issn 1332-7658 zagreb, 49/2012, 1 vjesnik · 2020. 12. 9. · uvod u knjigu „naš papa ......

Zagreb, 49/2012, 1

ISSN 1332-7658

V J E S N I Kfranjevaca trećoredaca

VFT_1_2012.indd 1 09.04.2012. 22:49:50

VJESNIKfranjevaca trećoredaca

Zagreb, 49/2012, 1 broj 1

ISSN 1332-7658

Izdaje:Provincijalat franjevaca trećoredaca

Jandrićeva 2110000 Zagreb

tel: 01/4673-393fax: 01/4673-803

e-mail: [email protected]@franjevcitor.hr

http://www.franjevcitor.hr

Uređuje:fra Kristijan Kuhar

tajnik Provincije

Prijelom:Donat Košćak

Lektura:Suzana Paponja

Naklada: 120

Datum tiska:10. travnja 2012.

VFT_1_2012.indd 2 09.04.2012. 22:49:51

3VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA

49/2

012,

1

S A D R Ž A J

IZ PROVINCIJALATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4

Provincijalova uskrsna čestitka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4

Izvješće s 12. sjednice Provincijske uprave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

Godišnji susret gvardijana i Uprave Provincije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6

BRAĆA JAVLJAJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

Primanja u Framu Belišće . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

Gosti predavači u Novicijatu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8

Zimski susret ministranata na Ksaveru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

Ministranti kumovi djeci iz Konga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10

Izložba u “Maloj galeriji Šulentić” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

Škola glagoljaštva u Novicijatu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12

Split: Svetkovina sv. Josipa na Sukoišanu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

Novi križni put i vitraji u Crkvi sv. Milovila u Zadru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14

Zahvala na kraju obreda blagoslova vitraja i križnoga puta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

Sadržaj vitraja na prozorima Crkve sv. Mihovila u Zadru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16

Tribina: Što je to Franjevački svjetovni red? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18

Mi i naša obitavališta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19

IN MEMORIAM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20

O. Augustin Šabalja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20

KULTURNA BAŠTINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28

Uvod u knjigu „Naš Papa“ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28

ADRESAR PROVINCIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31

VFT_1_2012.indd 3 09.04.2012. 22:49:51

4

VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 49/2012, 1

Iz Provincijalata

PROVINCIJALOVA USKRSNA ČESTITKA

Draga braćo!

„Doista uskrsnu Gospodin!“ (Lk 24,35) – to je radosni poklik učenika kojima je Isus, u euha-ristijskome lomljenju kruha, otvorio oči i osposobio srca za spoznaju nespoznatljivoga.

Na Uskrs slavimo svetkovinu života, slavimo život, Boga koji je izvor svakoga života. Život svakog ljudskoga bića nedokučive je vrijednosti. Isusovo uskrsnuće naviješta čudesnu preobrazbu našeg zemaljskoga života. Mi smo potrebni da nas Duh Sveti prosvijetli i ojača. Potrebna nam je mudrost kako bismo snagu Uskrsloga Gospo-dina prepoznali jedni u drugima. Zbiljska vjera u Isusovo uskrsnuće prepoznaje da smo svi mi „suuskrsli s Kristom“! Mi živimo na zemlji, ali se od nas redovnika očekuje da živimo nebeskim životom. Moramo očitovati plodove Duha: „Mi-losrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnositi jedni druge…“ – opomi-nje nas tako apostol Pavao i zaključuje: „A povrh svega ljubav… i mir Kristov neka upravlja srcima vašim!“(usp. Kol 3,12-15).

Sve su ove kvalitete važne, ali priznajemo da najviše napora trošimo na strpljivost i oprašta-nje. Duh koji nam pomaže da skupimo sve svoje snage kako bismo zračili ljubavlju i mirom bit će očitovanje Isusova uskrsnuća.

Stoga proslavljenom Isusu na svetkovinu Uskrsa poklonimo svoje obnovljeno povjerenje i molimo da nam snagom svoga Duha otvori oči srca i prosvijetli um kako bismo vidjeli i razu-mjeli silno i nedokučivo Božje djelo te postali njegovim dionicima i svjedocima u svakodnev-nome životu.

Od srca vam svima želim da ljubavlju Uskrsloga preobražavate naša samostanska bratstva, povjerene vjernike i hrvatsko društvo.

Neka vas sve uskrsli Gospodin obnovi i osnaži na zajedničkom putu vjere, nade i ljubavi.

Sretan vam Uskrs!

fra Ivan Paponja, provincijal

VFT_1_2012.indd 4 09.04.2012. 22:49:51


49/2

012,

1

IZVJEŠĆE S 12. SJEDNICE PROVINCIJSKE UPRAVE

Ur. br. 79/2012.

Zagreb, 15. ožujka 2012.

Dvanaesta sjednica Provincijske uprave održana je 7. i 8. ožujka 2012. u kući Provincijalata u Zagrebu. Sjednici Uprave prethodio je susret gvardijana Provincije s Provincijskom upravom.

Provincijal se na početku sjednice osvrnuo na susret s gvardijanima. Izrazio je zadovoljstvo zbog susreta, napose zbog teme koja je tom prigodom obrađena: „Briga za zvanja“. Predavanje na susretu održali su fra Zvonimir Brusač i fra Ivo Martinović. Tema susreta je bila interesan-tna i dobro prihvaćena. Uprava se osvrnula i na godišnja izvješća gvardijana, koja su pozitivno ocijenjena.

Druga točka zasjedanja Uprave bila su izvješća i planovi provincijskih povjerenstava. Povje-renstvo za ekonomiju i gradnju iznijelo je svoje godišnje izvješće, proračun i plan rada za 2012. godinu. Protekla je godina pozitivno prošla, a planovi za ovu godinu će se redovito ostvarivati (Glavotok, Valbiska, Stivan i Zadar). Povjerenstvo za zvanja i početni odgoj iznijelo je svoje planove. U planu je doraditi internetsku stranicu obogaćenu materijalima za promociju zva-nja i podrobnije informacije za kontakt. Povjerenstvo za trajnu formaciju napominje termine duhovnih vježbi na Glavotoku (3. – 7. rujna) i Školjiću (15. – 19. listopada) te sabor Provincije koji će se održati 4. i 5. lipnja na Glavotoku. Braća se potiču na pohađanje regionalnih susreta. Povjerenstvo za apostolat i pastoral održalo je jedan susret ministranata u siječnju na Ksaveru. Drugi će se susreti održati prema sljedećemu rasporedu: susret dječjih zborova i ministranata na Ksaveru 26. 5. 2012. i susret ministranata na Glavotoku 25. – 30. 6. 2012. Povjerenstvo za kultur-nu baštinu iznijelo je poziv HBK-a da Provincija imenuje povjerenika za Hrvatski martirologij. Provincijal nije našao stručnu osobu pa je zadatak povjerio Povjerenstvu za kulturnu baštinu. Znanstveni skup o Hrvatskom martirologiju u organizaciji HBK-a će se održati u travnju. U Maloj galeriji Šulentić na Ksaveru održana je izložba za došašće i Božić, a u pripremi je i koriz-meno-uskrsna izložba. U crkvi sv. Mihovila u Zadru su postavljeni vitraji i novi križni put, a na Ksaveru je postavljen kip sv. Franje Asiškoga. Obnova naših knjižnica će se odvijati na Ksaveru, u Krku i Glavotoku.

Treća točka sjednice bila su izvješća poslovanja Kuće sv. Franje u Odri i Kampa Slatina u Mar-tinšćici. U Kući sv. Franje provedena je interna revizija. Dom je dobro poslovao, ali se moraju poduzeti stabilizacijske mjere. Kamp Slatina je isto dobro poslovao. Nakon turističke sezone 2011. ponovno je dobio žutu tablu njemačkog ADAC-a (spada među 10 najboljih kampova u Hrvatskoj). Zadržala se razina kvalitete turističke usluge. Da bi se ostvarila uspješna 2012. godi-na, potrebno je još investirati - oko sanitarnih čvorova i mobilnih kuća.

Pod zadnjom točkom sjednice pročitana je molba fra Frane Šešelje kojom traži od Uprave premještaj u samostan sv. Mihovila. Nakon što je Uprava razmotrila njegove razloge, dopustila mu je premještaj. Na molbu gvardijana samostana sv. Marije Magdalene u Portu, da se samo-stani koji su slabije financijske moći oslobode davanja Provinciji i Redu, odlučeno je da davanja ostanu, ali će se moći tražiti pomoć od blagajne Provincije za potrebe održavanja samostana.

VFT_1_2012.indd 5 09.04.2012. 22:49:51

6


Iz Provincijalata

Obnova knjižnica je ušla u projekt Ministarstva kulture te će se nastaviti sa započetim planom. Fra Kristijan Kuhar će prirediti katalog vrijedne arhivske građe Provincije, koja će se digitalizira-ti i osposobiti za uporabu znanstvenim ustanovama. U Trogiru će se 6. listopada održati prosla-va 800 godina dolaska sv. Franje u Dalmaciju. Potičemo naše župnike da animiraju hodočasnike (Frama i OFS) na tu proslavu. Naknadno će se poslati raspored proslave i katehetski materijali. Uprava se osvrnula i na provedenu anketu Komisije za vrjednovanje naših samostana i župa. Pohvaljen je dobar odaziv na anketu i istaknuta su vrijedna razmišljanja iz ankete. Uprava Pro-vincije se posebno osvrnula na razmišljanje koje vrijeđa velik broj braće u Provinciji. Komisija će anketu obraditi te će braću obavijestiti o rezultatima. Pripremit će raspravu za predstojeći kapitul 2013. godine. Raspravljalo se i o terminu sljedećega provincijskoga kapitula te je Gene-ralnom ministru predložen uskrsni tjedan 2013. godine.

Sjednica Provincijske uprave završila je 8. ožujka. Sljedeća će sjednica biti održana 2. i 3. srpnja 2012. godine.

fra Kristijan Kuhar, tajnik Provincije

GODIŠNJI SUSRET GVARDIJANA I UPRAVE PROVINCIJE

U samostanu sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu održan je 6. i 7. ožujka, pod vodstvom provin-cijala fra Ivana Paponje, godišnji susret gvardijana, samostanskih poglavara Provincije franjeva-ca trećoredaca glagoljaša, a na susretu su, kao i dosad, sudjelovali i članovi Provincijske uprave.

Prvi dio susreta bio je posvećen temi „Briga za nova zvanja“. Nakon uvodnih izlaganja fra Ive Martinovića, koordinatora za zvanja i početni odgoj, i fra Zvonimira Brusača, odgojitelja sjemeništaraca, razvio se razgovor o sadašnjem stanju brige za nova zvanja i o nužnim budućim aktivnostima.

U nastavku su gvardijani iznosili i interpretirali godišnja samostanska izvješća Upravi Pro-vincije o životu i djelovanju braće. Provincija ima šezdeset i sedmero braće, koja žive u petnaest samostana, dva redovnika-bogoslova s privremenim zavjetima, dva novaka, sedam sjemeništa-raca i tri postulanta. Na kraju susreta razgovaralo se o najvažnijim temama koje su proizišle iz godišnjih izvješća.

VFT_1_2012.indd 6 09.04.2012. 22:49:51


49/2

012,

1

PRIMANJA FRAMA BELIŠĆE

Nakon punih godinu dana naša mala, kompaktna FRAMA Belišće u petak, 24. veljače 2012. dobila je prinove u svojoj obitelji. Točnije, sedam mladih, vrlih prinova, sedam samuraja, odno-

sno šest novih framašica i jednoga framaša, a oni su redom: Ivan Stanković, Ana Fran-cuz, Matija Tramposch, Kristijana Kolgjeraj, Iva Pernjek, Ana Brusač i Monika Tivano-vac. Poštujući nove framaške upute za obre-de, obred primanja u bratstvo FRAME je odvojen od obreda obećanja te se primanja obavljaju izvan svete mise. Stoga smo naša primanja stavili u okvire framaške molitve, a obred je predvodio naš duhovni asistent - fra

Branko Janjić uz predsjednika FRAME Belišće Matiju Koprivnjaka koji je primao nove framaše.

