hrvatsko katoliČko lijeČniČko druŠtvo Časopis

1

ISSN 1330-657X

GLASNIK HRVATSKOGA KATOLIČKOGA LIJEČNIČKOG DRUŠTVAGlas.hrvat.katol.liječ.druš.

Časopis HKLD-a

ADRESA UREDNIŠTVAPraška 6/II, 10000 ZAGREB

tel/fax:+385 1 48 17 537; e-mail: [email protected]; URL: www.hkld.hr

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIKDr.sc. Maja Peraica, dr.med.,[email protected]

TEHNIČKI UREDNIKAnja Ceronja, dipl.ing.

Naklada: 2.000 primjeraka

JOURNAL OF THE CROATIAN CATHOLIC MEDICAL SOCIETYADDRESS

Praška 6/II, 10000 ZAGREB, CroatiaEditor-in-Chief: Maja Peraica, M.D., Ph.D.

Published in 2,000 copies

IZDAVAČKI SAVJET / ADVISORY COUNCILBranimir Richter • Valentin Pozaić, SJ • Ivan Ćelić • Martin Ćuk • Rok Čivljak

Mirko Karačić • Ivana Klinar • Vatroslav Prskalo

UREDNIČKI ODBOR / EDITORIAL BOARDRuža Brkanić (Požega) • Ankica Pleša (Karlovac) • Marija Umiljanović (Našice) Ljubica Hang Raguž (Pula) • Natalia Kučić (Rijeka) • Željko Majdančić (Zagreb)

Miroslava Markulin (Zadar) • Danijela De Micheli Vitturi (Split) • Mirela Skorupski (Slavonski Brod)Sanea Mihaljević (Virovitica) • Renato Igrec (Čakovec) • Josip Palić (Osijek) • Srećko Ljubičić (Dubrovnik)

Ivica Ružička (Zagreb) • Tereza Salajpal (Koprivnica)

Lektor za engleski jezik: Margaret Casman-Vuko

UPUTA SURADNICIMARukopisi se šalju na ˝Glasnik HKLD-a˝.

Suradnja se ne honorira. Prilozi ne podliježu recenziji.

Design i tisak: Promo – Set d.o.o.

IMPRESSUMIMPRESSUM

2

Riječ Predsjednice / Remarks from the President

Iz uredništva / Editorial

Iz tajništva / From the Secretariat

Novi predsjednik FEAMC-aNew President of the FEAMC (I. Ćelić)

Duhovno slovo / Spiritual Voice

Daru Božića reći: da! Say Yes to the Gift of Christmas (J. Blažević)

Prilozi / Contributions

40. obljetnica enciklike Humanae vitae40th Anniversary of the Encyclical Humanae Vitae (IKA)

Sažeti prikaz enciklike Humanae vitae Pape Pavla VI.Summary of the Encyclical Letter Humanae Vitae of Pope Paul VI (P.K. Hodžić)

Propovijed u Jeruzalemu Homily in Jerusalem (C. Schönborn)

30 godina in vitro oplodnje: Napredna tehnologija ili nepouzdana načela etike?Thirty Years of In Vitro Fertilization: Advanced Technology or Unreliable Ethical Principles? (S. Napier)

Četrdeset godina Humanae Vitae iz medicinske perspektiveForty Years of Humanae Vitae from the Medical Perspective (R. Ehmann)

Četrdeset godina Humanae Vitae. Intervju s dr. Thomasom Hilgersom Forty Years of Humanae Vitae. Interview with dr. Thomas Hilgers (R. Conkling)

Centar za skrb o plodnostiFertilityCare Zagreb (K. Grgić)

Izjave za javnost / Public Statements

Svako ljudsko biće ima vrijednost u sebiEvery Human Being has Intrinsic Value (Benedikt XVI.)

Dar za život. Razmatranja o doniranju organaA Gift for Life: Considerations on Organ Donation (Benedikt XVI.)

Zaključna izjava Međunarodnog kongresa „Humanae vitae za sva vremena – ljudska spolnost življena u velikodušnosti i razboritosti“Final Conclusions of International Congress „Humanae Vitae for All Times – Human Sexuality Experienced in Generosity and Common Sense”

Prikazi iz literature / Literature Reviews

Paul Michael Quay: „Kršćansko značenje ljudske spolnosti” Paul Michael Quay: „The Christian Meaning of Human Sexuality” (I. Ružička)

Mato Babić: „Hrvatska na putu razvoja” Mato Babić: „Croatia on the Path of Development” (I. Ružička)

Aktivnosti društva / Activities of the HKLD

Hodočašće podružnice HKLD-a Pula u Trsat Pilgrimage by the Pula Branch of the HKLD to Trsat (A. Angelini)

CONTENTSKAZALO

5

6

6

7

8

10

12

15

17

19

22

26

28

30

32

33

34

35

3

Predavanje: Ante Mateljan „Bolesnik i svećenik – temelji dušobrižništva u bolnici"Lecture, Ante Mateljan: „Patient and Priest – Basic Pastoral Ministry in the Hospital”(D. De Micheli Vitturi)

Izvješće o osnivanju podružnice HKLD-a u SinjuReport on the Establishment of the Sinj Branch of the HKLD (A. Prolić)

Proslava blagdana sv. Luke Evanđelista u ZagrebuCelebration of the Feast of St. Luke in Zagreb (I. Ružička)

Proslava blagdana sv. Luke Evanđelista u SplituCelebration of the Feast of St. Luke in Split (D. De Micheli Vitturi)

Predavanje: Niko Zurak „Eutanazija” Lecture, Niko Zurak: „Euthanasia” (P. Bilić)

Predavanje: Anton Marović „Botulinum toxin, Botox®, otrov koji liječi“Lecture, Anton Marović: „Botulinum Toxin, Botox®, A Poison that Can Heal” (T. Marović)

Predavanje: Petrana Brečić „Terapijske smjernice i uloga vjere u liječenju depresije“Lecture, Petrana Brečić: „Therapeutic Guidelines and the Role of Faith in the Treatment of Depression” (M. Skorupski)

Duhovna obnova HKLD-a podružnice PulaSpiritual Renewal of the Pula Branch of the HKLD (Lj. Hang Raguž)

Simpozij „Etički vidici komunikacije u zdravstvu“Simposium, „Ethical Aspects of Communication in Health Care” (M. Karačić)

Predavanje: Niko Zurak „Eutanazija” Lecture, Niko Zurak: „Euthanasia” (V. Grbac Gredelj)

Predavanje: Mevludin ef. Arslani „Pogled islama na neka bioetička pitanja“Lecture, Mevludin ef. Arslani: „The Islamic Attitude toward Several Bioethical Questions” (J. Murgić)

Tribina: Valentin Pozaić „Poslanje zdravstvenog djelatnika“Round-Table Discussion, Valentin Pozaić: „The Mission of the Health Care Professional”(Ž. Šperanda)

Predavanje: Niko Bilić „Advent sa sv. Pavlom” Lecture, Niko Bilić „Advent with Saint Paul” (D. Rosić)

Predavanje: Antun Abramović „Tko su bila Tri Kralja?”Lecture, Antun Abramović: „Who Were the Three Magi?” (M. Peraica)

Liječnici u molitvi za nerođeneDoctors in Prayer for the Unborn (I. Ćelić)

Duhovna obnova HKLD-a podružnice SplitSpiritual Renewal of the Split Branch of the HKLD (D. De Michelli Vitturi)

Peta godišnjica smrti akademika Antona ŠvajgeraThe Commemoration of the Fifth Anniversary of the Death of Academician Anton Švajger (I.Ćelić)

Domaće vijesti / National News

IX. Svjetski kongres o bioetici „Izazov multikulturalne bioetike u 21. stoljeću“Ninth World Congress on Bioethics: „The Challenge of Cross-Cultural Bioethics in the 21st Century” (I. Sorta-Bilajac)

Međunarodni kongres „Humanae vitae za sva vremena -Ljudska spolnost življena u velikodušnosti i razboritosti“International Congress, „Humanae Vitae for All Times – Human Sexuality Experienced in Generosity and Common Sense” (P.K. Hodžić)

KAZALOCONTENTS

35

36

36

37

38

38

39

39

40

41

42

43

44

44

44

45

46

47

49

4

CONTENTSKAZALO

Međunarodne vijesti / International News

Međunarodni kongres „Humanae Vitae: aktualnosti i proroštvo enciklike“International Congress, „Humanae Vitae: A Topical and Prophetic Encyclical Letter” (P.K. Hodžić)

Međunarodni kongres „Dar za život: razmatranja o darivanju organa”International Congress, „A Gift for Life, Reflections on Organ Donation” (N. Zurak)

Međunarodna konferencija „Pastoralna skrb u liječenju bolesne djece”International Conference, „Pastoral Care in the Treatment of Sick Children” (Iva Ćelić)

Novi naputak Kongregacije za nauk vjere Dignitas personaeNew Instructions from the Congregation for the Doctrine of the Faith, Dignitas personae

Iz života / Experiences

Sjećanja na iznevjerene nade naših majkiReflections on the Betrayal of Our Mothers’ Hopes (D. Buneta)

Božić u komunizmuChristmas under Communism (Duško Miličić)

Kratke vijesti / Brief Reports

Upoznajmo članove Društva / Our Members

Intervju s dipl. ing. biokem. Dagmar Živković Interview with Dagmar Živković, Biochemist (M. Žagar)

In memoriam / In memoriam

In memoriam dr. Marija Ćavar PupićIn Memory of Doctor Marija Ćavar Pupić , M.D. (L. Puljak)

In memoriam dr. Svemir BaraćIn Memory of Doctor Svemir Barać (Z. Dražić)

In memoriam dr. Magda Pavlić In Memory of Magda Pavlić, M.D. (M. Kovač)

51

52

53

54

55

57

58

60

63

63

64

5

Drage kolegice i kolege!Pozdravljam vas u ovom broju našeg Glasnika nekoliko dana nakon svetkovine Božića, proslave utjelovljenja Sina Božjega. Plodove ljubavi i opraštanja možemo donositi prihvaćajući Krista u jaslice

svoga srca kao Spasitelja i Otkupitelja. Želim vam obilje mira i Božje blizine koja nam se očitovala u djetetu Isusu. Od izlaska zadnjeg broja našeg Glasnika bilježimo niz događaja i aktivnosti naših članova. Osnovana je 21. podružnica HKLD-a u Sinju. Sekcija za odgoj i obrazovanje organizirala je u Zagrebu tradicionalni jesenski simpozij na kojem je sudjelovalo šezdesetak sudionika. Tema ovogodišnjeg simpozija bila je „Etički vidici komunikacije u zdravstvu”. Poslije obilježavanja četrdesete obljetnice enciklike Humanae Vitae u Rimu, Ured za obitelj HBK, Zadarska nadbiskupija, Hrvatsko katoličko liječničko društvo i Hrvatsko katoličko društvo medicinskih sestara i tehničara bili su suorganizatori međunarodnog kongresa „Humanae Vitae za sva vremena: ljudska spolnost življena u velikodušnosti i razboritosti” na kojem se okupilo 200-tinjak sudionika. Kao ni jedan papinski dokument ova enciklika pape Pavla VI. bila je znak protivljenja. Enciklika ukazuje na obilježja i narav same bračne ljubavi koja je ljudska posvemašnja, vjerna, isključiva i plodna (usp. HV 9). Tematika spolne ljubavi, braka, obitelji, te početka i završetka života pokrenula je nevjerojatnu aktivnost na svim razinama, pa se govori o „kulturi života” (for life), naspram „kulture smrti” (against life). Hrvatsko katoličko liječničko društvo s desetak građanskih udruga koje se zalažu za općeljudske vrijednosti okupljenih u Građansku inicijativu „Potpisujem deklaraciju” povodom 60. godišnjice donošenja Opće deklaracije o ljudskim pravima odazvalo se međunarodnom pozivu Europskog foruma na zaštitu prava i dostojanstva ljudske osobe i obitelji. Preko 200 000 ljudi potpisalo je peticiju u Hrvatskoj i izrazilo svoje nezadovoljstvo razinom poštivanja ljudskih prava kao i u nekim drugim europskim zemljama. Na različite načine ugrožena su brojna prava iz Opće deklaracije. To su pravo svakog ljudskog bića na život, pravo na sklapanje braka između muškarca i žene te zasnivanje obitelji

koja je definirana kao temelj društva, pravo roditelja da biraju odgoj za svoje dijete. Primjerice Zakon o pobačaju je jedan od najliberalnijih u Europi, Zakon o suzbijanju diskriminacije direktno ugrožava obitelj kao zajednicu ljubavi i života uvodeći tzv. rodni identitet te spolnu orijentaciju, bez jasne definicije diskriminacije, potom zaustavljanje programa zdravstvenog odgoja u suprotnosti je s pravom roditelja na vlastiti odgoj djece što može izazvati pravnu nesigurnost građana. Svjedoci smo Reforme zdravstvenog sustava i dijelim mišljenje Vijeća Hrvatske liječničke komore koja ističe nužnost reforme, te da mora biti cjelovita, postupna i uključiti aktivno sudjelovanje struke kao nezaobilaznog partnera. Nadamo se da će ona donijeti bolju i kvalitetniju zdravstvenu skrb pacijentima, poštujući dostojanstvo liječničkoga zvanja. Bogu na slavu, a ljudima na pomoć.

U Kristu Vaša, Dr.sc. Marica Miletić-MedvedPredsjednica HKLD-a

Mjesto u srcu

Ako si u svom životu

Svakog čovjeka stavio na svoje mjesto,

Ostavi malo prostora u svome srcu

Za one koji nisu

Na svome mjestu.

Smjestivši se u tvome srcu,

Možda i oni postanu ljudi na svome mjestu.

Dr. Danijela De Micheli Vitturi

RIJEČ PREDSJEDNICEREMARKS FROM PRESIDENT

6

U razdoblju proteklom od prošlog broja Glasnika bilo je neobično mnogo najrazličitijih aktivnosti: osnovana je nova podružnica HKLD-a u Sinju, održan je seminar u Zagrebu, predavanja, tribine i adventska duhovna obnova po cijeloj Hrvatskoj, izložba slika u našim prostorijama u Zagrebu, proslavljen je sv. Luka u svakom kutku Hrvatske gdje ima podružnica katoličkih liječnika, molili smo za nerođenu djecu, proslavili Božić… I što nam nedostaje? Trebali bismo biti aktivniji u hrvatskom društvu gdje danomice Hrvatski državni sabor izglasava zakone i kao na pokretnoj traci samo potvrđuje da prihvaća sve što mu Europa udijeli na potpis. Prošle je godine proslavljena 40. obljetnica Humanae vitae, enciklika pape Pavla VI. koju Zapad nikako nije mogao prihvatiti. Odbijanje prihvaćanja te enciklike, čak i u crkvenim krugovima, dovelo je do današnje relativizacije etike koja prijeti zatiranjem zapadne civilizacije. Kakva će biti sudbina hrvatskog naroda sada kad konačno imamo slobodu i vlastitu državu koju su sanjale generacije Hrvata, ovisi samo o tome hoćemo li se prepustiti relativizmu morala i kako ćemo odgojiti vlastitu djecu. Zato su napori svih onih koji nastoje u školama dobro usmjeriti našu djecu od neprocjenjive vrijednosti i svaki član našeg društva treba im pružiti svesrdnu pomoć u tim nastojanjima.

Uredništvo

EDITORIAL & SECRETARIATIZ UREDNIŠTVA I TAJNIŠTVA

Iz uredništva

Iz tajništva

Ivan Ćelić, dr.med.

U Zagrebu je 29. studenoga održana 9. sjednica Upravnog odbora Središnjice na kojoj je primljeno 30 novih članova iz Zagreba, Splita, Vinkovaca, Osijeka i Slavonskog Broda. Vrijedi osobito istaknuti skupinu mladih iz Osijeka na čelu s dr. Brunom Atalićem koji je bio nazočan zajedno s regionalnom koordinatoricom doc.dr. Majom Miškulin. Prof.dr. Niko Zurak ukratko je izvijestio o održanoj konferenciji Papinske akademije za život pod naslovom „Dar za život. Razmatranja o donaciji organa” o čemu možete čitati u ovom broju Glasnika. Na kraju Vam ukratko predstavljamo dvoje novih dužnosnika našega Društva koje je Upravni odbor jednoglasno izabrao. Na mjesto dopredsjednice kooptirana je dr. Davorka Rosić, a na mjesto glasnogovornice Društva mr.sc.dr. Morana Brkljačić.

Dopredsjednica HKLD-aDavorka Rosić, dr.med.

Rođena 20. rujna 1953. godine u Novoj Gradiški, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirala na Medicinskom fakultetu godine 1979., a specijalizaciju iz fizikalne medicine i rehabilitacije 1988. Iste godine završila i prvu godinu Poslijediplomskog studija iz neurologije, te edukaciju iz EMNG-a. Subspecijalizaciju iz reumatologije završila 2007. godine. Do 1992. radila u Bolnici za rehabilitaciju Lipik, zatim u OB Karlovac, a od 2008. godine zaposlena u Poliklinici za reumatske bolesti „Dr. Drago Čop”. Članica HKLD-a od 1997. godine. Jedna od članica Inicijativnog odbora za osnutak karlovačke podružnice HKLD-a (2004). Od godine 2007. do dolaska u Zagreb predsjednica Podružnice. Sudionica više europskih i svjetskih kongresa katoličkih liječničkih društava (FEAMC, FIAMC).Dragovoljac Domovinskog rata, udana, majka dvoje djece.

7

IZ TAJNIŠTVAFROM THE SECRETARIAT

Glasnogovornica HKLD-aMr.sc. Morana Brkljačić, dr.med.

Rođena u Rijeci 1. listopada 1973. godine gdje je završila osnovnu i srednju školu te Medicinski fakultet. Završila je dva poslijediplomska studija: znanstveni poslijediplomski studij „Biomedicina” na Medicinskom fakultetu u Rijeci, te stručni poslijediplomski studij „Ultrazvuk u kliničkoj medicini” na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Od 2002.-2003. znanstvena novakinja na projektu prof.dr.sc. Asima Kurjaka, a od 2003.- 2008. znanstvena novakinja na projektu prof.dr.sc. Ivana Šegote na Katedri za društvene znanosti Medicinskog fakulteta u Rijeci. Bavi se medicinskom etikom, bioetikom te problematikom palijativne medicine. Sudjelovala je na 30-tak znanstvenih i stručnih skupova u zemlji i svijetu. Članica je brojnih domaćih i međunarodnih liječničkih i bioetičkih udruženja, te voditeljica tečaja trajne edukacije liječnika pri HLZ-podružnica Rijeka. Aktivna članica riječke podružnice HKLD-a od 2004. godine.Govori engleski i talijanski jezik, te se služi i znakovnim jezikom gluhih. Dugogodišnja je aktivna članica prve ekipe Kuglačkog kluba Rijeka, te juniorska viceprvakinja Hrvatske.

Novi predsjednik FEAMC-a – dr. Francois BlinIvan Ćelić, dr.med.New president of the FEAMC - Doctor Francois Blin

U Gdansku je, na 11. kongresu FEAMC-a koji se održavao od 11. do 14. rujna 2008. godine na naredni mandat u razdoblju od četiri godine izabran dr. Francois Blin iz Francuske. Dr. Blin je od 1977. do 2003.g. kao spec. anesteziologije i reanimacije vodio Jedinicu intenzivne skrbi u jednoj bolnici blizu Pariza. Bio je član Etičkog odbora Francuskog društva za intenzivnu skrb od 1997. do 2001. godine. Članom Upravnog vijeća FEAMC-a postaje 1985. godine. Od 1994.g. postaje rizničar FIAMC-a, a od 1998. do 2006.g. obnaša dužnost Glavnog tajnika FIAMC-a. Član je Koordinacijskog odbora Konferencije međunarodnih katoličkih organizacija od 2003. do 2008.g., a od 2005.g. je predstavnik FIAMC-a u pododboru za bioetiku pri UNESCO-u u Parizu.

Dr. Francois Blin, novi predsjednikFEAMC-a

8

SPIRITUAL VOICEDUHOVNO SLOVO

„Već dvije tisuće godina Crkva je kolijevka u koju Marija polaže Isusa te ga povjerava klanjanju i promatranju svih naroda.” (Ivan Pavao II., Otajstvo Utjelovljenja, 11.)

Božić iz perspektive križa

Svijet i događanja u njemu najbolje se vide i vrednuju s vrha križa. Da nas snježna idila, potrošački mentalitet (Djed Božićnjak!) i blještavilo neonskih reklama ne bi oslijepili za istinsko značenje Božića, pristupimo Isusovoj štalici iz perspektive križa. Tako ćemo bolje razumjeti i dilemu sv. Franje između Božića i Uskrsa. Otkupljenje započinje Utjelovljenjem. Bez Božića ne bi bilo ni Uskrsa…

Nebo u štali

Uđimo u štalu. Zastanimo pred jaslama. Dademo li se još ičim u njima iznenaditi? Govore li nam što štala i životinje u njoj? Bila bi to štala i da se Dijete u njoj, kao i mi, rodilo u sterilnim uvjetima suvremenih rađaonica. Početak svakoga ljudskog života je u štali… Za Boga je utjelovljenje bilo dublje poniženje (kenoza) od njegovog puta križa. Sv. Bernard će smjelo postaviti pitanje da možda i mi sami nismo križ na koji raspeti Krist misli kad kaže: „U duboko blato zapadoh” (Ps 28,3), jer smo od blata oblikovani? Ali tada bijasmo glib rajski, a sada smo blato dubina, blato i izmet bezdana (H.U. von Balthasar). Ovakvim motrištem pitanje o muci više ne osvjetljava samo put od jaslica do križa, nego i put od neba do jaslica.

„Dok je mirna tišina svime vladala

i noć brzim tijekom stigla do

sredine puta svog,

jurnula je tvoja svemoguća riječ s nebesa,

s kraljevskih prijestolja,

kao žestok ratnik u sredinu zemlje,

propasti predane.” (Mudr 18,14-51)

Prizor svijetu

U štali smo. Pozornica božanske drame čini se bijedno uskom i malenom, s nešto malo trošnih rekvizita, uska pozornica koja već unaprijed ne obećava ništa spektakularno za pokazati (K. Rahner). Uska kao i naš život. Sa svih strana osjećamo se ograničeni, sputani, svjesni da bi samo onda kad bi istodobno mogli biti posvuda postojala šansa da nam ne bude pretijesno i dosadno. Iz tijesne štale naše prolaznosti izbavlja nas Dijete u štali u kojemu je Bog stisnuo svoju vječnost i sveprisutnost. Ovo Dijete predstavlja arhetip svakoga ljudskog ostvarenja i istinskog razvoja ljudskih potencijala. Njegov život objava je istinske čovječnosti i našeg uzvišenog poziva.

Da, životu

Stati pred Isusove jaslice znači postaviti pitanje prihvaćamo li i mi sami sebe s nametnutom nam egzistencijom kao ovo Dijete? Prihvaćamo li svoju ograničenost, uskoću, prolaznost? Sama činjenica da živimo nije i dokaz da smo svoje postojanje, takvo kakvo jest, kakvo je bilo, i kakvo će još biti, prihvatili kao čin Božje neizmjerne ljubavi. Sigurno ga još nismo prihvatili svim svojim srcem i u svim njegovim dimenzijama. U dubinama našega bića postoji pritajeno, većinom potisnuto pitanje: da li da ljubimo ili mrzimo onoga koji nam je nametnuo naše postojanje, da li da taj život u ljubavi prihvatimo kao dar ili da ga u prešutnom protestu odbacimo. Prešutni protest protiv života može se skrivati utapanjem u svagdašnjicu zauzetu mnoštvom trivijalnosti koje nas anesteziraju pred zahtjevima vjere, da se ne bi morali baviti radom na samima sebi i da bi uklonili osjećaj besmisla koji nas okružuje. Božić je prigoda da tiho i ponizno kleknemo pred jaslice i zamolimo Dijete u njima za milost prihvaćanja vlastitog života kao dara Božje neizmjerne ljubavi.

Daru Božića reći: da!

Dr. fra Josip Blažević, OFMConv.Say Yes to the Gift of ChristmasSay Yes to the Gift of Christmas

9

Da, Božiću

„A zemlju, evo, tmina pokriva,a mrklina narode!A tebe obasjava Jahve,I Slava njegova javlja se nad tobom.” (Iz 60,2)

I kao što nismo pitani: želimo li postojati, tako nismo ni pitani: želimo li biti otkupljeni i spašeni? Mi to jesmo. Po Djetetu. To je dar Božića. Zato je 25. prosinca prigoda da svjesno prihvatimo dar svoga otkupljenja. Obilje života. I to je milost.Jaslice su naše određenje. Dijete je znak. U noći našeg postojanja. To je Sveta noć. Ne bojmo se Djeteta. Sretan Božić svima!

DUHOVNO SLOVOSPIRITUAL VOICE

Filozofija Ljubavi

Dok razmišljam o tebi

I osluškujem tišinu,

Osjećam dah tvoje ljubavi

I bivam to što jesam:

Jedna nestašna duša

Koja pluta po moru

Tvoje ljubavi.

Osjećam vjetar u

Svojim (n)jedrima,

Toplinu krvi u svojim žilama,

Svjetlo sunca u tvojim očima

Dodir topline i dah ljubavi…

Volim te, dakle jesam.

Voliš me, dakle postojim.

Dr. Danijela De Micheli Vitturi

Nedjeljno jutro

Na obali šum mora

Glasovi i zvona

Dr. Duško Matas

10

CONTRIBUTIONSPRILOZI

Abstract The Church is commemorating the fortieth anniversary of the fiercely contended encyclical Humanae vitae, promulgated on July 25, 1968 by Pope Paul VI. In this encyclical, the Pope presented the positions of the Church on marriage, sexuality and responsibility. The magisterium of this encyclical underscores two fundamental principles. The first is the principle of natural law, i.e. the law of the recognition of equality among persons and respect for the natural order, without resorting to technologies. Life can be transmitted in complete freedom and can be given as an act of genuine love. The second principle of the encyclical Humanae vitae is an appeal for great responsibility, responsible fatherhood and motherhood. Unfortunately, this encyclical was poorly received in the West, even among Church ranks. Despite its farsightedness, it did not halt general relativism or the erosion of morality.

Ključna riječ za razumijevanje enciklike Humanae vitae je „ljubav”, istaknuo je papa Benedikt XVI. prije nešto više od dva mjeseca, prigodom proslave 40. obljetnice toga dokumenta koji je papa Pavao VI. objavio 25. srpnja 1968. godine. Riječ je o vrlo važnome dokumentu koji je objavljen u jednome od najosjetljivijih trenutaka nedavne prošlosti, posebice u zapadnim zemljama, gdje je već bio počeo val „šezdesetosme”, ističe se u prilogu Hrvatskoga programa Radio Vatikana.U srpnju 1968. mladi u zapadnim zemljama nedugo prije otkrili su da su slobodni, i posebice slobodnima to pokazati. Stoga je jedan od njihovih glavnih ciljeva rušenje uspostavljenoga poretka, i to na svim razinama. U takvom ozračju, često vrlo napetome, Crkva je jedan od ciljeva koji se najviše napada. U tom ozračju – i vezano uz temu koja je za sljedbenike „šezdesetosme” načelo, a to je seksualna sloboda – Crkva intervenira isto tako napetim dokumentom koji govori o bračnoj ljubavi kao plodu Božje Ljubavi; koji koristi pojmove poput poštovanja naravi bračnoga čina; koji ističe neodvojivost seksualnoga sjedinjavanja od prokreacije i razlikuje dopuštene i nedopuštene metode regulacije nataliteta; te koji poziva bračne parove, posebice kršćanske, da uzajamnu odgovornost stave ispred osobnih pobuda

samoljublja, te da budu otvoreni za život koji je dar Božji.Dana 25. srpnja 1968. papa Pavao VI. potpisao je encikliku Humanae vitae; Crkva zauzima stajalište ističući i braneći kršćansko viđenje braka i njegova dostojanstva, i to upravo u trenutku u kojemu se u ime nove slobode to viđenje želi izbrisati. Potpisivanje toga dokumenta, teško je za papu Montinija. Priznao je to na općoj audijenciji 31. srpnja 1968., govoreći o vrlo velikoj odgovornosti, gotovo većoj u odnosu na bučne glasove javnoga mnijenja, ali koju je nemoguće zanemariti zbog velike apostolske obveze izjašnjavanja u vezi s time. Papa Pavao VI. na toj je audijenciji tisućama okupljenih vjernika povjerio nadu da će taj dokument biti dobro primljen, te da će kršćanski bračni parovi shvatiti kako te riječi, premda se mogu činiti ozbiljne i teške, žele biti tumači vjerodostojnosti njihove ljubavi, pozvane preobraziti se u oponašanju Kristove ljubavi prema svojoj mističnoj zaručnici, Crkvi. Pavao VI. je, osim toga, izrazio nadu da će oni prvi znati pomoći obitelji u njezinim potrebama, učiniti da se ona razvije u svojoj cjelovitosti, te pobuditi u suvremenoj obitelji njezinu vlastitu duhovnost, izvor savršenosti za njezine članove i moralno svjedočanstvo u društvu. Četrdeset godina poslije, Crkva se nije prestala kretati po dubokome tragu koji su u svijestima ostavila načela enciklike Humanae vitae. Taj je dokument ubrzo postao znak protivljenja, primijetio je papa Benedikt XVI. primivši 10. svibnja u audijenciju sudionike skupa koji je o 40. obljetnici enciklike organiziralo Lateransko sveučilište. U kulturi koja je podložna nadmoćnosti posjedovanja nad bivanjem, ljudskome životu prijeti gubitak vrijednosti. Ako se življenje seksualnosti pretvori u drogu kojom se želi pokoriti partnera vlastitim željama i interesima, bez poštivanja vremena koje je potrebno voljenoj osobi, onda ono što treba zaštititi nije više samo pojam ljubavi, nego na prvome mjestu dostojanstvo same osobe, kazao je tada Sveti Otac. Čudo života plod je ljubavi koja zna misliti i izabrati u potpunoj slobodi. Evo zašto nijedna tehnika ne može nadomjestiti čin ljubavi koji supružnici međusobno razmjenjuju kao znak većega otajstva, a u kojemu su oni protagonisti i sudionici u Stvaranju, istaknuo je Benedikt XVI. te na kraju, misleći posebice

40. obljetnica enciklike Humanae vitae

IKA (Croatian Catholic Press Agency)The 40th Anniversary of the Encyclical Humanae Vitae Anniversary of the Encyclical Humanae Vitae Anniversary of the Encyclical Humanae Vitae

11

na mlade, izrazio nadu da će shvatiti pravi smisao ljubavi, i pripremiti se za to odgovarajućim odgojem za seksualnost, ne dopuštajući da ih udalje prolazne poruke koje priječe dostizanje biti istine koja je u igri.Davati lažne iluzije na području ljubavi ili obmanjivati o pravim odgovornostima koje smo pozvani preuzeti življenjem vlastite seksualnosti, nije na čast društvu koje se poziva na načela slobode i demokracije. Sloboda se treba slagati s istinom, a odgovornost sa snagom odanosti drugome, pa i uz žrtvu, poručio je Sveti Otac.Osvrnuvši se u razgovoru za Radio Vatikan na značenje i aktualnost enciklike Humanae vitae, predsjednik Papinske akademije za život i rektor Papinskoga lateranskog sveučilišta nadbiskup Rino Fisichella napomenuo je kako je Pavao VI. želio ostvariti želju koja je bila izražena na Drugome vatikanskom saboru. Nauk ove enciklike snažno ističe dva temeljna načela. Prvo je načelo naravnoga zakona, koji je pravo priznanje jednakosti među osobama, u poštovanju prirodnoga reda, bez pribjegavanja tehnikama. Život se može prenijeti u potpunoj slobodi, i može biti dan kao čin istinske ljubavi. Drugo načelo, čini mi se da je načelo poziva na veliku odgovornost. Nemojmo zaboraviti da enciklika Humanae vitae govori o odgovornome očinstvu i majčinstvu, stoga je riječ o odluci koja nije donesena slučajno, nego je to odluka slobode i odluka odgovornosti pripreme za roditeljstvo. S tog stajališta, mislim da je taj nauk bio uvelike dalekovidan, primijetio je nadbiskup Fisichella.Na novinarovu primjedbu kako ta enciklika upozorava na opasnost od upadanja tehnike u najintimniji dio ljudskoga života, nadbiskup je kazao kako su taj nauk danas ponovno jasno preuzeli brojni znanstvenici i filozofi koji su u potpunosti vrjednovali taj sadržaj, i to upravo u svjetlu tehnoloških i znanstvenih otkrića. Stoga, i dalje vrijede antropološki i etički temelji iz enciklike: dostojanstvo osobe, sloboda vlastitih djela uvijek i posvuda, i odgovornost koja ih treba obilježavati. Znanost treba napredovati, ali kada dotiče ljudski život, treba imati na umu i uvijek poštovati činjenicu da je život dar, zaključio je nadbiskup Fisichella.

PRILOZICONTRIBUTIONS

Razmišljam

Razmišljam

Putem –

Zar sam susret, razgovor

Radost i veličinu

Njegove ljubavi doživio

Razmišljam

Stalno –

Zar sam smogao snage

Da ga grešan molim

I Njegovom stolu pristupiti smio.

