan od zlo~ina o kome je nadleàn da sudi Ha{ki krivi~ni tribunal.

Nirnber{ki sud je rezolutno potvrdio na~elo individualne - li~ne odgovornosti za zlo~ine. Ako se bri`qivo analizira Nirnber{ka presuda, zakqu~i}e se da je ovdje supstancijalno rije~ o tzv. subjektivnoj odgovornosti, kako je uzimaju na{i krivi~ni zakoni, praksa i teorija. Sve se ovdje obr}e oko na{ih pojmova ura~unqivosti i vinosti (umi{qaj, nehat) i osnova koji iskqu~uju krivi~nu odgovornost ili je umawuju (stvarna zabluda, pravna zabluda) itd. I sve se to primjewuje ne samo na izvr{ioce zlo~ina nego i na sve oblike sau~esni{tva u wima. U Statutu suda ovi pojmovi nisu istina izri~ito definisani, sve je to pokriveno ekspliciranom sintagmom "li~na odgovornost", a da je to, zaista, pokriveno, vidi se iz obrazloèwa presude gdje se masovno koriste rije~i "bio svjestan", "znao" "htio" i sl. Pored mnogobrojnih dokaza koje je izveo, rade}i skoro godinu dana (od 20.11.1945. do 1.10.1946. godine), ovaj sud je sve optuène koji su mu bili pri ruci (Robert Laj je izvr{io samoubistvo u zatvoru, za Gustava Krupa postupak je izdvojen, a Martinu Bormanu je su|eno u odsustvu) podvrgao psihijatrijskom posmatrawu i pregledu, kako bi utvrdio wihovu ura~unqivost. Tu se afirmi{e i jedan, pravno-teorijski sasvim prihvatqiv model tzv. komandne odgovornosti27. Sud je bio, istina, ovla{}en da, u vezi bilo kojeg djela, o kome je imao nadle`nost da sudi, proglasi zlo~inna~kom neku grupu ili organizaciju kojoj je optuèni pripadao.28 Me|utim, ovo je imalo funkciju ubrzawa procesa licima koja su pripadala ovim organizacijama i to zbog same pripadnosti. Jer u ovim procesima dokazivala se samo ~iwenica da je optuèni pripadao organizaciji koja je progla{ena zlo~ina~kom, a zlo~ina~ki karakter te organizacije "smatrao se dokazanim i nije se mogao osporavati" (~lan 10. Statuta).

da dozvoqava ili ohrabruje na bilo kakvu akciju koja bi razorila ili naru{ila, potpuno ili djelimi~no, teritorijalni integritet i politi~ko jedinstvo suverenih dràva”. Biv{a SFRJ sigurno nije kolonijalna sila i, s druge strane, ona je tzv. iskonski ~lan Ujediwenih Naroda. Ono {to se dogodilo u woj nije ni{ta drugo do nasilne secesije, ~iji je uspjeh omogu}en nezakonitim me|unarodnim anga`manom. Pravo na samoopredjeqewe naroda ne moè automatski podrazumijevati pravo na secesiju. Me|unarodno pravo nigdje nije formulisalo “pravo” na secesiju. U obimnoj literaturi koja je o wemu napisana, pitawe secesije je (preko kvalifikativa “politi~ko”, pa “moralno” srozano do fakti~kog pitawa. Tzv. Bandinterova Komisija, koja je pravno savjetovala Konferenciju o Jugoslaviji - na ~elu sa lordom Karingtonom, iznijela je mi{qewe: “pitawe propasti i nastanka dràva nije pravno nego fakti~ko pitawe”. Me|utim, tzv. me|unarodna zajednica, koja se èstoko umije{ala u ~itav ovaj proces - slijedila je ovaj stav samo u pogledu secesionista koji nisu bili Srbi. 27 U Zakonu broj 10. Kontrolnog savjeta za Wema~ku, koji je vaìo samo za okupacione vojne sudove, ali ne i za Nirnber{ki sud, vidi se tendencija pro{irewa komandne odgovornosti. Pod wen udar dolazili su ne samo vojni komandanti ve} i lica koja su imala “visok politi~ki i gra|anski poloàj” (~lan II stav 2. ovog Zakona). 28 Nirnber{kom presudom ogla{ene su zlo~ina~kim ove organizacije: “Vo|stvo nacisti~ke partije”; Gestapo (tajna dràvna policija); SD (obavje{tajna organizacija) i SS (nezavisne vojne jedinice nacisti~ke partije), a neke od wih su imale ogromno ~lanstvo. U hijerarhijskoj strukturi Vo|stva nasicti~ke partije bilo je oko 600.000 qudi, SS sastav (u 40 divizija na kraju rata) ulazilo je oko 580.000 vojnika itd. Ba{ ovdje treba napomenuti da tuìlac Ha{kog krivi~nog tribunala izvodi odgovornost nekih optuènih, koji ina~e nisu vr{ili nikakve vojne du`nosti, iz ~iwenice da su pripadali “vo|stvu bosanski Srba”, a ovaj termin je, po mojoj ocjeni, zlonamjerno proizvoqno konstruisao.