Nakon uvodne pjesme i molitve te nagovora našega duhovnog asistenta naši su primljenici pred čitavim bratstvom izrazili svoju želju i dali izjavu i potpis (ništa bez birokracije!) te su primili znak Tau kao simbol pripadnosti FRAMI. Obredu primanja nazočili su i članovi franje-vačkoga svjetovnoga reda iz Belišća koji su pomogli animirati pjevanje. Nakon obreda primanja druženje se nastavilo u framaškim prostorijama uz koju čašicu i kiflicu. Čestitamo našim novim primljenicima i neka njihov framaški angažman bude na ponos našoj FRAMI.

VFT_1_2012.indd 7 09.04.2012. 22:49:52

8


Braća Javljaju

GOSTI PREDAVAČI U NOVICIJATU

Obrazovanje, kao jedna od važnijih sastavnica ljudskoga života, ima važno mjesto u životu novaka. Konstitucije i statuti u svojim odrednicama donose naputke o formaciji u novicijatu, uz sve njezine oblike - poput duhovne, ljudske, redovničke i obrazovne, tj. intelektualne. Kroz redovnu nastavu tjedno obrađujemo različite teme (povijest, pravilo i konstitucije, Sveto pismo, časoslov i sl.), a nedavno smo uz redoviti program formacije imali i dva gosta predavača - fra Kristijana Kuhara i dr. sc. Jerka Valkovića, koji su nas obogatili svojim znanjem i iskustvom.

Fra Kristijan Kuhar održao nam je predavanje na temu Škola glagoljaštva. Kako ova tema ima dosta širok opseg, predavanja su održana u dva termina (prvi u siječnju, a drugi u ožujku). Pri prvom nam je susretu, održanom 10. i 11. siječnja, fra Kristijan predstavio povijesno znače-nje i primjenu glagoljice te spomenike na glagoljici i razvoj staroslavenskoga jezika. Predavanja su održana s pomoću PowerPoint prezentacija i radnih materijala.

U drugom terminu, održanom 13. i 14. ožujka, fra Kristijan nas je upoznao s literaturom na glagoljici i s hrvatskom ćirilicom. Drugi dan predavanja bio je predviđen za terensku nastavu, gdje smo obišli mjesto Jurandvor u kojem se, u crkvi sv. Lucije, čuva Bašćanska ploča. Ljubazni su nam domaćini predstavili povijesno značenje Bašćanske ploče i povijest njezina otkrića. U svetištu Majke Božje Goričke slavili smo svetu misu na staroslavenskomu jeziku, a predslavio ju je fra Kristijan. Potom smo imali objed u prostoru župnoga doma. Kroz fra Kristijanova preda-vanja smo uočili važnost poznavanja naše povijesti. Mnoštvo pisanih i kulturnih dokumenata, glagoljično pismo, brojni spomenici - pobudili su u nama poštovanje prema našoj povijesti. Svrha predavanja je bila upravo ta - da u nama pobudi osjećaj kulturne i društvene pripadnosti vremenu i prostoru u kojemu živimo.

Predavanje na temu Mediji u rukama zrele osobe - blagodati i opasnosti govorio nam je dr. sc. Jerko Valković, svećenik krčke biskupije i predavač moralne teologije na Teologiji u Rijeci. Profesor Valković predavanje je podijelio u tri cjeline: Mediji kao kultura, Slika Crkve u javnosti i Suvremeni mediji. Predavanje je održano 8. veljače u našoj novačkoj učionici u Krku. Dijaloškim govorom, PowerPoint prezentacijama i radom u skupinama profesor Valković nam je nastojao približiti važnost ove teme, svakodnevno prisutne u našemu životu. Profesor nas je upozorio na blagodati i opasnosti vezane uz suvremene medije, govorio je i o važnosti savjesna korištenja vlastitoga vremena glede medija. Nakon profesorova izlaganja i rada u skupinama, bio je završ-ni plenum u kojemu smo svi mogli izraziti svoje mišljenje i iskustvo glede suvremenih medija. Razgovorom se došlo do zaključka da su suvremeni mediji jako velika vrijednost, ako se njima upravlja na pametan i ispravan način. Prepoznali smo suvremene medije kao mjesto pastoral-nog djelovanja i nove evangelizacije zbog toga jer se golem broj vjernika koristi suvremenim medijima, naročito internetom.

Na svim ovim predavanjima i terenskoj nastavi uz nas novake franjevce trećoredce sudje-lovali su i novaci iz Karmelićanskoga samostana BDM od gore Karmela. Zahvaljujemo našim gostima predavačima fra Kristijanu Kuharu i dr. sc. Jerku Valkoviću što su nam prenijeli svoje znanje i svojim iskustvom posvjedočili vrijednosti koje promiču i za koje se zauzimaju.

VFT_1_2012.indd 8 09.04.2012. 22:49:52


49/2

012,

1

ZIMSKI SUSRET MINISTRANATA NA KSAVERU

Ovim bih se izvješćem osvrnuo na susret kandidata za redovnička i svećenička zvanja koji se održao od 27. do 29. siječnja 2012. u samostanu sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu. Susret je nastao u suradnji Povjerenstva za apostolat i pastoralni rad te Povjerenstva za zvanja i početni odgoj, a voditelj susreta bio je fra Branko Janjić uz asistenciju fra Kristijana Kuhara i fra Kristi-jana Kovačevića. Na susretu su sudjelovali mladići u rasponu od 7. razreda osnovne škole do 2. razreda srednje škole, a ukupno ih je sudjelovalo 17 (Belišće 5, Kloštar Podravski 4, Ksaver 1, Gračani 3, Split 1, Zadar 3). Tema susreta bila je Poziv - kako ga prepoznati?

Susret je započeo u petak, 27. siječnja, večerom u 19h. Nakon toga bio je prvi susret koji se sastojao od igre upoznavanja, predstavljanja programa te zajedničke večernje molitve. Drugi dan je započeo jutarnjom molitvom časoslova, a nakon doručka slijedilo je prvo predavanje fra Branka naslovljeno “Zanimanje – poziv - poslanje” koje je aktualizirano kroz rad u skupinama. Tri skupine - sastavljene od kandidata iz različitih župa - morale su različito interpretirati evan-đeoski tekst o Isusovu pozivu prvih učenika. Jedni su morali odglumiti događaj poziva, drugi napisati sličan scenarij prenesen u sadašnje vrijeme, a treći odgovoriti na pitanja o osobnome pozivu. Iza rada u skupinama uslijedilo je zajedničko misno slavlje što ga je predvodio fra Bran-ko. Prijepodnevni rad zaključen je ručkom, a za popodnevne sate je bio predviđen zajednički turistički obilazak Zagreba (katedrala, Mirogoj...) te nogomet. Večer smo započeli molitvom večernje, a iza večere smo imali klanjanje pred Presvetim, moleći za jasnoću osobnoga poziva, ali i za nova svećenička i redovnička zvanja. Posljednjega dana susreta, nakon jutarnje molitve i doručka, fra Kristijan Kuhar predstavio je našu zajednicu i Provinciju, istaknuvši njezine po-

VFT_1_2012.indd 9 09.04.2012. 22:49:52

10


Braća Javljaju

sebnosti i obilježja. Nakon predavanja sudjelovali smo na župnome misnom slavlju što ga je predvodio fra Nikola Barun, a koje su kandidati animirali čitanjem i ministriranjem. Fra Nikola je pritom predstavio župljanima ovaj susret i pozvao župljane na molitvu za nova zvanja. Susret je završio ručkom.

Osobni dojmovi

Iako je teško biti objektivan u ocjeni susreta (budući da sam bio jedan od organizatora), mogu reći da je vladalo pozitivno ozračje među sudionicima susreta, ali i fratrima koji žive u samostanu. Nije bilo organizacijskih ili nekih drugih teškoća, stoga zahvaljujem svoj braći na su-sretljivosti. Kandidati koji su sudjelovali su ozbiljni i savjesni, a neki od njih su uistinu povezani sa svojim fratrima i župnicima, te po osobnom mišljenju imaju, ako mogu tako reći, sve pre-dispozicije za sjemenište ili postulaturu. Ipak, za realan dojam treba pitati sudionike i župnike. Drago mi je što su župnici podržali ovaj susret te smatram da u doglednoj budućnosti trebamo nastaviti s njihovom organizacijom.

Mir i dobro!

fra Branko Janjić, Belišće

MINISTRANTI KUMOVI DJECI IZ KONGA

Dragi čitatelji,

kao što vam je poznato, mi, ministranti Župe sv. Josipa Radnika u Belišću, prigodom blago-slova obitelji zaradimo ponešto novaca, pa smo ove godine odlučili dio novca dati za kumstvo djetetu u Demokratskoj Republici Kongo, biskupiji Bukavu. Na to nas je potaknuo naš kapelan fra Branko Janjić, a mi smatramo da je to dobro i plemenito, jer ćemo jednom Božjem djete-tu omogućiti školovanje, i to u patničkom području u Africi, a o čemu nam je prošloga ljeta govorila sestra Blaženka Barun za boravka u našoj župi.

Trebalo bi vam predočiti stanje u tome dijelu Afrike, pa ću se potruditi da to, ukratko, što bolje, napravim. Godine 1994. pripadnici plemena Hutu, koji su sudjelovali u genocidu u Ruan-di, dobro naoružani, okupirali su sjeverni i južni dio pokrajine Kivu, područje bogato zlatom, dijamantima i kovinama nužnim za proizvodnju mobitela i prijenosnih računala. Mnogi misle da pravi rat još nije ni počeo, a Kongo već broji 6 milijuna žrtava. Donosim svjedočanstvo se-stre Blaženke Barun: «Milijuni kongoanske djece umiru od gladi, silovane žene i djeca umiru od side, a svi zajedno od pokolja. No cijeli svijet okreće glavu na drugu stranu. To boli više od svega.» Jedno kumstvo stoji 100 eura i nadam se da će naš postupak potaknuti i druge da učine isto što i mi.

Ad Maiorem Dei Gloriam - Sve na veću slavu Božju!

Ministrant Ivan Jelkić, Belišće

VFT_1_2012.indd 10 09.04.2012. 22:49:52


49/2

012,

1

IZLOŽBA U „MALOJ GALERIJI ŠULENTIĆ“

Osma po redu izložba u „Maloj galeriji Šulentić“ samostana sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu otvorena je 10. ožujka. Ovu koriz-meno-uskrsnu izložbu oplemenili su svojim radovima akademski slikari Branimir Dorotić i Danijel Butala - slikama, nacrtima vitraja, postajama križnoga puta i grafikama, tj. opu-som nadahnutim događajem Kristova preda-nja, muke i uskrsnuća. Oba nas autora znako-vito privode križu, uskrsnoj poruci, na tragu

osobnoga likovnog izričaja, emocionalizirajući duboku ljudsku i božansku prisutnost uskoro uskrsloga Krista – zapisao je prof. Žabčić u uvodu kataloga izložbe.

Izložbu su nadahnutim govorom otvorili fra Božo Rimac, voditelj galerije, i dr. sc. Danijel Žabčić, uz nazočnost brojnih likovnih umjetnika grada Zagreba te prijatelja samostana. Izložba ostaje otvorena do 22. travnja.

fra Kristijan Kuhar

VFT_1_2012.indd 11 09.04.2012. 22:49:53

12


Braća Javljaju

ŠKOLA GLAGOLJAŠTVA U NOVICIJATU

U Samostanu sv. Franje Asiškoga u Krku od 10. do 11. siječnja 2012. godine fra Kristijan Kuhar, franjevac trećoredac i djelatnik Staroslavenskog instituta u Zagrebu, održao je prvi se-minarski ciklus «Škole glagoljaštva» za novake Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša i novake iz Karmelićanskoga samostana BDM od gore Karmela. Fra Kristijan je predavanjima, prezentacijama, radionicama i susretom s glagoljskim pisanim i tiskanim spomenicima iz knjiž-nice i arhiva ovoga samostana otvorio novacima vrata za ulazak u kulturnu i vjersku baštinu.

