IZ PREDGOVORA PRVOM IZDANJU

Pravnopovijesni radovi koji na sintetski i dogmatski način obrađuju određena povžjesna razdoblja ili pravne ustanove često samo upućuju na vrela kojima se dokazuju pojedine tvrdnje ili se ona navode samo marginalno. S druge strane zbirke izvora nisu podesne priblžžiti povžjesnu stvarnost u svoj njezinoj složenosti jer su bez komentara iii tek s usputnim kratkim bilješkama korisne samo onima koji se i inače have određenom pravnopovžjesnom prof lema'i jprtz. Autori su, imajućž ovo u vidu, postavili u sredžšte pažnje izbor važnžjih vrela hrnatske pravne povijesti poprativši žh svojim osvrtom - kraćim komentarom ili inanjim ill većžr spravama. Uobradi su ponegdje zahvaćena i pitanja koja nisu strogo pravnopovijesna; već se odnose na diplomatiku, ekonomsku ili opću povžjest. Autori su, dakako, svjesni da su izbor vrela i obrađena pitanja i opseg komentara u velikoj mjerž podložni subjektivnoj procjeni.

Uz komentare isprava, iznesenih kronološkim redom, autori su nastojali prikazati današnje stanje znanstvene obrade pojedinih problema i pritom su pokušali u nizu pitanja predložiti nova rješenja. Potpuna znanstvena obrada pojedinih problema nžje, dakako, mogla doćž u obzir, au ž se ipak pokušalo uz svaki problem pružiti odnosnu iscrpnu argumentaciju. Diskusija s tuđim stajalištima nužno je u načelu ograničena, premdaje to i tamo opširn ja. Znanstvena neslaganja s pojedinim autorima nisu iznesena u želji polemike, premda su autori uvjereni da tek znanstvena diskusija omogućuje uvid u stvarnu problematiku. Rezultati u ovom radu nadovezuju se dakako na rezultate golemog i neprocjenjžvog rada starijih autora - Tkalčića, Račkoga, Jagića, Mažuranića, Kostrenčića, i na radove suvremenih pravnih povjesničara. Autori se nadaju da će ovaj rad biti od koristi u seminarskoj nastavi to u postdiplomskom studiju i da će u izvjesnoj mjeri pomoći temeljitijoj izgradnji pravne kulture naših pravnika.

PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU

Povoljan odjekprvoga izdanja potaknuo je autore i nakladnika na novo, prošireno izdanje.

Smjernica postavljenih u prvom izdanju držali smo se i u ovom. Svjesni smo daje rasprava s tuđžm stajalištima nužna pretpostavka svakoga ozbiljnoga znanstvenog rada, au ž smo na žalost bili često prisiljeni od rasprave odustati i zato što ne baš mali broj isprava nije dosad bio predmetom (pravno)povijesnog istraživanja.

V

Izbor smo popunili stanovitim brojem novih primjera. Oni su označeni dodatkom slova (npr. a) uz redni broj.

Pravnopovijesna istraživanja samo su jedan od čimbenika društvene stvarnosti. Ona se ne mogu uspješno provoditi ako se ne povežu s rezultatima istraživanja na poljima povijesti, paleografaje, diplomatike itd. Neki primjeri u ovoj knjizi izabrani su upravo u želji da se pokaže potreba interdisciplinarnog rada. Ali, ne možemo dovoljno naglasiti i okolnost da ostale povijesne znanosti moraju svakako uzeti u obzir i pravnopovjesna istraživanja. Na žalost, zanemarivanje ove činjenice dovodi često do teških grješaka, koje su se mogle lako izbjeći da se u obzir uzeo i pravnopovijesni element.

Autori se posebno zahvaljuju lektorici Branki Romer, ne samo na lektoriranju, nego i na korisnim prjedlozima i savjetima, kojima je uvelike pomogla što boljem oblikovanju teksta.

Sigle nakon pojedinog članka označavaju: L. M. za prvonavedenog, a M. A. za drugonavedenog autora.

Autori toplo zahvaljuju Izdavačkom sektoru Narodnih novina, a osobito gospođi Lidiji Jelenčić, na svestranoj pomoći i razumijevanju.

LUJO MARGETIĆ MAGDALENA APOSTOLOVA MARŠAVELSKI

VI

S A D R Ž A J

1. Iz Rižanskog placita (804.) ...................................................................... 1 2. Tzv. Trpimirova darovnica (4. ožujka 840.) ............................................. 4 3. Zadarski prior Andrija pravi oporuku (prosinac 918.) ............................. 7 4. Iz zaključaka splitskoga crkvenog sabora (925.) ..................................... 10 5. Sergije obdaruje samostan sv. Mihovila (8. rujna 990.) ........................... 12 6. Rabljani priznaju mletačkog dužda za senora (srpanj 1018.) ................. 15 7. Raspolaganje alodijem (1070.-1076.) ...................................................... 16 8. Opat samostana sv. Ivana Rogovskoga kupuje zemlju (poslije 1076.) .... 17 9. Slobodni seljaci i njihove općine u hrvatskoj državi (oko 1080.) ............ 18

10. Petar Cmi otkupljuje Semidraga, a taj se oslobađa od njega (oko 1080.) 20 11. Servi u hrvatskoj državi (1080.-1090.) ..................................................... 22 12. Organizacija državne vlasti u hrvatskoj državi XI. stoljeća (druga polovica XI. stoljeća) .................................................................... 23 13. Kralj Koloman daje povlastice Trogiru (25. svibnja 1108.) ..................... 25 14. Kralj Stjepan III. daje Šibenčanima povlastice "trogirskog tipa" (1167.) 29 15. Bela III. daruje modrušku županiju (1193.) ............................................. 30 16. Vojvoda Andrija potvrđuje povlastice samostanu sv. Kuzme i Damjana (31. ožujka 1198.) ................................................. 34 17. Vojvoda Andrija daje povlastice zagrebačkoj crkvi (11. svibnja 1198.) .. 35 18. Martin Madijev pravi oporuku (1. ožujka 1199.) ..................................... 36 19. Kralj Andrija II. potvrđuje povlastice zagrebačkoj crkvi (1217.) ............ 38 20. Kralj Andrija II. potvrduje zagrebačkim kanonicima njihove posjede (1217.) 40 21. Kralj Bela potvrduje Varaždinu povlastice (1220.) .................................. 42 22. Kralj Andrija II. potvrđuje Šibenčanima povlastice (1221.) .................... 44 23. Naknada štete u kaznenom postupku (1226.) .......................................... 45 24. Prodaja zemlje povezana sa zamjenom (23. svibnja 1227.) ..................... 47 25. Prodaja nekretnine u obliku darovanja i protudarovanja (6. listopada 1233.) 49 26. Vojvoda Koloman daje povlastice Virovitici (1234.) ............................... 51 26a. Iz Rapskoga "protostatuta" (12. prosinca 1234.) ..................................... 53 27. Bela IV. potvrđuje povlastice Trogiranima (18. ožujka 1242.) ................ 56 27a. Prvostupanjski postupak u zagrebačkom Gradecu (16. studenoga 1242.) 58 28. Bela IV. dodjeljuje povlastice zagrebačkom Gradecu (16. studenoga 1242.) 62

VII

29. Kralj Bela IV. potvrđuje povlastice Samoboru (1242.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6830. Kralj Bela IV. potvrđuje povlastice Šibenčanima (11. travnja 1245.) ...... 7131. Kralj Bela IV. daruje brdo Gradec zagrebačkom Kaptolu (11. rujna 1247.) 8332. Ban Stjepan osniva grad Jablanac (1251.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8533. Ban Stjepan osniva Križevice (24. travnja 1252.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8834. Bela IV potvrđuje povlastice zagrebačkom Gradecu (26. studenoga 1266.) 9135. Vojvoda Bela daje povlastice gradu sv. Ambroža (1269.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9336. Iz Dubrovačkoga statuta (1272.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9437. Odluke Slavonskog sabora (19. travnja 1273.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9837a.Položaj dedića (30 lipnja 1277.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10238. Ladislav IV. potvrđuje povlastice Bihaću (1279.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10539. Iz Vinodolskog zakona (6. siječnja 1288.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10740. Zagrebački biskup daje povlastice Vugrovcu (1295.-1303.) .................... 11240a Postupak per denuntiationem i per inquisitionem (listopada 1299.) ....... 11440b Notari zagrebačkog Gradeca (1321.- 1431) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11941. Iz Rapskoga statuta (1325.-1327.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12242. Zagrebački kaptol daje povlastice "Lepoj Vesi" (9. rujna 1344.) ........... 12542a.Iz Statuta zagrebačkog kaptolskog vlastelinstva (1334. i dalje) ............. 12843. Pravni položaj žene ( 1355 . -1390 . ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13244. Kapara (arra, capo lo ) (1356 . ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13445. Iz "Libri citationum seu sententiarum" zagrebačkoga Gradeca (1356.-1363.) 13545a.Slavonski servi (sredina XIV. stoljeća) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13746. Kralj Ludovik I. daje povlastice Koprivnici (4. studenoga 1356.) ........... 14347. Iz "Libri citationum et sententiarum" zagrebačkoga Gradeca

(27. listopada 1363.; 28. travnja 1383.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14647a.Priziv na sud vladara (1363.-1376.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14748. Kamate (usura) (18. studenoga 1356; 7. svibnja 1378.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14949. Pravo prvokupa (18. kolovoza 1357.; 1. veljače 1452.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15049a.Zastupanje u pravnim poslovima (1359.-1397.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15250. Ludovik I. dodjeljuje Draganićima prava

hrvatskih plemića (5. listopada 1 3 5 9 . ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15451. Presude "pranjajezika" (4. studenoga 1362.)

odnosno amputacije jezika (23. ožujka 1473.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15651a.Popis kurija zagrebačkog Gradeca (1368.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15752. Prodaja zemlje "iure perpetuo" u Turopolju

uz određene uvjete (25. veljače 1374.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16253. Samostan sv. Nikole u Zagrebu daje zemlju u trajni posjed

"sub conditione" (22. travnja 1377.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16754. Prodaja nekretnine s notarskom ispravom (31. siječnja 1379.) ................ 17055. Presude na smanjenje "čovječnosti" (19. siječnja 1384.; 5. srpnja 1390.) 17555a Iz katerna zagrebačkog Gradeca (1384.; 27. siječnja 1427.) ...... ...... .... ... 177

55b Nasljedna prava žene (1419.-1432.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18155c Izdvojenost iinovinskih masa u obitelj (1387.-1468.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 184

VIII

56. Zalaganje nekretnina (1391.; 2. veljače 1452.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186

Miraz, darovanje nekretnine mužu (1398.; 1. veljače 1442.) ................... 188 57. 58. Iz Krčkoga statuta na hrvatskom jeziku (XIV.-XV. stoljeće) ................... 189 59. Iz Šibenskog statuta (XIV. stoljeće) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191 60. Tzv. Qualiter (Pacta conventa) (druga polovica XIV. stoljeća) ............... 195

Iz Zakona grada Kastva (1400.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197 61. 62. Ugovor o prodaji, simuliran kao darovanje

i protudarovanje (1. svibnja 1 4 2 0 . ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 198 Iz Librifassionum seu funduales zagrebačkog Gradeca 63.

(27. siječnja 1427.; 1. veljače 1457.; 2. veljače 1471.; 11. ožujka 1514.) 200 Quarta plebanica, quarta pars legatorum 64.

(27. siječnja 1427.; 1. veljače 1427.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 204 Statusne skupine stanovništva (1427.-1476.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 206 64a.

65. Iz Pulskog s ta tuta (1431. ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209 66. Zamjena nekretnina uz doplatak u novcu

(28. siječnja 1432.; 31. siječnja 1433.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 214 67. Prodaja nekretnina zbog neplaćenih dažbina (1434. -1490) .. ...... ...... ... ... 215 68. Iz Pol j ičkog s ta tuta (1440.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217

Zapovijed (preceptum) (8. listopada 1441.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68a 221 Quarta puellaris po običajnom pravu Turopolja (15. stoljeće) ................ 68b 225

69. Katarina Celjska potvrđuje primitak godišnje dažbine zagrebačkog Gradeca (1. siječnja 1453.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 228 70. Iz Vranskog običajnog prava (1. travnja 1454.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 230

Iz Privilegija Lige zadarskog komitata (15. studenoga 1455.) ................. 232 71. 72. Ugovori o doživotnom uzdržavanju (2. veljače 1457.; 31. siječnja 1467.) 235

73. Podban M. Živković obavještava o nasljednom pravu hrvatskih plemića (15. studenoga 1 4 5 9 . ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 238 74. Gradske služnosti (31. siječnja 1465.; 31. siječnja 1475.; 31. siječnja 1491.) 240 75. Kralj Vladislav daruje ošasnu nekretninu Čehi (6. prosinca 1494.)......... 242

Prodaja i darovanje nekretnina (26. travnja 1499.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 243 76. 77. Darovanje nekretnina (8. svibnja 1499.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 245

Iz Statuta Lige ninskoga kotara (XV.-XVI. stoljeće) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 247 78. 78a. Iz Veprinačkog statuta (početak XVI. stoljeća) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 251

Iz Tripartita Stjepana Verbecija (1514.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 253 79. Iz Iločke pravne knjige (1525. god.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 269 79a.

80. Iz Novigradskog zbornika (1551.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 280 Turopoljski plemići proglašavaju se adoptivnom i diobnom braćom i donose 81.

statutarne odredbe (15. veljače 1 5 6 0 . ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 282 Spor između vinodolskih općina Grižane i Kotor (2. rujna 1561.) ..........82. 286

83. Zagrebački Gradec dobiva novu organizaciju (3. veljače 1609.) ............. 289 84. Reforma Statuta zagrebačkog Gradeca (7. studenoga 1618.) ...... ...... ...... 291 85. Iz Zbornika Statuta zagrebačkog Gradeca (1662.-1703.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 292 86. Ugovor Petra Zrinskog s Grobničanima (18. srpnja 1642.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 294

IX

8 7 . I z B r i b i r s k o g u r b a r a ( 1 7 0 0 . ) . 301

Kratice..................................................................................................... 309

Uporabljena izdanja .............................................................................. 310 A. Zemlj opisni pregled ........................................................................... 312 B. Sistematsko kazalo ............................................................................. 312 C. Kazalo pojmova ................................................................................. 317

1.

IZ RIŽANSKOG PLACITA (L. MARGETIĆ, 0 nekim pitanjima Rižanskog placita, FPZZ, 43, 1993., 407-328)

804. RIŽANA. ISTRA (Slaveni, feudalizam, emfiteuza, zakup, desetina)

LITERATURA: L. MARGETIĆ, Srednjovjekovno hrvatsko pravo - stvarna prava, Zagreb, Rijeka, Čakovec, 1983., 11-25. Tamo i ostala literatura, od koje se ovdje navodi samo R. UDINA, I1 Placito di Risano, AT, XVII, Terza Serie, XLV della Raccolta, 1932., 3-84, i N. KLAIĆ, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb, 1971., 175-191.

(Rižanski placit sazvali su po nalogu cara Karla Velikog i njegova sina kralja Pipina njihovi izaslanici svećenik Izo i comites Kadolah i Ajo. Prisustvovali su mu uz patrijarha Fortunata i petorica biskupa, primates i narod. Izaslanici su izabrali iz gradova i kaštela 172 "kapetana", koji su iznijeli svoje zamjerke protiv patrijarha, biskupa i franačkog vojvode Ivana. Od primjedaba uperenih protiv biskupa neke su od posebna interesa.)

"Za carske izaslanike i za druga podavanja Crkva je pridonosila polovicu, a građanstvo polovicu.1 (...) Isprave o emfiteuzama i zakupima te razmjene zemljišta učinjenjene neprijevarno nikada se od davnih vremena nisu poništavale kao što se to sada čini.2 (...) Tko je crkvene zemlje uzimao do trećeg puta, nikad ga se nije izbacivalo.3 (...) Iz vinograda nisu nikad uzimali trećinu, kako to sada čine, nego samo četvrtinu".4

1 Ovdje i u drugim odlomcima predstavnici gradova utvrduju pravno stanje za vrijeme bizantske vlasti i u franačko doba. Značajan i zanimljiv podatak o raspodjeli tereta između Crkve i građanstva. 2Predstavnici gradova ovime ističu da za Franaka Crkva olako poništava ugovore o emfiteuzama, zakupima i razmjenama zemljišta što su učinjene radi boljeg obradivanja zemlje. Pravno su doduše takve zamjene bez suglasnosti vlasnika ništave, ali je običajnim pravom priznata valjanost takvih pravnih poslova. 3Dakle, već za Bizanta nije se primjenjivala odredba Ekloge o privremenim emfiteuzama, koje su se smjele ugovarati "samo do tri osobe" (Ekloga XII., 4, 5). 4"Trećina" je obilježje mnogih franačkih pravnih ustanova za razliku od rimske i langobardske četvrtine (quarta).

1

(Predstavnici gradova nato iznose brojne pritužbe protiv vojvode Ivana.) "Oduzeo je naše šume, odakie su naši preci uzimali travarinu i žirovninu. Također

nam fe uzeo i udalfene posfede (casale inferiore). 5 Usto posadlo je Slavene na našim zemljama: oni oru naše zemlje i ledine, kose naše livade, napasaju stoku na našim pašnjacima i od tih naših zemalja daju zakupninu Ivanu.6 (...) Razmeće naše međaše, koje su naši preci postavili u skladu sa starim običajima.7 (...) Ne dopušta nam da imamo slobodne Ijude, nego nam dopušta da u vojsku idemo samo s našim sinovima; oduzima nam oslobođenike, pridošlice postavlja u naše kuće i vrtove, a nad njimas nemamo nikakve vlasti; u doba Grka svaki je tribun imao 5 ili više ekskuzata, a i njih nam je oduzeo.9 Hranu za vojnike i vojničke konje (fodro) nismo nikad davali, (...) niti radili na zemlji (in carte) ni u vinogradima (...) ni vapnenice (calcarias) (...) ni kuće gradili (...) ni ciglamike (tegorias); ni pse hranili (canes numquam pavimus);10 podavanja u žitu (collectas) nismo nikad vršili kao što sada dajemo: za svakog vola dajemo jedan modij žita;" podavanja od ovaca nikad nismo činili kao što sada dajemo: svake godine dajemo ovce i janjad (...). Već tri godine one desetine koje smo morali davati svetoj Crkvi dajemo Slavenima poganima, otkako ih je postavio na crkvene i naše općinske zemlje'' (...).

Vojvoda odgovara na te pritužbe: "Što se tiče onog što govorite o Slavenima, otiđimo na zemlje gdje stanuju i utvrdimo

gdje mogu stanovati bez štete za vas, (pa tamo) neka stanuju. Gdje yam pak čine neku štetu (...), izbacit ćemo ih van i poslati (...) na ona pusta mjesta gdje će moći boraviti bez

štete za vas (pa) neka budu na korist javnoj vlasti".13

5U skladu s franačkim pravnim shvaćanjima, zemlja je u vlasništvu franačkog kralja. 6 Upozoravamo na upomo ponavljanje riječi "naš" kojim se podvlači načelna razlika rimsko-bizantskog shvaćanja individualnog vlasništva nad zemljom od franačkog shvaćanja (v. bilj. 5). Vojvoda Ivan smatra se dakako ovlaštenim naseljavati slavenske koloniste na državnu zemlju. 7 V. bilj. 5. 8Osobe koje su oslobođene nekih državnih tereta i koje služe važnijim funkcionarima. 9 Po shvaćanju vojvode Ivana, istarski posjednici su podložnici franačke države pa ne mogu uzimati u službu slobodne Ijude. Oni dakle nisu izjednačeni s Francima, već imaju samo privatna prava. 10Istarski posjednici ovdje se tuže na uvedeni franački sustav naturalnih podavanja i besplatnih radova. 11Tzv. boagium, paušalizirana daća na prirod na njivama, koja je jog stoljećima bila 12Obveza desetine postojala je dakle i prije Rižanskog placita. Iz teksta proizlazi da su istarski posjednici davali crkvenu desetinu izravno Slavenima, a to znači da su ti imali određenu općinsku organizaciju, vjerojatno vojničko-seljačkog tipa. 13 Vojvoda Ivan tim riječima u biti odbacuje tvrdnje istarskih posjednika, koji tvrde da je riječ o njihovim posjedima, On smatra sve zemlje na kojima se nalaze Slaveni državnim zemljama. Za njega se postavlja samo pitanje prave li Slaveni štetu istarskim posjednicima.

2

O razlozima održavanja Rižanskog placita, "političkim smjernicama" carskih izaslanika i o načinu sastavljanja zapisnika - a također i o dijelovima Rižanskog placita koji ovdje nisu navedeni, vidi Margetić, op. cit. 3

2.

840.,4 ožujka TZV. TRPIMIROVA DAROVNICA (CD, I., 3)

BIAĆI. HRVATSKA (mancipacija, isprava, datacija, indikcija, darovanje)

LITERATURA: M. BARADA, Dvije naše vladarske isprave, Croatia sacra, 13.-14, 1937., 1-96; N. KLAIĆ, 0 Trpimirovoj darovnici kao diplomatičkom i historijskom dokumentu, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, LXII, (1960.), 1967, 105-155; L. MARGETIĆ, Neka pitanja iz naše ranije povijesti i rimsko pravo, ZPFS, XVI., 1979., 69-75; L.MARGETIĆ, Bilješke uz Trpimirovu ispravu (CD, I., 3-8, ZPFS, 30, 1993., 47-51).

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha.1Za vladanja u Italiji vrlo pobožnoga Lotara, kralja Franaka, petnaeste indikcije, dana 4. ožujka2. Kako3 je od početka svijeta sve u vremenu nastajalo i nestajalo (...) zato ja, iako grješnik, Trpimir, vojvoda Hrvata4 (dux Croatorum) Božjom pomoću (...) na5 zajednički savjet svojih mojih župana, sagradio sam samostan (...). Kako je nedostajalo srebra za izradu samoga posuđa, pozajmio nam je Petar, nadbiskup salonitanske crkve i naš dragi duhovni rođak (compater), jedanaest srebrnih libra te smo mu zbog toga rekli: "Vesela srca dajemo što želiš i ne uskraćujemo vašoj plemenitosti". Na to je on odgovorio: "Želim,6 gospodaru (domine) i rođače, da, prvo, štogod sam kupio vlastitim novcima (proprio emipretio)7 i što je darovano svetoj majci crkvi u nekretninama ili pokretninama, i to u Lažanima i Tugarima sa servima i

1Tzv. invokacija. 2Datum. 0 indikciji v. J. STIPIŠIĆ, Pomoćne povijesne znanosti, Zagreb, 1976., 182. 3 Počinje tzv. arenga, tj. dio isprave u kojem se daju na znanje pobude zbog kojih je došlo do njezina izdavanja. Dajemo samo početak. 4Tzv. intitulacija. 5Počinje tzv. naracija u kojoj senavode uzroci i uopće okolnosti nastanka isprave. U naraciji se često, pa i u ovoj ispravi, nalazi peticija destinatara. 6Tu počinje tzv. peticija (v. bilj. 5).

7Kupljenim stvarima vlasnik slobodno raspolaže, za razliku od obiteljske imovine koja je vezana na različite načine, npr. odredenom vrstom "suvlasništva" članova uže obitelji, zatim s tzv. laudatio parentur, tj. suglasnošću rodaka, pa pravom prvokupa i otkupa i sl.

4

ancilama8 (...) putem isprave octane vječno u vlasništvu (mancipata in eternum permaneant) rečenoj salonitanskoj crkvi; nadalje, da rečenoj majci crkvi koja ima metropolitanske9 ovlasti do obale Dunava i kroz skoro čitavo kraljevstvo Hrvata (...) dadete crkvu blaženoga Jurja u mjestu koje se zove Putalj sa svime što je stekla od posjeda (...) u vrijeme kada ju je posvetio vojvoda Mislay (...)".

metropolitanske9

10Prijedlogu što je dan na zboru (suggestioni placiti data)11

ovlasti do obale Dunava i kroz skoro čitavo kraljevstvo Hrvata (...) dadete crkvu blaženoga Jurja u mjestu koje se zove Putalj sa svime što je stekla od posjeda (...) u vrijeme kada ju je posvetio vojvoda Mislay (...)".

dali smo pristanak i naredili da se o našoj sadašnjoj odluci načini isprava da bi stvari ostale u skladu s pravom, ali pak s ograničenjem da već spomenuta sveta crkva posjeduje na osnovi vječnog darovanja ono što je kupljeno (plaćanjem) cijene unutar naših granica u spomenutim mjestima te da je nitko ne ometa.

Prijedlogu10 što je dan na zboru (suggestioni placiti data)11 dali smo pristanak i naredili da se o našoj sadašnjoj odluci načini isprava da bi stvari ostale u skladu s pravom, ali pak s ograničenjem da već spomenuta sveta crkva posjeduje na osnovi vječnog darovanja ono što je kupljeno (plaćanjem) cijene unutar naših granica u spomenutim mjestima te da je nitko ne ometa.

Konačno, s radošću obdarujemo spomenutu crkvu kraljevskim posjedom (...). I još proširujemo radi uvećanja svete salonitanske crkve i potvrđujemo da se svake godine od svih zemaljskih plodova s našega posjeda (ex curte nostra) koji se zove Klis daju desetine spomenutoj crkvi, koje desetine je počeo davati naš prethodnik Mislay (...).

Konačno, s radošću obdarujemo spomenutu crkvu kraljevskim posjedom (...). I još proširujemo radi uvećanja svete salonitanske crkve i potvrđujemo da se svake godine od svih zemaljskih plodova s našega posjeda (ex curte nostra) koji se zove Klis daju desetine spomenutoj crkvi, koje desetine je počeo davati naš prethodnik Mislay (...).

