impressum & rijeČ urednik a -...

Granice su važne. Mnogo važnije je kako ih prelaziti. The Srpska Times gradiće mostove preko velikih razlika, tražiti alternativne puteve u neprohodnim zonama komunikacije. Biće izvor tačnih i provjerenih informacija o politici, privrednom ambijentu i društvenim temama, te platforma za otvorenu i jasnu komunikaciju Republike Srpske i svih njenih građana sa međunarodnom zajednicom i svim sadašnjim i budućim partnerima i prijateljima Republike Srpske u svijetu.The Srpska Times ponudiće sav optimizam i predstaviti svaki potencijal Republike Srpske, potencijal za ulaganje u preduzeća, ideje i ljude, potencijal za bolji život i veće uživanje. The Srpska Times držaće odgovornim sve one koji su izabrani ili imenovani da odgovaraju za slobodnu i dostojanstvenu svakodnevicu svakog građanina Republike Srpske u 21. vijeku. Nijedno ozbiljno izgovoreno obećanje neće biti zaboravljeno. The Srpska Times biće medij dobrodošlice za svakog partnera i prijatelja izvan granica Srpske. Svakom građaninu Republike Srpske uvijek će, bez rezerve, slati samo jednu poruku – ostanite ovdje. Jer, ako gledamo s Mjeseca, možda nema razlike između sela pored Banjaluke i sela pored Londona. Ali ako gledamo sa Zemlje, ovdje bi moglo biti da je nešto ljepše.

I M P R E S S U M & R I J E Č U R E D N I K AIZDAVAČ

Portal Media d.o.o.Meše Selimovića 55/ll,

78 000 [email protected]

ŠtAmpA:Radin print

Jovana Bijelića 7, 71000 Sarajevo

glAVnI I oDgoVornI ureDnIk:Andrea Vuković

[email protected]

tekstoVI:Branislav Mihajlović

Jelena StanišljevićSenka Trivić

Siniša Vujanović

lektor:Nataša Glišić

preVoDIlAc:Suzana Dimitrovski

nAsloVnA strAnIcA:Zlatko Popović

prIpremA ZA ŠtAmpu:Sanjin Ferušić

fotogrAfIjA:Zlatko PopovićBojan Crnokrak

tIrAž:5000

BesplAtno

Magazin „The Srpska Times“, upisan je u Registar javnih glasila pod rednim brojem

629. Rješenjem Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske br: 07.030-053-

9-6/12, od 21. maja 2012. godine.

Nijedan dio magazina ne smije se kopirati ili korisiti na bilo koji način bez odobrenja izdavača. Izdavač ne

odgovara za sadržaj oglasnih stranica.

Reciklirani papir proizveden je od 100% prerađenih vlakana, bez optičkog bijeljenja agenata i izbjeljivanja hlorom.

TeMA BROJA: Igranje države

INTeRVJU: Ozbiljne stvari se ne govore ako se zaboravljaju

MeĐUNARODNA ZAJeDNICA U BIH: Jednom nogom vani

eKONOMIJA: Veliki potencijal u mineralnim sirovinama

INTeRVJU:Možemo biti optimistični ako promijenimo kolektivnu energiju

SPeCIJAL:Porodične firme – stub razvoja ekonomije

NOVAC:Opštinske obveznice: razvojna formula

NOVAC:Stalni rast i nužnost prilagođavanja

8 31

3615

2244

2846

S A D R Ž A J

SPECIJAL

PORODIČNE FIRMEStub razvoja ekonomije

INTeRVJU:Vratio sam se jer ovdje pripadam

ISKUSITe RePUBLIKU SRPSKU:Negdje oko najvećeg izvora pitke vode u evropi: bajka koju znaju samo oni koji su je doživjeli

OKUSITe RePUBLIKU SRPSKU:Kazamat – neponovljiva gurmanska priča sa zidina Kastela

INTeRVJU:Ako gledamo s Mjeseca, nema razlike između sela pored Banjaluke i Londona

žIVOT STRANACA U RePUBLICI SRPSKOJ:Bezbjedno, sporo i veselo

INTeRVJU:Privatizacija klubova je jedino rješenje

48 58

50

62

5464

6 THE SRPSKA TIMES / OKTOBAR / 2013

P o s l e d n j e v i j e s t i

Popis stanovništva u BiH počeo je 1. oktobra nakon 22 godine. Popis obavlja oko 19 000 popisivača u opštinama i gradovima u BIH i koštaće oko 46 miliona

KM, za koje će BiH poslije više od dvije decenije prvi put do-biti jasnu sliku o broju i demografskoj strukturi stanovništva.

Nakon sastanka lidera vodećih političkih stranaka u BiH u Briselu saopšteno je da su lideri dogovorili da Predsjedništvo BiH čine tri direktno izabrana člana, te da je to dogovor o prin-

cipima primjene presude evropskog suda za ljudska prava u slučaju „Sejdić i Finci protiv BiH“. Ustav BiH već predviđa da Predsjedništvo čine tri direktno izabrana člana, a presuda se odnosi na nemogućnost pripadnika nekonstitutivnih naroda da se kandiduju za člana Predsjedništva, odnosno da budu birani u Dom naroda BiH.

Evropski parlament usvojio je prijedlog za uspostav-ljanje mehanizma koji omogućuje privremeno uveđenje viza zemljama iz kojih dolaze azilanti,

među kojim su Bosna i Hercegovina, Srbija i Makedonija. Mehanizam bi mogao biti potvrđen već na sljedećem sas-tanku Savjeta ministara evropske unije za pravosuđe i unutrašnje poslove, a stupiće na snagu nakon što bude ob-javljen u Službenom listu eU.

Penzije u Republici Srpskoj od septembra su uvećane za 3,5 odsto, dok će od januara naredne godine biti uvećane za dodatnih dva odsto. Izmjene Zakona o pen-

zijsko-invalidskom osiguranju usvojene su u drugoj polovini septembra po hitnom postupku, deset dana nakon najave predsjednika Republike Srpske o povećanju penzija.

Izglasani mehanizmi za vraćanje viza zemljama Zapadnog Balkana

Popis stanovništva nakonviše od dvije decenije

Saopštenje o dogovoru već postojećeg ustavnog rješenja

Povećanje penzija u Srpskoj za 3,5 odsto

THE SRPSKA TIMES / OKTOBAR /2013 7

P o s l e d n j e v i j e s t i

Javni dug Republike Srpske na kraju prošle godine činio je 43,3 odsto bruto domaćeg proizvoda. Tim rezultatom Republika Srpska obezbjeđuje mjesto

u grupi nisko zaduženih zemalja, prema kategorizaciji Međunarodnog monetarnog fonda. Prema podacima Vlade Republike Srspke, javni dug je na kraju prethodne godine bio oko 3,77 milijardi KM.

Udruženje ekonomista Republike Srpske „SWOT“ predložilo je proširenje obaveznog obuhvata javne revizije. U analizi kontrole javne potrošnje u Republici Srpskoj navodi se da

je nadležnost Glavne službe za reviziju RS više od 800 korisnika budžeta na republičkom i lokalnom nivou, te da zbog ograničenih kapaciteta veliki broj budžetskih korisnika, uključujući i neke opštine, nije obuhvaćen eksternom javnom revizijom.

K lub poslanika vodeće političke partije u Narodnoj skupštini Republike Srpske predložio je inicijativu ko-jom je predviđeno spajanje agencija za bankarstvo, osi-

guranje i Komisije za hartije od vrijednosti u jednu instituciju koja bi trebala da funkcioniše kao jedinstvena supervizija u Re-publici Srpskoj. Osim pojednostavljivanja i skraćivanja proce-dura, budući sistem supervizije finansijskog tržišta trebalo bi da donese i smanjenje troškova.

V isoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbjelice od-bio je prijedlog Hrvatske da se Srbima koji su tokom rata od 1991. do 1995. napustili Hrvatsku, oduzme

status izbjeglica. Argumentacija za prijedlog bila je to da je poslije toliko godina i programa za izbjeglice, svako od njih izabrao gdje će da živi.

Republika Srpska među nisko zaduženim zemljama

Jedinstveni supervizor kontrolisaće banke, osiguranja i tržište kapitala

Proširiti reviziju javnog sektora

UNHCR odbio prijedlog Hrvatske o oduzimanju statusa izbjeglica


I N T E R V J UT E m a B R O J a


T E M A B R O J A

Od linije mira do linije neizvjesnosti Bosne i Hercegovine

Igranje državePiše: Andrea Vuković

VIšE OD 15 HIlJADA lJUDI ČIJIH 11 HIlJADA PARCElA PRESIJECA JOš FIKTIVNA MEđUENTITETSKA lINIJA RAZgRANIČENJA IZMEđU REPUBlIKE

SRPSKE I FEDERACIJE BOSNE I HERCEgOVINE VEć 17 gODINA ČEKAJU DA DOMAćE IZVRšNE VlASTI I MEđUNARODNI AUTORITETI U BIH

PRECIZIRAJU KUDA PROlAZI 1.173 METRA DUgA gRANICA KOJA ODVAJA DRŽAVOTVORNE ENTITETE. OD POTPISIVANJA OPšTEg OKVIRNOg SPORAZUMA ZA MIR U BIH, VlADE ENTITETA I SAVJET MINISTARA

BIH NISU USPJElI DA OBEZBIJEDE NI POČETAK RADA KOMISIJE KOJA BI TREBAlO DA OPIšE I OBIlJEŽI gDJE PRESTAJE JEDAN, A POČINJE DRUgI ENTITET. U MEđUVREMENU, lJUDI KOJI ŽIVE NA 50 METARA šIROKOM gRANIČNOM POJASU PlAćAJU POREZE, PODIŽU lIČNA DOKUMENTA I OBRAćAJU SE ENTITETU ZA KOJI SE DOgOVORE SA

gEODETSKIM UPRAVAMA I NJIHOVIM PODRUČNIM JEDINICAMA – BEZ IKAKVE VAŽEćE MAPE KOJA BI JASNO POKAZAlA gDJE PRIPADAJU.




T E M A B R O J A

Od linije mira do linije neizvjesnosti Bosne i Hercegovine

Igranje države

10 THE SRPSKA TIMES / OKTOBAR / 201310 THE SRPSKA TIMES / OCTOBER / 2013

Vinko Stojić, izbjeglica iz Vozu-će, u naselju Čopori u opštini Vukosavlje prehranjuje porod-

icu obrađujući sedam dunuma zemlje. Prije desetak godina doselio se u ovaj kraj iz izbjegličkog naselja u Kotor-skom. U Čoporima je njegovoj porodici mnogo bolje, kao što je slučaj sa još pet porodica koje je poveo sa sobom iz izbjeglištva. Ima sirotinje, ali ko je htio da radi, snašao se. Kao i drugdje u BiH, na svijetu. Pa ipak, Čopori, kao i cijelo područje Odžaka i Vukosavlja postali su slavna tačka na mapi BiH, onoj na kojoj su ucrtane Republika Srpska i Federacija BiH, preciznije, onoj na kojoj je granica između Srp-ske i Federacije ucrtana milimetar de-belim markerom na putnoj karti.Stojić nema problema sa komšijama s druge strane još zamišljene linije. Ko-municiraju, pomažu se.Čim se doselio rekao im je: „Mi samo možemo biti dobre komšije i dobri saradnici, a nikako da gledamo mrko

jedni druge“ i – obilježio liniju.„Kad smo došli, kad smo kopali ovd-je, izlivali temelje.. Uveče sam pošao kući, a mašine iz Federacije došle da oru. Ja odem i nasiječem motke. Od groblja udarim sebi liniju, pozabadam grane. Sutradan sam došao, kad, oni idu, pitaju šta je to, ko je bio. Rekoh da ne znam, da su došli neki iz Ban-jaluke, geometri. Pitaju gdje su oni. Kažem da su došli i otišli. Pitaju šta su rekli. Rekli su, rekoh, da ako budete dirali, biće entitetska linija kod benz-inske pumpe. Kažu, pa ne mogu oni to tako. Rekoh, ne znam ja, tako su oni meni rekli, da im javim ako budete dirali. Od tada nam niko ništa nije dirao“, priča Stojić.Niko u BiH skoro ništa nije mijenjao još od karte na kojoj je 1996. i 1997. go-dine Ministarstvo odbrane Sjedinjenih Američkih Država nešto preciznije ucr-talo liniju razgraničenja i sa dejtonskih 600 smanjilo nedoumicu na 50 metara.„Karta iz Dejtona je u suštini poslužila

da bi se sklopio mir, da se zaustavi rat. Ona je urađena na jednoj karti koja je sa geodetskog stanovišta ne-ozbiljna. Tu je debljina linije 1 mm, što je 600 m, a tih 600 m je ostavljeno da se konkretizuje u narednoj fazi, na karti premjera 1:50.000 koju je ra-dio američki vojni institut. Linija je predstavljena linijom debljine 1 mm, a to je sada 50 m u prirodi. Ta linija je faktički prekrila 50 m duž svoje čitave materijalizacije na karti, širinom 50 m na terenu. To je polazna osnova da se strane dogovore – suština je da siđemo do katastarskih planova, vlasničkih dijelova, katastarskih čestica, da se zna čiji je posjed na čijoj teritoriji. Bilo je potrebno liniju sa topografske karte, gdje ne znamo šta je čije i čija je koja parcela, prenijeti na katastarski plan“, objasnio je Veli-bor Vitor, načelnik odjeljenja za GIS i ISU u Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske.

REKORDNIH 43 ODSTO NASElJENIH MJESTA U KATASTARSKOJ OPšTINI ODŽAK PRESJEČENO JE MEđUENTITETSKOM lINIJOM.

T E M A B R O J A



THE SRPSKA TIMES / OCTOBER /2013 11

T E M A B R O J A

lINIJA RAZDVAJANJA IZMEđU REPUBlIKE SRPSKE I FEDERACIJE BIH UCRTANA JE MARKEROM DEBlJINE 1 MM NA PUTNOJ KARTI RAZMJERE 1:600 000.

NA TERENU, DEJTONSKA lINIJA POKRIVA POJAS šIRINE 600 METARA.

12 THE SRPSKA TIMES / OKTOBAR / 201312 THE SRPSKA TIMES / OKTOBAR / 2013

PokušajiJedini dogovor između Republike Srp-ske i Federacije BiH o ovom pitanju sporazum je dva direktora geodetskih uprava da ucrtavanje linije radi javno preduzeće Geodetski zavod iz Sara-jeva. U Zavodu su krenuli od koordi-nata prema linijama. Ispostavilo se – naopako. „Prvo su nanesene tačke, pa se onda spajalo linijama. Umjesto da su možda prvo povukli liniju, pa onda računali koordinate. Oni su prvo računali koor-dinate, pa onda povlačili linije. Sami su priznali da su griješili. Njihova ide-ja bila je da bukvalno čitaju sa lista, pa granica ide čas s jedne, čas s druge

strane rijeke, umjesto da ulazi i izlazi iz rijeke, bez obzira na tok. Tu smo se najviše razlikovali. Kada sam radio tu transformaciju i digitalizaciju i prek-lopio s tom linijom koju je ucrtao Za-vod, najveće greške su bile upravo na rijekama“, rekao je Vitor.Linija koju je ucrtao Geodetski za-vod Sarajevo, koja je dosta nepre-cizna i u nekim dijelovima potpuno pogrešna, koristi se samo za približno određivanje nadležnosti po principu „ako je većina parcele u Federaciji, parcela pripada Federaciji, ako je veći dio u Republici Srpskoj, pripada Re-publici Srpskoj“.Pored nesigurnosti i različitih poda-taka, poseban problem su različite katastarske evidencije. Za značajan

broj opština postoje katastarski planovi koji nisu u službenoj upotre-bi, odnosno stranke se nikada nisu iz-jasnile o tome da li je na planu njiho-va parcela ili ne. A ukoliko plan nije u službenoj upotrebi, na njega ništa ne može da se prenese. Tako se do da-nas još koristi austrougarski premjer, plan koji nema nikakvu upotrebnu vrijednost na terenu, koji je netačan, urađen 1800-ih godina, na formatu A3, žut, oštećen, podložan brisanju. Novi premjer iz 1987. godine nije u službenoj upotrebi, jer još nije izložen vlasnicima parcela.Stručnjaci iz Republike Srpske su, 1999. godine, napravili detaljan opis međuentitetske linije, a deset godina nakon toga i svoju kartu sa međuentitetskom linijom. „Kad smo radili projekat, zamislili smo da nemamo tu liniju koju smo

NIJEDNO OD PREDlOŽENIH RJEšENJA (OD TOPOgRAFSKE

KARTE AMERIČKOg MINISTARSTVA ODBRANE

DO KARATA KOJE SU ISCRTANE U gEODETSKOJ

UPRAVI REPUBlIKE SRPSKE) NEMA PRAVNU SNAgU I NE MOŽE SE SMATRATI

ISPUNJENJEM OBAVEZE IZ DEJTONSKOg SPORAZUMA

T E M A B R O J A

THE SRPSKA TIMES / OKTOBAR /2013 13 THE SRPSKA TIMES / OKTOBAR /2013 13

koristili u praksi 10 godina. Trebalo je skenirati sve topografske karte razmjere 1:50.000. Urađena je digi-talizacija linije i dobili smo je u UTM projekciji i u vektorskom formatu. Onda samo izlistate formate i to su te koordinate, s tim da smo rekli da gdje god granica ide rijekom, da bude rijekom“, priča načelnik u Geodetskoj upravi Republike Srpske.Pa ipak, nijedno od predloženih rješenja (od topografske karte američkog Ministarstva odbrane do karata koje su iscrtane u Geodet-skoj upravi Republike Srpske) nema pravnu snagu i ne može se smatrati ispunjenjem obaveze iz Dejtonskog sporazuma. Jedina takva dokumen-ta su karta iz Dejtona i sporazum o razmjeni pojedinih teritorija, tako da bi posao, kad jednog dana počne, mogao početi ponovo upravo – od Dejtona.

Jedini važeći, dogovoreni i odobreni dokument kojim se rješava pitanje bar dijela međuentitetske linije je karta razgraničenja koja definiše lin-iju na području naselja Dobrinja I i IV, koju je u aprilu 2001. ovjerio neza-visni međunarodni arbitar, Diarmuid Šeridan (Diarmuid Sheridan). Tako se danas zna šta je čije samo u sara-jevskom naselju Dobrinja, jedinom dijelu BiH gdje je linija obilježena – tamo poslije pumpe i motela, gdje je ograda, tu je i granica – koja siječe stanove na kuhinje u Federaciji i dnevne sobe u Republici Srpskoj.

DIO lINIJE RAZgRANIČENJA U

SARAJEVSKOM NASElJU DOBRINJA JEDINI JE

MARKIRANI KIlOMETAR 1.173 DUgE MEđUENTITETSKE

lINIJE U BIH.

T E M A B R O J A


(Ne)odgovornostMarkiranje međuentitetske linije prema Aneksu 2 Opšteg okvirnog spo-razuma za mir u BiH obaveza je vlada Republike Srpske, Federacije BiH i Savjeta ministara BiH, koje su trebale da formiraju komisiju koja bi pripre-mila detaljan tehnički dokument o markiranju linije. Svaki eventualni dogovor morao bi da bude ozvaničen detaljnim preciznim opisom lini-je razgraničenja i markiranjem međuentitetske linije, koje mora da odobri međunarodni faktor. Tada je to bila obaveza IFOR-a i SFOR-a, danas eUFOR-a i NATO-a kao pravnih na-sljednika nekadašnjih međunarodnih snaga. „Prema našem saznanju, nije bilo bitnog napretka u formiranju komisi-je. Pitanja koja se odnose na ovo kašnjenje i dokumentaciju o ovom predmetu, treba da budu adresira-na na Savjet ministara i entitetske vlade,“ dio je kratke informacije koja je magazinu The Srpska Times dostav-ljena iz eUFOR-a. Odmah po potpisivanju Dejtona, u 1996. i 1997. godini vlade entiteta us-aglasile su korekcije linije na oko 60 km2, koje je odobrio IFOR. Zajednička komisija koja bi trebalo da odredi i na terenu obilježi liniju, te pripremi

usaglašen tehnički dokument sa pre-ciznim opisom međunetitetske linije razgraničenja do danas nije formira-na. entitetske geodetske uprave u aprilu 2007. godine pisale su Ministar-stvu civilnih poslova BiH sa prijedlo-gom da razmotri problem i pokrene aktivnosti na rješavanju pitanja međuentitetske linije razgraničenja, žaleći se na probleme s kojim se suočavaju, jer linija još nije obilježena i određena ni na terenu, ni u katastar-skim planovima.„Neophodno je da se međuentitetska linija razgraničenja precizno utvrdi kako bi građani Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine znali u kojem entitetu, odnosno u kojoj jedinici lokalne samouprave treba da ostvaruju svoja prava i obaveze u odnosu na svoje nepokretnosti, kao što su: porez na imovinu, rješavanje zahtjeva građana, lična dokumenta...