24

Uvedena su dva specifi~na principa odgovornosti (u negativnoj formulaciji), koja tako|e ulaze u tzv. "nirnber{ka na~ela". Prvi glasi: "Slu`beni poloàj optuènih, bilo kao {efova dràva ili kao odgovornih slu`benika u dràvnim nadle{tvima, ne}e se smatrati kao razlog za oslobo|ewe od odgovornosti ili za ublaàvawe kazne". Drugi: "îwenica da je optuèni radio po nare|ewu svoje vlade ili svog pretpostavqenog, ne}e ga osloboditi od odgovornosti, ali se moè smatrati kao razlog za oslobo|ewe od kazne, ako Sud na|e da tako zahtijeva pravi~nost".

Statut Ha{kog krivi~nog tibunala je takore}i "prepisao" sve ove principe odgovornosti i dodao im jedan novi, koji se ti~e odgovornosti pretpostavqenog za zlo~ine koje izvr{i wegov pot~iweni, pa }e se o tom novom obliku krivi~ne odgovornosti na odgovaraju}em mjestu jedino i govoriti. Treba uz ovo primijetiti da Tribunal nije dobio nadle`nost da pojedine grupe i organizacije proglasi zlo~ina~kim. Nirnber{ki sud je me|unarodni sud ad hoc modela (isti model ima i Ha{ki krivi~ni tribunal). "Nirnber{ka na~ela" me|unarodnog krivi~nog prava, u prvom redu zbog toga, ne pripadaju konvencionalnom tipu ovog prava, ve} obi~ajnom. Tako ih, na dosta mjesta, tretiraju i sude}a vije}a Ha{kog krivi~nog tribunala.