Ako12 bi tko pokušao (to) umanjiti (...), neka ga stigne srdžba Gospodnja (...) prokletstvo 318 otaca (...).

Ako12

13Učinjeno (actum) u mjestu što se zove Biaći u naprijed spomenuto vrijeme, osnaženo 14 uz znanje i nazočnost svjedoka zajedničkim pristankom i voljom.

Učinjeno (actum)

bi tko pokušao (to) umanjiti (...), neka ga stigne srdžba Gospodnja (...) prokletstvo 318 otaca (...).

13

Znak15

u mjestu što se zove Biaći u naprijed spomenuto vrijeme, osnaženo 14 uz znanje i nazočnost svjedoka zajedničkim pristankom i voljom.

rukom mojom vlastitom, Trpimir vladar, koncesor i izdavač ovoga (huius rei concessore et auctore).

Znak15

Znak rukom Komičaj, župan, svjedok Znak rukom Komičaj, župan, svjedok

rukom mojom vlastitom, Trpimir vladar, koncesor i izdavač ovoga (huius rei concessore et auctore).

Znak rukom Pretilja, župan Znak rukom Pretilja, župan Znak rukom Nemuštl, župan, svjedok Znak rukom Nemuštl, župan, svjedok Znak rukom Ludovik, župan, svjedok Znak rukom Ludovik, župan, svjedok (...) (...) Ja Martin, svećenik, (...) kapelan, po nalogu moga gospodara rečenog vladara

zamoljen (rogatus), pisao sam i vlastitom rukom djelo dovršio i učinio rukom znak.16 (...)- Ja Martin, svećenik, (...) kapelan, po nalogu moga gospodara rečenog vladara

zamoljen (rogatus), pisao sam i vlastitom rukom djelo dovršio i učinio rukom znak.16 (...)-

8 Servi i ancile nisu robovi u smislu klasičnog rimskog prava. 8

9 Salona je bila glavni grad, metropola provincije Dalmacije u rimsko i gotsko doba pa je njezin biskup imao posebne crkvene ovlasti, koje su izvirale iz takvog položaja.

Servi i ancile nisu robovi u smislu klasičnog rimskog prava. 9

10 Ovdje počinje tzv. dispozicija.

Salona je bila glavni grad, metropola provincije Dalmacije u rimsko i gotsko doba pa je njezin biskup imao posebne crkvene ovlasti, koje su izvirale iz takvog položaja. 10

11 Sugestio je pritužba kojom otpočinje spor. U franačko doba postupak pred kraljevskim sudom počinje tužbom ili pritužbom (sugestio).

Ovdje počinje tzv. dispozicija. 11

12 Ovdje počinje tzv. sankcija.

Sugestio je pritužba kojom otpočinje spor. U franačko doba postupak pred kraljevskim sudom počinje tužbom ili pritužbom (sugestio). 12

13 Ovdje počinje tzv. eshatokol, završni dio isprave, i to s formulom: actum. Pitanje je, ipak, što je "učinjeno" u Biaćima.

Ovdje počinje tzv. sankcija. 13

14 Tzv. koroboracija, formula osnaženja.

Ovdje počinje tzv. eshatokol, završni dio isprave, i to s formulom: actum. Pitanje je, ipak, što je "učinjeno" u Biaćima. 14

15 Ovdje počinje tzv. signacija. Tzv. koroboracija, formula osnaženja.

15

16 Tzv. komplecija, pisarova izjava. Ovdje počinje tzv. signacija.

16 Tzv. komplecija, pisarova izjava.

5

Trpimir, vojvoda Hrvata (dux Chroatorum), darovao je salonitanskoj nadbiskupiji crkvu i samostan sv. Jurja u Putalju. Sačuvana isprava sastavljena je, čini se, na temelju nekog predloška iz IX. st., pa je stoga, unatoč tome što nije autentična u obliku u kojem je do nas došla, vrlo važan dokument naše prošlosti.

Ima više dokaza da isprava nije autentična. U darovnicama nije uobičajen upravni govor, već je to obilježje isprava o sudskim sporovima, npr. isprava pred narodnim zborom (placitom). Obdareni, nadalje, tom ispravom traži jedno, a darovatelj daruje drugo. Datacija u kneževskim ispravama dolazi na kraju isprave, a u ispravama o sporovima ona dolazi na njezin početak. Kako je u Trpimirovoj "darovnici" datacija na početku isprave, treba zaključiti da je riječ o predlošku koji je sadržavao sudsku presudu na placitu, održanom pred vojvodom, koja je kasnije prepravljena da bi poslužila određenim crkvenim imovinskopravnim pretenzijama. U ispravi se čak na jednom mjestu kaže: "Pritužbi koja je dana na placitu obećali smo suglasnost". Konačno, u ispravi se spominje mancipacija kao način stjecanja vlasništva. Mancipaciju je iz tekstova rimskih pravnih izvora izbacio tek Justinijan, ali njegova je kodifikacija bila na zapadu slabo nikako poznata, pa su se tamo jog' uvijek služili starijim Codex Theodosianus koji mancipaciju još spominje. Tako se mancipacija održala u Italiji do XI. st., a Trpimirova isprava je dokaz da je arhaičan naziv mancipacije jog i u IX. st. bio poznat i u našim krajevima.

Za javno pravo osobito je značajna uvodna datacija ("Za vladanja..."). Naime, sredinom IX. st. još nije bilo općenito u porabi datiranje po našoj eri. Ono postaje općenito tek u X. st. To govori u prilog mišljenju da je predložak po kojem je isprava učinjena doista iz IX. st. Indikcija je razdoblje od 15 godina.

Trpimir "priznaje" vrhovništvo franačkog kralja Lotara (829.-855.), ali samo zato da istakne svoju neovisnost o Bizantu. Njegova puna samostalnost osobito proizlazi iz riječi "uz pomoć Božje milosti", dakle on svoju vlast izvodi od Boga, a ne od Franaka

Bizanta. Uobičajeno datiranje isprave s 852. više je nego dvojbeno. Naime, Lotar je iz Italije

otišao već 840. i nikada se u nju više nije vraćao. Od 844. i pravno i faktički italskim kraljem bio je Ludovik II. Isprava se datira s 852. zbog indikcije, ali je poznato da je ona u prijepisima vrlo često netočna, a Trpimirova darovnica došla je do nas samo u prijepisu iz 1568. Podrobnosti u L. Margetić, Bilješke u vezi s nastankom hrvatske države u IX. stoljeću, u: Etnogeneza Hrvata, Zagreb, 1996.

6

3.

ZADARSKI PRIOR ANDRIJA PRAVI OPORUKU

(CD, I., 25-28)

918.,prosinac ZADAR. DALMACIJA (prior, tribuni, oporuka, oporučni izvršitelj, obiteljska imovina)

LITERATURA: M. ŠUFFLAY, Die dalmatinische Privaturkunde, Sitzungsberichte der Kais. Akad. der Wiss. in Wien, Band CXLVII, Wien, 1904.; U. INCHIOSTRI, Contributo alla storia del diritto romano in Dalmazia, AT, vol. III della III Serie, vol. XXXI della Raccolta, 1908., 85 i d.; M. HORVAT, Oporuka splitskog priora Petra, RAD JAZU 283., 1951., 119-174; N. KLAIĆ, Tribuni i consules zadarskih isprava X i XI stoljeća, ZRVI, XI., 1968., 67-92; L.MARGETIĆ, Naše najstarije oporuke i rimsko-bizantsko pravo, ZPFZ, XXXI, 1981., 424-436; ISTI, L'esecutore testamentario nel piu antichi testamenti dalmati, Studi in onore di Arnaldo Biscardi, III., Milano, 1982., 511-534.

U ime Gospodina našega Isusa Krista i od njegova utjelovljenja godine 908.,1indikcije sedme, mjeseca prosinca, za carevanje našega gospodara Konstantina, vrlo pobožnog i trajnog augusta. Od starih je utvrđeno zrelim i zdravim zaključivanjem da svaki čovjek treba razdijeliti svoju imovinu i odlučiti o njoj prije nego što ga na to natjera strah od smrti zbog nenadane nesreće i prijeteće opasnosti, kako mu ne bi iii ponestalo dara govora odlaganjem odluke ili da kao oporučitelj (distributor) ne bi mogao u krajnjoj tjelesnoj tjeskobi pred naglom smrću izreći pred svjedocima ono što želi (optata sibimet testationi explicare). I zato ja, neznatni grješnik Andrija (...), premda sa slabim tjelesnim snagama, ipak zdrava razuma (...), hoću i odredujem (volo et iubeo): Prvo, kuću, u kojoj živim (donzum in quo iussus2 sum vivere) s njezinim ulazom i izlazom neka ima moj sin Andrija, a kuću koja je pripadala tribunu3 Teodoziju, neka ima moja kćer Agape - i njihova majka zajedno s njima. Nova kuća i druga kuća uz crkvu sv. Lovre (...) hoću da pripadnu mojoj djeci Niceforu, Petru i Dobroziji (...); kuću koju sam dobio od svoga tasta

tribuna Nicefora (...) hoću da ima moja kći Ana

1 Godina se ne slaže s indikcijom pa se zato obično uzima da je riječ o 918. god. 2 iussus je očita grješka prepisivača. Nesumnjivo treba stajati visus. 3 Tribun je ovdje počasni naziv. U Zadru u X. i XI. stoljeću tribuni su službujući i odsluženi vojni i civilni zapovjednici zadarskih gradskih četvrti.

7

(...). Vinograd u Pultagu i drugi vinograd u Sv. Ivanu neka imaju sinovi i moje kćeri koje imam od prve žene. Vinograd u Diklu i drugi vinograd u Komaretu hoću da imaju moj sin Andrija i moja kći Agape s njihovom majkom Marijom. Ako ona čuva moj krevet, neka bude sudionik s njima, a ako ne čuva, neka (to) ostavi i neka je liši od toga onaj koji će tada upravljati (obiteljskom) imovinom (quis de mei tune prefuerit).4 Ostale vinograde koje imam - osim vinograda i zemalja koje su pripadale mojoj prvoj ženi Agapi - neka podijele svi moji sinovi i moje kćeri, i to od prve žene i od iduće žene, a žena Marija neka podijeli s njima (...). Od sitne stoke hoću da tri stotine glava imaju moji sinovi i moje kćeri koje imam od prve žene, a ostalih tri stotine glava sitne stoke neka ima moj sin i moja kći sa svojom majkom Marijom. Od pastira neka dobiju Petra i drugog Petra i Deziderija moj sin s mojom kćerkom - i sa svojom majkom Marijom; Ominika pak sa sinom i kćerkom Dezidanom neka imaju ostali sinovi i moje kćeri. Krupnu pak stoku neka podijele svi moji sinovi i kćeri i moja žena s njima. Sve ostale pokretnine što se nalaze u kući neka podijele svi moji sinovi i moje kćeri - i moja žena Marija s njima. Svetom Krševanu ostavljam vinograd što sam ga kupio od Mezula (...), svetoj Mariji jednu svilenu haljinu; svetom Petru (...); svetoj Anastaziji (...). Biskupu Firminu ostavljam svoga konja, đakonu Petru, mom bratu, srebrni vrč i srebrno sedlo; opatu Odolbertu odjeću (...); đakonu Ivanu (...). Svećenicima neka se dade za moju dušu stotinu glava sitne stoke, stotinu modija žita i bačva vina. Ostale ovce i koze, koje će preostati, neka se daju za moju dušu. Za zarobljenike (in captivis) neka se dade stotinu zlatnika. Brod neka se proda i (novac) dade za moju dušu. Za moju dušu oslobađam Maruna sa ženom i kćerkom i dajem mu vinograd što sam ga kupio od magistra Konstantina. Neka budu slobodni Ominik Kalbaroro sa ženom, Kazan, sin Butinara, Justo sa svojom ženom i četvero djece, Prisnjakov sin, Pribinin sin, Tehamila, Milica iz Sikirana s dvoje djece, Rarinakova žena sa sinom Stretehom, Semisima, Žremil. Svi oni neka budu slobodni (...). A ako moja žena Marija hoće imati svoj dio (portionem suanz possidere), neka čuva krevet; a ako uzme drugog muža, uzmite joj sve. A ako jedan od mojih sinova ili kćeri umre - što neka se ne dogodi - neka sva njegova braća i sestre podijele dio umrloga. Sve to što sam odredio uz Božju volju neka ostane čvrsto i stalno te neka se nikada nitko ne usudi osporiti. Ako bi se tko (...) htio protiviti, neka ga stigne srdžba svemoćnog Oca i Sina i Duha svetoga i prokletstvo 318 svetih otaca (...). Učinjeno u vrijeme, dan, u mjestu i za konzula kao gore (Actum hoc tempore, die loco ac consule ut supra).5 Pred ovim svjedocima: pečat ruke (sigillum manus) Firmina, vrlo svetoga biskupa, Odolberta opata, Petra dakona, izvršitelja ove raspoložbe (commissori fide huius descriptionis); pečat ruke Prestancija tribuna, Konstantina tribuna, Vitala tribuna, Georgija tribuna, Dabra tribuna, Anastazija tribuna, Pavla

40 bračnom imovinskom pravu u Dalmaciji vidi podrobnije L. MARGETIĆ, Bizantsko bračno imovinsko pravo u svjetlu Novele XX Lava Mudroga, Zbornik radova Vizantološkog instituta, XVII., 1978. 5Prastara formulacija, uzeta iz ranobizantskog prava, u kojoj se pod konzulom misli na cara, spomenutog uvodno u ispravi.

8

tribuna.6

I ja, Ivan đakon, po nalogu (iussu) naprijed navedena Andrije priora, mojom sam vlastitom rukom pisao i nakon predaje sretno dovršio (feliciterpost traditam complevi). Amen.7

-•-

U prijevodu ispustili smo neke odredbe za koje smo smatrali da su manjeg pravnopovijesnog značenja. Prijevod cijele oporuke u: J. ŠIDAK, Historijska čitanka za hrvatsku povijest, Zagreb, 1982., 14-16.

Ne radi se o oporuci rimskoga klasičnoga i postklasičnog prava, premda su preuzete neke formalnosti, npr. riječi volo etjubeo, formula actum, već o ranosrednjovjekovnom tipu oporuke pod utjecajem bizantskog i langobardskog prava. S druge strane, radi se doista o oporuci, a ne o dvostranom neopozivom pravnom poslu (donatio post obitunz). Oporuka je vjerodostojna, unatoč očitim grješkama prepisivača, premda nije posve nemoguće da je u nju ubačena poneka odredba.

6 Svjedoci ove oporuke dijele se u dvije grupe. Pred svakom grupom stoji klauzula "pečat ruke" koja je donekle nejasna (je li riječ o pečatu i potpisu ili je nemamo prepisano signunz manus?). Prva grupa obuhvaća tri svjedoka, koji su ujedno i izvršitelji oporuke, u drugoj grupi nalazimo sedam svjedoka, što se vjerojatno slučajno poklapa sa sedam svjedoka oporuka rimskog prava. Naime, u Dalmaciji i drugdje odredenom pravnom poslu bio je nazočan naprosto veći broj svjedoka.

7Zaključna klauzula pisara oporuka. Ona sadrži poznat i čest element tradicije (post traditam) koji su sastavljači isprava po uzoru na pogrješno shvaćene odredbe Justnijanova prava jog stoljećima rabili. Ipak, Brunnerova teorija po kojoj valjanost ranosrednjovjekovnih isprava ovisi o tome da izdavač isprave predaje nedovršenu ispravu u ruke stjecaoca izazvala je mnoge i opravdane kritike. Podrobnije u: L. MARGETIĆ, 0 javnoj vjeri i dispozitivnosti srednjovjekovnih isprava s osobitim obzirom na hrvatske primorske krajeve, Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 4., 1973., str. 50 i d., str. 57.

9

4.

IZ ZAKLJUČAKA SPLITSKOGA CRKVENOG SABORA (CD, L, 30-33)

SPLIT, DALMACIJA (crkveni posjedi, bogoslužje na slavenskom, ubojstvo kralja) 925.

LITERATURA: N. KLAIĆ, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, cit. (1), 293 i d.; V. KOŠĆAK, Pripadnost istočne obale Jadrana do splitskih sabora, 925-928, HZ, XXXIII-XXXIV., 1980.-1981., 337-352; L. MARGETIĆ, Marginalije uz rad KOŠĆAKA, Pripadnost istočne obale..., HZ, XXXVI., 1983., 275-283.

"(...) rečeni (tj. Tanzisclaus) kralj Hrvata i Mihalj (tj. dux Chulmorum) sa svojim odličnicima i biskupima u dalmatinskim gradovima (Dalmatinarum) te Ivan, prvi nadbiskup Splita, Formin (tj. zadarski biskup), Grgur (tj. ninski biskup) i ostali biskupi zajednički su zamolili rečenoga (tj. papu Ivana X.), prečasnog papu, da se udostoji poslati im svoje biskupe. Papa je poslao dvojicu biskupa, koji su, došavši, obišli dalmatinske gradove i sabrali hrvatske i gradske odličnike (Croatorum atque Urborum proceribus) (...)", i odredili ovo:

4. "Neka se crkveni posjedi koje su utemeljitelji darovali zbog (svojih) grijeha nikako ne predaju svjetovnim osobama jer se stvar koja je Bogu posvećena ne smije podvrći vlasti čovjeka.

6. Ako bi po Božjoj providnosti vladar provincije bio ubijen - kako ostaje nekažnjenim ono što počine mnogi, oni kojima se oprašta taj zločin obvezani su dati milostinju za spas svoje duše, a ako je sagradio kakvu crkvu ili oslobodio robove, moraju mu ženu ili djecu dobrostivo štititi.

10. Neka se ni jedan biskup naše pokrajine ne usudi unaprijediti na bilo koji stupanj one koji rabe slavenski jezik; neka smije služiti Bogu samo kao klerik ili redovnik, a ne smije mu se dopustiti služiti misu, osim ako im se zbog nedostatka svećenika odobrenjem rimskog biskupa dopusti obavljanje svećeničke službe.

12. Ako bi hrvatski kralj i odličnici htjeli sve biskupske dijeceze unutar granica naše metropolije podvrgnuti vlasti svoga biskupa, neka ni jedan od naših biskupa po čitavoj njihovoj pokrajini ne obnavlja niti posvećuje crkve i svećenike (...)".

10

Iz zaključaka splitskog sabora 925. god. može se zaključiti da hrvatski kralj Tomislav nije vladao dalmatinskim gradovima, ali da je imao ozbiljne namjere da ih ujedini s Hrvatskom pod svojom vlašću. Osobito je značajan zaključak u t. 10. iz kojeg se vidi da se Tomislav bavio mišlju da sve dalmatinske gradove podvrgne vlasti ninskog biskupa, a takva namjeravana crkvena organizacija očito je trebala odgovarati namjeravanoj organizaciji civilne vlasti u Hrvatskoj i Dalmaciji. Dalmatinski su se biskupi tome energično -usprotivili i uz pomoć papinih poslanika potvrdili crkvenu organizaciju po kojoj su Dalmacija, Hrvatska i Zahumlje potpadali pod splitskog nadbiskupa, kao nasljednika nekadašnje salonitanske nadbiskupije, koja je obuhvaćala područje rimske Dalmacije, dakle uz Bizantsku Dalmaciju jog i područja Hrvatske i Zahumlja. Protivno Tomislavovim željama, na saboru se ističe da hrvatski biskup ne samo da nije nadređen ostalima (t. 12.) već da je podreden Splitu (t. 11.). I ne samo to. Biskupi u t. 6. kao da pozivaju narod na ustanak i na ubojstvo kralja pravnim objašnjenjem da nitko ne može biti kažnjen u slučaju masovne pobune i ubojstva kralja i da bi se to čak desilo "po Božjoj providnosti".

U vezi s time je vjerojatno i t. 4., koja načelno zabranjuje davanje crkvenih imanja na korištenje svjetovnim osobama, ali koja je očito izazvana nekim darovanjima kralja Tomislava, što su imala u biti značaj sekularizacije neke crkvene imovine.

Točka 10. vrlo jasno iznosi stay Rima prema crkvenoj službi na slavenskom jeziku. Slavenska se Božja služba tolerira samo ako nema svećenika-latinaša, i to samo uz posebno papino odobrenje. Taj stay zadržala je Crkva i u idućim stoljećima. Tako je Crkva u XIII. st. odobrila iznimno slavensku Božju službu u senjskoj biskupiji (1248.) i Krku (1252.), ali s vrlo velikim ograničenjima.

L.M.

11

5.

SERGIJE DARUJE SAMOSTAN SV. MIHOVILA (CDI, 183., br. 84)

990., 8.rujna PULA. ISTRA (stečena imovina, darovanje, isprava - defensija - sankcija)

LITERATURA: L.MARGETIĆ, Rijeka, Vinodol, Istra - studije, Rijeka, 1990., 131-151.

U ime Gospodina našega Isusa Krista, u vrijeme vladanja gospodina Otona,8. godine, dana 8. mjeseca rujna indikcije... i gradskoj općini Pula (ind...Polae). Ovo je darovanje koje činim ja, Sergije, kući sv.Mihovila, gdje je samostan, i to sada, od današnjega dana, naime, zemlje koje se zovu "Livada" na Rumijanovu zemljištu (in fundo Rumiano), iz vlastitih sredstava s kruškama (deproprio cum pero suo) uz zemlju Teodora, nadalje drugi komad zemlje koji imam po oporuci od moje punice kao i dio koji sam zamijenio (commutavi) s Lavom, mojirn šogorom, i s njegovom ženom i sestrom

na torn istom Rumijanovu zemljištu što im pripada bilo od nastamba (casalia) bilo od zemalja bilo od bujica (fovento), sa svim (pripacima) što ih ima u tom Rumijanovu zemljištu - sve neka pripadne rečenom samostanu. Ako bi pak ja, Sergije, ili moji rođaci htjeli osporiti (inquirere) i poništiti ovu ispravu, treba da platimo torn samostanu sv. Mihovila jednu libru zlata, a ova darovna isprava neka ostane u svojoj valjanosti (in sua firmitate). Učinjeno u Puli (acto Pola). Svjedoci Ivan i Martin, braća, Andrija i Marcelin braća, Ivan od Brijega (de Monte). Ja, Andrija pisar, pisao i dovršio (et ego Andreas tabellius scripsi et complevi).

1. Ovo je jedna od pet vrlo dragocjenih najstarijih isprava izdanih u Puli. (Ostale su isprave od 19. veljače 1005., 17. kolovoza 1061. (po Kandleru 1060.), 5. svibnja 1065. (po Leichtu 1020.), i 15. veljače 1068. (po Kandleru 1069.). Bogatstvo podataka i problematike zaslužuju monografsku obradu te ponovno čitanje tih isprava i njihovo objavljivanje. Na žalost, o tim ispravama se dosad u literaturi vrlo malo raspravljalo. Ovdje se možemo zadržati samo na nekoliko važnijih zapažanja, koja se odnose na pravna pitanja.

2. Prije svega upada u oči da darovatelj naročito naglašava da je zemlje koje dariva

12

stekao vlastitim sredstvima i od punice te da ih je imao u zajednici s nekim rođacima. Čini se da ne bi smjelo biti sumnje da darovatelj želi time istaknuti da je riječ o imovini kojom on posve samostalno raspolaže, tj. da ne mora tražiti odobrenje od svojih rodaka (laudatio parentunz) - ili, drugim riječima, da nije riječ o očevini (tzv. patrinzoniunz). To je posve sigurno za imovinu stečenu vlastitim sredstvima i onu koju mu je namrla oporukom punica, a više je nego vjerojatno i za imovinu koju je imao u zajednici sa šogorom Lavom te njegovom ženom i sestrom, premda prijevod cognatus = šogor nije do kraja siguran.

Nije nemoguće da su tu imovinu darovatelj i njegov šogor stekli po ženskoj lozi (tzv. nzatrimonium, u opreci premapatrinzoniunz), drugim riječima da isprava možda upućuje na postojanje načela paterna paternis, materna maternis, koje je i inače bilo na snazi u Istri i u idućim stoljećima (o tome podrobnosti u: L. MARGETIĆ, Porijeklo načela paterna paternis u srednjovjekovnim pravnim sustavima na jadranskoj obali, ZPFZ, 33., 1983., 131-140). Usto, i u ispravama od 19. veljače 1005. i 5. svibnja 1065. riječ je o zamjeni zemljišta, a isprava od 15. veljače 1069. čak se naziva carta conzutacionis. Ukratko, naša isprava dokazuje da se koncem X. stoljeća u Istri razlikovalo bona hereditaria od bona empticia. Ona nadalje možda dokazuje da je već bilo poznato načelo paterna paternis.

3. Zavrjeđuje posebnu pozornost i obećanje obrane (defensija) od eventualne evikcije, koje je ograničeno samo na darovatelja i njegove rođake. Takva ograničenja defensija postoje i u ostalim već spomenutim najstarijim pulskim ispravama. Višeput je u istarskim ispravama ta defensija proširena i na "podređene osobe" (sunznzissae personae), najčešće u Trstu, i to već u najstarijoj sačuvanoj tršćanskoj ispravi od 29. travnja 847., a i kasnije, npr. od 10. veljače 1080., 4. srpnja 1114., itd. U nekim je istarskim ispravama klauzula proširena i na "moje strane osobe" (extranei nzei), npr. u pulskoj ispravi od 15. veljače 1068. "Podređene osobe" su npr. sluge, a "moje strane osobe" zakupci i slično, tj. oni koji izvode svoje pravo od vlasnika. Na prvi pogled izgleda čudnim što darovatelj ograničava svoju defensiju i s njom povezanu ugovornu kaznu od jedne libre samo na sebe i rođake i eventualno i na druge koji od njega izvode pravo, a ne i na treće osobe, tj. one koji su potpuni stranci. Nešto slično nalazimo i u nekim recijskim i južnonjemačkim ispravama, a može se najbolje i najjednostavnije objasniti prevlašću obiteljskoga nad individualnim vlasništvom. Čini se kao da za obdarenoga postoji samo jedna realna opasnost, tj. da sam darodavac ili njegovi rodaci napadnu darovanje tvrdnjom da darodavac nije smio sam raspolagati darovnim stvarima. Zato je i razumljivo što taj tip klauzule nestaje krajem XII. i početkom XIII. stoljeća kada dolazi do snažnog jačanja individualnog vlasništva. Od toga vremena defensija obuhvaća obećanje otuđivatelja da će na sudu braniti stjecatelja od svakoga koji bi pokušao napasti darovanje.