Utvrđivanjem međuentitetske linije razgraničenja faktički bi se utvrdila stvarna i mjesna nadležnost za rad i funkcionisanje organa vlasti na en-titetskom i lokalnom nivou“, nave-deno je, između ostalog, u dopisu koji su potpisali tadašnji direktori Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove i Feder-alne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, nakon kojeg – ništa nije riješeno.

„Elegantno“ rješenjeI tako se nadležnost entiteta na spornim dijelovima međuentitetske linije određuje u pojedinačnim slučajevima. Nijedan od tih slučajeva ne prejudicira konačnu reprezentaci-ju linije na terenu. Jednostavnije, šta je danas u Republici Srpskoj nakon dogovora vrlo lako može da bude u Federaciji, i obrnuto.„Ovo pitanje bi moglo sasvim elegant-no da se riješi. Gdje vidite da je cijelo selo u Federaciji, a samo jedna kuća u Republici Srpskoj, zašto da ne pređe i ta jedna kuća? Prilaz je kompletan iz Federacije i obrnuto, kompletno selo je upućeno na Republiku Srpsku. To je konkretno. Kad izađete na teren i dođete s tom nekom predloženom koordinatom, ako se usaglase i jedna i druga strana, to može da bude kao zakon,“ predlaže Vitor.Zahtjevno, ali u suštini vrlo jed-nostavno tehničko pitanje niko u Bos-ni i Hercegovini nije u stanju da riješi već 17 godina. Politički je sve jasno – država Bosna i Hercegovina sas-tavljena je od dva entiteta: Republike Srpske i Federacije BiH. Gdje prestaje jedan, a počinje drugi već 17 godina predmet je igranja državom, njenim entitetima, njenim građanima.

MEđUENTITETSKA lINIJA CIJEPA UKUPNO 11.553 PARCElA. KROZ PRIVATNI POSJED lINIJA PROlAZI DUŽINOM OD 527 KM,

DOK JE DRŽAVNI POSJED PRESJEČEN U DUŽINI OD 634 KM.

T E M A B R O J A


I N T E R V J U

Ozbiljne stvari se ne govore ako se zaboravljajuRazgovarala: Andrea Vuković

INTERVJU: MIlORAD DODIK, predsjednik Republike Srpske

Republika Srpska je u politički najstabilnijoj fazi u svojoj istoriji. Vizija je, međutim, mnogo veća od stabilnosti.


I N T E R V J U

Da li je Republika Srpska stabilna? Ekonomski i politički?Stabilnost Republike Srpske u političkom i institucionalnom smislu uporno demantuje sve one koji misle da nije stabilna. Sve institucije besprijekor-no funkcionišu i rade već duži period. Politička pozicija Republike Srpske je danas drugačija, uvažavana, za razliku od ranijih perioda. Republika Srpska je danas nezaobilazan faktor odlučivanja o pitanjima u Bosni i Hercegovini, a posebno o evropskim pitanjima. Repub-lika Srpska se prepoznaje i prihvata čak i među onima koji je ne vole i smatraju da nije bilo pravedno da ona uopšte postoji. Danas moraju da uvaže stav Republike Srpske. U osnovi svega jeste i ekonom-ija. ekonomija u Republici Srpskoj izložena je silnim izazovima u prošlosti, izazovima rata, tranzicijom, do jedne liberalizacije koja je najviše uništila ekonomiju otvaranja tržišta novim lib-eralnim zahtjevima, prije svega stranaca koji su ovdje modelirali čitav jedan sis-tem. Najveći su problemi nesposobnost da se ta privreda i industrija, prije svega dignu na viši nivo zbog nekonkurent-nosti, a naravno i svjetske krize. U ovom trenutku Republika Srpska funkcioniše na nivou ekonomske aktivnosti, poka-zuje se da su, institucionalno gledano, finansije i fiskalni sistem stabilni.

A banke?Sproveli smo blagovremene mjere da stabilizujemo bankarski sistem, bez obzira na različitu vlasničku strukturu. Činjenica je da su banke izvan vlasništva Republike Srpske, ali ranije smo uticali na to da stabilizujemo bankarski sistem i on se pokazuje kao jedan od važnijih elemenata stabilnosti i ove privredne aktivnosti na ovom nivou. U posljednje vrijeme smo učinili, možda u posljed-nji trenutak, veoma važne stvari kao što su privatizacija naftne industrije, koja, i pored izazova i vjerovatno mnogo ra-zloga da se odustane, ipak funkcioniše i daje određene rezultate i tako bitno utiče na našu ekonomsku stabilnost.

Planirate li da idete u dalju privati-zaciju energetskog sektora?Ako mislite na električnu energiju, nema privatizacije u oblasti električne energije. Tu smo odluku donijeli ra-nije, davno. Rekli smo da nema us-lova koje mogu da postave bilo koji

kreditor ili neke politički procesi da bi mogli da nas natjeraju na privatizaci-ju. Vidimo da oni koji su to učinili pod uticajem nekih procesa, kao recimo u Slovačkoj, da ne vladaju suvereno svojim energetskim potencijalom, a današnji zahtjev savremenog svijeta je upravo energetska sigurnost. Ako ne-mate energetsku sigurnost, onda ne-mate nikakvu drugu sigurnost. Prema tome, mislim da Republika Srpska na tom planu stoji dobro. Dalje, Repub-lika Srpska treba da donese određene strateške odluke u vezi sa energet-skim sektorom. Prije svega, mislim da imamo veoma depresiranu cijenu električne energije. To je najniža ci-jena električne energije u okruženju i naravno da to utiče na naš potencijal da se razvijamo. U suštini, ta niska cijena ima socijalni, a ne razvojni uti-caj. U tom pogledu Republika Srpska danas izvozi oko trideset odsto svoje produkcije i ima mogućnost da se raz-vije za još dodatnih tri ili četiri hiljade

REPUBlIKU SRPSKU DANAS PRIHVATAJU I ONI šTO SMATRAJU DA NIJE PRAVEDNO DA UOPšTE POSTOJI.


I N T E R V J U

megavata i to činimo izgradnjom dvije termoelektrane u ovom trenutku.

Da li bi onda energija trebalo da bude fokus svih sljedećih vlasti u Repub-lici Srpskoj? Je li to najkonkurentnija djelatnost Republike Srpske?energija je danas u fokusu svjetskih događaja, strateških bitaka koje vode najveći i najmoćniji. Smatra se da sadašnja količina zaliha sirove nafte za trideset godina neće moći da podmiri sadašnju potrošnju.

To je jasno. I vojna industrija je profit-abilna, ali se njome ne možemo bavi-ti. Je li energija nešto što je definitivno naš najveći adut?Govorim o tome da će postojati značajni interesi moćnih i velikih da putem stand-arda pokušavaju da ovladaju resursima i ne mora uvijek da ovdje dođe neki tenk da bi nešto preduzeo, može da dođe neki pro-pis koji bi nametnula, recimo, evropska unija ili neko drugi. Vidite da je evropska unija već nametnula priču o energetskoj zajednici koja će, mimo naših želja, pro-pisivati određena pravila. Dakle, zato sam i rekao da treba da donesemo neke važne strateške odluke. U pogledu zaposlenosti, dobiti i sigurnosti, energetika, naravno, jeste nešto što je strateški važan potenci-jal za Republiku Srpsku i tome se pristupa veoma pažljivo. Odluke se ne donose na brzinu i zato nije lako napraviti energanu, ali u svakom slučaju ona mora da bude u funkciji razvoja Republike Srpske. Re-publika Srpska, koja nema potencijal za investiranje, mora da se osloni na strane investicije ili na kreditna sredstva i to je nešto što je poznato u svijetu. Balans između toga šta ćemo izabrati je ključno pitanje i ova vlast je tu odluku donijela. Dakle, energija koja je potrebna Republici Srpskoj mora i u budućnosti da bude pod kontrolom Republike Srpske. Tu nema privatizacije, to će ostati u domenu javnog sektora. energija koja je izvan toga može da se koristi za komercijalne usluge.

Više od milijardu maraka sa računa posebnih namjena, koji je napunjen Sporazumom o sukcesiji i privatizaci-jom u Republici Srpskoj, potrošeno je otkako je SNSD na vlasti. Dijelom ste ul-agali u razvoj, dijelom „krpili“ budžet.

Da li se moglo više učiniti tim novcem?Ne. Pokušava se sa nametanjem stere-otipa. Otprilike, to je trebalo da stoji negdje tamo i da čeka nekih stotinu godina da se nešto krčka, je li tako? Naravno, posebni račun je samo zato što su sredstva posebno pribavljena, a pribavljena su od privatizacije.

I namijenjena su za razvoj...Ta sredstva su namijenjena po odlu-kama vlasti na način kako je i donesen program i kako je Narodna skupština taj program i usvojila. Dakle, najmanje

je otišlo za, kako vi kažete, „krpanje“ budžeta. Otišlo je na razvojni program u svim opštinama u Republici Srpskoj, na škole, puteve i mnogo šta drugo, a pola tih sredstava je otišlo u Investiciono raz-vojnu banku gdje je replasirano privredi putem poslovnih banaka. To je potpuno očuvano, stabilizovano i nikada nije izgu-bljeno. U svakom slučaju, postoji jedno uvjerenje da je to neko uzimao, radio šta je s tim htio. To, naravno, nije tačno. Pos-toje sve informacije, postoje svi projekti, vidljivo je na koji način je to plasirano. Kapitalni projekti koji su urađeni, od te


I N T E R V J U

famozne priče u Čemernom koji je koštao sedamdeset miliona iz tih sredstava, pa do bolnice u Bijeljini, izgradnje komu-nalne infrastrukture, ili toplovoda, ovdje u Banjaluci, koji je bio ključan za grija-nje grada, i mnogo drugih projekata što mnogi ne žele da vide ili da izvrše uvid u ono u šta je utrošeno. Dakle, utrošeno je po programu koji je usvojila Narodna skupština i ta Narodna skupština ima izvještaj o tome, kako to god ko vidio. Čak je u određenoj fazi ocjenjivanja od strane Svjetske banke rečeno da je to jedan od najboljih regionalnih programa utroška sredstava dobijenih na taj način.

Priča o kriminalu i korupciji ovdje je dovedena na mrtvi nivo apstrakcije.

Vi ste nekoliko puta ponavljali da ste nezadovoljni radom pravosuđa. Da li osjetite ikakvu promjenu?Kaznena politika sudova koji su više tragali za olakšavajućim okolnostima za razna djela, nego što su bili usmjereni na kreiranje ponašanja u budućnosti ostaje ključno pitanje u borbi protiv kriminala i korupcije. Apsolutno i dalje ostajem pri tvrdnji da se ne ostvaruje društvena uloga koju treba da ostvare tužilaštvo i pravosuđe i da nemaju društvene odgo-vornosti. Zbog stereotipa ili načina na koji se ovdje promišlja, sve se otprilike svaljuje na izvršnu vlast, a u suštini, ako nemate adekvatne kaznene politike, sankcionisanja negativnih ponašanja, naravno da ne možete da vodite tu borbu.

Primjena presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu „Sejdić i Finci protiv BiH“ je tema na kojoj Ev-ropska unija najviše insistira. Da li je taj dogovor realan?Ta presuda se, na kraju krajeva, nije ni morala desiti. Moram da vam kažem da protokole o prihvatanju (evropske) kon-vencije o ljudskim pravima (i temeljnim slobodama), na osnovu kojih je presuđeno Bosni i Hercegovini, od 28 zemalja evrop-ske unije, 20 zemalja nije prihvatilo. To je ta ista evropska unija gde je i tih 20 zemal-ja, koja vrši pritisak na nas da to primijen-imo. Radi se o nekim drugim stvarima, ali u svakom slučaju, mi smo sjeli, odgovorno se odnosimo prema tom pitanju. Rekli smo naš pogled na to pitanje. Koncipirali smo politiku i tu politiku predložili prije nekoliko godina. Ovdje se radi o tome da se svaka priča u evropi pokušava iskoris-titi za modeliranje čitavog jednog sistema. Mi smo se usmjerili na to da realizujemo tu odluku Suda u Strazburu i rekli smo da ćemo to uraditi.

Kada pogledate lidere u BiH, sas-tanke kojim prisustvujete, da li imate osjećaj da će se to riješiti?Ja mislim da je, što se njih tiče, to sada

ENERgIJA KOJA JE POTREBNA REPUBlICI SRPSKOJ MORA DA BUDE POD KONTROlOM REPUBlIKE SRPSKE I U BUDUćNOSTI. TU NEMA PRIVATIZACIJE, TO ćE OSTATI U DOMENU JAVNOg SEKTORA. ENERgIJA KOJA JE IZVAN TOgA MOŽE DA SE KORISTI U KOMERCIJAlNE USlUgE.


I N T E R V J U

vrsta nekog moranja da nešto naprave. Da li će to uspjeti, to ne znam.

Pominjali ste da ćete ukinuti Vijeće naroda Republike Srpske zbog bloka-da zakonodavne vlasti. Javnost je očigledno zaboravila na te najave. Jeste li i Vi?Sve je to ozbiljna stvar, a ozbiljne stvari se ne govore ako se zaboravljaju. Naravno da za sve postoji i procedura i za sve postoji vrijeme i povoljan trenutak. Dakle, imamo problema s tim. Moram da vas podsjetim da je Ustav Republike Srpske ranije do-bio ocjenu Venecijanske komisije da je usaglašen sa Dejtonskim sporazumom, a pri tome u sebi nije imao Vijeće naroda. Vijeće naroda je nametnuto od strane visokih predstavnika. Naravno, naša Skupština je to prihvatila, ali je činjenica da je to rađeno pod snažnim pritiskom i uticajem, prijetnjama, kaznama i tako dalje. I da, tu temu treba da diskutujemo - ono može da ostane, ali i ne mora da os-tane. Ima načina i da ne ostane.

Dakle, niste odustali od toga?Naravno. Postoje ustavne reforme koje treba da sprovedemo, to je jedna od oz-biljnih tema.Sudeći po mnogim Vašim izjavama, moglo bi se zaključiti da snažno želite okončanje međunarodnog prisustva u BiH. Da li mislite da bi zaista bilo bolje u Republici Srpskoj i BiH kada bi se svijet jednostavno okrenuo i pustio domaće lidere da rade kako misle da treba?Svijet se nije okrenuo, na primjer, od Hrvatske u kojoj nema visokog predstavnika, ali je svijet tamo veo-ma prisutan. Ta vrsta normalnog prisustva postoji i u Srbiji i mnogim drugim državama, da ne pričam sada na Dalekom Istoku i tako dalje. To je prisustvo s ciljem saradnje, a ne up-ravljanja. Prisustvo međunarodne za-jednice u formi visokog predstavnika je kontraproduktivno. Ono sman-

juje mogućnost i potencijal Bosne da preživi i to se pokazuje u ovom vremenu kada je jasno da su mnoge odluke visokog predstavnika bile kon-traproduktivne za ukupan život ovd-je. Blokirali su neke stvari. S druge strane, postoji ogromno razočarenje u objektivnost međunarodnog faktora i to je nešto što ne možete da poprav-ite. Percepcija ljudi u Republici Srp-skoj je da oni nisu bili pravedni, da su bili navijački. Prihvata se dijalog iz nekog straha, ali nikada se ne pri-hvataju kao partneri. U tom pogledu međunarodna je zajednica ovdje kon-traproduktivna i treba da nestane.

Dosta ste govorili o referendumu i ta je priča prilično potrošena. Da li i kako planirate da vratite tu viziju povećanja autonomije Republike Srpske?Zašto mislite da je potrošena?

Da li planirate da vratite viziju povećanja autonomije Republike Srpske na dnevni red, da razbijete taj tabu... Pričate li o tome?O čemu?

O povećanju stepena autonomije?To se dešava svaki dan. To se dešava, pričali ne pričali, to se dešava. Referen-dum je veoma ozbiljna priča. Na početku te priče nije bilo prava na referendum u Republici Srpskoj.

Onda ste donijeli Zakon i sada postoji to pravo...Vi kažete potrošena priča. Hajde da vam objasnim da nije potrošena.

Izvolite.

Dakle, donesen je Zakon uz ogromno protivljenje tada i međunarodnog fak-tora ovdje i velike sumnje od toga šta će se desiti. Mi smo samo jednu stvar uradili u fazi za koju smo smatrali da je važna, a to je da smo donijeli zakonski okvir za referendum koji je donesen u Parlamentu Republike Srpske i legalizovan. A odluka o referendumu, ovom ili onom , po bilo kojem pitanju, donosi se u relevantnim institucijama Republike Srpske. Kada će i hoće li biti donesena odluka o referen-dumu o statusu, to je stvar procjene. Mi procjenjujemo da sada još nisu stvoreni realni, međunarodni uslovi, unutrašnje okolnosti. Ali jednog dana, kada Bosna i Hercegovina bude u svom punom demokratskom zamahu, kada pravo na referendum bude sasvim logično pravo demokratskog života i kada svijet bude shvatio da je referendum nešto što mi imamo institucionalno uređeno... Ref-erendum o statusu se sprovodi samo jednom i nikada više. Ta priča o referen-dumu može da se održi o bilo kojem dru-gom pitanju, jer referendum je naš veoma važan demokratski potencijal za...

Postoji drugi način da obezbijedite veću autonomiju za Republiku Srp-sku. Da li imate politički kapacitet, volju, snagu i, na kraju, hrabrosti da u jednom trenutku raspakujete Dej-ton i kažete, sa liderima Bosne i Her-cegovine, hajde da napravimo bolje rješenje za BiH. Koje je bolje rješenje za BiH?

Za Republiku Srpsku?Za nas su Dejtonski sporazum i os-nove Dejtonskog sporazuma bile dobro rješenje koje je trebalo još više...

Ali je li najbolje?Trebalo je da se razgrađuje tako da se poslije BiH još više decentralizuje, a ne da se ojača. Prema tome, ta flosku-la o Bosni i Hercegovini nas odavno ne zanima. Mi smo u njoj zato što mo-ramo, a ne zato što hoćemo.

NAJMANJE NOVCA S RAČUNA POSEBNIH NAMJENA POTROšENO JE NA ,KRPlJENJE’ BUDŽETA. NAJVEćI DIO UlOŽEN JE U KAPITAlNE RAZVOJNE PROJEKTE.

PRAVOSUđE NE OSTVARUJE SVOJU DRUšTVENU UlOgU. NEMA ADEKVATNE KAZNENE POlITIKE.


I N T E R V J U

Zato vas to pitam. Ono što smo govorili u prošlosti, to je naša bazična politika u Bosni i Hercego-vini. Ne mijenjamo mi naše politike, ne mijenjamo.

U jednom trenutku ste pomenuli da je kroz razne organizacije u Bosni i Her-cegovini uloženo deset miliona dolara za Vaše rušenje. Da li to možete da dokažete?To ste vi opet iskarikirali. Ja sam re-kao da postoje ljudi koji su ovdje. Pa naravno da postoje. Vama to nije poznato? Vi, kao, niste u dodiru sa nekim takvim procesima? Imate cen-tre koji plaćaju, recimo, medijima da objavljuju sve što radi nevladin sek-tor. Onda se plati medijima, da medi-ji...eto vi to savršeno dobro znate. Kao i neki programi u kojima možda i vi učestvujete, ja to ne znam. U sva-kom slučaju je poznata ta situacija. I kada izračunate ta ulaganja koja se dešavaju preko takozvanog nev-ladinog sektora, koji je pod uticajem stranih vlada...

S tim u vezi, da li mislite da ćete sa vlasti otići pod pritiskom nekih in-teresnih grupa, voljom naroda ili svo-jom voljom?Ja uopšte vlast ne branim zbog sebe. Ja vlast branim svojim poslom koji obavl-jam, politikom koju promovišem i koju sprovodim. Ako to jednog dana ovom narodu ovde, ljudima koji glasaju nije dovoljno, ja to poštujem.