Procedure pred Nirnber{kim sudom su druga~ije od onih koje vodi Ha{ki krivi~ni tribunal. Mada ovdje pripadaju tzv. "mije{anom" tipu 29 u "ninber{koj proceduri" ima mnogo mawe 29 I kad se upore|uju ove procedure i kad bude posebno analizirana procedura koju primjewuje Ha{ki krivi~ni tribunal, vrlo je korisno imati u vidu istorijske tipove krivi~nih procedura uop{te. Taj retrospektivni pogled ne otkriva samo porijeklo nekog savr{enog tipa procedura, ve} takore}i slika samu wegovu bit i to onu bit koja zadovoqava kqu~ne saznajne preokupacije analize. Npr. analiza procedure koju primjewuje Ha{ki krivi~ni tribunal nije u prvom redu usmjerena na to da se odredi wen tip u ovoj istorijskoj retrospektivi kao takav, ve} prije svega, na pitawa karaktera suda koji vodi te procedure (sam pojam “sud” ima tri glavna definensa: mora biti zakonito uspostavqen, mora biti nepristrasan i objektivan i, najzad, mora posjedovati visok nivo znawa prava) i da li na~ela na kojima stoji “zgrada” te procedure omogu}uju sudu da utvrdi istinu o predmetu o kome sudi. Istorijski tipovi procedure, naro~ito dva wena ekstrema koji su, u svojim ~istim oblicima, dijametralno suprotne, mogu da bace jako gnoseolo{ko svjetlo na ova pitawa. Re~eno je da procedure Nirnber{kog suda i Ha{kog krivi~nog tribunala pripadaju tzv. mje{ovitom tipu, a to zna~i da su izra|ena na “mije{awu”i suvislom sinhronizovawu dva spomenuta ekstremna tipa. Ovi “ekstremi” su: akuzatorska (“optu`na”), koja je istorijski prva nastala, i inkvizitorska (istra`na) procedura, koja je “pogodila” prvobitno Zapadnu Evropu (izuzimaju}i Veliku Britaniju). Ono {to po~etno i bitno razlikuje ova dva tipa procedure jeste poloàj suda u tim procedurama. U akuzatorskoj proceduri sud ne moè pokrenuti proceduru po inicijativi. Optu`bu mora da podigne jedna stranka (tuìlac) protiv druge strane (optuèni) da je u~inila odre|eno krivi~no djelo i tako nastaje “krivi~ni” spor koji sud treba da rije{i. U po~etku tuìlac je lice o{te}eno krivi~nim djelom, ali jako se razvio sistem tzv. popularne tu`be prema kome je “tuìlac” mogao biti svaki gra|anin (uz neke ograde ovaj sistem postoji i sada u Engleskoj proceduri). Kako je dràva u svom razvoju sve vi{e preuzimala funkciju krivi~nog gowewa, pojavio se dràvni tuìlac. U ovom tipu procedure u pravilu od momenta kad se optuènom saop{ti optu`ba zasniva se procesni odnos koji ima karakter pravnog odnosa, stranke u sporu dobijaju svojstvo procesnih subjekata u pravom smislu rije~i (nosiocu su prava i obaveza). Sud je tu da rije{i spor i naro~ito u po~etku svoju objektivnost s vana pokazuje velikom pasivno{}u - naro~ito u procesu dokazivawa. Svaka stranka podnosi sudu svoje dokaze, saslu{ava svoje svjedoke, vje{take isl., predaje ih onoj drugoj strani radi tzv.”unakrsnog ispitivawa”, a sud ovu “bitku” stranaka” treba samo da procijeni i presudi spor, a dodu{e upravqa samom procedurom odre|uju}i red i paze}i na pravila dokazivawa koja su se vremenom umnoàvala. Ovu proceduru karakteri{u na~ela javnosti, usmenosti, kontradiktornosti, slobodnog