Tematske nastavne cjeline su:

I. Glagoljica – pismo i kultura1. Povijesni pregled nastanka glagoljice2. Okviri uporabe glagoljice u našim krajevima3. Glagoljica u uporabi trećoredaca

II. Glagoljski spomenici1. Opći hrvatski glagoljski spomenici s opisom svakoga i naglaskom na

najvažnije spomenike2. Glagoljski spomenici u baštini franjevaca trećoredaca s opisom svakoga

III. Glagoljsko pismo1. Učenje razumijevanja glagoljskih slova (obla-uglata-kurzivna)2. Pisanje i čitanje glagoljskih tekstova

IV. Staroslavenski jezik (hrvatski crkvenoslavenski)1. Ukratko distinkcija nazivlja jezika i povijest s obzirom na hrvatski književni jezik2. Uputa u čitanje staroslavenskih tekstova tiskanih latinicom (blagoslov stola, misne

molitve i sl. s obzirom na različitost izgovora i naglaska).

Nastavak seminara je u mjesecu ožujku, kada se planiraju i studijska putovanja po otoku Krku i Istri.

VFT_1_2012.indd 12 09.04.2012. 22:49:53


49/2

012,

1

SPLIT: SVETKOVINA SV. JOSIPA NA SUKOIŠANU

Svetkovina sv. Josipa svečano je i uz sudjelovanje mnoštva vjernika proslavljena 19. ožujka u crkvi sv. Josipa u Splitu, na Sukoišanu, nedaleko od središta grada. Središnjemu euharistijsko-me slavlju predsjedao je o. Jure Bosančić, tajnik Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, svećenik s bogatim iskustvom u pastoralnome radu s obiteljima. U homiliji je najprije prikazao svetoga Josipa, «muža Marije od koje se rodio Isus koji se zove Krist». Nakon Božje poruke da se ne boji uzeti k sebi Mariju, ženu svoju, jer je ono što je u njoj začeto doista od Duha Svetoga, Josip u vjeri prihvaća svoj novi identitet i poslanje. Njegova služba glavara obitelji od početka uključuje brigu i odgovornost u teškoćama izvanrednih okolnosti Isusova rođenja, prognanstva u Egipat, tjeskobnoga traženja Isusa prigodom hodočašća u Jeruzalem, o čemu nas izvješćuje i Sveto pi-smo. Stoga je sv. Josip postao zagovornikom obitelji te, posebice, zagovornikom očeva. U nastav-ku je o. Jure govorio o životu obitelji u današnjoj Hrvatskoj. Strani novinari su za Domovinskoga rata zapazili da su ljudi u nas u velikoj mjeri usmjereni obitelji, da u našim obiteljima ima pažnje i ljubavi. Bilo je to lijepo čuti. No, radi današnje cjelovite i objektivne slike treba iznijeti i druge činjenice o situaciji naših obitelji. U Hrvatskoj ima danas oko dvije stotine tisuća neoženjenih starijih mladića i oko tri stotine tisuća neudanih djevojaka, oko dvjesto i pedeset tisuća osoba ovisnih o alkoholu, oko pedeset tisuća ovisnika o drogama, velik broj namjernih pobačaja. Sve su to velike i zabrinjavajuće brojke za malobrojan hrvatski narod. Odgovorno življenje u obitelji je zahtjevno, naveo je o. Jure, te je u iznesenom kontekstu istaknuo uvjerenje Crkve da se prihva-ćanjem Kristova evanđelja dobiva snaga za nošenje s teškoćama obiteljskoga života, kako je če-sto isticao blaženi Ivan Pavao II. «Snagom svoga rasuđivanja Crkva nudi usmjerenje koje omo-gućuje da se spasi i ostvari sva istina i puno dostojanstvo braka i obitelji» (Familiaris consortio, 5). Bog nas ne će ostaviti ako ostanemo u istini evanđelja, naglasio je. Obitelji se danas nalaze pred golemom i važnom zadaćom - da mlade približe Kristu, «Putu i Istini i Životu» i pred nužnošću da očevi sudjeluju u odgoju. Jedno istraživanje je pokazalo da će mladi nastaviti sudjelovanje u euharistiji i nakon primanja svete potvrde ako su prije s njima sudjelovali i njihovi očevi. Očev primjer ima, po naravi, veliko značenje u usvajanju vrjednota. Pjevanje na slavlju predvodio je župni pjevački zbor, a poslužitelji su bili sjemeništarci franjevaca trećoredaca koji se odgajaju u samostanu sv. Josipa u Splitu.

Tijekom prijepodneva je na euharistijskim slavljima sudjelovalo više od tisuću hodočasnika iz Splita i okolice. Slavljima su predsjedali franjevci trećoredci iz samostana sv. Josipa. Euhari-stijskome slavlju u 11 sati predsjedao je fra Petar Džida, gvardijan samostana sv. Frane u Splitu. Popodne je župnik fra Petar Grubišić slavio euharistiju s djecom, a nakon mise je bio blagoslov djece. Cijeloga su dana redovnici iz samostana bili i na raspolaganju za sakrament pomirenja.

O. Jure Bosančić vodio je i trodnevnu pripravu na svetkovinu. U homilijama je prikazao vrjednote po kojima je sv. Josip postao trajnim uzorom, govorio o braku i obitelji kao Božjemu pozivu, isticao nužnost da i obitelj - «domaća Crkva» - kao i prva kršćanska zajednica, bude postojana u nauku, slavljenju euharistije, molitvama i zajedništvu, istaknuo važnost ohrabriva-nja u odgoju te potrebu prilagođivanja i približavanja roditelja mladima u njihovu prijelazu iz

VFT_1_2012.indd 13 09.04.2012. 22:49:53

14


Braća Javljaju

djetinjstva u odraslu dob. U danima prije svetkovine održani su i susreti voditelja trodnevnice s roditeljima prvopričesnika i krizmanika te susret s pripravnicima na potvrdu.

Štovanje sv. Josipa na Sukoišanu razvija se poslije dolaska franjevaca trećoredaca koji su 1939. tu osnovali samostan sv. Josipa i otvorili samostansku kapelu posvećenu njemu, zaštitniku doma i Domovine.

fra Zvonimir Brusač

NOVI KRIŽNI PUT I VITRAJI U CRKVI SV. MIHOVILA U ZADRU

Na prvu nedjelju korizme, 26. veljače, o. provincijal fra Ivan Paponja je blagoslovio novi križ-ni put i vitraje u crkvi sv. Mihovila u Zadru. U koncelebraciji na svečanoj sv. misi uz o. provinci-jala sudjelovalo je deset svećenika i đakon fra Tomislav Vrsaljko. Nazočili su i predstavnici svih samostana naše regije i jedan svjetovni svećenik - don Ivan Kevrić, darovatelj drugoga prozora koji predstavlja bl. papu Ivana Pavla II. i bl. Alojzija Stepinca te umjetnici koji su izradili ova umjetnička djela. Blagoslov je bio najavljen dva tjedna ranije posebnim reklamnim listom koji je bio ponuđen vjernicima nakon mise u kome je fra Antun Badurina opisao povijest ideje o vi-trajima i njezino ostvarenje. Dan prije najavljen je blagoslov i u Zadarskom listu pa je i crkva bila dupke puna - što redovitim posjetiteljima naše crkve, što znatiželjnicima - upravo zbog spome-nutoga blagoslova. Obred blagoslova je obavljen na kraju sv. mise, a prethodilo mu je obraćanje trojice umjetnika-slikara: Bogdan Mogilevskij je predstavio ova umjetnička djela, Zdravko Ti-šljar iz Zagreba se osvrnuo na svoj rad, a Mate Ljubičić se osvrnuo na križni put koji je oslikao. Na kraju se nazočnima riječima zahvale obratio i fra Miroslav Barun, gvardijan samostana.

Samostanska zajednica je i ovom zgodom organizirala «Dan otvorenih vrata» pa su nazočni imali prigodu porazgovarati s umjetnicima i s fratrima, što su rado iskoristili na opće zadovolj-stvo.

Obred su pratili i mediji koji su se poslije osvrnuli na ovaj događaj. Najcjelovitiji prikaz je ponudila novinarka Ureda za medije Zadarske nadbiskupije gospođica Ines Grbić.

Fra Miroslav Barun

VFT_1_2012.indd 14 09.04.2012. 22:49:53


49/2

012,

1

ZAHVALA NA KRAJU OBREDA BLAGOSLOVA VITRAJA I KRIŽNOGA PUTA

1. KORIZMENA NEDJELJA - 26. VELJAČE 2012.

Kao poglavara samostana sv. Mihovila zapala me najdraža dužnost, a to je zahvala za ovaj, Bogom dani, dan za našu crkvu i samostan.

Hvala Božjoj providnosti koja je omogućila obnovu ove crkve! Jer, sve je dar. Ni od koga ni-smo tražili pomoć ni slali molbe. Sva nam je pomoć bila ponuđena. Kako to nazvati drugačije nego - Božji dar, Božja providnost preko dobrih ljudi!

Ti dobri ljudi Božje providnosti su, u prvome redu, gospođa Marija Kanjer, rođ. Štulić, koja je u dogovoru, sada već pok. mužem Šimom, živeći skromno, odlučila svoju ušteđevinu darovati za obnovu crkava. Božja providnost ju je, kako sama reče, dovela i do naše crkve. Uz već rečene darove: luster i nove klupe, sliku sv. Pia iz Pietrelcine, njezin je dar i novi križni put i svi prozori vitraja osim jednoga. Neka dragi Bog nagradi Mariju svojim darovima, a s naše strane ostaje trajni spomen i trajna zahvalnost!

Jedan je prozor - drugi po redu (bl. papa Ivan Pavao II. i bl. Stepinac) - dar don Ivana Kevrića, prijatelja našega samostana, koga posebno pozdravljam i u ime samostanske zajednice te od srca zahvaljujem.

Kako već znamo, građevinske je radove i rasvjetu financirala Nadbiskupija iz Freiburga/Nje-mačka te djelomično naša nadbiskupija. Novi kameni oltar i ambon dar su kamenoklesarske radionice MARNIKA iz Zadra.

Bilo je nužno ugraditi nove prozore na koru crkve radi ugradbe vitraja. To je uradila i daro-vala stolarska radionica BOTA iz Kukljice, vlasništvo Jurice Ranja, kome srdačno zahvaljujemo.

Od srca zahvaljujem i našim umjetnicima koji su izradili ova vrijedna umjetnička djela: pro-fesoru Mari Ljubičiću za križni put i sveučilišnome profesoru Zdravku Tišljaru za vitraje. Ova će umjetnička djela pamtiti i svjedočiti kroz mnoga vremena vaš dar Božji koji ste u njih ugradili.

Zahvaljujem našem o. provincijalu Ivanu Paponji koji je imao sreću u malo vremena dva puta zazvati Božji blagoslov na sve urađeno, na darovatelje i sav puk Božji.

Zahvaljujem vama, dragi vjernici, koji ste svojim, makar skromnim, ali od Boga hvaljenim darovima, podupirali ovu obnovu. Uvijek je trebalo još sa strane štošta nadodati i financijski poduprijeti ovu obnovu, te svima vama koji ste danas došli uveličati ovo slavlje.

Ovim slavljem predajemo ova umjetnička djela i obnovljenu crkvu sv. Mihovila na slavu Božju, na čašćenje pobožnome puku i na trajni spomen i zahvalnost darovateljima.

Nakon zaziva blagoslova na kraju sv. mise pozivamo sve vas da pogledate i vitraje na koru. Tu se nalazi sedam likova slugu Božjih, blaženika i svetaca. Pozivamo vas i na mali domjenak što smo ga za vas priredili u nekoliko prostorija, gdje ćete imati prigodu porazgovarati s umjetnici-ma i fratrima ovoga samostana. Na kor se može stubama iz kapelice, a još brže i jednostavnije kroz sakristiju na prvi kat samostana i na kor.