Znači, mislite da ćete otići voljom naroda?Naravno, volja naroda me i dovela. Prvog dana kada sam došao, nisam razmišljao da sam ja ovdje kralj koji će doživotno biti tu.

Ne mislite da će neko napraviti priti-sak na Vas?Pritisak stalno postoji. Ne moram svaki dan objašnjavati. Možda sam jutros imao neki pritisak. To vi ne znate.

Kada se to jednom desi, da li vidite u Re-publici Srpskoj hrabre mlade ljude koji imaju viziju kako da vode Republiku?

Republika Srpska je vlasništvo svih ljudi ovdje i vidim u mladim ljudima ogrom-nu energiju da očuvaju daleko više nego što se može pretpostaviti i što možda imaju neke prethodne generacije.

Ostalo Vam je još godinu dana do kra-ja ovog mandata. Nakon toga slijede predizborna obećanja. Možete li sada obećati šta ćete uraditi u posljednjoj godini mandata?Vidimo se sljedeće godine.

TREBA NAM PRISUSTVO MEđUNARODNE ZAJEDNICE S CIlJEM SARADNJE, A NE UPRAVlJANJA.


M E Đ U N A R O D N A Z A J E D N I C A U B I H

Jedno je sigurno. Mi smo još ovdje. Naša ponuda za pomoć i asisten-ciju i dalje stoji, riječi su Petera

Sorensena, šefa delegacije i specijalnog predstavnika eU u BiH. Iza te korektne, čak i poštene ponude stoje dvije decenije

međunarodnog prisustva u BiH. Za to vrijeme BiH je prošla kroz raspad jedne države, proglašenje nezavisnosti druge, krvav rat, sa još krvavijim posljedicama i mučnu poslijeratnu obnovu i izgrad-nju, od bukvalno porušenih života ljudi,

kuća, privrede, industrije, infrastruk-ture, do institucija i države, a sada klizi u nedostižno zaostajanje za svim ostalim zemljama koje su za isto vrijeme prošle manje-više isti put. Ruku na srce, ostale države nastale raspadom Jugoslavije nisu

Jednom nogom vaniPiše: Jelena Stanišljević

UlOgA, MANDAT, MOć I INTERES

Više od dvadeset godina međunarodna zajednica u raznovrsnim oblicima gostuje i odomaćuje se u BiH. Šta su uradile strane diplomate i medijatori, šta nisu uradile domaće vlasti, a šta bi moglo da se desi ako stranci odu kući – neka su od najvrelijih, nažalost, tek dnevno-političkih pitanja. Odgovor na pitanje zašto su visoki, specijalni i drugi predstavnici međunarodne zajednice i njenih manjih dijelova još u BiH zapravo je novo pitanje – da li je u BiH dostignut trajni mir?



prošle kroz tako težak oružani sukob, ali to, naročito iz današnje perspektive, nimalo ne opravdava toliko zaostajanje BiH u odnosu na Hrvatsku kao zemlju-punopravnu članicu eU ili Srbiju, koja uskoro počinje pregovore o članstvu. Za to vrijeme u BiH se i dalje traže odgovorni za kašnjenje u procesima evroatlantskih integracija. Domaći političari pokušavaju da odgovornost, za manje-više sve prob-leme, prebace na međunarodnu zajed-nicu, sa posebnim akcentom na Kancelar-iju visokog predstavnika. Mandat visokog predstavnika definisan je Mirovnim spo-razumom i rezolucijom Savjeta bezbjed-nosti UN, dok je mandat Upravnog odbo-ra Savjeta za sprovođenje mira definisan zaključcima međunarodne konferencije, prema kojima Upravni odbor Savjeta vi-sokom predstavniku daje političke smjer-nice za sprovođenje mira. S obzirom na to da je u prvih nekoliko poslijeratnih go-dina politička situacija na terenu bila vrlo nestabilna, Savjet za sprovođenje mira je predložio davanje novih ovlašćenja vi-sokom predstavniku u ključnim oblasti-ma institucionalne reforme, suštinskog zakonodavstva i zaposlenih u državnim-javnim službama. Bonska ovlašćenja je potom, 19. decembra 1997. Rezoluci-jom 1144 potvrdio i Savjet bezbjednosti UN. Međutim, Savjetu za sprovođenje mira ni naknadno nisu data ovlašćenja da odlučuje o Bonskim ovlašćenjima ili odobrava visokom predstavniku nji-hovo korišćenje. Njihovo korišćenje je prepušteno isključivo procjeni visokog predstavnika. Upravo na toj, prilično konfuznoj subordinaciji temelji se već hamletovska dilema treba li, ili ne treba, da završi mandat OHR-a u BiH, bez obzira na oblik njegovog sprovođenja. Budući da se pitanje zatvaranja OHR-a postepeno pretvorilo iz pravnog u političko pitanje, stvorena je još jedna pogrešna predstava. Spin glasi: Upravni odbor Savjeta za implementaciju mira ima ovlašćenja da odluči kada će OHR biti zatvoren. Ali, fakat zvuči potpuno drugačije: mandat visokog predstavnika i njegovog osoblja definisan je Aneksom X Dejtonskog mirovnog sporazuma, a potvrđen Rezolucijom 1031 Savjeta bez-bjednosti UN, i to uvažavajući zahtjev strana potpisnica Mirovnog sporazuma da prati sprovođenje Mirovnog spora-

zuma. Štaviše, upravo je Rezolucijom 1031 SB UN, potvrđeno da je visoki predstavnik krajnja instanca kada je u pitanju tumačenje civilnog sprovođenja Mirovnog sporazuma. Savjet za imple-mentaciju mira je uvijek imao svoje mjesto u smislu davanja smjernica, ali ne i pravo da odlučuje o tome kada zat-voriti OHR. U tako, opet konfuznoj sit-uaciji, nameće se još jedno pitanje. Defin-isanje kriterijuma „5+2“ kao odlučujućeg uslova za zatvaranje OHR-a odvaja to pitanje od uloge OHR-a koja se zasniva na mandatu koji je potvrdio SB UN. Čak

i da je postojala lista zadataka OHR-a koja je iscrpljena (kako se aludira kon-ceptom 5+2), a, još nije, činjenica je da OHR nije uspostavljen radi izvršenja bilo koje liste zadataka, već radi tumačenja Mirovnog sporazuma, koji je i dalje na snazi. Samo postojanje Dejtonskog mi-rovnog sporazuma zahtijeva postojanje institucije koja će ga tumačiti. Visoki predstavnik ne može tek tako, hirurški da bude odstranjen iz sporazuma samo zato što je ispunjena neka lista praktičnih zadataka. Naprotiv, visoki predstavnik je sastavni dio Mirovnog sporazuma, koji je ustanovljen s ciljem da osigura sprovođenje i tumačenje međunarodnih mehanizama za održavanje mira u jed-noj postkonfliktnoj zemlji. U tom smislu, jedan od najvažnijih aspekata Rezolucije 1031 je da ta rezolucija utvrđuje potrebu za implementacijom Mirovnog spora-zuma, ali – u cjelini. Za razliku od krit-erijuma „5+2“ Upravnog odbora PIC-a, koji u obzir uzima specifične reforme koje proizilaze iz preuzetih međunarodnih obaveza (uglavnom prema eU i NATO), namjera Rezolucije 1031 SB UN je da osi-gura sprovođenje samog Mirovnog spo-razuma, i to u potpunosti. Ionako komplikovanu situaciju još težom čine neke zemlje članice eU kada kon-stantno ističu da zahtjev BiH za članstvo u eU ne može da bude razmatran sve dok postoji OHR. Domaće političke elite to maksimalno koriste kako bi prst krivice uperile upravo u OHR kao prepreku ev-ropskim integracijama, i da bi se suprot-stavile odlukama i politikama koje odatle dolaze. Taj primjer samo pokazuje da u eU postoje akteri koji su spremni da za-tvaranje OHR-a koriste kao političko sre-dstvo ili pregovarački ustupak, umjesto da ga podrže kao pravni mehanizam koji je sastavni dio dejtonske strukture. Zatvaranje OHR-a se, dakle, pojavljuje kao kolateralna šteta konflikta između dva koncepta: kratkoročnog polazišta izraženog kroz vremenski uslovljen i in-dikatorima mjerljiv koncept zatvaranja OHR-a i dugoročne zabrinutosti koja je jednim dijelom utemeljena na sve lošijoj političkoj situaciji, a drugim dijelom ugrađena u rezoluciju UN-a koja nas-toji da izgradi trajni mir. Drugi pristup proizilazi iz prihvatanja činjenice da je trajni mir još ugrožen. Prvi pristup

ZATVARANJE OHR-a SE, DAKlE, POJAVlJUJE KAO

KOlATERAlNA šTETA KONFlIKTA IZMEđU DVA

KONCEPTA: KRATKOROČNOg POlAZIšTA IZRAŽENOg KROZ

VREMENSKI USlOVlJEN I INDIKATORIMA MJERlJIV

KONCEPT ZATVARANJA OHR-A I DUgOROČNE ZABRINUTOSTI

KOJA JE JEDNIM DIJElOM UTEMElJENA NA SVE lOšIJOJ

POlITIČKOJ SITUACIJI, A DRUgIM DIJElOM

UgRAđENA U REZOlUCIJU UN-A KOJA NASTOJI DA

IZgRADI TRAJNI MIR.



zanemaruje činjenicu da će uklanjanje OHR-a kao sastavnog i neodvojivog di-jela pravnog poretka BiH prouzroko-vati trenutnu i trajnu blokadu sistema. Ukoliko bi Mirovni sporazum ostao na snazi bez postojanja pravnog tijela koje bi ga tumačilo, u vrlo kratkom roku bi bile stvorene mogućnosti za njegovu opstrukciju. Prijevremeno zatvaranje OHR-a, bez prethodnog prenosa funkcija domaćim institucijama, kreiralo bi prav-ni vakuum koji bi doveo do nestabilnosti koja bi predstavljala veću prijetnju po Mi-rovni sporazum nego bilo koja dosadašnja politička prijetnja. A bilo ih je i, kako stoje stvari, tek će ih biti. Obrnuto proporcion-alno ulozi i političkoj težini različitih visokih predstavnika, uloga i politička težina PIC-a rasla je ili se smanjivala. Što je snažniji bio visoki predstavnik, to je

UO PIC bio slabiji pridržavajući se svog originalnog mandata davanja smjernica OHR-u, i obrnuto. Nameće se zaključak da je transformacija OHR-a počela onda kada je PIC preuzeo ulogu visokog pred-

stavnika i počeo da zahtijeva konsenzus svih članova Upravnog odbora PIC-a, umjesto da ta ovlašćenja budu stavljena u nadležnost jedne osobe. Malo, pomalo, sve to je dovelo do virtuelnog balansa snaga između OHR-a i UO PIC, što je osla-bilo kredibilitet i jednih i drugih u očima domaćih političkih elita. S obzirom na sve lošiju političku situaciju, reforme koje su proteklih godina nekako ipak sprovedene sada bivaju dovedene u pitanje. Neke reforme se osporavaju direktno, kao što je slučaj sa Sudom i Tužilaštvom BiH, dok su druge ugrožene samom činjenicom da se situacija pogoršala do te mjere da prijeti destabili-zacijom cijelog projekta izgradnje države. U prevodu, kako je OHR slabio, određene političke elite su sve manje pažnje posvećivale međunarodnim obavezama i iskazivale sve manje poštovanja prema međunarodnim predstavnicima. S druge strane, međunarodnoj zajednici postaje sve teže da to ignoriše i da se nada da će nekad i nekako biti sve u redu. Formula tog čarobnog kruga mogla bi da glasi: što su insistiranja da OHR bude zatvoren izraženija, to postoji više razloga za nje-gov ostanak. U tom smislu, međunarodno prisustvo u BiH se još može smatrati pre-ventivnim mehanizmom, ali bi bila velika zabluda očekivati da eU sama, čak i kroz svoju osnaženu misiju i mandat, može da odgovori svim izazovima. Međunarodna zajednica u BiH našla se možda u naj-neizvjesnijoj poziciji od potpisivanja De-jtonskog sporazuma. Razdvajanje misija i jačanje uloge eU stvorilo je iluziju da

„Pet grama dobre volje domaćih političara za kompro-mis bio bi pozitivan signal svim građanima da ima više nade za evropsku budućnost BiH“, kaže Valentin Incko (Valentin Inzko), visoki međunarodni predstavnik u BiH. Ambasador Incko smatra da je samo toliko malo potrebno za rješavanje pitanja sprovođenja odluke Sejdić-Finci. „BiH bi trebalo da slijedi susjedne zemlje u kojima se dešavaju krupne stvari i pozitivni politički procesi. Hrvatska je 12 godina radila na tome da uđe u EU i uspjela. Srbija uporno nastoji da riješi pitanje staro 600 godina – sta-tus Kosova i Metohije. Tokom aktuelnog procesa uređivanja odnosa između Beograda i Prištine ostvaren je veliki nap-redak. I BiH bi trebalo da krene tim putem“, rekao je Incko.

Specijalni predstavnik i šef delegacije EU u BiH, amba-sador Peter Sorensen (Peter Sørensen) očekuje rješenja i odgovore na pitanje kako može, a ne kako i zašto ne može. EU je spremna kad je BiH spremna, ultimativno poručuje ambasa-dor Sorensen. Implementaciju presude iz Strazbura u slučaju Sejdić-Finci trenutno vidi kao prioritet i objašnjava: presuda omogućava svima da se kandiduju. Moraju eliminisati diskriminaciju i uskladiti Ustav sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, da bismo mogli razmišljati o bilo čemu drugom i onom što slijedi, izričit je prvi čovjek EU u BiH.

MEđUNARODNA ZAJEDNICA U BIH NAšlA SE MOŽDA

U NAJNEIZVJESNIJOJ POZICIJI OD POTPISIVANJA DEJTONSKOg SPORAZUMA

Valentin Incko Peter Sorensen



se time već sprovode transformacija i tranzicija OHR-a. Međutim, i dalje stoji činjenica da eU nema mandat da spro-vodi Mirovni sporazum, niti joj taj man-dat može biti formalno prenesen. Istovre-meno, Rusija i Turska nastoje da ojačaju svoje pozicije u UO PIC, međutim, to formalno može da bude osigurano samo dok PIC postoji. SAD šalju mješovite poruke sa nekad izraženijim znakovima neodlučnosti. S jedne strane, česte pos-jete visokih zvaničnika šalju poruku kon-tinuirane involviranosti, dok, s druge, Amerika još nije predstavila svoju strate-giju budućeg djelovanja, niti jasno traži da preuzme dirigentsku palicu. Budući da BiH godinama više nije u registru američkog nacionalnog interesa, dejton-ska politička laboratorija batrga se u okovima međunarodnog ugovora za koji su najodgovornije SAD. U takvoj situaciji ključnu ulogu u BiH preuzima eU. Bri-sel ima zadatak da pomogne izgradnju samoodržive BiH bez dominirajuće uloge SAD, a BiH je institucionalno dizajnirana tako da ne može postići svoju održivost apelima da su promjene moguće samo ako to žele domaći politički akteri. Zato SAD, Rusija i Turska, ali, prvenst-veno eU, treba da se zamisle nad nevjero-vatnom činjenicom da ne postoji zemlja u evropi u kojoj je međunarodna zajed-nica, pa tako i eU, intenzivnije prisutna, nego što je to BiH od 1996. pa do danas. Ali, upravo je BiH zemlja u kojoj je mak-simalizacija evropskog prisustva proiz-vela minimum evropskog potencijala. Ili, još gore: intenzitet briselskog prisustva

obrnuto je proporcionalan ispunjavanju uslova BiH za proces priključenja eU. Što je najgore: domaći politički akteri, jedino ne žele promjenu političke matrice, koja iznova rađa nacionalizam kao pogonsko

gorivo rasta državne birokratije na svim nivoima odlučivanja i odanih sljedbenika političkih ideja iza kojih stoji jedno ve-liko – ništa. U međuvremenu, traže se kompromisi. živi ili mrtvi. Bitno je da su kompromisi. Polukolonijalno upravljanje zemljom strancima je problematično. Moraju održavati privid suverenosti i demokratskih izbora, koji im svako malo daju neželjene rezultate pa je zem-lja blokirana u raskoraku između iz-borne volje njenih građana i želja njenih međunarodnih predstavnika. Da je sit-uacija baš tako i toliko komplikovana potvrđuje i već zaboravljena činjenica da su SSP sa BiH ratifikovale sve zem-lje članice eU. Ali, njegovo stupanje na snagu biće moguće tek kada zemlja ispuni neophodne uslove kojima bi bilo omogućeno da sporazum stupi na snagu, a da ne dođe do njegovog narušavanja. Posljednih mjeseci to se slučajno zove implementacija presude evropskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci, ali moglo bi se zvati i bilo kako drugačije.

U BiH postoje prioritetna pitanja, koja bi trebalo da budu riješena kako bi zemlja napravila iskorak na putu ka EU izjavio je otpravnik poslova Ambasade SAD u BiH Nikolas Hil (Nicholas Hill). Dogovor o sprovođenju presude Sejdić-Finci, apsolutni je prioritet, a dogovor o rješavanju pitanja vojne imovine bio bi pozitivan pomak na putu ka NATO. U zemlji sa 40 odsto nezapos-lenih i lošom ekonomskom situacijom, skandalozno je da politički lideri ne mogu da učine pomake u rješavanju važnih pitanja, kaže gospodin Hil. Kao ni bivši ambasador, Patrik Mun (Patrick Moon), niti otpravnik poslova američke ambasade u BiH ne vidi da bi sastanak sa predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom bio produktivan, što ne znači, naglasio je, kako Vašington nije zainteresovan da vidi određeni napredak, a da bi predsjednik Dodik mogao da ispuni neka od svojih obećanja. Objavljena doku-menta CIA o dešavanjima u BiH su određeno blago za istoričare, ali neke od analiza koje se rade nakon njihovog objavljivanja veoma su selektivne, ocjenjuje ambasador Hil.

Ambasador Velike Britanije u BiH Najdžel Kejsi (Nigel Casey) očekuje da bude sprovedena ključna odluka nakon čega bi bilo jasno da li će ova zemlja učiniti napredak u smislu podnošenja zahtjeva za članstvo u EU ili će se taj proces odužiti još godinu do godinu i po. Britanski diplomata se nada da će biti izabrana prva opcija.

U MEđUVREMENU, TRAŽE SE KOMPROMISI. ŽIVI IlI MRTVI. BITNO JE DA SU KOMPROMISI

Najdžel KejsiNikolas Hil


E K O N O M I J A

Sljedeće godine počinje izgradnja mosta na DriniSljedeće godine trebalo bi da počne izgradnja mosta na rijeci Drini. Min-istar saobraćaja i veza Republike Srpske Nedeljko Čubrilović i mini-star građevinarstva i urbanizma Srbije Velimir Ilić potpisali su Pro-tokol o izgradnji mosta na lokaciji Bratunac - Ljubovija s pristupnm saobraćajnicama i zajedničkim graničnim prelazom, čija je vrijed-nost oko 11 miliona evra.

Počela izgradnja mosta na autoputu Doboj-PrnjavorPočela je izgradnja mosta preko rijeke Bosne, najvećeg objekta na trasi autoputa Doboj-Prnjavor. Predviđeno je da ove godine budu završeni svi zemljani radovi do kote nasipa i premoštavanje rijeka Bosne i Ukrine, te da započnu as-faltni radovi.

Rekordna pokrivenost uvoza izvozomRepublika Srpska ove godine ostvaruje rekordnu pokrivenost uvoza izvozom od skoro 60 odsto, što je prvenstveno uticaj pojačanog plasmana robe na inostrana tržišta, podaci su Zavoda za statistiku Republike Srpske. U Republiku Srpsku su u prvih sedam mjeseci ove godine uvezeni proizvodi u vrijednosti od oko 2,5 milijardi KM, što je smanjenje za 2,7 odsto u odnosu na isti period prošle godine, dok je izvoz istovremeno povećan za šest odsto i premašio je 1,48 milijardi KM.