Ugovorna kazna od jedne libre zlata i inače je najčešća u istarskoj ispravi, ali ima i drukčijih, od 2, 3 i 10 itd. libara zlata, a ponegdje je utvrđena u dvostrukoj vrijednosti predmeta o kojem je sklopljen pravni posao. Po Kosu tu kaznu treba povezati sa "starorimskom kaznom od 3 unce, plative fisku", što je vrlo slabo vjerojatno jer ugovorna kazna u istarskoj ispravi pripada drugoj strani (a ne fisku), obračunava se na najrazličitije načine (a ne iznosi bag 3 libre) i, konačno, visina se utvrđuje u librama, a ne uncama.

4. U analiziranoj ispravi nalazi se actunz dvaput, prviput u protokolu (Polae), a drugi put u eshatokolu (acto Pola). U starijim istarskim ispravama nije rijedak slučaj da se actum i datum nalaze i na početku i na kraju isprave„ i to u približno ovakvoj ili sličnoj formuli:

13

Die et anno et inzperatoribus indictione suprascripta, acta vero Tergeste (isprava od 29. travnja 847.). Ta formula preuzeta je iz kasnorimske i ranobizantske, osobito ravenske isprave (o tome podrobnije u: L. MARGETIĆ, Creske općine u svjetlu isprave od 5. listopada 1283. i pitanje kontinuiteta dalmatinskih gradskih općina, Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 7, Zagreb, 1975, 66-69). Razlika između te i najstarije pulske formule nije beznačajna, jer u pulskoj formuli nedostaje ponavljanje datuma, i to u tri od pet najstarijih isprava, dok u dvije ponavljanja uopće nema. I ta pulska neobičnost potječe vjerojatno iz kasnorimske i ranobizantske isprave, od koje se pulska isprava vrlo rano odvaja na specifičan način, tako da je veza jedva prepoznatljiva. U kasnijim pulskim ispravama actunz se nalazi samo u protokolu.

5. U ovoj i jog dvije najstarije pulske isprave pojavijuje se riječ inquirere u smislu osporavanja preko suda. U S. LEICHT, Note di documenti istriani di diritto privato dei secoli IX-XII, Miscellanea di studi in onore di Attilio Hortis, I., 1910., . 184 misli da se radi o grješki i da se zapravo u ispravi imitiraju isprave njemačkih careva u kojima stoji inquietare. Ali to nije uvjerljiva hipoteza. Nije nemoguće da to treba povezati s Lex Ronzana Utinensis (Curiensis), koja u X., 7. ima istu riječ s istim značenjem. Iz toga i iz nekih drugih okolnosti mogla bi se braniti teza da je ta neobično važna Lex Ronzana ipak pisana za Istru, kao što se to u XIX. stoljeću tu i tamo pokušalo dokazati s nedovoljnim argumentima, a ne, kao što to zastupa vladajuća znanost, za Reciju ili sjevernu Italiju. Pitanje zaslužuje monografsku obradu, koja bi bacila novo svjetlo na istarsku pravnu povijest, a imala bi i općeeuropsko značenje.

6. Jog nekoliko primjedaba više diplomatičkog značaja. Isprava ne sadrži potpis izdavača, što možda upućuje na evoluciju iz bizantske uprave, koja je klauzulu o izdavaču imala u ranije vrijeme u protokolu, pa kada je u Istri takva klauzula nestala, neko se vrijeme izdavač nije spominjao ni u protokolu ni u eshatokolu. Isprava nema ni inače uobičajene oznake uz potpise: +signunz nzanus, za pisara nema oznake da je duhovnog staleža, u pisarovoj klauzuli ne nalazimo ni riječipost traditam, a dakako nema ni pečata, jer se notarsko-pečatna isprava pojavljuje tu i tamo tek u XIII. stoljeću.

L.M.

14

6.

RABLJANI PRIZNAJU MLETAČKOG DUŽDA ZA SENIORA (CD, I., 54-55)

RAB. KVARNER 1018., srpanj (komunalno uređenje, tribut, prior, trun, tribun)

LITERATURA: MARGETIĆ, Creske općine. cit. (5.).

"(...) U gradu Rabu (...) obećajemo Majo, biskup toga grada Raba, zajedno s Trumbelatom, našim priorom, i zajedno s klerom i narodom, što stanuje u gradu (...) s našim sljednicima i nasljednicima i ostalim potomcima Vama, gospodaru Otonu, našem senioru, vojvodi Mlečana i Dalmatinaca i Vašim sljednicima davati svake godine tribut od 10 libara svile (...)." Uz biskupa i druge crkvene ličnosti ispravu je potpisao još i Bellata prior.

Rab je u to dobajos pod bizantskim vrhovništvom, ah je Bizant odstupio stvarnu vlast Mlečanima nakon uspješno dovršenog rata protiv Samuila. Rab je načelno još uvijek bizantska općina, na što upućuje i naziv trun = tribun. Izlaz iz pravne neprilike pronađen je u pravnoj distinkciji: mletački dužd je senior, dakle on ima kvazifeudalnu vlast nad Rabijanima, a ona načelno ne dira bizantsku vrhovnu vlast. S druge strane, biskup, prior i stanovništvo ne obećavaju 10 libara svile u ime bizantske općine, nego u vlastito ime kao "privatnici", što se vidi po navodenju sljednika i potomaka. Ovo je lijep primjer prvih početaka srednjovjekovnoga organiziranja grada, ali jog uvijek u "antičkoj" čahuri, bizantskoj općini.

L.M.

15

7.

RASPOLAGANJE ALODIJEM (CD, I., 148-150)

BIOGRAD. HRVATSKA Oko 1070-1076. (alodij, laudatio parentum, darovanje)

LITERATURA: MARGETIĆ, Stvarna prava, cit. (1.), str. 6.

1"O alodiju Ivana Slavena u Zagorju (De alodio Johannis Sclavi in Agorrica). Ivan Slaven (...) daroveo je (concessit) istom samostanu čitav svoj alodij koji se nalazi u Zagorju po želji i uz suglasnost svoga brata Nozdre (volente ac collaudante suo fratre Nosdra)2 u nazočnosti ovih svjedoka (...)

0 alodiju udovice Barbare. Isti opat P(etar) kupio je od kralja Krešimira alodij neke udovice Barbare za 40 romanata; rođacima pak Barbare također je dao 15 romanata3 (...)"

L.M.

1Alodij je zemlja u vlasništvu, tj. zemlja koja se ne drži na osnovi lenske koncesije (feud). Riječ alodij dolazi isključivo na područjima pod utjecajem franačkog prava. Riječ dolazi u Polikorionu samostava sv. Ivana Rogovskog samo u zabilješkama koje se odnose na XI. stoljeće, a kasnije naglo nestaje. To je dokaz za punu sadržajnu vjerodostojnost Polikoriona koji je sačuvan u vjerojatno nešto izmijenjenom obliku, naime čini se da je kasniji prepisivač "popravio" barbarizirani latinski jezik originalnog teksta.

2 Kako je riječ o obiteljskoj imovini, za otudivanje je potrebna suglasnost ovlaštenog najbližeg rođaka, tzv. laudatio parentum, preteča prava prvokupa i otkupa.

3Opat je očito dao Barbarinim rođacima znatan iznos novaca na ime njihova prava na obiteljsku imovinu.

16

8.

OPAT SAMOSTANA SV. IVANA ROGOVSKOG KUPUJE ZEMLJU (CD, I., 150)

BIOGRAD. HRVATSKA Poslije 1076. (obiteljska imovina, pripadci, kupoprodaja)

LITERATURA: V. NOVAK - P. SKOK, Supetarski kartular, Zagreb, 1952.

"(...) Ima tamo i druga (zemlja) koju je kupio isti opat M(adije) od Dešine (...) za 10 romanata od Radanićeva unuka, i to s kamenjem, vodama, šumama i svim njezinim pripadcima (cum petris, aquis, silvis et omnibus suis appendiciis).1 Svjedoci (...). Ovo su imena predaka (avorum) onoga koji je prodao tu zemlju: Ciprijan, njegov djed, baka Helena, njegov otac Klonimir.2"

L.M.

1Obiteljska zemlja bila je dakle ždrijeb kojem je pripadao kao udio i idealni dio nepodijeljenih zemalja. Nepodijeljene zemlje mogli su općinari kasnije podijeliti prema visini udjela. Navođenje kamenja, vode i šuma nema konstitutivni značaj, ali odaje srednjovjekovno shvaćanje po kojem je svaki "dodatak" zemlji mogao imati posebnu pravnu sudbinu. 2 Nije posve jasno zašto se navode prodavateljevi preci. Je li zato da se naglasi da je riječ o obiteljskoj imovini? Ali time valjanost prodaje slabi, jer je podložna eventualnoj suglasnosti rođaka (laudatio parentum) i eventualnom otkupu. Ili navođenje predaka služi možda zbog točnije identifikacije prodavatelja? Ali ta teza izgleda još manje uvjerljivom.

17

9.

SLOBODNI SELJACI I NJIHOVE OPĆINE U HRVATSKOJ DRZAVI (CD, I., 173-174)

SPLIT — POLJICA. HRVATSKA. DALMACIJA Oko 1080. (slobodni seljaci, općine)

LITERATURA. RAČKI, cit. (12.); GRAFENAUER, cit. (11.); MARGETIĆ, cit. (12.).

"Htjeli smo sagraditi naseije (victim) za naše sluge na spomenutom Montičelu, što smo ga kupili od Miroslava (...), ali su se Vučići i dvornik Prodan sa svima Tugaranima (...) počeli odupirati tvdeći: `Ne smiješ graditi naseije na Montičelu, jer pripada nama (quia noster est)'. A ja njima: `Dolina i brijeg (...) moji su jer sam ih kupio od Miroslava' ".

Iz toga značajnog odlomka vidi se sukob raznih koncepcija vlasništva. Može se pretpostaviti da je Miroslav dobio od kralja na dar spore zemlje i onda ih prodao Petru Crnom. Kralj je prema patrimonijalnom shvaćanju države prisvajao za sebe pravo raspolaganja svim neobradenim zemljištima na području svoje vlasti. Obratno, općinari su smatrali da je neobradena zemlja "njihova", misleći pri tome vjerojatno na neku vrstu općinskog "vrhovništva" nad neobradenom zemljom povezanog s idejom o kolektivnom vlasništvu, ili, u najmanju ruku, na trajno pravo isključivog korištenja i uporabe toga zemljišta. Uostalom, iz odlomka je vidljiv ne samo taj sukob pravnih koncepcija nego i društvena diferencijacija unutar općine. U ime općine nastupaju "Vučići", očito najuglednija općinska obitelj, koja se osjećala osobito pogodenom Miroslavovim raspolaganjem. Usto u ime općine nastupa i "dvomik Prodan". On je najvjerojatnije kraljev predstavnik u općini pa je njegova pomoć mogla imati presudno značenje u sporu. Po Skoku (Novak - Skok, op. cit., 293, br. 8) dvornik je seoski starješina.

U sporu koji se vodio "mnogo godina" prije upravo spomenutog spora spominju se i vojni pratioci vladara i splitski "plemići":

"Mi smo pozvali mnoge splitske plemiće (nobilibus), medu njima i Jakova, vojvodu Mariana s njegovim vojnicima (militibus)".

18

Spor se vodio pred "ovim svjedocima: pred rečenim vojvodom i njegovim rizarđ Zavidom i ostalim njegovim vojnicima, (...) satnikom Dobrovitom (...), Draganego dvornikom (...) i mnogima drugima" (CD, I., 174). Ovdje je spomenut neretljanski knez Jakov. Na drugom mjestu spominje se i neretljanski knez Rusin i kralj Slavac. Nije posve jasan odnos neretljanskog kneza prema Hrvatskoj, ali je bar to sigurno da su Neretljani u XI. st. već postali sastavni dio Hrvatske, ali s velikom autonomijom. Splitski "plemići" (nobiles) navedeni u ovome odlomku nisu ni predstavnici gradskog plemstva, koje se tek kasnije razvilo, a još manje članovi srednjovjekovnoga plemićkog staleža, nego naprosto ugledniji i bogatiji građani iii gradski poglavari i predstavnici vlasti. Rizar je nesumnjivo važniji vojni funkcionar, možda na čelu "vojnika", pratilaca vojvode Jakova. Dosadašnja objašnjenja riječi i funkcije ne zadovoljavaju, jer ne uzimaju u obzir njegovu prvenstvenu vojnu ulogu ("rizar Zavida i ostali vojnici!"). Satnik je vojna funkcija, koja se u srednjem vijeku značajno razvila. Nakoii doba migracija to je bio vojni starješina nad 100 graničara - vojnika-seljaka, a jog' kasnije općinski funkcionar. Odatle se može zaključiti da je razvoj hrvatskoga društva tekao od vojnika preko vojnika-seljaka do općinara.

L.M.

19

10.

PETAR CRNI OTKUPLJUJE SEMIDRAGA, A TAJ SE OSLOBADA OD NJEGA (CD, I., 173)

SPLIT - POLJICA. HRVATSKA. DALMACIJA Oko 1080. (ius hereditarium, obiteljsko vlasništvo)

LITERATURA: L. MARGETIĆ, Stvarna prava, cit. (1.).

"Nadalje, kupili smo Semidraga od njegovih neprijatelja za 40 romanata, pa kako on nije imao sredstava da se otkupi, dao mi je zemlju koja je pripadala njegovu ocu da sve podijelim na polovicu s njegovim sinom (...) i tako je postao od mene slobodan".

Semidrag se našao u velikoj neprilici jer nije mogao vratiti Petru Crnom iznos otkupnine pa je zato bio prisiljen odstupiti dio obiteljske imovine. Ali, on slobodno raspolaže samo s dijelom zemlje, jer drugi pripada njegovu sinu. Da je Semidrag imao dva sina, mogao bi raspolagati samo s trećinom itd. Takav tip vlasništva zove se obiteljsko vlasništvo (ius hereditarium). To je temeljna ustanova imovinskog prava mnogih srednjovjekovnih pravnih sustava, pa i hrvatskoga.

Ius hereditarium (obiteljsko vlasništvo) staroga hrvatskog prava bitno se razlikuje od klasičnog rimskog i modernog pojma vlasništva. Ono pripada svima nepodijeljenim članovima obitelji, pojedini član obitelji ne može do diobe valjano raspolagati svojim udjelom, a nakon diobe nezastarivo rođačko pravo otkupa u znatnoj mjeri ograničava slobodu raspolaganja.

I individualno i obiteljsko vlasništvo staroga hrvatskoga prava razlikuje se duboko po svojoj koncepciji od moderne koncepcije vlasništva, prema kojoj je vlasništvo razmjerno najpotpunije stvarno pravo koje u načelu obuhvaća pravo posjedovanja, korištenja, upravljanja i raspolaganja. Ako je neko od tih prava odvojeno od vlasnika, čim ta odvojenost prestane (npr. prestankom plodouživanja), vlasnik ponovno stječe prava koja je imao plodouživalac. Obratno, u starom hrvatskom pravu - isto kao u postklasičnom rimskom pravu i pravnim sustavima srednjeg vijeka - takav opći pojam vlasništva nije postojao. Svako pojedino ovlaštenje činilo je samo za sebe sadržaj posebnog prava, pa je zato postojala načelna mogućnost da više osoba ima pravo

20

"vlasništva" nad nekom stvari, i to tako da svaki "vlasnik' 'ma ovlaštenje različito od drugoga "vlasnika". Zato se u ispravama isticalo da stjecal c ima npr. pravo "imati, prodati, darovati, zamijeniti, dati u zalog, posjedovati i uopće otuđiti" (CD, II., 261). To je razlog zbog kojeg u načelu u srednjem vijeku nisu postojala tzv. stvarna prava na tuđoj stvari.

Vlasništvo nad nekretninom stjecalo se tzv. investicijom, tj. svečanom tradicijom koja se obično sastojala od svečana uvodenja u posjed i obilaska granica.

L. M.

21

11.

SERVI U HRVATSKOJ DRŽAVI ( CD, I; str. 177 - 178 )

SPLIT - POLJICA. HRVATSKA. DALMACIJA Oko 1080. - 1090. (servi) .

LITERATURA: RAČKI, cit. (12.); B. GRAFENAUER, Zgodnjefevdalna družbena struktura jugoslovanskih narodov in njen postanek, ZČ, XIV., 1960, 63 i dalje; MARGETIĆ, cit. (12.).

a) "Kupio sam serva po imenu Andriula, zato što sam dao u zajam njegovu ocu 40 solida, pa kako nije imao odakle vratiti, uzeo sam rečena sina (...), uz uglavak, ako dade odgovarajućeg serva, neka kao slobodan otiđe, a ako ne, neka bude trajno serv rečene crkve".

b) "Kupio sam serva Ljutića; taj Ljutić dugovao mi je 3 solida, pa kako nije imao odakle vratiti, predao mi se kao serv".

c) "Darovao sam istoj crkvi serva po imenu Nikolu sa ženom Dabrinom sa sinovima i kćerima i njegovim vinogradom (...); kupio sam ga od njegova brata Grge".

Serv se u prva dva slučaja nesumnjivo može otkupiti i vraćanjem duga od 40 odnosno 3 solida. .

Vijest pod c) može se objasniti ovako: slobodni seljak Nikola bio se zadužio i kako nije mogao vratiti dug, pomogao mu je brat Grga, koji je time stekao "stvamopravna" ovlaštenja na radnu snagu svoga brata. Grga je nakon toga prenio svoja prava na osnivača samostana, Petra Crnog, koji je onda predao Nikolu kao serva samostanu. Nikola će se moći osloboditi zavisnog odnosa prema samostanu ako vrati dug. U svakom slučaju, Nikola ostaje vlasnik svojih vinograda (je li samo nasada ili i zemlje?). Nije nemoguće da je Nikola takvim rješenjem bio zadovoljan, jer je u samostanu dobio moćnog zaštitnika pa će kao crkveni serv biti manje izložen izrabljivanju i drugim neugodnostima vlasti i moćnika, a valjda i vlastitog brata.

L. M.

22

12.

ORGANIZACIJA DRZAVNE VLASTI U HRVATSKOJ DRZAVI XI. STOLJECA (a: CD, I., 148; b: CD, I., 156: c: CD, I., 166)

HRVATSKA Druga polovica XI. stoljeća (veliki posjed, ubiranje tributa)

LITERATURA: F. RAČKI, Nutarnje stranje Hrvatske prije XII stoljeća, Rad, LXX., 1884., 153-190; LXXXIX, 1886., 134-184; XCI., 1881., 125-180; XCIX., 1890., 73-128; CV., 1891., 202-238; L. MARGETIĆ, Značenje i porijeklo riječi tepčija i dad, ZRVI, XVII., 1976., 55-64; J. HORVAT, Kultura Hrvata kroz 1000 godina, 2. izd., 1980., s komentarima KOŠĆAKA, ADAMČEKA i LUČIĆA.

a) (Iz Polikoriona samostana sv. Ivana Rogovskog) "Aprić Sokolaristić (...) darovao je samostanu zemlju (...) koju je dobio na ovaj način:

Jednog je dana Aprić primio u goste kralja Krešimira i kraljicu i kraljevski ih počastio. Nakon toga obdario ih je bogatim darovima: kralju je dao vrlo vrijednog roba (optimum puerum) s vrlo dobrim konjem, kraljici vrlo dobru robinju, kraljevom štitonoši štit i koplje, a i ostalima je dao razne darove (...)".

b) (Iz Polikoriona samostana sv. Ivana Rogovskog) "(...) Tamo je zemlja koju je kupio opat M(adije) za 35 zlatnika od `Pissachani' i sve

što je pripadalo toj zemlji u vodama, stijenama, šumama. Svjedoci: Stresina Bribirski i njegovih pet vojnika i Streza, ujak kralja Zvonimira".

c) (Iz Supetarskog kartulara) "Nakon toga dao je kralj Zvonimir Strezi, svome ujaku, sve zemlje (...) počevši od

Solina do Biaća, da uzima tribut iz njih".

Iz ovih triju odlomka nazire se način života i organizacija kraljevske vlasti u Hrvatskoj u XI. stoljeću. Kralj i njegovi dvorjanici dolazili su u "goste" imućnijim funkcionarima i tamo se neko vrijeme gostili i ujedno ih darivali zemljama. Kralj je povremeno darivao velikaše pravom ubiranja poreza.

Iz drugih izvora poznati su kao najvažniji funkcionari na kraljevu dvoru tepči (tepčija) i dad. Tepči je bio kraljev zamjenik. Riječ potječe možda od bizantske funkcije

23

topoteretes, "namjesnik", u južnoj Italiji nazvan kojiput tepotati. Dad je jog nejasniji naziv i funkcija. Svakako nema veze s "djedom", jer bi inače dolazio i u obliku "did". Možda je to kraljev ekonom i blagajnik ("ministar financija").

Ban je upravljao "ličkom krajinom", župani su bili kraljevi funkcionari na čelu županija. U najstarijim ispravama župani su u pratnji kralja. Usp. comes, knez, koji je također najprije označavao vladareva pratioca, a kasnije funkcionara na čelu grofovije.

L. M.

24

13.

KRALJ KOLOMAN DAJE POVLASTICE TROGIRU (CD, H., 19)

DALMACIJA 1108., 25. svibnja (grad - privilegij)

LITERATURA: N. TOMAŠIĆ, Temelji državnoga prava hrvatskoga kraljevstva, Vjesnik kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljskog arkiva, XV., 1910.; M. KOSTRENČIĆ, Slobode dalmatinskih gradova po tipu trogirskom, Rad 239., 1930., 59-147; GY. GYORFFY, 0 kritici dalmatinskih gradskih privilegija 12. stoljeća, Zbornik Histroijskog instituta Jugoslavenske akademije, 6., 1969., 97-108; N. KLAIĆ, Jog jednom o tzv. privilegijama trogirskog tipa, Istorijski časopis, XX., 1973., 15-87; L. MARGETIĆ, Vijesti Andrije Dandola o Dalmaciji u XII. stoljeću i njegovi izvori, HZ, XXXV., 1982., 209 i d.

Godine Gospodnjega utjelovljenja 1108., petoga mjeseca, 25. dana, u dvanaestoj godini moga kraljevanja. Ja Koloman, kralj Ugarske, Hrvatske i Dalmacije (1) potvrđujem prisegom (iuro) na sveti križ vama Trogiranima, svojim vjernim (fidelibus) građanima, čvrsti mir (rmam pacem); (2) men i mojem sinu nećete trebati plaćati tribut (tributarii ne sitis); (3) biskupa pak i kneza (comitem), kojeg izaberu kler i narod, potvrdit ću (ordinabo) i (4) dopustit ću da se služite pravom utvrđenim od starine (lege antiquitus constituta), (5) osim što de kralj imati dva dijela gradske lučke pristojbe od stranaca, treći dio gradski knez (comes civitatis), a desetinu biskup. (6) Neću dopustiti da se u vašem gradu nastani ni jedan Ugrin ili stranac osim onoga kojega ćete prihvatiti po vlastitoj volji. (7) Kada pak k vama dođem da bih se okrunio ili da raspravljam o poslovima kraljevstva, nikome od građana neće se nanositi nasilje u njihovim kućama, osim ako bi koga sami prihvatili iz sklonosti. (8) Ako bi se pak možda kome činilo da ga moja vlast tišti i htio bi drugamo otići, neka otiđe siguran kamo god hoće sa ženom, djecom i pratnjom i sa svima svojima. To je prisega koju je potvrdio kralj, nadbiskup Lovro i ugarski župan. Ja Ivan, dvorski župan, dajem suglasnost (laudo) i potvrđujem (confirmo). Ja Apa, župan, dajem suglasnost i potvrđujem. Jo Toma, biogradski župan, dajem suglasnost i potvrđujem. Ja Jakov, boršodski župan, dajem suglasnost i potvrđujem. Ja Ugudi, vašvarski župan, dajem suglasnost i potvrđujem. Ja Slavac, novigradski župan, dajem suglasnost i potvrđujem.

25

1. 0 ovoj ispravi postoji vrlo velika literatura s oprečnim shvaćanjima o autentičnosti isprave i njezina sadržaja. Tako npr. N. Klaić smatra da je isprava diplomatička, formalna krivotvorina, ali da joj je sadržaj pouzdan. Po Gyorffyju je isprava autentična i s formalne i sa sadržajne strane. N. Klaić navodi ove dokaze za neautentičnost oblika isprave: 1) datacija je u protokolu, 2) ona je pisana u subjektivnoj formi, 3) umjesto dignitarija (popisa važnijih dostojanstvenika koji su obavljali funkciju u vrijeme ispostavljanja isprave) u ispravi su navedene osobe koje imaju ulogu svjedoka, 4) u ispravi nema sankcije. Sve to upućuje, po N. Klaić, na to da je isprava sastavljena na način koji je bio uobičajen za dalmatinske isprave nastale u krugu dalmatinskih notara te da nije mogla poteći iz kraljevske kancelarije Arpadovića.