Razmišljam

Tiho –

Zar ću opet naći isto:

Svetište, vjernike, obred svet,

- Zar bi me opet vidjeti htio.

Razmišljam

Bolno –

Saginjem glavu od stida

I tiho se nadam

Da sam Njegov dio.

Dr. Vlatko Perčin

12


Abstract A summary is presented of the encyclical Humanae Vitae, promulgated by Pope Paul VI despite opposition among the ranks of the Church. The Pope emphasizes natural methods of family planning and prohibits the use of artificial contraceptive methods, believing that they could open the way for marital infidelity and a general lowering of moral standards. He cautions that such practices could lead to a man reducing a woman to a mere instrument for his satisfaction instead of a partner to be surrounded with care and affection, and that the public authorities could become involved in the regulation of procreation. He emphasizes that it is necessary to set limits, beyond which it is wrong to go, to the power of a person over his own body and its natural functions.

Enciklika je nastala kao odgovor na pojavu hormonalne pilule i seksualne revolucije 60-tih godina prošlog stoljeća. Nakon završetka Drugog Vatikanskog koncila papa Ivan XXIII. ustanovio je komisiju za kontrolu rađanja, a papa Pavao VI. ju je potom proširio. U njenom donošenju papa Pavao VI imao je dovoljno hrabrosti ostati na tragu dotadašnjeg Učiteljstva i protivno prevladavajućoj struji u društvu, pa i samoj komisiji proročki donijeti encikliku Humanae Vitae kojom je moralno nedopustivima označio kontracepcijske te dakako kontragestacijske odnosno abortivne metode regulacije plodnosti. Kao moralno dopustive izdvojio je one metode kojima se ne narušava neraskidiva veza između dva smisla ljudske spolnosti: smisla sjedinjenja osoba i smisla rađanja te koje poštuju prirodne cikluse plodnosti žene u slučaju kad postoje ozbiljni razlozi za odgodu začeća. Enciklika u svoja tri dijela sadrži 31 točku.

I. DIO – Nova razmatranja ovog pitanja i nadležnost učiteljstva1. - 6. U ovim uvodnim točkama, Papa podsjeća da je Krist Petru i njegovim nasljednicima zapovjedio i dao im nadležnost u Njegovo ime poučavati istinu. To uključuje i dužnost poučavanja istine o naravnom zakonu te o braku i spolnosti. Spominje papinsku komisiju za kontrolu rađanja, ali navodi kako ona nije došla do punog slaganja te da su neki prijedlozi

odstupili od davno prije utvrđenog Nauka Crkve o braku. Zaključuje kako je stoga osobno morao ispitati ta teška pitanja na koja daje odgovor nakon pažljiva proučavanja, zrela razmišljanja i ustrajnih molitava, po snazi mandata koji mu je povjerio Krist.

II. DIO – Doktrinalna načela7. Cjelovito gledanje na čovjeka – Pitanje rađanja, kao i svako drugo pitanje koje se tiče ljudskog života, treba promatrati u svjetlu cjelovitog gledanja čovjeka i njegova odnosa s Bogom.8. Bračna ljubav – Brak je mudra ustanova Stvoritelja, kojoj je svrha da u čovječanstvu ostvaruje Njegovu zamisao ljubavi. Brak i spolnost su Božji darovi i dio su Njegova plana za čovjeka.9. Obilježja bračne ljubavi - Ona je prije svega potpuno ljudska ljubav, potom posvemašnja te naposljetku vjerna, isključiva i plodna. Ona nije samo stvar nagona i senzualnosti, već svojim obilježjima zahtijeva čine slobodne volje. 10. Odgovorno roditeljstvo – Jedna je od ključnih točaka enciklike jer izričito obrađuje odgovorno roditeljstvo s 5 različitih gledišta: 1) u odnosu na biološke procese, 2) u odnosu na nagonske sklonosti i osjećaje, 3) u odnosu na fizičke, ekonomske, psihološke i društvene uvjete, 4) glede ostvarivanja dublje veze s objektivnim moralnim redom koji ispravna savjest istinito tumači, 5) glede potrebe usklađivanja s Božjom stvaralačkom namjerom koja je s jedne strane izražena u samoj naravi braka, a s druge strane u stalnom naučavanju Crkve.Ovisno o svom okružju i spletu uvjeta supružnici razborito odlučuju o broju djece i razmaku među njima, uz napomenu da za odgađanje odnosno izbjegavanje začeća i time rađanja trebaju postojati dovoljno ozbiljni razlozi. Ostvarivanje odgovornog roditeljstva uključuje da supružnici u ispravnom poretku vrjednota u potpunosti priznaju vlastite dužnosti prema samima sebi, prema obitelji i ljudskom društvu te prema Bogu. Ništa ne znači slijediti svoju savjest ukoliko osoba ne učini ustrajan napor kako bi se savjest ispravno oblikovala u skladu s Božjim zakonom kojeg nam kroz stoljeća donosi Crkva.11. Poštivanje naravi i svrhe bračnog čina -

Sažeti prikaz enciklike Humanae vitae Pape Pavla VI.

Petar Krešimir Hodžić, dr. med.Summary of the Encyclical Letter Humanae Vitae of Pope Paul VISummary of the Encyclical Letter Humanae Vitae of Pope Paul VISummary of the Encyclical Letter Humanae Vitae of Pope Paul VI

13


Upućujući na postojanje razdoblja plodnosti, Papa ovdje progovara kako Crkva stalnim naučavanjem tumači odredbe naravnog zakona i opominje na njihovo opsluživanje. Glede poštivanja utvrđene naravi i svrhe bračnog čina ponavlja navod iz enciklike Pija XI. o čistim brakovima (Casti Connubii) gdje Crkva uči kako je potrebno da svaki bračni čin mora po sebi ostati usmjeren na prenošenje ljudskog života.12. Dva neraskidiva smisla bračnog čina: sjedinjenje i rađanje – Ponovo se izlaže nauk Crkve o dva neraskidiva smisla bračnog čina: smisla sjedinjena i smisla rađanja. Ističe se kako je Bog ustanovio tu povezanost i da je čovjek ne smije samovoljno raskinuti.13. Vjernost Božjoj zamisli – Uspoređuje se nametanje bračnog čina i razdvajanje čina nastanka života od čina sjedinjenja te se upozorava da svojim postupcima ne zloupotrebljavamo Božji dar suprotstavljajući se tako Božjoj zamisli i Njegovoj volji.14. Nedopušteni načini regulacije rađanja – Kao moralno neprihvatljivo isključuje se: svaki izravan prekid već započetog procesa prokreacije, izravno obesplođivanje, kako privremeno tako i stalno, te svaki zahvat kojemu je svrha, ili put prema svrsi, da se onemogući rađanje novog života bilo u predviđanju, tijekom ili u odvijanju prirodnih posljedica bračnog čina. Ističe se kako se ovdje ne može opravdavati načelom manjeg zla jer nikad nije dopušteno činiti zlo kako bi iz njega izašlo neko dobro. Nije moguće pod istu moralnu dobrotu svrstati bračne čine namjerno lišene plodnosti s onima prije izvršenim ili budućim plodnim činima. Namjerno obesplođen čin je u sebi nečastan.15. Dopuštenost sredstava liječenja – gdje izrijekom enciklika sažeto donosi „Crkva ne smatra nedopuštenom upotrebu načina liječenja koji su potrebni za liječenje bolesti tijela, pa i ako bi odatle nastalo, makar predvidivo, sprječavanje plodnosti pod uvjetom da to sprečavanje nije ni iz kojeg razloga izravno namjeravano.“16. Dopuštenost korištenja neplodnih razdoblja – Obrazlaže se opravdanost prirodne regulacije rađanja vodeći računa o prirodnim mijenama plodnosti u slučaju kad postoje opravdani razlozi. Razlažu se bitne razlike između praćenja ciklusa plodnosti i uporabe sredstava koja se izravno protive plodnosti, a koje se svode na to da se u prvom slučaju supružnici služe moći dobivenom od prirode, a u drugom priječe odvijanje tijeka rađanja svojim prirodnim tijekom.17. Teške posljedice postupaka umjetne regulacije poroda – Papa proročki navodi niz

posljedica: otvaranje širokog puta bračnoj nevjeri i općenito srozavanju ćudoređa, bojazan da muškarci učine ženu pukim oruđem koje služi njihovoj vlastitoj požudi te samovoljno miješanje javnih vlasti u reguliranje rađanja. Naglašava da je potrebno postaviti granice koje nitko ne smije prestupiti te da njih može zacrtati samo poštovanje koje dugujemo cjelovitosti ljudskog organizma i njegovih naravnih funkcija.18. Crkva, jamac istinskih ljudskih vrijednosti – Unatoč znakovima protivljenja, Crkva ne propušta ispuniti svoju dužnost da poniznom čvrstinom propovijeda čitav moralni zakon, kako naravni tako i evanđeoski. Budući nije začetnica tih zakona, ne može ih ni samovoljno mijenjati, već je njihova čuvarica i tumačiteljica, stoga nikad neće moći proglasiti dopuštenim ono što nije dopušteno.

III. DIO – Pastoralne smjernice19. Crkva „Majka i Učiteljica” - Proglašavajući božanski zakon, Crkva poput Isusa prepoznaje potrebu pomaganja svome narodu. Ona poznaje ljudske slabosti, ima sućuti za mnoštvo; ali se ne može odreći poučavanja zakona koji je u stvarnosti zakon svojstven ljudskom životu, uređen prema svojoj izvornoj istini te vođen Duhom Božjim.20. Mogućnost opsluživanja božanskog zakona – Papa je svjestan kako će se mnogima opsluživanje božanskog zakona činiti teško provedivim ili čak nemogućim. Kao za sve veliko i blagotvorno, to traži ozbiljno zalaganje i napore pojedinca, obitelji i društva. Uz to se ističe kako to ne bi bilo ostvarivo bez Božje pomoći te da će oni koji razmisle o tome uvidjeti da takvi napori povećavaju čovjekovo dostojanstvo i da su blagotovorni za ljudsku zajednicu.21. Vladanje sobom – Kako bi dopustili Bogu da im pomogne, supružnici se prije svega trebaju prestati samosažaljevati. Moraju imati moralna uvjerenja o istini ovog učenja. Trebaju naučiti potpuno vladati sobom i svojim nagnućima te vježbajući suzdržavanje zavladati svojim nagonima.22. – 25. Papa upućuje poziv različitim društvenim skupinama i apelira da svaka na sebi svojstven način pridonese oko ovog pitanja:22. Odgojiteljima i onima koji nose teret općeg dobra da stvaraju klimu koja pogoduje odgajanju za čistoću, da čuvaju norme moralnog reda te se otvoreno protive negativnim pojavnostima u medijima. 23. Javnim vlastima da probleme rješavaju tako da ne srozavaju ćudoređe svojih naroda.24. Učenjacima tj. znanstvenicima da dublje osvijetle različite uvjete koje pogoduju časnoj regulaciji ljudskog rađanja te pruže siguran znanstveni temelj

14

za prirodnu regulaciju rađanja na temelju ciklusa plodnosti. 25. Kršćanske supružnike podsjeća da će ih milosti sakramenata krštenja i ženidbe jačati kako bi se mogli pridržavati zapovijedi bračne ljubavi te da je za Kristove sljedbenike uzak put koji vodi u vječni život. Bodri ih da se ne obeshrabre ako sagriješe, nego da se utječu Božjemu milosrđu u sakramentu ispovijedi.26. Obiteljski apostolat – Papa ovom točkom prekida niz započetih obraćanja i osigurava temelj novom i vrlo značajnom obliku apostolata – obiteljskom apostolatu u kojem supružnici sami postaju apostolima i vodičima drugih bračnih parova svjedočeći i dijeleći iskustva svog bračnog i obiteljskog života.27. – 30. Poziv i upute:27. Liječnicima i zdravstvenom osoblju upućuje apel da u skladu sa svojim pozivom ustraju u promicanju rješenja nadahnutim vjerom i ispravnim razlozima te da steknu potrebno znanje o tim rješenjima.28. Svećenike poziva da bez ikakve dvosmislenosti izlažu nauk o braku. U vršenju svoje službe potiče ih da budu prvi koji će svojim primjerom svjedočiti odanost te unutarnju i vanjsku poslušnost crkvenom Učiteljstvu.29. Svećenicima još stavlja na srce da poput Isusa budu oštri i strogi prema grijesima, ali strpljivi i milosrdni prema grješnicima kako bi u njima supružnici u teškoćama uvijek mogli naći odjek Otkupiteljeva glasa i ljubavi. Napominje kako je potrebno supružnike poticati na molitvu i sakramentalni život kako bi mogli rasti u svetosti.30. Biskupima upućuje hitan poziv da sa svojim suradnicima i vjernicima bez predaha rade na zaštiti braka i naglašavaju njegovu svetost. Označava to kao poslanje koje trebaju smatrati jednim od najprječih zadataka koji podrazumijeva usuglašenu pastoralnu akciju u svim područjima ljudske djelatnosti.

31. ZAVRŠNI APEL na zauzimanje i rad u ovom području Papa upućuje svima podsjećajući da čovjek ne može pronaći istinsku sreću, za kojom teži svim svojim bićem, osim poštujući zakone što ih je Bog upisao u njegovu narav i koje on mudro i s ljubavlju mora opsluživati.


Svjetlo unosiš

Svjetlo unosiš

U tamu mojih noći

Radost prosipaš riječima

Rasutim trenucima

Zlatnim listićima

Pod pepelom čeznuća

U rijeci vremena.

Svjetlo unosiš

U tamu mojih noći,

Dok plovimo meandrima

Rijeke vremena,

Stopljeni u molitvama.

Dr. Tereza Salajpal

Na grobištu

Narasla humka

Trune cvijeće

Dr. Duško Matas

15

Abstract On March 27, 2008, the Viennese cardinal Christoph Schönborn delivered a homily at the Cenacle in Jerusalem at a community meeting of Domus Galilaeae. He spoke about the great sin of Europe, i.e. that Europe said NO to life three times. The first time was in 1968 when it did not accept the encyclical of Pope Paul VI, Humanae vitae, the fortieth anniversary of which we are celebrating this year. The second time Europe said NO to life was at the beginning of the 1970s, when it accepted laws that permitted abortion, and the third time was when it recently accepted homosexual marriages. The erosion of morality has led to a rejection of life and great demographic crises throughout Europe.

Bečki kardinal Christoph Schönborn održao je 27. ožujka 2008. u Jeruzalemu u dvorani Posljednje večere zapaženu propovijed za vrijeme skupa europskih biskupa „Domus Galilaeae”.

Drago braćo u biskupstvu, nasljednici apostola!Draga braćo i sestre!Mnogo je toga u našem srcu na ovom mjestu, ovih uskrsnih dana, ovih dana Kristova uskrsnuća. Čitali smo ovo izvanredno čitanje iz Djela apostolskih, nad kojim bismo mogli meditirati satima, budući da je ono jedno od jačih tekstova o otajstvu Izraela, koje ovih dana proživljavamo, upravo danas popodne. Možda ću na kraju još o tome nešto reći, ukoliko vi u međuvremenu ne zaspite.Ali postoji jedna druga stvar: ono što ovih dana proživljavamo i što moramo svjedočiti, upravo na ovom mjestu, gdje je Isus rekao svojim apostolima: „Bit ćete mi svjedoci”. Čega smo mi svjedoci? Što smo pozvani svjedočiti u današnjoj Europi? Ono što su učenici doživjeli na svome putu kad su se vraćali – grčki izraz je anastrophe, obraćenje; oni su se u Emausu obratili i vratili se natrag u Jeruzalem i ponovno su prepoznali Isusa u lomljenju kruha. Što se na tome putu dogodilo? Htio bih vam reći jednu stvar koju nosim u srcu. Mislim da je to što moram reći govor Duha Svetoga. Koji je grijeh Europe? Grijeh Europe, glavni grijeh, jest NE prema životu. Prije nekoliko dana sam na austrijskoj

televiziji na pitanje jednog novinara odgovorio: „Europa je triput rekla NE svojoj vlastitoj budućnosti.” Prvi put godine 1968., slavimo 40. obljetnicu, pri odbacivanju Humanae vitae. Drugi put godine 1975., kad su zakoni o pobačaju preplavili Europu. Treći put budućnosti i životu. Upravo sam jučer primio vijest iz Austrije, da je vlada priznala homoseksualne brakove i u Austriji: to je treći NE. I to nije u prvom redu moralno pitanje, nego pitanje datosti, činjenica: Europa je u izumiranju, budući da je rekla NE životu.Od srca želim ovo reći: upravo je ovo mjesto gdje nam je Isus rekao da ćemo primiti oproštenje svojih grijeha, jer mislim da je i ovo jedan od grijeha nas biskupa, iako nitko od nas 1968. godine nije bio biskup. Danas u Njemačkoj od stotinu roditelja imamo 64 djece i 44 unuka: to znači da će se za jednu generaciju njemačko stanovništvo – bez useljavanja – prepoloviti. Rekli smo „NE” Humanae vitae. Tada mi nismo bili biskupi, ali su bila naša subraća. Nismo imali snage, reći glasno „DA” za Humanae vitae. Ima izuzetaka kao što je to bio tadašnji berlinski kardinal Bengsch. On je pripremio jedan tekst za njemačku biskupsku konferenciju, tekst koji je bio proročki. Taj je tekst nestao i pojavila se „Izjava iz Königsteina”, koja je oslabila Crkvu u Njemačkoj da kaže DA životu.Bio je još jedan izuzetak u Krakovu: skupina teologa pod vodstvom nadbiskupa i kardinala krakovskog, ljubljenog pape Ivana Pavla II., izdala je memorandum i taj tekst poslala papi Pavlu VI. Smatram da je to svjedočanstvo jednog biskupa mučeničke crkve, šuteće Crkve, imalo veću težinu od svih procjena koje je papa Pavao VI. dao izraditi o ovoj temi, i da ga je ova hrabra odluka, zbog koje je on kasnije ostao strahovito osamljen, pogodila. Taj je tekst iz Krakova pomogao – iako za to nemam povijesnog dokaza, u svojoj sam dubini siguran – Pavlu VI. dati snagu da napiše Humanae vitae. Onda se pojavio jedan „luđak” u Španjolskoj u barakama s jednom „luđakinjom”, koji su imali hrabrosti reći „DA” životu, „DA” za Humanae vitae, protiv struje, a ta je struja bila tako jaka! Sjećam se objave časopisa Spiegel u Njemačkoj: na naslovnoj stranici papa Pavao VI. s pilulom u ruci i „NE”, podsmjehivački napravljeno! Ali od ovih ludih u Kristu nastala je jedna stvarnost, koju je isto tako

Propovijed u Jeruzalemu

Kardinal Christoph Schönborn, O.P.Homily in Jerusalem Homily in Jerusalem


16

nemoguće negirati kao što je nemoguće negirati i stvarnost demografskog urušavanja Europe: to su obitelji Puta (Neokatekumenski put, op. prevoditelja), koje nam u ovoj Europi svjedoče da je Pavao VI. imao pravo, da je život veliki Božji dar i da je „DA” za život uvjet istinskog života, uvjet da Europu bude živa.Ali mi biskupi, bili smo iza zatvorenih vrata iz straha, ne iz straha od Židova, nego od medija i nerazumijevanja svojih vjernika. Mi nismo imali hrabrosti! U Austriji smo imali „Izjavu iz Mariatrosta” kao u Njemačkoj „Izjavu iz Königsteina”. To je u narodu oslabilo smisao za život, to ih je obeshrabrilo otvoriti se životu. Kad je zatim val pobačaja došao, Crkva je bila oslabljena, budući da nije naučila hrabrost otpora, koji smo vidjeli u Krakovu, koji je papa Ivan Pavao II. pokazivao za vrijeme čitavog svojeg pontifikata, tu hrabrost, reći DA Bogu, Isusu, pa i pod cijenu prijezira. Mi smo bili iza zatvorenih vrata, iz straha. Smatram da se, iako tada nismo bili biskupi, ipak moramo kajati za taj grijeh europskog episkopata, episkopata, koji nije imao hrabrosti snažno poduprijeti Pavla VI., jer danas svi nosimo u svojim biskupijama teret posljedica ovoga grijeha.„Braćo, znam da ste to činili iz neznanja”, kaže Petar Židovima, svojoj braći. „Činili ste iz neznanja.” Da smo znali za posljedice toga „NE” životu, ne bismo nikada rekli „NE” Humanae vitae, da smo imali hrabrosti reći svojoj braći: „Imajte pouzdanje, vjerujte u život”, ali nismo imali hrabrosti. „Znam da ste to učinili iz neznanja, kao i vaši zavodnici.” „Ali je Bog tako ispunio ono što je po prorocima obećao": ta patnja za koju smo suodgovorni, patnja toga „NE” životu. Svima nam je znano iz ispovijedi kako je velika bol kad se ispovijeda grijeh pobačaja i zatim tuga jednog života, prouzročena jednim „NE” životu. Mi smo suodgovorni za tu tugu Europe.......Danas se nalazimo u europskoj pustinji i ovdje vidimo zajednice i obitelji! Ali ja vidim plodove. Gledam naš Redemptoris Mater: kad ne bismo imali ovu bogosloviju, koje bi to bilo siromaštvo zbog pomanjkanja duhovnih zvanja u našim biskupijama – sigurno biste nam mogli poslati još zvanja. Tu su ta zvanja i promatram na koji se način ta zvanja prate. Ponizno, iskreno moram reći da unatoč svim naporima u našem biskupskom sjemeništu ne uspijevamo odgojiti, ljudski gledano, naše bogoslove, formirati ih onako kao što se formiraju u zajednici Puta. Zašto? Zato što oni imaju tu obitelji, jer imaju iskustvo očinstva. Ja potječem iz rastavljene obitelji, moji su roditelji bili rastavljeni, moj djed rastavljen, moja su oba brata rastavljeni. Poznajem stvarnost rastave. Ali gdje se može naučiti svećeničko očinstvo, kad primjera tog očinstva nema u obiteljima? Ovdje

to uče ti bogoslovi. Imao sam slučaj jednog mladog svećenika, koji je došao iz bogoslovije Redemptoris Mater i koji je sagriješio s jednom ženom. Mi biskupi znamo tu situaciju, kad se to dogodi: osoba odlazi, jer je imala vezu, napušta svećeništvo. Obitelji te župe i Puta su ga u istini i dobroti prihvatili i tako spasili njegovo zvanje. Došao mi je prije Uskrsa sav radostan: „Da, sagriješio sam, ali imao sam hrabrosti napustiti tu vezu i vratiti se nazad.” Obitelji su te, koje su spasile ovo zvanje i ovog svećenika.Uvjeren sam da je Gospodin dao Crkvi tu karizmu, nije ona jedina, ima mnogo karizmi; ali to je karizma koja nam pokazuje da bez obitelji, bez „DA” životu nema budućnosti za Crkvu. Stoga želim zahvaliti našim obiteljima Puta, njihovom svjedočanstvu, njihovoj hrabrosti da budu poslani svugdje. Jedna obitelj iz Beča s devetero djece je otišla u misije u Istanbul, u Tursku! Ove nam obitelji pokazuju što je Uskrsnuće. Braćo, ne želim vas dugo zadržavati. Ali bih na ovom mjestu želio zahvaliti papi Pavlu VI., papi Ivanu Pavlu II. i papi Benediktu XVI. za sve što su učinili, ono što je i posao biskupa, kako to izriče apostol Pavao u 14. poglavlju 1. poslanice Korinćanima, naime razlikovati karizme i reći: „To je od Boga!” To ne znači da su utemeljitelji sveti, možda će to biti, jer nam je sv. Toma Akvinski protumačio da su karizme milosti, besplatno dane za Crkvu i za izgradnju Crkve. One ne znače automatski svetost nositelja karizme, ali je to također poziv nositelju karizme na osobno posvećenje, no to je prije svega dar Crkvi. I vidim, ovdje postoji jedan dar za Crkvu.Na kraju bih htio progovoriti o jednoj stvarnosti, koju svi poznajemo u našim biskupijama, gdje postoji Put: on nije uvijek dobro prihvaćen, postoje napetosti, kaže se da dijeli župe. Nisam previše hrabar da bih uvijek podržavao slabe i progonjene, ali jedno mogu reći: u tijelu ima napetosti, samo u mrtvom tijelu nema napetosti. I ove su napetosti također dio potrebnog obraćenja. To ne opravdava ljudske pogrješke, koje se uvijek iznova događaju, ali kad se naviješta Evanđelje obraćenja onda se stvaraju napetosti, koje su neizbježne. Mi se biskupi moramo zapitati ne mogu li te napetosti biti i ozdravljujuće. Jer nas trgnu, jer nam dopuštaju da se upitamo: što želi Bog od nas?Na ovom mjestu želim moliti da Gospodin dođe i kroz zatvorena vrata i ohrabri nas, iako nam je u ovih zadnjih 40 godina nedostajala hrabrost reći „DA” životu. Mi smo rekli, ali moramo to reći svom snagom. Da nam oprosti nedostatak hrabrosti i da nam snagu, koju je dao apostolima, kad ih je s ovog mjesta poslao.Hvala na strpljivosti. Braćo.

Preveo: don Petar Palić


17

Abstract Since being a parent today is considered a right and not a gift, in vitro fertilization, which the Church prohibits, is frequently resorted to in cases of infertility. The Church position on IVF is derived from its interpretation of the marital act and the natural dignity of the new human being. The Church position is not based upon antiquated Puritanism or a superficial knowledge of sex but instead upon order in sexual relations and awareness that the act of procreation must respect the human dignity of the child. The attitude of the Church toward reality is simply that it seeks moral order in individual human acts.

Prošlo je 30 godina otkada se pojavilo prvo „dijete iz epruvete”. Louise Jay Brown rođena je 25. srpnja 1978. godine. Od tada tehnologija nije mnogo napredovala. U osnovi isti proces koristi se danas kao i tada, miješanje muških i ženskih spolnih stanica u zdjelici i potom stvaranje embrija, ali, uporaba IVF je uvelike nadmašila očekivanja.Danas je uobičajeno da parovi odaberu embrio koji će se implantirati, a odluka se temelji na individualnim karakteristikama, spolu, ili pak potencijalu za bolest koji embrio možda ima. Embriji koji se ne odaberu zamrzavaju se za neku buduću implantaciju ili za pokuse na njima ili ih se uništava. Gotovo je uobičajeno da žena kojoj „biološki sat otkucava” zatraži IVF, ili da lezbijski par odabere IVF kao postupak dobivanja djeteta. Kada embrio ne bi bio ništa drugo doli grozd stanica, a ne kompletna ljudska osoba, tada ne bi bilo negodovanja. Ali ipak, testiranje ovog ili onog embrija da se dozna spol ili određena nasljedna karakteristika ne bi imalo smisla osim ukoliko je embrio ljudska osoba muškog ili ženskog spola i ima određene genetske nasljedne karakteristike. Nakupina stanica nije muškarac ili žena i zasigurno nema nasljedna svojstva; ali ljudska ih bića imaju. Ovo govorim kako bih razjasnio neke apsurde u etičkom analiziranju IVF-a.Također treba razjasniti još neke pojmove. Iako je neplodnost križ koji mnogi parovi nose, važno je razlikovati liječenje neplodnosti pomoću različitih sredstava, ali i rješavanje istoga uz pridržavanje

etičkih načela. Važno je biti svjestan činjenice da imati dijete nije pravo: ono je dar. Kada se procjenjuje moralna sloboda u postupku in vitro fertilizacije, treba biti izrazito jasan.Crkveno stajalište o IVF-u dolazi iz višegodišnjeg tumačenja prirode bračnog čina i prirođenog dostojanstva novog ljudskog bića. Stoga, Crkva ne može mijenjati svoj nauk osim ukoliko se promijeni priroda već navedenog bračnog čina, ili ukoliko novo biće nema urođene vrijednosti. To znači da Crkveno stajalište nije bazirano na staromodnom puritanizmu ili na površnim znanjima o seksu, nego na redu u seksualnim odnosima i na svjesnosti da čin prokreacije mora poštivati dostojanstvo novog ljudskog bića. Pogled Crkve na stvarnost je jednostavan, ona traži moralni red u pojedinim ljudskim činima. Oni koji dovode u pitanje Crkveno učenje moraju priznati da su zašli u duboku šumu stvarnosti i da su promijenili poredak, ako je tog poretka uopće i bilo. Ali takva je tvrdnja u najmanju ruku neustrašiva, a uz to i intelektualna arogancija. Crkva izbjegava takva arogantna stajališta jer tvrdi da je posljednji tumač moralnog zakona sam Stvoritelj. Ovi su komentari dovoljni da se odbaci tvrdnja Arta Caplana, koji je nedavno prokomentirao da „i sama Katolička Crkva, koja nikad nije odobravala odvajanje spolnog čina od prokreacije, ima relativno blagonaklon pogled na pribjegavanje IVF-u u oženjenih parova. (Art Caplan „Nove dileme o IVF-u čine stare strahove staromodnima.” MSNBC, 24.srpnja 2008.) Crkva je čvrsto odbacila i nastavlja odbacivati IVF kao metodu kreiranja novog bića. Caplan je jednostavno neinformiran.Zašto Crkva prigovara IVF-u? Caplan se približio crkvenom stajalištu kad je rekao: „Neki se slažu da je stvaranje djece na ovaj način jednostavno neprirodno i stigmatizirajuće za dijete. Drugi žale za stvaranjem života bez spolnog čina, strahujući da in vitro fertilizacija degradira ljudsko dostojanstvo, budući su ljudi objekt mehaničkog procesa u staklenoj zdjelici.” Niti jedan od ovih navoda ne obuhvaća u potpunosti crkveno stajalište, iako Caplan zapravo ne priznaje da rekapitulira crkveni nauk. Crkva naučava da dostojanstvo novog ljudskog bića zahtijeva donošenje

30 godina in vitro oplodnje: Napredna tehnologija ili nepouzdana načela etike?

Dr.sc. Stephen Napier, etičar NCBC-aThirty Years of In Vitro Fertilization: Advanced Technology or Unreliable Ethical Principles?Thirty Years of In Vitro Fertilization: Advanced Technology or Unreliable Ethical Principles?Thirty Years of In Vitro Fertilization: Advanced Technology or Unreliable Ethical Principles?


18

tog istog bića na svijet kroz čin ljubavi, a ne kroz čin manipulacije. Bračni je čin u samoj svojoj naravi čin samodarivanja i ljubavi. Procesi spregnuti sa IVF-om to nisu. Kod IVF-a se nedovoljno dobri embriji uništavaju. Isto tako i embriji koji nemaju poželjne nasljedne karakteristike. Čak i ako se vodi briga o tome da se implantiraju svi začeti zametci, prokreativni proces i dalje nije čin ljubavi između dvoje supružnika. Dostojanstvo djeteta i dostojanstvo čina koji omogućuju rađanje djece kroz IVF, nisu u skladu jedno s drugim. Ideja je crkvenog nauka prilično jednostavna. Postoji red u stvaranju novih života i taj red zahtijeva čin dobrote i supružničke ljubavi. Oni koji misle da Crkva prigovara IVF-u zato što je „neprirodna”, nisu shvatili bit. Kao da Crkva govori da je spolni čin jedino pravo sredstvo prokreacije. Nije bilo koji spolni čin valjano sredstvo prokreacije, npr. preljub ili spolni čin kod nevjenčanih parova to zasigurno nisu. Pravilan i vrijedan čin je čin ljubavi realiziran između dvoje supružnika.Trideseta se godišnjica IVF-a treba promatrati u svjetlu jedne druge važne godišnjice - četrdesete godišnjice Humanae Vitae. Crkveni je nauk o IVF-u jednostavna ekstenzija nauka o integritetu bračnog čina i načina na koji očuvanje integriteta djeluje u činu ljubavi. Zapravo, ova se dva nauka mogu izvoditi jedan iz drugoga. Kako je rekao moj kolega Alfred Cioffi, kontracepcija je pokušaj zajedništva bez prokreacije, a IVF je pokušaj prokreacije bez zajedništva. Kako Crkva zabranjuje takvu razdvojenost, nauk se ne bi trebao gledati kao puka restrikcija, već prije kao poziv da se osjeti punina sakramentalnog čina. Crkveno stajalište nije samo konzistentno već i ispunjavajuće.

Izvornik: ncbcenter.org Prevela: Agata Ladić, dr.med.


Zlatni oblaci

Zlatni oblaci plove plavetnilom obzorja

Dok dan umire.

Ljepotom zaogrću zemlju

Dušu njenu

Tešku,

Tužnu i smrznutu.

Oblaka zlatni veo prekriva

Drveće bez halje

Duša putuje pozlaćenim plavetnilom

Začarana tajnom

Nebo ju samo zna, ali ne otkriva.

Dr. Tereza Salajpal

Veliki petak –

gledajući Kristov grob

jel’ jasna nada

Dr. Tomislav Maretić

19


Abstract The encyclical Humanae Vitae by Pope Paul VI was published forty years ago, encountering significant opposition from many areas, such as the sensational Königstein Declaration by the German bishops and the Maria Trost Declaration by the Austrian bishops. These publications left the choice of birth control methods entirely to the consciences of the married couple, which resulted in many people distancing themselves from the fundamental concept of the encyclical and favoring artificial contraception. The consequences of what happened next can be seen today and are examined below. First of all, we set out the threats to life before birth. The second part deals with the threats to life after birth, in particular to the woman as a result of contraception. The third chapter explores the causes and effects of the rejection of fertility as part of the contraceptive mentality in the broad social context.