Elektro Bijeljina posluje sve boljeElektro Bijeljina ostvarila je najniže gubitke u sistemu Elektroprivrede Re-publike Srpske.Od početka godine otkriveno je 259 slučajeva neovlaštene potrošnje, pri čemu je obračunato 5,6 miliona kilovat-časova električne energije ukupne vrijednosti od 850 000 KM.


E K O N O M I J A

Uspon u proizvodnji namještaja Proizvodnja namještaja u Republici Srpskoj povećana je za 21,7 odsto u posljednjih sedam mjeseci odnosu na isti period prošle godine. Učešće namještaja u ukupnom izvozu iz oblasti drvne industrije je 45 odsto, a vrijednost izvoza proizvoda od drveta i namještaja u posljednjih pola godine je 159 miliona KM.

Javne investicije od 1,5 milijarde KMProgramom javnih investicija Republike Srpske za period od 2014. do 2016. godina biće realizovane kapitalne investicije u ukupnom iznosu od 1,576 milijardi KM, uključujući i vlastita sredstva učesnika u realizaciji. Na javne investicije u socio-ekonomski razvoj odnosi se 1,453 milijardi KM, dok će investicije u izgradnju i jačanje administrativno-tehničkih kapaciteta biti 122,1 miliona KM.

TEMElJ BOlJE SARADNJE REPUBlIKE SRPSKE I KINESKIH KOMPANIJAOkvirni protokol o strateškoj saradnji u infrastrukturnim projektima između Republike Srpske i kineske korporacije za energetski konsalting China Pe-troleum engineering & Construction Corp. (CPeCC) potpisan je u Banjaluci. Kineska kompanija posebno je zainteresovana za hidro-energetski potencijal Republike Srpske.

Izvoz iz Republike Srpske premašio

1,48 milijardi KM


E K O N O M I J A

Republika Srpska raspolaže velikim mineralnim sirovinskim potencijalom, prema podacima Republičkog zavoda za

geološka istraživanja. Radi se o energetskim, metaličnim i nemetaličnim sirovima, ali i o pitkim, termalnim i

termomineralnim vodama. Rudnici uglja, nafta, željezo, te bakarna ruda koja do sada nije eksploatisana, bogatstva su

od kojih Republika Srpska može da ima najviše koristi.

Veliki potencijal u mineralnim sirovinama

Naredne godine inteziviranje izgradnje HE MrsovoGlavni radovi na izgradnji brane „Hidroelektrane Mrsovo“ na rijeci Lim, kod Rudog počeće na proljeće sljedeće godine. Pripremni radovi su završeni, a na gradilištu će biti angažovano i do 400 radnika, uglavnom loka-lne radne snage.

Počinje gradnja fabrike “Henkel cerezit” u BilećiNjemačka kompanija „Henkel“ počela je izgradnju fabrike za iz-radu građevinskog materijala za lijepljenje keramičkih pločica i termoizolaciju objekata u mjestu Drakuljica kod Bileće. Pored sto-tinak radnih mjesta, vrijednost investicije je sedam miliona evra.

Foča i Plužine razvijaju turizam IPA sredstvima Projekat “Održivi prekogranični razvoj opština Foča i Plužine” biće realizovan u sljedeće dvije godine. Projekat finansira Ev-ropska unija putem IPA fonda u okviru Prekograničnog progra-ma BiH i Crne Gore u ukupnom iznosu od 376.040 evra.


E K O N O M I J A

Veliki potencijal u mineralnim sirovinama

Najveći investicioni projekat od izgradnje „Hidroelektrana na Drini“ Problem curenja vode ispod pregradne brane hidrocentrale „Hidroelektrana na Drini“ trebalo bi da bude riješen do polovine 2014. godine. U najveći projekat od izgradnje višegradske elektrane biće uloženo ukupno 22 miliona KM.

PD Nikola Tesla: Petgodišnji plan za proizvodnju komponentiPrivredno društvo „Nikola Tesla“ trebalo bi da uskoro potpiše ugovor za serijsku proizvodnju komponenti za električni automobil na pet godina. Na taj način bi se u prvoj fazi obezbijedio posao u vrijednosti od 100 miliona evra, a u drugoj od 250 miliona evra.


N a z i v r u b r i k e

Postavljanje visokih ciljeva, posvećenost potrazi za originalnošću i perfekcijom, neposredan pristup klijentima, brojne inovativne usluge itd., samo su neki od elemenata zbog kojih je Metromedia jedna od vodećih kompanija za vanjsko oglašavanje u Bosni i Hercegovini.

Od osnivanja 1998. godine, konstantno radi na kvalitetu i potrebama svojih klijenata, a uporedo i na sebi i razvi-janju sopstvenih snaga. Danas je to moderno organizovana kompanija sa dvije kancelarije u Sarajevu i Banja Luci, sa preko 40 zaposlenih.

Mreža Metromedie broji preko 2.000 kvalitetnih i savremeno dizajniranih objekata ravnomjerno raspoređenih na najfrekventnijim lokacijama na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Pokriva sve glavne saobraćajne pravce, magis-tralne i lokalne puteve, kao i pozicije u centrima gradova sa gradskim i prigradskim zonama.

Kvalitet usluga i visoku profesionalnost potvrđuje velik broj marketing agencija, brojni domaći i inostrani klijenti koji svakog dana ukazuju svoje povjerenje i realizuju uspješne outdoor kampanje na mreži Metromedie.

Kompanija koja u potpunosti prepoznaje značaj i neophod-nost društveno odgovornog ponašanja dokazala se i kroz po-dršku brojnim,humanitarnim akcijama, sponzorstvima, sa željom da se pruži pomoć i podrška raznovrsnim djelatnos-tima društvenog života: kulturi, sportu, umjetnosti, zdravstvu. Ukupnom etikom svog poslo-vanja uživa poziciju poštovanog člana društvene zajednice kojoj pripada.

Stalni napredak i ulaganja u širenje i jačanje mreže, u razvoj i unapređenje zaposlenih kao

i razvijanje partnerskih odnosa sa klijentima dio su poslovne strategije koji obezbjeđuje kontinuiran rast i povećanje ukupnog učešća na tržištu.

Jevrejska 8578000 Banja Luka

Tel: + 387 51 230 030Fax: +387 51 230 027

Radićeva 871000 Sarajevo

Tel: + 387 33 221 522Fax : +387 33 221 523

www.metromedia.ba


I N T E R V J U

Možemo biti optimistični ako promijenimo kolektivnu energijuRazgovarala: Jelena Stanišljević

INTERVJU: NIKOlAS PENI, generalni direktor Banjalučke pivare

Nicholas Penny prvih deset go-dina karijere proveo je u vodećim kompanijama u industriji pića. Šampanjac „moet&šandon“ (Moet & Chandon), konjak „henesi“ (Hen-nessy), pivo „ginis“ (Guinness) i viski „džoni voker“ (Johnnie Walker) neki su od brendova iz radnog portfolija generalnog direktora jedine domaće pivare u Republici Srpskoj. Brueri Holdings Romanija (Brewery Hold-ings Romania) s Nikolasom Peni-jem je, putem akvizicija i organskog rasta, u samo tri godine od 1998. go-dine, kada je prodavala tek 500.000 hl, povećala prodaju na preko 2,4 miliona hl godišnje, i postala lider na tržištu pivarske industrije u Rumu-niji, ispred najvećih međunarodnih kompanija. Konsultovao je Saut Afri-kan Brueris (South African Brewer-ies), Koka-Kola Internešenel (Coca-Cola International), Džim Bim (Jim Beam) i Vilijem Grants (William Grants). Onda je došao u Banjalučku pivaru. Sedam godina nakon što je preuzeo obaveze generalnog direk-tora, Pivara počinje da ubire prve plodove promjene kursa.


I N T E R V J U

Sedam godina ste u Banjalučkoj piv-ari. Napravljeno je dosta promjena i sve to danas izgleda dosta drugačije. Kako s ove distance gledate na kom-paniju koju ste preuzeli 2006. godine?Nicholas Penny: Mislim da je priča o Pi-vari, u stvari, tipična priča za ovaj pros-tor. Dosta nagomilanih problema zbog kojih smo izgubili previše vremena u proteklih sedam godina. Došao sam u vrlo nepovoljnom trenutku, kada je Pivara potpuno izgubila kontrolu nad kvalitetom jer se nije vodilo računa o proizvodnji piva, nego o politici. Morali smo da napravimo preokret, da otpusti-mo mnogo ljudi, da riješimo mnogo stvari na koje dugo niko nije obraćao pažnju. Bilo je najteže preusmjeriti ljude koji se ne fokusiraju na kvalitet, već uglavnom na neke druge interese.

Kako shvatate to što Vam je bilo toliko teško da promijenite kurs u Pivari?Ne vidim ovdje neke probleme koji su veći nego bilo gdje na svijetu. Međutim, pored različitih interesa, najveći iza-zov bila je komunikacija. Na primjer, kažem ljudima da sjednu i postavim im 10 pitanja zaredom. To ne mogu da podnesu. Misle da ih kritikujem. Ljudi ovdje nisu učeni da razvijaju kritičko razmišljanje. Njhov odbrambeni meha-nizam je dosta snažan i veoma je teško novim idejama i konstruktivnoj kritici da prođe te barijere.

Je li proces sređivanja poslovanja Banjalučke pivare završen? Da li ste došli do faze u kojoj ste većinu ot-vorenih pitanja zatvorili i sada možete da se posvetite rastu kompanije?Definitivno. To je sad sasvim vidljivo i mjerljivo. Ono što me brine je da, kada sagledam političku kulturu, vidim da ona ovdje ne slavi uspjeh.

Politika važnija od ekonomije Šta je rješenje?Mogli bismo da poboljšamo stvari uko-liko bismo promijenili kulturu slušanja. Uvijek se žalim na pokušaje razgovora s Vladom. Oni ne žele da slušaju uz

pretpostavku da mi želimo neke speci-jalne povlastice. Da, mi želimo posebne povlastice, ali možda su te povlastice u nacionalnom interesu, od političkog značaja. Mi pomažemo razvoju domaće ekonomije, što je očigledan nacionalni interes. Međutim, ovdje su izgrađene predrasude da si sigurno neiskren i nečastan ako si u biznisu. Ne postoji kultura poštovanja biznisa.

Dakle, osjećate da Vam ne vjeruju da radite u nacionalnom interesu?Da li znate ikoga iz politike ko se kon-sultovao s privrednicima o potrebama industrije? Politička kultura na ovim prostorima, bez obzira o čemu govori-

mo, nije usmjerena na savjetovanje i na vaše potrebe, već na donošenje od-luka. Odgovaranje na potrebe iz nekog se razloga smatra slabošću. Slušanje se doživljava kao znak slabosti i to je ono što stoji na putu smislenosti svakod-nevnih odluka.

Da li u tom smislu donosioci odluka, predstavnici vlasti i mediji uopšte doživljavaju Banjalučku pivaru kao domaću kompaniju, kao komapaniju koja posluje u Republici Srpskoj, i BiH? Nije bitno ko vodi kompaniju, bilo koju kompaniju, je li ona u rukama stranih ili domaćih akcionara. Važno je da zapošljava ljude, da plaća poreze, da

NIJE BITNO KO VODI KOMPANIJU, BIlO KOJU KOMPANIJU, JE lI ONA U RUKAMA STRANIH IlI DOMAćIH AKCIONARA. VAŽNO JE DA ZAPOšlJAVA lJUDE, DA PlAćA POREZE, DA

KORISTI DOMAćE DOBAVlJAČE, INVESTIRA U MARKETINg. DA, POVREMENO ISPlAćUJEMO DIVIDENDU STRANIM

AKCIONARIMA, AlI TO JE 1% PROMETA. NA KRAJU 99% NOVCA OSTAJE OVDJE I CIRKUlIšE U OVOJ EKONOMIJI.


I N T E R V J U

koristi domaće dobavljače, investira u marketing. Da, povremeno isplaćujemo dividendu stranim akcionarima, ali to je 1% prometa. Na kraju 99% novca os-taje ovdje i cirkuliše u ovoj ekonomiji.

Tržište Bosne i Hercegovine – zamka ili prilika?Pored razlika u zakonima, osjetite li razlike između tržišta u Republici Srp-skoj i Federaciji BiH? Kako Banjalučka pivara posluje na dva tržišta na tako malom prostoru kao što je BiH?Ne postoji bosanskohe rcegovački potrošač. Do sta je različitih potrošača u Bosni – Federacija i Republika Srpska nisu ključna podjela. Ljudi u Bihaću ne razmišljaju na isti način kao ljudi koji su iz Sarajeva, a ljudi iz Bijeljine ne osjećaju posebnu povezanost s ljudima iz Banjaluke .

Da li su takve specifičnosti zamka ili prilika?Oboje. Ključ je razumjeti tržište. Mi smo mali, lokalni i sposobni da se prila-godimo bolje nego velike multinacion-alne kompanije i u tome smo u velikoj prednosti u odnosu na konkurenciju.

Brži smo, pametniji, bolji u realizaciji – najviše zbog toga što upravo ovdje odlučujemo.

Šta je osnovni problem u industriji i ekonomiji?Ukoliko govorimo samo o Republici Srpskoj, mo ne tarna stabilnost je veo-ma važna. Megaplus je što je Republika Srpska ekonomski stabilna, u šta ljudi često ne mogu da povjeruju. Da, imate ekonomiju koja je u laganom padu, ali je sve prilično predvidivo. Admin-istracija je bolna tačka, ali porezi nisu

visoki, što je važnije. Međutim, lju-dski resursi su slabi – nema obučenih i sposobnih menadžera – nema ljudi s iskustvom. Dalje, ne postoji dobra ra zvojna strategija. Republika Srp-ska ima dosta prednosti: geograf-ski položaj, nevjerovatno dobro drvo, turistički potencijal i prilično jeftinu radnu snagu. To su prilike na koje tre-ba da se koncentrišete, koje treba da se subvencionišu i da postanu meta međunarodnih kompanija. Ne treba bogzna kakav genijalan plan za to, zar ne?

INVESTITORI ćE PITATI šTA JE NAJSIgURNIJE ZA NJIH. AKO SE ODlUČE ZA VElIKE MUlTINACIONAlNE KOMPANIJE, šTA JE

DUgOROČNA BUDUćNOST? NE MORA DA ZNAČI DA BI SE TE VElIKE KOMPANIJE ODlUČIlE DA ZADRŽE PROIZVODNJU OVDJE I DA INVESTIRAJU U BANJAlUČKU PIVARU. SVAKI VEćI STRANI

INVESTITOR KOJI POSlUJE OVDJE POSTAVlJA SEBI ISTO PITANJE.


I N T E R V J U

Ali ipak se to ne radi?Mnogo puta sam svjedočio stavu „mi ne možemo samo tako dati prednost ne-kome“, te „zašto će nam strani kapital“. Zašto da ne? Nije samo novac u pitanju. U pitanju je snaga znanja. Pogledajte samo uspješne kompanije u Banjaluci: Hemofarm – strani kapital, strana znan-ja, Celex takođe. Pogledajte kompanije koje rade širom svijeta - strano znanje, st-rani novac. Strani investitori nisu oduzeli ništa, samo su dodali. Nije novac u pitan-ju, znanje je, jer mi imamo širu sliku.

Kako vidite budućnost ekonomije u Republici Srpskoj?Jedna od stvari koje bi „pogurale“ ekonom-iju je opuštanje bankarskog sektora i početak reinvestiranja. Takođe, za ovaj region najpametnije bi bilo da se što prije fokusira prema Hrvatskoj. Mi mislimo da su naši troškovi i naši porezi visoki, ali re-alno imamo veliku konkurentsku prednost u odnosu na ljude koji su samo sat vožnje odavde. To treba da se iskoristi. Treba da dovedemo nekoliko pametnih ljudi iz ev-ropske unije, koji su za to i plaćeni.Neka dođu ovdje i poduče nas šta da radimo.

A budućnost Banjalučke pivare?Budućnost je prilično jednostavna. Ili i dalje gradimo ono što smo preuzeli ako

želimo da postanemo veliki igrači u BiH, ili će nas preuzeti neka velika strana kompanija. Investitori će pitati šta je najsigurnije za njih. Ako se odluče za velike multinacion-alne kompanije, šta je dugoročna budućnost? Ne mora da znači da bi se te velike kompanije odlučile da zadrže proizvodnju ovdje i da inve-stiraju u Banjalučku pivaru. Svaki veći strani investitor koji posluje ovdje postavlja sebi isto pitanje.

Da li ste kao stranac zadovoljni svojim životom u Republici Srp-skoj?Klima je odlična. Da je vaša ekonomija aktivna ekonomija koja raste, bilo bi i više novca u vašim džepovima, ljudi bi govorili da žive u raju. Nije to velika prom-jena smjera -kvalitet života je već visok, ali su ljudi spriječeni da uživaju u tome, jer nemaju do-voljno novca. Da imaju malo više novca, gradili bi bolje i veće kuće, išli bi na more i uživali više. To nisu tako velike promjene. Prije samo 6-7 godina ljudi su tako živjeli. Mislim da svi možemo biti optimistični, ali to zahtijeva kole-ktivnu promjenu energije.

KVAlITET ŽIVOTA JE VEć VISOK, AlI SU lJUDI SPRIJEČENI DA

UŽIVAJU U TOME, JER NEMAJU DOVOlJNO NOVCA. DA IMAJU

MAlO VIšE NOVCA, gRADIlI BI BOlJE I VEćE KUćE, IšlI BI NA MORE I UŽIVAlI VIšE. TO NISU

TAKO VElIKE PROMJENE. PRIJE SAMO 6-7 gODINA lJUDI SU TAKO ŽIVJElI. MISlIM DA SVI MOŽEMO BITI OPTIMISTIČNI,

AlI TO ZAHTIJEVA KOlEKTIVNU PROMJENU ENERgIJE.


I N T E R V J U

Vaš Re�oran KazamatTeodora Kolokotronisa bb

+387 51 224 460e-mail: re�[email protected]

www.re�orankazamat.net

Re�oran Kazamat je jedan od najstarijih re�orana u Banjaluci. Smje�en je u srcu grada, u zidinama tvrđave Kastel na obali Vrbasa, i predstavlja istorijsko jezgro i mje�o nastanka grada Banja Luke. Pored bogate istorije samog objekta, krasi ga i rustično uređen am-bijent nadahnut prošlim vremenima.

Re�oran Kazamat u svom novom ruhu, objedinjuje tradiciju i mo-derno uživanje u domaćim delicijama pa je baš zato važna destinaci-ja za sve istinske gurmane. Kuhinja je bazirana na �ecijalitetima tipičnim za naša područja, pripremljena na poseban i prirodan način, prilagođena zahtjevima današnjeg sladokusca.

Restoran Kazamat


S P E C I J A l

Piše: Jelena Stanišljević

Porodične firme – stub razvoja ekonomije


S P E C I J A l

Porodične firme – stub razvoja ekonomije

PREMA DEFINICIJI EVROPSKE UNIJE, PORODIČNE FIRME SU SVA PREDUZEćA gDJE VEćINU PRAVA ODlUČIVANJA IMA OSNIVAČ IlI OSOBA KOJA JE

KUPIlA PREDUZEćE I NAJBlIŽI ČlANOVI PORODICE, TE U KOJIMA JE U UPRAVlJANJE PREDUZEćEM

UKlJUČENA NAJMANJE JEDNA OSOBA IZ PORODICE I DA U SlUČAJU DIONIČARSKOg DRUšTVA OSNIVAČ

SA ČlANOVIMA PORODICE IMA NAJMANJE 25 ODSTO PRAVA ODlUČIVANJA. PORODIČNE FIRME PO SVOM

PRAVNOM OBlIKU MOgU BITI AKCIONARSKA DRUšTVA IlI PORODIČNE HOlDINg KOMPANIJE. IPAK, POD POJMOM

„PORODIČNA FIRMA“ NAJČEšćE SE PODRAZUMIJEVA PREDUZEćE U KOJEM JE VEćINA glASOVA U RUKAMA

PORODICE POD ČIJOM KONTROlOM JE FIRMA, UKlJUČUJUćI OSNIVAČA KOJI NAMJERAVA DA PRENESE

FIRMU NA SVOJE POTOMKE. KADA JE BIH U PITANJU, MOŽEMO REćI DA SU VEćINA FIRMI U BIH OSNOVANIH

OD 1996. gODINE DE FACTO PORODIČNE FIRME.