Treba primijetiti da neke sačuvane Kolomanove originalne isprave imaju datum u protokolu, a neke u eshatokolu. Usto, neke nemaju sankciju, a u dvjema ne postoji dignitarij u smislu popisa dostojanstvenika, nego se za nazočne kaže da su "potvrđivači" (confirmatores) isprave. Prema tome, isprava o podjeljivanju povlastica Trogiru razlikuje se od ostalih Kolomanovih isprava samo u tome što je sastavljena u subjektivnoj formi. Pa ipak, oblik trogirske diplome doista odudara od originalnih Kolomanovih isprava. Kolomanovi župani, navedeni u trogirskoj diplomi, nemaju položaj svjedoka, nego oni daju suglasnost (laudo et confirmo). tj. smatra ih se u neku ruku sudionicima u vršenju pojedinih akata kraljevske vlasti. Formulacija (laudo et confirmo) ne postoji u ugarskim ispravama, ali ona ne samo što nije potvrđena ni u jednoj autentičnoj dalmatinskoj ispravi nego je se uopće ne može povezati s funkcijom pravih svjedoka. Čini se da je ta formulacija preuzeta iz prakse apulijskih crkvenih pisara gdje je bila prilično obljubljena u drugoj polovici XI. i prvoj polovici XII. stoljeća, i to za označavanje konsensa osoba za koje se smatralo da imaju određeno pravo suodlučivanja.

Uostalom, i po sadržaju trogirska isprava iz 1108. godine podsjeća na neke apulijske isprave. Tako se kralj Roger kune 1132. godine građanima Barija da će im priznati odredene povlastice, i to u ispravi koja ima dataciju u protokolu i u kojoj mnoge odredbe snažno podsjećaju na stilizaciju trogirske diplome. Tako npr. kralj obećaje "da vas (tj.stanovnike Barija) neće bez vaše volje lišiti vašeg zakona i vaših pravnih običaja, kojih se držite takoreći kao zakona", zatim "da neće nasilno smještati nikoga u vašim kućama".

2. Što se pak tiče sadržaja trogirske diplome, u prvom redu treba obratiti pozornost na samo kraljevo zaklinjanje. Kralj se kune "no sveti križ" i pritom obećava "čvrsti mir". Prema razmjemo pouzdanoj bilješki koja se čuva u Mlecima (tekst u CD, II., 24), Koloman je pred Zadrom prisegnuo "na četiri evanđelja", i to "da neće slobodu (libertatem) Dalmacije nikako prekršiti", prema značajnoj bilješki iz XII. stoljeća sačuvanoj u Knjizi crkve sv. Šimuna, mletački dužd Ordelafo Faledro kune se Zadranima "na sveta četiri evanđelja" da će im osigurati "vrlo čvrsti mir (pacem) i značajnu slobodu (libertatem) uglavkom da u vašem gradu biskupa ili kneza ne od stranih, nego od građana, i to onoga kojeg izabere kler i narod ..." (rečenica se ovdje prekida), vidi CD, II., 393. God. 1117. mletački dužd kune se Rabljanima da će poštovati "njihove pravne običaje i njihov pravni položaj i slobodu (libertatem) njihove zemlje" (CD, II., 29-30),

26

a kralj Bela, potvrđujući 1242. god. povlastice Trogiranima, kune se "na sveti križ i presveta evanđelja" da će im sačuvati "mir, pravni položaj i slobodu" (pacem, statum et libertatem; CD IV, 146). Odatle se vidi da nije nimalo sigurno da je stilizacija Trogirske diplome izvorna. Vjerojatno je da je Koloman prisegnuo da će poštovati slobode Trogirana, a među njima kao najvažniju da neće dirati u postojeći gradski pravni poredak i sustav.

S druge strane, prisegna Kolomana "njegovim vjernim Trogiranima" daje jasno na znanje da kralj smatra Trogirane svojim podložnicima i da od njih očekuje vjernost. Jesu li Trogirani prisegnuli kralju na vjernost? To je više nego vjerojatno. Od mnogobrojnih primjera takvoga obećanja vjernosti dovoljno (vidi cit. 6.) je uputiti na obećanje Rabljana dano 1018. god. mletačkom duždu Otonu, "našem senioru" (CD I, 54). Dakle, Koloman se upravo kao senior kune "svojim vjernima" da će ih sačuvati u njihovim pravima, a međusobni odnosi bili su očito utvrđeni prethodno postignutim sporazumom. Takav formalni feudalni ugovor ima nekoliko značajnih prednosti za suugovarače, jer ne dira u vrlo osjetljivo pitanje vrhovništva nad Trogirom. Koloman je vrlo dobro znao da papa smatra kraljevstvo Hrvatske i Dalmacije (regnum Croatiae et Dalmatiae) svojim feudalnim vlasništvom, a znao je da se ni Bizant nije odrekao svojih prava na Dalmaciju. U takvoj situaciji često se pristupalo u ranom srednjem vijeku ugovorima, koji su naprosto utvrdivali stvarno stanje.

Pri tome Koloman postupa vrlo velikodušno i oslobađa svoje nove podanike plaćanja tributa, čime također daje na znanje da pitanje vrhovništva nad Trogirom ostavlja otvorenim. Tribut, spomenut odmah u drugoj točki prisege, odnosi se, vjerojatno, na plaćanje posebnog podavanja zbog korištenja teritorija na kojem leži Trogir.

Vrlo je čudno što Koloman obećaje da će potvrditi - ordinabo - biskupa i kneza - comitem. Kako su dalmatinskim gradovima upravljali do Kolomana priori, a ne knezovi, ne čini se vjerojatnim da je Koloman na taj način dao na znanje kako ima namjeru provesti temeljite reforme u upravijanju gradovima još prije nego što je osigurao svoju vlast. Već spomenuta bilješka o Kolomanovu zborovanju pred Zadrom rabi riječ primas, što podsjeća na riječ prior. Takvom "neutralnom" terminologijom mogao je doista Koloman pripremiti na bezbolan način ukidanje priorata, a da pri tome ne izazove sumnju gradana. Uostalom, i riječ orđinaboje vrlo dvojbena. Upravo spomenuta bilješka tvrdi da je Koloman obećao da će "konfirmirati" biskupa i kneza, a izraz confarmare dolazi u Belinoj potvrdnici iz 1242. god. i u obećanju mletačkog dužda Rabljanima iz 1117. godine, a i inače je u skladu sa sadržajem kraljeva ovlaštenja. Uostalom, u već spomenutoj bilješki sačuvanoj u Knjizi crkve sv. Šimuna tekst se prekida upravo na mjestu na kojem je trebalo biti navedeno na koji način dužd sudjeluje pri postavljanju biskupa i kneza. Ordinare se nije rabilo za potvrdu knezova, a što se tiče biskupa, to bi značilo veliko i otvoreno uplitanje u crkvene poslove jer je poznato da s Crkva odupirala nastojanjima svjetovne vlasti da ta ima odlučujuću ulogu pri postavljanju biskupa. Koloman je želio da sa Crkvom ima što bolje odnose pa je 1106. god. dao u Guastalli papi čvrsto obećanje da se neće uplitati u investituru biskupa. Ako se želi "spasiti" vjerodostojnost Trogirske diplome s obzirom na Kolomanovu obećanje da će "ordinirati" biskupa, kojeg izaberu kler i narod, onda treba vrijeme donošenja Kolomanove povlastice Trogiru prebaciti u vrijeme prije 1106., tj. u 1105. god.

27

Prema stilizaciji t. 4 i 5 izgledalo bi kao da je pravo nadređene vlasti na dvije trećine lučkih pristojba ubranih od stranaca nova odredba, koja do Kolomana nije postojala u Trogiru. Ipak, neobično je povezivanje pravnog sustava kao cjeline s pravom kralja na dvije trećine lučkih pristojba. Belina povlastica iz 1242. god. povezuje oslobađanje građana od plaćanja bilo kakvih tributa s pravom kralja na dvije trećine prihoda od stranih trgovaca "iz gradskih luka i vratiju". Nisu li možda u izvornom tekstu bile povezane t. 2 i 5?

3. Prema već višeput spomenutoj bilješki o Kolomanovu zborovanju pred Zadrom, Koloman je darovao Zadru, Splitu i Rabu zlatni križ i torn prigodom posebno potvrdio svakom od tih gradova ono što je obećao provinciji Dalmaciji kao cjelini. Prema tome, nema razloga sumnjati u to da je i Split dobio iste povlastice kao i Trogir. (Drukčije N. Klaić.)

Postoje pouzdane vijesti da je Kolomanov sin Stjepan bio 1124. godine u Dalmaciji. Čini se da je tom prigodom potvrdio Trogiru i Splitu povlastice što ih je podijelio Koloman i da je o tome sačuvana bilješka na osnovi koje je sastavljena nespretna krivotvorena Stjepanova isprava iz 1124. god. Nema razloga sumnjati da je u osnovi istinita vijest iz te isprave, koja glasi: "Istu slobodu i mir (Eadem libertatem etpacem) što ju je moj otac dao vama, trogirskim i splitskim građanima, potvrđujem i osnažujem".

4. Prema Tomašiću, trogirska je diploma samo izvod iz druge, matične isprave. N. Klaić smatra da je tekst te diplome autentičan, unatoč diplomatičkoj nevjerodostojnosti same isprave, a pretežna većina ostalih znanstvenika nimalo ne sumnja u to da je riječ o posve pouzdanoj i autentičnoj ispravi u cjelini i u pojedinostima.

Već je upozoreno na neke elemente trogirske isprave koji pobuđuju opravdanu sumnju u autentičnost teksta. Ovdje se može dodati još nešto. Vrlo je čudno da u trogirskoj ispravi nema ni riječi o crkvenim povlasticama. Bilješka o Kolomanovu zborovanju pred Zadrom naročito ističe ulogu Crkve. Sastavljač bilješke kaže da je Koloman prisegnuo "no nastojanja moga oca, biskupa G.", a ne treba zanemariti ni činjenicu da je Koloman poklonio zlatne križeve zadarskoj, splitskoj i rapskoj crkvi. U bilješki sačuvanoj u Knjizi crkve sv. Šimuna sačuvao se na sreću jog jedan odlomak prisege dužda Ordelafa Faledra u kojem dužd obećava zaštitu zadarskoj crkvi i njezinoj imovini (Ecclesiam vestram et bona ecclesie manutenere et defenđere debeat admi ..., tu se tekst prekida), koja je utoliko uvjerljivija što je sastavljena pravno ispravnom terminologijom. Naime, manutenere i đefenđere stručni su izrazi za jamčenje i obranu pred sudom, a i kralj Roger u svojoj ispravi iz 1132. godine u korist Barija najprije govori o pravima Crkve i kaže "da će nastupiti kao branitelj protiv svih onih koji bi to pokušali učiniti" (contra omnes qui hoc facere temptaverint).

Kako je pouzdana Belina isprava iz 1242. god. sastavljena na osnovi sadržaja trogirske diplome i njezine nadopune kralja Geze II. 1142. godine, obje su isprave (iz 1108. i iz 1142.) sastavljene prije 1242. god., ali ostaje da se prouči točnije vrijeme nastanka i njihov odnos prema splitskim privilegijama iz 1142. i 1207. godine i povlastici izdanoj Šibeniku 1167. god. (vidi cit. 30.), koje sadrže tekstove što su u nesumnjivoj vezi s trogirskom diplomom.

L. M.

28

14.

KRALJ STJEPAN III. DAJE SIBENČANIMA POVLASTICE "TROGIRSKOG TIPA" (CD, II., 115-116)

ŠIBENIK. HRVATSKA 1167. (grad - privilegiji)

Literatura, tekst i analizu teksta vidi cit. (30.).

L. M.

29

BELA III. DARUJE MODRUŠKU ŽUPANIJU

15.

(CD, II., 262-263)

HRVATSKA 1193. (comitatus, županija, kraljevska darovnica)

LITERATURA: V. KOŠĆAK, Položaj Vinodola u hrvatskoj feudalnoj državi, HZ, XVI., 1963., 131-146; N. KLAIĆ, Kako i kada su knezovi krčki stekli Modruš i Vinodol, VHARP, XVI., 1971., 129-168; L. MARGETIĆ, Iz vinodolske prošlosti, Rijeka, 1980., 16-20.

U ime Svetoga Trojstva i nedjeljivog jedinstva. Bela po milosti Božjoj nasljedni kralj Ugarske, Dalmacije, Hrvatske i Rame. Kako se vjemost povećava kada se korist iz vjernosti nagrađuje dostojnom naknadom, smatramo dostojnim obilnije otvoriti ruku kraljevske darežljivosti onima koje našoj milosti preporučuje prokušana dugostrajna vjernost i trajno iskazivanje odanosti. Uzimajući stoga u obzir (što) dobronamjernijim okom iskrenost i odanost našega ljubljenoga i vjernoga kneza Bartola, predali smo njemu i njegovim nasljednicima po nasljednom pravu svu zemlju, koja se odnosi na Modrušku županiju (totam terram pertinentem ad comitatum Modrus), sa svim pripadcima i svim prihodima, da je trajno posjeduju, na temelju ovakvog sporazuma (naime) da spomenuti knez u naknadu za primljeni beneficij sudjeluje u vojsci naše jasnosti unutar granica kraljevstva s deset oklopnika, ali ipak neka dođe na poziv (samo) u ono vrijeme kada bude hrvatska vojska općenito pozvana kraljevskim nalogom u vojnu. Odlučili smo uključiti i ovaj uvjet (naime): ako bi rečeni knez otišao bez djece na put određen za sve što je živo, neka jedan od sinova njegove braće (unus ex filiis fratrum ipsius) uz isti ugovorni namet (eodem conventionis mođo) pod vrhovništvom naše jasnosti posjeduje zemlju bezbrižno i mirno. Osim toga, hoćemo i kraljevskim autoritetom odlučujemo da svi podanici te zemlje ne potpadaju ni pod čiji sud (nullius iudicio assistere), nego isključivo svoga gospodara; ipak, ako bi ban bio nazočan u toj zemlji, neka ima ovlast sudenja, tako dugo dok je nazočan, ali neka ih ne poziva nekamo drugamo. Ako pak njihov gospodar ne bi htio (noluerit) dijeliti pravdu o svojim ijudima njihovim protivnicima, pa pritužba dođe do bana, samo u torn je slučaju (gospodar) dužan u ime svojih ljudi odgovarati pred banom. Ako pak više puta rečeni knez ne bi došao na našu vojnu s onoliko oklopnika koliko se ugovorom obvezao da će ih dati, pa naša jasnost utvrdi da je to učinjeno zbog lijenosti ili nebrige ili nemara, neka na prvu

30

iduću vojnu dođe s dvostrukim brojem oklopnika, a inače koliko bude oklopnika nedostajalo, neka ih toliko naknadi u drugoj vojni. Da bi dakle ova isprava našeg darovanja dobila snagu trajne vrijednosti i da nikome ne bi bilo slobodno bilo što oduzeti iii umanjiti, dali smo je opremiti svojim likom utisnutim u zlatni pečat. Dano rukom magistra Katapana, prepošta stolnobiogradskoga, ugarskog kancelara, godine 1193. za časnoga Joba, ostrogonskog nadbiskupa, Saula, kaločkog nadbiskupa, Kalana, pečujskog nadbiskupa i namjesnika Dalmacije i Hrvatske, Krispina, čanadskog biskupa, Dominika, zagrebačkog biskupa, Moga, komesa palatina i bačkog komesa, Dominika, dvorskog i bodroškog komesa, Andrije, šopronjskog komesa, Bota, bihorskog komesa, Fulkona, vašvarskog komesa, Maharija, solnoškog komesa.

Isprava je po mišljenju vladajuće znanosti vjerodostojna. N. Klaić tvrdi da je krivotvorena sredinom prve polovice XIV. stoljeća, dok Margetić misli da je sastavljena prije 1242. godine na osnovi vjerodostojne isprave, ali uz interpolacije u korist Krčkih knezova u dispozitivnom dijelu isprave.

Klauzula pečaćenja ("dali smo opremiti svojim likom utisnutim u zlatni pečat") doduše je neobična, ali je ipak nalazimo tu i tamo u kraljevskim ispravama iz toga doba, ali ne i kasnije. Intitulacija Bele III. također je u redu, a popis dostojanstvenika, tzv. dignitarij, također ne pobuđuje nikakve sumnje.

U odredbi o sudskoj vlasti kneza Bartola rabljena je riječ noluerit, koju naši izdavači, pisci i prevoditelji pogrješno čitaju uoluerit. Na ispravan tekst u nas upozorio je tek Košćak, op. cit., 136.

Klauzula o sudskoj vlasti kneza Bartola jasna je i uvjerljiva. Odredba ima četverostruko značenje:

a) svi slobodni stanovnici obvezuju se da budu nazočni sudskim skupštinama što ih drži knez,

b) stanovnici se oslobađaju obveze da budu nazočni bilo kojim drugim skupštinama koje bi neka druga vlast htjela držati na Modrušu,

c) knezu se priznaje javnopravna sudska vlast na području Modruša, d) kako se jedino na kneževim sudskim skupštinama rješavaju sporovi, odredba u

svom proširenom značenju znači i to da su stanovnici podvrgnuti sudskoj kneževoj vlasti.

Ako knez ne bi htio suditi u povodu tužbe osobe koja ne potpada pod njegovu vlast, što uključuje i eventualne bitne povrede postupovnoga ili materijalnog prava sa strane kneza, tužitelj, stranac, ima u skladu s navedenim tekstom isprave pravo obratiti se banu. Stanovnicima modruškog područja podjeljuje se značajan privilegij da se u takvom slučaju ne moraju izvrgavati neugodnostima i troškovima putovanja do mjesta suđenja, a knezu se kao predstavniku stanovništva nameće ozbiljna i neugodna obveza zaštite interesa tužene strane. Knez je dakle nužni zakonski zastupnik stanovnika modruškog područja koje su pred banskim sudom tužili njihovi protivnici u sporovima u kojima je trebalo da u prvom stupnju sudi knez, ako on to iz bilo kojeg razloga nije

31

učinio (ili nije pravilno učinio). Odredba donekle podsjeća na privilegij što ga je Bela IV. dao slobodnom gradu na brdu Grech (Zagreb) 1242. godine po kojem se tužitelju, nezadovoljnom drugostupanjskom odlukom gradskoga suda, odobrava priziv na kralja, a gradskom sucu nameće obveza da pred kraljem brani odluku vlasti (solus iudex pro aliis omnibus ad regem ire teneatur).

Darovanje zemalja modruškog komitata iure hereditario ne bi trebalo smetati jer se time naglašava da je Bartol vlasnik svih modruških zemalja, čime se isključuje kraljevo pravo na ošasnu nepokretnu imovinu modruških stanovnika. Oni na toj zemlji mogu imati samo ograničena stvarna prava koja bismo možda najbolje mogli nazvati pravima stvarnopravnog nasljednog zakupa, pa se po izumrću ovlaštenikove obitelji njegove nekretnine vraćaju vlasniku, tj. knezu. I doista, u idućim stoljećima nailazimo na veći broj primjera da Frankapani preuzimaju ošasnu imovinu svojih podanika, dok, naprotiv, nećemo naići ni na jedan jedini primjer da bi imovina stanovnika Modruša (i Vinodola) pripala kralju. Ukratko, te dvije klauzule međusobno se dobro popunjuju. Klauzula o pravu vlasništva nad svim zemljama u Modrušu daje knezu Bartolu privatnopravna, a klauzula o sudskoj vlasti javnopravna ovlaštenja.

Pravna konstrukcija klauzule o obvezi kneza Bartola da će kralju poslati deset oklopnika unutar odnosno četiri izvan kraljevstva pravno ne stvara nikakve teškoće jer se radi o poznatoj pravnoj formi donatio sub modo. Takva darovanja u hrvatskougarskoj državnoj zajednici bila su rijetka, ali se ne može tvrditi da ih nije bilo. Tako npr. kada kralj Andrija 1224. godine daruje klokočke zemlje nekim obiteljima, izuzimajući ih iz podređenosti obližnjem kastrumu i uzdižući ih sa staleža jobagiona kralja u stalež plemića de domo et familia nostra, on ih ujedno obvezuje da šalju u njegovu vojsku 15 oklopnika i 100 pješaka ( CD, III., 239).

Međutim, dispozitiv kojim se utvrđuje nasljedni red neuobičajen je i nevjerojatan. Darovnicom iz 1193. god. daje se Bartolu i njegovim nasljednicima "sva zemlja koja se odnosi na modruški komitat". Ako bi knez umro bez djece, "neka jedan od sinova njegove braće (...) posjeduju zemlju bezbrižno i mirno". Takva nejasna klauzula nevjerojatna je u kraljevskoj darovnici jer ne daje odgovor na najvažnije pitanje tko nasljeduje ako ima više nećaka koji potječu od jednog ili više Bartolove braće. Nepotpunost klauzule izaziva daljnji problem, naime tko će odrediti Bartolova nećaka, da li kralj ili sam Bartol. Čudno je da klauzula naročito ističe da će Bartola naslijediti samo jedan od nećaka. Izgledalo bi kao da je kralj zainteresiran da sve darovano ostaje u rukama jedne osobe, ali to je u suprotnosti s prethodnom klauzulom po kojoj Bartola nasljeduju u prvom redu njegovi muški potomci (heredes), što znači da se može dogoditi da ga naslijedi nekoliko sinova. Kako je očito da "jednog nećaka" može naslijediti jedan ili više njegovih (nećakovih) potomaka, proizlazilo bi da je kralj bio zainteresiran za cjelovitost i nedjeljivost Modruša samo u jednoj jedinoj generaciji, a to očito nema smisla. Uostalom, držimo li se točno riječi klauzule, ispadalo bi da modruški komitat prelazi samo na ovako ili onako utvrđenog Bartolova nećaka i da se nakon njegove smrti vraća kralju na ošasno dobro. Tako shvaćena klauzula pogotovu nema smisla jer ograničava nasljedivost Modruša samo na jednu jedinu osobu, a tu osobu ne utvrduje na nedvojben način. I samo mjesto dodatne klauzule o "jednom od sinova braće" izaziva

32

dvojbu. U tekstu darovnice stoji najprije odredba o darovanju "Bartolu i njegovim nasljednicima", nakon toga se navode Bartolove obveze, pa se tek nakon toga utvrđuje pravo "jednog od sinova brća", a očito je da bi klauzula o sudbini darovane zemlje nakon Bartolove smrti trebala biti stilizirana u jednoj neprekinutoj rečenici. Protiv vjerodostojnosti te klauzule govore, dakle, njezina nejasnost i neobičan i neuvjerljiv. položaj među ostalim odredbama. "Ugovorna kazna" za nepridržavanje odredbi darovnice takoder je čudnovata: ako knez iz nemara ne pošalje onaj broj oklopnika na koji je obvezan, u idućem kraljevu pohodu poslat će dvostruki.

U svakom slučaju, nevjerojatna dispozicija o pravu nasljedstva "jednog od sinova braće" i vrlo čudna "ugovorna kazna" izazivaju sumnju u vjerodostojnost bilo kojeg sastavnog dijela isprave iz 1193. godine. Ipak, kako sastavljač te isprave nije u nju ubacio i Vinodol, i kako isprava sadrži neke elemente koji djeluju vrlo vjerodostojno i sigurno nisu plod sastavljačeve mašte, skloni smo prihvatiti stajalište da je isprava iz 1193. godine samo interpolirana, i to samo na onim mjestima koja su bila od prvenstvenog interesa za naručitelja, dok je u ostalim dijelovima sastavljač naprosto prepisao autentičnu ispravu Bele III.

0 tome da su Krčki knezovi već i prije 1193. godine bili u posjedu Modruša i da je darovnica iz 1193. godine samo legalizirala njihov posjed vidi analize u: Margetić, op. cit., 26-27.

L. M.

33

16.

VOJVODA ANDRIJA POTVRĐUJE POVLASTICE SAMOSTANU SV. KUZME I DAMJANA (CD, III., 293-294)

HRVATSKA 1198., 31. ožujka (privilegij)

Andrija, vojvoda (dux) Zadra, cijele Dalmacije i Hrvatske i Huma (Jadere ac tocius Dalmacie et Chroatiae Chulmeque đux), potvrđuje samostanu sv. Kuzme i Damjana "sve zemlje koje su nekoć Krešimir i Zvonimir, hrvatski kraljevi i njihovi vladari, predali rečenom samostanu trajnim pr.avom (iure perpetuo) i koje je nag stric kralj Stjepan (...) potvrdio, kao što se to nalazi u njihovim privilegijama (...). Uz to (...) odobravamo, kao što je to učinio i kralj Stjepan, da nitko osim opata i njihovih prepošta ne sudi gostima, koje će oni moći dovesti iz bilo kojih krajeva da se na njihovim zemljama nastane, i da se te goste ne sili pečatom i sudskim izaslanikom (cum sigillo vel homine) da dođu pred bilo koga". (Završne klauzule.)

Vojvoda Andrija (budući kralj Andrija II.) potvrđuje samostanu sv. Kuzme i Damjana povlastice hrvatskih kraljeva i hrvatsko-ugarskog kralja Stjepana i odobrava samostanu sudski imunitet.

Isprava je značajna jer se iz nje može zaključiti da je na užem hrvatskom području već u XII. stoljeću vidljiva pojava dolaska slobodnih "gostiju". Iz isprave se vidi da je do toga naseljavanja dolazilo takoder i inicijativom veleposjednika (u konkretnom slučaju samostana) te da su hrvatsko-ugarski vladari davali toj inicijativi punu podršku. "Gosti" jog nemaju neku svoju posebnu autonomiju i samoupravu, već su pod vlašću "gospodara zemlje", tj. bilo kralja i njegovih organa bilo veleposjednika s dodijeljenim imunitetom. Tek u XIII. stoljeću dolazi do kvalitativno nove pojave, tj. do odobravanja znatnih povlastica "gostima" okupljenim u većem broju na određenom teritoriju.