Enciklika Humanae Vitae Pape Pavla VI. objavljena je prije četrdeset godina, sučeljavajući se sa značajnim protivljenjem iz mnogih regija, poput senzacionalne Izjave iz Königsteina njemačkih biskupa i Izjave iz Maria Trost biskupa Austrije. Ove su publikacije prepustile izbor metode kontrole rađanja savjesti bračnog para, što je rezultiralo time da su se mnogi udaljili od temeljnog koncepta enciklike te se priklonili umjetnim načinima kontracepcije. Posljedice su vidljive danas te navedene u daljnjem tekstu. Prvo navodimo opasnosti za život prije rođenja. U drugom su dijelu obrađene opasnosti nakon rođenja, osobito za ženu kao rezultat kontracepcije. Treći dio istražuje u općem socijalnom kontekstu, uzroke i učinke odbijanja plodnosti kao dijela kontracepcijskog mentaliteta.

Prijetnje nerođenoj djeci kao rezultat kontrole rađanja

Najočitiji primjer ovoga je smrtna kazna izrečena nerođenom djetetu različitim oblicima pobačaja, i kirurškim i kemijskim. No, u najranijim fazama razvoja, embrio je izložen i drugim različitim opasnostima koje se rijetko spominju ili namjerno ignoriraju. Pored pobačaja, namjera nam je istaknuti te opasnosti kako bi povećali svijest o njima, jer imaju i kvalitativnu i

kvantitativnu važnost u društvu.Najčešće rabljene metode kontracepcije obično sprječavaju implantaciju embrija. Prvo, hormonska kontracepcija, sa svoja četiri aktivna mehanizma (ovulacija, cervikalna sluz, endometrij i jajovod), klasični je primjer sprječavanja implantacije. Od ta četiri mehanizma, dva doista sprječavaju implantaciju (endometrij i jajovod). Općenito govoreći, hormonski unutarmaterični ulošci (IUD) također pripadaju kategoriji hormonske kontracepcije. Gestagenski 'depo' preparati, također, imaju evidentirani anti-implantacijski učinak.Intercepcija, kao što je postkoitalna kontracepcija (=hitna kontracepcija = pilula 'za dan poslije') također ima anti-implantacijski učinak, iako može imati i anti-ovulacijski učinak ako se uzme prije ovulacije. Treba naglasiti kako je pilula 'za jutro poslije' trenutno dostupna u većini zemalja bez recepta. Ne smijemo zaboraviti i aktualna istraživanja na kontracepcijskim cjepivima u obliku anti-hCG i anti-embrionalnog cijepljenja.Konačno, treba uzeti u obzir i opasnosti potpomognute oplodnje (IVF i ICSI) koja troši veliki broj embrija. Ove metode za liječenje sterilnosti 'proizvode' novi život, ali po cijenu nebrojenih embrija koje se zbog toga mora žrtvovati, bez računanja gubitaka koji se mogu pripisati selektivnoj preimplantacijskoj dijagnostici. Tu su i daljnje opasnosti svojstvene za ovu metodu, između ostaloga za djecu rođenu iz višeplodnih trudnoća, koje su mnogo češće te su rezultat, s jedne strane, selektivnog feticida i, s druge, prijevremenih poroda uz vezanu potencijalnu štetu za novorođenče. Višak embrija se prepušta za istraživanje na i s embrijima, prvenstveno za istraživanje embrionalnih matičnih stanica ili čak kloniranja.Čak i određeni medicinski postupci koji nemaju kontracepcijsku namjenu, poput ablacije endometrija (laserske ili termoablacije) predstavljaju prijetnju malim embrijima. Mnogo hvaljeni moderni stil života također ima svoje vlastite žrtve, iako su one često skrivene. Promiskuitet promiče prijenos spolno prenosivih bolesti koje uzrokuju endometritis, poput klamidije, te na kraju mogu imati anti-implantacijski učinak. Malo je poznato

Četrdeset godina Humanae Vitae iz medicinske perspektive

Rudolf Ehmann, dr.med. (dokument FIAMC-a)Forty Years of Humanae Vitae from the Medical Perspective

20

o anti-estrogenim učincima nikotina, koji također ima anti-implantacijski učinak na embrio. Droge poput LSD-a i kokaina, također, imaju anti-implantacijski učinak. Opseg anti-implantacijskog učinka oralnih kontraceptiva može se prikazati indeksom uništenja embrija (EDI) koji je razvio Bayle. Taj izračun donosi neke zastrašujuće brojke o uništenju embrija, s barem 10 milijuna takvih ranih pobačaja godišnje u svijetu koji se na taj način realiziraju. Ako usporedimo globalnu brojku od nekih 54 milijuna registriranih smrti (nesreće, bolesti i sl.) s 42 milijuna pobačaja plus te rane pobačaje, cjelokupna druga brojka gotovo nadmašuje broj „prirodnih” smrti već rođenih ljudi.Ako sada uzmemo u obzir da većinu pobačaja i ranih pobačaja rade liječnici, zasigurno moramo postaviti pitanje: što je postao terapeutski zadatak medicine?Jedno pitanje zaslužuje posebnu pozornost: semantičko pitanje ranog pobačaja. Do 1965.godine se smatralo da trudnoća počinje u momentu začeća, kada je Američko udruženje ginekologa i porodničara (ACOG) premjestilo polazišnu točku na moment implantacije embrija. Od tada se sve intervencije koje se izvode prije implantacije više ne smatraju prekidom trudnoće, te su kao rezultat tog vremenskog razdoblja potpuno nezaštićeni. To je imalo učinak ne samo na kontracepciju, nego također (i prvenstveno) na istraživanja na i s embrijima, osobito embrionalnim matičnim stanicama.

Prijetnje za već rođene ljude, osobito žene, kao rezultat kontrole rađanja

Rasprave o nuspojavama kontracepcijske pilule izazivaju mnogo kontroverzi i različitih mišljenja. Različiti aspekti su nabrojeni i raspravljeni ovdje u detaljnoj analizi. Počevši od nuspojava hormonske kontracepcije, primjerima su opisani potencijalni učinci hormona – koji se gotovo uvijek uzimaju bez liječničkog savjeta. Kao osnovno, kontracepcijska pilula se mora opisati kao derivat kortizona. To nužno izaziva neke nuspojave, poput sklonosti infekcijama. Najznačajnija je u tom pogledu klamidija, najraširenija spolno prenosiva bolest, koje je sve više zahvaljujući kontracepcijskim hormonima. Sterilnost je često posljedica upale jajovoda. Drugi veliki čimbenik jesu kancerogeni učinci pilule, koji su 2005.godine doveli do toga da je SZO izjavila kako pilula može uzrokovati rak vrata maternice, dojke i jetre. Ključni čimbenik u razvoju raka vrata maternice jest infekcija HPV-om, koja je sve brojnija

zbog kontracepcijskih hormona. Iako kontracepcijska pilula pomaže u zaštiti protiv raka maternice i jajnika, procjena tih karcinoma ispada jasno protiv hormonskih kontraceptiva. Treća skupina nuspojava tiče se rizika od tromboze i kardiovaskularnih bolesti, koje pilule uvelike pogoršavaju.Uza sve navedeno, pilula također uzrokuje metaboličke promjene, psihičke poremećaje i poremećaje u spolnom ponašanju. Treba, također, uzeti u obzir i mogućnost malformacija kod djece tijekom ili nakon uporabe pilule.Drugo bitno pitanje koje sve više postaje aktualnijim jest nazočnost hormona u vodi za piće, uglavnom zbog pilule. Moramo uzeti u obzir činjenicu da je tijekom proteklih 50 godina razina spermatozoida u muškaraca opala za 50%. Na kraju, moramo razmotriti i mnoge dobro poznate korisne učinke pilule kako bismo načinili pravičnu procjenu nuspojava i koristi.

Odbijanje plodnosti. Uzroci i učinci kontracepcijskog mentaliteta

Odbijanje plodnosti točno znači odjeljivanje seksualnosti i prokreacije. No, nije li to odbijanje zapravo odbijanje i Stvoritelja?Potrebno je proučavati utjecaj na majke, djecu, obitelji i društvo i pronaći uzroke tog odbijanja. Prema tome, potrebno je pomnije ispitati modernu medicinu o reprodukciji te do u detalje ispitati koncepte poput reproduktivnog zdravlja i reproduktivnih prava.Nadalje, potrebno je raspraviti o kontracepciji i seksualnosti, osobito „seksualizacije” društva, uključujući spolni odgoj u školama.Kakve to sve veze ima s kontracepcijom? Je li to uistinu kontracepcija ili je to samo rani pobačaj? Rezultati istraživanja napravljeni na ovom području su iznenađujući te ih treba ispitati i raspraviti o njima. Koju ulogu igraju definicije i različite interpretacije?Kasnije ćemo se osvrnuti na posljedice ovog odbijanja plodnosti koje imaju ozbiljan utjecaj na naše društvo, i na kraju uzrokuju odjeljivanje reprodukcije od seksualnosti, kao što je slučaj kod in vitro oplodnje.Posljedice uključuju nuspojave kontraceptiva koje primarno zahvaćaju žene. Kao rezultat promiskuiteta, poglavito dolazi do spolno prenosivih bolesti, osobito klamidije, koje rezultiraju sterilnosti i umjetnom oplodnjom. Nabrojeni su opći učinci na društvo, uključujući moralnu degradaciju i smanjenje populacije.


21

Broj izvršenih pobačaja raste unatoč kontracepciji, čineći ga „rezervom” ako kontracepcija podbaci.Iznesene su i posljedice in vitro oplodnje.Konačna posljedica kontracepcijskog mentaliteta, koji promiče pobačaj, nužno je eutanazija.Lekcija naučena iz ove dileme može jednostavno biti pokušaj izmjene našeg trenutnog razumijevanja seksualnosti natrag na prirodnu plodnost i spolnost danu od Boga. Najbolja metoda kontrole rađanja jest prirodna kontrola rađanja. Tako se zatvara krug Humanae Vitae. Iz ovih bismo dilema trebali izvući jednostavnu pouku da trebamo pokušati promijeniti shvaćanje seksualnosti i vratiti se prirodnoj seksualnosti i plodnosti danoj od Boga. Najbolji je način kontrole rađanja prirodan način. Ovo zatvara krug Humanae Vitae, čija se istina najbolje potvrđuje u svjetlu razvoja kontracepcijskog mentaliteta, zbunjujući njezine kritičare.

Napomena: Cjelokupni izvorni tekst na 100 stranica napisan je na njemačkom jeziku, a možete ga pročitati na www.fiamc.org.

Prevela: Maja Strineka, dr.med.


Neni

U dalekom svijetu,Marijinom i svetom,Čuo sam tužan glasDa si nemoćno pala.

U toj zemlji velikojMariji Te preporučih.Ona glas sa ove zemlje jasno čuje,Ona sa tim svijetom druguje.

Čekala si dugo,A radost ti ogromna bi,Jer dođoh sa svećenikom;Susret sa Isusom Tvoja su radost i sni.

Prošli su bolnički daniI susreti rijetki, željni.U kući u kojoj živišSvećeniku pristupa nema,Čekaš me očima žednim,Bez glasa – nijema. Čekaš me da Te vodimU našu crkvu staru;Da čujem bolni jecaj kad kročiš oltaru.

Osjećam bol i nijemi me prijekor ledi.Sveta si.Zašto se baš o Tebi ogriješihPo tisuću puta.A imam snage reći:- Moli se za me, teto sveta.

Dr. Vlatko Perčin

22

Abstact Had it not been for „Humanae Vitae,” much of the natural reproductive medicine practiced today might not exist, says the co-founder of Natural Procreative Technology (NaPro).Dr. Thomas Hilgers is the co-founder of the Pope Paul VI Institute, located in Omaha, Nebraska. He is also the co-developer of the Creighton Model FertilityCare System and author of „The Medical and Surgical Applications of NaProTechnology."In honor of the 40th anniversary of the publication of the encyclical „Humanae Vitae,” July 25, 1968, the American Academy of FertilityCare Professionals held their annual meeting in Rome last month.In this interview with ZENIT, Hilgers speaks about the beginnings of the Pope Paul VI Institute and the effect „Humanae Vitae” has had on his professional career.

Da nije bilo Humanae Vitae, velik dio prirodne reproduktivne medicine koja se danas prakticira ne bi postojao, kaže suosnivač NaPro-tehnologije (Natural Procreative Technologies, NaPro). Dr. Thomas Hilgers je suutemeljitelj Instituta papa Pavao VI., smještenog u Omahi, Nebraska (SAD). On je, također, jedan od suprogramera Creighton Model FertilityCare sustava i autor knjige „Medicinske i kirurške primjene NaPro-tehnologije.” U čast 40. obljetnice objavljivanja enciklike Humane Vitae (25. srpnja 1968.), Američka akademija stručnjaka za plodnost, održala je prošli mjesec svoj godišnji susret u Rimu. U ovom intervjuu, Hilgers govori o početcima Instituta papa Pavao VI. i učinku koji je Humanae Vitae imala na njegovu profesionalnu karijeru.

P: Gdje je nastala ideja Instituta Papa Pavao VI.? Koja je bila Vaša inspiracija?Hilgers: Bio sam student medicinskog fakulteta kada se pojavila rasprava o kontroli rađanja u Katoličkoj crkvi. Papa Ivan XXIII. imenovao je komisiju za kontrolu rađanja koja se sastajala i slušala stručnjake iz medicine, filozofije, teologije i sociologije, i oni su trebali donijeti crkveni stav o kontracepciji.Budući da su iz te komisije vijesti curile, meni se činilo

da će oni vjerojatno preporučiti promjenu crkvenog stava – no ja sam dobivao samo jednu stranu priče.

Kada je Humanae Vitae izašla u srpnju godine 1968. mislio sam da je dobro da ju pročitam. Tako sam otišao do kapelana Kluba Newman na Sveučilištu Minnesota te ga pitao gdje mogu naći primjerak Humanae Vitae. Njegov komentar je bio: „Zašto želite čitati takvo smeće?” To me je naljutilo. Njegova uloga nije bila davanje uredničkog komentara. On je bio svećenik, katolički svećenik. On je morao barem dijeliti ono što Crkva govori i ne bojati se toliko.Par mjeseci kasnije Kolumbovi vitezovi su u nedjeljnom prilogu stavili reklamu. Za 25 centi sam mogao naručiti primjerak enciklike. To sam učinio i kad sam ju pročitao postao sam trenutni obraćenik. Na kraju Humanae Vitae, papa Pavao VI. je pozvao ljude znanosti, liječnike i zdravstvene djelatnike da nešto učine, da se uključe. Mislio sam da se to izravno odnosi i na mene, pa sam to učinio.Na medicinskom fakultetu sam radio dosta istraživanja. Radio sam s nekim ljudima sa Sveučilišta Minnesota, učio od njih, te sam otkrio da volim istraživati. Tako sam započeo svoj prvi istraživački projekt u prosincu

Četrdeset godina Humanae Vitae. Intervju s dr. Thomasom Hilgersom

Robert ConklingForty Years of Humanae Vitae Interview with Dr. Thomas Hilgers


Dr. Thomas Hilgers.

23

godine 1968. o sustavu prirodnog planiranja obitelji. S time se nije otišlo predaleko, ali je to bio barem moj početak. Nakon par godina rada dodatne edukacije iz porodništva i ginekologije, a 1972. susreo sam dr. Johna Billingsa. Čuo sam predavanje o Billingsovoj metodi što me je zapravo vratilo na stazu kojom sam uistinu želio ići. Billingsova je metoda bila novost te je imala različiti koncept iza sebe pa sam mislio da je vrijedna proučavanja.Previše je bila napadana kao i sve na ovom području, pa sam mislio da bi joj se trebao posvetiti netko neovisan. Počeli smo 1976. kada sam bio na Medicinskom fakultetu Sveučilišta St. Louis. Za godinu i pol otkrili smo taj jezik, zajednički jezik kojim se žene mogu koristiti kada bilježe svoja zapažanja, kojim će liječnici znati što su zamijetile, a učitelji znati na što bi se to moglo odnositi. Svatko je koristio isti jezik. To je bilo sjajno. Tako je sve počelo. Tako je naš posao započeo istraživanjem prirodne metode planiranja obitelji. Pokazalo se da je bilo prirodno da Billingsovu metodu, koja je standardizacijom postala Creightonov model ovulacijske metode, ginekolog preporuči svojim pacijenticama koje su imale druge probleme poput neplodnosti, spontanih pobačaja, poremećenog krvarenja ili nekog drugog ginekološkog stanja. Ako su bile reproduktivne dobi, tražio sam od žena da crtaju svoje cikluse.

P: Jeste li vidjeli korist crtanja već na početku?Hilgers: U jednom smislu da. U jednom od Billingsovih atlasa objavljenom 1974. ili 1976. bio je grafikon jedne pacijentice koja je bila neplodna, i oni su pokazali da to nije grafikon žena normalne plodnosti. Te žene su ucrtavale suhe cikluse. Mislio sam kako nemam razloga ne vjerovati da ono što je Billings objavio nije istinito. Ja sam vjerovao.Jedna od smiješnih zgoda, kada smo imali prvo uvodno predavanje 1976., bile su dvije osobe s problemima neplodnosti koje su se pojavile. Na kraju predavanja razgovarao sam s njima te ih pokušao pridobiti da se prijave. Ali, one nisu željele. Mislile su da im nemamo što ponuditi. Pa ipak, nastavili smo privlačiti osobe s problemima neplodnosti, tako da smo rano započeli sa sustavom te ga počeli primjenjivati i u drugim ginekoloških poremećajima. U sljedećih 15 godina nismo samo proučavali sustav s točke prirodnog planiranja, gdje smo išli do u detalje, nego smo ga počeli primjenjivati i učiti od naših pacijentica s ginekološkim i reproduktivnim problemima. Godine 1991. objavio sam knjižicu „Medicinska

primjena prirodnog planiranja obitelji: vodič liječnicima u naprotehnologiji”. Bilo je to prvi put da je ta riječ uvedena. Ta knjiga je imala nevjerojatan utjecaj na ljude, a ja sam se uvijek čudio zašto. Nisam mislio da je ta knjiga toliko značajna. Ja sam se divio jer su sada liječnici dolazili u naš program. To me je stvarno čudilo jer sam dugi niz godina radio bez ičije podrške. Naše razumijevanje ovoga nastavlja rasti i razvijati se. Puno toga još ne shvaćamo. Tako smo 2004. objavili medicinski priručnik kojega sada pokušavamo implementirati i nastaviti s daljnjim istraživanjima.

P: Kada ste započinjali svoj rad ranih 70-ih, jeste li mogli predvidjeti da ćete 30 godina poslije doći do ovakvog napretka?Hilgers: Ne. Često sam govorio da se je taj napredak dogodio navlastito zbog toga što nikad nisam zatvarao vrata. Ljudi su me pitali koji su moji ciljevi i planovi. Odgovarao sam: „Nemam ciljeva ni planova.” Razlog tome je što nisam znao gdje će nas taj rad odvesti.Tako sam tijekom vremena shvatio da se počinjemo susretati s predmetima koje nikad ne bismo vidjeli da smo zatvorili vrata 1978. i rekli da je to sve što trebamo znati.Držali smo vrata otvorenima pa nam je sve više predmeta dolazilo, bilo da se radilo o ženi s neplodnošću, ponavljanim spontanim pobačajem ili povratnim ovarijskim cistama, i bez obzira kakva je situacija bila, nastavili smo učiti i u velikoj mjeri držali da vrata moraju biti otvorena i dalje. Onda smo počeli shvaćati da su s naprotehnologijom vrata bila široko otvorena te smo imali nešto što je uistinu bilo vrijedno nasljedovanja.Ali odgovarajući na Vaše pitanje potpuno izravno, mi nismo imali apsolutno nikakvu ideju za kojom bismo išli, niti siguran cilj. To je bilo ono što smo počinjali uviđati kada smo radili naša istraživanja.

P: Znači, vi ste bili otvoreni prema problemima? Hilgers: Mi nismo imali plan u smislu kada završimo plan mi ćemo ga ostvariti. Siguran sam da me u to vrijeme netko zapitao: „Želim znati funkcionira li ova metoda kao sustav planiranja obitelji, kao metoda izbjegavanja trudnoće”, vjerojatno bih rekao da je učinkovita i to bi bilo to u to vrijeme.Ali, to po sebi nije bila završna točka jer su mi kao ginekologu, vaginalni iscjedak ili vaginalno krvarenje kao signali temeljnog problema, imali puno smisla. Premda, kao ginekolog jedva da sam nešto znao o tim stvarima pa čak i danas, ja sam zgrožen kako malo ginekolozi znaju o tim pojavama. To je bilo nevjerojatno putovanje u tom pogledu,


24

jer jednostavno ne očekujete da će se takve stvari dogoditi.

P: Što ste htjeli da se dogodi unutar institucionalne Crkve?Hilgers: Vjerojatno su dvije strane tog pitanja. Na našoj konferenciji sam govorio o tome koju je ulogu igrala Humanae Vitae i Katolička crkva u razvoju naprotehnologije. Potpuno mi je jasno da ništa od toga ne bi bilo ovdje da nije bilo rada za Crkvu!Mogu se osobno vratiti unatrag kada me pitate koja je bila moja motivacija. Moja motivacija je bila Humanae Vitae. Ona je jasna i jednostavna, mogu se sjetiti dana kad sam ju pročitao. Dana kad sam shvatio da nešto na tom području treba učiniti. Ali naravno, nisam imao pojma kako će se to sve razviti.U isto je vrijeme Crkva je imala potpuno jasnu ulogu, jer da Crkva nije obavila svoj dio, ovo se ne bi nikad ostvarilo. Potpuno sam uvjeren u to. I onda se pitate da nismo imali tu pronicavost, taj naputak Crkve, što bi se dogodilo? Da Crkva nije govorila, ne bi danas bilo nade u reproduktivnoj medicini ili pro-life područjima.S druge je strane Humanae Vitae donijela i mnoštvo neslaganja i proturječja i mislim da Crkva nije dobro odgovorila na njih. Mišljenja sam da su crkveni lideri bili plašljivi i zastrašeni onima koji se nisu slagali. Ti lideri, biskupi i viši od njih, čak i svećenici i redovnici nisu uzeli dovoljno vremena da to prouče, da prouče događaje koji su se pojavljivali, da prouče razvoj koji se dogodio kroz proteklo razdoblje, tako da bismo mogli izaći s vlastitim osjećajem samopouzdanja prema postignutom razvoju. Mi trebamo Crkvu kao organizaciju koja je kadra povući taj potez. Jasno mi je, također, da Crkva treba i dalje biti uključena, ali ovaj put na mnogo praktičniji način da uvidi da su ljudi stimulirani raditi ovaj posao te osigurati veća sredstva. Bilo je vrlo teško raditi ovo bez ikakvih sredstava izvana. U tom smislu Crkva i dalje ima veliku ulogu i, naravno, Crkva mora nastaviti s predvođenjem u filozofskim i teološkim područjima, dakle, kako pristupiti in vitro oplodnji, kloniranju, istraživanju embrionalnih matičnih stanica. Sve je to posljedica kontracepcije i očito da trebamo još ljudi koji će raditi na ovim problemima.

P: Što predviđate da će se dogoditi u sljedećih 40 godina i koji ulogu može igrati Duh Sveti u budućnosti Modela Creighton FertilityCare i NaPro-tehnologije?Hilgers: To je zanimljivo pitanje. Često sam se pitao i nadao da sam bio malena ptica u sobi gdje je Papa Pavao VI. raspoznavao Duha Svetoga. Na našoj konferenciji u Rimu sudjelovao je kardinal

Giovanni Battista Re, koji je imao najvažnije predavanje. Kardinal Re je šest godina radio u vatikanskom Državnom tajništvu tijekom pontifikata Pavla VI. Jednu stvar koju je kardinal Re citirao nije iz Humanae Vitae, nego iz govora Pavla VI. kojeg je izrekao par dana ili tjedan nakon objavljivanja enciklike. Kardinal je rekao

kako je Papa potvrdio „da se oslonio na Duha Svetoga, kako bi mogao biti glas za istinu”. Kada razmislite o tome, shvatit ćete da je to uistinu izvanredno. Na neki način to je moralo biti tako, jer je on u to vrijeme bio gotovo sam. Pretpostavljam da je u Vatikanu bilo nekoliko podupiratelja, ali on je imao sve protiv sebe. A to je savršeno mjesto da Duh Sveti djeluje.Što se tiče budućnosti vezane uz model, ne znam točno što će se događati. Mislim da će sami sustav Modela Creighton i NaPro-tehnologija definitivno igrati određenu ulogu u budućnosti i mi kontinuirano moramo raditi na tome da FertilityCare službe budu sve više dostupne i da ih sve više ljudi postane svjesno. Uzmite samo Sjedinjene Države. Vjerojatno 99% žena nikad nije čulo za nešto od ovoga. Veliki je nedostatak nedovoljna dostupnosti ljudima. Jedna od naših aktivnosti u narednih 10 godina na Institutu Pape Pavla VI. bit će pronaći načine da dopremo do većih skupina žena i muškaraca.U samom SAD-u mi imamo oko 200 FertilityCare centara. Da bih vam predočio što još treba učiniti, reći ću vam da bismo ih trebali 3000-4000. Trebat će vremena da to ostvarimo, no dosta je toga učinjeno. Na mnoštvo načina, težak posao je napravljen. Čak je razvoj Američke akademije stručnjaka za plodnost dio cjelokupnog razvoj sustava Modela Creighton.

Dr. Thomas Hilgers u audijenciji kod pape Ivana-Pavla II.


25

Ona je utemeljena 1981. zato što nije bilo organizacije pripremljene za profesionalne zahtjeve ovih novih nastavnika Modela Creighton, a sada se pridružuju i liječnici.Napravljen je početni posao koji je sada potrebno nastaviti hraniti kako bi rastao u razvio se. Očekujemo poboljšanja. Jedna od stvari koje uistinu želim vidjeti jest lijek za neplodnost. NaPro-tehnologija pruža neku nadu. Vodeći stručnjaci iz ginekologije i porodništva s in vitro oplodnjom došli su do razine koja nema budućnosti. Njima nije pretjerano važno koji je problem s plodnošću para, tako da nisu zainteresirani za temeljne uzroke. Mi jesmo. Mislim da ako možemo napraviti nekoliko velikih koraka prema naprijed, tako da uistinu prestignemo in vitro programe, možemo ih ostaviti bez posla. Volio bih vidjeti da se to dogodilo. Učinjene su strašne stvari za žene, liječnike i samu struku.Što se tiče biznisa kontrole rađanja, mislim da njih ne možemo ostaviti bez posla. Sve što možemo jest nadati se da ćemo se moći nadmetati s njima. I mi imamo uistinu dobre stvari koje treba razraditi. No, to je kao prazan zid. Industrija kontrole rađanja nije uvjerljiva. Na pojedinačnoj, osobnoj bazi vi možete uvjeravati ljude. „Margarete Sanger” ovoga svijeta imaju filozofiju za 180 stupnjeva različitu od onoga što mi radimo i o čemu Crkva govori. Papa Ivan Pavao II. je rekao prilično jednostavnim riječima da su prirodne metode i kontraceptivi dva nepomirljiva pogleda na ljudsku osobu. U konačnici, tu se vodi rasprava. I to je zapravo polje u kojem se nalazi rasprava o pitanju pobačaja. Vrhovni sud odlučuje da dijete u utrobi nije osoba, što se prakticiralo prije 150 godina na crncima. Znamo da to nije dobro. Mi se nadamo nadmetati na toj razini, jer je pobačaj još jedna stvar koju treba eliminirati.

P: Kako eliminirati kontracepciju?Hilgers: Ni u kojem slučaju ne podržavam kontracepciju, ali kontracepcija je žilav protivnik i ja bih puno prije poboljšavao naše programe i bio konkurentan, jer mislim da možete promijeniti cjelokupni način razmišljanja naroda ako dobijete znatan broj onih koji na isti način razmišljaju o tim pitanjima.To je poput cijepljenja. Ne morate imunizirati 100% ljudi da bi eliminirali bolest. Ako 30% ili 40% ili 50% Amerikanaca ili svijeta rabi prirodnu metodu, vidjet ćete mnogo promjena u pristupu kako donosimo odluke danas.

P: Predviđate li da bi jednoga dana Pavao VI. mogao

biti kanoniziran? Hilgers: Mislim da je on već svetac. Mislim da ga apsolutno treba beatificirati i kanonizirati. U vrijeme izbora, Pavao VI. je legitimno smatran liberalom. Bio je milanski nadbiskup te je snažno radio za siromaštvom pogođene ljude na tom području. Tako je stekao reputaciju liberala jer je radio za siromašne. Naravno, mi znamo da to nije nužno istinito. Kada je donosio odluku o Humanae Vitae predao ju je Duhu Svetome. To je uistinu znakovito. Taj jedan trenutak kada je donio odluku napisati Humanae Vitae, taj jedan trenutak je sve što trebamo od njega da bude svetac. Samo to čudo je dostatno da ga se kanonizira. On je bio sveta osoba te je donio vjerojatno jednu od najtežih odluka, ako ne najtežu, u 20. stoljeću. A ona je bila ispravna. Nadam se da će biti kanoniziran.

Izvornik: zenit.orgPreveo: Ivan Ćelić, dr.med.


popivši na trgu kuhano vino – bijeli dah Dr. Tomislav Maretić

crkvena zvonau predvečerje smirajadana oglase Dr. Duško Matas

staklene grane breze… oko mjeseca sjajni krugovi


26

Abstract In Croatia, the nonprofit FertilityCare Zagreb provides education to married couples regarding fertility, using the Creighton model FertilityCare™ System and NaProTechnology® (Natural Procreative Technology). The FertilityCare™ System is a standardized modification of the Billings Ovulation Method. The development of the FertilityCare™ System and NaProTechnology, in complete compliance with the magisterium of the Catholic Church, was directly influenced by Pope Paul VI. In 1985, the Pope Paul VI Institute for the Study of Human Reproduction was founded in Omaha, Nebraska, which today encompasses the National Center for Women's Health (a patient care division), the FertilityCare™ Center of Omaha (teaches women and couples how to use the CREIGHTON MODEL System), the Center for NaProETHICS, and the Pope Paul VI Institute Press.