S P E C I J A L

Prva generacija vlasnika rukovodi porodičnim firmama u 74,4% slučajeva, dok je svega 23,6% fir-

mi u rukama druge generacije vlasnika, a u zanemarljivih 1% firmi rukovođenje je počela treća generacija vlasnika. To su alarmantni podaci iz istraživanja koje je krajem 2012. i početkom 2013. godine realizovao Centar za edukaciju Pro educa iz Banjaluke na uzorku od 208 porodičnih firmi u Republici Srp-skoj, a koji djelimično rasvjetljavaju sliku o privrednom ambijentu nakon rata. Oko 80% firmi koje su učestvovale u istraživanju osnovano je u posljedn-jih 20 godina, a osnovao ih je – trenutni vlasnik (89,9%). Kristalno jasna ilustracija prvog ka-mena spoticanja kada je u pitanju porodični biznis u Republici Srpskoj – problem generacijske tranzicije koju tek treba da sprovede većina preduzeća. Sâm proces generacijske tranzicije je dugotrajan i komplikovan, zahtijeva mnoga prilagođavanja vlas-nika, upravljačke strukture i nasljed-nika, dok istovremeno treba zadržati

postojeći nivo poslovanja i ispuniti poslovne planove. U tom smislu, obra-zovanje vlasnika porodičnih firmi i njihovih nasljednika od ogromne je važnosti za budućnost jedne porodične firme. Ključno je da vlasnici porodičnih firmi ulažu u svoje znanje, ali i da budu u stanju da realno procijene situaciju i angažuju vanjske menadžere kada među svojim nasljednicima ne mogu da pronađu talenat koji će obezbijediti dalji rast i razvoj porodične firme. „To je jedna faza koja je prilično zrela i u kojoj vi sami morate da budete bru-talno iskreni prema sebi i shvatite da je angažovanje vanjskog menadžera zapravo odlično za vas i za vašu kom-paniju“, kaže Natalija Pekić, profesori-ca na ekonomskom fakultetu u Osijeku i sama nekadašnja vlasnica porodičnog biznisa. Prema podacima iz istraživanja o porodičnim firmama, svega 35,1% firmi zapošljava vanjske menadžere na rukovodećim poslovima u firmi. „Posto-ji još jedan veliki problem, a to je neval-orizacija praktičnih znanja i iskustava ljudi koji su već prošli određene faze

u poslovanju kroz restrukturisanje i vođenje nekih drugih preduzeća, i taj tzv. nou hau (know how) koji je na ovim prostorima jako slabo primjenjiv. Ključna stvar je, po meni, biti u potpu-nosti svjestan da ne možemo sami da riješimo sve probleme, i da je veoma bitno nagraditi uspješno obavljen posao“, smatra Srđan Praštalo, gener-alni direktor konsultantske kuće „Con-sultin“ iz Banjaluke. Za tu činjenicu možemo okriviti nepostojanje tradicije privatnog preduzetništva kod nas, ali sigurno i najvećim dijelom, nedostatak stručnih, obrazovanih menadžera. Privrednici su svoj interes za ovu značajnu temu pokazali i 15. maja kada je održan Poslovni forum o porodičnim firmama u Republici Srp-skoj. Više od 200 učesnika prisustvova-lo je prvom poslovnom forumu na temu porodičnog biznisa na kojoj su preda-vanja održali neki od najuspješnijih savjetnika iz oblasti koroporativnog upravljanja i menadžmenta, Leonardo Peklar, Robert Ličen, Andrej Grubišić, Natalija Pekić i izvršni direktor region-

Infografik - istraživanje o porodičnim firmama u RS


S P E C I J A L

alno najuspješnije porodične firme u Srbiji, kompanije „Nektar“ Bojan Radun. Kakav je tretman porodičnih preduzeća u Republici Srpskoj najsliko-vitije je dočarao izostanak ministara u Vladi Republike Srpske na vjerovatno najznačajnijem privrednom okupljanju godine u Republici Srpskoj. ekonomski parametri pokazuju da su porodične firme, po svojoj struk-turi i prirodi, vjerovatno najuspješniji elementi ekonomije, sa izuzetnom otpornošču na krizu, mada nisu izuzete

od generalnih problema u privredi i uticaja svjetske ekonomske krize. Ono što porodične firme čini tako stabilnim temeljem svjetske ekonomije je njihova struktura u kojoj su u čvrstoj sinergiji prepleteni porodica i biznis. Vlasnici porodičnih firmi često su opredijeljeni na dugoročni uspjeh kompanije, um-jesto profita, a porodične firme su spremne na odricanja i kompromise, tj. fleksibilnost koja je gotovo nezamis-liva u velikim korporacijama koje nisu u vlasništvu porodica. Ipak, porodične

firme u velikoj su mjeri zavisne od pomoći, ili bolje rečeno opredjeljenja države kada je odnos prema privredi u pitanju. U Bosni i Hercegovini ne pos-toji tradicija privatnog- porodičnog preduzetništva, s obzirom na privredni sistem unazad 20-30 godina u kojem su centralno mjesto u privredi zau-zimali privredni giganti u društvenom vlasništvu. Preduzetnički duh u BiH se ne njeguje, a preduzetnici su često predmet predrasuda po kojima su okarakterisani kao nepošteni, neis-kreni, sumnjivog odnosa prema za-konu. „Mi sve želimo od države, socijal-no osiguranje, zdravstveno osiguranje, besplatno školovanje, ali država to ne može da obezbijedi ukoliko nemamo porodične firme i ljude koji su po svojoj prirodi ambiciozni i žele da imaju bolji automobil, bolju kuću i slično. Time što to žele, ukoliko plaćaju sve obaveze prema državi, omogućavaju svima nama zdravstvo, školstvo i druga soci-jalna prava, smatra Darko Lakić, direk-tor Društva za upravljanje penzijskim rezervnim fondom Republike Srpske.

EKONOMSKI PARAMETRI POKAZUJU DA SU

PORODIČNE FIRME, PO SVOJOJ STRUKTURI I PRIRODI,

VJEROVATNO NAJUSPJEšNIJI ElEMENTI EKONOMIJE,

SA IZUZETNOM OTPORNOšČU NA KRIZU, MADA NISU

IZUZETE OD gENERAlNIH PROBlEMA U PRIVREDI

I UTICAJA SVJETSKE EKONOMSKE KRIZE.

Poslovni forum o porodičnim firmama u RS, 15.05.2013.


S P E C I J A L

Porodične firme kod nas Podaci Poreske uprave Republike Srp-ske pokazuju da je 81,6% pravnih lica u Republici Srpskoj u formi jednočlanog društva sa ograničenom odgovornošću (vlasništvo jednog lica) i najčešće su vođena od strane porodice, a kada se posmatraju preduzetnici 99% njih imaju do tri zaposlena koji su većinom članovi jedne porodice. U Vladi Re-publike Srpske kažu da je podrška realnom sektoru među priroritetima rada Vlade i resornih ministarstava. Vlada Republike Srpske je u toku ove godine pokrenula reformu registracije poslovanja u cilju smanjenja potreb-nog vremena, procedutra i troškova za osnivanje poslovnih subjekata, te formiranje jednošalterskog sistema registracije („van stop šop“ (one stop shop)). Narodna skupština Republike Srpske u julu ove godine u prijedlogu je usvojila paket od 13 zakona koji su zakonodavna pretpostavka realizacije ove reforme. Kao rezultat izmjene ovog paketa za-kona, u Republici Srpskoj je od od 1. septembra minimalni osnivački kapital smanjen sa 2.000 KM na jednu KM, a umjesto dosadašnje notarske obrade osnivačkih akata prilikom registracije preduzeća, predviđena je notarska ovjera potpisa osnivača, čime se u ve-likoj mjeri smanjuju troškovi poslovnih

subjekata kod notara. Zahvaljujući izm-jenama Zakona o sudskim taksama, prilikom prve registracije, privrednici su oslobođeni plaćanja sudske takse kao i troškova objave u Službenom glas-niku. U Vladi Republike Srpske kažu da ovom reformom pokušavaju da osig-uraju pojednostavljenje procedura pri-likom registracije preduzeća na način da se stranka obraća jednošalterskoj instituciji, tj. Agenciji za posredničke, informatičke i finansijske usluge, um-jesto dosadašnjih nekoliko institucija (Privrednom sudu, Zavodu za statisti-ku, Poreskoj upravi) i takođe preuzima rješenje o registracije od iste institicije. U Republici Srpskoj je u toku i region-alni proces sertifikacije opština sa pozi-tivnim poslovnim okruženjem. Na ovaj način, lokalne zajednice koje prođu proces sertifikacije, potvrđuju stand-arde efikasne i transparentne lokalne administracije čime se omogućavaju kvalitet usluga i informacija koje opštine pružaju investitorima i privred-nicima. U pilot fazu su uključeni grado-vi Prijedor, koji je već dobio regionalni sertifikat i Banjaluka koji je u procesu sertifikacije. U ovoj godini usvojen je i novi Zakon o razvoju malih i srednjih preduzeća, ko-jim su utvrđeni principi razvoja malih i srednjih preduzeća koji su usklađeni sa principima iz eU akata za mala i sred-nja preduzeća. Porodičnim firmama u Republici Srp-

skoj na raspolaganju su i kreditne linije Investiciono-razvojne banke. Međutim, koncept porodičnog preduzeća nije presudan, nego validna dokumentaci-ja koja treba da zadovolji kriterijume postojećih kreditnih linija, a za koju se privrednici najčešće žale da je previše obimna, zahtijeva mnogo vremena i novca, a pored svega toga, nema garan-cije da će Kreditni odbor IRB-a odobriti kredit. Prema podacima Ministarstva finansija Republike Srpske, posred-stvom Investiciono-razvojne banke Republike Srpske nude se kreditne linije za početne poslovne aktivnosti, te kreditna linija za mikrobiznis u pol-joprivredi. Od 2008. do danas na ovaj način je odobren 101 kreditni zahtjev za početne poslovne aktivnosti u vrijed-nosti 3.255.787 KM, kao i 1.420 zahtjeva za mikrobiznis u poljoprivredi u iznosu od 26.655.000 KM.

Da li se sa sprovođenjem ovih mjera zakasnilo nekoliko godina?Sudeći prema podacima iz Istraživanja o porodičnim firmama, jeste, jer 47,3% preduzetnika u Republici Srpskoj nije zadovoljno radom Vlade, dok je 77,4% preduzetnika mišljenja da entitetska vlast ne preduzima dovoljno mjera za

Natalija Pekić Leonardo Peklar


S P E C I J A L

poboljšanje uslova poslovanja.Polovi-na anketiranih, 55,6% kao najveći iza-zov u poslovanju navodi visoke obaveze prema državi. Isti argument koristi i Privredna komora Republike Srpske koja je jedan od najglasnijih zagovarača izmjena Zakona o porezu na dohodak, u pravcu vraćanja neoporezivog dijela dohotka i poboljšanja opšte likvidnosti privrede, te ukidanja obaveze plaćanja poreza na dohodak (kapitalni dobitak) koji se ostvari prilikom prometa pol-joprivrednog zemljišta u slučajevima kada se prometuje s ciljem ukrupn-javanja poljoprivrednih gazdinstava. „Nažalost, neke od mjera Poslovne zajednice koje se odnose na fiskalna rasterećenja, kao što je smanjenje poreza i doprinosa i vraćanje neo-porezivog dijela plate, nisu prihvaćene i nisu ušle u ekonomsku politiku, a predstavljaju značajno opterećenje privredi“, kaže Vladimir Blagojević iz Privredne komore Republike Srpske. S tim se ne slaže Igor Radojičić, pred-sjednik Narodne skupštine Republike Srpske, koji tvrdi da privrednici u Srp-skoj nemaju osnova da se žale na vis-

inu fiskalnih opterećenja, jer su, kako kaže, najniža u regionu. „Poredeći Republiku Srpsku s regionom i sa eU, mi imamo najnižu stopu poreskih opterećenja. U odnosu na Srbiju i Hrva-tsku, naše su stope najniže. Samo je Crna Gora bila kompatativna s nama, ali su i oni povećali poresku stopu. To preduzećima možda jeste opterećenje, uz krizu koja je i kod nas prisutna, ali ukoliko uporedite s drugim zemljama gdje su poreske stope izuzetno visoke, vidjećete da nije”, smatra Radojičić. Kada je u pitanju realizacija mjera sadržanih u ekonomskoj politici Re-publike Srpske, svi sagovornici se slažu da bi mogle da se sprovode dosljednije. „Kao jedan od primjera možemo nav-esti donošenje novog Zakona o radu. Naime, iako je ekonomskom politikom za 2013. godinu, definisano da će se u prvom kvartalu tekuće godine real-izovati određene aktovnosti u pravcu izrade novog Zakona o radu, do danas te aktivnosti nisu sprovedene”, kažu u Privrednoj komori Republike Srpske. I u Uniji Udruženja poslodavaca Republike Srpske, koja je partner Vlade Republike

Srpske u tripartitnom dijalogu smatraju da socijalni dijalog nije na nivou kojem bi trebalo da bude, s obzirom na teške privredne okolnosti u Srpskoj. Prema njima, potrebni su nam radikalni potezi u pravcu rasterećenja privrede, ponov-no uvođenje neoporezivog iznosa plate, donošenje novog Zakona o radu, i refo-rma javne uprave prema zahtjevima privrednih subjekata. Iz Ministarstva finansija Republike Srpske kažu da je ekonomska politika pretočena u program rada Vlade Re-publike Srpske za 2013. godinu i da se plan realizuje. U Republičkoj agenciji za razvoj malih i srednjih preduzeća RS tvrde da se na terenu osjeća ve-liko opterećenje u malim i srednjim preduzećima. „Ono što ih najviše muči je smanjenje obima poslovanja i ugrožena likvidnost kao posljedica smanjenja prometa“, objašnjava Slo-bodan Marković, direktor Republičke agencije za razvoj malih i srednjih preduzeća Republike Srpske. „Vlada tu nije mogla, a neće ni moći mnogo da utiče, ali bi mogla u narednom periodu razmisliti o mjerama kojim bi pomogla likvidnost, ali ne na nepovratnoj os-novi, već različitim mjerama ‘revolving pomoći’ ili drugim kreditnim sredst-vima pod ‘mekšim’ uslovima. Posebno bi se moglo računati na ozbiljniju na-platu potraživanja koja Poreska uprava ima od većih privrednih subjekata, jer potraživanja prinudno naplaćena od

NARODNA SKUPšTINA REPUBlIKE SRPSKE U JUlU OVE gODINE

U PRIJEDlOgU JE USVOJIlA PAKET OD 13 ZAKONA KOJI SU

ZAKONODAVNA PRETPOSTAVKA REAlIZACIJE OVE REFORME.

Bojan Radun Andrej Grubišić


S P E C I J A L

malih bi mogla uzrokovati lančano zatvaranje ili bankrot ionako tržišno ugroženih i osjetljivih preduzeća“, sma-tra Marković.

generacijska tranzicija – prilika ili opasnost Najveći izazov porodičnih firmi je us-pjeti održati firmu do četvrte gener-acije nasljednika, smatra Leonardo Peklar, a svega njih 5% to uspije, dok 95% porodičnih firmi ne opstane do treće generacije. „Potcjenjivanje sukcesije, previše neformalna pravila, nepostojanje jasnog okvira pri pro-cesu odlučivanja, kao i nedostatak discipline neki su od najčešćih ra-zloga koji se povezuju sa neuspjehom porodičnih firmi. Ali porodične firme mogu značajno povećati svoje šanse za opstanak, ukoliko uspostave kor-porativnu stukturu na način da pravi ljudi budu postavljeni na odgovarajuća mjesta, ali i da pravovremeno edukuju i pripremaju sljedeće generacije”, kaže

Peklar. Kada su u pitanju porodične firme iz Republike Srpske, i u Uniji udruženja poslodavaca Republike Srp-ske kao potencijalno najveći problem porodičnih kompanija identifikovali su upravljanje preduzećem u momentu preuzimanja rukovodećih funkcija od strane naredne generacije, koji zahtje-va veliki oprez ali i korištenje znanja onih koji su već prošli proces.

Porodični biznis u Republici SrpskojNikola Tolimir, vlasnik i osnivač kompanije ekskluziv linžeri (exclusive Lingerie) iz Banjaluke, jedan je od rijetkih vlasnika porodičnog biznisa u Republici Srpskoj koji je započeo proces generacijske tranzicije.

U NAJRAZVIJENIJIM INDUSTRIJSKIM ZEMlJAMA PORODIČNE FIRME ČINE 50% BDP, STVARAJU VIšE OD 60% ZAPOSlENOSTI I OSTVARUJU 75% NOVIH ZAPOšlJAVANJA. ČAK 70% TIH FIRMI

JE U RUKAMA PORODICA, A 70% NE PREŽIVI TRANSFER IZ PRVE U DRUgU gENERACIJU VlASNIKA, DOK 95% NE DOŽIVI

PRElAZ SA DRUgE U TREćU gENERACIJU VlASNIKA.

exclusive LingerieNikola Tolimir


S P E C I J A L

„Moji sinovi uglavnom obavljalju veliki dio poslova uprave i menadžmenta, a ja se tru-dim da im pomognem, ukoliko je potrebno. Danas u našoj kompaniji ekskluziv linžeri pored supruge, sinova i mene, rade i moje dvije snahe“, kaže Tolimir. Kompanija koja je osnovana 1998. godine, danas zapošljava 60 radnika i izvozi u šest zemalja (Srbija, Hrvatska, Makedonija, Švedska, Italija, Njemačka). Godišnji kapacitet ove fabrike ženskog modnog donjeg rublja i kupaćih kostima iznosi oko 600.000 jedinica. Kao najvredniji resurs kompanije Tolimir navo-di kadar koji radi u kompaniji. „Kompaniju ekskluziv linžeri u budućnosti vidim kao vrlo uspješnu. Smatram da posjedujemo sve kvalitete neophodne za rast i dalji raz-voj tekstilne proizvodnje koje zahtijeva svjetsko tržište”, optimističan je Tolimir, iako priznaje da su uslovi poslovanja u Republici Srpskoj, i Bosni i Hercegovini, trenutno vrlo komplikovani. Vinarija Vukoje je vjerovatno jedna od najpoznatijih porodičnih kompanija u Republici Srpskoj. Svoj brend uspjela je da promoviše u regionu, evropi i svijetu. U kompaniji Vukoje koju čine tri sektora: vinogradarstvo, vinarstvo i turizam i ugos-

titeljstvo uglavnom rade članovi šire po-rodice Vukoje, 20 radnika u stalnom rad-nom odnosu i još 20-40 sezonskih radnika tokom šest mjeseci godišnje. U Vinariji Vu-koje kažu da su jedna od rijetkih porodičnih firmi u Republici Srpskoj u kojoj se mogu pohvaliti uspješno izvršenim prenosom upravljanja s prve na drugu generaciju. Trećinu upravljačkih poslova obavlja druga generacija, a porodični biznis u tom proce-su transformisan je s male porodične mik-roproizvodnje vina za potrebe porodičnog restorana, u vinariju koja ima 30 ha vino-grada na lokalitetima Carski vinogradi Ušće i vinogradi Zasad polje, u kojima se uzgajaju autohtone hercegovačke sorte grožđa i koja je ove godine proglašena za najbolju vinariju jugoistočne evrope. „Tre-nutno izvozimo u zemlje regiona, 10 zem-lja evropske unije, u Kinu i od ove godine u SAD, tako da radimo na tri kontinenta. Vinarija Vukoje ponosni je vlasnik više od 100 zlatnih medalja iz cijele evrope (Brisel, Pariz, ženeva, Prag, Bergama, Milano) i regiona (Beograd, Split, Zagreb, Novi Sad)i jedina vinarija u BiH, a ima ih više od 1.000 koja je donijela zlatne medalje iz svih zemlja. Naše nagrade smatramo uspje-

hom i za industriju jer su podsticaj i malim proizvođačima za razvoj vinogradarstva“, kaže Radovan Vukoje. Porodične firme su temelj svjetske ekonomije i u budućnosti će biti predmet brojnih proučavanja, kao jedan ako ne i jedini model samoodrživog poslovanja. U najrazvijenijim industrijskim zemljama porodične firme čine 50% BDP, stvaraju više od 60% zaposlenosti i ostvaruju 75% novih zapošljavanja. Čak 70% tih firmi je u rukama porodica, a 70% ne preživi transfer iz prve u drugu generaciju vlasnika, dok 95% ne doživi prelaz sa druge u treću gen-eraciju vlasnika. Proces podizanja svijesti o značaju porodičnih firmi je zajednički zada-tak ne samo vlasnika porodičnih kompani-ja i njihovih nasljednika, već i stručnjaka, predstavnika vlasti i medija. Budućnost porodičnih firmi je, ipak, najvećim dijelom u rukama vlasnika i njihovih nasljednika. Uspjehom ne prestaje potreba za edukaci-jom, već naprotiv, ona raste, kao i pritisak u tržišnoj trci u kojoj opstaju samo najs-posobniji. Kriza je uvijek prilika za nešto novo i bolje, ali i opomena jer prilika bez novih vještina i znanja u svakom trenutku može postati velika kriza.