Isprava je po svom sadržaju identična ispravi istoga kralja izdanoj 1210. god. (CD, III., 99-100), koja je uporabljena i navedena u ispravi o nagodbi u sporu rogovskoga samostana s templarima, sastavljenoj od splitskog nadbiskupa Guncela 1229. godine (CD III, 315-318). Sadržaj isprave iz 1198. nesumnjivo je autentičan, premda ona nije predložena sudu prigodom spora s templarima.

L. M.

34

17.

VOJVODA ANDRIJA DAJE POVLASTICE ZAGREBAČKOJ CRKVI (CD, II., 297, br. 280)

SLAVONIJA. ZAGREB 1198., 11. svibnja (privilegij, pravo suđenja)

LITERATURA: N. KLAIĆ, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb, 1982., 310-311.

(...) Tvojem narodu i zagrebačkoj crkvi - i to i Ugrima i Latinima i Slavenima (tam Hungaris quam Latinis seu Sclavis) podjeljujemo ovu slobodu: ako bi tko htio koga od tvoga naroda i od tvoje prije rečene crkve tužiti (si quis aliquem de populo tuo et ecclesiepredicte in causam trahere voluerit), treba ga tužiti tebi iii od tebe postavljenim sucima, a nitko od toga tvoga rečena naroda i crkve ne treba odgovarati neko pred drugim sucem. Ako pak ti iii suci ne biste htjeli suditi i netko bi htio tužiti zbog toga tvoje suce, tada će u ime tvoga čovjeka ili ljudi odgovarati pred našim banom ili pred našom milosti onaj sudac koji nije htio suditi (...)

Herceg Andrija, budući hrvatsko-ugarski kralj, podjeljuje ovime zagrebačkoj crkvi pravo prvostupanjskog sudovanja nad svim stanovnicima područja koja su ustupljena zagrebačkoj crkvi. Time je zagrebački biskup dobio značajnu povlasticu, koja je ipak bila utoliko ograničena što se strana u sporu, nezadovoljna presudom, mogla obratiti ne samo kralju ili njegovom sucu nego i banu.

Navođenje Mađara, "Latina" i Slavena upućuje na to da su u to vrijeme slobodni "gosti" već uvelike naseljavali Slavoniju, slično kao i uže hrvatsko područje u okolici Zadra [vidi cit. (16.)]. Pod "Latinima" treba najvjerojatnije razumijevati doseljenike iz talijanskih područja.

L. M.

3 5

18.

MARTIN MADIJEV PRAVI OPORUKU (CD, II., 314)

ZADAR. DALMACIJA 1199., 1. ožujka (oporuka, doživotno uživanje, položaj udovice)

LITERATURA: L. MARGETIĆ, Naše najstarije oporuke i rimsko-bizantsko pravo, ZPFZ, XXXI.., 1981., 434.

Godine Gospodnjega utjelovljenja 1199., mjeseca ožujka, prvog dana, indikcije druge, u Zadru, u vrijeme pak našega Emerika, uzvišenog kralja Ugarske, Dalmacije, Hrvatske i Raše, te Andrije, svijetloga muža, njegova brata, kao i Nikole zadarskoga izabranog (nadbiskupa) i sedam konzula.

Ja, Martin, svećenik velike crkve svete Marije i duhovni otac kuće Martina Madijeva svjedočim (testificor) na moju dušu i izjavljujem s onom istinitošću s kojom Krist postoji: pred dulje vremena (olim), kada je rečeni Martin Madijev namjeravao usmjeriti životni put božjem sudu (...) gospođa Priba, njegova žena, sjedeći uz svoga muža preda mnom i pred mnogima drugima uz plač je ovako rekaa: Oče (...), kako raspolažeš sa stvarima svoje kuće (qualiterfactum đomui tue đisponis)? Kako joj Martin nije mogao tako glasno odgovoriti da bismo ga čuli, njihov sin Dimine, koji je bio nazočan, ovako je progovorio svojoj roditeljici: Gospođo majko, vidimo da je moj otac vrlo slab da bi mogao govoriti, ali ako'se s time slaže moj otac i vi, majko, ja ću sve reći po redu kako je on raspoložio (orđinavit) u Splitu dok je bio u punoj duševnoj snazi (dum esset in plena memoria). Otac je na to kimnuo (annuit) sinu neka govori, a majka se prešutno složila (tacendo consensit). Tada je Dimine rekao: Ti znaš, majko, da je moj otac dok je bio u Splitu ovako naredio (precepit) svoj svojoj djeci i čvrsto zapovijedao da za tvog života tebi ne nanosimo nikakva nasilja, nego da te poštujemo kao majku i gospodaricu (te uti matrem et dominam honoremus), a ako bi ti umrla ili ušla u neki samostan, tada ono što je u Splitu odredio (statuit), koliko o meni toliko o svemu (drugome), trebat će ostati čvrsto i trajno. On je htio i naredio da se i ti s time složiš. Nakon toga Dimine se obratio svom ocu i rekao: Je li, oče, kako kažem. Otac je glavu priklonio (capud inclinando) i suglasio se s riječima sina i onako kako je mogao potvrdio njegove riječi. Majka, čuvši to, šutjela je i ništa protivno nije rekla ni protiv koga. Kako sam to vidio i čuo i kako me upozorio Nikola izabrani (nadbiskup) da svjedočim, ja sam izrekao istinito svjedočenje (verum testimonium) pred njim, izabranim

36

(nadbiskupom), Vitačom, svećenikom Sv. Petra i Grgurom Zilumbuli, pridodanim svjedocima. A ja Blaž, đakon Sv. Stoše i zadarski notar, po zahtjevu (rogatu) rečena Martina svećenika napisao sam ovu ispravu svjedočenja (hanc testamenti cartam), onako kako sam čuo, osnažio je (roboravi) i stavio uobičajeni znak.

Notarski znak.

Isprava, sačuvana u originalu, sadrži svjedočenje svećenika Martina koji je bio nazočan uz samrtnu postelju nekog Martina. Isprava zaslužuje višestruku pozornost.

Ona još nije prava notarska isprava (instrumentum) u smislu kasnijeg prava. Notar je očito nije prethodno ubilježio u svoju bilježnicu pa tek nakon toga pristupio izradi isprave, koju će uručiti stranci.

Što je sadržaj izjave koju je notar Blaž sastavio u obliku "isprave svjedočenja" (carta testamenti)? Svjedok iskazuje da je pred njime "oporučitelj" znacima izjavio da ostaju na snazi njegove raspoložbe učinjene u Splitu. Ipak, iz sadržaja te raspoložbe ne vidi se kakvog su sadržaja te raspoložbe, a to znači da će honorati, osobe koje su nešto dobile raspoložbama za slučaj smrti, morati posebno dokazivati valjanost forme i sadržaja tih raspoložba. Dobiva se dojam kao da se htjelo zatajiti pravi domet raspoložbi u Splitu i kao da su one na neki način bile na štetu oporučiteljeve žene, za koju se u ispravi opetovano ističe da je "šutnjom dala pristanak" i da nije ništa rekla "ni protiv koga". Za nju se predviđa da će ona po muževoj smrti biti "mater et domina", ali se iza toga lijepoga i časnoga naziva krije zapravo prilično loš položaj udovice. Ona ima, slično mletačkoj "donna et madonna", samo pravo na stan i hranu, i to dok "pošteno živi", drugim riječima, ona neće dobiti dio ostavine iza muža niti u pun vlasništvo (kao sustjecateljica) niti na "uživanje" (zapravo vrstu ograničenog vlasništva). Njezin je položaj dakle mnogo lošiji nego u bizantskom pravu, čiji su se tragovi u obiteljskom pravu dugo sačuvali u Zadru. Kao da prisustvujemo prijelazu od razmjerne ženine ravnopravnosti prema punoj vlasti muškaraca (muža i sina) u kući, prijelazu koji je približno u isto doba ostvaren u Mlecima. Sin obećava da će "poštovati" majku, a majci ne preostaje drugo nego da šuti.

Oporuka je u izravnoj suprotnosti s rimskim ( C. 6, 23, 29, 2 iz god. 531.) i langobardskim (Liutprand, cap. 6) pravom, koja ne dopuštaju da oporučitelj izrazi svoju volju pukim znacima, npr. kimanjem glave.

L. M.

37

19.

KRALJ ANDRIJA II. POTVRĐUJE POVLASTICE ZAGREBAČKOJ CRKVI (CD, III., 147-149)

ZAGREB. SLAVONIJA 1217. (povlastice Crkvi, descensus, smještaj, desetina, tribut)

LITERATURA: N. KLAIĆ, cit. (17), 312-314.

(Kralj Andrija II. u svojoj ispravi potvrđenoj zlatnim pečatom, nakon invokacije, arenge i notifikacije nastavlja):

Kada smo (...) kretali u Svetu zemlju, došli smo do zagrebačke biskupije i zagrebačkog kaptola (monasterium Zagrabiense) podignutog od (...) kralja Ladislava, koji je zemlju Slavoniju ili banat od idolatrijske zablude priveo kršćanstvu i podložio ugarskoj kruni i koji je u istom banatu ustanovio biskupiju pa smo ga dali posvetiti od prečasnog biskupa. Biskup i kaptol toga mjesta zatražili su nas i ponizno zamolili da im zlatnim pečatom potvrdimo sve povlastice o posjedima, zemljama i slobodama i drugim prihodima podijeljene od svetoga kralja Ladislava, prvog osnivača crkve, zatim od naših prethodnika, osobito od našega brata (...) kralja Emerika i konačno od nas (...). Mi smo dali da naš kancelar Ugolin sve te povlastice pred mnoštvom pročita od riječi do riječi te ih obnavljamo (renovando) i potvrđujemo zlatnim pečatom te dodajemo---- i odlučujemo (1) da ubuduće ni jedan ban Hi vojvoda bilo kraljevskog porijekla bilo od ugarskih velikaša ne smije ljude (populos) rečene crkve pozivati pred sebe na sud bilo kojem prigodom niti u bilk) kojoj prigodi (descendere) ili zahtijevati boravak (descensum petere) ili pak zahtijevati kunovine ili druga podavanja bez obzira rta to kako se zovu, već naprotiv čvrsto zapovijedamo banu ili vojvodi postavljenim na to područje u odredeno vrijeme (2) da biskupu uplaćuje desetine iz svih kunovina i svih podavanja bez obzira na njihovo ime, u punom iznosu, bez suprotstavljanja i odgađanja, i to na cijelom biskupskom području. Neka (ban ili vojvoda) sili na plaćanje desetina od svih tržnih pristojba i lučkih prihoda, a ako neki ne bi htjeli plaćati, neka ih na to sili teškim globama da bi se drugima utjeralo strah u sličnim prigodama. (3) Nadaije čvrsto određujemo da crkveni ljudi bilo da pripadaju biskupu bilo kaptolu ne moraju plaćati podavanje (tributum) ni na kojem trgu, a također kraljevi poreznici i solari neka ne dolaze na biskupov trg radi obavljanja svojih poslova protiv volje biskupa i njegovih

38

službenika. Ako bi ih se našlo u tome, neka ih se zadrži u zatvoru 40 dana i neka izgube sve stvari koje su tada imali kod sebe. (4) Posebno dodajemo i određujemo: premda ni jedan kralj nije dosada kovao kraljevski novac na području banata i vojvodstva, ipak, ako bi to učinili naši nasljednici, što ne vjerujemo, neće se siliti crkvene ljude biskupa i kaptola da pri prodaji i kupnji davaju robu za taj novae, a ni novčarski službenici neka se ne usude doći na biskupov trg radi zamjene novca (causa exercende monete); ako bi ih se u tome našlo, neka ih biskupovi službenici uhvate i zadrže u zatvoru 40 dana i neka izgube sve stvari koje se tada nadu kod njih.

(Nakon toga slijede vrlo stroge sankcije, koroboracija, datum s klauzulom kancelara i dignitarij te godina kraljevanja Andrije.)

U literaturi se osporila vjerodostojnost ove isprave koju da je dao sastaviti zagrebački biskup Stjepan II. neposredno prije 1227. godine i onda je dao na potvrdu papi Grguru IX. Dokaz za tu tvrdnju bila bi okolnost da već tada, tj. 1227. godine, ni biskup ni kaptol nisu imali original te isprave, premda je prošlo tek deset godina od njezina izdanja (N. Klaić). Medutim, treba uzeti u obzir da je Andrijin sin Bela IV. potvrdio poviastice dane zagreačkoj crkvi ispravom od 22. prosinca 1269. (CD, V., 507-508) koja je sačuvana u originalu i u kojoj je doslovice naveo "od riječi do riječi" tekst ove isprave koja je bez sumnje predložena Beli na potvrdu u originalu jer kralj ističe: Potvrđujemo i priznajemo privilegij našega najdražeg oca izdan pod zlatnom bulom (...) jer nije ni sastrugan ni brisan ni izmijenjen u bilo kojem svojem dijelu (non abrasum non cancellatum nec in aliqua sua parte viciatum). Bela je usto u svojoj ispravi dodao zagrebačkoj crkvi neke daljnje povlastice a neke ponovio. Kako je i inače sastav isprave s njezinim formulama besprijekoran, a sadržaj poviastice odgovara značajnoj ulozi koju su hrvatsko-ugarski vladari namijenili zagrebačkoj crkvi, nema nikakva razloga sumnjati u njezinu autentičnost.

Prema toj ispravi kralj Andrija potvrđuje zagrebačkoj crkvi punu sudbenu viast nad njezinim ljudima i zabranjuje banu i drugim funkcionarima traženje smještaja (descensus) i podavanja uz istodobnu obvezu da za biskupa sabiru desetine svih prihoda s cjelokupnog teritorija obuhvaćenog crkvenom vlašću zagrebačke biskupije. Kralj ujedno oslobada zagrebačku crkvu i njezine podanike od plaćanja tržnih pristojba i čak od prisilne zamjene novca, kojom je Andrija II. inače ostvarirao lijepe koristi. Bela IV. već je sredinom XIII. stoljeća uveo nov porez, tzv. collecta septem denariorum, umjesto svakogodišnje zamjene novca. Upravo zbog toga u spomenutoj ispravi iz 1269. godine Bela IV. oslobada zagrebačku crkvu od toga novoga poreza, koji je zamijenio staru zamjenu novca, o kojoj je riječ u analiziranoj Andrijinoj ispravi.

L. M.

39

20.

KRALJ ANDRIJA II. POTVRĐUJE ZAGREBAČKIM KANONICIMA NJIHOVE POSJEDE (CD, III., 150-157)

ZAGREB. SLAVONIJA 1217.

LITERATURA: N. KLAIĆ, cit. (17.), 403-404. Wiens N.

(Nakon uobičajenih uvodnih formula u popisu zemalja koje kralj Andrija II. potvrđuje zagrebačkom kaptolu navodi se medu ostalim:)

(...) u skladu s privilegijem kralja Emerika, našega brata (...), ove smo im slobode odobrili: svi ljudi koji joj (zagrebačkopj crkvi) pripadaju nisu obvezni da davaju ni banu ni vicebanu ni ikom drugom u povodu bilo koje stvari ni hranu ni smještaj ni kunovine (in marturinis) ni u sudovanju (in iudiciis). Uz to (...) Ciriak, zagrebački prepošt (...) predao je u zaštitu i jurisdikciju zagrebačkog kaptola svoje zemlje i zemlje svoje braće Quincijana i Bokana Kašinu s Blagušom, otokom uz rijeku Savu s nekom zemljom Tupal (...), i to tako da zagrebačka crkva primi u krilo svoje zaštite i njihove osobe i njihove posjede i da te zemlje (...) ne otudi od njih i njihovih potomaka, nego da sačuva i njih i njihove potomke u miru i dužnoj slobodi. A oni sa svoje strane neka služe podavanjem (de censu) iz svojih zemalja u vezi s dva dijela kunovine, dok treći dio pripada njihovim vlasnicima (tercia que ad suos dominos pertinet). Zbog vjerne službe koju nam je prepošt Ciriak ukazivao, odobravamo kraljevskom darežlji ošću (regia libertate) da spomenuti Bokan i njegovi nasljednici nisu dužni ni oni sam ni njihovi podložnici (eorum populi) ni banu ni podbanu ni u pogledu sudovanja (in iudici ni u bilo kojoj drugoj stvari iii u drugim službama, nego da s ostalim podložnicima (populis) koji pripadaju crkvi trajnim pravom uživaju sličnu slobodu. Ako bi pak rečeni Bokan bio tužen o nekoj tako važnoj stvari da je kaptol zagrebačke crkve i njegovi službenici (ministeriales) ne bi mogli do kraja raspraviti (ad plenum diffiniri), želimo da njega i njegove potomke sudi isključivo kraljevska sudska vlast jer su od svih (drugih) oslobodeni (...) (...). Svakako, kako želimo da spomenuta crkva uživa punu slobodu, potvrđujemo darovanje što ga je učinio neki Egidije, kojeg smo oslobodili banske jurisdikcije (...), i to tako da on i njegovi nasijednici pod naslovom dodijeljene im od nas slobode (sub concesse per nos libertatis titulo) trajno pripadaju crkvenoj vlasti (ad iurisdiccionem eclesie) sa svojim zemljama i podanicima, koji na njima stanuju i sa svim prihodima u kunovini i ostalom.

40

1. Isprava uz ostalo potvrđuje povlasticu kralja Emerika po kojoj su posjedi i ljudi zagrebačkog kaptola izuzeti iz vlasti bana i župana. Kaptolski posjedi postali su tako vlastelinstvo sa sudskim i ekonomskim imunitetom.

2. Isprava otkriva složenost vladajuće klase hrvatsko-ugarskoga društva. Ciriak i njegova dva brata "stavljaju sebe i svoja imanju pod zaštitu" zagrebačkoga kaptola i potpadaju ubuduće pod njegovu jurisdikciju. Oni ne daruju svoja imanja kaptolu, što se vidi iz odredbe po kojoj trećina kunovine pripada vlasnicima, tj. Ciriaku ili jednome od njegove braće. Ipak, ako Ciriak ili koji njegov brat umre bez potomaka, njegova će ošasna imovina pripasti kaptolu. Po svemu se čini da je jedan brat, Bokan, bio do dodjele privilegija vezan svojom službom uz bana. Nakon privilegija Bokan potpada pod vlast kaptola, ali on ne postaje "kaptolski čovjek", već kraljev čovjek, izuzet od banske vlasti i podvrgnut kaptolu i u vezi s prihodima sa svoga imanja i u pogledu

"obične" sudbenosti. U važnijim stvarima on potpada isključivo pod kralja. On dakle u načelu ostaje "kraljev sluga", serviens regis, što se vidi i iz isprave iz 1221. god. u kojoj ga Andrija II naziva "nag čovjek Bokan, brat zagrebačkoga prepošta Ciriaka".

L. M.

41

21.

KRALJ BELA POTVRĐUJE VARAŽDINU POVLASTICE (CD, III., 186-187)

VARAŽDIN. SLAVONIJA 1220. (gradski privilegiji)

LITERATURA: Z. TANODI, Izpravnost varaždinske darovnice iz godine 1209., Časopis za hrvatsku poviest, I., 1942., 289-315; N. KLAIĆ, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb,. 1976., 298-300.

U ime Svetoga Trojstva i nedjeljiva jedinstva. Bela, po milosti Božjoj stalni kralj Ugarske, Hrvatske, Dalmacije, Rame, Srbije i Vladimirije, sin prejasnog kralja Andrije. Kraljevska uzvišenost običava dodijeliti korisna dobročinstva svojima vjernima, koji traže opravdane stvari, jer to zahtijeva i snaga pravednosti, a i razumni poredak. Zbog toga kako su naši dragi i vjerni gosti (hospites) koji žive u gradu Varaždinu (in villa Worost) došli pred nas i potužili se u vezi sa slobodom koju im je dodijelio kralj Andrija, naš slavni otac, i koju im je potvrdio svojom povlasticom, za koju su nam rečeni gosti izjavili da su je izgubili zbog požara nastalog u kućama, mi smo utvrdili istinu preko naših vjernih slugu, tj. Stjepana, zagrebačkog biskupa, bana Salomona, župana Petra brata župana Osla i drugih vjerodostojnih (svjedoka) i uvidjeli da je njihovo traže je opravdano i pošteno, pa smo im povratili (restituere) njihovu slobodu i na dostojni je način potvrdili našom trajnom povlasticom.

Dakle, sloboda naših navedenih gostiju sastoji se u ovome: (1) župan (comes) ili njegov pomoćni župan (suus comes curialis) neka nemaju ovlast da im (inter eos) sude, nego neka postave sebi koga hoće za suca (iudicem), kojeg inače zovu "rihtarom" (rihtardum); (2) ako bi stranac zapodjeo spor s građanima (cum burgensibus) toga grada, neka stvar presudi pomoćni župan s rihtarom, pa ako stranac izgubi spor, obvezan je globom (iudicio) svome pomoćnom županu, a građanin svojem rihtaru; (3) ni jedan građanin nije dužan plaćati podavanja (tributum), osim ako ide u Njemačku sa svojom robom, (u kojem slučaju) neka plaća tri denara za svaka natovarena kola; (4) isti gosti dužni su plaćati županu te tvrđave na dan sv. Martina 12 denara od svakoga dvornog mjesta pa to treba da sabere njihov sudac, a kad god se župan tvrdave mijenja, dužni su mu dati 20 kablova vina, 100 kruhova i jednoga vola; (5) ako bi koji od njih umro bez izravnog nasljednika (herede carens), neka slobodno raspolaže svojim nekretninama bilo u korist crkve bilo kojega god od svojih rođaka; (6) ako bi neki od njih htio otići iz

42

grada, može slobodno otići nakon što proda sve svoje zgrade; (7) ako bi pak koji gradanin pretrpio štetu u svojim stvarima od nekoga stranca i gradanin bi prepoznao toga zločinca u svojem gradu, neka im sudi rihtar toga grada; (8) (navode se međe varaždinskoga distrikta).

Naši pak pristavi neka budu Otokar iz grada Grebena i Selko, stanovnik grada Pritice. Da se pak ovo naše darovanje ne bi nikad poništilo, dali smo ovu ispravu osnažiti

našim pečatom. Učinjeno rukom (Datum per manus) od Ivana, u to vrijeme našeg notara. U vrijeme Guncela, splitskoga nadbiskupa (slijede imena i funkcije ostalih

dostojanstvenika). U godini 1220. nakon utjelovljenja i prvoj godini našega kraljevanja.

Isprava, sačuvana u originalu, navodi se ovdje, osim opisa međa i dignitarija, bez skraći anja da bi se preko nje upoznalo s uobičajenim formulama razvijene arpado ićevske kraljevske kancelarije: u protokolu nalazimo na invokaciju i intitulaciju, u sredi njem dijelu isprave (corpus) na arengu, dispoziciju i koroboraciju, a u eshatokolu na nota evu formulu, dignitarij i dataciju.

Već je kralj Andrija izdao 1209. godine privilegij Varaždinu, ali je taj dokument izgorio, pa je zato došlo do ispostavljanja nove isprave u 1220. godini. Postoji doduše isprava iz 1209. godine, koja nije autentična, pa se zato njezine formulacije ne mogu prihvatiti kao pouzdane.

Isprava sadrži u lapidarnoj formi povlastice koje se i inače mogu naći u slavonskim privilegijima, izdanim gradovima: slobodan izbor načelnika; slobodno raspolaganje imovinom ako gradanin nema potomaka; slobodan odlazak iz grada. Ipak ima i nekih odstupanja: u sporovima sa strancima sudi uz načelnika - gradskog suca još i županijski organ; gradani su oslobođeni carina i maltarine, osim ako izvoze robu u Njemačku; građani nisu posve oslobodeni obveza prema varaždinskom županu.

Neautentična isprava iz 1209. god. spominje i oslobađanje od poreza na prevoženu robu u visini 30% (tricesima), čega u ispravi iz 1220. godine nema, pa je taj mali ali vrlo važni umetak možda pravi razlog sastavljanja krivotvorine.

Blizina njemačkog pravnog područja ima za posljedicu da se gradski načelnik u ovoj ispravi zove rihtardus.

L. M.

43

22.

KRALJ ANDRIJA II. POTVRĐUJE ŠIBENČANIMA POVLASTICE (CD, III., 204-205)

ŠIBENIK. HRVATSKA 1221.

Literaturu, tekst i analizu teksta vidi cit. (30.).

L. M.

44

23.

NAKNADA ŠTETE U KAZNENOM POSTUPKU (CD, III., 261-262)

SLAVONIJA 1226.(kazneni postupak, dokazna sredstva, božji sud, dvoboj, naknada štete)

(Bela, "mladi kralj" - rex primogenitus regis Ungarie - u svojoj ispravi kaže ovo:) Neki čovjek po imenu Egidije tužio je Muterina (...) zbog osljepljenja svoga brata

Pavla pa smo donijeli odluku (...) o božjem sudu dvobojem (ad examen duelli iuđicavimus). Kako rečeni Muterin nije došao niti (koga) poslao u utvrđeno vrijeme, osudili smo ga na 200 maraka na ime osljepljenja i na ime štete što ju je počinio. Ali, kako se stvar ticala (attinebat) našega dragog i vjernog magistra Stjepana, zagrebačkog biskupa, 'a njegovu smo mu molbu povjerili da uspostavi među njima blažu pomirdbu (pacem le 'orem). Biskup (...) je donio odluku da rečeni Muterin plati svome protivniku 150 marak.. ali, kako nije imao odakle platiti, zamolio je rečena biskupa pred našim pristavom ezom Chetom i pred mnogima drugima da navedeni novae plati svom protivniku uz alog čitavoga svoga imanja (pro predio suo toto) što ga je imao između Drave i Mure, .li pod ovim uvjetom: ako do idućeg Božića ne plati, tada ne samo da gubi cjelokupno manje nego nema više nikakva zahtjeva o imanju protiv biskupa. Kako on nije htio platiti rečeni iznos do rečenog roka prema uglavku što ga je sam postavio, unatoč tome što mu je rok produžen do Uskrsa, po savjetu i suglasnosti svih naših velikaša dosudili smo biskupu u trajno vlasništvo (in perpetuum) spomenuto Muterinovo imanje Bistricu i otok Siget (...)