U Hrvatskoj djeluje neprofitna udruga Centar za skrb o plodnosti Fertility Care Zagreb koja se bavi edukacijom bračnih parova o plodnosti uz pomoć Sustava skrbi o plodnosti metodom Sveučilišta Creighton (Creighton model FertilityCare™ System) i Tehnologije prirodne prokreacije NaPro (NaProTechnology® - Natural Procreative Technology). Sustav skrbi o plodnosti metodom Sveučilišta Creighton (u daljnjem tekstu FertilityCare™ sustav) je standardizirana modifikacija Billingsove ovulacijske metode. Tu je metodu razvio dr. Thomas Hilgers, porodničar i ginekolog, član Papinske akademije za život i Papinskog vijeća za obitelj i rezultat je istraživanja o prirodnom sustavu ljudske prokreacije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Creighton u SAD-u. FertilityCare™ sustav koristi standardizirane metode podučavanja bračnih parova njihovoj plodnosti, a odnosi se na praćenje i bilježenje različitih promjena (“bioloških markera”) tijekom ciklusa žene. Ovakvim načinom je moguće prirodnim putem odgoditi trudnoću i skrbiti o ženskom reproduktivnom zdravlju prepoznajući poremećaje na vrijeme.Na temelju FertilityCare™ sustava razvila se Tehnologija prirodne prokreacije NaPro (u daljnjem tekstu NaPro tehnologija). To je nova reproduktivna znanost kojom

se dijagnosticiraju bolesti i liječi reproduktivno i ginekološko zdravlje u skladu s prirodom pojedinog ciklusa, stvarajući optimalne uvjete u kojima prirodnim putem može doći do začeća. NaPro tehnologija koristi opsežno znanje o ženskom ciklusu da bi odredila vrijeme testiranja hormona u krvi, ultrazvučne i druge pretrage da bi se dijagnosticirao uzrok neplodnosti i drugih poremećaja. Usmjerena je i na liječenje muške neplodnosti. Njezine prednosti su individualan i holistički pristup, preciznija dijagnostika, terapija usklađena s pojedinim ciklusom plodnosti, uviđanje rizika za spontani pobačaj i izvanmaterničnu trudnoću, pravovremeno otkivanje različitih nepravilnosti, bolji ishodi liječenja neplodnosti. Također nije zanemariv značajno manji postotak prijevremeno rođene djece, nedonoščadi, obolijevanja i smrtnosti novorođenih. FertilityCare™ sustav i NaPro tehnologija poštuju ljudski život od samog začeća, te dostojanstvo žene i braka.Ove godine se obilježava 40 godina od objave enciklike pape Pavla VI. Humanae Vitae u kojoj papa Pavao VI. potiče sve odgovorne, osobito znanstvenike, na istraživanje prirodnih načina regulacije plodnosti. On također nagoviješta sve opasnosti i moguće posljedice kontracepcije kojima smo, na žalost, danas svjedoci. Naglašavamo da su FertilityCare™ sustav i NaPro tehnologija nastali izravno na poticaj pape Pavla VI. te da su potpuno u suglasnosti s učenjem katoličke Crkve. Na tom tragu je 1985. godine u Omahi u SAD-u osnovan Istraživački institut Pape Pavla VI. koji danas djeluje kao Nacionalni centar za žensko zdravlje.FertilityCare™ sustav ove godine obilježava 30 godina postojanja u svijetu, te 10 godina postojanja u Europi. Istraživanje o uspješnosti NaPro tehnologije u Europi objavljeno je ove godine u časopisu Američke akademije obiteljske medicine (The Journal of American Board of Family Medicine 2008;21(5):375-84). Istraživanje je provođeno od veljače 1998. do siječnja 2002., uključivalo je ukupno 1239 parova koji su bili u programu liječenja kod dva liječnika obučena za NaPro tehnologiju. Prosječna dob žena je bila 35.8 godina s prosjekom od 5.6 godina nastojanja ostvarivanja trudnoće. U 24 mjeseca liječenja, od njih 100, 52.8% je zatrudnjelo. Istraživanje ukazuje i

Centar za skrb o plodnosti Katarina Grgić, vms.FertilityCare Zagreb


27

na vrlo visoku stopu živorođene djece, te samo 4.6% blizanačkih trudnoća. O uspješnosti FertilityCare™ sustava u izbjegavanju/odgađanju trudnoće provedeno je istraživanje u 5 različitih centara, a uključivalo je 1876 parova. Uspješnost metode je bila 96.8% (istraživanje objavljeno u časopisu Journal of Reproductive Medicine 1998. godine).Jedna osoba iz Hrvatske je 2004. godine počela se educirati za FertilityCare™ stručnjaka, te od 2005. godine radi uglavnom s parovima koji imaju poteškoća u postizanju začeća. Kroz to vrijeme održala je brojna predavanja za žene ili parove koji su bili zainteresirani za sustav, a u program se uključilo ukupno 35 žena i parova. Od toga broja je 12 parova s problemom u postizanju začeća cjelovito uključeno u program, te je do sada postignuto 8 trudnoća. Dodatnih šest parova su privremeno prekinuli s programom. Od 2008. godine još su se dvije osobe počele educirati, a treća se sprema krenuti krajem mjeseca studenog. Sve četiri osobe će djelovati na području grada Zagreba. Edukacija za FertilityCare™ stručnjake i za liječnike je zahtjevna i dugotrajna, te se odvija u dvije faze. Ona započinje svake godine u Galwayu (Irska), a od ove godine je po prvi puta dostupna edukacija i u Poljskoj. Ukupni troškovi prve i druge faze edukacije u Irskoj iznose 4.500 eura, a u Poljskoj 4000 $ (što ne uključuje troškove smještaja, prehrane i putovanja). Udruženje FertilityCare™ Centara Europe (FertilityCare™ Centres of Europe) nam je izašlo u susret, te financijski dobrim dijelom pomoglo da prve dvije osobe završe prvu fazu edukacije u Irskoj. Ostaje nam još za njih uplatiti po 2000 eura za drugu fazu edukacije, te s 4000$ pomoći odlasku treće osobe na edukaciju u Poljsku. Katolička Crkva, kao zagovornica svega što štiti dostojanstvo čovjeka, tako zagovara i prirodne načine regulacije plodnosti i odgovorno roditeljstvo. U Hrvatskoj još uvijek, unatoč naporima nekih entuzijasta, nije zaživio sustavniji pristup u provođenju prirodnih metoda kako bi se ljudima moglo i konkretno pomoći.Ovim dopisom Vas želimo upoznati s postojanjem našeg Centra. Želja nam je da se što većem broju ljudi u Hrvatskoj pomogne prirodnim putem planirati njihovu obitelj, te onima koji imaju problem s postizanjem začeća pomoći pronaći uzrok problema i otkloniti ga kako bi prirodnim putem ostvarili potomstvo. S tim ciljem želimo osnovati fond kojim će se prikupljati sredstva za edukaciju što većeg broja FertilityCare™ stručnjaka i liječnika koji će se izučiti za NaPro tehnologiju.

Ukoliko imate bilo kakvih pitanja molimo obratite se na dolje navedeni kontakt! Također smo voljni osobno vam predstaviti metodu i otvoreni smo svakoj suradnji.

Unaprijed Vam se zahvaljujemo na razumijevanju i velikodušnosti, Končanički put 710000 Zagrebwww.fertilitycare.nettel: 098/77-11-24E- pošta: [email protected]


ponire pogled

u bistro zelenilo

jezerske tajne

Dr. Nada Jačmenica

predvečerje

zvonjenje ispunilo

ulicu sela

Dr. Duško Matas

vjetar i kiša –

vrativši se u kuću

mačka se žali


28

Govor pape Benedikta XVI. prigodom audijencije sudionika 23. Međunarodne konferencije Papinskog vijeća za pastoral zdravstva. Tema kongresa bila je: „Pastoralna skrb u liječenju bolesne djece”.

Vaša Eminencijo,Poštovana braćo u biskupstvu i svećenstvu,Istaknuti profesori,Draga braćo i sestre,

Radostan sam što vas mogu sresti prigodom 23. godišnjeg Međunarodnog kongresa koji je organiziralo Papinsko vijeće za pastoral zdravstva. Srdačno pozdravljam kardinala Javiera Lozano Barragána, predsjednika Dikasterija, te mu zahvaljujem na njegovim ljubaznim riječima koje mi je uputio u vaše ime. Iskazujem svoju zahvalnost tajništvu, suradnicima ovoga Papinskog vijeća, govornicima, akademskim vlastima i osobama, odgovornima u zdravstvenim ustanovama, zdravstvenim djelatnicima i onima koji su pružili svoju suradnju, sudjelujući na različite načine u organizaciji Kongresa čija je tema ove godine: „Pastoralna skrb u liječenju bolesne djece”. Siguran sam da će ovi dani promišljanja i rasprave o tako važnoj temi doprinijeti senzibilizaciji javnog mnijenja o dužnosti da se djeci da sva pozornost koja im je potrebna za njihov skladni tjelesni i duhovni razvoj. Ako se to primijeni na svu djecu, onda je pažnja još važnija bolesnoj djeci i onoj djeci koja trebaju posebni medicinski tretman.Zahvaljujući doprinosu svjetski priznatih stručnjaka i ljudi koji su u izravnom doticaju s djecom u poteškoćama, tema vašeg Kongresa koji danas završava, omogućila vam je istaknuti tešku situaciju u brojnim regijama na zemlji u kojima još živi prilično veliki broj djece te predložiti nužne, zapravo žurne intervencije kako bi do njih pomoć dospjela. U posljednjih 50 godina medicina je zasigurno postigla znatan napredak: to je dovelo do bitnog smanjenja smrtnosti djece, iako još treba mnogo toga učiniti u tom pogledu. Dovoljno se prisjetiti, što ste spomenuli, da svake godine umre četiri milijuna novorođenčadi unutar 26 dana od rođenja.U tom je kontekstu liječenje bolesnog djeteta tema

koja ne smije prestati privlačiti pozornost svih onih koji su posvećeni pastoralu zdravstva. Prijeko je potrebna detaljna analiza postojećeg stanja stvari kako bi se poduzelo ili nastavilo odlučno djelovanje sa svrhom prevencije bolesti što je više moguće i, kada su prisutne, u liječenju malenih pacijenata na osnovu najmodernijih otkrića medicinske znanosti kao i promicanjem boljih standarda higijene i zdravstva, osobito u manje sretnim zemljama. Današnji izazov jest obraniti se od početka mnogih bolesti nekad karakterističnih za dječju dob i u cijelosti poticati rast, razvoj i održavanje dobrog zdravlja za svu djecu.Svi su uključeni u ovo opsežno djelovanje: obitelji, liječnici, socijalni i zdravstveni radnici. Medicinsko istraživanje je ponekad suočeno s teškim odlukama kada je pitanje, na primjer, postizanja odgovarajuće ravnoteže između nastavka ili napuštanja terapije kako bi se osigurao prikladan tretman za stvarne potrebe malenih pacijenata bez podlijeganja napasti eksperimentiranja. Nije suvišno podsjetiti da središte svake medicinske intervencije uvijek mora biti dostizanje istinskog dobra djeteta, smatranog u svome dostojanstvu ljudskim bićem s punim pravima. Stoga je uvijek potrebno brinuti o njemu s ljubavlju, pomoći mu da se suoči s trpljenjem i bolešću, čak i prije rođenja, ako njegova situacija to zahtijeva. Uzimajući u obzir emocionalni utjecaj bolesti i liječenja kojem je dijete podvrgnuto, a koje je vrlo često osobito invazivno, važno je osigurati stalnu komunikaciju s njegovom rodbinom. Ako zdravstveni djelatnici, liječnici i medicinske sestre osjećaju teret patnje malenih pacijenata kojima pomažu, lako se može zamisliti koliko ju izrazitije moraju osjećati njihovi roditelji!Medicinski i ljudski aspekti nikad ne smiju biti odijeljeni te je dužnost svake njegovateljske i zdravstvene strukture, osobito ako je motivirana izvornim kršćanskim duhom, pružiti najbolje i od stručnosti i od humanosti. Bolesna osoba, osobito dijete, napose razumije jezik nježnosti i ljubavi, iskazan kroz skrb, strpljivo i velikodušno služenje u kojemu su vjernici nadahnuti željom da iskažu istu posebnu ljubav koju je Isus pridržavao za djecu. „Maxima debetur puero reverentia” (Juvenal, Satira XIV., v. 479): već su stari

Svako ljudsko biće ima vrijednost u sebi Benedikt XVI.Every Human Being Has Intrinsic Value

PUBLIC STATEMENTSIZJAVE ZA JAVNOST

29

narodi priznavali važnost poštivanja djeteta koje je dar i dragocjeno dobro za društvo i čije ljudsko dostojanstvo, koje ono posjeduje u punini čak i kao nerođeni u utrobi svoje majke, mora biti priznato. Svako ljudsko biće ima vrijednost u sebi jer je stvoreno na sliku Božju, u čijim je očima on to dragocjeniji što se čini slabijim u ljudskom pogledu. Stoga, s kojom bi velikom ljubavi trebali, također, s dobrodošlicom dočekati nerođeno dijete koje je već zahvaćeno medicinskom patologijom! „Sinite parvulos venire ad me” (Pustite dječicu neka dolaze k meni), kaže Isus u Evanđelju (usp. Mk 10,14), pokazujući nam stav poštivanja i prihvaćanja s kojim moramo pristupati svakom djetetu, osobito kada je slabo i u poteškoći, patnji i nezaštićenosti. Prije svega mislim na malu siročad ili napuštenu djecu zbog siromaštva i raspada njihove obitelji. Mislim na djecu koja su nevine žrtve AIDS-a ili rata i mnoštva oružanih sukoba koji se vode u različitim dijelovima svijeta. Mislim na djecu koja su umrla zbog siromaštva, gladi i žeđi. Crkva ne zaboravlja svoju najmanju djecu i dok, s jedne strane, pozdravlja inicijative bogatijih nacija glede poboljšanja stanja u njihovom razvoju, s druge strane je itekako svjesna potrebe pozvati ih da posvete veću pozornost prema toj našoj braći i sestrama, i tako zahvaljuje našoj jednodušnoj solidarnosti da budu u stanju gledati na život s nadom i povjerenjem.Draga braćo i sestre, dok priželjkujem da se mnoga stanja nejednakosti koja još postoje poprave što je moguće prije odlučnim intervencijama u ime te male braće i sestara, također izražavam svoje duboko priznanje onima koji su posvetili svoju energiju i materijalne resurse u njihovom služenju. S posebnom zahvalnošću mislim na bolnicu Bambino Gesù i brojne katoličke socijalne i zdravstvene udruge i institucije koje, slijedeći primjer Isusa Krista Dobrog Samaritanca i nadahnuti njegovom ljubavlju, pružaju ljudsku, moralnu i duhovnu potporu i pomoć mnogoj djeci koja trpe, prema kojima Bog gaji posebnu naklonost. Neka Blažena Djevica, Majka svakog ljudskog bića, bdije nad bolesnom djecom i štiti sve one koji daju sve od sebe da ih njeguju s ljudskim obzirom i evanđeoskim duhom. S tim osjećajima, dok iskazujem svoje iskreno priznanje radu na senzibilizaciji postignutoj ovim međunarodnim kongresom, obećavam vam svoje trajno sjećanje u molitvi i na sve vas udjeljujem Apostolski blagoslov.

Izvornik: vatican.vaPrevela: Iva Ćelić, dr.med.

IZJAVE ZA JAVNOSTPUBLIC STATEMENTS

XV. IV. 'LXXXVIII

Na brijegu što se nekoć Crni plat zvao,A sad mu Perovo neko ime dao,Nalazi se glavna crkva grada.

Nije raskošna građevinaNi sprijeda ni straga.Nije bogata ni skulpturom ni slikom,Al' je lijepa jednim drugim likom.

S njom je pisana histrija grada;u njoj je Krštenja,u njoj Ispovijedi,u njoj Pričesti svete,u njoj Krizme i Vjenačanja,u njoj uzdaha i bola,u njoj je prava Isusova škola.

Iz nje ljubav i Božja riječ se čuje,A na nju i sad izvana netko pljuje.

Bila vremena teška,Rušila se zvona, pisla na njoj riječ preteška.

Ali, ona osta čista, tiha.Prima vjernike svoje,Što se u nju ući nikada ne boje.Stara i sva trošna;Raspukla, puna crnih rupa,Već godinama tako ranjena traje.

Voljom Božjom i hirom Zemlje skoro se raspala.Brazde, bore duboke je dopala,Al' je blagost i ljepotu starice majke sačuvala.

Volim crkvu staru,Svaku ranu njenu.Tišinom nijemom ona priča O vremenima burnim,Događanjima čudnim.Volim crkvu staru.Na njoj dan svakiSvoju stranicu piše,Zato i ne zna stariti više.

Dr. Vlatko Perčin

30

Govor pape Benedikta XVI. na audijenciji za sudionike Međunarodnog kongresa „Dar za život. Razmatranja o doniranju organa.” što ga je organizirala Papinska akademija za život. Kongres je održan u Rimu 6.-8. studenoga 2008.

Časna braćo u biskupstvu,Braćo i sestre, Darivanje organa je jedinstveno svjedočanstvo milosrđa. U vremenu poput našega, često obilježenom raznim oblicima egoizma, postaje sve važnije shvatiti kako je nužno ući u logiku zahvalnosti da bi se ispravno shvatio sam život. U stvarnosti postoji odgovornost ljubavi i milosrđa po kojoj se osoba posvećuje darivanju svoga života za druge, ukoliko ta osoba doista želi naći svoje osobno ispunjenje. Kao što nas je Gospodin Isus učio, samo dajući svoj život možemo ga spasiti (usp. Lk 9,24).Pozdravljam sve nazočne, osobito senatora Maurizija Sacconija, talijanskog ministra rada, i zahvaljujem nadbiskupu Rinu Fisichelli, predsjedniku Akademije za život, za riječi koje mi je uputio, oslikavajući duboki značaj ovog susreta i predstavljajući sintezu rada samoga skupa.Zajedno s njim također zahvaljujem predsjedniku Međunarodne federacije katoličkih liječničkih društava, i ravnatelju talijanskog Nacionalnog transplantacijskog centra, podcrtavajući sa zahvalnošću vrijednost suradnje ovih organizacija na području transplantacije organa, o čemu se raspravljalo kroz ove dane vašeg rada i proučavanja.Povijest medicine pokazuje dokaze velikog napretka koji je učinjen u svakodnevnom davanju sve većeg dostojanstva osobama koje pate. Transplantacija organa i tkiva predstavlja veliku pobjedu medicinske znanosti i sigurno je znak nade za one koji boluju od ozbiljnih i životno ugrožavajućih bolesti. Okrenemo li pogled ka cijelom svijetu lako je potvrditi brojne i složene slučajeve u kojima su mnogi ljudi, zahvaljujući tehnikama transplantacije organa, nadvladali izrazito teške bolesti i u njih je bila vraćena radost života. To se nikada ne bi dogodilo da predanost liječnika i sposobnost istraživača nije mogla računati s velikodušnošću i altruizmom onih koji su darovali

organe.Nažalost, problem dostupnosti vitalnih organa nije samo teoretski nego značajan praktični problem; to se može vidjeti u dugim listama čekanja za osobe čija je jedina nada za preživljavanje vezana uz mali broj donacija. Iznad svega je u kontekstu ovoga korisno osvrnuti se na ovaj napredak znanosti, kako rast u broju molbi za transplantaciju ne bi promijenio etičke principe na kojima transplantacija počiva. Kao što sam rekao u mojoj prvoj enciklici, tijelo nikada ne može biti smatrano samo objektom (Deus Caritas Est, br. 5); činiti drugačije nametalo bi logiku tržišta. Tijelo svake osobe, skupa s duhom koji je dan svakome ponaosob, čini nedjeljivu cjelinu u kojoj je otisnut lik samoga Boga. Zanemarivanje ove dimenzije podsjeća na stavove koji nisu u stanju shvatiti ukupnost misterija prisutnog u svakoj osobi. Neophodno je stoga dati prioritet dostojanstvu ljudske osobe i zaštiti individualnog identiteta.Glede tehnike transplantacije organa, to znači da osoba može darovati organ samo ako taj čin ne dovodi osobno zdravlje i identitet u ozbiljnu opasnost, i ako je učinjeno iz ispravnih moralnih i primjerenih razloga. Bilo kakav razlog za kupovanje i prodaju organa, ili usvajanje utilitarističkih i diskriminatornih kriterija, bilo bi u suprotnosti sa značenjem samog dara na taj način da bi ga obezvrijedio, kvalificirajući ga kao moralno nedopustiv čin. Prema zlouporabama u transplantaciji ili trgovanju organima, koje obično zahvaćaju nevine osobe poput djece, znanstvena i medicinska zajednica mora biti ujedinjena u zajedničkom odbijanju. To su neprihvatljive prakse koje treba proglasiti gnjusnima.Isto etičko načelo treba neprestano ponavljati kada se sugerira da se ljudske embrije stvara i uništava za terapeutske svrhe. Sama ideja promatranja embrija kao „terapeutskog materijala'” u proturječju je s kulturalnim, civilnim i etičkim zasadama na kojima počiva dostojanstvo osobe.Često se transplantacija organa događa kao potpuno besplatna gesta u ime člana obitelji koji je proglašen mrtvim. U ovim slučajevima pristanak obaviještene osobe je preduvjet slobode kako bi se transplantacija mogla okarakterizirati kao dar a ne protumačiti kao prisilan ili zlostavljajući čin. U svakom slučaju, korisno

Dar za život. Razmatranja o doniranju organa.Benedikt XVI.A Gift for Life. Considerations on Organ Donation


31

IZJAVE ZA JAVNOSTPUBLIC STATEMENTS

je sjetiti se da se brojni vitalni organi mogu dobiti samo ex cadavere (od preminule osobe), koja ima svoje dostojanstvo i koju treba poštovati. Tijekom proteklih godina znanost je napredovala u utvrđivanju smrti pacijenta. Dobro je stoga da dosegnuti rezultati dobiju konsenzus cijele znanstvene zajednice kako bi se pronašla rješenja koja svima daju sigurnost. U takvoj sredini čak i najmanja mogućnost proizvoljnosti nije dopuštena, i tamo gdje potpuna sigurnost nije dosegnuta, mora se vladati načelom opreza.Zbog ovoga korisno je potaknuti dodatna interdisciplinarna istraživanja i proučavanje na takav način da se javnosti predstavi najtransparentnija istina o antropološkim, socijalnim, etičkim i pravnim implikacija transplantacije. U ovim se slučajevima poštivanje života darivatelja treba prihvatiti kao prvi kriterij, na takav način da se uzimanje organa dogodi samo nakon utvrđivanja stvarne pacijentove smrti (Kompendij Katekizma Katoličke crkve, br. 476).Čin ljubavi koji se izražava darom svojih vitalnih organa je autentično svjedočanstvo milosrđa koje zna gledati dalje od smrti kako bi život uvijek pobijedio. Primatelj bi trebao biti svjestan vrijednosti onoga što prima, dara koji ide dalje od samog terapijskog značenja. Ono što primaju predstavlja svjedočanstvo ljubavi i trebalo bi roditi odgovor koji će biti podjednako velikodušan, te na taj način stvoriti kulturu darivanja i zahvalnosti.Put koji moramo slijediti dok znanost ne otkrije nove i naprednije terapije mora biti put stvaranja i širenja kulture okarakterizirane solidarnošću koja se otvara drugima a da nikoga ne isključuje. Transplantacije koje su u skladu s etikom davanja zahtijevaju predanost svih uključenih strana u ulaganju svakog mogućeg napora za stvaranje i informiranje kako bi se probudila savjest glede problema koji izravno utječe na živote mnogih.Bilo bi zato neophodno nadvladati predrasude i nerazumijevanja, raspršiti sumnje i strahove i zamijeniti ih sigurnostima i jamstvima da bi se u svima stvorila raširenija svijest o velikom daru života.Uz želju da svatko od vas nastavi svoju osobnu predanost s odgovarajućom sposobnošću i profesionalizmom, zazivam Božju pomoć u radnim sastancima ovoga skupa i svima vama od srca udjeljujem svoj blagoslov.

Preveo: Aleksandar Savić, dr.med.

Prvo Adamovo jutro

„Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na

Svoju sliku stvori ga” (Post 1,27)

Netom rođen, od ljudi sâm

Sred rijeke života što oko njeg blista

Nove duše i novoga tijela

Nepotrošena, nedirnuta, čista

O, sve se rađa, pupa i cvjeta

Života ushit je na vrhuncu

Pitome zvijeri, umilni gmazi

Šarena krila pršte na suncu

Na obzorju blaga svjetlost klija

Nazire obrise Nebeskog grada

Tiha ga, zanosna pjesma ovija

Dušu mu mami i napaja

On ruku dignu i osjeti čežnju

Da vrati se nazad do početka puta

U bliskost onu gdje Svjetlost ćuti

U toplu sigurnost Očevog skuta

I žile mu bruje po čitavom tijelu

I poljubac Tvorčev peče na čelu...

Dr. Ružica Martinović-Vlahović

32

Kongres je istaknuo:suvremenost enciklike • Humanae Vitae, koja govori o naravnom zakonu i moralnom življenju spolnosti kao trajnim vrijednostima,proročku dimenziju enciklike, jer su se ostvarila • njena predviđanja o danas sve vidljivijim posljedicama otklona od prirodnog i moralnog življenja spolnosti,cjelovitost i ljepotu ljudske ljubavi i spolnosti • prema Božjem planu u smislu dobrobiti koju čovjek ostvaruje ako prihvaća i živi u skladu s tim planom, bogatstvo nauka Crkve, koji ne samo da ne • proturječi znanosti već daje pozitivan doprinos istraživanjima koje humanističke i znanstvene discipline razvijaju u korist čovjeka i društva,da glavno strujanje današnjeg društva, unatoč • nametanjima alternativnih strujanja, u središte stavlja upravo obitelj utemeljenu na braku između žene i muškarca,potrebu novog feminizma koji potvrđuje savez • žene i života uz sve potpunije očitovanje „ženskog genija” u različitim područjima života, zauzimanju žena za život i svekoliku humanizaciju društva u istinskoj ravnopravnosti spolova,da zanemarivanje duhovne dimenzije spolnosti • dokida istinski smisao i cjelovitost ljudske ljubavi,da su metode prirodnog planiranja obitelji • znanstveno i klinički utemeljene, imaju visoku pouzdanost, te donose brojne zdravstvene, psihološke, duhovne, ekonomske, ekološke i druge dobrobiti za pojedinca, bračni par, obitelj i društvo,da, iako je trenutno na putu prema izumiranju, • još uvijek postoje tragovi nade za demografski oporavak hrvatskog društva uz značajno bolje zauzimanje odgovornih institucija, pojedinaca i skupina,nužnost međusobnog umrežavanja i povezivanja • radi razvoja sustavnog i standardiziranog pristupa promicanja i podučavanja metoda prirodnog planiranja obitelji.

Organizatori kongresa i preko 200 sudionika potaknuti porukom enciklike Humanae Vitae od različitih institucija očekuju da istinski surađuju u ostvarivanju projekata usmjerenih na odgoj za vrjednote, promociju braka, obitelji i zaštitu života te

TRAŽE

od odgojno-obrazovnih institucija da osiguraju • provođenje programa cjelovitog odgoja mladih za velikodušno i razborito življenje spolnosti poštujući roditeljsko prioritetno pravo da odlučuju o odgoju svoje djece,od Crkvenih struktura da u skladu s postojećim • dokumentima i odlukama prirodno planiranje obitelji dobije primjereno mjesto u formaciji pastoralnih djelatnika, pastoralu mladih, obiteljskom pastoralu i pastoralu zdravstva te da omogući ostvarenje projekta sustavnog promicanja i podučavanja prirodnih metoda u redovitom pastoralu, a poglavito u župama i obiteljskim savjetovalištima,od institucija stručnog srednjoškolskog, višeg • i visokog obrazovanja da u redovite programe stručne formacije i trajne edukacije zdravstvenog osoblja i ljekarnika uključe sadržaje o prirodnom planiranju obitelji.od zdravstvenih ustanova da poštujući postojeće • kodekse Hrvatske liječničke komore i Hrvatskog liječničkog zbora prirodno planiranje obitelji postave u temelj skrbi o prokreativnom zdravlju, osobito u slučaju problema u postizanju začeća,od znanstvene zajednice da se svojom djelatnošću • pridruže stvaranju baze znanja te vjerodostojnoj interpretaciji znanstvenih činjenica o plodnosti i prirodnom planiranju obitelji čineći ta znanja dostupnima široj javnosti,od sredstava javnog priopćavanja da na primjeren, • cjelovit i današnjem čovjeku razumljiv način prenose istinu o ljudskoj spolnosti i prirodnom planiranju obitelji.

Zaključna izjava Međunarodnog kongresa „Humanae vitae za sva vremena – ljudska spolnost življena u velikodušnosti i razboritosti“Final Conclusions of International Congress „Humanae Vitae for All Times - Human Sex-uality Experienced in Generosity and Common Sense“


33

Pročitavši ovu knjižicu postavio sam si pitanje zašto je glavni urednik Biblioteke Bioetika, o. Valentin Pozaić, odabrao prijevod ove knjige za objavljivanje. U samom tekstu knjige našao sam odgovor koji citiram: „Značenje bračne zajednice prebogato je da bi ga mlada osoba koja upravo ulazi u brak mogla u cijelosti shvatiti, mora se naučiti to značenje”. Da bi mlada osoba mogla to naučiti, potrebni su joj učitelji: filozofi, teolozi, propovjednici, ispovjednici, vjeroučitelji, liječnici koji vode zaručničke tečajeve, nastavnike u školama i na fakultetima, a svi će oni naći korisne podatke za rad u poduci od spolnosti. Ova knjižica donosi shvaćanje ljudske spolnosti koje nam nudi božanska objava kad opisuje duhovnu, psihološku i tjelesnu komplementarnost muškoga i ženskoga bića. Namijenjena je prvenstveno odraslim kršćanima koji žele znati ne samo koji su stavovi Crkve o spolnom ponašanju, nego i zašto Crkva neku vrstu ponašanja smatra ispravnim, odnosno neispravnim. Spolni je moral dio otajstva našega života u Kristu, a jedinstveni dar spolnosti dopušta nam da odlučimo ili da ne odlučimo hoćemo li sudjelovati u jednom obliku Božjeg stvaranja. Istina o ljudskoj osobnosti i ljudskoj seksualnosti temelji se na Božjoj objavi, pa nam se razumijevanje tog kršćanskog otajstva nudi kroz Sveto pismo Starog i Novog zavjeta, kroz učenje Otaca mlade Crkve, najvažnijeg dijela tradicije. Objava uči da je kršćanski brak nerazdruživ, brak i obitelj su neraskidivi. Brak simbolizira odnose intimnije od same spolne veze, a spolni odnos iskazuje svoje puno značenje samo u braku. Razaranje braka i obitelji putem rastave i ponovnog sklapanja braka, razara društvo. Prva polovica knjižice puna je savjeta i misli o braku i vjernosti, dok se u drugoj polovici na sličan način raspravlja o neispravnom seksualnom ponašanju kao što je preljub, prisila na spolni odnos, seksualne laži, spolni odnosi neoženjenih, promiskuitetu, prostituciji, samozadovoljavanju, homoseksualnosti i kontracepciji. Posljednja su dva poglavlja posvećena pitanju djevičanstva, suzdržljivosti i celibata. Kršćanska je čistoća simbol natjecanja, napora, patnje radi ispunjavanja mnogo

većeg cilja, a to je ljubav prema Bogu. Redovnici, redovnice i svećenici mogu se pridržavati svoje odluke o čistoći uz pomoć molitve, duhovnog štiva, samokontrole, gušenja strasti i tjelesne pokore.Autor knjige, Paul M. Quay, S.J. rođen je u Arkansasu 1924., a umro u Chicagu 1994. Ušao je u čikašku provinciju Družbe Isusove godine 1946., a svećenik je od 1961. Diplomirao je filozofiju i teologiju, stekao je doktorat iz teorijske fizike na Massachussetts Institute of Technology i potom proveo više godina u Francuskoj na postdoktorskom istraživanju. Četrnaest je godina podučavao je fiziku i teologiju na St. Louis University, a od 1981. godine do smrti bio je profesor filozofije na Loyola University of Chicago. Autor je preko 75 članaka kao i ove knjige, a postumno je 1995. godine tiskana knjiga njegovih eseja The Mistery Hidden for Ages in God. Ta je knjiga rezultat njegovih 30-godišnjih meditiranja i velik je doprinos katoličkim studijima u SAD-u.Knjiga ima 127 stranica i podijeljena je u osam poglavlja s predgovorom i navodima iz Svetog pisma i ostalom literaturom. To je dvanaesta knjiga izdanja Bioetika Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove u Zagrebu, čiji je urednik o. Valentin Pozaić, S.J. Knjiga se može naručiti na adresi nakladnika: Centar za bioetiku, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, 10001, p.p. 169, Jordanovac 110, tel./fax. 235-42-03.

Paul Michael Quay: „Kršćansko značenje ljudske spolnosti“ Centar za bioetiku Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, Zagreb 2008.

Prim. dr. Ivica RužičkaPaul Michael Quay: „The Christian Meaning of Human Sexuality“Centar za bioetiku Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, Zagreb 2008

PRIKAZI IZ LITERATURELITERATURE REVIEWS

34

LITERATURE REVIEWSPRIKAZI IZ LITERATURE

Knjiga „Hrvatska na putu razvoja” jest 13. knjiga biblioteke Bioetika čiji je glavni urednik o. Valentin Pozaić S.J., pomoćni biskup zagrebački i osnivač i voditelj Centra za bioetiku. Autor knjige prof. Mato Babić, predstojnik Katedre za makroekonomiju i gospodarski razvoj na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, donosi program mogućeg gospodarskog razvoja Hrvatske. To nije prva verzija znanstvenog rada o gospodarskom razvoju Hrvatske, a po riječima autora „taj program nije rađen po narudžbi nijedne političke stranke”. Program je podijeljen u osam dijelova. U prvom dijelu govori se o temeljnim ekonomskim postavkama svakog ekonomskog programa i naglašava da je važno načelo maksimiziranja društvenog blagostanja kroz ostvarivanje maksimalne proizvodnje iz raspoloživih izvora u uvjetima tržišne, a ne socijalističke privrede. Visoka razina pravne nesigurnosti i korupcije u Hrvatskoj, bitno su ograničenje gospodarskom razvoju. Tek kada se razriješe ti osnovni problemi, Hrvatska može krenuti u intenzivniji i stabilniji gospodarstveni razvoj. Autor se zatim osvrće na stanje hrvatskog gospodarstva i na temeljne odrednice razvoja privrede i na traženje moguće koncepcije i ciljeva razvoja. Strukturne promjene hrvatskog gospodarstva nužne su za njezin razvoj, a u sklopu toga nužna je i promjena kadrovske strukture. Postoji iluzija da je promjena vlasništva (privatizacija) ključna za gospodarstvo, no daleko važnije od samog vlasništva jest kvalitetno upravljanje poduzećima. Naime, učinkovitost poduzeća ovisi o upravljanju, a ne o vlasništvu. Politika „odumiranja države” jest zabluda, a vlada je izabrana da zemljom vlada, a ne da je rasprodaje. Iznesene su i temeljne odrednice dugoročnog razvoja hrvatskog gospodarstva uz otplaćivanje duga restrukturiranjem domaće, prije svega javne potrošnje. Valentin Pozaić u svom pogovoru „Korupcija i mit o korupciji” analizira neetične korijene korupcije i etički lijek i prevenciju korupcije. Korupcija kao pojava nemoralnog razmišljanja i djelovanja mnogo govori o pojedincima, o društvu u cjelini i o strukturama vlasti. Svijet diktature relativizma odnosno anarho-liberalno

društvo ne pružaju nadu ni jamstvo za izlazak iz stanja korupcije. Korupcija je nastala zbog naglašenog individualizma i materijalizma, erozije osnovnih klasičnih vrijednosnih sustava i nazora: poštenja, pravednosti i solidarnosti. Kad korupcija ne bi bila povlaštena na vrhovima, lakše bi se suzbila na nižim razinama. Opakom pritisku okoline mogu se oduprijeti samo oni jači u krjeposti, pojedinac ili skupina koji će svojim jasnim i beskompromisnim stajalištem biti trajan zov savjesti, sol zemlje i svjetlo svijeta. Obnovom kršćanskog shvaćanja vrijednosti može se stvoriti temelj za odgovorno svjesno ponašanje. Sam integralne moralne osobnosti izrasle u svijetu vrjednota i na temelju vrjednota mogu biti voditelji na putu izlaska iz korupcije. Kršćanin ne može i ne mora izbjegavati područje političke djelatnosti. Naprotiv! Više nego drugi, kršćanin ima motiva, svjetla i snage za svoje poslanje, za svoje služenje bližnjemu. Političko djelovanje motivirano časnim pobudama sasvim je izniman način i osobito djelo ljubavi prema bližnjemu. Kršćani se ne mogu opravdavati za stav nemoći, depresije u osobnom, društvenom, političkom i ekonomskom životu. Za kršćane nema opravdanja zbog lijenosti u radu i molitvi s isprikom „Ionako se ništa ne može učiniti.” Prema korupciji treba zauzeti istinit odvažan stav.