Radovan Vukoje Vinarija Vukoje Trebinje


N O V A C

Opštinske obveznice: razvojna formulaPiše: Miloš grujić

Prelaskom na tržišnu ekonomiju i suočavanjem sa povećanim pritiskom decentralizacije i ur-

banizacije, lokalne vlasti prinuđene su da nađu nove načine za finansiranje rasta i razvoja svojih sredina. Veliki broj opština u Sjedinjenim Američkim Državama i evropskoj uniji do novca za razvoj lokalnih zajednica u sve većoj mjeri dolazi emisijom sopstvenih hartija od vrijednosti - najčešće emitovanjem opštinskih obveznica, potezom mnogo povoljnijim od zaduživanja kod banaka.Na razvijenim tržištima investitori rado ulažu u municipalne obveznice, jer je visok stepen sigurnosti naplate glavnice i kamate - isplata duga je garantovana poreskom snagom ili imovinom emi-tenta. U vrijeme sve većih turbulencija na tržištima kapitala primjetna je sve veća likvidnost municipalnih obvezni-ca na sekundarnom tržištu, što otvara nove mogućnosti za reinvestiranje do-biti. Dodatni motiv za kupovinu je to što osiguravajuće kompanije i banke mogu biti garanti za isplatu duga, a često su i najznačajniji kupci ovih ob-veznica. Osim toga, u mnogim zemljama su predviđene poreske olakšice na os-tvarene prihode od kamata.Nova era u razvoju finansijskog tržišta i lokalnih zajednica počela je 2007. godine usvajanjem Zakona o zaduživanju, dugu i garancijama Republike Srpske, ko-jim je omogućeno da gradovi i opštine, uz saglasnost Ministarstva finansija, mogu da dođu do novca za rast i razvoj emitujući obveznice. Važan efekat emisije municipalnih ob-veznica trebalo bi da bude povećanje odgovornosti lokalne vlasti jer se zbog

transparentnosti emitovanja pažljivije pristupa razvoju projekata i podliježe većoj kontroli javnosti. Osim što obezbjeđuju jeftinije izvore finansiranja, opštine mogu da diktiraju uslove svog zaduženja u smislu načina rasporeda sredstava za realizaciju projekata, izbora visine kamatne stope i dužine odnosno načina vraćanja pozajmljenih sredstava.Opština Laktaši bila je prva opštinska zajednica u Republici Srpskoj koja je prepoznala priliku da kroz zaduženje emisijom municipalnih obveznica prikupi sredstva za realizaciju nekog projekta. Prvom emisijom pribavljeno je 10 miliona KM, a cilj je bio da se tim novcem finansira izgradnja sportske dvorane. Primjer Laktaša pratili su gra-dovi Banjaluka i Bijeljina, te opštine Gradiška, Šamac, Brod, Kotor Varoš, Istočni Stari grad, Srbac, Lopare, Novi Grad, Kneževo, pa je ukupna vrijed-nost do sada emitovanih obveznica oko 75 i po miliona KM. Većina opština uglavnom je koristila novac od obvezni-ca za pokrivanje budžetskog deficita, ali i za izgradnju puteva, sportsko-rekrea-tivnih centara i unapređenje infrastruk-ture. Bez obzira na želje političkih partija, već sada je moguće reći da se finansiranje različitih projekata emisija municipalnih obveznica pokazalo kao uspješna alternativa povećanju poreza ili zaduživanju kod banaka.emisije opštinskih obveznica u Repub-lici Srpskoj u najvećoj su mjeri uspjele zahvaljujući Investiciono-razvojnoj banci. Međutim, ukoliko se opštine pokažu kao odgovoran emitent, ubuduće treba da se očekuje veće in-teresovanje i drugih institucionalnih

investitora, prije svega, investicionih fondova i osiguravajućih društava. Opštine zbog toga ne smiju mijenjati namjenu trošenja novca ili probijati rokove isplate anuiteta, čak i ako do-biju saglasnost svih kupaca obveznica, jer takvim potezom šalju lošu poruku trenutnim i budućim investitorima.Jedna od ideja za povećanje atrak-tivnosti ovih obveznica je njihovo „pa-kovanje” u municipalni fond. Takvim fondom upravljala bi Investiciono-razvojna banka. U početku bi fondovi kojim upravlja IRB posjedovali sve ud-jele u ovom fondu po osnovu otkupa već kupljenih obveznica. Međutim, vremenom bi se taj udio smanjivao, jer bi investitori mogli da kupuju udjele u fondu na berzi. Kupujući udjele ovog fonda na sekundarnom tržištu, investi-tori bi bili izloženi manjim troškovima i manjem riziku, a vrijednost udjela bi se uvećavala za iznos propisanih kamata. Na primjer, ako je početna vrijednost udjela municipalnog fonda 100 KM i ako bi se po osnovu isplate kamata i glavnica uvećavala – za godinu dana iznosila bi oko šest odsto više – odnos-no oko 106 KM. Prednost ovog modela je u tome što bi pojedinačni investitor u svakom trenutku mogao da traži otkup svog uloga u skladu s njegovom trenut-nom vrijednošću. Pri tome, od dobije-nog novca od otplate glavnica i kamata i novouplaćenih uloga fond bi mogao ulagati u nove emisije obveznica. Takvim povećanjem likvidnosti i broja ulagača će i naše tržište kapitala pot-vrditi svoju osnovnu ulogu – pravilnu alokaciju novca i podstaći ekonomski razvoj Srpske.


N O V A C

U polugodišnjem izvještaju Age-ncije za osiguranje Republike Srpske ističe se da životno osigu-

ranje nastavlja dinamičan rast, dok se struktura premije neživotnih osiguranja postepeno poboljšava u pravcu većeg učešća neobaveznih osiguranja. Naime, i u 2013. godini nastavljen je postepeni, ali višegodišnji trend rasta neobaveznog osiguranja. Tako je 2006. godine učešće svih vrsta neobaveznog osiguranja iznosilo 19%, dok danas dostiže nivo od 30%. Obavezno osi-guranje od autoodgovornosti imalo je učešće od 85% (2006. godina) u stru-kturi neživotnog osiguranja, dok sada taj procenat iznosi 64%. Rast premijskog prihoda je ostvaren i u prvih šest mjeseci ove godine za 5% u odnosu na isti period prethodne godine. „Sva društva ispunjavaju zahtjeve adek-vatnosti kapitala. Tehničke rezerve se

obračunavaju prema aktuarskim stand-ardima i imaju tendenciju rasta, bržu od premijskog prihoda. Direktni efekti ekonomske i finansijske krize do sada se nisu značajnije odrazili na sektor osigu-ranja u RS, i to prije svega na premijski prihod, a upravo zbog strukture portfel-ja“, ističe Božana Šljivar, direktorica Agencije za osiguranje Republike Srpske.Na tržištu osiguranja Republike Srp-ske posluje jedanaest društava, od toga je, prema strukturi vlasništva, sedam domaćih i četiri strana. Ovu djelatnost obavlja i devet filijala društva za osigu-ranje iz FBiH, a pet društava iz Repub-like Srpske ima dozvolu za obavljanje poslova osiguranja putem filijale u FBiH. Sveukupno u sektoru osiguranja je zaposleno 1.393 radnika, od čega je nejveći broj onih sa srednjom i visokom stručnom spremom.Brane Stupar, direktor Mikrofin osigura-

vajućeg društva, ističe da je u prvoj polo-vini 2013. godine u odnosu na isti period prošle godine primjetan rast premije osi-guranja od tri miliona KM, dok Mikrofin osiguranje bilježi rast premije od 20%, a najveći rast je zabilježen kod ostalih osi-guranja imovine, što, kako kaže, poka-zuje da se svijest stanovništva mijenja i da se opredjeljuje za ovaj vid zaštite. „Kod kasko osiguranja je primjetan pad premije osiguranja, ali u manjem izno-su. Osiguravajuća društva sa pažnjom pristupaju kod preuzimanja rizika, jer je ova vrsta osiguranja sklona malverzaci-jama u vidu namještanja šteta.“Šljivareva ističe da su sva društva koja su poslovala u Republici Srp-skoj posljednjih godina i dalje na tom tržištu, što predstavlja dobar indika-tor stabilnosti. „Na tržištu ima pros-tora za nove proizvode, prilagođene našim uslovima.“

Stalni rast i nužnost prilagođavanjaPiše: Senka Trivić

TRENDOVI – TRŽIšTE OSIgURANJA REPUBlIKE SRPSKE

Kretanja na domaćem tržištu osiguranja imaju stalni rast, iako je njihova dinamika usporena usljed oslabljene ekonomije, mada, za razliku od drugih privrednih grana, nisu zaustavljena. Statistički podaci za prvu polovinu ove godine pokazuju da je i dalje na cijelom tržištu najveće učešće obaveznog osiguranja vozila koje se kreće oko 70 odsto. Međutim, u petogodišnjem periodu došlo je do napretka u oblasti regulacije tržišta, promjene strukture premijskih prihoda, dok su i aktiva i kapital osiguravajućih društava uvećani.


N O V A C

Fleksibilnost i inova-tivnost – imperativ poslovanjaDa bi postojeći trend rasta bio zadržan i unaprijeđen, potrebno je, zajedno sa zakonskim regulativama, prilagođavati i osiguravajuća društva uslovima dinamičnog poslovanja. Šljivareva navodi da je u pripremi novi zakon o obaveznim osiguranjima u saobraćaju, u kojem će biti primijen-jena Direktiva 2009/103/eC. U okviru ovog zakona priprema se i postepena liberalizacija obaveznog osiguranja od autoodgovornosti, što će, dodaje, dati novu dinamiku tržištu.U narednom periodu očekuju se i izmjene Zakona o društvima za osi-guranje. Kapitalni zahtjevi će biti povećani, te uvedeni novi uslovi koje društva treba da ispunjavaju, prema međunarodnim standardima. Cilj je da se tržište dugoročno stabilizuje i da se obezbijedi veći stepen zaštite osig-uranika i trećih oštećenih lica. „Poste-peno se pripremamo i za usklađivanje sa Direktivom Solventnost II. Iz Vlade Republike Srpske najavljeno je i ob-jedinjavanje svih regulatornih tijela u finansijskom sektoru, po uzoru na većinu evropskih zemalja, što bi obez-bijedilo ekonomičniju i efikasniju su-perviziju. Domaći osiguravatelji, za-jedno sa regulatorom i Ministarstvom finansija u budućem periodu treba da ulože dodatne napore na edukaciji i povećanju finansijske pismenosti svih kategorija stanovništva. Građani treba da budu svjesni višestrukih koristi koje osiguranje nosi, pogo-tovo životno osiguranje u uslovima aktuelne krize postojećeg penzijskog sistema“, smatra Šljivareva.Liberalizacija svakog, pa i tržišta osigu-ranja za sobom povlači veću konkurent-nost, što za domaća društva znači ulaganje dodatnih napora u kreiranje kvalitetnih proizvoda. Stupar iz Mik-rofin društva ističe da osiguravajuća društva pokušavaju da na tržište pla-siraju proizvode koji su kreirani prema

U ODNOSU NA PRETHODNU gODINU, U PRVIH šEST MJESECI TEKUćE, OBRAČUNATA PREMIJA NEŽIVOTNIH OSIgURANJA

ZABIlJEŽIlA JE POVEćANJE OD 5,9%, DOK JE PREMIJA ŽIVOTNIH OSIgURANJA VEćA ZA 11,3%. KOD NEŽIVOTNOg

OSIgURANJA NAJVEćI POJEDINAČNI RAST JE EVIDENTIRAN U VRSTI OSIgURANJA OSTAlIH šTETA NA IMOVINI.

potrebama kupaca i da je to je ono što je najbitnije, da kupac osigura svoju im-ovinu, da dobije osiguravajuću zaštitu koja mu je potrebna. „U posljednje vrijeme se dosta ulaže u obuku proda-jnog osoblja, što predstavlja najbi tniji segment kod prodaje osiguranja – kvalitetan kadar“, kaže Stupar i dodaje da u narednom periodu planiraju da u ponudu svojih proizvoda uvedu i životno osiguranje.Takođe, domaća društva za osigu-ranje moraju povećati stepen fleksi-

bilnosti poslovanja. Kako bi se promi-jenio fokus, istražile nove proizvodne i tržišne pozicije, obnovili resursi, te unaprijedila organizacija potrebna je brža razvojna dinamika. Uspjeh bilo kojeg društva za osiguranje pojedinačno će u budućnosti sve više zavisiti od konkurentske sposobnosti i pripremljenosti na buduće promjene, koje su na ovom tržištu neminovne, što se više budemo približavali evro-pskoj uniji i postajali dio globalnog tržišta osiguranja u svijetu.


I N T E R V J U

Dr Stevan Bajić rođen je 27. sep-tembra 1965. godine. Zvanje doktora medicine stekao

je 1995. godine, a specijalizaciju iz pedijatrije upisuje naredne godine na Medicinskom fakultetu Univer-ziteta u Banjaluci, dok je na Klinici za dječije bolesti Kliničkog centra Ban-jaluka radio kao odjeljenski ljekar. Specijalizaciju iz pedijatrije završio je 2000. godine, a usmjerenu specijali-zaciju iz kardiologije 2005.godine na

Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Šef Odjeljenja kardiologije i reumatologije Klinike za dječije bolesti Kliničkog centra Banjaluka bio je od 2003. do 2007. godine, kada preuzima mjesto načelnika Klinike za dječije bolesti. Tu ostaje do 2011. godine kada sa načelničke pozicije napušta Klinički centar i odlazi u Sloveniju. Od januara 2012. do juna 2013. godine radio je na dječijem odjeljenju regionalne opšte bolnice

Novo mesto. Od 2000. do 2011. godine radio je kao saradnik u praktičnoj nastavi na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci. Član je bro-jnih profesionalnih udruženja: Asoci-jacije evropskih pedijatrijskih kardi-ologa (AePC), Udruženja kardiologa Srbije, Udruženja kardiologa Repub-like Srpske, Udruženja pedijatara Re-publike Srpske, Udruženja kardiologa Slovenije i Udruženja pedijatara Slovenije.

Emigracija stanovništva od radnika do visokoobrazovanih kadrova je za naš mali narod nedopustiv „luksuz“ i taj trend mora da se zaustavi.

Vratio sam se jer ovdje pripadamINTERVJU: DR STEVAN BAJIć, pedijatar-kardiolog u Kliničkom centru Banjaluka

Razgovarala: Jelena Stanišljević


I N T E R V J U

Od juna ste ponovo u Kliničkom cen-tru Banjaluka nakon dvije godine rada u Sloveniji. Kako ste se odlučili na povratak? Šta je drugačije sad u odnosu na period kada ste otišli?Dr Bajić: Krajem 2011. godine sa po-rodicom sam se preselio u Sloveniju, nakon višegodišnjeg rada u Kliničkom centru Banjaluka. Ne pripadam grupi onih ljekara koji su u inostranstvo otišli zbog dominantno ekonomske prinude. Otišao sam nezadovoljan mnogim stva-rima ovdje, veoma brzo vani doživio profesionalnu afirmaciju i ekonomsko rasterećenje, ali se nisam osjećao emo-tivno i socijalno ispunjen. Upravo je to prevladalo u odluci da se vratim. Da sam pripadao onoj drugoj grupi, vjero-vatno ne bih mislio o povratku.

Kakvo stanje ste zetekli kad ste se vratili na Kliniku za dječije bolesti?Dr Bajić: Ono što me najviše raduje je što više nisam sâm. Tri mlada ljekara uspješno rade sa mnom na Odjeljenju dječije kardiologije i reumatologije. To je sada potpuno drugačije od vre-mena kada sam radio sam i kada su

mlade kolege započele svoju edu-kaciju iz pedijatrije. Veliko mi je za-dovoljstvo i olakšanje sada raditi s njima.

Mladi ljekari u velikoj mjeri odlaze iz Republike Srpske. Kako ih zadržati ovdje?Dr Bajić: Najozbiljniji problemi ovog društva su izrazito niska stopa na-taliteta sa negativnim prirodnim priraštajem i odliv stanovništva. Ovo su zemlja i narod koji polako nestaje i već duže hodamo po opasnoj ivici pon-ora. emigracija stanovništva od rad-nika do visokoobrazovanih kadrova je za naš mali narod nedopustiv „luksuz“ i taj trend bi se morao zaustaviti. To mora biti prioritet vlasti.

Da li među vašim mladim kolegama vidite potencijal, volju i znanje da u Republici Srpskoj uče i stvaraju bolje zdravstvo i društvo?Dr Bajić: Vjerujem da postoje volja i značajna energija mladih da u Repub-lici Srpskoj uče, rade i time doprinesu ostvarenju visokih evropskih stand-

arda u zdravstvu, kao i u svim drugim oblastima. Mladi žele da žive i rade u Republici Srpskoj, ali to mora da podrazumijeva kvatitetan i dostojan-stven život, ostvarenje prava na rad i izvjesnost egzistencije od vlastitog rada i truda.

MlADI ŽElE DA ŽIVE I RADE U REPUBlICI SRPSKOJ, AlI TO MORA DA PODRAZUMIJEVA

KVATITETAN I DOSTOJANSTVEN ŽIVOT,

OSTVARENJE PRAVA NA RAD I IZVJESNOST

EgZISTENCIJE OD VlASTITOg RADA I TRUDA.


I s k u s I t e R e p u b l I k u s R p s k u

Negdje oko najvećeg izvora pitke vode u Evropi: bajka koju znaju samo oni koji su je doživjeliPiše: Senka Trivić

ISKUSITE REPUBlIKU SRPSKU: šipovo

Priroda je dala sve od sebe: rijeke, jezera, planine, pećine, vazduh... Pravi domaćini danas ulažu sve što imaju kako bi razmazili svijet. Svjetski putnici bi mijenjali mnoge blagoslove svojih života samo za dan duže u bajci koju ovdje žive. Dobrodošli u Šipovo, mjesto koje dijeli ljude na one koji još nisu bili ovdje i one koji će se sigurno vratiti.



Žubor vode nadglašava svaki zvuk koji se prolomi u Janjskim otokama, mjestu četiri kilometra

udaljenom od izvora rijeke Janj. Svojim bujnim zelenilom i kraškim kaskadama oblikuje prizor ugodan oku i uhu. U tom ambijentu smješteno je domaćinstvo Piljić koje se seoskim turizmom aktivno bavi već devetu godinu.Porodica Piljić ne živi od seoskog tu-rizma – osnovni porodični biznis je pol-joprivreda. Pa ipak, ulaganje u seoski turizam svakako im se isplati. U ovom domaćinstvu sve je domaće i svi članovi porodice su podjednako angažovani. Majka je zadužena za hranu koja se nudi gostima. Sve je od domaćih namirnica, pripremljeno prema tradiciji predaka. Ako bi gosti poželjeli nešto drugo, na raspolaganju su im lokalni restorani. Ali malo ko se od njih odluči da propus-ti domaći gastronomski užitak.Dule Piljić ozbiljno razmišlja o raz-voju, ali i o generacijskom transferu porodičnog biznisa. Htio bi da usmjeri sina na profesionalno bavljenje ovim vi-dom turizma. Prostora za unapređenje, kako kaže, ima, ali treba da se razmišlja i o dodatnim sadržajima.„Gosti koji dolaze na jedan dan ili za vikend uglavnom su iz Banjaluke. Iz inostranstva dolaze na duži period, kao i naši ‘domaći stranci’, ljudi koji su ovd-je rođeni, a odselili su se u Srbiju, pa sad dolaze na godišnji odmor ovdje”, prepričava domaćin Piljić. Dodaje da bi bilo veoma dobro kada bi se pronašla sredstva za ulaganje u infrastrukturu, koja bi pomogla razvoju turizma – ras-vjeta, zajednički komunalni objekti, česme, toaleti i slično.„Pa da barem u ljetnoj sezoni i vikendom osvijetlimo ove nestvarne male vodopade i stvorimo bajku“, kaže Dule Piljić.