25

elemenata anglosaksonskih procedura. Ona garantuje u punoj mjeri prava odbrane (~lan 16. Statuta). Uostalom, svi optuèni, na ~elu sa Geringom, imali su branioce, predati su im svi "optu`ni" materijali, saslu{ano je blizu hiqadu svjedoka koje je predloìla odbrana itd. Ali glavnu ulogu, ne samo pri upravqawu procedurom, ve} i pri izvo|ewu dokaza, igrao je sud. Sud, naime, poziva svjedoka, ispituje i wih i okrivqene, traì dokumente i vr{i uvid u wih, na sve je to ovla{}en mimo i nezavisno od prijedloga stranaka itd.(~lan 17. i 18. Statuta). Naravno i stranke (tuìlac i okrivqeni, sa braniocem ili bez branioca) imaju pravo, ne samo da predlaù dokaze, ve} i da aktivno u~estvuju u izvo|ewu dokaza na pretresu pred sudom (komentari, postavqawe pitawa i sl.) Posebno je optuènom dato izri~ito pravo da "postavqa unakrsna pitawa svakom svjedoku predloènom od optu`be" (}lan 16. ta~ka e. Statuta). Ali, sve u svemu, vidi se velika è| za efikasno{}u i "vojni~kom" strogo{}u. To svjedo~e zadaci suda da: "ograni~e su|ewa samo na potrebna saslu{awa po pitawima koja je istakla optu`ba", "preduzme stroge mjere..." protiv svih vrsta odugovla~ewa postupka; "postupa odlu~no prema svakoj neposlu{nosti...", itd (~lan 18. Statuta). Zatim dolaze pravila da sud nije vezan nikakvim formalnim pravilima dokazivawa, naprotiv obezbje|uje "...u najve}oj mogu}oj mjeri ekspeditivno i neformalno postupawe..." (~lan 19. Statuta). Uprkos rizi~nosti ovakvih proceduralnoh pravila, Nirnber{ki sud ipak nije imao velikih te{ko}a da utvrdi istinu o zlo~inima o kojima je sudio, pogotovu o zlo~inima protiv mira i o ratnim zlo~inima, jer su nacisti~ke vo|e o tome ostavili brojne i jasne dokaze- uvjereni u vojnu pobjedu oni te zlo~ine uglavnom nisu ni krili. [to se ovoga ti~e, Ha{ki kruvu~ni sud je u neporedivo teòj situaciji, sudskog uvjrewa, zatim pretpostavka nevinosti itd. U inkvizitorskom postupku vladaju suprotna na~ela. Ovdje nema stranaka, nema spora, nema javnosti, kontradiktornosti itd. Sud drì sve u rukama, pokre}e postupak po svom naho|ewu, vodi ga tajno, okrivqeni je puki objekt tog postupka itd. Zapravo ovdje tzv. istraìteq (incvirent) ex officio israùje da li je neko lice u~inilo kriv~no djelo, kad zavr{i istragu predaje spise sudu (collegium jurisperitorum) koji donosi presudu na osnovu spisa predmeta (acta), a da i ne vidi okrivqenog (incvisit-a), a kamo li da mu da {ansu da se brani. Po{to je vladala tzv. fomalna teorija dokaza, sa te{kim uslovima za osudu (poèlio bi je kao takvu i danas svaki okrivqeni), priznawe okrivqenog se smatralo “kraqicom dokaza” i ovo je u pravilu ishodovano zloglasnom procedurom (te{kim mu~ewima). Dodu{e u Engleskoj, mada je tu nastala i dandanas se odràla akuzatorska procedura, sve do 1772. godine, primjewivana je procedura, ali ne zbog toga da se optuèni prisili ba priznawe, ve} da se izjasni o optu`bi tj. da li je kriv ili nije, jer bez tog izja{wewa procedura nije mogla da po~ne. Odmah poslije Francuske revolucije nastaju mje{ovite ili tzv. akuzatorsko-imkvizitorske procedure u ovom ili onom modelu, a takve su sve dana{we nacionalne procedure kontinentalne Evrope pa i na{a. U stvari, ovdje je do{lo do mije{awa elemenata anglosaksonske (engleske) procedure i reformisanih inkvizitorskih zapadnoevropskih procedura. Cjelina koja je nastala ovim mije{awem bitno je akuzatorska,a inkvizitorski elementi se naro~ito jasno ogledaju u istra`noj fazi koja prethodi fazi u kojoj se sudi i u ~iwenici da sud ovdje ima mnogo aktivniju ulogu nego li u ~istom akuzatorskom postupku (npr. stranke imaju pravo da predlaù dokaze, ali, ako ocijeni da ih treba izvesti, sud ih izvodi, pri ~emu vaì ~esto i na~elo procesne akvizicije), a osim toga ovdje je poèqna efikasnost u takvom opsegu da podsje}a na inkviziciju. Kako smo ve} napomenuli, procedura koju primjewuje Ha{ki krivi~ni tribunal, ima malo inkvizitorskih elemenata i tu su {irom otvorena vrata anglosaksonskom (bitno “optu`nom”) tipu procedure.


26

bez obzira {to (u odnosu na Nirnber{ki sud) sudi o zlo~inima u~iwenim u istorijskom doga|aju mnogo maweg opsega i zna~aja30.