Mato Babić: „Hrvatska na putu razvoja“Centar za bioetiku Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, Zagreb 2008.

Prim. dr. Ivica RužičkaMato Babić: „Croatia on the Path of Development” Centar za bioetiku Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, Zagreb 2008

35

Pulska podružnica HKLD hodočastila je Majci Božjoj na Trsat, u subotu, 20. rujna 2008. Duhovno nas je vodio vlč. Milan Mužina, duhovnik Pulske podružnice. Krenuli smo u jutarnjim satima ispred župne crkve sv. Pavla u Puli, te preko Pazina došli na Trsat, to najstarije Marijansko svetište u nas. Na Trsatu su nas dočekale kolege iz Riječke podružnice te smo svi skupa, zajedno sa hodočasnicima iz drugih krajeva naše Domovine, sudjelovali na svečanoj hodočasničkoj svetoj Misi u prepunoj crkvi Majke Božje Trsatske. Nakon Mise obišli smo Trsatsko svetište i to zahvaljujući ocu gvardijanu svetišta obišli smo atrij te kapelu zavjetnih darova, a zahvaljujući dr. Anđelku Vlahu (tajniku Riječke podružnice) posjetili smo riznicu svetišta te novootvoreni Pastoralni centar – aulu pape Ivana Pavla II, koja je sagrađena uz perivoj Gospe Trsatske. Svatko je imao mogućnost za osobnu molitvu, te smo oko 13 sati napustili Rijeku i krenuli na Učku gdje smo, nakon duhovne potražili i tjelesnu okrjepu, te starom cestom po Učki mogli uživati u prelijepom krajoliku. Put smo nastavili u Lanišće. Dočekao nas je bivši župnik vlč. Merlić, koji nam je iz prve ruke ispričao događaj koji se zbio 24. kolovoza 1947. upravo u toj Crkvi i u župnom stanu nadomak Crkve. Posjetili smo i župni ured u kojem su još vidljivi tragovi krvi od mučeničke smrti sluge Božjega vlč. Miroslava Bulešića. Prepuni emocija i napojeni duhom zajedništva priveli smo kraju još jedno ugodno druženje.

Hodočašće podružnice HKLD-a Pula u Trsat (20. rujna 2008.)Andrej Angelini, dr.med.Pilgrimage by the Pula Branch of the HKLD to Trsat

Članovi Podružnice HKLD-a u Trsatu (20. rujna 2008.).

U ponedjeljak, 6. listopada 2008. u organizaciji HKLD podružnice Split duhovni asistent podružnice Split prof.dr. don Ante Mateljan otvorio je novu akademsku godinu predavanjem pod naslovom: „Bolesnik i svećenik - temelji dušobrižništva u bolnici”. Nakon uvodne molitve, predavač je pozdravio povjerenika za Pastoral splitsko-makarske nadbiskupije mons.dr. Dragu Šimundžu, dušobrižnika bolnice na Križinama don Marka Klarića, kolegice i kolege i sve nazočne. Spomenuo je nedavno preminulog bolničkog kapelana don Ćiru Burića, koji je 17 godina djelovao kao dušobrižnik bolnice na Križinama u Splitu. Poseban spomen na don Ćiru splitski liječnici obilježit će na blagdan sv. Luke Svetom Misom u kapeli bolnice Križine koju će predslaviti don Ante Mateljan.U svom izlaganju na temu bolesnik i svećenik, don Ante je polazeći od Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Hrvatske biskupske konferencije kojim se uređuje prisutnost i djelovanje katoličkog dušobrižnika u bolnicama i ostalim zdravstvenim ustanovama iznio načela na kojima se temelji kršćanski ispravna, pastoralno primjerena i duhovno korisna komunikacija između svećenika i bolesnika, u kojoj je naglašena duhovna skrb, te slavljenje sakramenata.Pastoral bolesnika je najzahtjevniji oblik pastorala. Potrebna je dobra pouka i odgoj za takav pastoral. U nastavi na studiju teologije ta je priprava vrlo oskudna. Zahtjevi i potrebe pastorala su veliki i nužno je uključiti laike preko njihovih udruga ili pojedinačno koji su pripremljeni za takvu skrb. Dušobrižništvo bolesnika uključuje i komunikaciju svećenika s bolničkim osobljem i obitelji bolesnika. Kršćanska komunikacija između svećenika i bolesnika ima tri specifične oznake: razgovor/riječ, slavlje sakramenata i molitvu.U komunikaciji s bolesnikom važno je znati da svećenik nije liječnik i da liječnik nije svećenik. Postoje i mogući neuspjesi u komunikaciji na koje treba računati. Riječ istine oslobađa za pravu nadu. Svećenik posreduje

Predavanje: Ante Mateljan „Bolesnik i svećenik – temelji dušobrižništva u bolnici"(Split, 6. listopada 2008.)

Danijela De Micheli Vitturi, dr.med.Lecture, Ante Mateljan „Patient and Priest – Basic Pastoral Ministry in the Hospital“(Split, October 6, 2008)

AKTIVNOSTI DRUŠTVAACTIVITIES OF HKLD

36

u sakramentalnom susretu s Kristom. Posebno je predavač naglasio sakrament ispovijedi, euharistiju i bolesničko pomazanje, uz uvijek potrebnu i neizostavnu molitvu s bolesnikom i za bolesnika. Bolest je stanje u kojem se misli na pomalo zaboravljena pitanja u svakodnevnom životu, a to su pitanja o smislu života, patnje, bolesti i smrti, tada se više ne razmišlja samo o tjelesnom zdravlju i produžetku života, nego o konačnom određenju vlastitog postojanja. Gledajući već iz te općeljudske perspektive, prisutnost svećenika u bolnici nije ni beznačajna ni sporedna. O tome svjedoče liječnici, medicinsko osoblje, a posebno dušobrižnici. Kao i svaki liječnik, tako je i bolnički dušobrižnik dužan ispitati vlastitu savjest o svojem odnosu prema bolesnicima. Taj se ispit odnosi na sva tri oblika pastoralne skrbi: navještaj Riječi, slavljenje sakramenata, služenje u ljubavi. Odnosno, na ono što je Isus naložio Dvanaestorici „uputivši ih: …Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!” (Mt 10, 5.8) Dostojanstvo ljudske osobe te potvrda nade u život, koju svećenik svjedoči, dovoljan je razlog njegove prisutnosti u bolnici i temelj odnosa s bolesnikom. Nakon predavača, don Marko Klarić, kapelan bolnice na Križinama iznio je nekoliko svojih upečatljivih životnih primjera iz netom povjerene mu službe.

Izvješće o osnivanju podružnice HKLD-a u Sinju (Sinj, 18. l istopada 2008.)

Ante Prolić, dr.med.Report on the Establishment of the Sinj Branch of the HKLD(Sinj, October 18, 2008)

Na blagdan Sv. Luke, zaštitnika liječnika i medicinskog osoblja, 18. listopada 2008. godine u Sinju, u prostorijama Franjevačkog samostana osnovana je podružnica Hrvatskog katoličkog liječničkog društva. Osnivačku skupštinu je predvodila dr. Tanja Kodžoman Križanac koja je bila i inicijator osnivanja podružnice.U ime sinjskih franjevaca skupštinu je pozdravio gvardijan Svetišta Gospe Sinjske Fra Bože Vuleta koji je podružnici ponudio pomoć i prostor za održavanje sastanaka, a u ime grada Sinja prisutnima se obratio gradonačelnik dr. Ivan Nasić koji je i sam član podružnice.Na skupštini su bili gosti iz Splitske podružnice HKLD-a: predsjednik dr. Anton Marović, duhovnik dr. don Ante

Mateljan, tajnica dr. Anita Strujić i koordinatorica HKLD-a za Južnu Hrvatsku dr. Danijela De Micheli Vitturi koja je pročitala pozdravno pismo predsjednice HKLD-a dr. Marice Miletić-Medved.

Na izbornoj skupštini za predsjednika je izabran dr. Ante Prolić, spec. obiteljske medicine, za dopredsjednicu dr. Ljubica Paladin Šušnjara, spec. medicine rada, za tajnika dr. Rino Rančić, stručni suradnik u „Farmalu“, a za rizničarku dr. Danja Lakić Budimir, stomatolog. Za kontakt s medijima i javnosti određena je dr. Tanja Pavić, spec. obiteljske medicine.Dekretom Nadbiskupskog ordinarijata u Splitu, a na prijedlog inicijativnog odbora, za duhovnika je imenovan fra Nedjeljko Jukić, profesor biologije u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji. Podružnica sada ima 23 člana, a nadamo se da će se naše članstvo povećati. Naime, promjene zdravstvenog sustava i opterećenost poslom otuđili su liječnike tako da je osnivanje podružnice dočekano s oduševljenjem, kako zbog povezivanja liječnika, tako i duhovne okrjepe.Nakon izborne skupštine u samostanskoj u kapeli Sv. Križa fra Nedjeljko Jukić je služio Svetu misu, a koncelebrirao je don Ante Mateljan.Nakon Svete mise dobrotom poglavarstva grada Sinja

Proslava blagdana sv. Luke Evanđelista u Zagrebu (Zagreb, 16.-18. listopada 2008.)Prim.dr. Ivica RužičkaCelebration of the Feast of St. Luke in Zagreb(Zagreb, October 16-18, 2008)

ACTIVITIES OF HKLDAKTIVNOSTI DRUŠTVA

Članovi nove podružnice HKLD-a u Sinju (18. listopada 2008.).

37

Zagrebačka podružnica Hrvatskoga katoličkoga liječničkog društva proslavila je blagdan sv. Luke zaštitnika liječnika i HKLD-a rekolekcijama 16. i 17. listopada i sv. Misom 18. listopada. Ovo je godina sv. Pavla i prisjećamo se da je prošlo 2000 godina od njegova rođenja. Sv. Luka bio je prijatelj i liječnik sv.Pavla na njegovim misijskim putovanjima i izvjestitelj o njegovim misijama i nauku što je zabilježio u Djelima apostolskim. Zato je opravdan izbor fra Darka Teperta, OFM, doktora biblijskih znanosti i arheologije da prva dva dana proslave i duhovne obnove članova HKLD-a izabere temu o misijskim putovanjima i nauku sv. Pavla. Na tri putovanja po gradovima i rimskim provincijama u Maloj Aziji Pavao je naviještao Isusovo Evanđelje među Židovima i poganima s većim uspjehom među potonjima. Rođen u Tarzu u Ciliciji u Maloj Aziji u dobrostojećoj obitelji, Pavao je bio dobro obrazovan. Kao vrhunski židovski teolog isprva je bio žestoki progonitelj prvih kršćana. Pred Damaskom u Siriji obasjala ga je snažna svjetlost s neba iz koje je čuo glas: „Savle, Savle zašto me progoniš?” Njegovo je židovsko ime bilo Savao, a rimsko Pavao i bio je punopravni građanin Rimskog Carstva. Poslije drugovanja s Isusovim sljedbenicima u Damasku, posebno s Barnabom, počinje Pavlov preokret, od protivnika Isusovih sljedbenika on postaje na svojim putovanjima navjestitelj Isusova nauka. U poslanicama iznosi Isusov nauk, no često daje praktične savjete novim kršćanima u prvoj Crkvi. Pavlova velika misijska putovanja počinjala su u Antiohiji a završavala u Jeruzalemu. U Antiohiji je prvi put zabilježen naziv kršćanin. Kršćanin je čovjek ljubavi prema bližnjemu, čovjek bratoljublja, nade i radosti. Vjera sama nije dovoljna jer vjeru treba i živjeti.Vjera se živi ljubeći druge kako nas je Krist učio. Velike su Pavlove riječi: „Ustani se od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist.” Posljednje Pavlovo putovanje bilo je put u Rim. Na taj je put išao kao optuženik i zatvorenik. Sve do mučeničke smrti odrubljivanjem glave, u rimskom je zatvoru i dalje pisao poslanice Rimljanima. Na blagdan sv. Luke u bazilici Srca Isusova u Zagrebu svečanu misu predvodio je pomoćni biskup zagrebački mons. dr. Ivan Šaško, a koncelebrirali su braća Isusovci. Misu su svojim pjevanjem uzveličali Zagrebački liječnici pjevači pod vodstvom prof.dr. Mije Bergovca. Predsjednica HKLD-a prim. dr.sc. Marica Miletić-Medved na kraju svete Mise zahvalila se je biskupu i drugim misnicima kao i Isusovcima što su nam omogućili našu proslavu u njihovoj bazilici. Poslije mise članovi su se družili na domjenku s misnicima i s pomoćnim biskupom zagrebačkim mons. Valentinom Pozaićem.

Članovi HKLD-a podružnice Split obilježili su 18. listopada blagdan svog nebeskog zaštitnika sv. Luke svetom misom u bolnici na Križinama. Slavlje je predvodio duhovni asistent don Ante Mateljan, a na poziv novog bolničkog kapelana don Marka Klarića, nasljednika nedavno preminulog don Ćire Burića koji je 17 godina obnašao službu dušobrižnika u bolnici na Križinama.U svojoj homiliji don Ante se usredotočio na temu prijateljstva. Ocrtao je sv. Luku kao Božjeg čovjeka, prijatelja i suradnika svetog Pavla koji nije zaboravio svoje zvanje, a u Evanđelju i Djelima Apostolskim posvjedočio koliko je Bogu stalo da nam bude blizu. Luka tako ističe Isusovo prijateljevanje s ljudima, sve do dana uskrsnuća i izvješća o učenicima na putu u Emaus. Luka je evanđelist radosti, molitve i Božjeg milosrđa, koji svoje evanđelje završava opisom rastanka s Isusom, čemu je pečat blagoslov, znak Isusove brige i prijateljstva. Uz to je don Ante postavio i nekoliko pitanja: Kakvo je moje iskustvo prijateljstva s Bogom u Isusu Kristu? Doživljavam li Boga kao prijatelja u bolesti i u trpljenju? Ogleda li se u mojim prijateljstvima ono dublje prijateljstvo s Bogom? Zahvaljujem li Bogu za sve koji su mi darovali svoje prijateljstvo? Jer, ako nas bole nered, grube riječi pa i opravdane kritike, zašto tako rijetko i slabo vidimo darove u osobama i po osobama koje nam daje Bog? Božje prijateljstvo s nama koje nam je darovano u Isusu Kristu, o čemu nam svjedoči sveti Luka, potiče nas da ozbiljno prihvatimo utjelovljenu Riječ i dar Duha Svetoga, koji nas otvara novim i nerijetko čudesnim dimenzijama života. Sv. Luka nas potiče i na molitvu za liječnike, posebno zato što je to zvanje čiji izbori imaju dalekosežne posljedice za život pojedinaca i dobrobit zajednice. Stoga molimo za liječnike i bolničke kapelane da im Bog udijeli bistrinu vjere, oštrinu volje i posluh poticajima Duha Svetog na putu dobra i milosti. Don Marko Klarić, kapelan bolnice na Križinama, zahvalio je don Anti, liječnicima, sestrama i bolesnicima koji su sudjelovali u ovom slavlju, te nakon mise sve pozvao na prigodan domjenak

Proslava blagdana sv. Luke Evanđelista u Splitu(Split, 18. listopada 2008.)

Danijela De Micheli Vitturi, dr. med.Celebration of the Feast of St. Luke in Split(Split, October 18, 2008)


38

Nakon uvodne riječi predsjednice Zagrebačke podružnice HKLD-a, prof.dr.Dubravke Kocijan Hercigonja i molitve koju je predvodio duhovnik Društva mons. Valentin Pozaić u punoj dvorani Margarita Peraica, prof.dr.Niko Zurak održao je predavanje o eutanaziji. Prof.dr. N. Zurak izrazio je veliko zadovoljstvo zbog iskazanog interesa za ovu temu, koja je bitna za Hrvatsko katoličko liječničko društvo, no također je istaknuo kako predavanje iznosi pred istomišljenicima, te da bi volio održati predavanje i pred publikom koja podupire eutanaziju. Prema Websterovom rječniku eutanazija je čin ili postupak izazivanja bezbolne smrti, obično zbog neizdrživih boli u terminalnoj fazi neizlječivih bolesti. Eutanazija, to jest voljno prekidanje života bolesnika, bilo na njegov zahtjev ili na zahtjev njegovih bliskih srodnika, je neetična. Također je istaknuta taktika pro-eutanazija pokreta manipulacijom terminima, dramatizacijom slučajeva, patetičnim samooptuživanjem, promidžbom i afirmacijom „dostojanstva smrti” kao znaka kulturnog elitizma. Dekriminaliziranjem eutanazije uništavaju se temelji liječničke profesije. Kraljevina Nizozemska, zemlja koja je prva ozakonila pobačaje, droge, homoseksualne brakove, te od godine 2001. i eutanaziju, postala je poligon za eksperimentiranje socijalnog inženjeringa. Jedan od najsvjetlijih trenutaka Nizozemske povijesti bio je kada je odbila Hitlerov plan pod imenom T4, kojim se nastoje ubiti sva invalidna i hendikepirana djeca do treće godine starosti. Godine 2001. dekriminalizirana je eutanazija u Nizozemskoj, te je eutanizirano 22 djece sa meningomijelokelom i drugim teškim bolestima. Tako se zločin prometnuo u čin milosrđa, u svega nekoliko desetljeća. Cijeli svijet se bori protiv smrtnih kazni višestrukih ubojica, dok se isti taj svijet bori za eutanaziju nedužnih i najugroženijih. Medijima su znatno zanimljivije osobe koje promiču ekstremnost, ono što je neuobičajeno, nego koje brane već ustaljena načela. Na kraju je biskup Pozaić istaknuo kako su mnogi liječnici, naši članovi na istaknutim položajima, te zapitao gdje se oni nalaze i što rade u pogledu toga. Također je istaknuo kako su

Predavanje: Niko Zurak „Eutanazija“ (Zagreb, 30. l istopada 2008.)

Petar Bilić, dr.med.Lecture, Niko Zurak „Euthanasia“(Zagreb, October 30, 2008)

očevi prvo ozakonili ubijanje svoje djece, a sada su djeca ozakonila ubijanje svojih očeva.

Predavanje: Anton Marović „Botulinum toxin, Botox®, otrov koji l i ječi“(Split, 3. studenoga 2008.)

Terezija Marović, dr. med.Lecture, Anton Marović „Botulinum toxin, Botox®, A Poison that Can Heal“(Split, November 3, 2008)

U Splitu je u sklopu redovitih mjesečnih tribina Podružnice HKLD-a u ponedjeljak, 3. studenoga dr.sc. Anton Marović, spec. neurologije i predsjednik splitske podružnice, održao predavanje pod naslovom „Botulinum toksin, Botox®, otrov koji liječi”.Predavač je prvo iznio temeljna saznanja o botulizmu i njegovu uzroku, botulinum toksinu odnosno Botoxu, jednom od industrijskih preparata botulinum toksina. Ovo je vrlo zanimljiva priča i kroz nju se može dati presjek razvitka i medicinske i farmaceutske ideje zdravlja i poduzetništva od početka devetnaestog stoljeća do 21. stoljeća. Industrijska revolucija i s njom povezan rast gradova, potreba za proizvodnjom konzervirane hrane, a kasnije i dva svjetska rata bitno su doprinijeli shvaćanju težine i uzroka bolesti botulizma. Polagano napredovanje u otkrivanju uzročnika Clostridium botulinum i purificiranju toksina obilježeno je individualnim entuzijazmom liječnika devetnaestog i ranog dvadesetog stoljeća.Slijedi shvaćanje da najjači od poznatih prirodnih toksina može korisno poslužiti u liječenju nekih bolesti i bolesnih stanja, potom eksperimentiranja nakon kojih slijede odobrenja ovlaštenih tijela. Zadnje ključno je odobrenje FDA u SAD-u za primjenu u kozmetičkim indikacijama. Predavač je prikazao mehanizam djelovanja Botoxa i drugih botulinum toksina - neuromišićnu paralizu. Tako je naveo da je tragom učinaka opaženih u prirodi prvi dr. Scott ciljano primijenio purificirani toksin na ekstraokularne bulbomotoričke mišiće i preparat nazvao Oculinum. Upravo slijedom toga jedna od prvih dopuštenih indikacija jest strabizam. Naknadno, potaknuta uspjehom, tvrtka Allergan otkupljuje lijek i naziva ga Botox. Indikacije su u početku prvenstveno neurološke bolesti (strabizam, razni oblici distonija - blefarospazam, hemispazam


39

facijalisa, tortikolis). Na krilima opaženih uspjeha raste broj indikacija za primjenu Botoxa i u SAD-u i u drugim zemljama svijeta. No, kritičkom analizom određeni broj dijagnoza više nije na odobrenoj listi. Ali, interesantno je da danas u SAD-u pa i u Republici Hrvatskoj strabizam više nije indikacija za primjenu Botoxa. U Republici Hrvatskoj Botox je indiciran kod blefarospazma, hemispazma facijalisa, tortikolisa te u neuropedijatriji pod definiranim uvjetima. No, u SAD-u najčešća terapija kirurga plastičara u 2007. godini je primjena Botoxa u „izravnavanju” bora na licu i čelu – 4.6 milijuna primjena. Ova je primjena pak započela nakon slučajnog opažanja jednog bračnog para kirurga plastičara u Vancouveru 2002.godine – neočekivana, neželjena nuspojava postala je glavna indikacija. A strabizam od kojeg je sve počelo više nije indikacija. Predavač je iznio i podatak kojeg je objavila FDA tijekom 2008. godine o tridesetak smrti koje su na neki način povezane s primjenom Botoxa. Ni Republika Hrvatska nije bez Botox histerije ni Botox partyja, niti bez „wrinklerexije” (nekritičko neprestano uzimanje Botoxa u cilju „peglanja bora” na licu). Dalje, predavač se ukratko izjasnio o problemima probira bolesnika u Republici Hrvatskoj, obzirom na rastuće potrebe i ograničena sredstva koja su na raspolaganju. Otvaraju se brojne i moralne i etičke dileme o čemu će u budućnosti sigurno biti još govora.

Predavanje: Petrana Brečić „Terapijske smjernice i uloga vjere u l i ječenju depresije“(Slavonski Brod, 4. studeno-ga 2008.)

Mirela Skorupski, dr. med.Lecture, Petrana Brečić „Therapeutic Guidelines and the Role of Faith in the Therapy of Depression“(Slavonski Brod, November 4, 2008)

U utorak 4. studenoga ove godine u prostorijama HLZ u OB „Dr. Josip Benčević” u Slavonskom Brodu, Podružnica HKLD-a iz Slavonskog Broda je ugostila mr.sc.dr. Petranu Brečić, spec. psihijatrije iz Psihijatrijske bolnice Vrapče, koja je održala predavanje s temom o

Duhovna obnova HKLD-a podružnice Pula(Opatija, 7.-9. studenoga 2008.)

Ljubica Hang Raguž, dr.med.Spiritual Renewal of the Pula Branch of the HKLD (Opatija, November 7-9, 2008)

I ove godine, deveti put, pulska podružnica HKLD-a organizirala je duhovnu obnovu za svoje članove i naše drage goste, članove riječke podružnice HKLD-a. Duhovna obnova je održana od 7. do 9. studenoga u Rezidenciji Družbe Isusove u Opatiji. Od

depresiji i ulozi vjere u njezinu liječenju.Na predavanju nam je predstavljena depresija sa svojom etiologijom, simptomima i liječenjem s naglaskom na ulozi vjere kao osloncu čovjeka koji pati, jer vjera daje smisao svakom trpljenju i boli. Zbog toga pacijenti vjernici lakše podnose i prihvaćaju patnju. Dr. Brečić je istaknula da je presudan odgoj u obitelji, te kako bi djecu trebalo odgajati da spoznaju i upijaju duhovne vrijednosti. U terapijskim smjernicama navela je kako je uz psihoedukaciju potrebna i duhovna obnova; naučiti pacijente da opraštaju, da misle pozitivno, unose više ljubavi, čine dobro, vesele se tuđem uspjehu, potiču jedni druge na ljubav prema životu. O aktualnosti teme govori živa i konstruktivna rasprava okupljenih kolega koja je uslijedila nakon lijepo posjećenog predavanja.

Mr.sc. Petrana Brečić u Slavonskom Brodu(4. studenoga 2008.).


40

ukupno 15 sudionika duhovne obnove, gostiju je bilo više jer se je odazvalo skoro cijelo rukovodstvo riječke podružnice. Duhovnik i voditelj obnove bio je kao i do sada isusovac, pater Slavko Pavin iz Zagreba. Naš pater Pavin je najprije vrstan čovjek koji svjedoči i živi vjeru. Veliki je poznavalac i tumač Biblije s ogromnim iskustvom u radu na duhovnoj obnovi.Nadahnuto nam je tumačio Božju Riječ. Približio nam je i razjasnio odabrane tekstove koji se odnose na bit ljudskog ponašanja istovremeno pokazujući put kako se osobno trebamo promijeniti prema Božjoj Riječi. Usmjeravao je naše misli i razmišljanja na Božji način, pokazujući nam kako ih primijeniti, živjeti po njima. Ispuniti doline, spustiti gore i brežuljke, poravnati neravnine. Osloboditi se za ljubav. Ohrabriti se za odgovorno življenje. Mnogobrojne darove višestruko umnažati koristeći ih za dobro drugih i time obogatiti sebe pravom radošću.Svi smo osjećali ponos i radost što smo dio male grupe udružene u nastojanjima da preko Božje Riječi razumijemo i dokučimo što više bît vlastita života, odnosa prema drugim ljudima i odnosa prema Bogu. Naš život u sadašnjosti i vječnosti.Dan smo započinjali i završavali zajedničkom molitvom, slavili Euharistiju, imali smo priliku za razgovor s paterom i za ispovijed. Kratke trenutke odmora obogatili smo druženjem. Slobodno mogu reći u ime svih sudionika da smo ovaj vikend doživjeli kao Božji dar što uključuje sveukupnu ljepotu, okruženje Rezidencije Družbe Isusove i drage nam domaćine.

Članovi Podružnice HKLD-a Pula na duhovnoj obnovi u Opatiji.(9. studenoga 2008.).

Simpozij: „Etički vidici komu-nikacije u zdravstvu“(Zagreb, 8. studenoga 2008.)

Mirko Karačić, dr.med.Simposium: „Ethical Aspects of the Communication in Health Care“(Zagreb, November 8, 2008)Ovogodišnji već tradicionalni jesenski simpozij Hrvatskoga katoličkoga liječničkog društva (HKLD) održan je 8. studenoga 2008. u Velikoj predavaonici Kliničke bolnice Dubrava u Zagrebu.Ove je godine voditeljica tečaja bila dr. Željka Šubarić, liječnik opće medicine. Dr. Željka Šubarić je nova voditeljica Sekcije za odgoj i obrazovanje koja je naslijedila dugogodišnju voditeljicu Sekcije doc. dr. Željku Znidarčić. Tema ovogodišnjeg simpozija bila je „Etički vidici komunikacije u zdravstvu”. Od šezdesetak sudionika simpozija uz medicinare sudjelovao je i značajan broj farmaceuta. Skup je bio bodovan u sklopu trajne edukacije od strane dvije strukovne komore: Hrvatske ljekarničke komore i Hrvatske liječničke komore. Nakon uvodnog predavanja voditeljice tečaja, svoja su izlaganja predstavili ugledni liječnici. Doc. dr. Željka Znidačić govorila je o kulturi komunikacije u zdravstvu, doc. dr.sc. Jasenka Markeljević o međusobnim odnosima zdravstvenog osoblja i odgoju za komunikaciju, dr. Danijela De Micheli Vitturi o komunikaciji liječnika obiteljske medicine s bolesnikom, Sanda Franković, VMS, o komunikaciji medicinske sestre s bolesnikom i prof. dr. Dubravka Kocijan Hercigonja o uspješnoj komunikaciji terapeuta s djecom i adolescentima. U raspravi nakon predavanja doc. Markeljević zaključilo se da riječki Medicinski fakultet prednjači po kvaliteti edukacije iz tog područja što je institucijski provedeno na Katedri za društvene znanosti kao kolegij „Kako komunicirati”. Nakon kratke pauze doc. dr. Ana Planinc-Peraica je iz svog iskustva dugogodišnjeg rada na hematološkom odjelu govorila o komunikaciji liječnika s teško oboljelom osobom. Nastavak programa započele su dvije magistre farmacije, mr. ph. Melita Petrović i mr. ph. Renata Glavina s temama: „Komunikacija u ljekarni” i „Posebnosti komunikacije u ljekarni sa socijalno ugroženim bolesnicima”. Prof. dr. Željko Poljak, glavni urednik Liječničkih novina govorio je o vlastitim iskustvima u novinarstvu te iskustvima liječnika s novinarima. On se kao liječnik i


41

Predavanje: Niko Zurak „Eutanazija”(Rijeka, 18. studenoga 2008.)

Vanja Grbac Gredelj, dr. med.Lecture, Niko Zurak „Euthanasia“(Rijeka, November 18, 2008)

Prof.dr. Niko Zurak s vodstvom riječke podružnice HKLD-a nakon predavanja (18. studenoga 2008.).

Na sam Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, Riječani su imali čast poslušati predavanje o eutanaziji prof.dr.sc. Nike Zuraka. Unatoč istovremenom održavanju vrlo intrigantnog simpozija o antibioticima, kao i tribine o pravima bolesnika, ova tema s vrsnim predavačem privukla je značajan broj slušača, među kojima su, osim liječnika, bili studenti i profesori Medicinskog i drugih fakulteta, pravnici i teolozi.Uvodnu riječ održao je naš duhovnik mons. Nikola Uravić čitanjem prikladnog odlomka Biblije Život ili smrt (Pnz 30,15) i zajedničkom molitvom za Vukovar.Iako su naša očekivanja bila velika, prof. Zurak ih je svojim enciklopedijskim znanjem i vještinom predavanja uvelike nadmašio. Ne samo da se nitko nije uspavao, kako je u šali primijetio sam predavač, nego nam je vrijeme proteklo u trenu, a izlaganje potaklo živu raspravu. Istina, nije ni kod nas bilo neistomišljenika, ali poslije jasnog i preciznog izlaganja prof. Zuraka, ne znam bi li itko s osjećajem za moral mogao „stati na drugu stranu”, neovisno o vjerskom uvjerenju.

Bez namjere da prepričavam predavanje, navest ću samo neke zapanjujuće činjenice: 19% svih uzroka smrti u Nizozemskoj čini eutanazija, koja bi po njezinu zakonu trebala biti „iznimno” dopuštena; neetičnost egzekucije bolesnog osuđenika na smrtnu kaznu u SAD-u; teške patnje kojima je „dobra smrt” izložila nesretnu Terri Schiavo; manipulacija koju nad javnošću provode vlade i mediji...Poslije ove gozbe za dušu (istinskog symposiona) nitko, baš nitko, bilo iz krugova medicinara, bilo iz drugih profesija, nije otišao ravnodušan. Svi su predavanju i predavaču dali „čistu peticu” i poželjeli da nam profesor Zurak ponovno dođe. Otvara se toliko mnogo pitanja (oprostite meni, neznalici): od definicije smrti (i života, prije svega), kriterija za eksplantaciju organa (prava fetusa i novorođenčadi s teškim anomalijama nisu dvojbena, ali se pitam koja je razlika između osobe koja nema mozga - anencefalusa i osobe kojoj je mozak mrtav, a srce kuca?), gdje završava dobra medicinska praksa, a počinje distanazija, palijativna skrb nasuprot distanaziji...Zamišljam jedno „Krasno”, na kojem, bi osim čitanja relevantnih poglavlja Biblije, uživali u višednevnom druženju s profesorom Nikom Zurakom i raspravljali o pitanjima života i smrti koja su bitna za naše zvanje.

specijalist ORL bavi novinarstvom već pedeset godina, a zadnjih dvadeset godina je urednik najtiražnijeg strukovnog liječničkog časopisa u Hrvatskoj - Liječničkih novina, glasila Hrvatske liječničke komore.Na kraju skupa je duhovnik splitske podružnice HKLD-a, prof. dr. Ante Mateljan odražao lijepo predavanje o načelima komunikacije svećenika i bolesnika, te vjeri i sakramentima. Njegovo predavanje prožeto rječju Svetog pisma osvježilo je slušače duhovnim vrednotama i isticanjem važnosti vjere, nade i ljubavi u svakodnevnom radu s bolesnicima.Zanimljivo je spomenuti da je skup izazvao pozornost i pojedinih novinara, koji su se pridružili skupu.Ove godine se predavačima članovima HKLD-a u vrijednoj gesti potpore tiskanju Glasnika pridružio i prof. Željko Poljak. Naime, oni su se kao i prethodnih godina, odrekli honorara za predavače kao podupiratelji Hrvatskoga katoličkoga liječničkog društva.


pod kišobranom nosim smrznute misli kroz susnježicu Dr. Tomislav Maretić

42

Predavanje: Mevludin ef. Arslani „Pogled islama na neka bioetička pitanja“(Zagreb, 18. studenoga 2008.)