Izdašna prirodaJanjske otoke samo su dio ljepota koje krase opštinu Šipovo. Priroda je bila izdašna kad je stvarala ovo područje. Obdarila ga je rijekama Plivom i Janj, prašumom istovjetnog naziva Janj, jez-erima Olićko i Đol, pećinama Sokolačka i Vagansa i planinom Vitorog, s koje se

„kao na dlanu“ vide predjeli i krajolici. U takvom okruženju, pogodnom za brojne aktivnosti nije teško zamisliti kvalitetno organizovan aktivan odmor. U ponudi su planinarenje, biciklizam, foto-safari, lov, kao i pecanje u stilu mušičarenja, već i u Šipovu poznatije kao „flaj fišing“ (fly fishing). Po tome je ovaj kraj posebno popularan u svijetu ribolovaca, značajnog dijela gostiju. Ri-jeka Pliva sa svojom desnom pritokom Janj predstavlja rijedak užitak za pe-canje, jer se njen mušičarski revir pro-stire u dužini od osam km. Ribolovci iz cijelog svijeta pohode ovaj kraj, a oni koji dolaze iz Švedske svake godine navrate u domaćinstvo Radoja koje se seoskim turizmom bavi posljednjih šest godina. Radoje su počeli s neizgrađenim dijelom koji su u prvoj etapi prilagodili za noćenja. Da-nas imaju 18 ležajeva i restoran. Hrana,

naravno – domaća. I ne samo hrana, u ovom domaćinstvu gosti se časte „plivovicom“, rakijom koju priprema vrijedni gazda. Već pri samom ot-varanju boce osjeti se prijatna aroma, a otkriva nam da u nju stavlja nanu, majčinu dušicu, kamilicu, ruzmarin, malo vanilin-šećera, lovorovog lista... Sasvim je jasno zašto se u toku jedne sezone, od maja do septembra, popije i do 400 litara ovog pića. Kažu da je to u stvari „medicinski alkohol” jer ubija sve bakterije u organizmu. Djed i baka, majka i otac, djeca.. svi dočekuju goste.„Uvijek kažem da je meni najbitnije da mi neko prvi put dođe u goste. Ako nam se ne vrati, onda je greška u meni, a ne do gosta. Počeli su nam prvo dolaziti Šveđani, oni su nam danas u 60 odsto slučajeva gosti. Sad su počeli da dolaze i englezi, Francuzi, Česi, Bugari, Rumu-ni i sa svih strana. Banjalučani najčešće

PlANINSKI MASIV VITOROg NADMORSKE VISINE 1906 M, UDAlJEN JE 30 KM OD CENTRA šIPOVA.

VRH VITOROgA JE RASKRSNICA IZMEđU OPšTINA šIPOVO, glAMOČ I KUPRES, A NA NJEMU SE NAlAZI

PODZEMNI OBJEKAT KOJI JE IZgRADIlA JUgOSlOVENSKA NARODNA ARMIJA, A KOJI DANAS NIJE U FUNKCIJI.



dolaze na vikend. Priroda je razlog za povratak, ali vrlo je bitno i samo gost-oprimstvo, dobra hrana“, priča Mirka Radoja. Od njih se za pet minuta vožnje i 10 minuta hoda stigne i do izvora ri-jeke Plive, najvećeg izvora pitke vode u evropi. Voda je toliko bistra da se teško u odrazu razaznaju nebo i kamenje. Izvor, kao i okolne stare vodenice, vrlo često obilaze turisti. Održava ga domaćin Mićo Došlov, koji kosi travu i čisti prilaz izvorima – potpuno besplat-no, iz čiste dobre volje. U njegovom dvorištu na drvenoj šupi postavljen

je natpis za dobrovoljne donacije. Ko ima, ubaci u staro poštansko sanduče. Danas u Šipovu ima preko dvadeset domaćinstava koja su registrovana za pružanje usluga smještaja i hrane. Njihov ukupni kapacitet je oko 200 ležajeva. U Turističkoj organizaciji opštine Šipovo kažu da domaćinstva ne podliježu nikakvim porezima, da samo treba da popune formulare u APIF-u i to je sva procedura – oslobođena su i boravišnih taksi. Ipak, za dalji razvoj turizma neophodna je promocija, za koju – nemaju novca.

Od praistorije do danas Ljudi su vijekovima nastanjivali ovo područje. O tome svjedoče i ostaci srednjovjekovnih utvrđenja od kojih se posebno ističu tvrđava Sokograd i stećci. Sokograd se prvi put pominje 1363. godine, kada je bosanski ban Tvrtko I Kotromanić porazio ugarsku vojsku. Nakon sloma bosanskog kralje-vstva, 1463. godine, Sokograd je ostao u ugarskim rukama sve do 1527. godine, kada su ga osmanlijske snage definitiv-no osvojile. Od tada pa do 1833. godine tvrđavu je održavala turska vojska. Nakon odlaska posljednjih osmanskih stražara 1833. godine, slavna tvrđava pala je u zaborav. Srednjovjekovni stećci nas vraćaju u vrijeme bogumila, a u ovim krajevima stanovništvo ih zove mramorja. Na ovom mjestu radoznali putnik može da nađe i tragove prais-torijskih naselja. Jedno od njih zove se Gromile i predstavlja praistorijsko naselje i rimsko utvrđenje. To je jedno od najvećih antičkih lokaliteta u Re-publici Srpskoj i BiH. Danas su vidljive substrupcije rimskih zgrada, arhitek-tonski fragmenti, fragmenti keramike, a prilikom prethodnih istraživanja pronađeni su različiti natpisi, tragovi hipokausta, keramika terra sigillata, te novac cara Konstantina (306-337). Istraživači su utvrdili i postojanje prais-torijskog-bronzanodobnog sloja ispod onog s antičkim materijalom.

šIPOVO JE KRAJIšKI gRAD KOJI SE NAlAZI NA KRAJNJEM JUgOZAPADU REPUBlIKE SRPSKE. lEŽI NA BISERNIM,

PlANINSKIM RIJEKAMA PlIVI I JANJU, KAO I RJEČICAMA SOKOČNICI, lUBOVICI I VOlARICI. OVAJ gRADIć SA OKO

10.000 STANOVNIKA, OKRUŽEN JE PlANINAMA VITOROg, PlAZENICA, RAVNA gORA, gORICA, lISINA I ČARDAK.

PODRUČJE JE PREKRIVENO šUMOM. NA NIŽIM PREDJElIMA RASTU BUKVA I gRAB, A NA VIšIM PlANINSKIM PODRUČJIMA

BUJA gUSTO DRVEćE SA STABlIMA SMRČE I JElE.



IZVOR, KAO I OKOlNE STARE VODENICE, VRlO ČESTO

OBIlAZE TURISTI. ODRŽAVA gA DOMAćIN MIćO DOšlOV,

KOJI KOSI TRAVU I ČISTI PRIlAZ IZVORIMA – POTPUNO BESPlATNO, IZ ČISTE DOBRE

VOlJE. U NJEgOVOM DVORIšTU NA DRVENOJ šUPI POSTAVlJEN

JE NATPIS ZA DOBROVOlJNE DONACIJE. KO IMA, UBACI U

STARO POšTANSKO SANDUČE.


O k u s i t e R e p u b l i k u s R p s k u

Osim bogate istorije samog objekta, krasi ga i rustično uređen ambijent nadahnut

prošlošću. Dok vam se oči „hrane“ prelijepim enterijerom i oduševljavate se njegovom jednostavnošću – ka-

menim zidovima, drvenim i željeznim detaljima, a lagana muzika ispunjava prostor shvatićete da je sve tu s razlo-

Kazamat – neponovljiva gurmanska priča sa zidina Kastela Piše: Siniša Vujanović

Ništa u restoranu „Kazamat“ nije slučajno! Naprotiv. Ni banjalučka orah šnita, ni plata sireva sa naših prostora, ni gibanica, ni slasni biftek, ni domaće pecivo, ni domaća pasta. Čak niti ljubazan konobar koji će vam, osim menija i vinske karte, ljubazno ponuditi i informacije o jednom od najstarijih restorana u Banjaluci smještenom u srcu grada, u zidinama srednjovjekovne tvrđave Kastel, na obali Vrbasa.



gom! A, u „Kazamatu“ se najbolje jede! Obilno, ukusno, provjereno dobro...Baš prije godinu dana starom lokalu slavnog imena vraćen je i sjaj i ugled. Još jednostavnije rečeno – ponovo je to jedan od najpoznatijih banjalučkih restorana. Stolovi su puni, a gosti najbolje rečeno – raznovrsni. Ali, svi uživaju u istom! Neodoljivom ambijentu, dobroj kapljici, tradicionalnim gurmanskim delikate-sama. Jer, šta je restoran, ako nije amba-sada svoje zemlje?! Miris đakonija sprem-ljenih na roštilju na ćumur, jagnjetine ili teletine ispod sača, ukusnog sezonskog povrća i vrućeg domaćeg hljeba... Treba li istinskom sladokuscu još nešto? Oni koji pune tri decenije, poput Jasmi-na Omića, posjećuju „Kazamat“ sigurno će reći da im ništa više ne treba. „Kada smo pomislili da je o ovom mjestu sve kazano i dovršeno, ono je bljesnulo novim sjajem. Starinski štih je dodatno oplemenjen. Tvrđava jeste impozantna, a njen najbolji dio sada naprosto ima nevjerovatnu energiju. Za svakog slado-kusca ‘Kazamat’ je neponovljivo iskust-vo u kojem se spajaju istorija, narodna jela i prelijep ambijent“, u dahu nam je ispričao Jasmin na nedavnoj proslavi pr-vog rođendana novog-starog restorana. U „Kazamat“, kaže on, treba doći bez pre-

drasuda i probati sve: gibanice, variva, mesne delicije za koje se čovjek zapita „zašto ovo niko ranije nudio“?Iskrena je i Nataša Zrilić kada kaže da „Kazamat“ gastronomskom ponudom i delikatesama, koje je nemoguće naći u drugim banjalučkim restoranima, može stati rame uz rame najboljim ev-ropskim restoranima. „Srećni smo što se Banjaluka može pohvaliti ovakvim mjestom. Ni najveći gurman ne bi imao zamjerku na ono što se nudi – od organizacije restorana, preko ambijenta i hrane do usluge i nivoa kvaliteta. To sasvim sigurno Ban-jaluku svrstava u red evropskih grado-va po pitanju gastronomske ponude“, objašnjava Nataša dodajući da za sva probirljiva nepca sladokusaca, sa svih meridijana svijeta, ima ponešto.

O neponovljivim iskustvima sa osmije-hom će pričati svi koji posjete ovo mjesto! Ako nekad posjetite „Kazamat“ sigurno ćete postati njegov najbolji ambasador. „Naša prednost je što najveći značaj da-jemo domaćoj kuhinji i svim sastojcima koje koristimo u pripremanju hrane. Svježe namirnice se nabavljaju sva-kodnevno, trudimo se da pomažemo domaće poljoprivrednike otkupljujući ono što oni proizvode. Na sreću, još živimo u dijelu svijeta gdje je to moguće, a nije tako skupo kao u evropi i cijelom svijetu gdje to postaje luksuz. Trudimo se da iskoristimo sve prednos-ti koje ovaj geografski region i vrijeme u kojem živimo nude“, kaže Ana Vidović, PR manager „Kazamata“. Bez obzira na to da li ste „gurman početnik“ ili imate zavidnu restoransku

KAZAMAT (TURCIZAM – ZATVOR) JE JEDINI „ZATVOR“ IZ KOJEg NIKO NE ŽElI POBJEćI, U

KOJEM SE NE glADUJE I U KOJI SE DOBROVOlJNO IDE. AKO NE VJERUJETE, PROVJERITE!



„karijeru“, sve što ovaj restoran pred-stavlja prepoznaćete onog trenutka kada ljubazni konobar ispred vas stavi (savršen) tanjir sa odabranom delikate-som. O domaćem pecivu ne treba trošiti riječi! Njega morate probati!O bogatoj vinskoj ponudi mogla bi da se napiše posebna reportaža, a valja pro-bati neka od domaćih vina iz vinarija „Jungić“, „Tvrdoš“, „Vukoje“... Čak ako odete i dalje od „naših“ vinograda nećete pogriješiti birajući „vranac“, „Zdjelarević“ ili „Adžić“ ili se pak odlučite na vinsko putovanje do dalekih

destinacija poput Španije ili Čilea... A za sladak rastanak na karti slatkiša su jednostavni deserti koji su dio po-nude koja se mijenja na dnevnom nivou, dok je nekoliko slatkih klasika poput banjalučkih orah šnita uvijek na meni-ju. Da zasladite ovu gastronomsku priču možda će biti dovoljan samo domaći pekmez od šljiva koji su pripremili ku-vari „Kazamata“. Prste da poližeš!Ovo nije cijela priča o „Kazamatu“... Istina, zajedno sa tvrđavom decenija-ma priča gurmansku priču, ali njegov nakit svakako su i godišnja doba. Zimi

snijeg prekrije zidine, a one u svoju romansu prigrle svakog gosta, ugriju ga i napoje... baš kao pravi domaćini. Proljeće i ljeto iz nadaleko poznatog restorana nude neopisiv pogled, a uz raskoš jela i pića, savršeno se uklapa i raskoš vrbaskih boja... Jesen je za sjetne, a kako „Kazamat“ pamti mnoge gradske priče, onda je i idealno mjesto za evociranje uspomena. Kazamat (turcizam – zatvor) je jedini „zatvor“ iz kojeg niko ne želi pobjeći, u kojem se ne gladuje i u koji se dobro-voljno ide. Ako ne vjerujete, provjerite!


I N T E R V J U

Mladen Miljanović, akademski slikar iz Banjaluke, ambasador je stvaralaštva i likovne umjetnosti kakvog se ne bi postidjela nijedna razvijenija zemlja. Već odavno svojim izložbama i radovima uspješno prevazilazi sve imaginarne i stvarne granice kojim se okružujemo. Posebna čast pripala mu je ove godine da predstavlja Republiku Srpsku i BiH na Venecijanskom bijenalu. Pohvale su stizale sa svih strana, a izložba „Vrt uživanja” u jednom priznatom italijanskom magazinu svrstana je u prvih deset koje se moraju posjetiti.

Ako gledamo s Mjeseca, nema razlike između sela pored Banjaluke i londonaRazgovarala: Senka Trivić

INTERVJU: MlADEN MIlJANOVIć, akademski slikar


I N T E R V J U

U izjavama prije odlaska na Vene-cijansko bijenale bili ste poprilično uzdržani u očekivanjima. Kakve utiske donosite?Ni zbog sebe, ni zbog drugih nisam želio da postavim prevelika očekivanja. To umije biti vrlo opasno, jer nerije tko prevelika očekivanja ubiju užitak. Više sam taj čitav proces do samog otvo-renja bijenala posmatrao kao proces neočekivanog i iznenađenja u pozi-tivnom smislu. Najvažnije je bilo da smo ja, kao umjetnik, i čitav tim iz Muzeja savremene umjetnosti Republike Srp-ske dali sve od sebe. Pošto je izložba otvorena do novembra, mi još dobijamo reakcije, za sada, zaista, samo pozitivne. Paviljon i naše predstavljanje doživjeli su kulminaciju na samom otvorenju. Kao umjetnik sam bio posebno zadovo-ljan, jer je izložba u paviljonu za sve bila neočekivana, iznenađujuća, parado-ksalna i ironična. Nedavno sam se vra-tio iz Rima gdje sam imao jednu drugu izložbu, pa sam svratio do paviljona u Veneciji da provjerim kako funkcioniše, gdje sam zatekao molbu profesora sa Akademije umjetnosti u Veneciji koji su doveli preko 25 studenata da im održim vođenje i predavanje o konceptu pavil-jona, što je sjajno.

Koliko gledate u prošlost - od dana kad ste postali svjesni sopstvenog tal-enta i želje do danas, kad ste jedan od najpriznatijih bh. umjetnika?Vrlo je jednostavno – na početku samog bavljenja umjetnošću dosta sam se bavio recikliranjem sopstvene prošlosti, ali i prošlosti društva, dok sam kasnije sve više analizirao stvarnost koja me okružuje. U projektu na kojem sada ra-dim pokušavam da kroz ideju želje kao nečega što implicira skoru realnost sve više istražujem i pozicioniram sebe kao antropologa budućnosti.Mislim da je to jedan prirodan proces, morate da se bavite sobom – prvo da up-oznate svijet u sebi – a tek nakon toga da upoznajete svijet kroz sebe i da ga, u na-jboljem slučaju, mijenjate kroz svoj rad. Jer svijet nije ništa drugo nego arhitek-tonska cjelina postrojena oko vas kao je-dinstvenog centra, te uvažava samo vaše domašaje izlaska iz vas, a to su, u mom slučaju, radovi.

Umjetnici u Republici Srpskoj i BiH vs. svijet – razlike, sličnosti?Ima ih, ali ne bih tako postavljao stvari – ako mi odvajamo naše umjetnike od svijeta – i svijet će odvojiti naše umjet-nike od sebe samog. Mislim da je krajn-je vrijeme da sebe počnemo posmatrati kao integralni dio ovog svijeta i njegov

ravnopravni dio. Danas je prisutno jedno mnoštvo različitosti u svijetu i mi smo samo jedna od tih razlika, jer dok god mi ne razbijemo predrasudu prema svijetu, ni svijet neće razbiti pre-drasudu prema nama. Jer ako gledamo s Mjeseca, nema razlike između sela pored Banjaluke i Londona.

MISlIM DA JE KRAJNJE VRIJEME DA SEBE POČNEMO POSMATRATI KAO INTEgRAlNI DIO OVOg SVIJETA I NJEgOV RAVNOPRAVNI DIO. DANAS JE PRISUTNO JEDNO MNOšTVO

RAZlIČITOSTI U SVIJETU I MI SMO SAMO JEDNA OD TIH RAZlIKA, JER DOK gOD MI NE RAZBIJEMO PREDRASUDU PREMA SVIJETU, NI SVIJET NEćE RAZBITI PREDRASUDU PREMA NAMA.


V I J E S T I - K U l T U R A

Vijesti - kultura

Predstava o Dučiću u Trebinju

Predstava “Poslednja pesma” o srp-skom pjesniku i diplomati Jovanu Dučiću u novembru će prvi put

biti odigrana u Dučićevom rodnom gradu, Trebinju. Nakon toga slijedi izvođenje ko-mada širom gradova Republike Srpske, Srbije i u dijaspori. U predstavi glume glumci iz Srbije i Republike Srpske, a fi-nansijski su je podržali Predstavništvo Republike Srpske u Srbiji i Ministarstvo pro svjete i kulture Republike Srpske. Premijera je krajem septembra odigrana u pozorištu “Moderna garaža” u Beogradu.

120 godina Hora Jedinstvo i Banjalučki horski susreti

Srpsko pjevačko društvo Je di-nstvo u oktobru će serijom koncerata, izložbom, projekci-

jom, promocijom DVD-a i organizaci-jom „Banjalučkih horskih susreta“ svečano obilježiti 120 godina od os-nivanja. Međunarodni horski festival „Banjalučki horski susreti 2013” biće održan 18. i 19. oktobra u Koncertnoj dvorani Banskog dvora u Banjaluci.

Prva ovosezonska premijera u Narodnom pozorištu RS

P remijerom predstave „Četrna-esta“ 18. oktobra biće obilje-žen početak nove sezone u

Narodnom pozorištu Republike Srp-ske. Predstava se bavi događajima u vezi sa sarajevskim atentatom na Franca Ferdinanda 28. juna 1914., a za rediteljku Anu Đorđević pre-dstavlja obilježavanje stogodišnjice jednog sveopšteg rata, jedne epohe svjetskog rata.