Fra Miroslav Barun, gvardijan

VFT_1_2012.indd 15 09.04.2012. 22:49:53

16


Braća Javljaju

SADRŽAJ VITRAJA NA PROZORIMA CRKVE SV. MIHOVILA U ZADRU

1. i 2. veljače ove godine postavljeni su vitraji na prozore crkve sv. Mihovila, po prvi put, ko-liko se zna, u njezinoj devetstoljetnoj povijesti. Ideja i želja da se prozori urese vitrajima sazrije-vala je punih 28 godina (od 1984.) i konačno je doživjela ostvarenje. Zasluge da san postane java pripadaju Božjoj Providnosti - koja se poslužila neočekivanim i velikodušnim darovateljima koji su novčano poduprli projekt - zatim akademskom slikaru gosp. Zdravku Tišljaru, umjetniku iz Zagreba, koji je, pun oduševljene energije, u kratkom roku, oslikao zahtjevne likove svetih te poglavaru samostana fra Miroslavu Baruni i redovničkoj zajednici koja je uporno čuvala po-četnu ideju i vjerovala u nju. Staklarske je radove izvela radionica Branka Ćalovića «Stakloart» iz Zagreba, a u postavljanju vitraja sudjelovala je i drvodjeljska radionica gosp. Jurice Ranja iz Kukljice.

Izvorno nadahnuće projekta (1984.) pokrenuto je razmišljanjem kako tradiciju «hrvatske crkve» sv. Mihovila, u kojoj se bogoslužje uvijek slavilo na staroslavenskomu i hrvatskome jeziku, što je uz nju vezalo hrvatski puk, osobito u vrijeme talijanske okupacije, nastaviti i osu-vremeniti. Najbolji izvor je bio: likovi hrvatskih svetaca i blaženika, posebice onih koji u Zadru nisu dovoljno zastupljeni i čašćeni.. Redakcija konačnog izbora morala je uvažiti promjene po-sljednjih desetljeća (novi blaženici), potrebu da se uvrste i sveti zaštitnici zajednice franjevaca trećoredaca, želje donatora i, napokon, ograničenost raspoloživa prostora.

Likovi naše svete braće i sestara, kojih ima dvanaest, poredani su, počevši od prvoga prozora kraj zvonika pa do kora, ovako:

1. SV. FRANJO ASIŠKI (1182. – 1226.), pokretač i nadahnitelj svega franjevačkoga redovništva, razlistana u brojne redove i družbe, muške i ženske, samostanske i laičke, diljem svega svijeta. Prikazan je u zanosu slavljenja Boga sa svim stvorenjima, što je zabilježeno u njegovoj Pjesmi stvorova ili Pjesmi bratu suncu – labuđem pjevu čudesnoga mistika i slavitelja utjelovljenja Sina Božjega u naš ljudski svemir. Zgodna je podudarnost što svečevim likom označujemo i 800. obljetnicu njegova boravka u Zadru (1212.).

2. BL. IVAN PAVAO II. (1920. – 2005.), veliki i omiljeni pastir svijeta je i «hrvatski» papa koji je među prvima priznao i potaknuo priznanje hrvatske državne neovisnosti, pet puta je posjetio Crkvu među Hrvatima i njezine države (Hrvatsku i BiH) te postao 9. lipnja 2003. i naš zadarski sugrađanin. BL. ALOJZIJE STEPINAC (1998. – 1960.) - nadbiskup zagrebački i kardinal, mučenik, svjedok za istinu, borac za prava svakoga čovjeka, uzor vjere. Proglasio ga je blaženim upravo Ivan Pavao II., 3. listopada 1998. na Mariji Bistrici. Obojica velikana simboli su Božjih ljudi koji su, svaki na svoj način, sačuvali svjetlo nade i ljubavi u mraku surovih i neljudskih tiranija fašizma i komunizma, koje su u pozadini likova bogato ilustrirane podivljalim znakovima svastike, zvijezde, srpa i čekića.

3. BL. IVAN MERZ (1886. – 1928.), voditelj, zaštitnik i uzor hrvatske katoličke mladeži, osobiti štovatelj sv. euharistije i ljubitelj bogoslužja. SV. PIO IZ PIETRELCINE

VFT_1_2012.indd 16 09.04.2012. 22:49:53


49/2

012,

1

(1887. – 1968.), franjevac-kapucin, stigmatizirani mistik, pokornik, svjetski poznati ispovjednik. Isus Krist je osobito prisutan i djelatan u njihovim životima i u životima vjernika preko ova dva sakramenta koje oni predstavljaju i koji se osobito slave u ovoj crkvi.

4. SV. ELIZABETA UGARSKA ILI TIRINŠKA (1207. – 1231.), zaštitnica Caritasa. Po ocu Andriji, ugarsko-hrvatskome vladaru, je i hrvatska princeza. SV. LJUDEVIT IX. (1214. – 1270.), francuski kralj, uzorni kršćanski vladar. Oboje su, zahvaćeni i oduševljeni duhovnošću sv. Franje Asiškoga, stupili u franjevački Treći red i zavrijedili svojim uzornim životom i ugledom postati službenim zaštitnicima i svjetovnoga i samostanskoga Trećega reda.

5. SV. JERONIM (340. – 420.), glasoviti crkveni naučitelj, prevoditelj i tumač Sv. pisma, najpoznatiji Dalmatinac, proglašen je 1473., po odredbi pape Siksta IV. patronom hrvatske trećoredske provincije i ona, od tada, nosi njegovo ime. SLUGA BOŽJI MATEJ MASTILIĆ – BOŠNJAK (1420. – 1525.) jedan je od najodličnijih graditelja i širitelja provincije franjevaca trećoredaca u Hrvatskoj. Osnivao je samostane na kvarnerskim otocima (Rab, Krk, Cres) i umro u dubokoj starosti na glasu svetosti. Pokopan je u Rabu.

6. Lik SV. MIHOVILA ARKANĐELA, zaštitnika naše crkve i samostana, smješten je u rozeti na pročelju crkve, a nalazi se iza orgulja. U nezaustavljivoj pobjedničkoj gesti nadvladava kneza nečistih duhova, uzaludnoga protivnika svega što je Božje.

7. Posljednji prozor u nizu oslikava dvije osobite franjevke-trećoredice: BL. KATARINU KOSAČU-KOTROMANIĆ (1424. – 1478.), posljednju bosansku kraljicu koja je, bježeći od Turaka, preminula i pokopana u Rimu te odmah štovana kao sveta. I BL. MARIJU PROPETOGA ISUSA PETKOVIĆ (1892. – 1966.), iz Blata na Korčuli, majku siromaha, utemeljiteljicu Družbe Kćeri Milosrđa. Obje blaženice prikazane su kao mudre djevice iz Evanđelja koje s upaljenim svjetiljkama u rukama dočekuju Zaručnika. One predstavljaju ženski religiozni genij kojemu hrvatska Crkva i narod duguju veliko priznanje i zahvalnost.

Zahvaljujemo Bogu i dobročiniteljima na ovolikom bogatstvu. «Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama!» (Heb 12,1).

Dan blagoslova vitraja i križnoga puta bio je 26. veljače, Prve nedjelje korizme.

Samostan sv. Mihovila, Zadar

VFT_1_2012.indd 17 09.04.2012. 22:49:53

18


Braća Javljaju

TRIBINA: ŠTO JE TO FRANJEVAČKI SVJETOVNI RED?

Franjevački svjetovni red, bratstvo u Belišću, u subotu je, 3. ožujka, u župnoj crkvi orga-niziralo tribinu pod geslom: Što je to franje-vački svjetovni red? Tribinu je predvodio b. Stjepan Lice, OFS, poznati pisac duhovne literature i bivši nacionalni ministar OFS-a. Tribina je započela u 18h uvodnom moli-tvom što ju je predvodio fra Branko Janjić, mjesni duhovni asistent. Poslije molitve je predstavio našega predavača i upoznao sve

sudionike s temom tribine. Riječ je preuzeo b. Stjepan koji nas je proveo kroz upoznavanje s franje-vačkom obitelji te kako su on i njegova supruga osjetili poziv i odlučili slijediti stope sv. Franje kroz franjevački svjetovni red.

Predavač je potom govorio o naravi i postojanosti OFS-a u svijetu i Crkvi te kolika je važnost svake osobe koja se odluči za taj veliki korak u svome vjerničkome životu. Osvrnuo se na život u bratstvu, raznim obvezama, ali i milostima koje nam bratstvo nudi i traži od nas spremnost za preuzimanje odgovornosti. Nastavio je s promišljanjem kako je moguće biti redovnik u obi-telji, ali i na svome radnomu mjestu. Tribina je tada nastavljena pitanjima sudionika. Sudionike je zanimalo sve o mogućnosti sudjelovanja u više zajednica u Župi i kako uz to živje-ti redovništvo u OFS-u te kako današnjim ljudima i kandidatima OFS-a približiti fra-njevačke zavjete, koje je njihovo značenje i kolika je važnost svakog od tri zavjeta koja se polažu pri zavjetovanju u OFS-u.

Okupio se golem broj znatiželjnika i sim-patizera sv. Franje. Dvorana blaženog Aloj-zija Stepinca bila je ispunjena gotovo do po-sljednjega mjesta. Nakon tribine svi su sudionici bili pozvani u samostan franjevaca trećoredaca na okrjepu i druženje. Zahvaljujemo našemu serafskom ocu sv. Franji na ovome susretu i naše-mu b. Stjepanu na toplim riječima što nam ih je uputio. Nadamo se nekome novomu susretu!

Želimo vam Mir i dobro!

Krešimir Šarčević, OFS Belišće

VFT_1_2012.indd 18 09.04.2012. 22:49:54


49/2

012,

1

MI I NAŠA OBITAVALIŠTA

Slijedom nedavnoga Provincijalova poziva braći na razmišljanje o klasifikaciji naših pozicija diljem naše domovine – i ja se pridružujem ovim svojim osvrtom. Kao polazište kroz koje želim u razmišljanju proći zadanom temom te stići i do zaključka je moje uvjerenje da se bilo koja naša pozicija ne može promatrati i ocjenjivati odvojeno od cjeline i onih koji na njoj borave, žive i rade.

Samostan, naime, čine živi ljudi. Prepoznatljivost samostana, njegovu korisnost i posebnost određuju i čine oni koji u njemu žive. Kvaliteta njihova života i rada mogla bi biti kriterij za pri-oritetsku poredanost samostana i župa.

Jasno je da takvi kriteriji ne mogu na samostan i župu trajno prišiti etiketu određene predno-sti, jer je ne čine zidine samostana - nego ljudi u njima. Jer, što bi vrijedila pozicijska, primjerice, izvrsnost nekoga samostana ili povijesna ili stečena važnost ako bi ta, pa i najljepša ljepotica, postala mumija bez duha, duše i života?

Istom logikom, ako je neki samostan bez nekoga posebnijega značenja - bilo povijesnog, ili smještajnog, ili pastoralno zaduženoga - dakle objektivno besperspektivnoga, ali ako svojim zi-dovima (bilo starim, bilo tek podignutima) udomljuje redovnika i redovničku zajednicu zauzete revnosti do mjere izgaranja u svomu redovničkome pozivu - pa ma u kakvim se smjerovima i oblicima ta njihova življenost očitovala – taj će samostan biti za mnoge, za svoju okolinu i nada-leko uočljivi grad na gori. Nađe li se k tome u samostanu brat ili braća s izrazitijim karizmama koje oni nesebično žive i dijele – tom će se samostanu stjecati mnogi, tražeći i dolazeći zapravo na ono što im je Bog i namijenio svojim darom u onima koje je pozvao u svoju službu.