Jure Murgić, dr.med.Lecture, Mevludin ef. Arslani „The Islamic Attitude toward Several Bioethical Questions“(Zagreb, November 18, 2008)

Zagrebački imam Mevludin ef. Arslani u Klubu mladih(Zagreb, 18 studenoga 2008.)

U utorak, 18. studenog 2008. godine, u prostorima u Praškoj 6, održan je prvi susret Sekcije mladih Hrvatskoga katoličkoga liječničkog društva u akademskoj godini 2008/2009. Tom prilikom je gospodin Mevludin ef. Arslani, islamski teolog i imam zagrebačke džamije, održao predavanje na temu „Pogled islama na neka bioetička pitanja”. Bioetička pitanja su vrlo aktualna zbog velikog napretka temeljnih medicinskih znanosti koje donose nove spoznaje o životu, ali i predstavljaju opasnost manipulacija u ovom području za koje se često saznaje u znanstvenim časopisima i u medijima. Postavlja se pitanje gdje je granica do koje se može ići npr. u eksperimentiranju s matičnim stanicama te kojom prilikom se zalazi u područje „skliske nizbrdice”.Bilo je vrlo zanimljivo čuti kako islam gleda na ta pitanja. Islam je velika svjetska jednobožačka religija, a uz kršćanstvo i židovstvo vuče korijene od zajedničkog praoca Abrahama. U borbi protiv globalnog napada na dostojanstvo života, sve češće se zajedno javljaju muslimani i kršćani. U tom kontekstu se može promatrati i trenutni dijalog islama i Katoličke crkve do kojeg je došlo na inicijativu vodećih islamskih teologa i znanstvenika, a pozdravio ga je papa Benedikt XVI.

Predavač Mevludin Arslani je istaknuo da je ovo područje vrlo novo u islamskoj teologiji te da je predmet intenzivnog proučavanja. Svoje je predavanje imam Arslani ograničio na govor o aktualnim bioetičkim pitanjima - o pobačaju, transplantaciji organa, umjetnoj oplodnji, reproduktivnom i terapijskom kloniranju te o eutanaziji.Specifičnost islama je u tome da postoje dvije glavne struje – Suniti i Šijiti te više vjerskih škola i učiteljstava tako da nema potpunog jedinstva u vjerskim i moralnim stavovima.Predavač je iznio stavove koji prevladavaju u islamu, tako da je s gledišta islamskog nauka pobačaj dozvoljen do četvrtog tjedna, transplantacija organa je dozvoljena (ako je riječ o ksenotransplantaciji, životinja mora biti „čista”, ako ne, kao što je npr. svinja-nije dozvoljena). Dozvoljena je samo homologna umjetna oplodnja, heterologna je strogo zabranjena; reproduktivno i terapijsko kloniranje je zabranjeno, kao što je i eutanazija. Predavač je navedene teze obilno potkrijepio navodima i citatima iz Kurana, kao i praksom u islamskom svijetu. Na kraju bilo prilike za pitanja i diskusiju. Predavanje je bilo vrlo dobro posjećeno, u dvorani se okupilo četrdesetak sudionika, uglavnom studenata, koji su sa zanimanjem pratili temu. Mnogi su bili po prvi puta, a bilo je i Muslimana.Kada su iscrpljena bioetička pitanja, predavač je predstavio islamsku zajednicu u Hrvatskoj (ona je u Zagrebu višenacionalna) te je iznio neke običaje i praksu kod muslimana, koje kod kršćana izazivaju zanimanje (npr. prehrana, post, Ramazan, ženidba imama, itd.). Istaknuo je odličan položaj islamske zajednice u Zagrebu (pored džamije djeluje i islamska gimnazija i medresa), te je pozvao Sekciju mladih na posjet zagrebačkoj džamiji. Na kraju susreta zahvalili smo imamu na vrlo zanimljivom predavanju, istaknuta je relativna bliskost stavova Katoličke crkve i islama u ovim pitanjima te je promovirana ideja da zajedno djelujemo u obrani života, što je imam objeručke pozdravio i prihvatio. Na kraju susreta je upriličeno prigodno druženje te je voditeljstvo Sekcije mladih od dosadašnjeg voditelja dr. Božidara Perića, preuzeo student šeste godine medicine i aktivni član Sekcije Martin Martinović. Ovim je završen vrlo uspješan prvi susret Sekcije mladih u novoj akademskoj godini te su dogovorene sljedeće aktivnosti.


43

Duhovnik HKLD-a, prof. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački na predavanju za zdravstvene djelatnike u Požegi (29. studenoga 2008.).

Tribina: Valentin Pozaić „Poslanje zdravstvenog djelatnika“(Požega, 29. studenoga 2008.)

Mr.sc. Žarko Šperanda dr. med.Round Table, Valentin Pozaić „The Mission of Health Care Professional“(Požega, November 29, 2008)

Biskup Antun Škvorčević i prof. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački na predavanju u Požegi za zdravstvene djelatnike (29. studenoga 2008.).

U organizaciji Katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara Požeške biskupije, te požeške podružnice Hrvatskoga katoličkoga liječničkog društva, u Požegi je 29. studenoga održana tribina za zdravstvene djelatnike, pod nazivom „Poslanje zdravstvenog djelatnika”. Uvodni govor održao je požeški biskup Antun Škvorčević koji je rekao da medicinske sestre kao vjernice svojim služenjem doprinose Požeškoj biskupiji pokazujući onu snagu koju im Isus Krist daje da mogu biti služitelji bolesnima i umirućima onim iskrenim vjerničkim srcem: „Vi bolesnima pristupate ne kao objektu, nego kao samom Isusu Kristu koji pati i trpi. U tim patnjama vi ga prepoznajete i služite. Da nije toga vašeg vjerničkog služenja u bolnicama, naša biskupija kao mjesna crkva bi bila puno siromašnija”. Biskup Škvorčević se zahvalio medicinskim sestrama i tehničarima, te ostalim zdravstvenim djelatnicima na njihovom služenju i vjerničkom svjedočenju.O poslanja zdravstvenih djelatnika govorio je mons.dr. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački. On

je naglasio kako se niti u jednom zvanju ne pružaju tako velike mogućnosti služenja bližnjem kao što se to pruža zdravstvenom osoblju, a prvenstveno medicinskim sestrama.Rad katoličkih djelatnika mora biti human. Zbog toga su dva pitanja važna koja zdravstveni djelatnik mora sebi postaviti. Prvo je njegov odnos prema samome sebi i životnom pozivu a drugo pitanje se odnosi na njegov odnos prema bolesniku. Odgovor na prvo pitanje tražit će se tijekom školovanja, razmišljanja i molitve, dok odgovor na drugo pitanje ovisi o nađenom ili nenađenom odgovoru na prvo pitanje. Kao vjernici pozvani smo živjeti apostolat. Važno je da u zajednici s drugima živimo pastoral, te namaknemo dobro zajednici. Već se u starokršćanskom spisu iz II. i III. stoljeća navodi: „Kršćanin se ne razlikuje od drugih ljudi po mjestu stanovanja, niti jezikom.” Bog je katolika postavio na takav položaj s kojega mu nije dopušteno otići. Ponukani dnevnim obavezama liječnici, farmaceuti i medicinske sestre, počeli su osnivati svoje katoličke udruge. O konkretnim zadaćama takvih udruga govori pismo što ga je napisao u ime pape Ivana Pavla II. sada već preminuli kardinal Agostino Casaroli te uputio na Svjetskom kongresu udruge katoličkih liječnika 1991. godine. Tu između ostaloga kaže:“Sve što je tehnički moguće, ne znači da je tehnički dopušteno. Društvo katoličkih liječnika savršeno je svjesno izazova znanosti i onoga što nude današnja dostignuća”. „Poziv zdravstvenog djelatnika sličan je pozivu svećenika, redovnika i učitelja, jer njihov poziv je življenje toga poziva”, rekao je mons. Pozaić. Od medicinskog osoblja očekuje se stručno tehnička usluga, ali daleko više od toga očekuje se prisno ljudsko ophođenje. U bolnicama ima sve više aparata


44

i strojeva, a bolesni se čovjek među njima sve više osjeća napušten i nevoljen. „Čovjek bolesnik posebno čezne i živi od ljudske prisutnosti, od ljudske topline i riječi. U svojoj boli, patnji i nemoći osjeća se sigurniji kad je netko uz njega” istaknuo je mons. Pozaić. Zbog toga je za katoličkog zdravstvenog djelatnika izuzetno važno njegovo stalno stručno usavršavanje, ali još je važnija njegova duhovna obnova, jer pored svih mogućih znanstvenih dostignuća čovjeku je najbolji lijek - drugi čovjek.Nakon duhovne tribine održana je sveta misa u požeškoj katedrali. Predvodio ju je biskup A. Škvorčević. U uvodnom dijelu slavlja zahvalio je medicinskim sestrama i liječnicima što bolesnicima pristupaju svojim vjerničkim srcem, pa im pružaju hrabrost i sigurnost koju im daje Isus Krist po njima. „Po vama, Crkva je prisutna na tom važnom mjestu ljudskih boli, patnji i umiranja” rekao je biskup Škvorčević. „Važno je da se bolesniku osim s lijekom pristupi i srcem, jer ako nema toga pristupa srcem, bolesnik će biti još bolesniji. Mi znamo koliko liječi topla riječ i pogled, koliko liječi iskreno srce koje voli. Kada se takvim srcem pristupa bolesniku to je za njega najbolji lijek. Tada se događa onaj susret ljubavi koji nas na koncu čeka u Bogu kada napustimo sve ovdje...” završio je biskup Škvorčević.

Predavanje: Niko Bil ić „Advent sa sv. Pavlom“(Karlovac, 10. prosinca 2008.)

Davorka Rosić, dr. med.Lecture, Niko Bilić „Advent with Saint Paul“(Karlovac, December 10, 2008)

U srijedu, 10. prosinca, u Gradskoj knjižnici u Karlovcu dr. o. Niko Bilić, SJ, održao je predavanje na temu „Advent sa sv. Pavlom”. Na slikovit način o. Bilić je prikazao put sv. Pavla iz tame do svjetla. Put u Damask, od iščekivanja preko obraćenja do dolaska pažljivo je slušalo oko 40 članova HKLD-a.Sve nazočne na početku i na kraju predavanja pozdravio je duhovnik karlovačke podružnice HKLD-a, koji je ujedno pozvao na klanjanje i sv. Misu za nerođene 12. prosinca, koje će se održati u crkvi na Švarči, a predvodit će je sam duhovnik vlč. Ferdinand Vražić. Nama Kristovim vjernicima-djeci svjetla,

poželio je u adventu što više svjetla, kako bi pronašli sebe u Kristu.

Predavanje: Antun Abramović „Tko su bila Tri Kralja?”(Zagreb, 11. prosinca 2008.)

Dr. sc. Maja Peraica, dr. med.Lecture, Antun Abramović „Who Were the Three Magi?”(Zagreb, December 11, 2008)

Priču o Tri Kralja koja su došla pokloniti se Djetetu Isusu opisuje samo Matejevo evanđelje. Prema riječima prof. Antuna Abramovića koji je održao jako zanimljivo predavanje o tom događaju u prostorijama našeg društva u Praškoj, o Tri Kralja izravno u evanđelju ne piše mnogo no puno se toga da iščitati iz drugih spisa. Blagdan Tri Kralja u hrvatskom se narodu zove i Bogojavljenje, jer na taj su se dan tri neobična maga, zvjezdoznanca ili filozofa došla pokloniti Isusu kao Bogu i time su ukazali da su se ispunile nade cijelog čovječanstva. Cijela priča fascinira svojom tajnovitošću no po nekim detaljima (kao što su to pokloni) može se pretpostaviti odakle su došli i tko su bila ta tri čovjeka. Sigurno jest da su bili učeni jer su poznavali Stari zavjet i astronomiju i da su došli sa Istoka. Blagdan Bogojavljenja je jedan od najstarijih blagdana koji se slavi u Crkvi, a zanimljivo je da su kraljevi na mnogim slikama prikazani kao perzijski ratnici.

Liječnici u molitvi za nerođene(Zagreb, 12. prosinca 2008.)

Ivan Ćelić, dr. med.Doctors in Prayer for the Unborn(Zagreb, December 12, 2008)

U petak, 12. prosinca 2008.g., na blagdan Gospe Guadalupske u našim brojnim podružnicama obilježen je Dan molitve za nerođene. Inicijativa je to koju je pokrenuo naš pokojni dopredsjednik dr. Vlatko Perčin (1940-2008), spec. pedijatar, koji je htio da barem jedan dan u godini liječnici kleknu na koljena i mole za


45

najnezaštićenije.Svjesni smo nametanja kulture smrti koju naši politički predstavnici pod krinkom ulaska u Europsku uniju šutke prihvaćaju, pa čak i oni koji se nazivaju demokršćanima. Dio je to sluganskog mentaliteta, no ohrabruju nas građanske inicijative koje se organizirano žele suprotstaviti teroru destruktivnih intelektualaca koji se bore za svoja „prava”. Dužnost je kršćanina evangelizirati te se aktivno uključiti u društveno-politička zbivanja, jer samo tako možemo jasno artikulirati svoje stavove, koji su racionalno prihvatljivi bez obzira na različite svjetonazore.Lijepo je znati da su tijekom jučerašnjeg dana brojne liječnice i liječnici bili molitveno povezani. Molilo se od Dubrovnika, Splita, Šibenika, Rijeke, Pule, Karlovca, Čakovca, Slavonskog Broda, Osijeka, pa sve do Vinkovaca. Ecce quam bonum et quam jucundum habitare fratres in unum – O, kako je dobro i kako je lijepo k'o braća zajedno živjeti” (Ps 133, 1). Upravo je tako sinoć bilo: bili smo zajedno u molitvi i bratskoj razmjeni iskustava, zajedno s Kristom i Marijom, Majkom nerođenih.Nakon klanjanja i meditativne glazbe koju je u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog na Svetome Duhu predvodio Krešimir Miletić, duhovnik zagrebačke podružnice HKLD-a dr.fra Josip Blažević, OFMConv. održao je prigodnu propovijed o djeci svecima. Išao je kronološki: od sv. Dominika Savija, kojeg je za svećenika pripravljao sv. Ivan Bosco, a koji je umro u 15. godini života na glasu svetosti, preko sv. Marije Goretti čiju je kanonizaciju doživio njezin ubojica, spomenuo se i Franje i Jacinte, vidjelica iz Fatime, te se na kraju zadržao na najmlađoj svetici, službenici Božjoj Antonietti Meo - Nennolini. U petoj godini joj je dijagnosticiran rak kostiju nakon što je pala i ozlijedila koljeno koje nikako nije zacjeljivalo. Katolički teolozi su je prozvali „mističarkom” jer je na gubitak svoje noge gledala kao na žrtvu Isusu za obraćenje grešnika. Svim silama se trudila napisati posljednje pismo Isusu par dana prije svoje smrti, iako je često morala prekidati radi povraćanja. U njemu je zamolila Isusa da brine o svima koje ona voli te ga je molila za snagu u trpljenju boli. Završila je svoje pismo riječima: „Tvoja mala djevojčica šalje ti mnoštvo poljubaca.” Svojoj majci je rekla kada će umrijeti. „Za par sati ja ću umrijeti, više neću patiti, a ti ne trebaš plakati. Trebala sam živjeti par dana dulje, ali sv. Terezija od Djeteta Isusa je rekla: 'Dovoljno je!'” Neka nam primjeri djece svetaca budu pomoć da imamo djetinje srce prema našim bližnjima i našim bolesnicima!

Duhovna obnova HKLD-a podružnice Split(Split, 13. prosinca 2008.)

Danijela De Micheli Vitturi, dr. med. Spiritual Renewal of the Split Branch of the HKLD(Split, November 13, 2008)U subotu 13. prosinca članovi HKLD-a podružnice Split okupili su se u crkvi Svetog Duha u Splitu, gdje je pod vodstvom duhovnog asistenta podružnice održana redovita adventska duhovna obnova. Pred izloženim Presvetim mogli smo reći sve što nam je na duši, a molili smo i za nerođene te zahvaljivali za dar života. Ujedno je kroz to vrijeme bila mogućnost pristupiti sakramentu sv. ispovijedi. Sv. misu je predslavio don Ante Mateljan. Na početku misnog slavlja napomenuo je da je pred nama slavlje Radosne nedjelje, a povodom blagdana sv. Lucije zamolio je da nas Gospodin obasja svojim svjetlom. Don Ante je homiliju posvetio nerođenima, razmišljajući iz perspektive još nerođenog Isusa. I nerođena djeca su žive osobe, vrijedno je osluhnuti što nam govore, mada ih nitko ništa ne pita. S njima se može komunicirati i dodirom, a majka koja je u najbližem odnosu s djetetom osjeća njegovu prisutnost i pokrete koji govore. Nerođeni Isus poručuje: „Što učiniste jednom od moje najmanje braće, meni ste učinili”, jer i nerođeni su oprani nevinom krvlju spasenja. Kao nerođeno dijete Isus je s nama, iako ga „ne vidimo”. Ta je njegova prisutnost bliska onoj u euharistijskim prilikama. Nerođeni Isus nas moli da mu u ovom Božićnom vremenu otvorimo vrata našeg doma i da ga s Marijom i Josipom primimo, bez straha da će nam donijeti brige. Prigrlite ovih dana sve majke koje nose djecu i zahvalite što se dijete rađa na svijet, poručio je don Ante i pozvao da se otvorimo daru neba i života odozgo. Na kraju sv. mise zahvalio je domaćinu don Mirku Mihalju na gostoprimstvu, te nas pozvao da se ne brinemo samo da budemo zdravi nego i dobri, te da ne zaboravimo one koji su najpotrebniji naše ljubavi i dobrote. Po dobrom običaju, članovi podružnice su i ovog došašća učinili lijepu konkretnu karitativnu gestu, prikupivši pomoć za jednu siromašnu obitelj s teško bolesnim djetetom.


46

Peta godišnjica smrti akademika Antona Švajgera(Zagreb, 16. prosinca 2008.)

Ivan Ćelić, dr. med.The Commemoration of the Fifth Anniversary of the Death of Academician Anton Švajger(Zagreb, December 16, 2008)

U četvrtak, 16. prosinca 2008. godine, u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj, pomoćni zagrebački biskup i duhovnik HKLD-a mons.dr. Valentin Pozaić, u koncelebraciji s o. Petrom Galaunerom, SJ, i o. Perom Sabolićem, SJ, predvodio je misno slavlje povodom pete obljetnice smrti akademika Antona Švajgera, predsjednika HKLD-a od 1993. do 2003. godine. Tom prigodom biskup Pozaić je izrekao sljedeću propovijed:"Lik duhovno zdravog čovjeka uključuje u sebi jasnu svijest o svom izvoru - odakle dolazi, i o svom uviru – kamo hodočasti. Upoznavajući sam svoje biće, čovjek kao razumno biće, čovjek kao slika Božja, raste u zdravu svijest o svom pozivu i dostojanstvu, o svom poslanju i zadaći. To ga ispunja hrabrošću i radošću – na svim putovima i bespućima života na kojima u životu može susresti braću i sestre, različitih nazora i opredjeljenja, i životnih izbora – u dobru i u zlu.Zdrava svijest o samome sebi, istinoljubivost, ili jednostavno poniznost, tvori značajnu vrijednosnu razliku kod onih kojima se dogodi da na izazov vrednote kažu „ne”, ali iz ljubavi prema pravednosti, prema sebi i drugima oko sebe, kadri su uvidjeti nove horizonte i u novoj odluci reći „da” ispravnom izboru.Drukčiji se svjetovi rađaju i umiru kod onoga koji ne razmišlja dubinski o svom životu, već se radije trenutačno prikloni onome što izgleda unosnije, ali mu to u savjesti i životu ne znači mnogo. Savjest može biti ionako neugodna pratilja života, nakon neozbiljnih i neodgovornih odluka, obećanja, izjava.Zrela osoba, u svom svijetu istinoljubivosti i jednostavnosti, skromnosti i poniznosti, ali jasne odlučnosti na putu dobra, ostaje trajno poučljiva, otvorena za istinu životu, za Božji poziv. Isus nas hrabri i tješi: tvoja je budućnost u rukama tvoga izbora. O tvojem „da” i „ne” na putu istine i pravednosti danas – ovisi tvoje sutra, tvoja budućnost, tvoja vječnost! Drugi, unatoč silnim znakovima i pozivima tako vješto postave zapreke, da se bezbrižno mogu odreći svoje

riječi, svoga obećanja, i hodati mimo svoga Spasitelja. Ne prigrle istinu, ostaju u zabludi, ne pokaju se – nikad ne spoznaju radost Došašća, radost obraćenja, oproštenja, koja sigurno vodi do pjesme Anđela Božićne noći: Slava Bogu na visini – mir i radost ljudima na zemlji.Jednih se u životu sjećamo s ponosom i radošću, drugih s neugodom. Dakako, svako bi ljudsko srce htjelo biti u zboru svjesnih, ponosnih, odlučnih.Danas se, kod ove Mise, sjećamo jednog vjernika, znanstvenika, tihog ali zauzetog radnika u prostorima evangelizacije vlastite profesije: Anton Švajger. Posebno ga se rado sjećaju članovi Hrvatskoga katoličkoga liječničkog društva, čiji je bio predsjednik kroz punih deset godina. Bio je član Papinske Akademije za život. Bio je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.Prije pet godina, kada se na sutrašnji dan – 17. prosinca 2003., nije pojavio na Misi Zornici – da čita prvo čitanje, pobožni polaznici Zornice pitali su: 'Gdje je naš Izaija'? Naime, od početka Došašća revno je dolazio na Zornice i čitao prvo čitanje - proroka Izaiju. I stasom i pojavom djelovao je izvan onoga što se redovito susreće. Gotovo kao prorok. Nazvali su ga: Izaija. Tog jutra nije se pojavio u crkvi, jer se večer prije, na današnji dan – 16. prosinca 2003., pridružio nebeskom Izaiji. Gospodin se požurio da ga iz ovog vremena Došašća povede u nebesko slavlje Božića. Zdravi i istinoljubivi vjernik svjestan je da se pred njim svakog dana mogu otkrivati novi, još nedohvaćeni, horizonti znanja, dobrote i svetosti. Zato su poučljivi, i radosni u primanju novih Božjih darova: i u znanosti, umjetnosti, kulturi - i u vjeri, koja polako prerasta u više sfere, u mistiku. U tami Došašća očekujemo Mlado Sunce s visine, Svjetlo svijeta – koje rasvjetljuje svakog čovjeka; u društvu zajedno s pastirima, pučanima i kraljevima – očekujemo najplemenitijeg Građanina ove naše Zemlje: Isusa, Emanuela.Očekujemo, molimo i pjevamo: Padaj s neba roso sveta! - Već ga nosi mila Mati – Ona će ga nama dati. Amen."


i danas me je poljubio maslačakžutim obrazima.

Dr. Nada Jačmenica

47

DOMAĆE VIJESTINATIONAL NEWS

IX. Svjetski kongres o bioetici(Rijeka i Opatija, 3.-8. rujna 2008.)

Doc.dr.sc. Iva Sorta-Bilajac, dr.med.Ninth World Congress on Bioethics: „The Challenge of Cross-Cultural Bioethics in the 21st Century” (Rijeka and Opatija, September 3-8, 2008)

U Rijeci i Opatiji od 3. do 8. rujna 2008. održan je IX. Svjetski kongres bioetike čija je glavna tema bila „Izazov bioetike različitih kultura u 21. stoljeću”. Kongres je organiziran u ime svjetskog bioetičkog udruženja „International Association of Bioethics” pod visokim pokroviteljstvom Predsjednika RH, g. Stjepana Mesića, te pod pokroviteljstvom UNESCO-a.Institucije domaćini Kongresa bili su Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci i Hrvatsko društvo za kliničku bioetiku. Predsjednik Kogresa bio je prof.dr.sc. Ivan Šegota, „pionir” bioetike u Hrvatskoj. Predsjednik Međunarodnog znanstvenog odbora bio je Prof. George J. Agich, predsjednik Organizacijskog odbora prof. Miljenko Kapović (tadašnji dekan Medicinskog fakulteta u Rijeci), te predsjednik Počasnog odbora Prof. Edmund Pellegrino. Ovaj Kongres je - prema riječima profesora Georgea J. Agicha - okupio do sada najveći broj visoko kvalitetnih sažetka i ima bogatiji znanstveni program od svih dosadašnjih kongresa. U vrijeme održavanja kongresa sekcije su se odvijale u svim raspoloživim dvoranama u gradu Rijeci. U dosadašnjoj organizaciji je ovaj Kongres po tome jedinstven, jer po prvi puta nije „pod jednim krovom”, već je, u ovom slučaju, cijeli riječki Korzo poslužio kao „meeting point”. Iz znanstvenog programa treba izdvojiti sljedeće teme: 1. kultura i bioetika, 2. normativni okviri bioetičkog djelovanja, 3. razlike i različitosti u bioetici, 4. etika istraživanja, znanosti i biotehnologije, 5. klinička etika, 6. etička pitanja u javnom zdravstvu, 7. organizacijska etika i zdravstveni menadžment, 8. profesionalna etika, 9. krizne situacije i bioetika, 10. etika okoliša.U vrijeme održavanja kongresa projiciran je film „Romulus, My Father” Film je najavio svjetski poznati pisac i filozof, prof. Raimond Gaita, po čijoj knjizi je film i snimljen. Nakon projekcije upriličena je rasprava i druženje s piscem.Kongres je imao do sada najveći broj pridruženih satelitskih konferencija i simpozija, ukupno sedam:

Feminist Approaches to Bioethics 2008 Congress 1. (FAB): Voice, Power, and Responsibility in Health Care

The 4th South-East European Bioethical Forum: 2. Integrative Bioethics and Pluri-perspectivismMedia and Bioethics 3. Bioethics in Nursing 4. Ethics of Clinical Trials 5. The 4th International Conference on Clinical Ethics 6. and ConsultationThe 5th Symposium of the International Society 7. for Clinical Bioethics (ISCB5): Clinical Ethics and Decision-making in a Pluralistic World

Kongres je svečano otvoren 5. rujna u Hrvatskom narodnom kazalištu „Ivana pl. Zajca”. Velika je čast što je važnost ovog Kongresa prepoznala i hrvatska Katolička crkva, tako su svečano otvaranje svojom nazočnošću uveličali i njegova Ekselencija kardinal Josip Bozanić, te njegova Ekselencija nadbiskup riječki Ivan Devčić. Iako oko brojnih pitanja u bioetici ne postoji sveopći konsenzus, mnogi smatraju da je bioetiku ključna znanost za budućnost čovječanstva. Kako je na ovom Kongresu i pridruženim znanstvenim skupovima sudjelovalo preko 700 sudionika iz 83 zemlje, naravno da stvaranje univerzalnih standarda nije bilo moguće, međutim upravo kroz dijalog, uspoređivanje iskustava, ukazivanje na sličnosti i različitosti u suočavanju s određenim bioetičkim pitanjima i problemima ogleda se cjelokupno znanstveno bogatstvo ovog skupa. Tvorac pojma bioetika jest biokemičar i onkolog sa Wisconsin sveučilišta, profesor Van Rensselaer Potter II koji je smatrao da je bioetika nova disciplina koja će povezati znanje i razmišljanje, dinamički pristup neprekidnoj potrazi ljudskog roda za mudrošću, odnosno znanjem kako upotrijebiti znanje za ljudski opstanak i poboljšanje kvalitete života. Bioetika bi, dakle, trebala biti nova znanstvena etika koja povezuje poniznost, odgovornost i sposobnost, znanost koja je međudisciplinarna i međukulturalna i koja uzvisuje smisao čovječnosti, te bi kao takva trebala postati neka vrsta „znanosti o preživljavanju”. Promišljanja bioetičara razvijaju su se u smjeru međudisciplinarne, višedisciplinarne i dijaloške,

48

NATIONAL NEWSDOMAĆE VIJESTI

odnosno, u posljednje vrijeme pluriperspektivne i integrativne znanosti, odnosno one koja uključuje mogućnost iznošenja različitih mišljenja. Stoga je iznimno važno da u suvremenom bioetičkom dijalogu budu prisutni i religijski svjetonazori. Razmišljajući koliko se u raspravi o pojedinim bioetičkim pitanjima uvažavaju stavovi Katoličke crkve, treba posegnuti u sam začetak razvoja bioetike, koja je u proteklih 40-ak godina proživjela vrlo bogatu i kompleksnu povijest. S vremenom je doživjela transformaciju iz skupa poprilično krutih pravila u profesionalnom djelovanju, stvorenih dominantno od strane same medicinske struke (bioetika se, naime „rodila” u području biomedicine i zdravstva), u široko polje znanstvenog i društvenog interesa. Međutim, puno prije nastanka sintagme i institucionalnog utemeljenja prakse, među prvima koji su na „nova” pitanja u „novoj” medicinskoj etici reagirali bili su teolozi. Tako je još 1950. dekan harvardskog Teološkog fakulteta Willard L. Sperry objavio svoja predavanja održana u Općoj bolnici u Massachusettsu u knjizi pod naslovom „Etički temelji medicinske prakse”. U knjizi iznosi probleme iznošenja istine, produženja života i eutanazije u kontekstu izazova nove medicinske tehnologije. Četiri godine kasnije (1954.) izlazi knjiga „Moral i medicina” koja će ostaviti dubok trag u povijesti bioetike, a koju mnogi bioetičari ocjenjuju „pionirskim radom nove medicinske etike”. Autor joj je Joseph Fletcher koji ovdje čini neuobičajen odmak od teoloških rasprava o npr. eutanaziji, ili abortusu i raspravlja o individualnim slobodama i pravima pacijenata. Šesnaest godina kasnije (1970.) Paul Ramsey, profesor religije s Princeton sveučilišta objavljuje knjigu koja se danas smatra temeljnom u bioetici kao znanstvenom polju. U knjizi „Pacijent kao osoba” Ramsey je opisao svoje jednogodišnje iskustvo boravka u Sveučilišnoj bolnici Georgetown, gdje je na klinikama sa zdravstvenim djelatnicima i studentima vodio intenzivan dijalog o raznim etičkim pitanjima koja su do tada bila van dostupa etičara, kao što su transplantacija organa, umjetno održavanje na životu, korištenje pacijenata kao ispitanika. Već sam naslov govori da autor prikazuje pacijenta kao aktivnog, slobodnog i autonomnog subjekta zdravstvene skrbi, koji ima određena prava i time se suprotstavlja ideji tradicionalnog liječničkog paternalizma.Spomenuvši samo najvažnije, postavlja se pitanje kako to da su teolozi toliko prisutni u raspravi o „novim” etičkim pitanjima u „novoj” medicini. Gledana kroz prizmu brige o životu (uključujući dvije vječne ljudske stvarnosti: etiku i život, tj. moralno razmišljanje o životu i svim njegovim sastavnicama), bioetika sadržajno

nije velika novina u kršćanskoj moralnoj teologiji, jer je ona biomedicinske probleme obrađivala pod pojmom liječničke etike. Ako to sagledamo povijesno, lako uočavamo usku povezanost liječničke etike i kršćanske tradicije i stavova koji znatno utječu i na liječničku etiku. U kršćanstvu je liječenje bolesnika sastavni dio navještenja evanđelja i misionarskog poslanja. Pored toga, prva etička povjerenstva osnovana su upravo u katoličkim zdravstvenim ustanovama SAD-a i Kanade tijekom 1960-ih i početkom 1970-ih te predstavljaju povijesni početak bioetičkih konzultacija, stoga prisustvo teologa u bioetičkom dijalogu postaje i više nego opravdano. Naime, upravo kao odgovor na sve učestaliju potrebu donošenja kompleksnih i teških odluka unutar sustava biomedicine i zdravstva, mnoge su institucije zdravstvene skrbi već tada potvrdile da u etički opterećenom i sve dinamičnijem pružanju zdravstvene skrbi treba razviti formalne mehanizme odlučivanja.Zaključno, može se reći da je za naše društvo zapadnog civilizacijskog kruga Biblija jedan od prvih udžbenika bioetike (kao što su to za druge kulture i religije Kur'an, Vede, Konfucijevi tekstovi...). Komentirajući „9. svjetski kongres bioetike” kardinal Josip Bozanić sažeo je u jednoj rečenici poveznicu između bioetike i Katoličke crkve, čija je ljepota i veličina upravo u njenoj jednostavnosti: „bioetika je etika života, a gdje je život, tu je i Crkva.”