Izložba „grad od željeza i sedefa“

Izložba „Grad od željeza i sedefa“ autora Bratislava Teinovića post-avljena je u Muzeju Republike

Srpske. Monografski katalog „Grad od željeza i sedefa“ svjedočanstvo je ratne prošlosti Banjaluke za vrijeme tristopedesetogodišnje osmansko-tur-ske vladavine, koju na heritološki način podsjećaju preostaci u vidu oružja i vojne opreme, čuvani više od osam de-cenija u Muzeju Republike Srpske.

Sedmi put festival “Prvi kadar - Vizir stvarnosti”

Međunarodni festival dokume-ntarnog i kratkog igranog filma “Prvi kadar - Vizir stvarnosti”

biće održan sedmi put od 28. do 31. okto bra. Takmičarski program festivala podijeljen je u pet selekcija: “eks-ju u fokusu”, “evropa u fokusu”, “Kratke priče - kratki igrani”, “Traganje” i “Do-kument u tragu”, a u svim selekcijama biće prikazano po sedam filmova.

Festival mladog glumca ZAPlET 05

Petu godinu za redom Gradsko pozorište Jazavac iz Banjaluke organizuje Međunarodni festi-

val mladog glumca ZAPLeT 05 koji će biti održan od 22. do 27. oktobra. Ove godine na festivalu će biti odigrano sedam predstava glumačkih postava iz Beograda, Sarajeva, Zagreba, Pri-jedora, Gradiške i Banjaluke.


ž i v o t s t r a n a c a u r e p u b l i c i s r p s k o j

Kad se kaže Bosna i Hercegovina, redovno pomislimo da se svuda u svijetu prvo pomisli na korup-

ciju i kriminal i to institucionalni, na lošu ekonomsku i bezbjednosnu situaciju, da sav svijet misli kako se pravosuđe ovdje uglavnom bavi sitnim društvenim opasnostima, a da „krupne ribe“ i dalje slobodno plivaju. Još ako je poznato, a poznato je, da na uputstvima ambasada pojedinih zemalja za putovanje njihovih građana u BiH piše – opasnost od teror-izma, nestabilnost, međunacionalne ten-zije, loši putevi, loša higijena, ograničene mogućnosti smještaja, nepoznavanje stranih jezika lokalnog stanovništva – pa još ako je poznato, a poznato je, da građani pojedinih zemalja gotovo da ne znaju ni gdje je ta, tj. ova, nesrećna zem-lja, onda postaje, blago rečeno, potpuno neizvjesno da li će uopšte ikada iko iz bi-jelog svijeta poželjeti da otputuje u BiH, ili bar proputuje kroz ovu zemlju, a os-tanak ili, ne daj bože, život u takvoj zem-lji, tog nekog, bjelosvjetskog čovjeka, ne mogu da se zamisle ni u najgoroj noćnoj mori. Da ne bude zabune, ima primjera koji pokazuju kako se percepcija BiH mijenja, nažalost zahvaljujući malim, pojedinačnim događajima koji su manje-više slučajna stvar. Osim toga, znamo da je pozitivni imidž proces kojim se osigu-rava da slika o državi ne bude površna, negativno usmjerena, da ne bude zas-novana na događajima iz prošlosti, nego usklađena sa realnošću sadašnjeg trenut-ka i usmjerena prema budućnosti. U isto vrijeme, dobro znamo da je slika o Bosni i Hercegovini u svijetu mnogo lošija nego što je realno stanje u zemlji. Ako se zna da je to ocjena mnogih međunarodnih zvaničnika koji su se ovdje našli poslom, a koji smatraju da je to jedna od većih prepreka ovdašnjem ukupnom razvoju, onda je više nego važno da se učini sve što je moguće kako bi se promijenila per-

cepcija o BiH kao zemlji rata, etničkih su-koba i snažne uloge stranog faktora. Zato, kao malo vode na dlanu treba čuvati one koji o svim našim, tako crnim, sivim, sumornim i negativnim zamišljanjima kako nas drugi vide i kako zamišljaju život ovdje. A oni su upravo naši sago-vornici na temu kako je živjeti, u ovom slučaju u Republici Srpskoj. Đakomo Fanica (Giacomo Fanizza) ima 37 godina. Iz Sirakuze sa Sicilije, u Banjaluku je prvi put došao krajem 2010. godine, a ovdje se preselio u januaru 2012. „Prije nego što sam došao u Banjaluku imao sam potpuno drugačiju sliku o ovoj zemlji, povezanu najviše sa medijskim problemima i sa nesrećnim događajima koje je ova zemlja preživjela. A kako dolazim sa Sicilije, razumijem da je lošu sliku teško promijeniti“, priča nam Đakomo tri godine kasnije. „U svakom slučaju, kada sam prvi put prošao kroz Banjaluku, bila su tri sata poslije ponoći. Tada sam na ulici vidio djevojku koja se sama, pješice, vraćala kući, vjerovatno iz nekog kluba. Za mene je to bilo neo-pisivo veliko iznenađenje. Nema mnogo gradova ove veličine u svijetu u kojima je tako sigurno kao u ovom gradu. Nakon toga sam godinu dan povremeno dolazio u Banjaluku i ostajao nekoliko sedmica ili cijeli mjesec i tako sve više upoznavao grad i njegove ljude i vašu kulturu, i zavo-lio ovaj grad. Tokom tog perioda javila se i ideja da bih mogao da dâm svoj skromni doprinos da se slika o ovom gradu i ze-mlji malo promijeni van njenih granica. Kao dugogodišnji mačevalac i član Itali-janskog mačevalačkog saveza, uz pomoć entuzijastičnih ljudi iz Banjaluke, osno-vali smo Mačevalački klub Banjaluka, prvi mačevalački klub u istoriji BiH. Od tada, većinu godine provodim u gradu na Vrbasu, trenirajući članove kluba, ali takođe vodeći klub i promovišući ga u zemlji i van njenih granica. Sada, na-

kon dvije godine iskustva ovdje, mogu reći da su ljudi veoma ljubazni, dragi i gostoprimljivi. Kao gostu su mi otvorili svoja vrata i pomogli da se snađem, što je svakako još jedan od razloga zašto se vraćam u Banjaluku i zašto sam ostao ovdje. Do sada sam upoznao mnogo ljudi i razvio neka iskrena prijateljstva, što moj život ovdje čini još ugodnijim. život i rad u Banjaluci imaju mnogo pred-nosti“, navodi Đakomo. „Opušteno je, u gradu je sve lako dostupno, ne mora se dugo putovati sa jedne lokacije na drugu. Doduše, malo je teže kada putujete van grada, a nemate vlastiti prevoz, ali, snal-azim se. Iz ugla nekoga ko se bavi spor-tom u Banjaluci, mogu da kažem kako se teška ekonomska situacija odražava i na sport. Iako su ovdašnji ljudi talentovani za mnoge sportove, uslovi nisu najbolji. Meni su ovo velika motivacija i izazov da od sebe dâm maksimalno, kako bi djeci i mladima iz Banjaluke omogućio ili stvorio uslove da se bave jednim ne tako čestim i masovnim sportom, ali svakako sportom koji je veoma elegantan i ci-jenjen u svijetu i jedna je od najstarijih olimpijskih disciplina. Ovdje sam dobro prihvaćen, ljudi pozitivno reaguju na ono što radim, ali ovdje se sve dešava veoma sporo. U stvari, ponekad imam osjećaj da je kultura ljudi ovdje takva da žele da preko noći dođu do prosječnih rezultata (mediokritetnih), kao da nemaju strpljen-ja ili upornosti da ulože veći trud kako bi postigli maksimalno. Iz ove perspektive, i dalje planiram da boravim u Banjaluci i bavim se mačevanjem. želja mi je da talentovani sportista, mačevalac iz Ban-jaluke učestvuje na Olimpijskim igrama ili na Svjetskom prvenstvu. Da bi se to realizovalo, potrebna je podrška, kako pojedinaca Banjalučana, tako i lokalne zajednice i institucija“, poručuje Sicilija-nac u Banjaluci. Srbin iz Srbije ili Hrvat iz Hrvatske u

Bezbjedno, sporo i veseloPiše: Branislav Mihajlović


ž i v o t s t r a n a c a u r e p u b l i c i s r p s k o j

Banjaluci bi rekli da im je prva asoci-jacija na BiH, burek i ćevapi, kao simbol specifične bosanske gastronomije. Izrazi-to naglašena asocijacija na građane BiH je rat. Na drugom mjestu po učestalosti odgovora su humor i život bez stresa, navodi se u jednom istraživanju o tome kako nas vide stanovnici susjednih ze-malja. U asocijacijama slijede političke napetosti, multikulturalnost pa famozna dva entiteta i tri naroda. Rezime stavova ispitanika u Hrvatskoj i Srbiji pokazuje da im se najviše sviđaju prirodne raznolikosti i bogata kulturna i istorijska baština. Takođe, BiH smatraju

zemljom raznolikosti, koja povezuje is-tok i zapad, hrišćanstvo i islam. Možda bi nam se moglo učiniti da tako o nama misle oni koji nas dobro poznaju, ali tako misli i Amerikanka u Banjaluci, Anita Mari Selec (Anita Marie Selec). „Došla sam u Banjaluku prije godinu dana. Ra-dim kao lektor na Filološkom fakultetu banjalučkog Univerziteta. Moje kolege su veoma dobre i zadovoljna sam pos-lom“, sricala je na mješavini jezika kojim govore ovdašnji narodi, profesorica Se-lec. Služi se ekavicom, vjerovatno zbog muža Vladimira Seleca, sina legendarne profesorke fizike u banjalučkoj Gim-

naziji Jelene Selec i još legendarnijeg rukometaša banjalučkog „Borca“ Dobri-voja Seleca. Vladimir je Anitu upoznao u SAD. Sada su u Banjaluci gdje su ljudi, kaže nam Anita, kao svi na svijetu: „Ima dobrih i ima loših. Sve u svemu, upoznala sam više dobrih ljudi ovde. Banjaluka je lep, mali grad, gde ljudi mogu da se druže lakše nego u velikom gradu. Razlika između SAD i ovde“, po profesorici Se-lec glasi „ovde je sigurnije za decu. Moje kćerke idu pešice i u školu i na treninge i ja se ne brinem. U Americi se to nikad ne dešava. Sviđa mi se ova lokacija – to je divan spoj Balkana, istoka i zapada“.

Za one koji nisu prepoznali, teze o životu u Re-publici Srpskoj nudi Nikolas Peni (Nicholas Penny), Britanac na, mislio je privremenom, ali već decenijskom radu u Republici Srpskoj. Gospodin Peni je već godinama na čelu je-dnog od najpoznatijih preduzeća sa ovih prostora. Direktor je Banjalučke pivare. Svih pet teza po Niku Peniju, čini se, uče, ili su već naučili i naši ostali sagovornici. Ostaje još da i mi počnemo da ih savladavamo. Makar i na engleskom jeziku.

KAKO JE POZNATO DA DESERT DOlAZI NA KRAJU, U PRIČI O ŽIVOTU STRANACA NA OVIM PROSTORIMA, NAš SAgOVORNIK, KOgA NIJE POTREBNO POSEBNO PREDSTAVlJATI, NUDI

KRATAK KURS ENglESKOg JEZIKA. I TO, KROZ PET KRATKIH, AlI VIšE NEgO JASNIH TEZA O NJEgOVIH, ISTO TOlIKO NAJOMIlJENIJIH, NAZOVIMO IH, STVARI, U REPUBlICI SRPSKOJ.

TEZA BR. 1 MOŽETE PRONAćI NAJBOlJE PIVO KOJE SAM IKADA PROBAO.

SPEKTAKUlARNO PlANINARENJE, KAO RECIMO, POHOD NA MAglIć.

VEOMA TOPlA lJETA I VEOME HlADNE ZIME.

BESKRAJNA lJUBAZNOST NA SVAKOM KORAKU.

SVAKA REgIJA IMA SVOJ SPECIFIČAN KARAKTER.

TEZA BR. 2

TEZA BR. 3

TEZA BR. 4

TEZA BR. 5


I N T E R V J U

Onome ko nikad nije ušao u prostorije Rukometnog kluba „Borac“, sagledao sve trofeje, slike sportskih velikana na zidovima i na tren se vratio u sjajnu prošlost možda se čini pomalo neumjesnim porediti nekadašnje i sadašnje stanje. Ali baš na primjeru ovog kluba može se sagledati kako dugogodišnje zanemarivanje i nesavjesno poslovanje može da dovede do situacije kada ni „ključ u bravu“ ne djeluje nemoguće. Zato „Borac“ može i treba da bude opomena svima kojima je budućnost cijelokupnog sporta i budućnost mladih talenata bitna.

Privatizacija klubova je jedino rješenjeRazgovarala: Senka Trivić

INTERVJU: NEBOJšA gOlIć, v.d. direktora Rukometnog kluba „Borac“ Banjaluka


I N T E R V J U

Zašto danas kada spomenemo Ru-kometni klub „Borac“ odmah pomisli-mo na krizu, a ne na sportske rezultate i na ljepše priče?Kriza je u cijelom društvu i normalno je da se to odrazilo i na sport. Kad je u pitan-ju RK „Borac“ jedini odgovor koji mogu da pružim jeste nesavjesno poslovanje ljudi koji su vodili klub. Direktno sam uključen u rad kluba prije nekih mjesec i po dana kao vršilac dužnosti direktora i sad mi je situacija mnogo jasnija. Radilo se po principu „neko je nekome nešto obećao“ i onda se na osnovu toga pravio plan i program za narednih nekoliko mjeseci ili za narednu sezonu, ili naredne godine. RK „Borac“ u velikoj krizi, a da dug je blizu dva miliona KM. Na osnovu obećanja su dovođeni i igrači, pravljeni ugovori.

Koji su konkretni potezi koje se predu-zimaju da klub bude doveden u stanje opstanka?Puno je potraživanja prema klubu i svaki dan sam na sastancima u raznim institucijama gdje pokušavam da pronađemo načine kako bi „Borac“ mogao dalje da živi, a da ne dolazi do blokada. Danas sam bio u „elektrokra-jini“ prema kojoj imamo dug i svaki dan mogu doći da isključe struju. Znači, osnovne stvari su potrebne da klub funkcioniše, da radi kancelarija. Telefon-ske račune koji nekoliko mjeseci nisu bili plaćeni izmirili smo nedavno, kao i račune za internet, a bez svega toga teško možemo zamisliti funkcionisanje jednog modernog kluba. To smo riješili, ali to nije osnova za budućnost. Čekam razgo-vor sa gradonačelnikom i sa ljudima koji zaista mogu da pomognu, koji su nam i do sada izlazili u susret, da vidimo kako ćemo. Da li RK „Borac“ uopšte potreban našem gradu ili ne? Ja mislim da jeste i postoji nekoliko mogućnosti da se „Bo-rac“ izvuče iz krize. Nema niko dva mil-iona maraka da donese i kaže: „evo vam novac, pa riješite sve“. Mi smo svjesni da klub mora vraćati dugove, ali želimo da zajedno dođemo do rješenja kako da to uradimo, jer dugovi ne mogu odjed-nom biti vraćeni. Za početak trebalo bi da se napravi period reprograma prema određenim potraživačima. Veliki je dug i prema samim igračima, a bez njih nema

ni kluba. Naši igrači su nestrpljivi, ali mi se borimo, mi koji smo sada u klubu smo ljudi koji su odrasli u „Borcu“ i kojima je ovaj klub dao skoro sve u životu.

Vjerujete li u pozitivan ishod promjena uz novo rukovodstvo?Kada govorimo o novom rukovodstvu, vje-rujem u njihovo poštenje i iskrenost. To je ono što meni treba. A da li ćemo mi naći 100 hiljada, ili dva, ili deset miliona KM, to je nešto drugo, ali meni je važno da se iskreno i pošteno radi. Ako imamo budžet od stotinu hiljada, onda ćemo raditi s tim i ne više. I treba da se tačno zna na šta i kako se ta sredstva troše. Već u ovom peri-odu od mjesec i po su ti mladi ljudi poka-zali da žele pomoći i da njih nema ne bis-mo uopšte igrali u SeHA ligi. A ne pitajte kako igramo. Kako se uopšte snalazimo, na koje sve načine, otkud pare ako znamo

da smo blokirani. Znači, ljudi čine sve da pomognu da bi „Borac“ živio.

Šta je bio Vaš motiv da prihvatite poz-iciju u klubu? Na poziv gradonačelnika prisustvovao sam formiranju radne grupe, jer sam di-jete tog kluba. Kroz ovaj sport sam se os-tvario, pa su zbog toga smatrali da treba da budem tu. Ostali članovi radne grupe su prošli kroz sve to, ali nisu više toliko zainteresovani, ni ambiciozni da vode klub, ali će rado pomoći. Odlučio sam, da se uz njihovu pomoć prihvatim po-sla spasavanja kluba. Smatram da treba da budem tu, jer ako su tu od osnivanja kluba bili moj otac i moj stric, te cijela porodica, zašto da ne pokušam i ja. Da li ću uspjeti, ne znam i ne obećavam ništa.Tu sam da omogućim da klub živi danas, a da li će sutra živjeti, vidjećemo. Možda


I N T E R V J U

bih se nekad kajao da nisam sada prihva-tio ovaj posao.

Kako, generalno, posmatrate situaciju u sportu? Šta treba da se mijenja kako bi se poboljšala?Da bi se neke stvari promijenile, sig-urno je potrebno promijeniti zakon, jer svi vidimo da su prošla ona vremena kada smo imali veliki broj firmi i fabrika

koje su mogli pomagati sport na razne načine. Danas je to potpuno drugačije. Potrebno je promijeniti zakon i, što da ne, dozvoliti i zainteresovanim investi-torima da npr. dođu i kupe Rukometni klub „Borac“. Ne možemo više kucati na vrata gradonačelnika i predsjednika da nam oni daju novac, jer ga nema. Privatizacija klubova je jedino rješenje. Kada govorimo konkretno o rukometu,

to nije skup sport i sa vrlo malo novca je moguće doći do pravih uspjeha, do prave prezentacije kluba javnosti, kao i ljudi koji vode klub i rade u njemu.

Kako ste došli na ideju da trenirate sa mladim talentima pri povratku iz Njemačke?Kada sam se, 2007. godine, vratio u Banjaluku, odigrao sam jednu sezonu za „Borac“, zatim sam otišao u Sara-jevo u „Bosnu BH gas“, nakon čega je vrlo brzo nastupio i kraj moje karijere. Međutim, došao sam na ideju da sa Danijelom Šarićem preuzmem Školu rukometa „Cepelin“ koja je bila u rasu-lu, a koju smo kasnije registrovali kao klub. Radili smo tri godine, imali smo četiri selekcije i takmičili se u ligama mladih. Dosta igrača iz tih selekcija je otišlo da igra rukomet van granica BiH. Naš cilj bio je da privučemo što više djece, kako bismo ih odvukli sa ulice i naučili da vole sport. Sada smo djecu iz „Borca“ spojili sa klincima iz „Ce-pelina“, napravili smo četiri selekcije, a treniraju ih treneri iz „Borčevog“ po-gona. Na ovaj način želimo da ojačamo našu omladinu, jer bez njih nema ni budućnosti.

Na koji način spriječiti omladinu da odlazi iz naše zemlje?Omladinu možemo zadržati samo iskrenim radom i pričom, te dobrim uslovima. Kod nas je problem to što su roditelji često ambiciozniji od djece, te teže Zapadu koji nudi mnogo više kada je sport u pitanju.

Koji su bili Vaši razlozi za povratak u Banjaluku?Posljednju sezonu u Njemačkoj nisam mogao da odigram do kraja, zbog pov-rede leđa. Pored toga, imao sam ličnih problema, zbog kojih sam odlučio da se vratim, kako bih bio sa majkom u Banjaluci. Sada želim da budem dio kluba i da im svojim iskustvom i vezama pomognem, bez obzira na funkciju. Bitno je da gledamo i učimo kako se igra van granica naše zemlje, da to uklopimo u realne mogućnosti i da spremni čekamo bolje vrijeme kada je u pitanju sport na ovim prostorima.

NAšI IgRAČI SU NESTRPlJIVI, MI SE BORIMO, MI KOJI SMO SADA UšlI U KlUB SMO lJUDI KOJI SMO ODRASlI U „BORCU“

I KOJIMA JE OVAJ KlUB DAO SKORO SVE U ŽIVOTU.

impressum & rijeČ urednik a -...

Documents