Pokazani su izvori me|unarodnog krivi~nog materijalnog i procesnog krivi~nog prava koje je primjewivao Nirnber{ki sud i koje sada primjewuje Ha{ki krivi~ni tribunal. Vidi se da je za obje vrste prava glavni izvor Statut suda. Ali {to se procesnog prava ti~e, Statuti ovih sudova uglavnom ure|uju na~ela procedure, dok su mnoga druga va`na procena pitawa prepu{tena pravilima koja dodnosi sam sud, odnosno Tribunal. Me|utim, Statute oba ova sudska foruma karakteri{e velika kratko}a. Statut Nirnber{kog suda ima samo 30. ~lanova. Statut Ha{kog krivi~nog tribunala ima malo vi{e - 34. ~lana, ali su zato pravila procedure koje je on sam donio tako mnogobrojna i opse`na (ima 127. osnovnih pravila dugih tekstova) da predstavqaju prave kodekse. Uporedbe radi, Statut Me|unarodnog suda (osnovanog Poveqom UN, a rekli smo da je ovaj Statut sastvani dio Poveqe) ima 70. ~lanova - ovdje pravilima koje donosi sam sud je ostavqen mnogo mawi prostor. Ovim ispravnim putem jo{ daqe je oti{ao tzv. "rimski" Statut stalnog me|unarodnog krivi~nog suda, koji je otvoren za potpis 1998. godine i jo{ nije stupio na snagu (ali ima nade da }e se to relativno brzo dogoditi).

(3) Pripreme za osnivawe Ha{kog krivi~nog tribunala

Ovdje }e bit ukratko rije~i o pravnim aktima, koji su neposredno pripremili

ustanovqewe Tibunala. U fundusu tih akata je tragi~na ìva istorija koju smo upravo preìvjeli i koju jo{ nismo vaqano objasnili, ali u kojoj dominiraju dva kqu~na istorijska procesa: raspad biv{e SFRJ i raspad biv{e SRBiH, kao wene federalne jedinice, i weno ponovno sastavqawe kao posebne dràve pod zagonetnim imenom "Bosna i Hercegovina", koje joj je dato Aneksom 4. Op{teg okvirnog sporazuma za mir u BiH, zakqu~enog u Parizu u decembru 1995. godine. Kako je tzv. me|unaordna zajednica gledala na ove doga|aje, i kako se, kao usput, umije{ala u wih i bitno ih kanalisala,31 vidi se iz mnogobrojnih pravnih akata, koje su donosili weni organi (naro~ito Rezolucije organa UN, Evropske zajednice, KEBS-a itd.). Dokumentacioni centar bi trebao da sa~ini jednu posebnu analizu ovih akata (a prethodno da ih prikupi i ~uva kao "gra|u"). Ina~e se iz ovih akata jasno vidi kako je nastala i ideja da se 30 Najslabije mjesto u, ina~e krajwe ubjedqivom i u svakom pogledu izvanrednom obrazloèwu Nirnber{ke presude, je ono - gdje se tvrdi da ona respektuje na~elo nullum crimen sine lege, o kome je govoreno naprijed. Glavni prigovori odbrane optuènih odnosili su se upravo na konsekvence ovog na~ela. Takoje bilo i u “Tokijskom” procesu - ali tamo je francuski Sudija Bernard odbio da glasa za osudu “tokijskih” zlo~inaca. On je tvrdio da ovo na~elo mora da vaì i za me|unarodno krivi~no pravo, a na{ao je da “sam Statut suda nije zasnovan ni na jednom pravnom pravilu koje je postojalo kada su djela izvr{ena” i “da je toliko principa potvr|eno da bi presuda nesumwivo bila poni{tena iz pravnih raloga u ve}ini civilizovanih dràva”. Ha{ki krivi~ni tribunal misli da sa primjenom ovog principa nema problema, bar {to se wegovih odluka ti~e - ali “razloga za zabrinutost” u pogledu ovog wegovog, ipak non{alantnog pravnog stanovi{ta, ima premnogo. 31 I sam ovaj termin “me|unarodna zajednica” itekako traì obja{wewe, a kamo li weno uplitawe i kanalisawe tragi~nih doga|aja o kojima je rije~. Tu bi bila od izuzetnog zna~aja obja{wewa ovih doga|aja sa gledi{ta me|unarodnog javnog prava.