„Prvi ga je put upotrijebio 1970. Sa bios je želio naglasiti biološko znanje koje ekspandira, a s etikos sustav ljudskih vrijednosti.

Sprovod mladića

U šutnji pjev slavuja

Prati korake

Dr. Duško Matas

svjetla Pariza!

samo mjesec onaj isti

iz Hrvatske


49

Međunarodni kongres „Humanae Vitae za sva vremena - Ljudska spolnost življena u velikodušnosti i razboritosti“ (Zadar, 28.-30. studenoga 2008.)

Petar-Krešimir Hodžić, dr. med.International Congress „Humanae Vitae for All Times - Human Sexuality Experienced in Generosity and Common Sense” (Zadar, November 28-30, 2008)

Međunarodni Kongres „Humanae vitae za sva vremena – ljudska spolnost življena u velikodušnosti i razboritosti” u povodu 40. obljetnice objavljivanja enciklike Humanae vitae pape Pavla VI. održan je u Zadru od 28. do 30. studenoga 2008. godine. Kongres su zajednički organizirali Ured HBK za obitelj, Zadarska nadbiskupija, Hrvatsko katoličko liječničko društvo i Hrvatsko katoličko društvo medicinskih sestara i tehničara, pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Zadarske županije, Grada Zadra i Zadarske nadbiskupije kao domaćina, a uz potporu Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta i Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. U kongresnoj dvorani Falkensteiner hotela Donat tijekom tri dana trajanja kongresa okupilo se preko 200 sudionika iz zemlje i inozemstva. Kongres je počeo čitanjem poruke Svetog Oca Benedikta XVI. upućene organizatorima i sudionicima kongresa. On nas je očinskom ljubavlju pozvao na dublje promišljanje o otajstvu i daru ljudskoga života kao i na osobno svjedočenje: „Prokreativna bračna ljubav, otvorena rađanju djece u uzajamnom nesebičnom darivanju muža i žene, ne samo da nalikuje nego i sudjeluju u stvaralačkoj Božjoj ljubavi, koja se konkretno priopćuje dozivajući u život ljudske osobe. Isključiti ovu komunikativnu dimenziju posredstvom djelovanja koje priječi prokreaciju značilo bi poricati intimnu prirodu supružničke ljubavi. Neka primjer i svjedočanstvo tolikih roditelja doista bogatih vjerom i pouzdanjem uvijek bude na ohrabrenje i utjehu onima koji svoju očinsku i majčinsku odgovornost žive s poteškoćama ili nesigurnošću.“Uslijedile su pozdravne riječi organizatora i domaćina, kao i pokrovitelja odnosno podupiratelja kongresa. Prvo je to u ime domaćina učinio zadarski nadbiskup mons. Ivan Prenđa, a za njim uslijedile su pozdravne riječi dr. Petra-Krešimira Hodžića, voditelja Ureda HBK za obitelj, dr.sc. Marice Miletić Medved, predsjednice HKLD-a i više medicinske sestre Jelice

Stipaničev Mustapić, predsjednice HKDMST-a. Skupu su se obratili i nazočni predstavnici Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti te Grada Zadra i Zadarske županije. Naposljetku je, u ulozi predsjednika Vijeća HBK za obitelj skup pozdravio krčki biskup mons. Valter Župan koji je službeno i otvorio kongres. Svečarski dio kongresa, dvama pjesmama, uzveličalo je ženski vokalni sastav Magnificat katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara iz Zadra. Od petka popodne do subote popodne održano je deset predavanja inozemnih i domaćih stručnjaka, predstavljene su tri metode prirodnog planiranja obitelji, a mogla su se čuti i osobna svjedočanstva. Sažeci svih predavanja kao i predstavljanja metoda mogu se pronaći na internetskoj stranici www.humanae-vitae.net, a u prvoj polovici 2009. godine očekuje se i izdavanje zbornika radova. Popodnevni dio subotnjeg programa bio je predviđen za rad u radionicama te su se sudionike raspodijelili u četiri

Radno predsjedništvo kongresa „Humanae vitae za sva vremena -Ljudska spolnost življena u velikodušnosti i razboritosti” (Zadar, 28-30. studenoga 2008.).

DOMAĆE VIJESTINATIONAL NEWS

50

radionice: 1) Odgoj mladih za velikodušno i razborito življenje spolnosti, 2) Podučavanje o prirodnom planiranju obitelji u obiteljskom pastoralu, 3) Prirodno planiranje obitelji u zdravstvu i znanosti te 4) Prirodno planiranje obitelji i odgoj za vrjednote u obitelji. U nedjelju, 30. studenoga održan je okrugli stol na kojem su predstavljeni zaključci radionica, a naglasci i zaključci čitavog kongresa objedinjeni su u zaključnoj izjavi.* Organizatori kongresa i preko 200 sudionika izjavili su da očekuju, u smislu poruke enciklike Humanae Vitae, da različite institucije istinski surađuju u ostvarivanju projekata usmjerenih na odgoj za vrjednote, promociju braka, obitelji i zaštitu života. Upućeni su i zahtjevi odgojno-obrazovnim institucijama, Crkvi, institucijama stručnog srednjoškolskog, višeg i visokog obrazovanja, zdravstvenim ustanovama; znanstvenoj zajednici i sredstvima javnog priopćavanja.Međunarodni kongres zaključen je svečanim euharistijskim slavljem u zadarskoj prvostolnici, koji je predvodio zadarski nadbiskup mons. Ivan Prenđa. Na posljetku može se ustvrditi kako su ovim kongresom stvorene osnovne pretpostavke za razvoj projekta sustavnog i standardiziranog pristupa promicanju i podučavanja prirodnih metoda planiranja obitelji odnosno prirodnog usklađivanja prokreacije, a što je i bio njegov temeljni cilj.

* Završnu izjavu kongresa donosimo u cijelosti u rubrici Izjave.

DOMAĆE VIJESTI NATIONAL NEWS

Osjećam

prijatelju

Osjećam prisutnost

Molitve tvoje

Zlatne titraje

U tami srca

Tuga nestaje

Život se vraća

Osjećam prisutnost

Molitve tvoje

Zlatne titraje srca

Dr. Terezija Saljapal

51

MEĐUNARODNE VIJESTIINTERNATIONAL NEWS

Međunarodni kongres „Humanae Vitae: aktualnosti i proroštvo enciklike” (Rim, 3.-4. listopada 2008.)Petar-Krešimir Hodžić, dr. med.International Congress „Humanae Vitae: A Topical and Prophetic Encyclical Letter“(Rome, October 3-4, 2008)

U Rimu je od 3.-4. listopada održan međunarodni kongres „Humanae Vitae: aktualnost i proroštvo enciklike” povodom 40-te obljetnice te enciklike pape Pavla VI. Na kongresu održanom na rimskom Katoličkom sveučilištu Sacro Cuore bilo je oko 500 sudionika. Kongresu je prisustvovala sedmeročlana delegacija ih Hrvatske u organizaciji Ureda HBK za obitelj. Članovi hrvatske delegacije organizirat će kongres o obljetnici enciklike u Zadru od 28. do 30. studenoga. Na početku kongresa pročitana je poruka Svetog Oca Benedikta XVI. sudionicima kongresa u kojoj je dotaknuvši osnovne odrednice enciklike zahvalio za ono što je do sada učinjeno i potaknuo na daljnje zauzimanje u širenju ideja enciklike. Sudionike kongresa pozdravio je zatim kardinal Carlo Caffarre, nadbiskup Bologne i održao odlično izlaganje o teološkim i doktrinalnim aspektima poruke Humanae Vitae. Ostatak kongresa bio je tematski podijeljen u tri dijela: Aktualnost poruke, Kako su na poruku enciklike odgovorili oni kojima je upućena i Operativne strategije. U prvoj naslovljenoj „Aktualnost poruke” eminentni stručnjaci govorili su o obitelji i prokreaciji danas u psiho-socijalnom kontekstu te o seksualnoj revoluciji. Zadnje u toj cjelini bilo je izvrsno izlaganje mons. Livia Meline, predstojnika Papinskog instituta Ivan Pavao II. za studij braka i obitelji. Tema predavanja bila je razvoju teološke misli o ljudskoj ljubavi od enciklike Humanae Vitae pape Pavla VI. do nastupne enciklike sadašnjeg pape Beneditkta XVI. Deus Caritas Est. Pozdravni govori i predavanja prvog dijela programa na talijanskom jeziku dostupni su na internetskoj stranici Katoličkog sveučilišta Sacro Cuore. Druga cjelina obradila je kako su i u kolikoj mjeri na poruku enciklike Humanae Vitae odgovorili oni kojima je upućena. Tako je jedan segment posvećen odgovoru znanstvenika i zdravstvenih djelatnika pri čemu je predstavljena Talijanska konfederacija centara za prirodnu regulaciju plodnosti koja se sastoji od 18 centara s preko 1.000 registriranih poučavatelja. Posljednje predavanje te cjeline o tome kako se prema enciklici odnose biskupi održao je mons. Giuseppe Anfossi, biskup Aoste i predsjednik Vijeća za obitelj Talijanske biskupske konferencije. Drugi dan kongresa započeo je svečanom svetom

misom koju je u bazilici Sv. Petra za sudionike kongresa

predvodio kardinal Tarcisio Bertone, generalni tajnik Svete Stolice uz koncelebraciju kardinala Elia Sggrecie, počasnog predsjednika Papinske akademije za život, biskupa Giusseppea Anfossija te većeg broja svećenika. U sklopu treće i završne cjeline naslovljene Operativne strategije održan je okrugli stol o ulozi i doprinosu različitih institucija ispunjenju Humanae Vitae. Na njemu su sudjelovali predstavnici pastoralnih i društvenih struktura, predstavnici nekoliko značajnih udruga te naposljetku predstavnik medija dr. Domenico delle Foglie, novinar i urednik lista Avvenire te glasnogovornik udruženja Znanost i život. On je svojim izlaganjem i pozivom svima da daju što veći doprinos u promicanju poruke Humanae Vitae u nekoliko navrata dobio spontani pljesak.Završna deklaracija poziva različite institucije na suradnju kako bi se ostvarili formativni i istraživački projekti usmjereni promicanju obiteljskih vrijednosti, života i aktualizaciji autentičnog odgovornog roditeljstva predlaganjem prirodnih metoda planiranja obitelji. Od znanstvene se zajednice traži uvažavanje znanstvene i društvene vrijednosti prirodnih metoda te da te metode razvija i širi u akademskom, zdravstvenom i socijalnom području. Od crkvene se zajednice traži izrada edukativnih projekata kako bi se poučavanje o prirodnim metodama konkretno uvrstilo u redoviti pastoral, a od javne vlasti da prepozna poučavatelja prirodnih metoda kao zanimanje koje bi se uvrstilo u odgojno-obrazovni i zdravstveni sustav.

Članovi hrvatske delegacije na kongresu „Humanae Vitae: aktualnosti i proroštvo enciklike” (Rim, 3.-4. listopada 2008.).

52

Međunarodni kongres „Dar za život: razmatranja o darivanju organa” (Rim, 6-8. studenoga 2008.)Prof. dr. Niko ZurakInternational Congress, „A Gift for Life. Considerations on Organ Donation”(Rome, November 6-8, 2008)

U organizaciji Papinske akademije za život (PAV), FIAMC-a i talijanskog Nacionalnog centra za transplantaciju u Rimu je od 6. do 8. studenoga 2008. održan međunarodni kongres naslovljen „Dar za život: Razmatranja o darivanju organa”.Kongresne su se aktivnosti odvijale u „Auditorium della Conciliazione”, pred punom dvoranom (oko 350 mjesta). Kongres je praćen velikom medijskom pozornošću. Dobrodošlicu su sudionicima u protokolarnom dijelu poželjeli između ostalih ministar rada, zdravlja i socijalne politike Maurizio Sacconi, te mons. Rino Fisichela, predsjednik PAV-a i dr. J.M. Simon de Castellvi, predsjednik FIAMC-a.Radni se dio kongresa odvijao u četiri sekcije. U prvoj su sekciji prikazana iskustva sudionika transplantacijskog postupka: darivatelj organa, obitelj, primalac organa, anesteziolog, transplantacijski kirurg i koordinator postupka. Izvorna iskustva i ispovijesti svih sudionika u transplantacijskom lancu bili su najemotivniji trenuci kongresa. U istoj je sekciji prikazan i povijesni razvoj postupka transplantacije organa i sadašnje stanje u ovoj problematici s naglaskom na potrebi za organima i transportu organa. Iznesena su iskustva sa svih kontinenata. Druga sekcija je počela izlaganjem mons. J. Lafittea o antropološkoj perspektivi darivanja organa i davanja samog sebe. A.G. Spagnolo je iznio bioetička razmatranja o darivanju organa i transplantaciji. Pravni aspekti i problematika pristanka informiranih donora prikazani su na iskustvima iz Španjolske, Austrije i SAD-a.Nakon ove sekcije sudionici kongresa su nazočili audijenciji kod Svetog Oca Benedikta XVI u Vatikanu. Mediji su posebno izdvojili riječi Sv.Oca iz obraćanja sudionicima kongresa, da je darivanje organa jedan oblik posebnog svjedočenja dobročinstva, uz uvjet da pri tome ne smije postojati nikakvo arbitriranje ili dilema o smrti pacijenta darivatelja.*U trećoj sekciji obrađene su teme alokacije organa s posebnim osvrtom na model Eurotransplanta. Bilo je dalje govora o edukaciji i uvježbavanju zdravstvenih djelatnika za ovaj osjetljivi i važni dio transplantacijskog lanca.

Oštro je osuđena sporadička, ali i organizirana kriminalna aktivnost trgovine organima živih davatelja, posebno u nekim zemljama tzv. trećeg svijeta.F. Cantarovich je iznio prijedlog za edukaciju u svrhu promicanja kulture donacije organa. Ova je sekcija završila izlaganjem M. Brunettija o posebnim pastoralnim inicijativama u širenju spremnosti za darivanje organa među vjernicima (iskustva iz Pijemonta). Trećeg, završnog dana kongresa u četvrtoj je sekciji održan okrugli stol s temom uloge medija u širenju kulture donacije organa. Moderator je bila D. Storani, a sudjelovali su L. Onder (Španjolska), F. Maribotto (RAI, Italija), J. Colina (ANSA-Italija) i J.Illman (Velika Britanija).Vrlo izravno su iznešena stajališta da sam čin transplantacije više nije novinska vijest, od kada je transplantacija organa postala rutinski terapijski postupak. Medijski prostor bi trebalo iskoristiti za široke kampanje kulture darivanja organa kojima bi se građanstvo senzibiliziralo i postigla pozitivna percepcija javnosti. Zagovarani su modeli korišteni u animiranju građanstva za prihvaćanje obveze vezivanja u prometu, zabrane pušenja te neka iskustva s dobro prihvaćenim ekološkim inicijativama.Kongres je završio, uz čestitke organizatorima i zahvale sudionicima kongresa na živoj raspravi, koja je pratila izlaganja, ponavljanom općom konstatacijom da još uvijek postoji veliki nesrazmjer između potreba za transplantacijom organa i relativno malog broja doniranih organa.

* Obraćanje Svetog Oca je u cijelosti tiskano u rubrici „Izjave za javnost”.

INTERNATIONAL NEWSMEĐUNARODNE VIJESTI

Svjetski putnik –krenu na vječnu šetnjusvim nebesima


53

Međunarodna konferencija: „Pastoralna skrb u liječenju bolesne djece” (Vatikan 13.-15. studenoga 2008.)Iva Ćelić, dr. med.International Conference, „Pastoral Care in the Treatement of Sick Children” (Vatican, November 13-15, 2008)

U Vatikanu je od 13. do 15. studenog 2008. godine održana 23. Međunarodna konferencija Papinskog vijeća za pastoral zdravstva na temu „Pastoralna skrb u liječenju bolesne djece”. Na predstavljanju susreta sudjelovali su kardinal Javier Lozano Barragán, biskup Jose L. Redrado O.H. i fr. Felice Ruffini M.I, odnosno predsjednik, tajnik i zamjenik tajnika Papinskog vijeća za pastoral zdravstva, Bruna Costacurta, profesorica biblijske egzegeze na Teološkom fakultetu Papinskog sveučilišta Gregorianum u Rimu i Alberto G. Ugazio, koordinaror Odsjeka za pedijatriju u rimskoj bolnici „Bambino Gesú”.U svome obraćanju, kardinal Lozano Barragán je naveo kako je „u zadnjem desetljeću ubijeno više od dva milijuna djece tijekom oružanih sukoba, šest milijuna je ostalo hendikepirano, deseci tisuća osakaćenih nagaznim minama i 300 000 unovačenih kao djeca-vojnici. Više od 4 300 000 djece je umrlo od AIDS-a.” „Siromaštvo”, dodaje on, „ostaje temeljni uzrok bolesti dječje dobi.Milijardu i dvjesto tisuća osoba živi s manje od jednog dolara na dan. Čak i u najbogatijim zemljama, jedno od šestero djece živi u siromašnim uvjetima. ... Dvjesto pedeset milijuna djece mlađe od 15 godina radi, uključujući oko 60 milijuna koji rade u opasnim uvjetima”, dok su „mnoga djeca i adolescenti prepušteni samima sebi. ... Nema kontrole na televizijskim programima ili na internetu gdje surfaju bez ikakve vrste moralnog vodstva. Seksualna trgovina, pedofilija, nasilje u školama, zločini, organizirane bande, itd. rastući su fenomen. ... Mnoge obitelji se odriču svoje obveze da educiraju” svoju djecu i „vrlo često je edukacija u školama svedena na puke informacije, uz napuštanje autentične formacije”.Navodeći ove statističke podatke, kardinal je želio skrenuti pozornost na temu nadolazećeg susreta o skrbi za bolesnu djecu.„U prvom dijelu konferencije, naslovljenom ‘Stanje’ razmatrat ćemo stvarnost i podrijetlo bolesti dječje dobi. Započet ćemo s poviješću liječenja bolesne djece u svijetu, demografskim podacima o dječjoj populaciji i njihovim stopama mortaliteta. Potom ćemo

proučavati osnovne bolesti kojima su djeca izložena prije procjene predstavlja li globalizacija priliku ili rizik za bolesne... Također ćemo razmatrati pitanje životnog stila i dijete. ... Što se tiče političke strane tog pitanja, mi ćemo proučavati ... zakonodavstvo i zdravstvene sustave. ... U svojim ekološkim aspektima, razmišljat ćemo o inicijativama organiziranim od strane Svjetske zdravstvene organizacije.”U drugom dijelu konferencije, naslovljenom ‘Promišljanje’, sudionici će analizirati „što nam Sveto Pismo i Crkveni oci imaju reći o liječenju djece, ispitujući koji su to lijekovi bili tijekom crkvene povijesti i svjedočanstvo svetaca koji su posvetili svoje živote skrbi za bolesnu djecu. ... Zaključit ćemo naše promišljanje dijalogom s velikim religijama: židovstvom, islamom, hinduizmom i budizmom”, rekao je kardinal.“Treći dio konferencije posvećen je ‘Djelovanju’”, nastavio je kardinal Lozano Barragán. „Koju vrstu kateheze i formacije u vjeri trebamo kako bismo se suočili s ovim ozbiljnim problemom? Kako moramo postupati u sakramentalnim pojmovima prema toj djeci? Kako možemo koristiti psihološku znanosti u ovom obliku liječenja? ... Propitivat ćemo istraživanja u medicini, prehrani i životnim stilovima. ... Sa socio-političke točke stajališta, istaknut ćemo ulogu koju društveni komunikacijski mediji, nacionalni i međunarodni zdravstveni sustavi moraju imati, ... kao i problem migracija. ... Na osobnoj razini, pitat ćemo se o ulozi biskupije, župe, redovničkih zajednica i volontera.”Kardinal je zaključio podsjećanjem da će na konferenciji govoriti „41 stručnjak iz različitih zemalja, od čega su svi visoko kvalificirani u svojim specifičnim područjima”.

MEĐUNARODNE VIJESTIINTERNATIONAL NEWS

54

Novi naputak Kongregacije za nauk vjere Dignitas personae

New Instructions from the Congregation for the Doctrine of the Faith Dignitas personae

U petak, 12. prosinca Tiskovni ured Svete Stolice predstavio je Naputak Kongregacije za nauk vjere „Dignitas Personae” (Dostojanstvo osobe) o određenim bioetičkim pitanjima. Naputak je objavljen na engleskom, francuskom, njemačkom, talijanskom, španjolskom, portugalskom i poljskom jeziku.Na konferenciji su sudjelovali nadbiskupi Luis Francisco Ladaria Ferrer, S.J., tajnik Kongregacije za nauk vjere i Rino Fisichella, predsjednik Papinske akademije za život, biskup Elio Sgreccia, predsjednik emeritus Papinske akademije za život te Maria Luisa Di Pietro, profesorica bioetike na Sveučilištu Presvetog Srca u Rimu i predsjednica Udruge „Znanost i život”. Nadbiskup Ladaria je potvrdio da je ovaj naputak plod istraživanja koji je Kongregacija za nauk vjere započela godine 2002. o novim pitanjima u bioetici s ciljem donošenja suvremenog naputka nalik na Donum vitae iz 1987. Dokument koji je potvrdio i Papa „dio je redovitog Učiteljstva Petrova nasljednika” te je „doktrinalne naravi”. Ovaj naputak „potiče biomedicinska istraživanja koja poštuju dostojanstvo svakog ljudskog bića i prokreaciju. … U isto vrijeme, on ne isključuje različite biomedicinske tehnologije kao etički nedopuštene”, kaže on, „premda će vjerojatno biti optužen da sadrži previše zabrana. Unatoč tome, svjesni tih mogućih optužbi, nužno je istaknuti da Crkva osjeća dužnost učiniti to u ime onih čiji se glas ne čuje”.Nadbiskup Fisichella je naglasio kako dokument „pokušava izraziti odgovarajući doprinos Crkve oblikovanju savjesti, ne samo vjernika nego i onih koji pokušavaju čuti prezentirane argumente i raspravljati o njima. Ovo je intervencija koja sačinjava dio crkvenog poslanja te ju treba čuti ne samo kao legitimnu, nego i kao potrebnu u pluralističkom, sekularnom i demokratskom društvu."Profesorica Di Pietro napominje da prije razmatranja pitanja kojima se ovaj dokument bavi, poput tehnika pomognute oplodnje, in vitro oplodnje, smrzavanja embrija i jajnih stanica, smanjenja broja embrija i preimplantacijske dijagnostike, „nužno je prisjetiti se tri osnovna pravila kojih se treba pridržavati u donošenju svake odluke":

Priznavanje dostojanstva osobe svakoga ljudskog • bića od začeća do prirodne smrti, uz posljedični

subjektivitet prava na život i fizički integritet.Jedinstvo braka, koje sa sobom nosi uzajamno • poštivanje prava supružnika da postanu otac i majka samo jedan s drugim.Specifično ljudske vrednote spolnosti koje • „zahtijevaju da prokreacija ljudske osobe bude željena kao plod bračnog čina specifičnog ljubavi između supružnika”.

Biskup Sgreccia se osvrnuo na treći dio dokumenta koji govori o novopredloženim terapijama koje uključuju manipulaciju embrijima ili ljudskim genetskim nasljeđem.„Tekst drži da je nužno imati na umu jednu temeljnu razliku: teoretski, gensku terapiju moguće je primijeniti na somatske stanice s izravnom terapeutskom svrhom ili na zametne stanice”. Što se tiče ovog drugog, „nije moguće intervenirati jer još ne postoji sigurna tehnika”, ističe on, „budući da bi moglo doći do rizika oštećenja nasljedne genetske baštine budućih generacija”. Bivši predsjednik Papinske akademije za život ponovio je kako „razlika između reproduktivnog i terapijskog kloniranja ne postoji te da uvijek pretpostavlja reprodukciju”.

Izvornik: VIS 081212Preveo: Ivan Ćelić, dr.med.

INTERNATIONAL NEWSMEĐUNARODNE VIJESTI

Teče vrijeme

Kao brza rijeka

Novih svitanja

Dr Nada Jačmenica

Stablo nad križem

S grane suze kapi

Na lišće bunike

Dr. Duško Matas

55

IZ ŽIVOTAEXPERIENCES

Sjećanja na iznevjerene nade naših majki

Ovu crticu posvećujem majkama koje su snivale povratak svojih sinova i kćeri iz Drugog svjetskog rata, a snovi im se nisu nikada ostvarili.

Zime su u Lici krajem tridesetih godina prošlog stoljeća bile veoma duge i hladne, s mnogo snijega. Da prikrate vrijeme stariji su se ljudi okupljali čas u jednoj čas u drugoj kući i često su razgovarali o ratu i sjećanjima na ratne sukobe u Galiciji za vrijeme Prvog svjetskog rada. Mlađi su ljudi često odlazili u grad ne bi li našli ikakvog posla, ali posla je bilo malo i zarada slaba. Bilo je vrijeme velike neimaštine. Uskoro su im počeli sve češće stizati pozivi na vojnu vježbu, a s najavom proljeća počela je mobilizacija, rat je bio na pragu. Na sreću taj rat, aprilski kako su ga zvali, brzo je završio i ljudi su se vraćali svojim kućama. Vratio se i moj otac i radosti nije bilo kraja. Radost je bila to veća što je Hrvatska postala slobodna država. Nažalost, to olakšanje i radost slobode trajali su tek nekoliko mjeseci, do ljeta 1941. godine, a onda se pronio glas da je u istočnoj Lici, tamo negdje blizu Bosne, buknula pobuna Srba protiv Hrvatske države. Pričalo se o ratnim grozotama. Strah je opet ušao u ljude. Od tada je prošlo mnogo godina, ali ni danas ne mogu shvatiti tu lakoću kojom su ljudi, dojučerašnji susjedi pa i prijatelji, počeli nasrtati jedni na druge. Rat se prenio u sela s miješanim stanovništvom, a počele su gorjeti i kuće s jedne i druge strane bojišnice, nekakve crte koja je naglo razdvojila ljude koji su godinama živjeli jedni pored drugih. Ta crta nije bila samo fizičke prirode, granica za koju smo znali da je ne smijemo prijeći, bila je to nekakva imaginarna linija u ljudskoj svijesti koja je dijelila njih, ljude koji su digli ustanak protiv hrvatske države i nas, koji smo bili sretni što smijemo reći bez straha da smo Hrvati. Crta koja je sve više dijelila čovjeka od čovjeka. Vrijeme je brzo prolazilo a ta je crta s vremenom bila sve dublja i strah u narodu sve jači. Stariji su krišom od nas djece govorili o paljenju kuća po ličkim selima, a onda 6. kolovoza 1942. godine usred noći gorile su i kuće u mome selu. Izgorjela je i moja kuća i sve u njoj što smo naslijedili od svojih predaka. Samo Božjoj providnosti mogu zahvaliti što smo majka, sestra i ja još bunovni od sna uspjeli istrčati iz kuće i pobjeći u mrak, što je u kiši metaka bio lakše ranjen samo moj

otac. Nažalost, svi nisu pobjegli i strašno je podsjećati se što im se dogodilo. Očuvaj Bože, govorili su slijedećeg jutra ljudi .Uskoro je bila na pragu jesen i vrijeme za polazak u školu, a mi smo bili beskućnici. U tim trenutcima neimaštine i beznađa Nečija nam je ruka pomogla. Moju sestru i mene prihvatili su naši rođaci iz Slavonskog Broda, sestra je pošla u osnovnu školu a ja u gimnaziju. Poslije nekoliko mjeseci majka je došla i povela sestru kući, a kuća je bila malo potkrovlje u jednoj kućici u Gospiću.Rat se sve više zahuktavao i počela su bombardiranja Slavonskog Broda. Već pri prvom od njih poginuo je moj prijatelj Damir s kojim sam sjedio u istoj školskoj klupi. Njegova me pogibija jako potresla, podsjetila me na pogibije u mome selu pa kada smo za domaću zadaću trebali napisati nešto u spomen Damira, ja sam svoja čuvstva prenio na papir s puno emocija. U školi nisu vjerovali da je to napisao dvanaestogodišnji dječak. Bombardiranja Slavonskog Broda su bila sve češća, napadalo se i danju i noću, naročito područje oko željezničke stanice i Tvornice vagona, te oko mosta preko Save koji je spajao Slavonski i Bosanski Brod. U jednom od tih bombardiranja poginula je moja teta, moja druga majka. Opet sam postao beskućnik i morao sam natrag u Liku. Putovalo se svakako i tko zna gdje bih završio da nije bilo dobrih ljudi. Putovalo se dijelom putničkim, dijelom oklopnim vlakom, dijelom pješice, te konačno od Generalskog Stola do Gospića na vojnim kamionima.U jedno predvečerje došli smo u Otočac i tamo zanoćili. Te je noći moja majka usnula da sam se vratio iz Slavonskog Broda da sam bos i s nekakvim drvenim sandalama u ruci, gologlav i s malom naprtnjačom na leđima. Ujutro je svoj san ispričala gospođi koja je prihvatila moje roditelje i sestru u malo potkrovlje, tek da imaju ikakav krov nad glavom, a potom je pošla raditi u polje. Nekoliko sati poslije majčine priče o snu vojni je transport stigao u Gospić. Ne sjećam se kako sam pronašao kućicu u kojoj su moji roditelji stanovali, ali se sjećam trenutka kada sam pokucao na vrata. Otvorila mi je starija, visoka žena i čim me je ugledala samo je izustila „Ti si Rojin sin”. Izgledao sam upravo onako kako me majka vidjela u snu. Nepredvidljivi su Božji putovi, kažu ljudi!Bližio se kraj rata, ali su mladi ljudi stasali za

Doc.dr.sc. Drago Buneta, dr. med.Reflections on the Betrayal of Our Mothers' Hopes

56

mobilizaciju, još uvijek odlazili u veliku neizvjesnost. U ljeto 1944. godine svi su mladići, čim su položili ispit zrelosti u gospićkoj gimnaziji i učiteljskoj školi, odmah mobilizirani i poslani na vojnu obuku. Rat je završio za nekoliko mjeseci, a samo se njih nekoliko vratilo kući. Ostalima se izgubio svaki trag. Tko zna što su tih godina sanjale njihove majke, jesu li i one vidjele u snu svoje sinove kao što je mene usnula moja majka? Sjećam se jedne od tih žena, zvala se Luja, Luja Šomenova. Bila je to niska i slabašna žena, koja je sama podigla svoga sina Niku, jer je njezin muž uoči velike svjetske ekonomske krize otišao u Kanadu. I Niko je završivši učiteljsku školu bio mobiliziran u hrvatsku vojsku. Rat je završio, a o Niki ni traga ni glasa. U međuvremenu se i Nikin otac Nikola vratio iz Kanade pa su se Luja i Nikola, po kojem je Niko dobio ime, raspitivali na sve strane o sudbini njihovog sina. Međutim, o Niki se nije saznalo ništa. Bilo se pročulo da su neki zarobljeni hrvatski vojnici upućeni na prisilni rad u Sibir pa je to roditeljima pothranjivalo nadu da je Niko možda ipak živ u Sibiru. Vrijeme je prolazilo, roditelji su ostarjeli i umrli, a o sudbini svoga sina nisu saznali ništa. Sudbina je htjela, da mi je nedavno čovjek koji je s Nikom bio u vojsci i zarobljen pri kraju rata, te proveo nekoliko mjeseci u istražnom zatvoru, povjerio da je Niko osuđen na smrt i pogubljen. Niko je bio u dvadesetoj godini života. Tko zna što je tih noći sanjala njegova majka?Božićno je vrijeme i ova crtica o snovima i strahovanjima, nadama i noćima bez nade što su ih proživljavali očevi i majke zabrinuti sudbinom svojih sinova i kćeri, koje je ponio ratni vihor Drugoga svjetskoga rata, možda će ljudima narušiti unutrašnji mir o blagdanu Nade. Možda će strepnje i nadanja, koje su oni proživljavali potaknuti nas da se zamislimo i nad sudbinom Majke koja porodi sina u Betlehemu i skrivaše Ga pred silnikom Herodom. Možda će na patnje Kristove majke kao i sudbine svih majki koje su sanjale povratak svoje djece iz rata, potaknuti da budemo čovječniji. Voljni da poput Šimona Cirenca podmetnemo svoja leđa pod teški križ koji nosi neki teško bolesni čovjek i vratimo mu nadu u život. Možda ćemo postati bolji ljudi……

EXPERIENCESIZ ŽIVOTA

Pod križem

Došao sam skrušen TebiDa Ti kažem da Te ljubimA Ti si se gorko nasmijao.

Zastao sam.Sa usana Ti pročitao:- Tko mene ljubi vrši zapovijedi moje.

Pognuh glavu:- Ali, za mene nade ima,Ja Te ljubim!

- Jaram moj je sladak, a moje breme lako,Šapat Ti čujem.

Još više moja glava pada,Sve se više gubi nada.- Ali, ja Te ljubim, ipak!

- Ljubi bližnjega svogaKao samoga sebe.

Odgovora nemam,Al' mi Petar šapnu:- Reci mu moje riječi:- Gospode. Ti znaš sve. Ti znaš da Te ja ljubim!

Otac mi glasno rečeKlešuć' svaku riječ:- Tko pozna moje zapovijediI vrši ihTAJ ME LJUBI!