(Završne klauzule).

Riječ je o kaznenom predmetu koji se odnosio na članove vladajuće klase. Tužitelj Egidije bit će ona ista osoba koju je kralj Andrija jednom prigodom oslobodio od službe banu, na koju su bili obvezani njegovi preci i on sam, i uzdignuo ga među svoje sluge, tj. u rang plemića. Muterin je možda ona ista osoba koja se godinu dana ranije spominje u jednoj ispravi mladoga kralja Bele (CD, III., 245-246) pod imenom Motmerus i koja je također u dvoboju (per examen iudicii, duellum) izgubila neki slavonski posjed. Svakako je i taj Muterin vrlo imućna osoba, koja je, slično Egidiju, bila, čini se, u

45

nekom odnosu ovisnosti prema zagrebačkoj crkvi (o tome CD III, 245-256). Ako je tako, postaje razumljivim navod isprave da se stvar ticala zagrebačkog biskupa.

Kralj i zagrebački biskup djeluju vrlo složno. Kralj donosi presudu o dvoboju, a biskup svojom intervencijom ublažava presudu i u nagodbenom postupku utvrduje naknadu štete na 150 maraka. Ta svota je jog uvijek golema jer npr. grad Bihać kao cjelina udovoljava svojoj paušalnoj godišnjoj novčanoj obvezi prema kralju s 15 maraka. Prema tome, bilo je više nego sigurno da Muterin neće moći platiti taj iznos u razmjerno kratkom roku, pa je zato bilo jasno da će izgubiti svoje založeno zemljište.

Nakon što je rok plaćanja nagodbena iznosa od 150 maraka prošao, založeno zemljište prelazi u vlasništvo zagrebačkog biskupa, a kralj analiziranom ispravom utvrđuje ("dosuđuje") tu okolnost. Ali, gdje je tu korist za Egidija? Kako on potpada pod biskupovu jurisdikciju, vjerojatno mu je bisk p dao stečeno zemljište na doživotno uživanje.

L. M.

46

24.

PRODAJA ZEMLJE POVEZANA SA ZAMJENOM (CD, III., 269)

TROGIR. DALMACIJA 1227., 23. svibnja (prodaja, zamjena, concambium)

LITERATURA: L. MARGETIĆ, Stvarna prava, cit. (1), 87.

1U ime Krista. Godine njegova rodenja 1227., desetih kalenda lipnja, indikcije 15, učinjeno u Trogiru, u vrijeme časnog biskupa Treguana, kneza Ilije, sina Grubiše, sudaca Kažota i Saladina, u nazočnosti svjedoka koji su niže navedeni.2 Ja Katarina, kći Budića, izjavljujem3 i priznajem da sam primila od tebe Blaža Črnote deset perpera u ime cijene (nomine precii) za zemlju pri Kačarima koju sam prodala tebi i tvojim nasljednicima (tibi tuisque heredibus)4 5 da je trajno posjedujete (perpetuo possidendam), a na ime zamjene (nomine concambi) jedan korak (unum passum) zemlje u dužinu i širinu pri Maslinama, i to od tvoje zemlje,6 i to sam tako prodala navedenu zemlju tebi i tvojim nasljednicima da je možeš slobodno prodavati, darovati i posjedovati nasljednim pravom. Ako bi te tko ometao na toj zemlji, bit ću obvezna urediti stvar7 Svjedoci su toga svećenik Marin i

Nikoleta. I ja Ivan, zakleti notar Trogira i crkve sv. Lovra, kanonik (formalno)

1 Invokacija. 2 Datum. 3 Isprava je pisana u subjektivnom stilu. 4 Iz te klauzule može se zak čiti da se u dalmatinskim gradovima zadržao pojam obiteljskog vlasništva. Na kupljenu nekre Mu imaju pravo (tzv. očekivano pravo, Wartrecht) i kupčevi potomci. 5 Prodavatelj ističe s riječi perpetuo da nije za sebe zadržao nikakvo pravo. 6 U Splitu i Trogiru prodaja se često obavlja u obliku fiktivne zamjene veće ili manje zemlje za simbolički, beznačajan komad zemlje, a "kao dodatak" daje se novae (koji zapravo ima funkciju cijene). Razlog toj zanimljivoj i čudnoj prodaji u obliku zamjene jest želja da se izbjegne rođačko pravo prvokupa i otkupa, kojemu nije bilo mjesta pri zamjeni (i darovanju). Isprava je nespretno sastavljena, jer prodavatelj ipak dvaput ističe da je riječ o prodaji ("prodala sam"). 7 Klauzula jamstva za evikciju.

47

pozvan (vocatus) od obiju strana i zamoijen od rečene Katarine, napisao sam ovu ispravu i osnažio je uobičajenim znakom.

Isprava je očito samo doka a ne dispozitivna. Valjanost posla ovisi o plaćanju cijene. Podrobnije L.Margetić, O jav .' vjeri, op. cit. (3), 5-79, osobito 53 i d. Notareva klauzula odaje poznavanje notarskih fo ula, nastalih dobrim dijelom kao posljedica oživljenog interesa za rimskopravna na"ela i formalnosti (vocatus, rogatus) koje se vrlo slobodno rabe, pa zato ovdje ne na azimo u srednjovjekovnim formularima vrlo uobičajene formule komplecije (npr. post traditam complevi).

L. M.

48

25.

PRODAJA NEKRETNINE U OBLIKU DAROVANJA I PROTUDAROVANJA (CD, III., 387)

ZADAR. DALMACIJA 1233., 6. listopada (egzaminator, prodaj a, "talion", darovanje, defensija)

LITERATURA: L. MARGETIĆ, Darovanje i protudarovanje u bašćanskim ispravama 14. i 15. stoljeća, KZ, 5., 1972., 129-141; ISTI, O javnoj vjeri, cit. (3.), 70-72.

U1 ime Krista, godine njegova utjelovljenja 1233., mjeseca listopada, dana šestoga, indikcije sedme, u Zadru, u vrijeme gospodina Jakoba Tiepola, uzvišenog dužda Mletaka, i Ivana, časnoga zadarskog nadbiskupa, i Ivana Michaelisa, slavnoga kneza. Ja2 Ivan (Cancius) sin Kuzme Panismilija zbog ljubavi i poštovanja koje osjećam prema tebi, gospodo Bona, nadstojnice (abbatissa) samostana redovnica svete Marije, darovao sam tebi neku svoju zemlju koja leži na Pašmanu (...) da je ubuduće (...) s pripadcima ispod zemlje i iznad zemlje imaš, držiš i tvojim sljednicima (successoribus) trajno ostaviš s punim pravom i ovlaštenjem prodati, dati, darovati, u zalog dati, raspoložiti za dušu, obrađivati, nasađivati, zamijeniti i uopće otuditi3 (cum plena virtute etpotestate vendenđi, dandi, donandi, pignori locandi, pro anima iudicandi, colendi, plantandi, comutandi et omnimođe alienandi), s time da tome ne može nitko prigovoriti (nullis contradicentibus). Za to darovanje (ob cuius donacionem) ti, rečena gospodo Bona, dala si mi za protučinidbu (dedisti mihi pro talione) 45 libara malih denara. Zbog toga trebam i obvezan sam tebe od svih zaštititi i obraniti (discalumniare et defenare) uz

1 Počinje protokol s invokacijomi datacijom. 2 Počinje dispozicija. Riječ je o pro • i• koja je sastavljena u obliku darovanja i protudarovanja, bez sumnje radi izbjegavanja rođac og prvokupa i otkupa. 3 Nabrajanje ovlaštenja koja ima stjecatelj stalni je sastavni dio isprava počevši od postklasičnog rimskog prava. Ne samo postklasično rimsko i srednjovjekovno pravo nego čak i postglosatorska doktrina shvaćale su vlasništvo kao skup ovlaštenja. Dakako, nabrajanje najčešće ovisi o notarevoj erudiciji i obično nema pravog konstitutivnog značenja.

49

moje osobno jamstvo i svih mojih dobara (super me et omnia mea bona).4 Učinjeno i potvrđeno u nazo nosti ovih pozvanih svjedoka: Vocena de Matafaro, Grube de Lisica. Ja Firmin, Marino sin, egzaminator, pisao svojom rukom.5 Jo Rajnerije, zadarski notar, bio sam nazočan na p eziv, pa sam napisao kako sam čuo, osnažio i označio uobičajenim znakom (interfui rogatus, at audivi scripsi, roboravi et signo consueto signavi).

L.M.

4. Klauzula jamčenja za evikciju. 5 0 egzaminatorima u Dalmaciji v. podrobno L. Margetić, Funkcija i porijeklo službe egzaminatora u srednjovjekovnim komunama Hrvatskog primorja i Dalmacije, Starine, 55., Zagreb, 1971., 191-210.

50

26. VOJVODA KOLOMAN DAJE POVLASTICE VIROVITICI (CD, III., 422-423)

VIROVITICA. SLAVONIJA 1234. (gradski privilegiji)

LITERATURA. N. KLAIĆ, cit. (21.), str. 303-304.

Koloman, po milosti Božjoj kralj i vojvoda cijele Slavonije, želi spas i sve dobro svima koji će razmotriti ovu ispravu. Mudrost nalaže da se pismenim svjedočenjem potvrđuju one stvari koje se obavljaju u vremenu da ne bi postale nesigurne njegovim protekom. Neka znaju svi koji žive sada i ubuduće da smo našim gostima u velikom gradu Virovitici (magna villa Wereuche), kako onima koji sada tamo borave tako i onima koji će kasnije pristići, podijeliti slobodu (1) da mogu slobodno doći sa svim svojim pokretninama (pecuniis) i otići kamo žele bez ikakva umanjenja svih svojih prava, bilo svojih prodanih kuća bilo svojih drugih (stvari). (2) Uz to im odobravamo, ako bi neki od njih umro bez izravnih nasljednika, da može slobodno raspolagati svojim pokretninama i svime što ima u korist bilo koga, i to bilo svojih rodaka bilo za spas duše. (3) Nadalje odredujemo da su nam dužni plaćati 4 libre (pondera) mjesne vage (cum statera loci) od svakih vratiju (de qualibet porta), ako bi bilo više nastamba u jednom dvornom mjestu (curia). (4) Uz to određujemo da im ne može suditi u njihovim stvarima ni jedan drugi sudac nego samo njihov načelnik (villicus) koji u to doba obavlja službu, i to s prisegnutim gradanima toga grada koji budu predvideni i odredeni da obavljaju sudske poslove (ad facienđa iudicia). (5) Uz to im određujemo u skladu s njihovom slobodom da mogu izabrati načelnika grada, jednoga među sobom kojega hoće i kojega ćemo potvrditi, i ostavljamo im na volju da ga mogu godišnje mijenjati nakon što prođe vrijeme dosadašnjeg načelnika grada. (6) Također odlučujemo da nisu dužni davati podavanja (tributum) ni na kojem drugom mjestu. (7) Nadalje određujemo i dopuštamo im da nisu dužni dati konje i kola, što se zove povoz (pows), niti obavijati glasničku službu (legationes deferre), kao ni dati bilo kakve živežne namirnice (victualia), osim u jednom dam u znak počasti (pro munere), a (isto tako) ni živežne namirnice za bana koje se zovu zalaznina (zalusina). A da se ta sloboda od nas odobrena ne može povući, odobrili smo da se ta naša isprava ojača našim pečatom, nakon što su se s time složili i to predložili svi naši sluge (consensu et consilio omnium iobagionum nostrorum), naime, ban Jula i njegovi sinovi, Jula tavernik, Nikola, župan zaladski,

51

Opoj, župan šomođski, Juraj, župan vukovarski i drugi. Dano u godini utjelovljenja 1234.

Brat Bele IV., vojvoda Koloman, razvio je prije provale Tatara u našu zemlju živu aktivnost u unapređivanju Slavonije. U toj njegovoj djelatnosti osobitu pozornost privlači njegova briga u vezi s dodjelom povlastica skupinama stanovništva okupljenim u većim mjestima. Možda je najbolji primjerupravo "veliki grad Virovitica", čiji gradani dobivaju tipične gradske slobode: pravo slobodnog odlaska i pravo slobodnog raspolaganja imovinom pravnim poslovima za slučaj smrti, ako gradanin nema potomka; pravo izbora vlastitog načelnika, koji će samostalno suditi "s prisegnutim prisežnicima"; oslobodenje od carina i maltarina i oslobođenje od raznih služba i podavanja vojvodi, osim razmjerno male obveze smještaja. Na dotadašnji položaj mjesta ovisnog o županijskoj vlasti podsjeća samo osnovno podavanje koje Virovitica plaća "od svakih vratiju", a ne paušalno.

L. M.

52

26a.

IZ RAPSKOGA "PROTOSTATUTA"

(CD, III., 1905., 421, br. 366)

RAB. KVARNER DALMACIJA 1234., 5. prosinca (bannum, božji sud, ubojstvo, statuti)

LITERATURA: L. MARGETIĆ, Rapski protostatut iz 1234. god., VPAR, 38., 1966., 105-117.

(..) hoc bannum fieri (..) amodo in antea usque ad purificacionem beate Marie mensis februarii primitus uenturum et ab inde usque ud vnum annum (..) si quis uunerauerit (.!) aliquem huius terre cum gladio aliquo, uel cum lapide seu ligno, qui hoc fecerit , soluat viginti quatuor perperos bonos, de quibus dominus comes octo habeat, communitas VIII. et qui malum sustinuerit VIII. (..) Et si non habuerit, unde soluere posset, perdat manum dexteram, et si de ilia percussione fuerit mortuus soluat centum perperos, de quibus comes tertiam partem habeat et uxor defuncti uel eius filii seu parentes duas partes, et expellatur de hac ciuitate et nunquam in ea redeat nec cum uoluntate parentum interfecti; et si non habuerit, unde soluere posset et captus fuerit, suspendatur. Preterea quicunque furatus fuerit aliquas res et inuentus fuerit, pro unoquoque soluat decem et bannum curie; (..) Item qui fecerit indicaturam super hominem qui ferrum portare debuerit, iuret quod per fraudem neque per ullum ingenium seu malam uoluntatem đe furto sibi facto fecit inđicari (..) si quis fuerit interfectus et interfector negaret et pro mortuo nullus esset qui per helium uellet probare mortem illius hominis tunc debet per communitatem poni bellatorem ad probandum, et quotquot fuerint inuenti culpabiles de morte illius mortui, soluant bannum (.)

(...) zapovijedamo da se učini ovaj proglas (...) ako bi tko ranio koga iz ovoga grada kakvim mačem ili kamenom ili drvetom - tko to učini, neka plati 24 dobra perpera, od kojih gospodin knez neka ima 8, općina 8, a onaj koji je pretrpio zlo 8 (...) A ako nema odakle bi mogao platiti, gubi desnu ruku; a ako je od onog udarca umro, neka plati 100 perpera, od kojih knez neka ima treći dio, a žena umrloga ili njegovi sinovi iii rodaci dva dijela, i neka se protjera iz ovoga grada i neka se nikad u njega ne vrati ni uz suglasnost rodbine ubijenoga; a ako nema odakle bi mogao platiti i bude uhvaćen, neka se objesi. Nadalje, ako bi tko ukrao neke stvari i bio pronađen, svaki put neka plati deset(erostruko) i globu kurije (...) tko prijavi čovjeka, koji bi trebao nositi željezo, neka se zakune da ne prijavljuje o počinjenoj krađi ni prijevarno ni po (zbog)

53

namjeri ni po zloj volji; (...) ako bi tko bio ubijen, a ubojica nijekao, a za umrloga ne bi bilo nikoga tko bi dvobojem htio dokazati smrt onoga čovjeka, tada treba općina postaviti borca za dokazivanje i svi oni koji budu utvrdeni kao krivci za smrt onoga mrtvoga neka plate globu (...)

Dokument iz 1234. god. ima nekoliko formalnih i sadržajnih osobina koje ga znatno razlikuju od forme i sadržaja sačuvanoga Rapskoga statuta iz 1326. god.

Prije svega, on sadrži riječ bannum u više značenja. Prvo od tih značenja odnosi se na cjelokupni sadržaj dokumenta, tj. na ukupnost propisanih normi: hoc bannum fieri iubemus. Ovdje se bannum može prevesti sa "zapovijed", "proglas". Drugo značenje odnosi se na novčanu kaznu u korist rapske kurije: kradljivac treba platiti oštećenom deseterostruku vrijednost ukradene stvari et bannum curie. Začudo, ne kaže se kolika je ta globa koja pripada kuriji. Isto značenje ima bannum u odredbi po kojoj, ako je više njih sudjelovalo u ubojstvu, svaki pojedini plaća općini bannum (tj. ne plaćaju svi zajedno jedan bannum). Treće značenje ima bannum u odredbi po kojoj, ako je općina dužna plaćati za neko zajedničko zlo(djelo), u prvom redu treba platiti štetnik, a ako on iz bilo kojeg razloga ne plati, plaća knez - vjerojatno uz pravo regresa prema štetniku i ostalim općinarima. Ovdje se riječ "bannum" odnosi na zabranjeno djelo. Naziv bannum došao je u Rab iz Italije, gdje ga je uvelo jog rano karolinško zakonodavstvo.

Dok se u dokumentu iz 1234. god. spominje božji sud, i to u obliku nošenja (usijanog) željeza i dvoboja, dotle Statut iz 1326. god. ne poznaje više ta arhaična dokazna sredstva. Naprotiv, Statut iz 1326. god. poznaje torturu (Rapski statut, IV., 40 i 47). Ona je uvedena na Rab 1281. god. Te je godine ukinut božji sud nošenjem (usijanog) željeza unatoč žestokom protivljenju rapskoga Velikog vijeća, što se produžilo sve do sredine XIV. stoljeća iz razumljivih razloga. Naime, uvođenje torture protiv kradljivaca i trovačica značilo je da bi knez, predstavnik mletačkih interesa u Rabu, mogao uporabiti torturu i u političkim pitanjima. I za ponovljenog kradljivca i za trovačicu Statut zabranjuje dokazno sredstvo nošenja (usijanog) željeza istim riječima "non valeat se purgare nec cum ferro" (ne može se opravdati ni sa željezom). Zašto "nec" (ni)? Smatramo da je riječ o zabrani bilo kojeg oblika božjeg suda u širem smislu te riječi, tj. da se ne dopušta ni prisega s porotnicima, ni nošenje (usijanog) željeza (L. MARGETIĆ, Prijelaz od božjeg suda na torturu prema neobjavljenoj rapskoj ispravi iz 1281., VHARP, 1990, 103-109).

Ako je božji sud postojao sredinom XIII. stoljeća na Rabu, onda nema sumnje da se on rabio i u susjednim pravnim područjima, npr. u Senju, Vinodolu i na Krku. I doista, Vinodolski zakon iz 1288. god. vrlo dobro poznaje prisegu s porotnicima, iz čega treba zaključiti da se ranije, u prvoj polovici XIII. stoljeća, primjenjivalo i dokazivanje nošenjem (usijanog) željeza, što je nakon toga ukinuto, možda u isto vrijeme kada je ukinuto i na Rabu, samo s torn razlikom, što se u Vinodolu nije uvela tortura. Stotinu godina kasnije Krčki statut (1388. god.) već poznaje torturu.

54

Božji sud dvobojem bio je poznat u langobardskom pravu još od VII. stoljeća (Rotarijev edikt 365: "(..) praebeat (...) sacramentum (..) aut per pugna defendat" /F. BEYERLE, Die Gesetze der Langobarden, Weimar, 1947, 146/). Odatle je očito došao i na Rab. I u drugim je europskim pravnim sustavima poznat pravni institut imenovanja druge osobe (tzv. camphio) koja će se boriti da bi dokazala nevinost strane za koju se bori. Tako već Rotarijev edikt iz 643. god. određuje da osoba koja je pred kraljem optužena za teški zločin može izazvati nazočnoga protivnika per camphionem id est per pugnam (uz pomoć borca, tj. dvobojem) (Ro. 202: "(...) aut per sacramentum aut per camphionem /id est per pugnam/'). Papa Honorije III. (1216.-1227.) izričito je osudio dvoboj pa je on nestao iz prakse.

Ukratko, rapski dokument iz 1234. god. pokazuje veliku formalnu i sadržajnu sličnost s langobardskim i langobardsko-franačkim pravom.

Rapski dokument iz 1234. god. ima i svoje općeeuropsko značenje. Naime, on je važna karika u europskom razvoju donošenja općeobvezatnih normi od božjeg mira preko kraljevskog mira do donošenja statutarnih odredaba i osobito u razvoju kaznenog prava, od plaćanja novčane globe prema tjelesnom kažnjavanju počinitelja zločina. Poznato je da su se u južnofrancuskim područjima, gdje je u kasnom X. stoljeću kraljevska vlast gotovo nestala, biskupi i opati zauzeli za to da se plemstvo obveže na održavanje božjeg mira, pax Dei, treuga Dei. Taj Božji mir jamčio je sigurnost stanovništvu najprije samo nedjeljama i blagdanima. Prekršitelji su plaćali novčanu kaznu, a katkada čak i tjelesnu. Ideja božjeg mira širila se prema sjeveru i istoku, a nju su počele podupirati i provoditi civilne vlasti. Tako je npr. u Njemačkom Carstvu car Henrik IV. odredio 1103. god. mir na četiri godine za cjelokupno pučanstvo na koji su prisegli "primates totius regni". Tko bi u to vrijeme npr. napadao tuđe kuće, ranjavao ili ubijao, kažnjavao se gubitkom ruke ili očiju. Kasnije su za ostvarivanje takvih i sličnih naredaba bili osobito zaslužni Fridrih Barbarosa (1152.-1190.) i Fridrih II. (1197.-1240.). U pojedinosti ne možemo ulaziti. Ovdje smo naveli samo nekoliko općepoznatih činjenica.

L. M

55

27.

BELA IV. POTVRĐUJE POVLASTICE TROGIRANIMA (CD, IV., 146-148)

TROGIR. DALMACIJA 1242., 18. ožujka (grad - privilegiji)

LITERATURA. N. KLAIĆ, cit. (13.), 15-87.

(Nakon invokacije, institulacije, arenge, noticije i naracije isprava produžuje:) (...) zadržavamo ih (tj. Trogirane) u onoj slobodi dodijeljenoj od naših prethodnika,

koju potvrđuju njihovi privilegiji (...), tj. (1) očuvat ćemo im čvrsti mir, pravni položaj i njihovu slobodu (firmam pacem, statum et libertatem) u cjelini (...). (2) Biskupa i kneza, koje će kler i narod zajedničkim dogovorom izabrati, nastojat ćemo (studebimus) potvrditi (3) i dopustiti da se zajedno sa svojim sucem služe od davnine postavljenim zakonom. Uz to nećemo ni u čemu kršiti njihove pravne običaje. (4) Nadalje hoćemo da se u skladu s njihovim potvrđenim pravnim običajem dvije trećine tributa koji potječe od stranih trgovaca u gradskim lukama i vratima ubiru za nas, a treći dio za kneza te da se za gradskoga biskupa sabire desetina bez ikakva odbijanja, a gradani grada da budu slobodni i izuzeti od svakog ubiranja tributa. (5) K tome, kada u rečeni grad dođemo da raspravljamo o poslovima kraljevstva ili radi bilo kojeg drugog razloga, ni jednom gradaninu neka se po bilo kome od nas koji bismo stigli ne čini u njihovim kućama nasilje, nego neka samo oni uđu u njihove kuće koje bi prihvatilo njihovo gostoprimstvo. (6) Ti građani neka ništa ne plaćaju u ime tributa ili obveze ni nama ni banu koji u to vrijeme službuje. (7) Uz to hoćemo i odobravamo da nitko nije dužan odgovarati (na sudu) izvan gradskih zidina u bilo kojem predmetu, već tko god bi htio voditi spor s njima, neka ih tuži pred njihovim sucem u skladu s njihovim pravnim običajem koji je i dosada važio. (8) Nećemo od njih uzimati taoce, jer su bili uvijek i jog su vjerni, ali (9) onima koji bi htjeli služiti na našem dvoru, dat ćemo plaću kao i našima. (10) Neka imaju ovlaštenje da ostanu (u gradu) ili otiđu kad god hoće pa neka im se u vezi s time ne nanosi nikakva neprilika ili nasilje. (11) Ako bi pak neki građanin obavljao poslove na zemlji iii na mom, neka ne plaća nikakvu maltarinu i neka nije dužan platiti nikakav tribut. (12) Nadalje, ako bi neki stranac iz našega kraljevstva ili od druguda pobjegao u taj grad sa ženom, djecom i svojim imetkom zbog negodovanja kralja nastalog prema njemu, neka bude dopušteno gradaninu primiti ga i zadržati tijekom 7 dana, nakon čega, ako u međuvremenu ne bi uspio postići kraljevu milost, dopustit će mu se da

56

slobodno otiđe sa svojim stvarima. (13) Usto, ako bi neki od građana toga grada htio otići drugamo da bi tamo prebivao, dopustit će mu se da ide sigurno i mirno sa ženom, djecom, pratnjom i svim svojim stvarima, kamo god hoće. (Nato dolazi opis granica, zabrana donošenja suprotnih privilegija, koroboracija, klauzula o odgovornom za sastav isprave, dignitarij i datacija.)