27

ustanovi me|unarodni krivi~ni sud ovakvog tipa kao {to je Tribunal, ko su bili protagonisti te ideje i u kojoj je mjeri ta ideja bila, bar u po~etku, tendenciozna (nepodno{qivo diskriminatorska) u odnosu na strane u "jugoslovenskom" sukobu. Vidi se, naravno, i kako je do{lo do prvog akta koji je vodio ustanovqewu Tribunala. To je svakako bila Rezolucija Savjeta bezbjednosti UN, broj 780 od 6. oktobra 1992. godine, kojom je naloèno Generalnom sekretaru UN da obrazuje Nepristrasnu Komisiju eksperata, koja bi "analizirala informacije o te{kom kr{ewu @enevskih konvencija i humanitarnog prava". Generalni sekretar UN je to u~inio - obrazovao je peto~lanu Komisiju eksperata, poznatu kao "Kalshofen - Basiunijevu" komisiju, koja je tako|e izv{ila svoj zadatak. Generalni sekretar je, na bazi rada ove Komisije, podnio 10. februara 1993. godine izvje{taj Savjetu bezbjednosti, u kome je proteìrao ideju osnivawa jednog ad hoc me|unarodnog krivi~nog suda. Savjet bezbjednosti prihvata ovu sugestiju i Rezolucijom broj 808. od 22. februara 1993. godine na~elno osniva Tribunal (daje mu ve} re~eni slu`beni naziv) i poziva Generalnog sekretara, da u roku od 60 dana podnese izvje{taj "o svim aspektima ovog pitawa ukqu~uju}i i konkretne prijedloge", a u stvari mislio je na mogu}i nacrt Statuta Tribunala. Odazvav{i se pozivu Generalnog sekretara, mnoge dràve su sa~inile nacrte ovog Statuta i dostavile ih Generalnom sekretaru32. generalni sekretar je 3. maja 1993. godine podnio traèni izvje{taj (zavr{ni), koji sadrì i nacrt Statuta Tribunala. Savjet bezbjednosti je okon~ao ovaj proces Rezolucijom broj 827. od 25. maja 1993. godine, ~iji je sastavni dio i Statut Tribunala. U ~itavom ovom procesu, ogorman zna~aj ima rad Komisije eksperata, na ~ijem ~elu je uglavnom bio [erif Basiuni, ~ije ime smo ve} spomenuli. Na ovom radu su zasnovani i izvje{taji Generalnog sekretara Savjetu bezbjednosti, ukqu~uju}i i "zavr{ni", koji je bio presudan za spomenute akte koji su ustanovili Tribunal i profilisali pravo koje je on imao da primjewuje.

Zbog toga {to }e se, u okviru ovog podnaslova, ukratno analizirati samo rad ove Komisije, jer to moè biti od velike koristi za daqu izgradwu metoda rada Dokumentacionog centra.33 Komisija je odràla ukupno dvanaest sjednica u razdobqu od 4. novembra 1992. godine do 15. aprila 1994. godine, a na posqedwem je usvojila kona~ni izvje{taj (prije toga sa~inila je dva preliminarna izvje{taja). Ovaj kona~ni izvj{taj ima niz aneksa sa izvje{tajima o sprovedenim istragama i analizama koji su sastavni dio izvje{taja, a opseg ovih aneksa prelazi 3.000. stranica (ovi aneksi, izgleda nisu prevedeni na na{ jezik). Ovim izvje{tajima izvr{ena je analiza jednog ogromnog dokaznog materijala koji je predat Komisiji (dokumenti o zlo~inima na preko 65.000 stranica i drugi dokazi) ili materijala koji je prikupila samo Komisija vlastitim "istra`nim misijama". Vidi se, podatke o zlo~inima Komisiji je slao svako, od dràve do pojedinca, ukqu~uju}i i medije.