Ali, i ja se ne dam,- Čuj me, Oče,Ljubim Te.Oko mene vuci,Tvoju pomoć trebam!

Stojim pognut još ispod križa- Tvoja muka, Oče tek sad je meni bliža.

- Dođite k meni svi koji ste umorniI ja ću vas okrijepiti – sada čujem,Ali refren drugi u glavi mi bije:- Tko pozna moje zapovijediI vrši ihTAJ ME LJUBI!Oče, ja Te trebam,Oče, čuj me, ja Te ljubim!

Dr. Vlatko Perčin

57

Božić u komunizmu

Božić svake godine dolazi u isti dan, na 25. prosinca, i tako već dvije tisuće godina. Rimljani su ga htjeli opraviti ispod zemlje (u katakombe) ali je opstao. Komunizam je nametao bezbožništvo ljudima koji su oduvijek bili vjernici, vjerovali su u Boga ili barem nisu nijekali njegovo postojanje. Svrha je toga bila da se vjerovanje u Boga zamijeni vjerovanjem u komunizam. I uistinu su tako neki i učinili i promijenili su vjeru, ali ipak tako da ona stara iz njih nije izašla. „Puštali” su da bake i djedovi krste njihovu djecu po zabitnim crkvama, potajice su se ženili u crkvi ako bi im žena to uvjetovala i napokon, mnogi su stari komunisti tražili da im na samrti dođe svećenik. A mnogi od onih drugih kojima je komunizam bio zaista jedina vjera, od vlastitih su drugova završili na Golome otoku. Poslije Domovinskoga rata pak, mnogi od onih koji su zapisivali tko je sve bio u crkvi na misi, i sami su prišli oltaru.Za Božić se u komunizmu radilo kao svakim radnim danom. Tek kada bi pao u nedjelju ljudi su mogli na miru slaviti kod kuće. Neki su partijci znali noću kupovati i uvlačiti u svoje stanove božićna drvca kako ih nitko ne bi vidio. U ulici u kojoj i sada stanujem u Zagrebu, samo je jedan čovjek uvijek vukao bor, i to po danu da ga se dobro vidi, za Staru godinu. Bio je tada na funkciji predsjednika Ideološke komisije Centralnoga komiteta Hrvatske i bio je pravi idealist. Kada sam bio student, na fakultetu smo svi do jednoga morali doći za Božić na predavanja jer se jako pazilo koga nema. Bio je pokoji uvjereni profesor koji se je upinjao da pojača svoje djelovanje baš na Božić, ali sjećam se i drugih, a osobito profesora Tomašića koji je pred punom predavaonicom na Božić rekao: „Djeco, danas je 25. prosinca. Sjećam se da je toga dana meni moja majka uvijek rekla: Sretan ti Božić!” Tako ga nitko nije mogao optužiti da nam je čestitao Božić jer je samo pričao o tome što je njemu govorila njegova majka. A nama je to puno značilo. Prof. Tomašić je predavao mikrobiologiju, no budući da je Luis Pasteur bio jedan od najznačajnijih mikrobiologa pričao bi nam o Pasteurovu putu u Pariz. Majka mu je osim rublja i ostaloga u prtljagu stavila i sličicu Majke Božje i rekla mu da ju je stavila „da te ona prati”. Poruka je bila jasna i partijci su ga zato čekali „na prvom zavoju”. I dogodilo se je. Osim na našem fakultetu predavao je i u Višoj školi za medicinske sestre i tehničare u

Zagrebu gdje je jednom na Badnjak rekao da će ispitivati samo članove Partije. Oni su ga tužili i prof. Tomašić je izgubio mjesto i na Medicinskom fakultetu i u toj školi. Bio sam u Moskvi 1973. godine. To je bilo doba vrijeme Brežnjeva i režim je još bio vrlo strog. Letjeli smo u ruskom Tupoljevu 134. Naš je zrakoplov sletio u zračnu luku Šeremetjevo. Pomno su pregledavali putovnice i putnike. U staklenoj kabini jedan NKVD-ovac stoji, a drugi sjedi. Kako je moja pokojna majka uvijek negdje gdje ja ne vidim stavljala neku svetu sličicu, tako je učinila i za moj put u Moskvu. Ovaj put baš usred putovnice. Naravno, ispala je pred NKVD-ovcima. Oni su je pogledali, a zatim bez riječi uredno vratili u putovnicu. Naši su partijci koji su to vidjeli napravili iz toga problem, ali moju majku nisu mogli, za razliku od prof. Tomašića, izbaciti s radnoga mjesta – naime bila je kućanica. Neki su, dakle, naši partijci bili „papskiji od pape”. Sada iste te viđam u crkvi.Prisjećajući se koliko su nam Božića pokvarili bez razloga, želim da današnjemu naraštaju Božić bude ono što je dvije tisuće godina i bio: dan kada slavimo Kristovo rođenje i početak Novoga zavjeta koji nudi ljubav i praštanje među ljudima. A to znači prekid sa starozavjetnim zakonom koji je nalagao drugačiju pravdu - „oko za oko, zub za zub”. I zato neka je svima sretan i blagoslovljen Božić u slobodi!

Prof.dr.sc. Duško Miličić, dr.med.Christmas in the Communism


čisteć prašinu sa stare gitare - slučajni zvuci


Mekani sutonBaršunasto liježeNa moje vjeđe

Dr. Nada Jačmenica

58

BRIEF REPORTSKRATKE VIJESTI

Britanska vlada je izjavila kako zakon o „web-stranica-ma o suicidu” treba preraditi i u njemu naglasiti da su takve stranice ilegalne. Ta je odluka donesena zbog zabrinjavajuće činjenice da ljudi koji traže informaci-je o suicidu mogu puno lakše pronaći stranice koje potiču taj čin nego one koje pružaju potporu. Prema Zakonu o suicidu iz godine 1961. ilegalno je promicati samoubojstvo, no nijedan operater web-stranica nije do sada optužen. Zakon će biti izmijenjen kako bi se pojasnilo da se odnosi i na online-prostor te kako bi se pomoglo serverskim ponuđačima da upravljaju strani-cama koje poslužuju.

Primjena autologno umnoženih te „pobuđenih” adult-nih progenitornih CD34+ stanica u hepatalnu arteriju kod pacijenata koji boluju od alkoholne ciroze jetre (ALC) pokazuje značajno poboljšanje, ističu znanst-venici u rujanskom izdanju časopisa American Journal of Gastroenterology. Značajna redukcija razine alanin (ALT) i aspartat transaminaze (AST) uočena je tjedan dana nakon transfuzije te je ukazivala na poboljšanje tijekom provođenja studije. „Ovo je područje medi-cine koje silno napreduje iz dana u dan”, zaključuje dr. Habib. „Nadamo se da će terapija matičnim stanicama pomoći mnogim pacijentima s jetrenom bolešću.“

Istraživači su unaprijedili eksperimentalni postupak kojim bi mogli proizvoditi matične stanice bez potrebe za stvaranjem i uništenjem ljudskih embrija. Postupak pretvara adultne stanice u tzv. inducirane pluripotentne matične stanice (iPS) za koje se vjeruje da imaju veliki potencijal za terapeutske tretmane kod mnogih teških medicinskih stanja. Novo istraživanje je navodno elim-iniralo kancerogenu sklonost iPS stanica. Prošle su godine znanstvenici otkrili način dobivanja iPS stanica uvođenjem četiriju gena u mišje adultne stanice upo-rabom retrovirusa. Geni su izmijenili stanice u stanje

nalik onomu koje se nalazi kod embrionalnih matičnih stanica. Međutim, takvi retrovirusi mogu uzrokovati po-javu raka kod životinja te integrirati vlastitu DNA u DNA stanice domaćina. Hochedlinger i suradnici su rabili drugu vrstu virusa, tzv.adenoviruse, za uvođenje istih četiriju gena u mišje adultne stanice.

Novo istraživanje upućuje na to da HIV može „spavati zimski san” u malom broju stanica – ili čak u jednoj stanici – dok ponovne ne „izroni” i počne uništavati. Koautor studije Huldrych Gunthard, istraživač iz Sveučilišne bolnice u Zurichu (Švicarska), kaže da su rezultati zapravo dobra vijest, jer oni ukazuju na to da se u to vrijeme virus ne replicira. To može značiti da će pacijenti s HIV-om koji se pridržavaju propisanih doza izbjeći borbu s novo ojačanim virusom. „To je jako dobra poruka i za pacijente i za liječnike”, kaže Gunthard. „Ove studije naslućuju da su trenutni lijekovi protiv HIV-a baš takvi kakvi bi trebali biti jer potpuno blokiraju virusnu replikaciju i prijenos virusa sa stanice na stanicu. Stoga, bilo koja količina virusa izmjerena u krvi pacijenata na dugoročnoj terapiji – uz pretpostavku da se pridržavaju uzimanja lijekova – najvjerojatnije potječe samo od onih stanica zaraženih prije početka uzimanja terapije.“

Skupina istraživača koji predvodi Juan Carlos Izpisúa Belmonte s Instituta za biološka istraživanja Salk, uspio je potaknuti učinkovitost reprogramiranja za više od sto puta te skratiti vrijeme odvijanja procesa na polovicu. Opeto-vano su generirali iPS stanice iz malog broja keratinocita pričvršćenih za jednu vlas kose koja je uzeta s ljudskog vlasišta. „Primjenom vrlo učinkovitog i praktičnog načina za dobivanje pacijentu specifičnih matičnih stanica, koje za razliku od ljudskih embrionalnih matičnih stanica neće biti odbačene od strane pacijentovog imunološkog sustava nakon transplantacije, dovodi nas korak bliže kliničkoj primjeni terapije matičnim stanicama”, kaže dr. Belmonte, profesor iz Laboratorija za gensku ekspresiju te direktor Centra za regenerativnu medicinu u Barceloni (Španjolska). No, ostaje pitanje zašto su keratinociti puno

Adultne matične stanice učinkovite u liječenju jetrene ciroze

Novi napredak s iPS-stanicama

HIV može ponovno „izroniti” iz jedne stanice

Masovna proizvodnja „embrionalnih” matičnih stanica iz ljudske kose

Strože kažnjavanje „web-stranica o suicidu“

59

prikladniji od drugih stanica. „Ispitali smo čitav spektar stanica te otkrili da je keratinocite najlakše reprogramirati”, kaže Belmonte.

Plastičnost, sposobnost mozga da precizno raspoređuje veze između svojih živčanih stanica, je okvir za učenje te oblikovanje pamćenja. Istraživači Medicinskog centra Sveučilišta Duke uspjeli su identi-ficirati spornu molekulu koja pomaže objasniti proces plastičnosti, a to bi moglo voditi ka ciljanim terapijama. „Otkriće molekule koja pomiče nove receptore prema sinapsi tako da neuron može intenzivnije odgovoriti na podražaj pomaže objasniti nekoliko zapažanja o plastičnosti”, kaže dr. Michael Ehlers, profesor neuro-biologije sa Sveučilišta Duke te mentor studije objav-ljene 31. listopada u časopisu Cell. Za proces učenja i stvaranje novih veza, mozak mijenja snagu električnih impulsa sinapse prema stanicama koje procjenjuju ova obilježja. Znanstvenici su proučavali hipokampus gdje se oblikuju sjećanja, no taj mehanizam može djelovati i u drugim područjima mozga. Iz niza pokusa, biokemi-jskih te mikroskopskih prikaza, Ehlers i suradnici su ot-krili da na miozin Vb (pet-b) molekulu koja je prisutna u neuronima hipokampusa utječe tijek kalcijevih iona iz sinaptičke pukotine tako što potiče njezinu pojavu i djelovanje. „Molekula miozina Vb pruža nam novi način za razmišljanje o kreiranju terapija za liječenje gubitka pamćenja, psihijatrijskih bolesti te moždanog razvoja.”

Psihijatrica i članica Komisije 'Pravo na život' dr. Carmen Gómez-Lavín navodi kako 65% žena koje pobace pati od simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja nakon podvrgavanja postupku. Ona ističe „paradoks” da se 97% od više od 100.000 pobačaja godišnje izvrši radi tobožnje teških tjelesnih ili psiholoških razloga, uz činjenicu kako sva znanstvena literatura ističe značajno i definitivno da najveći rizik za žene dolazi nakon pobačaja”.

„Banka” doniranih organa spremnih za uporabu jedan je korak bliže zahvaljujući uspješnom smrzavanju, ota-panju i transplantaciji svinjske jetre. Ako ljudska jetra, koja su iste veličine, mogu preživjeti taj proces, više ljudi potrebnih za transplantaciju moglo bi ih primiti. Velika većina doniranih jetara pronalazi domaćina. Nažalost, jetra brzo propadaju bez opskrbe krvlju i već nakon 12 do 24 sata postaju beskorisne, tako da je nji-hovo dopremanje do primatelja logistička noćna mora. Amir Arav, koji je razvio novu metodu smrzavanja u iz-raelskoj Organizaciji za poljoprivredna istraživanja u Bet-Daganu, kaže da je ključ za ograničeno oštećenje stanica tijekom smrzavanja vrlo polagano hlađenje je-tre, jer se tako sprječava stvaranje zupčastih kristala leda.

Prema njemačkim liječnicima, čini se da je ciljana transplantacija koštane srži koja se normalno rabi za liječenje leukemije izliječila pacijenta oboljelog od AIDS-a. Dvadeset mjeseci nakon primanja transplantacije, tes-tovi na koštanoj srži, krvi i drugim organskim tkivima ukazuju da 42-godišnji pacijent više nema HIV-infekciju. Pacijent je bio zaražen HIV-om više od desetljeća. Već je bilo nekoliko prethodnih izvješća o uspješnoj upo-rabi transplantacije koštane srži u iskorijenjivanju HIV-infekcije. No, transplantacija koštane srži previše košta te je opasna za uporabu kao prva linija liječenja za HIV/AIDS, kaže dr. Anthony Fauci, direktor američkog Na-cionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti.Kako god bilo, ovaj slučaj bi mogao potaknuti nasto-janja za razvojem genske terapije kao načina blokiran-ja ili supresije HIV-a.

Priredio: Vatroslav Prskalo, dr.med.

Učenje je puka mišićna kontrakcija

65% žena koje pobace imaju simptome PTSP-a

Transplantirana smrznuta jetra povećavaju nadu za „bankom” organa

Transplantacija koštane srži lijek za AIDS?

KRATKE VIJESTIBRIEF REPORTS

60

OUR MEMBERSUPOZNAJMO NAŠE ČLANOVE

Intervju s dipl. ing. biokemije Dagmar Živković

Možete li nam reći nešto o sebi, Vašem školovanju i karijeri?Rođena sam u Zagrebu 2.siječnja 1931.godine u obitelji Sučić. Moj se otac zvao Zvonimir, a majka Sonja. Najraniju mladost sam provela u velikoj kući iza Maksimira, na imanju uz koje je bila bakina ciglana. Danas je na jednom dijelu Zatvorska bolnica.Godine 1937. krenula sam u privatnu evangeličku školu (u kojoj je bilo najviše katolika, a manje drugih vjeroispovjesti, što se vidjelo samo na satu vjeronauka). Nastavila sam školovanje u njemačkoj gimnaziji koja se od 1941.-1945. tako zvala, a godine 1949. maturirala sam u VIII. ženskoj gimnaziji u Klaićevoj ulici. Iste sam se godine upisala na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, odsjek kemija-biokemija. Pripremali smo se za rad u Institutu Ruđer Bošković koji je tih godina osnovan. Diplomirala sam 1954. godine. Ipak sam neko vrijeme nakon diplome radila u prosvjeti. Od 1954.do 1959. godine predavala sam na gornjogradskoj VI. I VII. gimnaziji na Katarinskom trgu, a od 1959. do 1964. na III. gimnaziji u Kušlanovoj ulici.Godine 1964. napustila sam svojevoljno prosvjetu i zaposlila se kao biokemičar u laboratoriju Dječje klinike na Rebru. Od 1981. godine do umirovljenja 1990. godine radila sam u hitnom laboratoriju.

Što pamtite iz ranog poratnog doba, doba mladosti?U svibnju 1945.g. partizani su jedne noći odveli tatu i ubili ga bez suda, kao i kćer tatine sestre, 20-godišnju studenticu. Mi smo se sklonili kod tete i bake, jer je naš stan zauzela OZNA. Nakon pet mjeseci stigla je cedulja na kojoj je pisalo da je Z.S., vlasnik ciglane i vile streljan kao ratni zločinac (još u lipnju). Nikad nismo saznali pravu istinu, niti znamo za njihove grobove...Mama, brat i ja smo morali otići od tete. Nepisano pravilo bilo je: onaj tko nas primi na stan izgubit će penziju i stan. Tih smo dana bili gladni i bez doma. Nismo imali pravo na prehrambene karte. Bili smo „označeni” i u školi.Godine 1946. saznala sam da se u sakristiji crkve Sv. Marije održava vjeronauk. Najveću milost koju mi je Bog dao jest vjera, u kojoj nas je podučavao i učvrščivao naš kateheta dr. Franjo Šeper. (Zvali smo

ga konspirativno „Šepica”, a kardinala Stepinca „Lojzek”).

Jeste li se bavili sportom?Bila su dva puta „opstanka”: politika ili sport. Brat i ja odgajani smo u sportskom duhu i bili smo članovi kluba „Mladost”. U to doba osnivao se i mačevalački klub, koji je vodio gosp.Vladimir Mažuranić (praunuk bana i pjesnika Ivana Mažuranića). Marljivim treningom postigla sam uspjeh: na prvenstvu Hrvatske osvojila sam prvo mjesto, a na prvenstvu Jugoslavije drugo mjesto u floretu juniora 1947.1948. i 1949. Tako sam postala vrhunski sportaš, što mi je omogućilo prehranu u sportskoj menzi.

Mačevanje je plemenit sport koji me je oslobodio „radnih akcija” i različitih političkih pritisaka.

Doc.dr.sc. Marija Žagar, dr.med.Interview with Dagmar Živković, Biochemist

Dagmar kao juniorski prvak u floretu

61

Gdje ste upoznali supruga?Na mačevanje je dolazio i maturant Antun Živković. Bili smo jako mladi, ja 16 godina, a on 18 godina, iste vjere i istih ideala. Ti ideali su nam pomogli u našem zajedničkom odgajanju i odrastanju, tijekom studija i u daljnjem životu..

Bili smo na zadnjem „legalnom” hodočašću (pješice!) u Mariji Bistrici 1947. godine kad su nam milicajci i oznaši trgali trobojnice s prsiju. Procesija se nije smjela vraćati po glavnim ulicama, nego su nas tjerali pokrajnim ulicama. Mnogi su hodočasnici bili bosi, a pokrajnje ulice su noć prije posuli oštrim kamenjem..Nakon sedam godina poznanstva i čekanja vjenčali smo se na Veliku Gospu 1954. godine. Naša ljubav je bila blagoslovljena i potvrđena sakramentom ženidbe. Dvije godine kasnije rodila nam se prva od naših tri kćeri: Dubravka-Jelena, onda Lovorka-Marija pa Hrvojka-Ana. Sve tri je krstio nadbiskup dr. Franjo Šeper, kome smo svake godine nas petero išli čestitati Božić. Kad je otišao u Rim odgovarao je na moja pisma i godišnji izvještaj o napretku djece pismom koje je završavao sa „Tvoj stari kateheta Franjo kard. Šeper”.Sada imam i pet unuka i jednog praunuka.

Vi i suprug ste jedan od rijetkih bračnih parova koji su dočekali 50-godišnjicu braka. Vi ste posebni i po tome što ste nakon 50 godina mogli „ući” u vjenčanicu iz 1954. godine.Prije četiri godine proslavili smo zlatni pir, kojem su prisustvovale i naše tri kćeri. Jedna živi u Americi, a druga u Australiji. Za našu 25-godišnjicu čitale su nam kćeri Pavlovu himnu ljubavi. Ovaj puta su nam

čitali unuci, iako oni „australski” s malo čudnim naglaskom.

Što vas je dovelo u HKLD? Pamtimo vašu zauzetost za čistoću i red u sobi u Palmotićevoj kroz petnaest godina, kao i pomoć vašeg supruga Tončeka.Mene je pozvala doc. Željka Znidarčić, a član sam od 1991. godine. Najprije sam sređivala arhiv, onda ormare i sobu u Palmotićevoj. Nastojala sam održavati red i čistoću za ugodno druženje i sastanke odbora i članova. Za vrijeme Domovinskog rata sam s mr. pharm. Marijom Starčević radila na Velesajmu gdje su stizale donacije lijekova.

Što vas raduje u HKLD-u?Veseli me velik broj mladih u HKLD-u koji se trude i rade u Društvu i svatko doprinosi napretku na svoj način. Veseli me i svaki broj našeg Glasnika, koje je od prvobitnog listića izrastao u reprezentativni Glasnik, zahvaljujući marljivom radu urednika i suradnika.

Najljepši trenutak u životu?Velika Gospa 1954. godine kad smo moj Tonček i ja, nakon sedam dugih godina, u crkvi Sv. Blaža primili sakramenat ženidbe. I još tri puta: kad sam rodila naše tri kćeri.

A koji su Vam bili najteži trenuci u životu?Najteže mi je bilo nositi moja tri križa: ubojstvo oca, druga dva križa su (bila) isto jako teška, no Bog mi je dao snagu od ih nosim.

Što najviše cijenite kod ljudi, a što Vas najviše smeta?Najviše cijenim poštenje u najširem smislu riječi, a najviše mi smeta laž i licemjerje.

Tko Vam je bio uzor u životu i koji je Vaš najdraži svetac?Uzor mi je bio trener Vladimir Mažuranić. Najviše volim Gospu i našeg kardinala Stepinca.

Koje knjige volite čitati?Volim povijesne romane iz kojih mogu nešto naučiti. Volim i Zagorku, Budaka, Miru Gavrana, Aralicu, Urisa…

Koji su Vaši najdraži filmovi?„Bogovi su pali na tjeme.”, iako inače ne volim komedije. Pasija – Muka …

Koja je Vaša Najdraža molitva?


Na proslavi 50-godišnjice braka Dagmar i Antuna Živkovića sakupila se cijela obitelj u kapeli Majke Božje Lurdske.

62

Oče naš! Prije nekog vremena naišla sam na jedno razmišljanje Isuse molitve:Nemoj reći OČE, ako se svaki dan ne ponašaš kao sin.

Nemoj reći NAŠ, ako živiš u svojoj sebičnosti.Nemoj reći KOJI JESI NA NEBESIMA ako misliš samo na zemaljske stvari.Nemoj reći BUDI VOLJA TVOJA, ako je ne prihvaćaš kad je bolna.Nemoj reći KRUH NAŠ SVAGDANJI DAJ NAM DANAS, ako se ne brineš za gladnu braću, beskućnike, neprosvijećene.Nemoj reći NE UVEDI NAS U NAPAST, ako imaš namjeru ostati u grijehu ili dalje griješiti.Nemoj reči IZBAVI NAS OD ZLA, ako se ne boriš protiv zla.Nemoj reći AMEN, ako još nisi shvatio molitvu OČE NAŠ.

Što biste u životu promijenili da možete?Ne znam što bih promijenila i kako što usavršila u svom životu. Mislim da nam je Bog dao puno ljubavi, a mi smo se trudili živjeti po Njegovu planu. Jasno da bi voljela da se neke stvari nisu dogodile, ali... Svi odgovori na sva pitanja nalaze se u Svetom pismu.

Sada ste penzionerka. I bolest je pokucala na vaša vrata. Ali uza sve, odišete nekom neobičnom radošću. Što je u životu najvažnije?U životu je najvažnija vjera, ufanje i ljubav.

Koliko je važan novac?

Novac je potreban, ali nije najvažniji.

A koliko je važna obitelj?Obitelj je vrlo važna. Iako nam kćeri žive na različitim stranama svijeta (Amerika, Hrvatska, Australija) jako smo povezani, pa nam dobro dođe kompjuter i e-mail. Predali smo molbu u Dom umirovljenika. Ne želimo nikog opteretiti kad se nećemo moći brinuti o sebi. Ne znam zašto i kako došla je jedna novinarka prije više godina i ispitivala nas o našoj „čudnoj” želji. Svojevremeno je taj izašao naš intervju u „Večernjaku”, pa su se naši unuci šalili i hvalili da su im dida i baka izašli „na duplerici”

Koliko su važna poznanstva s važnim i moćnim ljudima? Nisu uopće važna. Dobra su iskrena prijateljstva.

Što biste poručili mladima?Vjerujte u Boga! I ne bojte se!

Dagmar i Antun Živković u gradskoj kavani na Trgu bana Jelečića u Zagrebu.

OUR MEMBERSUPOZNAJMO NAŠE ČLANOVE

Noću kad umoran zatvorim oči

Noću, kad umoran zatvorim oči,

Tebe vidim

Usnulu glavu

Orošenu znojem,

San zbrisao patnju svaku.

Crni vijenac ljutog trnja,

Lice - Sunce puno.

Teške kapi krvi

Mogu l' biti ukras čelu, kosi?

Umorna glava sniva

Na drvu križa što je nosi.

Dr. Duško Matas

63

In memoriam dr. Marija Ćavar Pupić

Marija Ćavar Pupić, dr. med. rođena je 1977. godine. Srednju školu pohađala je u Splitu, u Zdravstvenom obrazovnom centru, smjer Laboratorijski tehničar, nakon čega je 1996. upisala Medicinski fakultet u Splitu, koji je završila 2002. godine s prosjekom ocjena 4,62. Nakon obavljenog pripravničkog staža u Kliničkoj bolnici Split, Marija je zaposlena kao asistent na Katedri za anatomiju Medicinskog fakulteta u Splitu, gdje je radila do 2006. godine, kada je dobila posao specijalizanta pri Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju u Kliničkom bolničkom Centru Split. Nedugo nakon toga Mariji je dijagnosticirana zloćudna bolest zbog koje nas je napustila krajem 2007. te ostavila nenadomjestivu prazninu u srcu svoga supruga, obitelji i brojnih ožalošćenih kolega i prijatelja. Tijekom školovanja i rada na Medicinskom fakultetu u Splitu i u Kliničkom bolničkom centru Split Marija je nama kolegama uvijek bila uzor zbog svoje profesionalnosti, marljivosti i dobroga srca. I u najtežim trenucima borbe s opakom bolešću, njezina vedrina, duhovitost i optimizam bili su nam uzor. Sretni smo što smo imali priliku studirati i raditi s Marijom. Njezin plemeniti lik zadržat ćemo trajno u svojim sjećanjima.Počivala u miru Božjem.

Livia Puljak, dr.med.In Memory of Doctor Marija Ćavar Pupić

” I što ćemo sad raditi?”, pitala sam stojeći na hodniku ispred liječničke sobe e n d o k r i n o l o š k o g odjela, jer je profesor kasnio na vježbe. „Sad ćemo se družiti.”, rekao je Svemir i sve nas nasmijao. Tako je započelo naše druženje i dugogodišnje prijateljstvo, a kasnije i kumstvo.Nastavili smo se družiti na našim vjenčanjima, krstitkama, prvim pričestima, krizmama, na rođendanima naše djece i svim drugim prigodama. Uvijek dobre volje, raspoložen za smijeh,komentare, tipične „svemirovske” cinične primjedbe, savjete, pitanja. Neobično je da skoro do samoga kraja nismo primijetili nikakvu promjenu u ponašanju, nikakvu naznaku da se nešto neobično događa, a bolest je već zauzela sve što je mogla i odnijela ga brzinom munje iz našeg života.Svemir se rodio 8. prosinca 1965. godine u Bili, mjestu pokraj Livna. 1970. seli s roditeljima i bratom u Vukovar, gdje završava osnovnu i srednju školu. Tamo se „družio” s franjevcima koji su učvrstili njegovu vjeru i stavove. U Zagreb, na studij medicine došao je 1984. i tu je dalje nastavio rasti u vjeri. Bio je vječni optimist i imao je razumijevanje za svaku osobu koju je susretao. 1994. stvorio je obitelj i sa svojom Željkom darovao nam četvero prekrasne djece: Domagoja, Martu, Zrinku i Mariju, kojima je bio uzoran i brižan otac. Kao liječnik bio je prepun znanja, vremena i razumijevanja za svakog pacijenta, uvijek pun humora i radosti, a nama, svojim kolegama, uvijek spreman dati dobar savjet ili pružiti svaku potrebnu pomoć.Kao vjernik bio je uvijek na Božjem putu, redovit sa svojom obitelji na sv. Misi na „svome mjestu” u crkvi

In memoriam Dr. Svemir BaraćZrinka Dražić, dr.med.In Memory of Doctor Svemir Barać

IN MEMORIAM IN MEMORIAM

64

župe Bl. Alojzija Stepinca u Velikoj Gorici.Kad smo početkom rujna 2008. doznali za tešku bolest bili smo potpuno izbezumljeni i skrhani, jer sve što smo mogli bilo je uprijeti oči u nebo i sklopiti ruke na molitvu, a tako još i danas stojimo. Naš se dragi Svemir za nebo rodio 23. listopada 2008. godine i ostavio nas tužne i još uvijek u nevjerici, ali Bogu zahvalne što smo mogli svoje živote utkati u njegov, kao što je i on svoj kratak život s nama podijelio.Neka ga dobri Bog obilno nagradi za sva i mnoga dobra koja je u životu učinio i za sve radosti kojima nas je obasipao. Živjet će zauvijek u našim mislima i našim srcima, do ponovnog trenutka druženja u vječnosti.

Govoreći o dr. Magdi Pavlić koja je preminula 26. studenoga 2008. godine, ne možemo se ne osvrnuti na njezin profesionalni put, na rad liječnice, stručnjaka, humaniste i istinskog zaljubljenika u svoj posao.Njezin profesionalni put bio je bogat i ostavio je traga u razvoju psihijatrijske struke u Popovači ali i šire. Nakon što je davne 1956. godine dr. Magda Mimica diplomirala na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, započinje pripravnički staž u Domu narodnog zdravlja Split 1959.g. te je iste godine položila stručni ispit. U vremenu od 1.5.1959.do 31.10.1964. radi u Bolnici za duševne bolesti Rab. 27.10.1962. godine položila je specijalistički ispit za neuropsihijatra. 1.11.1964. godine zapošljava se u Bolnici Popovača gdje ostaje do 30.9.1971.kada odlazi na Kliniku za psihijatriju KBC Rebro (do 14.5.1973.).Ponovno se zapošljava u Neuropsihijatrijskoj bolnici „Dr. Ivan Barbot” Popovača 15.5.1973., te

In memoriam dr. Magda Pavlić, dr.med.Marina Kovač, dr.med.In Memory of Doctor Magda Pavlić, M.D.

ostaje vjerna našoj ustanovi do odlaska u mirovinu 31.7.1991. Za vrijeme rada u bolnici Popovača položila je subspecijalistički ispit iz forenzične psihijatrije u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče 1978. godine. Tijekom više od 30 godina rada u Neuropsihijatrijskoj bolnici u Popovači naša dr. Magda, kako su je od milja zvali pacijenti i kolege, iskazivala je pozitivan odnos prema radu, stručnim i profesionalnim aktivnostima, te prema svojim suradnicima i kolegama. Kroz godine rada u Popovači bila je marljiva, temeljita i ustrajna u realizaciji postavljenih ciljeva. Svoj profesionalni odnos prema pacijentima temeljila je na saznanjima da su pacijenti najvažniji i da je u njihovo liječenje potrebno uključiti sve dostupne mogućnosti na stručnom i profesionalnom planu. Prema svojim suradnicima je uvijek bila korektna, susretljiva i pravedna.Odgojila je generacije mladih psihijatara, koji će je pamtiti po njezinu zalaganju u edukaciji mladih kolega, po njezinom aktivnom sudjelovanju i istupima na stručnim sastancima i skupovima u našoj bolnici, u zemlji ali i inozemstvu. Posebno je bila aktivna u organiziranju i unapređenju stručnog rada u bolnici, inzistirajući na kvaliteti rada svih suradnika u procesu liječenja i skrbi za psihijatrijske pacijente. Vodila se humanističkim idejama, posebno se zalagala za podizanje standarda u liječenju, rehabilitaciji i resocijalizaciji psihijatrijskih pacijenata. Veliki je doprinos što ga je kolegica Pavlić dala na području sudske psihijatrije. Stalno se stručno usavršavajući 1978. godine stječe naziv subspecijalista iz sudske psihijatrije, te tako postaje jednim od vodećih psihijatara forenzičara tog vremena. Kada je 1982. godine u Bolnici Popovača započeo s radom Zavod za sudsku psihijatriju, kao specijalista neuropsihijatar, s dugogodišnjim iskustvom, ali i subspecijalizacijom iz sudske psihijatrije postaje voditeljem IIIA forenzičkog odjela. Aktivno sudjeluje u tretmanu sudskih pacijenata, kao i psihijatrijskim vještačenjem za potrebe suda, kao stalni sudski vještak. Svojim stručnim i profesionalnim radom podiže ugled forenzičke struke u Popovači i odgaja nove generacije forenzičara, koji svoj današnji rad temelje upravo na ovim bazičnim znanjima kojima ih je dr. Pavlić naučila.Dr. Magda Pavlić bila je članica Hrvatskoga katoličkoga liječničkog društva od 1992. godine.

IN MEMORIAM IN MEMORIAM

hrvatsko katoliČko lijeČniČko druŠtvo Časopis

Documents