Sveti Franjo nije imao drugih namjera, planova i pretenzija osim živjeti vjerno svoj odaziv Bogu. Nikoga k sebi nije pozivao niti očekivao, ali je sve koje mu je Bog slao prihvaćao istom dobrotom, ljubavlju i skrbi kakvu je njemu samome Bog iskazao. Mogao se zato s Izaijom u nje-govu viđenju s čuđenjem zapitati: „Tko mi sve ove rodi?“, Iz. 49,21.

Po Božjim ljudima i kolibe u pustinji mogu postati hodočasnička mjesta, a pohlepnici koji misle samo na utržak mogu i hram Božji pretvoriti u kuću trgovačku. I samostan s najmanje poželjnih referencija, ako su mu domaćini bliski s Bogom, s ljudima i s Božjom prirodom, mogu postati tražene destinacije i oaze blagoslova. Tako svaki samostan može biti vrijedan postojanja i opstanka ako se u njemu ostvaruje vrijedan život i rad.

Osmišljavanje sebe kao pojedinca i u odnosu prema zajednici projicira se u istu osmišljenost, pa i posebnost, samostana u kojemu se živi. A osmišljenost, ostvarenost, punina - imaju snagu zračenja i plodnoga sijanja!

Zato i budućnost svakoga samostana svaki brat u sebi nosi.

Fra Vlado Rožić

VFT_1_2012.indd 19 09.04.2012. 22:49:54

20


In Memoriam

O. AUGUSTIN ŠABALJA(1915.- 1945.)

Uvod

Provincijska kongregacija 2009. osnovala je: „radnu skupinu za prikupljanje dokumentacije o fra Stjepanu Soriću i fra Petru Turkalju i o stradanjima fratara u II. svjetskom ratu i poraću“ (vidi „Izvješće s Provincijske kongregacije 2009. godine“ od 4. svibnja 2009. – br. 172/2009.; VFT, 1-2/2009., str. 6.). Imenovani su istodobno i članovi te radne skupine, i to: fra Božo Sučić, član Uprave i koordinator skupine, fra Josip Marcelić, fra Petar Runje i fra Antun Badurina. Ta skupina se sastala jednom do sada, i to u krnjemu sastavu (bez fra Josipa), u samostanu sv. Franje Asiškoga u Odri, 16. veljače 2010. godine.

Osim gore navedene odredbe Kongregacije, članovi nisu dobili neke konkretnije smjernice što se zapravo od njih traži, pa zato nisu ni imali nekih novih ideja glede dokumentacije o fra Stjepanu Soriću i fra Petru Turkalju. Sličilo im je to, štoviše, zakašnjelom odjeku dosta uspjele proslave smrti spomenute subraće (60. obljetnica o. Petru i 40. o. Stjepanu) 11. studenoga 2008. u Splitu, na kojoj su također nastupili fra Petar i fra Antun, i novoga životopisa o. Stjepana iz računala o. Josipa Marcelića („Zaljubljen(ik) u Krista“, Split, 2008.). Tim više što je i fra Marko Neretljak, prema savjetima i informacijama fra Petra Runje, već pisao u to doba iscrpan članak o o. Petru Turkalju (vidi VFT, br.3-4/2009., Velikan „prethodnoga“ vremena fra Petra Turkalja, str.145.-151.). Kako je opis kongregacijske zadaće u ovom pitanju ostao i do danas općenit i ne-dorečen, nije se dalje ništa poduzimalo. Valjda se čekaju daljnje upute Provincijske uprave koja je projekt istraživanja i zamislila.

Što se tiče drugoga dijela zadaće, skupina je prebrojila postradalu braću u ratu i poraću (pre-vidjeli smo ipak pokojnog o. Gabrijela Badurinu) i svatko je prihvatio po nekoliko njih koje će istražiti i obraditi do mjere sposobnosti (ne treba zaboraviti da ima u skupini i poneki istraživač-ki amater) svakoga od trojice zaduženih članova. Meni su dodijeljena ova braća:

o. Augustin Šabalja, o. Ljudevit Gregov, o. Rajko Kraljev i fra Krsto Sikirić. Pokojnoga fra Jo-sipa Baričevića obradio sam već ranije (vidi VFT, br.2/1997., str. 56.-65.). Na temelju toga članka pisao je nedavno o njemu i vlč. dr. Frane Velčić u Kvarnerskom vezu (br.12/2010.).

Bilo bi, naravno, poželjno uz žrtve komunističkog terora (njih četrnaest) obraditi i one tali-janskoga, koje su nekako ostale po strani (internacija o. Metoda Antončića, o. Nikole Milčetića i fra Alfonsa Vlašića na Lipare u Italiju te o. Ignacija Radića na Mamulu; izgon hrvatskih trećo-redaca iz Zadra). Svi su stradalnici već pokojni, osim dvojice. Zaslužili bi i zajedničku knjigu u provincijskom nizu „Novaja i vethaja“. Nešto slično pothvatu don Rozaria Šutrina koji je mu-čenike (10), mučenicu (1) i stradalnike (23) Zadarske nadbiskupije opisao u preglednoj knjižici od 112 stranica: „Žrtve bogoljublja i čovjekoljublja – naš ponos i poticaj“, Zadar, 2002. Nukanje urednika našega Vjesnika fra Kristijana da popunjavam rubriku – In memoriam – navela me na

VFT_1_2012.indd 20 09.04.2012. 22:49:54


49/2

012,

1

misao da prionem uz svoj dio posla i osvježim barem sjećanje na dodijeljenu postradalu braću, ako već ne mogu otkriti neke nove, nepoznate podatke o njima.Počinjem s našim mučenikom o. Augustinom Šabaljom.

O. Augustin izronio iz tame

O. Augustin je samo jedan od primjera naše hrvatske bijede koja za mnoge žrtve, ratne i poratne, traje do danas. O njegovu stradanju na svršetku II. svjetskoga rata niti se što znalo niti se smjelo znati. O tome se u javnosti šutjelo. Opasno je bilo govoriti o Bleiburgu kao simbolu narodnoga stradanja, o masovnim pogubljenjima bez suda, o nevinosti bl. kardinala Alojzija Stepinca, tisuća civila i tek mobiliziranih golobradih mladića. Mnogi su zbog toga uhićivani, su-đeni, zatvarani. Propisano je bilo što se treba znati o nekomu svomu: on je ratni zločinac i platio je životom za svoja nedjela. Sumnjati, raspitivati se o možebitnom suđenju, o vremenu, mjestu i načinu smrti - značilo je podrivati državni poredak, širiti neprijateljsku propagandu i braniti ustaštvo. Zar se nešto promijenilo u glavama onih koji su nam više od pola stoljeća propisivali istine? Nisam to, nažalost, primijetio! Njihove poluistine i očite laži i danas su im neupitne do-gme. Nepodnošljiva lakoća zaborava, rekao bi M. Kundera. Ipak se ne mora, zadnjih dvadeset godina, više (ili još) u zatvor zbog drugačijega mišljenja.

Naš Nekrologij čuvao je sjećanje na o. Augustina. U onom starijem (o. Stjepan Ivančić, Zadar, 1910.) nadopisano je rukom na dan 24. srpnja: „1945. g. zadnji put se spominje u Zagrebu p. o. Augustin Šabalja iz Porta (Dubašnica), koji je nestao kao vojni svećenik u 30. godini života“. U novom (Fra Petar Runje, Zagreb, 1987.) stoji, istoga nadnevka, nešto kraći tekst: „Zadnji put se spominje 1945. u Zgb. p.o. Augustin Šabalja, iz Porta, bio kp., + u 30. g.“.Jedanaest godina kasnije (23. listopada 1998.) poslan je dopis Provincijalata u kojemu stoji:

„Dobili smo pouzdani podatak da je o. Augustin Šabalja strijeljan 16. srpnja 1945. god. na nepoznatom mjestu. Do sada je u našem Imeniku preminulih redovnika bio upisan na dan 24. srpnja. Molim oce gvardijane da ovo ubilježe na smrtni dan 16. srpnja 1945. god. Tekst neka glasi: 16. srpnja 1945. p.o. Augustin Šabalja iz Porta na Dubašnici, umro u 30. god. života; strijeljan. Bio je vojni kapelan za NDH.“ Inicijativa za izmjenu i „pouzdani podatak“ potekli su od fra Vice Blekića.

Don Anto Baković počeo je 1992. sustavnije skupljati podatke za svoj Hrvatski martirolo-gij XX. stoljeća (2007.). Na njegov upit poslao sam, kao tadašnji provincijal, osnovne podatke koji su mi bili pri ruci (vidi „Stradanje članova provincije u II. svjetskom ratu i poraću“, VFT, br.2/1992., str.69.-71.). Za o. Augustina sam naveo da mu se „trag gubi u maksimirskom logoru gdje je strijeljan nepoznatoga dana mjeseca kolovoza 1945.“ Otkuda se pojavio najednom kolo-voz - ne znam. Vjerujem da je posrijedi ipak lapsus calami, ali možda sam negdje u Provincija-latu ili drugdje vidio takvu pretpostavku. Don Anto je u svojoj monumentalnoj i hvalevrijednoj knjizi napisao za našega mučenika da je „imao sreće“, valjda zato što se u međuvremenu ipak nešto pouzdano saznalo o njemu i njegovu životnomu svršetku (on navodi otkriveni dokument o suđenju) za razliku od desetaka tisuća drugih mučenika, čija anonimnost samo hrabri i poti-če okorjele ideološke zasljepljenike i moralne pokvarenjake da ih i dalje niječu i manipuliraju brojem nastradalih.

VFT_1_2012.indd 21 09.04.2012. 22:49:54

22


In Memoriam

Zadnjih petnaestak godina istina je počela izranjati odvažnije iz tame, a s njom i lik o. Augu-stina. Mislim da bi moj posao bio uglavnom gotov, ako izvijestim braću – barem onu koja nisu obaviještena – gdje se sve u publicistici pojavilo ime o. Augustina, prema mome ograničenom uvidu (ne služim se, naime, internetom, ne obilazim arhive). Redam kronološki:

1. KORDIĆ, Lucijan, Mučeništvo Crkve u Hrvatskoj, Chicago, 1988. Na stranici 22. nala-zi se njegovo ime na popisu „Zločinstava jugoslavenskih komunista nad hrvatskim katoličkim svećenstvom“. Tu su uvršteni također Gabrijel Badurina, Baričević Josip i Pero Turkalj. Nema Kazimira Tetkića.

2. GREGOV, Nikola, Školovanje u provinciji franjevaca trećoredaca glagoljaša, Zagreb, 1990. Na stranicama 63.-64. autor prati 12. naraštaj (šk.g. 1927./28.) školjićkih gimnazijalaca. Na po-pisu se iz razreda u razred ponavlja ime Šabalje Ivana koji u novicijatu (1932./33.) uzima ime Augustin. To je naraštaj o. Nikole G., o. Ambroza L., o.Ive Marčelića, o. Ljudevita G., o. Rajka K., o., Jerka Markulina, o. Danijela M., o. Marka Japundžića (pridružio se u novicijatu toj skupini i nastavio VII. i VIII. razred s njima)…

3. KAMBER, Dragutin, Slom NDH, Zagreb, 1993. Autor je tijekom II. svjetskoga rata ime-novan „pročelnikom duhovnika hrvatskih oružanih snaga“. Na stranici 36. opisuje povlačenje s hrvatskom vojskom u nedjeljno popodne 6. svibnja 1945.: „Iza podne dođem u P.T.S. (Poglavni-kovi tjelesni sdrugovi – op. autora). Tamo nered i krš. Sve porazbacano, porazbijano, razneseno. Što nije upakovano za puta, to se uništava da neprijatelju ne zapane. Teška i žalosna slika. Tu smo sjedili, čekali i vijećali. Nema za nas nigdje kamiona, možemo ako hoćemo pješice, ili ako se hoćemo tiskati i na sreću poći - vlakom. Meni je stajao doduše na dispoziciju motorni kotač s prikolicom koji je vozio svećenik P.T.S.-a vojnik ŠABALJA, ali ja sam tu utrpao sudskog činovni-ka Jelicu, a sam sam krenuo oko 5 sati sa Perošem njegovim autom, dok je za nama jurio njegov kamion“. Ime Jelica predstavlja možda trag daljnjega istraživanja sudbine bjegunaca.