32 Analize ovih nacrta Statuta pokazuju velike razlike u gledi{tima pojedinih dràva u pogledu mnogih va`nih pitawa iz ovog kruga. Dokumentacioni centar bi trebao u svojoj “gra|i” da ima sve ove nacrte, jer wihova analiza moè da otkrije mnoge interesantne i va`ne stvari. 33 Iz analize samog zavr{nog teksta izvje{taja ove Komisije mogu se izvu}i mnoge korisne metodolo{ke pouke kako se “savla|uje” jedan ogromni ~iweni~ni materijal i kako se pravno artikuli{e. Me|utim, analiza wegovih Aneksa, koji imaju mnogo ve}i volumen, a pogotovo analiza materijala na koji upu}uju Aneksi, koji je za sada nedostupan, jer nije lako pribaviti ni{ta od toga, veoma bi obogatili “gra|u” Dokumentacionog centra.


28

Interne metode rada Komisija je utvrdila svojim poslovnikom, koga je donijela u januaru 1993. godine. Kako je re~eno, radila je u sjednicama na kojima je razmatrala razna pitawa od zna~aja za izvr{ewe wenog mandata. Ali, u skladu sa svojim poslovnikom svaki od pet ~lanova Komisije imenovan je za "izvjestioca" za odre|en krug poslova.. Takoje Basiuni bio zaduèn za prikupqawe i analizu ~iwenica; V. Fenrik (Kanada) za istrage na licu mjesta i za analizu pravnih pitawa; S. Greb (Norve{ka) za posebni projekt "Prijedor"; K. Bai (Senegal) za uni{tavawe kulturnih spomenika i K.Klerien (Holandija) za "pravne" forme seksualnog zlostavqawa. O~igledno je da su izvjestioci imali veliki broj pomaga~a. Tako je na primjer pod rukovodstvom Basiunija, baza podataka, u koju je unesen ogroman broj informacija, sa~iwena na Me|unarodnom institutu za prava ~ovjeka Univerziteta De Gol u îkagu. Naravno, kad je Komisija zavr{ila rad, ova baza podataka je, uz ostali materijal predata Uredu tuìoca Tribunala.

Komisija je koristila tri istra`ne metode: (1) prikupqawe i analiza infomacija koje su dostavqene Komisiji, kao i onih informacija koje je Komisija zatraìla; (2) preduzimawe istra`nih misija na podru~ju ex Jugoslavije ili drugdje (to su zemqe koje su primile izbjeglice) radi prikupqawa dodatnih informacjia, saslu{awa svjedoka i, "koliko je mogu}e, radi verifikacije ~iwenica" i (3) prikupqawe infomacija za Komisiju od strane vlada nekih zemaqa. Zbog velikog obima posla i prekratkog vremena u kome se imao obaviti, Komisija "nije uvijek mogla verifikovati informacije..."; "nije mogla iscrpno istraìti sve slu~ajeve..."; "morala je pribje}i selektiovnom pristupu"34 - kako je konstatovano u wenom izvje{taju.

U planu rada Komisija je (pored permanentnog aùrirawa baze podataka) formulisala ~etiri glavna podru~ja, svojih "bliìh istraga" i to: (1) masovna ubistva i uni{tavawe imovine; (2) postupci (zlo~ina~ki) prema zatvorenicima - u {irokom zna~ewu ove rije~i; (3) "sistemski" seksualni napadi i (4) "etni~ko ~i{}ewe". Ovu na~elnu themu probandi odobrio je Generalni sekretar, a mimo toga, sama je Komisija utvrdila posebni istaìva~ki projekat: "slu~aj "Prijedor". Ovi na~elni "predmeti dokazivawa" su daqe razu|eni na niz konkretnijih "predmeta" (pitawe ustrojstva, strategije i taktike vojnih snaga zara}enih strana, opsada Sarajeva, pojedini logori itd.). Uporedo sa ovim ~iweni~nim istraìvawima ratnog sukoba u prethodnoj Jugoslaviji, Komisija je posvetila veliku pa`wu analizi, kako je ona nazvala, "mjerodavnog" me|unarodnog prava, primjewivanog na ove sukobe i ovim pr

izvod iz kriviîh prijava optu@enih za ratne zloîne … · izvod iz krivi~nih prijava optuènih za...

Documents