Bela spominje "slobodu dodijeljenu od naših predaka". Očito je imao pred sobom Kolomanovu diplomu iz 1108. i Gezinu ispravu iz 1142. god. pa ih je dao preraditi, dopuniti i izmijeniti. Tako npr. prema ispravama iz 1108. i 1142. kralj se kune na sveti križ da će Trogiranima osigurati čvrsti mir, dok se prema Belinoj ispravi kralj kune na sveti križ i sveta evanđelja da će sačuvati čvrsti mir, pravni položaj i slobodu. Nadalje, u ispravi iz 1142. god. nalazi se pet dodatnih točaka kojih nema u ispravi iz 1108., a koje se donekle proširene nalaze u Belinoj ispravi. Tako npr. isprava iz 1142. kaže: "Taoce od vas nikako neću uzimati, nego ću onima koji bi htjeli služiti na našem dvoru dati plaću (rogam)". Bela to proširuje, ali pri tome nimalo ne mijenja smisao: "Nećemo od njih uzimati taoce, jer su bili uvijek i jog su vjerni, ali onima koji bi htjeli služiti na našem dvoru, dat ćemo plaću kao i našima".

Ipak, ima i odredaba koje nisu puko prepričavanje starijih povlastica. Tako npr. kada Bela kaže u t. 2 da će "nastojati" potvrditi biskupa i kneza, onda on s jedne strane rabi ispravan termin (confirmare umjesto neobičnog ordinare u trogirskoj diplomi), a s druge strane daje na znanje da se ne osjeća obvezanim da mora potvrditi svakoga biskupa i kneza kojeg izaberu kler i narod. U t. 5 više se ne spominje krunidba kao razlog dolaska u grad, što je nedvojbeno u vezi s napuštanjem posebne krunidbe u dalmatinskim gradovima. Prema t. 6 isprava iz 1108. i 1142. kralj daje čvrsto cbećanje da neće siliti građane da primaju u grad nepoželjne Ugre ili strance. Takve odredbe više nema u ispravi iz 1242. god. Umjesto nje pojavila se nova t. 12 po kojoj građani smiju primiti stranca, koji je Beli nepoćudan, ali samo na vrijeme od 7 dana.

Te izmjene, koje i nisu tako beznačajne, odaju da se prigodom podjeljivanja povlastica pazilo na svaku riječ i da one nisu bile mrtvo slovo na papiru. Uostalom, Belina je isprava potvrđena od Anžuvinaca 1325. i 1358. godine, a da je zanimala i Mletke, vidi se po tome što je zabilježena u mletačkoj zbirci Commemoriali.

L. M.

57

27a.

PRVOSTUPANJSKI POSTUPAK U ZAGREBAČKOM GRADECU (CD, IV., 1904, 172, br. 155)

ZAGREB. SLAVONIJA 1242., 16. studenoga (gradski privilegiji, postupak)

LITERATURA: TKALČIĆ, Uvodne studije u MCZ; F. BREITENFELD, Zagreb, kraljevski i slobodni grad na brdu Grech, Zagreb, 1935.; M. KOSTRENČIĆ, Nacrt historije hrvatske države u hrvatskog prava, Zagreb, 1956.; K. D. GROTHUSEN, Entstehung und Geschichte Zagrebs bis zum Ausgang des 14. Jahrhunderts, Wiesbaden, 1967.; N. KLAIĆ, Zagreb u srednjem vijeku, knjiga prva, Zagreb, 1982.; A. v. TIMON, Ungarische Verfassung - und Rechtsgeschichte, Berlin, 1904.; ISTA, Iz pravne prošlosti Zagreba, 1998.; R. STROHAL, Sudovanje gradskog suda u starom Zagrebu, Obzor, 14.XI.1931. (broj 236); S. BOROWSKI, Sredniowieczny sad senjororow miasta Gradcu kolo Zagrzebia, Warszawa, 1932.; M. APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998. (cit. 28.).

Item, cives de predicta civitate vel jobagiones de villis ad ipsam pertinentibus (...) nullius iudicio nisi iudicis civitatis astare teneantur; quod si iudex suspectus habebitur, et actor legitimam causam recusationis allegaverit, convocatis omnibus maioribus civitatis, ipso iudice presente, negocium decidatur (nadalje građani rečene gradske općine ili kmetovi sela koja joj pripadaju (...), nisu obvezni podvrgnuti se ni jednom sudu osim gradskoga suca; a ako bi sudac bio sumnjiv i tužitelj navede zakoniti razlog odbijanja, spor se rješava u nazočnosti suca nakon što se sazovu svi gradski starješine)

1. Sudovanje pred gradskim sucem

Na prvi pogled kao da ne bi smjelo biti dvojbe da u Gradecu sudac sudi i donosi odluku sam, i to u svim slučajevima kada je tuženi građanin ili kmet koji živi na gradskom području. Ako se pak razmotre i ostale odredbe Zlatne bule (= ZB ) i Povlastice iz 1266. (CD, V., 1907., 401, br. 877 od 23, studenoga 1266.), onda se taj dojam pojačava:

ako stranac uđe u gradski teritorij i počini na njemu kažnjivo djelo, per iudicem civitatis iuđicetur,

58

ako stranac tuži građania u civilnoj ili kaznenoj stvari, coram iuđice conveniat. S druge strane, u nekim se ostalim slavonskim i ugarskim gradovima izričito

spominje kolegijalno suđenje. Tako npr. u Virovitici gdje sudi villicus (..) cum civibus ville eiusdem cum iuratis qui quidem coniurati ad facienda

iudicia fuerint computati seu destinati, (CD, III., 422, br. 367 iz 1234.), tj. načelnik ( ) s građanima toga grada, i to s prisežnicima, koji su prisegnuti da sude i koji su utvrđeni i za to postavljeni.

Virovitici treba pribrojiti i Castrum Nitriense (S. L. ENDLICHER, Monumenta Arpadiana, Sangalli, 1849., 408 (1258.), civitas Albensis [n. dj., 526 (1271.)], hospites de Jaurino [n. dj., 545 (1277.)]. Ipak, u većini povlastica spomenut je kao sudski organ sam sudac (umjesto svega vidi privilegij za Petrinju, [CD, IV., 123, br. 113 (1240.)]. Ne izgleda vjerojatnim da bi među slavonskim i ugarskim gradovima postojala tako bitna i načelna razlika u organu sudovanja prve instancije tako da bi u jednim gradovima, npr. zagrebačkom Gradecu, sudio sam sudac, a u drugima, npr. u Virovitici, [Co1egijalni organ. Odgovor na to pitanje olakšat će okolnost da je u Ostrogonu do XIV. stoljeća postojao sudački kolegij od 12 prisežnika, ali da se često spominje prisustvovanje sudovanju mnogo manjeg broja, npr. 6 ili 7. To upućuje na tvrdnju da i u Virovitici nije potrebna nažočnost svih prisežnika, nego da je sudac kao vrhovna gradska izvršna vlast prigodom obnašanja svoje sudske funkcije morao doduše pozvati na raspravljanje i vijećanje svih 12 prisežnika, ali da je za valjanost postupka bilo dovoljno da se odazove bar jedan dio njih i da je također u Virovitici kao i u zagrebačkom Gradecu odlučujuću riječ imao sudac - i obratno, iz okolnosti što je u ZB spomenut samo sudac ne proizlazi da u Gradecu 1242. uopće nije bilo prisežnika koji bi pomagali sucu pri suđenju. Uostalom, Povlastica iz 1266. god. izričito govori o prisjednicima pri suđenju, doduše ne među odredbama o suđenju (koje su identične onima iz 1242. god.), nego prigodom utvrđivanja visine kazne za onoga koji bi povrijedio ili uvrijedio suca "ili bilo kojega njegova prisjednika" (vel cuiuscunque sui assessoris) (riječi cuiuscunque assessoris dokazuju da je prisjednika bilo više, a ne samo jedan, kao što to misli Grothusen, n. dj., 144, 150) pa nema razloga ne pretpostaviti da su prisjednici postojali u zagrebačkom Gradecu i prije 1266. god.

Dodajmo ovdje i dopunu ZB koja se nalazi u Povlastici iz 1266. god. Po toj se dopunskoj odredbi ne može pripustiti za suca vel eius assessorem seu consiliarium osobu koja je bila osuđena zbog krive optužbe ili lažnog svjedočenja. I ovdje se pretpostavlja postojanje prisežnika (asesora), koji se naziva i vijećnikom, iz čega slijedi da je ta služba postojala i prije 1266. god. Kako su dakle prisežnici postojali i prije 1266. god., opetovane odredbe ZB o tome da sudi gradski sudac treba tumačiti tako da su mu pri tome oni pomagali i da za odluke gradskog suca nije bilo potrebno prisustvovanje svih prisjednika. Da je tome tako, vidi se i po usporedbi s razvojem grada Ostrogona (vicus Latinorum Strigoniensis) gdje je, kao što je rečeno, sve do sredine XIV. stoljeća postojao kolegij prisežnika, ali gdje se u ispravama iz XIII. stoljeća spominju kao nazočni samo njih 6 ili 7 (Schdnemann, Die Entstehung des Stadtewesens in Sddosteuropen I., Berlin,1929.).

59

2. Sudovanje pred maiores

Odredba ZB po kojoj se spor ako je tužitelju sudac "sumnjiv" (suspectus) rješava pred "gradskim starješinama" (convocatis omnibus maioribus civitatis) tumači se takoreći jednodušno u literaturi kao suđenje u drugoj instanciji u povodu tužiteljeva priziva (npr. Timon, 498; Breitenfeld, 43; Kostrenčić, 217-218; Grothusen, 142, 151; Apostolova, 1986., 16). Neobično, na vrelima neutemeljeno mišljenje iznosi A. DABINOVIĆ, Statutarno pravo grada Zagreba, Mjesečnik, LXIX., 1943., 12: "0 svim (...) stvarima imali su suditi samo gradski suci, ali kad bi netko iz opravdanih razloga posumnjao da mu je predloženi gradski sudac pristran, mogao se za drugog suca obratiti samo gradskom vrhovnom sucu, a ne izravno kralju". Osobito je oštar u svojoj kritici odredbe Grothusen. Po njemu se u slučaju sučeva protuzakonitog suđenja (Rechtsbeugung durch den Richter) sastaju majores civitatis pod predsjedanjem suca (unter Vorsitz đes Richters). Ta je odredba po Grothusenu pravno nedostatna jer nepouzdani sudac predsjeda "u vlastitoj stvari" (in eigenerSache) i usto pravno nejasna. Dapače, Grothusen smatra da je ona svjesno nejasno formulirana (absichtlich unbestimmte Formulierung) jer je Bela IV. prepustio gradu da sam u okviru svoga jus statuendi stvar podrobnije regulira. Tako je kasnije došlo do osnivanja institucije iudices antiqui koja se rijetko pojavljuje u XIV., a češće u XV. stoljeću i s druge strane do stvaranja gremija prisežnika (iurati) i savjetnika (consiliarii) (Grothusen, 141-142).

Takvo sudovanje u drugoj instanciji unutar grada i njegovih organa ne nalazimo ni u jednom drugom slavonskom i ugarskom gradu a niti na drugim pravnim područjima. Ponovno ispitivanje činjeničnog i pravnog stanja, utvrđenog u "prvoj" instanciji naći ćemo i u Splitskom statutu [Splitski statut, knj. III., gl. 1, al. 8; 41; 42 (J. J. Hanel, Statuta et leges civitatis Spalati, MHJSM, I., Zagreb, 1878., 63, 85), gdje se odobrava ponovno razmatranje spora u idućoj kuriji, tj. onoj koja će upravljati Splitom sljedeće godine, pa čak i na treću kuriju], ali tu je riječ o posve drugom pravnom institutu koji jedva da ima neke sličnosti s analiziranom odredbom ZB.

Ovdje se zapravo ne radi o drugoj instanciji, nego o nečem posve drugom. Terminologija odredba (iudex suspectus, legitima recusatio) upućuje na slučaj kada tužitelj nema povjerenja u objektivnost suca i kada uz navođenje razloga zahtijeva njegovo izuzeće. Drugim riječima, tužitelj jog prije nego što se otvori rasprava o predmetu spora izražava svoje nepovjerenje prema osobi suca, npr. zbog srodstva s tuženim, zbog općepoznatog neprijateljstva izmedu tužitelja i suca i sl. I po pretpostavkama i po terminologiji institut podsjeća prije svega na Justinijanovo pravo. Justinijan je u dvije konstitucije iz 531. godine (Codex lustiniani, 3, 1, 16 i 18) propisao da stranka može "prije nego što spor započne" (antequam lis inchoetur) "odbiti suce" (iuđices recusare), i to ako "izjavi da joj je sudac sumnjiv" (suspectum eum sibi essedicat), što je prihvaćeno i u srednjovjekovnom općem pravu a iz njega je ušlo i u statute. Take, npz. Vesuuskom statuta iz 1228. god. si reus ante Iitem contestatam se inaliqua causa habere suspectum consulem dixerit itd., tj. ako tuženi izjavi prije litiskontestacije da zbog nekog razloga smatra suca sumnjivim, a i po Furlanskom statutu iz 1366. god. si quis allegaverit aliquem pro suspecto in sententiando, teneatur

60

declarare causam, tj. ako tko navede da je neki (sudac) sumnjiv da bi mogao suditi, dužan je izjaviti osnovu - pa ako je osnova priznata kao zakonita (causa admissa tanquam legitima), dopušta mu se da dokaže tu osnovu. Osobito ovaj posljednji primjer s frapantno sličnom terminologijom i sadržajem nedvosmisleno dokazuje da je sastavljač ZB mislio na postupak izuzeća u skladu s Justinijanovim i općim pravom, a ne na drugu instanciju.

Očito je da tužitelj mora pred gradskim sucem navesti samo osnovu po kojoj traži "izuzeće" suca (legitima causa recusationis), pa će gradski sudac moći odbaciti zahtjev ako nije riječ o "zakonskoj osnovi", npr. da tužitelj nema povjerenja u gradskog suca zato što "on živi u dijelu grada gdje svi pijančuju". Ako pak tužitelj doista navede "zakonsku osnovu", o tome će, dakako, rješavati maiores civitatis i utvrditi je li zahtjev opravdan ili ne. Svakako je nazočnost gradskog suca korisna, i često čak nužna da bi se tužiteljev zahtjev mogao riješiti na zadovoljavajući način, tj. saslušavši i sučev iskaz. Za moderne pojmove čudno je da sudac i nakon što je utvrđeno da postoji legitima causa recusationis i dalje ostaje članom sudskog vij eća. Tekst ZB govori jasno u prilog takvom tumačenju.

Na temelju ove raščlambe proizlazi da maiores civitatis nisu sud druge, nego prve instancije, koji sudi ako tužitelj dokaže da postoji zakonska osnova izuzeća gradskog suca.

Uostalom, analizirana odredba Zlatne bule nije posve osamljena na ugarsko-slavonskom području. Naime, prema povlastici što ju je Bela IV. podijelio 5.VIII.1254. stolnobiogradskoj crkvi (G. Fejer, Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis, t. IV., vol. II., Budae, 1829., 230-233), podložnicima crkve sudi kaptolski prepošt s kanonicima odnosno dekanom ili službenikom, ali se nadodaje:

Siquidem in reddenda alicui iustitia ipsos suspectos habere conarentur, ob huiusmođi suspicionis causam removendam, pro certiori facti cautela horninem regium adiungendum et audiendum producere possunt,

tj. ako bi se neke od njih (sudaca) pri suđenju smatralo sumnjivim, da bi se otklonio razlog takvoj sumnji, za osiguranje utvrđivanja činjeničnog stanja može se prizvati kraljeva čovjeka da se priključi (sudu) i da sudjeluje.

I ovdje nije riječ o drugoj instanciji, nego o osiguranju objektivnosti suda prve instancije u slučaju sumnje (causa suspicionis), na način koji je analogan onome u ZB. I G. Willis, Einfli sse des romischen Rechts in Ungarn, Milano, 1964., 110, misli da su odredbe o iudex suspectus u ugarskom pravu potekle iz rimskokanonskog postupka (recusatio iudicis), ali se zadovoljava navodenjem vrela ugarskog prava iz XIV. stoljeća. Ali suspectus iudex u ZB i u Stolnom Biogradu postoji već, kao što vidimo, u XIII. stoljeću.

L. M.

61

28.

KRALJ BELA IV. DODJELJUJE POVLASTICE ZAGREBAČKOM GRADECU1

(MCZ, doc. 18, 15-18; CD, doc. 155, 172-176)

ZAGREB. SLAVONIJA 1242., 16. studenoga (gradski privilegiji)

LITERATURA: TKALČIĆ, MCZ, uvodne studije; F. BREITENFELD, Zagreb - kraljevski i slobodni grad na brdu Grech, pravno-povijesna studija, Zagreb, 1935.; M. KOSTRENČIĆ, Nacrt historije hrvatske države i hrvatskog prava, Zagreb, 1956.; N. KLAIĆ, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. god., Zagreb, 1972.; ISTA, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, ISTA, Zagreb u srednjem vijeku (cit. 17.); M. APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, Zagrebački Gradec - iura possessionaria, Zagreb, 1986.; ISTA, Iz pravne prošlosti Zagreba, Zagreb, 1998.

Uvjeti i povlastice gostiju na rečenom brdu naseljenih i došlih, koje su sami načinili (quas ipsi inter se fecerunt), a mi ih potvrdili, jesu sljedeće: Ako na području Ugarske, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije razbojnici iii drugi zločinci opljačkaju goste, gospodar zemlje na kojoj se zločin dogodio (dominus terre in qua spoliati fuerint), nakon procjene svote prema sudu dobrih ljudi i prisegi sugradana ad hoc izabranih, neka

rati iii zločinca izruči (vel ablata refundat vel malefactorem ostendere 1Privilegij zagr

opljačkano v

ebačkom Gradecu iz 1242. god. obilježen je, u usporedbi sa serijom

višu

li, niti ualnim

lavnom

ostaii kraljevskih privilegija izdanih u to doba slavonskim gradovima, nizom specifičnosti. Ovaj najopšimiji kraljevski privilegij jedini je, prije svega, u čijem je tekstu ugraden popis pravnih normi, koje su - kako u tekstu explicite stoji - građani samo donijeli a kralj ih potvrdio. Blok pravnih normi, koji zaprema dobar dio teksta privilegija, odnosi se doduše samo na kazneno pravo i uredenje funkcioniranja gradskog suda, dok se npr. tzv. "novčani poslovi" (causa pecunaria) tek usput spominju, ali zajedno s normama o režimu nasljeđivanja koje su, kao uobičajeno kolonizacijsko pravo, sadržane i u ostalim kraljevskim privilegijama, daje dragocjen uvid u običajno pravo jednog slavonskog grada sredinom XIII. stoljeća. Taj je uvid skroman i djelomičan, ali zavrjeduje najpažnju već i zbog toga što je posve usamljen. Broj normi, njihov karakter te sfere regulacije jedva da nas ovlašćuju da taj popis kvalificiramo kao kodifikaciju ili čak kao kodifikatorski pokušaj. Aje vladarev akt bio prigodom, niti su konkretne okolnosti njegova donošenja pogodovale eventambicioznijim pothvatima. Gradečki popis normi ostaje ipak dragocjenom i nezaobilaznom polaznom točkom za proučavanje gradečkog prava, koje se i kasnijih stoljeća (broj statutarnih intervencija općine, pogotovu u domeni imovinskog prava, sasvim je zanemarljiv) stvaralo ugobičajnopravnim putem i kroz filtar sudske prakse.

62

teneatur).2 Također, carine na bilo kojem mjestu unutar kraljevstva ne trebaju plaćati (Item, tributa infra regales terminos in nullo loco solvere teneantur).3 Također, ako bilo koji građanin drugoga građanina povrijedi, izvrgne ruglu ili sramoti (quicumque civis alium civem vituperiis, obprobriis aut contumeliis affecerit), i ako to bude dokazano, neka plati oštećenome 10 pensa, a za općinske troškove 100 denara; ako se tko ni nakon trećeg ukora ne bi popravio, neka mu općina konfiscira imovinu i neka se kao obečašćen sramotno iz grada istjera (rebus omnibus in commune applicatis tamquam infamis de civitate turpiter expellatur). Ako tko udari drugoga (si quis etiam alapam alteri dederit), ili ga zlobno povuče za kosu (vel per crines malitiose traxerit), neka ga stigne ista kazna. Ako tko koga rani nožem, mačem, sulicom ili strijelom ili na neki drugi način, i to tako da ovaj bude bez gubitka udova izliječen (Si quis vero cutello, gladio, lancea aut sagitta, aut aliquo tali modo alium vulneraverint et vulneratus sine defectu membrorum resanatus fuerit), neka namiri liječnika oštećenog i neka plati oštećenome 25 pensa te pet u korist općine. Ako dođe do osakaćenja (Si vero in aliquo membrorum debilitatus fuerit), neka namiri liječnika oštećenog i neka isplati oštećenome 10 maraka te na korist općine 10 pensa. A ako umre (Si vero mortus fuerit), dva dijela njegove imovine neka pripadnu roditeljima ubijenoga, treći dio gradu. Ako (ubojica) bude uhvaćen (Si vero captus fuerit), neka se prema običaju od njega uzme osveta (secundum consuetudinem de ipso vendicta sumatur);

o u igri, bez osim ako tk

Medu osobenosti gradečkog privilegija spadaju i, u usporedbi s ostalim privilegijima takoder usamljene, obaveze koje je vladar odredio građanima i opširan opis teritorija darovanog od kralja. Vojne pomoći te "zalaznine" (descensus) građani su doduše oslobođeni prvih pet godina, a kasnije, zbog uspješno završene treće obveze - utvrđivanja grada - i ukinute. Zahvaljujući ispunjenju ove, zadnje, privilegijske obveze, Gradec je do polovice XV. stoljećabio jedini utvrđeni slavonski grad - činjenica koja nije bez važnosti za njegov brzi razvoj u dolazećem razdoblju. Zatim, libera migratio "gostiju" doduše se ne spominje, ali se u protokolu listine upućuje izravan poziv hospitima da nasele grad, a svaka norma privilegija na više ili manje direktan način usmjerena je torn cilju. U gradečkom se privilegiju ne spominju ni pravo na izbor vlastitog župana, ni odnos prema zagrebačkom županu, ni ubiranje desetine, pa nam se čini sasvim opravdanim mišljenje (N. Klaić) po kojem u nekim od tih činjenica treba vidjeti potvrdu da su gradani uistinu sami pisali svoj privilegij. Tekst je ovog privilegija, s manjim izmjenama (ukinute su spomenute obveze gradana, uvedena alternativna tjelesna kazna za delikt povrede suda, spominju se gradske assessores, konsilarii), ponovno je izdan 1266. god. (MCZ, I., doc. 49, str. 40-44). Ovaj je tekst kasnijih stoljeća višeput bio predmetom de verbo ad verbum prijepisa i potvrda. Gradečki privilegij iz 1242. god. sačuvan je u originalu.

2Za izričito utvrđivanje, u to doba uobičajene, objektivne odgovornosti gospodara zemlje za štetu koja bude nanesena došljacima, tj. trgovcima, bilo je, izvan svake sumnje, mnogo razloga. Samovolja vlastele te nesigurnost trgovačkog prometa očito su inspirirali građane da tu odredbu smjeste na samom početku svog popisa.

3Ova odredba, koja sadrži jedan od najprivlačnijih motiva za doseljavanje hospita, dana je prilično uopćeno, ali dovoljno jasno. Gradečki gradani unutar državnih granica ne moraju plaćati pristojbe za robu koju dovoze, a čini se da se oslobođenje ne odnosi samo na kraljevski "tributum ", nego i na ostale poreze, i to in nullo loco. Ostaje međutim pitanje koliko se ta povlastica mogla provesti u djelo.

63

predumišljaja ubije (nisi quis in ludo, sine premeditata malicia aliquem interfecerit), u torn slučaju neka ubojica isplati rodbini ubijenog 100 pensa te 20 pensa općini, a ako ne bude imao, neka o tome odluče gradani.4 Takoder, ako koji stranac, ušavši u grad, na ulici, u kući iii pak na trgu učini što slično kako je gore spomenuto (ut supra notatum est, perpetraverit), neka mu sudi gradski sudac i neka bude osuden na iste kazne. Ako pak neki gradski stanovnik ili stranac u granicama gradskog teritorija bude uhvaćen u krađi iii razbojstvu (in furto vel latrocinio đeprehensus fuerit), neka ga kazni gradski sudac. Također, ako stranac želi tužiti koga iz grada u novčanoj stvari iii zbog nanesenog nasilja (in causa pecunaria vel illata iniuria), neka ga tuži gradskom sucu;5 i ni jedan spor neka se ne presudi dvobojem (et nulla causa ad đuellum iudicetur), nego neka se okonča svjedocima i prisegom, bilo da su u pitanju stranci iii domaći. Svjedoci neka budu istog ranga i slobode kakvi pripadaju stranci (Teste autem eiusdem conđitionis et libertatis, cuius sunt isti, assumantur).6 Na isti način, bilo da stranac kod gradskog stanovnika, bilo

od stranca nade konja ili vola, ili druge ukradene stvari, stanovnik k

4Broj pisanih delikata, preciznost njihova određivanja, nabrajanja čak i naizgled bezazlenih ponašanja te ponajviše oštrina kazni i beskompromisnost otkrivaju također osnovni cilj gradečkog popisa normi. Ako se za delikte, kakvi su uvreda, svađe i psovke, čije su prigode najčešće sajamski dani a poprište gradski trg, prećiviđaju tako visoke novčane kazne (dovoljno je sjetiti se samo visine marturine koju je u to doba plaćao slavonski kmet) i ako se za trostrukog recidivista tih delikata predviđa čak konfiskacija imovine i sramotni izgon iz grada, onda nije teško zaključiti da se ovim odredbama nastojalo u prvom redu u gradu osigurati red i poredak. Tjelesnih kazni nema, a homagij za nehajno ubojstvo gradanina ravan je skoro homagiju za ubojstvo plemića (120 pensa = 24 maraka). "Uzimanje osvete" kod ubojstva s predumišljajem, kako se može pretpostaviti, znači izricanje smrtne kazne. Ovako proširena materijalna kompetencija gradskog suda s uključenim ius gladii davala je autoritetu vlasti u gradu, regrutirane iz redova samih gradana s jednogodišnjim mandatom, najveću podršku i neprikosnovenost. A to također jasno izražavaju i daljnje norme o drugostupanjskoj instanciji i slučajevima priziva na sud vladara.