4. OSOBNI ALBUM O. AUGUSTINA. To je priča koju nisam uspio istražiti, ali ne bi smjela pasti u zaborav jer se radi o prvorazrednom dokumentu. U vrijeme provincijalske službe mnp. o. Bože Sučića (1992.-1996.) na Ksaver je prispio album o. Augustina, preko nekoga našeg fra-njevca (?) koji ga je donio u samostan. U Hrvatsku je došao iz Slovenije preko slovenskih sale-zijanaca (?). Gdje? Kada? Netko (tko?) je prepoznao da to pripada nama. O. Augustin je valjda na križnome putu kroz Sloveniju uspio nekome povjeriti taj vrijedni dokument o sebi. Pokušao sam doznati više, ali u Provincijalatu ima više različitih albuma i za sada se ne zna koji je o. Augustina. Šteta da se to nije zabilježilo. Upitnici samo znače broj nepoznanica koje bi trebalo odgonetnuti. Ovoliko sam doznao od o. Izaka Špralje, o. Bože Sučića i o. Kristijana Kuhara.

5. TURČIĆ, Anton – svećenik, Dubašnica - sveta baština i duhovni zov, Dubašnica, 1996. Na stranici 78. nalazi se kratka biografija o. Augustina od petnaest redaka, prva tiskana na-kon njegove smrti. O njegovu zemaljskom svršetku piše: „Predan je partizanima te je s velikim mnoštvom supatnika prošao poznati i krvavi „križni put“. No bio je odvojen od ostalih te se kratko vrijeme nalazio u zatvoru (logoru) u Zagrebu, najprije u Maksimiru, a zatim u zatvoru na Savskoj cesti i u Petrinjskoj ulici“. U srpnju 1945. gubi mu se svaki trag.

VFT_1_2012.indd 22 09.04.2012. 22:49:54


49/2

012,

1

Njegovo ime nalazi se i na stranici 72. na popisu devedesetosmorice franjevaca trećoredaca rodom iz Dubašnice, uz tri svoja prezimenjaka istoga roda: o. Grgura (+1646.), o. Filipa(+1823.) i o. Ljudevita (+1858.).

6. SIKIRIĆ, fra KRSTO, Bleiburška tragedija, priredio Danijel Jurišić, Krk, 2003. Na stranici 4. čitamo kako je fra Krsto mobiliziran: „Godine 1943. završilo je razdoblje mirnog samostan-skog života. Nakon osnovane NDH, sa devetnaest godina pozvan sam u vojsku. Redovnici nisu morali biti aktivni vojnici, tako da sam bio poslan na tzv. kurs za bolničara, koji sam polazio tri mjeseca…“, a na str. 5. susrećemo ime o. Augustina: „Kroz razdoblje koje sam služio kao Ilijićev pomoćnik (major Nikola Ilijić, svećenik iz Omišlja, bio je ravnatelj četrdesetpetorici vojnih ka-pelana u domobranskoj vojsci. Strijeljan je kod Krapine. – op. autorova) dobivao sam i pozive da se pridružim ustašama. Naš fratar Augustin Šabalja kojem sam potajno znao odlaziti u ured, preklinjao me da se pridružim njegovim jedinicama, no već sam bio domobran, a nisam htio na-puštati svoje dužnosti (radio je u administraciji – op. autorova) kojima sam bio vrlo zadovoljan. Sjećam se da mi je jednom prigodom poklonio kufer koji je sadržavao sav pribor za liturgiju, pa sam s Ilijićem nedjeljom i blagdanom obilazio sve garnizone i posluživao mu na misama“.

7. PARTIZANSKA I KOMUNISTIČKA REPRESIJA I ZLOČINI U HRVATSKOJ 1944.-1946. – originalni dokumenti, Slavonski Brod, 2005. Na stranicama 185.-187. nalazi se „Presuda Voj-nog suda Komande grada Zagreba vojnim dušobrižnicima Hrvatskih oružanih snaga NDH“ (Sudb. Br. 347/1945., 9. VII. 1945.). To je bitan podatak za kojega nismo znali: suđen je s još četvoricom kolega 9. srpnja 1945. na smrt strijeljanjem.

Našega o. Augustina (Ivana) tituliraju „ustaškim bojnikom“ da mu time valjda uvećaju kriv-nju, makar se on potpisivao (jedan takav dokument sačuvan je od 30. lipnja 1944.): Dušobrižnik – satnik. Iz teksta presude ne može se iščitati nadnevak izvršenja kazne, dapače u njemu stoji: „Ova presuda postaje izvršna nakon odobrenja od strane Vojnog suda II. Armije J.A.“. Fra Vice Blekić u svom pismu Provincijalatu (13. srpnja 1998.), kojim inicira ispravak Nekrologija, citira i odobrenje Višega vojnog suda: „Presudom Vojnog suda Komande Zagreba 347/45. od 9. 7. 45. godine, osuđen je zbog kriv. djela narodnog neprijatelja, opisano u čl.14 UVS, na kaznu smrti strijeljanjem, trajan gubitak građanskih časti, te konfiskaciju imovine uz ograničenje čl.6. zako-na o konfiskaciji, koja je presuda rješenjem višeg suda br. Sud. 2577-90/45. u cijelosti potvrđena. Kazna smrti strijeljanjem nad okrivljenim izvršena je dana 16. 7. 1945.“. Time bi jedna od naj-važnijih nepoznanica imala biti riješena.

8. BAKOVIĆ, Anto, Hrvatski martirologij XX. stoljeća, Zagreb, 2007. Na stranici 606. nalazi se kratka biografija o. Augustina s fotografijom. On navodi gore opisani dokument presude, samo krivo navodi da ga je potpisao kapetan Vlado Ranogajec. Potpisani su, naime: Kovačević Žarko, Pretsjedavatelj vijeća, i Dr. Radan, Zapisničar. No, to samo znači da don Anto ima i druge dokumente iz drugih izvora, što i sam navodi: „Imamo i kazneni list br. 621 u kojemu stoji da je svećenik Šabalja Ivan na osnovu neke presude br. 23523/45. osuđen na smrt i da je kazna izvrše-na 11. srpnja 1945.“. Dobili smo tako novi nadnevak pogibije i izazov za provjeravanje.

9. BARBIŠ, pop Anton, „U ime naroda Jugoslavije, osuđuje se na kaznu smrti strijeljanjem“, Kvarnerski vez, br.7-8/2008., str. 21. Autor je rodbinski povezan s pokojnikom te osjeća obvezu pisati o njemu. Ispisuje, toplo i zauzeto, čitavu stranicu. Kao šestogodišnji dječak bio je uzvanik

VFT_1_2012.indd 23 09.04.2012. 22:49:54

24


In Memoriam

na njegovoj mladoj misi, a sam je, kao mladomisnik, slavio mladu misu s kaležom o. Augusti-na koji mu je darovan. Donosi i druge zanimljive pojedinosti, pa i podatak da je stradalnik po primanju vojnog kapelanstva (1943.) sporazumno eksklaustriran “da redovnička zajednica ne bi imala kakvih komplikacija“ te da mu je nuđen i odlazak u Rim „na drugu službu u svom Redu“, a njegova reakcija je bila: „Ja moram biti tamo gdje su moji vojnici“. Poticaj pisanju mu je svakako dokument o presudi koji je dospio i do njega.

10. DUJMOVIĆ, Perica – GALOVIĆ, Tomislav, Plovanska crikva svetoga Apolinara, Ma-linska, 2008. Na stranici 140. u popisu dubašljanskih svećenika i redovnika nalazi se i ime o. Augustina.

11. VELČIĆ, dr. Franjo, O. Augustin (Ivan) Šabalja franjevac trećoredac (1915.-1945.), Kvarnerski vez, br. 9/2011., str. 20. U rubrici „Pamtimo ih“ pomnjivi istraživač povijesti don Frane predstavlja žrtve i stradalnike II. svjetskoga rata iz Krčke biskupije. Započeo je tim po-slom u listopadu 2010. i prve je predstavio, po abecedi, naše trećoredce o. Gabrijela Badurinu (br.11/2010.) i fra Josipa Baričevića (br.12/2010.). Za životopis o. Augustina osobito mu je poslu-žio članak popa A. Barbiša i knjižica vlč. A. Turčića. Iako za grob ubijenoga veli: „ostat će i dalje nepoznanica“, uz spominjanje zarobljeničkoga logora Maksimir, u kojemu je zatočenik boravio, stavlja u zagradi Jazovka. Novi trag?

12. ŠABALJA, Augustin, Porat i Portani u 19. i 20. viku, Porat, 2009. Objavljena posthumno. Jedan od recenzenata ove lijepe knjižice uspomena barba Tina, brata našega stradalnika, jest i o. Anđelko Badurina. U knjizi ne piše mnogo o fratru Augustinu, ali nalazimo njegove četiri foto-grafije. Na stranici 37. su dvije fotografije s njegove mlade mise. Pomnjivi promatrač prepoznat će mnoge naše fratre. Na stranici 38. je fotografija obitelji: mladomisnik u sredini, kraj njega djed Augustin i majka Jelena, sa strane brat Tino i sestra Marija (s. Velimira, Družba sv. Križa), a u sredini čuči devetogodišnja sestra Ana. Otac Ivan je umro prerano, 1934. godine u 54. godini života. Na stranici 63. je o. Augustin u vojničkom odijelu s dvojicom prijatelja.

Strpljivi čitatelj već je mogao zapaziti iz ovoga pregleda da poneki trag usmjeruje istraživanje ili provjeru podataka prema komunističkim vojnim arhivima ili makar prema don Anti Bakovi-ću, zatim prema obitelji, prvenstveno prema bibliografiji pokojnoga brata Tina (u njegovoj knji-zi navode se, na str. 70.-71., naslovi sedam njegovih članaka objavljenih u Krčkom kalendaru i u Naši zvoni), i prema sestri Ani, jedinom živućem članu uže obitelji o. Augustina Šabalje, zatim prema rijetkim svjedocima križnoga puta, a tu je, naravno, još jedan kolega iz brojnoga narašta-ja našega stradalnika - o. Danijel Mihatov. Naglašavam opet veliku važnost osobnoga, čudom sačuvana, albuma o. Augustina. Netko marljiv i uporan tu bi iščeprkao, vjerujem, još podataka koji bi sliku učinili cjelovitijom.

Životopisni podatci

Ivan Šabalja rođen je 22. svibnja 1915. u Portu na otoku Krku kao drugo dijete u Ivana i Je-lene, rođ. Milčetić. Roditelji su imali sedmero djece: prvi Augustin, rođen 1911. preminuo je u nejakoj dobi. Iza Ivana slijedi Augustin (Tino), rođen 1919., preminuo 2001., zatim Marija koja umire također malena, pa druga Marija (s.Velimira, križarica), rođena 1923. i preminula 3. stu-denoga 2010. Slijede Ana, rođ. 1931., i Dinka, rođena 1932., te preminula kao djetešce od šest

VFT_1_2012.indd 24 09.04.2012. 22:49:54


49/2

012,

1

mjeseci. Smrt je često pohađala ovu obitelj, što nije bila rijetkost u obiteljima onoga vremena. Neobično je to što su imali četvoricu Augustina: djeda Augustina Šabalju, zatim prvorođenca-anđelčića, pa trećega sina (barba Tina) i, konačno, našega fratra (Ivana) koji je uzeo to ime u novicijatu.

Ivana je krstio u Bogovićima župnik Ivan Brechler. U središtu župe je pohađao i osnovnu ško-lu od 1922. do 1927. Ljudski i vjerski odgajala ga je obitelj i redovnici našega samostana u Portu. Bilo je to doba legendarnoga samostanskoga dvojca: o. Jacinta Rušina, gvardijana (+1945.), i o. Vice Milčetića (+1947.) koji su se duboko utisnuli u pamćenje ondašnjih naraštaja. Oni su s ljudima molili, pjevali, razgovarali, plakali, kopali, ribarili, igrali na boće i karte (i u svemu tome bili uzorni primjeri), jednom riječju pratili ih od rođenja do smrti, pa čak su, uz razumijevanje i pristanak o. Jacinta, vraćali, kanelicom kroz „škujicu“ u zidu, ulje maslinovo što ga je financ Talijan (1941. Krk su zauzeli Talijani) prekomjerno uzimao ljudima. Ali „to je bilo delano jako u veliko šekreto, aš je bilo lako finit u logor u Sardiniju: i padre Jacinto i mi“ (Porat i Portani…, str. 34). Za svoga starijega brata barba Tino veli da je bio osobito pobožan Bl. Djevici Mariji i vrlo rano je počeo ministrirati u crkvi svete Marije Magdalene. „Još prvo leh san počel u školu, jenu večer je prišal u nas padre Vice i rekal mojoj materi: Jele, biš pustila maloga da nam otpiva mašu? Ona je bila sva srićna aš do tada je otpival moj brat, ki je šal učit za fratra“ (isto, str. 30).

Išao je učiti za fratra na Školjić 27. VIII. 1927., a primio ga je tadašnji provincijal o. Bono Zec. Čitam u članku popa A. Barbiša da se mali Ivan nije najbolje snašao i da mu je škola zapinjala, pa su nadležni već razmišljali kako će ga otpustiti kući. Usprotivio se o. Kerubin Sišul, koji je tada bio upravitelj i gimnazije i sjemeništa, svojom procjenom: „Šabalja je bistar mali i on će postati dobar đak“. Procjena se pokazala točnom, pa mu je mladomisnik Augustin na svojoj mladoj misi javno iskazao zahvalnost: „Da vas nije bilo, ja ne bih danas bio Mladomisnik“. Nakon niže gimnazije, započeo je, sa svojom brojnom generacijom (jedanaest novaka) novicijat. Oblačenje je bilo na Školjiću 14. VII. 1932., a obred je vodio delegat provincijala o. Ignacije Mašina. Svi su novaci dobili nova imena, pa je Ivan postao Augustin. Novicijat je službeno započeo 1.VIII. 1932. u Krku, a učitelj je bio o. Metod Antončić. Vremeniti zavjeti bili su 3.VIII. 1933. u ruke provincijala o. Pija Dujmovića. Na Školjiću je skupina već bila započela višu gimnaziju (V. razred) prije novicijata, a u Krku je nastavila, poslije novicijata, ostale razrede i maturirala. Fra Augustin započeo je studij teologije 1935. na Bogoslovskom fakultetu u Zagrebu. U samostanu sv. Franje Ksaverskoga postao je tada i članom „Zbora Trećoredske redovničke mladeži“ koji je, inicijativom šesnaestorice naših bogoslova, osnovan 20. XI. 1932. Poticaj im je bio „zbor duhovne mladeži zagrebačke“ koji je bio vrlo živahan u to vrijeme na zagrebačkomu Bogoslovnom fakultetu. Nakon maloga zastoja u radu našega zbora, upravo tih godina studija (1938.-1941.) je naraštaj o. Augustina bio nositelj obnovljene aktivnosti. Svakako da ga je i to vrijedno sudioništvo (na svojim su sastancima čitali referate i gotove stručne studije o raznim temama te planirali svoje glasilo) oblikovalo za svećenički rad.

Svečane zavjete je o. Augustin položio 3. VIII. 1936. u ruke mnp. o. Ignacija Radića, provinci-jala, niže redove primio je 25. IV. 1937., subđakonat 23. XII. 1939., đakonat 9. III. 1940., a prez-biterat 7. VII. 1940. (pop Anton Barbiš i za njim vlč. F. Velčić donose podatak, koji valja ispraviti, da je ređen na Petrovo). Zaredio ga je biskup Salis-Seewis, zagrebački pomoćni biskup, daleki

VFT_1_2012.indd 25 09.04.2012. 22:49:54

26


In Memoriam

rod sv. Franje Saleškoga - priča se. Mlada misa slavila se na Portu 21. VII. 1940., i to izvan crkve, na cesti. „Toliko svijeta – kažu – Porat nije do tada nikada imao na okupu“ - (pop A. Barbiš). Nakon mlade mise o. Augustin završavao je studij teologije (1941.).

Inicijativa za uspostavu vojnoga kapelanstva u vojsci novouspostavljene hrvatske države, došla je sa strane vlasti. Spominjani D. Kamber misli da su biskupi trebali hitrije reagirati i poslati u vojsku najbolje svećenike. Kao da su pomalo oklijevali. Nadodaje da su bolje reagirali redovnički poglavari, provincijali. Tako je izbor pao i na našeg o. Augustina koji je novu službu primio 1943. s puno idealizma i domoljublja. Rečeno je već da je pritom eksklaustriran i da su mu oprezni poglavari nudili i odlazak u Rim. No, on nije mogao zamisliti da bi njegova sveće-nička služba (slavljenje misa, dijeljenje sakramenata, posebice ispovijedi i bolesničkoga poma-zanja, pohađanje ranjenika u bolnicama, duhovni razgovori i vođenje pogreba) mogla na bilo koji način biti inkriminirana. Nije mogao pretpostaviti, ni u najgorem scenariju, da će Hrvatska i Hrvati doživjeti tragediju sličnu onoj armenskoj pod Turcima (o tome npr. Philippe Videlier, Turska noć, Zagreb, 2010.), od čega se još do danas nije oporavila.

U nastaloj psihozi straha od partizana, koja se pokazala posve opravdanom, i s uvjerenjem da je hrvatska vojska njegova odgovornost i zadaća, uputio se s masom vojnika i civila u Austriju. „Prema britanskim vojnim izvorima, hrvatske izbjegličke kolone kroz Sloveniju prema Austriji činilo je oko 700.000 ljudi. Većina njih, vjerojatno tri četvrtine, zarobljena je već na slovenskoj strani granice, najvećim dijelom u trokutu Celje-Slovenj Gradec-Dravograd“ (Bruna Esih i Bože Vukušić, Bleiburg – 67. obljetnica najveće hrvatske tragedije, Hrvatski list, broj 389, str. 30.). Valjda je negdje kod Dravograda postao zarobljenikom i o. Augustin. Našao se uskoro u logoru Maksimir. „U Zagrebu su bila četiri velika logora (Maksimir, Kanal, Prečko, Borongaj) i niz ma-njih logora“ (Jurčević, Josip, Bleiburg, Zagreb, 2005., str. 351.). On je bio premještan u više njih, kako piše A. Turčić.

A. Barbiš pak doznaje: „Prije smrti, uspio je doći u kontakt s nekim prijateljima i mještani-ma, čak i sa svojom rođenom sestrom. Bio je svjestan da neće iz zatvora izići živ. Pokazao je da računa sa skorom smrću, ali – ja nisam učinio nikome ništa zla – izjavio je posjetiteljima krišom kroz logorsku žicu (ne možemo se ne sjetiti slične rečenice bl. Alojzija Stepinca na sudu: „Moja je savjest mirna“!). Dao je pozdraviti svoju majku, koja mu je bila stalno na pameti i sve svoje…“. Umjesto da sada navodim dio dokumenta presude, predlažem uredniku da ga u cijelosti objavi kao prilog ovoga članka. Iz njega se može vidjeti funkcioniranje prijekih vojnih partizanskih sudova (obrane dakako nema, a ni olakotnih okolnosti) i ideološka obrazloženja.

Nerazjašnjene činjenice kao zaključak

Pod nerazjašnjenim činjenicama ne mislim na pojedinosti i anegdote iz života o. Augustina koji su sa smrću članova uže obitelji i redovničkih kolega zauvijek nestali. To se, uostalom, doga-đa svima, osim onima vrlo rijetkima koji još za života imaju svoga kroničara i životopisca. „Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate ko cvijetak na njivi;jedva da ga dotakne vjetar i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo“ (ps.103,15-16). Mislim prvenstveno na činjenice koje još traže punu jasnoću: nadnevak pogubljenja i mjesto pokopa, odnosno grob. Što se tiče nadnevka, 24. srpnja 1945. (Nekrologij, A. Turčić) ne čini se točnim. Dokumentirani podatak iz 1998. da je to

VFT_1_2012.indd 26 09.04.2012. 22:49:54


49/2

012,

1

16. srpnja, izgleda dovoljno uvjerljivim. Ali don Anto Baković donosi 2007. u svojem Martiro-logiju, navodeći, također, određeni dokument, nadnevak 11. srpnja, a pop A. Barbiš 2008. tvrdi: „Mjesto i datum smrti nepoznati (polovica srpnja 1945?). Groba - nema!“. Vlč. Frane Velčić, kao zadnji u nizu istraživača, (brat Tino piše samo „ne zna se ni kako ni kadi“) prenosi tvrdnje dru-gih. Najnovija informacija glasi da don Anto Baković nudi na otkup biskupima i provincijalima zbirke dokumenata koje je prikupio o stradalim svećenicima i redovnicima. Kada ih dobijemo, bit ćemo, nadam se, pametniji. Što se tiče mjesta pokopa - tu novih informacija nema. Ipak A.Velčić otkriva stanoviti trag, kad uz zarobljenički logor Maksimir stavlja u zagradi mjesto Jazovka. Tražio sam razjašnjenje, ali on misli da valja još pričekati do pune jasnoće.

O. Augustin Šabalja je svakako mučenik za vjeru, slobodu uvjerenja i za dom. Suđenje je iskaz pobjedničke osvetoljubivosti, nepravde i mržnje. On nije bio političar, nije bio vojnik koji puca na druge, nije huškao na mržnju, a suđen je upravo zbog svega toga što nije bio.To je sudska krinka! Prozirni igrokaz, farsa. Suđen je uistinu samo zato što je bio svećenik i Hrvat. Presuđeno je njegovom svećeničkom djelovanju. „Blago vama kad vas – zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je vaša plaća na nebesima!“ (Mt 5,11-12a).

Fra Antun Badurina

VFT_1_2012.indd 27 09.04.2012. 22:49:57

28


Kulturna Baština

UVOD U KNJIGU „NAŠ PAPA“ KOJU JE NAPISAO MNOGOPOŠTOVANI FRA ANTUN BADURINA GODINE 2011.

Fra Bonaventura Duda

✳ Na predstavljanju knjige kod franjevaca trećoredaca u Zagrebu 16. XI. 2011.

1. Volio bih se duže zadržati na naslovnoj stranici, ali reći ću samo ovo: fra Antun Badurina stavio je ovoj knjizi naslov „Naš Papa“, sasvim odabirno s jakim, štoviše najjačim značenjem. On to obrazlaže već na prvim stranicama, a kada čovjek čita tu knjigu, još je više u to uvjeren. Eno posvetnih riječi na str. 5.: „ U znak poštovanja, divljenja i zahvalnosti hrvatskom papi Ivanu Pavlu II. prigodom njegove beatifikacije i u spomen petnaestogodišnjice smrti o. Srećka Badurine, šibenskog biskupa“ – fra Antun. A onda pročitajte str. 15.-19., gdje autor potanko i odabirno obrazlaže taj naslov NAŠ PAPA, gdje PAPA piše na naslovnoj stranici s velikim P. No, evo nam prvih riječi na str. 15.: „O godišnjici smrti pape Ivana Pavla II. (2. travnja 2006.) popeo sam se na drugi kat - očito u Zadru - Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje… gotovo s obrednim raspoloženjem provjeriti je li još tamo plakat VEČER-NJEG LISTA, tiskan prigodom Papine smrti, na kojem je njegov starački, izmučeni lik s jednostavnim natpisom: ‘Naš Papa’. Bio je tamo… U tom nazivu je odzvanjao, s bezgraničnim uvjerenjem, glas naroda – vox populi. Člančić je napisan i čekao šest godina (2011.) na ovu prigodu objav-ljivanja, a gotovo dugo je stajao i papin plakat, premješten najprije s ormara na stup omanjega stubišnog predvorja, a potom i skinut prigodom ličilačkih radova.“

No nakon toga autor, sve do str. 19., obrazlaže kako mu je taj naslov (i “poštovanje, divljenje i zahvalnost“) odgovarao „ najtočnijem i najsnažnijem definiranju Blagopokojnika“.

Njega je on, naš autor, nazvao VELIKIM već 21. svibnja 2003. prigodom predstavljanja knjige fra Andrije Bilokapića 100 KATEHEZA IVANA PAVLA II., s podnaslovom: „Uz stoto pastoral-no putovanje, treće u Hrvatsku“ (str. 124.-130.).

2. Reći ću odmah da je ova knjiga NAŠ PAPA (ne zaboravimo da u naslovu piše Papa, očito jedan osobiti) već važna zbog svojih dodataka (str. 132.-166., ili točnije 132.-179., ili još točnije 132.-187.). Naime, nakon što je autor pomnjivo naveo dodatke o Papinim djelima na hrvatsko-mu jeziku (str. 133.) i knjiga o Papi na hrvatskomu jeziku (str.133.-142.), slijedi opet pomnjiv pregled mons. dr. Vladimira Dugalića iz Vjesnika Đakovačke i Srijemske biskupije, najprije s pri-kazom života i učiteljske i pastirske službe Papine, a onda sva 104 velika putovanja Ivana Pavla II. (str.146.-166.). Slijede još dvije homilije, najprije kard. Ratzingera prigodom Papina pokopa, a zatim pape Benedikita XVI. prigodom njegove beatifikacije (str. 167.-179.). Na kraju dodaje podatke o autorima knjige, o biskupu Srećku Badurini i sebi. Tu fra Antun na str. 185. ističe: „Zanimljiv je i proročki intoniran najstariji, po nastanku, tekst na početku (ove) knjige (str.14.)

VFT_1_2012.indd 28 09.04.2012. 22:49:57


49/2

012,

1

kojim redovnik Srećko komentira izbor kardinala Karola Wojtyle 1987. i njegove prve papinske geste, riječi i poteza. Nije mogao ni slutiti da će upravo on – fra Srećko – i to usred Rima, na biskupskoj sinodi u prosincu 1991. javno uputiti pismo novom Papi o nevoljama izranjene Hr-vatske, kao što je to u svoje vrijeme činio Marko Marulić papi Hadrijanu VI.“

3. Sada je na redu sam glavni sadržaj knjige NAŠ PAPA. Tu je najprije na redu šibenski biskup o. Srećko Badurina (str. 20.-29.) i za njim fra Antun Badurina (str. 70.-131.).

Želim samo ukratko upozoriti na posljednju stranicu korica, na njihove fotografije (koje se navode, bez boja, i na str. 141.-142.). Te se fotografije u ovoj knjizi ne navode samo radi ugode, nego su vrlo važne da protumače sam naslov knjige NAŠ PAPA. Pogledajte str. 18.-19., navodi doslovice: „Napokon našim (papom ja) ga mogu zvati s obiteljskog i osobnog stajališta. U rodi-teljskoj kući (u Lunu na otoku Pagu) čuvaju se, kao dragocjenjenost, albumi s fotografijama naše obitelji… s Papom u Vatikanu, prigodom biskupskog ređenja o. dr. Srećka Badurine, franjevca frećoreca, šibenskog biskupa, 6. siječnja 1988. Godinu kasnije imao sam čast – piše fra Antun – ponovno, kao redovnički poglavar, stisnuti Papi ruku i primiti blagoslov u prigodnoj audijenciji. A biskup Srećko je, snagom službe (posjeti ad limina) i apostolskog suradništva, postao Papin dobar znanac. ‘Tu devi parlare – Ti treba da progovoriš’ dočekao ga je Papa na biskupskoj sinodi 1991., kada se Srećko jedva probio do Rima iz granatiranog Šibenika. Izgovorio je tada zapaženi dramatični govor o ratu u Hrvatskoj, da „Unatoč razbuktaloj vatri, vatrogasci ne stižu“. Bilo je to ono Marulićevo pismo papi Hadrijanu VI. ‘o našim prilikama’ o kojem je Srećko proročki pisao 1987. prigodom izbora Karola Wojtyle za papu“.

Sljedeći tekstovi šibenskoga biskupa Srećka (str.20.-69.) i tekstovi fra Antuna Badurine (str. 70.-131.) doista su bitni, pisani vrlo koncentrirano, a s odličnim – štedljivim, a jasnim – stilom. Značajna je podudarnost! Kod biskupa Srećka se, nakon smrti, pronašao tekst za koji prije ni-smo znali, a napisan je kao Prijedlog za susret Svetog Oca sa svijetom kulture 11. XI. 1994. (str. 68.-69.). S tim završavaju tekstovi o. Srećka. Evo samo nekoliko rečenica: „Preispitivanje kul-ture posebno zaokuplja Svetog Oca, kako sam se mogao osvjedočiti iz bliskih susreta u manjoj skupini, posebno u pripremi Sinode za Europu. U Hrvatskoj su glavna središta intelektualnog i kulturnog života Sveučilište i Akademija. Katoličke osnove jedni i druge ustanove vremenom su potisnute. Liberalni i antikatolički (masonski, marksistički…) duh i nazor preuzeo je maha i odgojio čitave naraštaje krštenih u Katoličkoj crkvi. I kada srcem pripadaju, umom su na nekim drugim tračnicama...“ I na kraju: „Otvoriti oči intelektualnim krugovima za mjesto Isusa Krista u Europi danas – tko bi to mogao bolje od Svetog Oca u jednom ovakvom susretu riječju koja ostaje kao Magna carta za ‘životnu sintezu vjere i kulture’ … Bilo bi dobro da se ovom idejom pozabavi netko tko bi je znao i razgovjetnije obrazložiti… Možda bi posjet Svetog Oca Zagrebu bio po tome najdulje zapamćen.“

A fra Antun Badurina je ovdje, na kraju svojih priloga, objelodanio svoj prijedlog pod na-slovom: Isus nad Zadrom, napisan onih Papinih zadarskih dana (str. 130.-131.). Taj je prijedlog iznesen „prvi put javno (već) o jubilejskom slavlju 2000. godine Isusova rođenja na jednoj od sjednica Svećeničkog vijeća zadarske nadbiskupije… Sada mi se čini (ta misao) još prikladnijom i izvodljivijom.“

VFT_1_2012.indd 29 09.04.2012. 22:49:57

30


Kulturna Baština

Srećko i Antun – dvije duše, jako blize po majci i ocu, a svaka za se nadarena za misao i za pisanje, svaka na svoj način!

Čitajte i prepričavajte tu knjigu. Dirnut će vas opet ponovno snažni, iako suzdržljivi tekstovi biskupa Srećka, kao da su pisani zauvijek. A opet isto su tako snažni, premda drugačiji tekstovi fra Antuna Badurine. Od njega svakako čitajte i studirajte prvi tekst (str. 170.-184.) Hrvatski kler u mislima Ivana Pavla II., osobito s onih devet zadaća koje je fra Antun našao u pisanju fra Bonaventure Šagija i još osobitije s onih pet njegovih o „najhitnijim zadacima klera u Hrvatskoj“ (str. 71.-72. i 74.-82.).

Tih četrnaest točaka ili zadaća izgovorenih u katedrali 10. rujna 1994. DANAS, nakon petna-est godina, imaju istu ili još jaču Papinu poruku i poruku za našu sadašnjost.

VFT_1_2012.indd 30 09.04.2012. 22:49:57


49/2

012,

1

Adresar Provincije

PROVINCIJALAT FRANJEVACATREĆOREDACAAdresa: Jandrićeva 21, 10 000 Zagrebtel: 01/ 4673-393faks: 01/ 4673-803e-mail: [email protected]: www.franjevcitor.hr

SAMOSTAN SV. FRANJE KSAVERSKOGAdresa: Jandrićeva 21, 10000 Zagrebtel: (01) 4673-801faks: (01) 4673-802e-mail: [email protected]

SAMOSTAN SV. FRANJE ASIŠKOGI KUĆA SV. FRANJEAdresa: Sv. Izidora 5, Odra, 10 020 Novi Zagrebtel: 01/ 6269-300faks: 01/ 6269-309e-mail: [email protected]: www.kuca-sv-franje.hr

SAMOSTAN SV. LEONARDAAdresa: Kotari 28, 10 430 Samobortel: 01/ 3381-518

SAMOSTAN SV. JOSIPA RADNIKAAdresa: Alojzija Stepinca 4, 31 551 Belišćetel/faks: 031/ 664-823e-mail: [email protected]: www.zupa-belisce.com

SAMOSTAN KRISTA KRALJAAdresa: Nova cesta 7, 47 300 Ogulintel: 047/ 532-406e-mail: [email protected]

SAMOSTAN SV. FRANJE ASIŠKOGAAdresa: Pehlin 54, 51 000 Rijekatel: 051/ 269-402faks: 051/ 269-786

SAMOSTAN SV. FRANJEAdresa: Trg Krčkih Glagoljaša 2, 51 500 Krktel: 051/ 221-240tel/faks: 051/ 222-417

SAMOSTAN SV. MARIJE MAGDALENEAdresa: Porat 28, 51 511 Malinskatel: 051/ 867-048

SAMOSTAN SV. MARIJEAdresa: Glavotok 74, 51 511 Malinskatel/faks: 051/ 862-102

SAMOSTAN SV. JERONIMAAdresa: Martinšćica 18, 51 556 Martinšćicatel/faks: 051/ 574-199

SAMOSTAN SV. MIHOVILAAdresa: Mihovila Klaića 11, 23 000 Zadartel: 023/ 350-029faks: 023/ 350-030

SAMOSTAN SV. IVANA KRSTITELJAAdresa: Glagoljaška 3, 23 000 Zadartel: 023/ 212-546faks: 023/ 213-029

SAMOSTAN SV. MIHOVILAAdresa: Zaglav, 23 281 Sali – Dugi Otoktel: 023/ 377-181

SAMOSTAN SV. PAVLA OPATAAdresa: Školjić, 23 273 Prekotel: 023/ 286-455

SAMOSTAN SV. JOSIPAAdresa: Sukoišanska 8, 21 000 Splittel/faks: 021/ 485-044

ŽUPA SV. MIHAELA – GRAČANIAdresa: Isce 33 A, 10 000 Zagrebtel: 01/ 4645-103web: www.zupa-gracani.hre-mail: [email protected]

ŽUPA SV. BENEDIKTA I ŽALOSNE GOSPEAdresa: Matije Gubca 65, 48 362 Kloštar Podravskitel/faks: 048/ 816-128

HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA MÜLHEIMAdresa: Eberhardstr. 40, 45 476 Mulheim a.d. Ruhrtel: (0049) 208/ 375-88-06faks: (0049) 208/ 375-88-13fra Vidan Mišković, voditelj misijeNjemačka župa: DRACHSELRIEDZellertalerstrasse 16, 94 256 Drachselriedtel. (0049) 9945/ 10-02 – uredtel. (privat): (0049) 9945/ 90-025-13fra Mirko Gregov, župnik

FRA JOSIP MAZIĆBahnhofstr. 10Adresa: D - 77723 Gengenbach, Deutschlandtel: (0049) 7803-80764e-mail: [email protected]

FRA IVAN MILANOVIĆAdresa: Lohningerweg 40, CH-8240 Thayngen - Schweiztel/faks: 0041/ (0) 52/ 6494-426e-mail: [email protected]

FRA DANIJEL GORNIKFRA MATEJ JOVANOVACAdresa: Via dei Fori Imperiali 1, 00186 Roma, Italiatel: 0039 3668939262e-mail: [email protected]

VFT_1_2012.indd 31 09.04.2012. 22:49:57

VFT_1_2012.indd 32 09.04.2012. 22:49:57

issn 1332-7658 zagreb, 49/2012, 1 vjesnik · 2020. 12. 9. · uvod u knjigu „naš papa ......

Documents