5Formalna kompetencija gradskog suda predmet je iscrpnog komentara. Poneka od tih normi čini se čak sama po sebi razumljivom i suvišnom. Međutim izričito i u svim mogućim slučajevima utvrditi nadležnost gradskog suda kada se kao izgrednici iii protagonisti "novčanih parnica" (causa pecunaria), kao tužitelj nekoga iz grada ili kao tuženi javljaju stranci, bilo je očito nužno. Sa strancima kao sudionicima pravnog prometa i te kako se računalo, pa je valjalo i decidirano utvrditi njihovu obvezu da se u predvidenim slučajevima obrate gradskom sudu te unaprijed osigurati i za njih jednake kazne i jednak tretman kao i za naseljenike Gradeca. Dapače, očito s nastojanjem da se osigura što veća objektivnost, privilegij predvida da se u parnici u kojoj se pojavljuje stranac prisega isključi kao dokazno sredstvo i pokloni vjera samo iskazima svjedoka. Zatim, nije nimalo čudno što se nadležnost gradskog suda izričito i opetovano naglašava i za sve sporove gradskih jobagiona - grad je, naime, kraljevom darovnicom stekao nova sela, te je trebalo utvrditi podvrgnutost kmetova, koji su ih naseljavali, gradskoj jurisdikciji.

6Osvrt na dokazna sredstva samo je lapidaran. Otkriva nam da je u doba do ošenja privilegija dvoboj očito bio prakticirano dokazno sredstvo kada je bilo potre izričito ga zabranjivati. Prisega se, kako je već rečeno, isključuje u svim parnicama u kojima se kao stranka pojavljuje stranac. Preporuka pak da svjedoci budu istoga ranga kao i stranke koje se na njih pozivaju bila je, kako kasnija praksa dokazuje, često teško izvodljivom, premda se o njoj vodi računa i stoljećima kasnije.

64

uvijek neka se privedu svjedoci kako smo gore rekli (semper testes, ut supra diximus, producantur). Takoder, građani rečenoga grada te kmetovi sela koja mu pripadaju, koja se nalaze na samom gradskom području, ne treba da odgovaraju ni pred jednim sudom do pred gradskim sucem (nullius iudicio, nisi iudicis civitatis astare teneantur); ako sudac bude sumnjiv (quod si iudex suspectus habebitur) i tužitelj navede zakoniti razlog za njegovo odbijanje (et actor legitimam causam recusationis allegaverit), neka se sazovu svi stariji građani (convocatis omnibus maioribus civitatis)7 i u nazočnosti istoga suca odluče o stvari (ipso iudice presente negotium decidatur); ako se bude sufnnjalo u njihovu odluku i ako ih bezobzirni tužitelj pozove pred kralja (de quorum sentencia, si ad huc contigeret dubitari, et actor inportunus eos ad regis citaverti presentiam), sam sudac za sve ostale treba da ide pred kralja (solus iudex pro aliis omnibus ad regem ire teneatur). Na isti način, ako po bilo kojem sporu (pro quacumque causa) gradskog suca i građane ili same gradane tko pozove pred kralja (ad regis presentia (...) citaret), ne treba ići nitko drugi do samog gradskog suca. Ako tko koga građanina ili gradane, ne tražeći prije pravde od gradskog suca (non requirens antea iusticiam sibi fieri a iudice civitatis), pozove pred kralja (ad regem citaverit), za njega

za njih mora ići gradski sudac, kome će pozivač naknaditi troškove jer ga je izložio uzaludnim poslovima i trošku i što je prezreo viast poznatih mu kraljevih privilegija ne obrativši se gradskom sucu.8 Građani imaju pravo slobodno birati gradskog suca odakle

dequmque voluerint eligendi), mijenjajući ga svake godine po svojoj volji.god hoće (un

7 U privilegiju se ne spominju nikakvi članovi magistrara, dok tekst iz 1266. god. sp iju

tum

arom bitna je tekovina, makar je - kako to kasnije praksa po i

jivati

kom

ormi popis se nastavlja utvrđivanjem uobičajenih kolonizacijskih prava -

9

ominje gradske assessores i konzilarije. Maiores civitatis kao drugostupanjsku sudsku instancčinili su najvjerojatnije ugledniji stariji građani, ako već i tada nisu uz suca postojali i drugi funkcionari gradske uprave. U svakom slučaju, prije nego su se maiores civitatis upuštali u meristvari, o zakonitosti priziva imalo se raspravljati u nazočnosti suca čija je odluka bila napadnuta. U kasnijoj praksi drugostupanjsku sudsku instanciju činili su condam (antiqui) judices - suci s proteklim mandatom, a za mnoge je parnice kasnije i u prvostupanjskoj instanciji važilo načelokolegijalnosti u donošenju odluka. Najvjerojatnije su i načelo kolegijalnosti i instancija koju su sačinjavali "condam judices" bili nazočni u praksi već u drugoj polovici XIII. stoljeća, kada valja računati i s već izgrađenim gradečkim patricijatom.

8Treća sudska instancija pred vladkazuje - ostala uglavnom teoretskom alternativom. Jamstvo da će odluke na razini grada moć

preispitivati isključivo sud vladara bila je, sasvim sigurno, jedan od glavnih postulata pravne sigurnosti. Međutim, procedura je skupa i riskantna a odredba da se pred kraljem smije pojavlsamo gradski sudac, čija je odluka osporena - izričita je i opetovana. Naglašena je i odredba da stranke ne smiju mimoići gradski sud i izravno se obratiti vladaru. Takav tužitelj u privilegiju senaziva "bezobzirnim", a njegov pothvat unaprijed ocjenjuje kao "uzaludan". Sve to govori o nastojanjima da se stvari riješe na razini grada, a neraspoloženje prema u privilegiju preciznoopisanim drugimrazvojima situacije upućuje također nanastojanje da se osigura autoritet gradssudu i njegovim odlukama.

9 Nakon procesnopravnih nprava na slobodan izbor gradskog suca, prava na raspolaganje mortis causa te prava na trgovanje, tj.

odredivanje sajamskih dana (i ubiranje tržnih pristojbi), kao odstupljeni ius regium.

65

Također, ako tko iz grada umre bez nasljednika, svojim pokretnim stvarima može raspolagati po svojoj volji. Nekretnine pak, kuće, kurije, vinograde, zemlje i gospodarske zgrade, neka, konzultirajući svoje sugrađane, ostavi svojoj ženi iii nekom od rođaka (Res vero immobiles, domos, curiam, vineas, terras et hedeficia, suorum concivium habito consilio, uxori sue vel alicui cognatorum suorum relinquat), alt tako da niti on sam, niti žena, niti rodaci mogu (naslijedeno) otuditi, izuzeti iii otrgnuti od gradske jurisdikcije (ita tamen, quod nec per ipsum, nec per uxorem, nec per cognatos a iurisdictione civitatis possit alienari vel eximi vel avelli). Takoder, ako tko umre bez oporuke, a nema ni žene, ni sinova, ni rodaka (si quis intestatus decesserit, et nec uxorem, nec filios, nec cognatos habuerit), dva dijela njegove imovine, po savjetovanju gradana za to odredenih, ljudi dostojni vjere razdijele siromasima i crkvi istoga grada (due partes rerum suarum per viros fade dignos, consilio civium ad hoc deputatos, pauperibus et ecclesie eiusdem civitatis distribuantur), treći dio neka se ostavi za korist grada (tercia vero pars ad utilitatem civitatis reservetur)10 Također, određujemo da se u istom gradu održava svečani

sajam dvaput tjedno, i to ponedjeljkom i četvrtkom, te

Gradski se sudac u privilegiju spominje u više navrata i uvijek u ulozi prvostupanjske sudske instancije. Premda su u njegovoj osobi za vrijeme jednogodišnjega mandata koncentrirani svi elementi vlasti, oni se vjerojatno smatraju toliko notornim da se ni riječju ne spominju, a osim toga sudačka je dužnost očito toliko značajna i opsegom velika da "pokriva" sve ostale. Pravo na izbor suca, kako se može pretpostaviti, jest "zatečeno stanje", ali klauzula da sudac može biti izabran "undecumque", dakle da može biti i netko koji nije gradanin, po svoj je prilici "nova" i odozgo nametnuta. Skorašnji događaji potvrđuju tu pretpostavku, budući da je vladar pokušao sam "postaviti" u Gradecu suca po svom izboru. Žestok otpor gradana uperen je očito protiv izigravanja jednog od njihovih osnovnih prava, a manje protiv osobe koju je kralj htio nametnuti. To utoliko prije ako prihvatimo zanimljivu pretpostavku (S. Krivošić, Zagreb i njegovo stanovništvo, Zagreb, 1981.) da iza kraljevog kandidata, kneza Archinusa, stoji jedna od najzanimljivijih ličnosti ugarskog i slavonskog XIII. stoljeća, Mlečanin Perkin (Perinus, Pericol, Perinus), koji je napravio karijeru od trgovca do kraljevog povjerenika i vjerovnika te nositelja mnogih časti (vidi N. Klaić) i koji je te iste 1266. god. u jednom izvoru označen kao "potestas de /nonte Greeh" (CD, V. 378) 10I pored očitognastojanja sastavljača da osjetljivu materiju nas jednogprava što iscrpnije obuhvate - mnoge stvari ostale su nedorečene, a neke od formulacija dopuštaju više tumačenja. Onaj koji ima nasljednike nema slobodu oporučivanja ni kada su pokretnine u pitanju. Say ostali prostor ovih normi posvećen je sudbini ostaviteljevih nekretnina, ali osnovno pitanje - koga privilegij smatra nasljednikom - stavlja nas, barem u prvi mah, u nedoumicu. Ako žena i kognati nasljeđuju tek onog ostavitelja koji nema nasljednika, kako doslovno glasi tekst, i ako se pri nabrajanju nasljednika u odredbi u ošasnoj raspodjeli spominju samo sinovi, a kćeri očito svrstavaju pod ostale kognate, onda sine herede ne znači drugo do "bez sinova". Heredes su dakle samo sinovi koji nasljeđuju ipso facto, bez ikakvih prethodnih konzultacija sugrađana i vjerojatno na jednake dijelove. Žena i kćeri te ostaviteljevi kognati naslijedit će samo ako ostavitelj nema sinova, a o načinu konkretne raspodjele ostavitelj ima voditi računa o savjetima svojih sugrađana. Ustanova konzultacije sugrađana, inače nepoznata u ostalim privilegijima, nazočna je i u kasnijoj praksi i "dopunjava" sve nedorečenosti gradečkog nasijednog prava. Svaki je kognat, bez obzira na daljinu stupnja srodstva, nužni nasljednik ostaviteljevih nekretnina, pod pretpostavkom da bližeg nema, pa je mogućnost stjecanja uvjeta za slobodno oporučno

66

da imaju osim toga svakdašnji trg.11 (Time su, ako se izuzme pravo na privilegijem darovanu zemlju, iscrpljena prava dodijeljena gradečkim privilegijem12 ).

M.A.

raspolaganje prilično teoretska. Utoliko prije što se ošasnom raspodjelom čak dvije trećine namjenjuju ad pias causas odnosno pro anima, što je najvjerojatnije destimulativno djelovalo na onog kod kojeg su se eventualno stekli uvjeti da slobodno oporučuju da to svoje pravo i rabi. U kasnijim izvorima prilično česte ošasne raspodjele daju, uostalom, podršku toj pretpostavci. Je li se pak obveza prethodne konzultacije gradana protezala i na slučajeve kada su postojali uvjeti za slobodno oporučno disponiranje, u privilegiju ne stoji ništa. Ali, ako su se odredbe o kompetenciji ovog tijela protezale i na te, u životu iznimne situacije, onda o oporučnoj slobodi po gradečkom privilegiju možemo govoriti tek kao teoretskoj mogućnosti. Sumnje u pretpostavku da su u prvi zakonski nasljedni red spadali samo sinovi ostavitelja stvara pak redoslijed nabrojanih nasljednika u odredbi o ošasnoj raspodjeli ostavine. Tu se naime žena navodi prije ostaviteljevih sinova pa, promatrajući izolirano tu odredbu, možemo postaviti tezu da je žena nasljednik prvog reda, što je po kasnijoj praksi i bila. Medutim, te odredbe predstavljaju cjelinu pa ih kao takve treba i tumačiti, a zatim, mjesto ostaviteljeve žene u ostalom je tekstu prilično decidirano odredeno. Ona nasljeđuje samo ako ostavitelj nema sinova, i to tek nakon što se ostavitelj o tome "posavjetuje" sa svojim sugradanima. U kasnijoj praksi izgraden je, čini se, princip vraćanja imovine umrlog supruga obiteiji iz koje je potekla ako u braku nije bilo djece (paterna - paternis, materna - maternis), ali su to pravilo supružnici mogli izbjeći izričitim imenovanjem jedan drugoga za nasljednika. U privilegiju se legati pro anima ne spominju - a oni su, kako kasniji izvori pokazuju [vidi cit. (53.)] neizbježna životna praksa. Iako ne direktno, u privilegiju je međutim prilično jasno izražen stay općine prema raspoložbama te vrste - stay koji obilježava čitavo kasnije nasljedno pravo Gradeca. Sadržan je u normi, koja je sastavni dio odredbi o nasljeđivanju, po kojoj su sva raspolaganja (te dakako i ona u oblikupro anima) na štetu općine - ništava. Ta bi se odredba smatrala sama po sebi razumljivom da realna opasnost od takvih raspolaganja nije dolazila upravo s te strane - legata pro anima crkvi i crkvenim redovima i izvan gradske jurisdikcije. Dapače. sudeći po činjenici da se ta odredba privilegija citira i u izvorima XIV. i XV. stoljeća, ta je opasnost ostala aktualnom, a legati pro anima nezaobilazna životna stvarnost. 11Vladar potvrđuje pravo održavanja dnevnih trgova, kojima privilegijem, vrlo vjerojatno, dodaje i "svečane" tjedne sajmove ponedjeljkom i četvrtkom. Ubrzo zatim, nakon izgradnje crkve sv. Marka, Gradec (1256. god.) dobiva pravo držati i godišnji Markov sajam (MCZ, I., doc. 31, str. 26) u trajanju dva tjedna. Više od stoljeća kasnije, 1372. god. dopušteno je i održavanje još jednog godišnjeg sajma (Margaretskog), takoder u trajanju dva tjedna (MCZ, I.., doc. 254, str. 243). I za jedan i za drugi određeno je da se roba stranih trgovaca ima dovoziti "sine tributo". 12 U nastavku isprave slijedi nabrajanje obveza gradana prema vladaru te opis granica i međa od vladara darovane zemlje circa montem Grech (vidi bilješku 1). U eshatokolu je navedeno da je ispravu pisao stolnobiogradski prepozit, nadbiskup kaločki i dvorski kancelar Benedikt te su navedeni poimence ostali nazočni crkveni velikodostojanstvenici. Isprava je potvrdena zlatnim kraljevskim pečatom - zbog toga popularni naziv "Zlatna bula".

67

29.

KRALJ BELA IV. POTVRĐUJE POVLASTICE SAMOBORU (CD, IV., 164-166)

SAMOBOR SLAVONIJA 1242. (gradski privilegij)

LITERATURA: N,. KLAIĆ, cit. (21.), 300-302; ISTA, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, Zagreb, 1972., 133-134, 143.

(...) došli su k nama naši gosti iz Samobora (hospites nostri de Zumbur) blizu tvrđave Okić (prope castrum Oclych) i molili nas (...) da im potvrdimo (...) položaj slobode (...) koji im je potvrdio kralj Koloman, nag pokojni i najdraži brat (...). Mi smo utvrdili ovaj sadržaj privilegija spomenutoga našeg brata, tj. (1) da ni ne smije suditi ni jedan drugi naš sudac, osim načelnika njihova grada, kojeg budu slobodno izabrali; (2) a ako sudac ne bi mogao parničnim strankama dati zadovoljštinu, njihov će sudac biti dužan odgovarati u vezi sa sporom pred nama, a ne drugdje; (3) ako bi pak oni negdje drugdje nekoga tužili o nečemu, sudit će im se putem prisege; (4) odredujemo, takoder, ako bi im ban učinio neku štetu u vrijednosti od jedne marke, treba da im povrati stostruko; (5) banu nisu dužni dati u vezi sa "zalazninom" (occasione descensus) ništa drugo nego vlastite domove, a za ostale stvari neka im se plati; (6) ako bi tko bio bez potomstva, slobodno raspolaže svojim dobrima kome god hoće i za života i u povodu smrti; (7) ako bi pak tko tužio (calumpniatur) građanina o konju ili volu, neka mu tužitelj povrati pred svjedocima onoliko koliko se usudio (presumpserit) položiti prisegu, a sporna stvar dodjeljuje se tražitelju. (8) Ako bi tko želio ući u grad da tamo stanuje, ima pravo prodati na javni način (omnibus scientibus) sva svoja dobra, naime kuće i ostalo što posjeduje, i da to zadrži otišavši iz grada. (9) Odredujemo, takoder, da prime u svoju crkvu kojega god žele svećenika, s time da u vezi s njihovim desetinama raspolažu na način koji je uobičajen za sve goste. (10) (Opisuju se međe.) (11) (...) rečeni gosti dužni su nam godišnje plaćati za opći porez (collecta) 100 penza, a za paušalni tržni porez (pro tributo fori) 30 penza. (Na to slijede klauzula koroboracije pečaćenjem i datum s naznakom mjesta - Virovitica - i vremena izdavanja: 1242., "osme godine našega kraljevanja").

68

Samobor, važno mjesto u Slavoniji u neposrednoj blizini granice prema Njemačkoj, dobio je već od vojvode Kolomana povlastice, koje su po sadržaju vrlo slične povlasticama izdanim Perni (CD, III, str. 252-253); Petrinji (CD IV, 123-125) i Jastrebarskom (CD V. 51-52), tako da bi se moglo u neku ruku govoriti o drugom tipu gradskih privilegija u Slavoniji, uz onaj zagrebačkog Gradeca, koji je služio kao uzor za drugu skupinu gradova. Ipak, unutar ta dva glavna tipa privilegija postoje i stanovite razlike.

"Samoborski" tip ima ova osnovna obilježja: sloboda izbora načelnika; "priziv" protiv njegove odluke ide pred kralja; u sporovima gradana izvan grada dopuštena je samo prisega koja se dodjeljuje građanima, dime se neizravno zabranjuje za njih božji sud, u prvom redu dvoboj; zabrana smještaja bana u gradu uz stostruku naknadu štete građanima ako bi ih ban na bilo koji način oštetio; sloboda raspolaganja imovinom pravnim poslovima za slučaj smrti ako građanin nema djece; u sporovima o životinjama i očito o svim pokretninama koje je građanin kupio od nevlasnika vlasnik ima pravo na povrat neovlašteno otuđene stvari, ali mora građaninu naknaditi njezinu vrijednost koja se utvrđuje prisegom vlasnika; pravo odlaska iz grada; pravo slobodnog izbora svećenika.

Građani zagrebačkog Gradeca i drugih gradova koji uživaju isti tip slobode mogu biti tuženi samo pred vlastitim sucem; naprotiv, građani Samobora i drugih gradova istoga tipa mogu biti tuženi i pred sudskim vlastima izvan grada, npr. ako su počinili izvan grada neko kazneno djelo, ali je građaniu obrana utoliko olakšana što će se suditi na osnovi njegove prisege, koju će, svakako, u većim i najvećim predmetima trebati ojačati prisegom određenog broja porotnika.

Što se pak tide sporova o pokretninama, iznenađuje rješenje koje je prihvaćeno u privilegijima "samoborskog tipa", jer ono donekle odudara od srednjovjekovnih pravnih shvaćanja. Naime, po rimskom pravu pokretnina prodana od nevlasnika ostaje u vlasništvu iste osobe bez obzira na učinjenu kupoprodaju, dok je po srednjovjekovnim shvaćanjima postojalo više slučajeva prelaska vlasništva na kupca, npr. prodaja na trgu, prodaja od osobe kojoj je vlasnik povjerio stvar itd. Prema privilegiju "samoborskog tipa" pokretnina (u privilegiju su navedeni konj i vol očito samo kao primjer) ostaje u vlasništvu dotadašnjeg vlasnika, s time da će on morati kupcu platiti vrijednost stvari u skladu s prisegom koju će kupac položiti. Očito će kupac imati mogućnost kasnijeg regresa prema prodavatelju, ako mu je poznat. N. Klaić, cit. 134., prevodi odredbu ovako: "Tuži ii netko nepravedno nekog iz grada zbog konja ili vola, ukoliko se usudi zakleti se, neka mu se ono zbog čega je optužen u prisutnosti svjedoka nadoknadi, a stvar zbog koje se parniče neka se preda onome tko je traži". Ipak treba uzeti u obzir da ovdje calumniare znači naprosto "podignuti tužbu", a ne "nepravedno tužiti".

Razlike između samoborskog, petrinjskog, pernskog i jastrebarskog privilegija nisu velike, ali postoje i nisu pravno posve bez interesa.

Građani Perne oslobođeni su od svih podavanja kroz sedam godina od dana

69

ispostave privilegija premda su gosti živjeli u Perni i prije podjele privilegija. Takve slične odredbe nema u ostalim privilegijima. Nadalje, osnowo je podavanje Perne određeno u paušalom iznosu od 100 penza, isto kao i u drugim gMdovima, ali se ono može zamijeniti s davanjem bojnog konja (dextrarius). Usto Perna ne plaća paušalni iznos od 30 penza na ime paušalne tržne pristojbe kao što je određeno za druge gradove, nego je umjesto toga obvezana na ustupanje trećine tržne pristojbe u korist gradskoga načelnika. Nadalje, građani Perne ne postavljaju sami sebi načelnika, nego im ga postavlja kralj. Načelnik, maior villae, ima ujedno i poseban naziv, defensor.

Privilegij Petrinji po sadržaju se ne razlikuje od samoborskog, osim što Petrinja plaća dodatnih 100 penza za ustupljeno zemljište Knežpolje.

Privilegij Jastrebarskom izdan je tek 1257. godine pa je u njemu jasnije i izričito izražena zabrana dvoboja kao dokaznog sredstva.

Ukratko, dok su privilegiji Petrinji, Samoboru i Jastrebarskom u biti identični, dotle je položaj Perne bitno drukčiji, premda je većina odredaba identična. Naime, Perna nema samostalnost kao ostali gradovi, jer građani ne biraju sami načelnika. Usto, paušaliziranje podavanja zastalo je na pola puta.

L. M.

70

30.

KRALJ BELA IV. POTVRĐUJE ŠIBENČANIMA POVLASTICE (CD, IV , 272)

ŠIBENIK, HRVATSKA 1245., 11. travnja (grad - privilegij)

LITERATURA. N. KLAIĆ, 0 autentičnosti privilegija trogirskog tipa, Zbornik Instituta za historijske nauke u Zadru, II., 1958, str. 77-88; GY. GYORFFY, 0 kritici dalmatinskih gradskih privilegija 12 stoljeća, Zbornik historijskog instituta Jugoslavenske akademije, 6, 1969., str. 97-108; N. KLAIĆ, cit. (13.), str. 15-87; L. STEINDORFF, Die dalmatinischen Stadte im 12. Jahrhundert, Köln-Wien, 1984.; L. MARGETIĆ, Vjerodostojnost šibenskih povlastica (1167.-1322.), Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 39, Zadar, 1997., 17-36.

(Nakon protokola:) Vladar treba rabiti pažljivu mudrost u vezi s pravima i slobodama podložnih vjernih

ljudi, i da bi se njihova vjernost tijekom vremena povećala, obgrliti ih širokim rukama kraljevske darežljivosti, tako da bi se i u drugima upalila vatra vjernosti po ugledu na taj primjer. Obavještavamo (...) da su naši vjerni iz Šibenika (Sebenigo) zajedno sa svojim knezom došli k nama i podastrijeli nam privilegij (...) našeg oca kralja Andrije (...) s njegovim pečatom (...) i molili nas da se udostojimo potvrditi ga našim privilegijem. Njegov sadržaj glasi:

U ime Svetog i nedjeljivog Trojstva, amen. Andrija, Božjom milošću kralj Ugarske, Dalmacije, Hrvatske (...). Nekoć su nam naši dragi i vjerni gradani Šibenčani poslali svoje poslanike s nekom ispravom (instrumento) o svojoj slobodi, koju je izdao nag prethodnik (...) kralj Stjepan i zamolili (...) da (...) je potvrdimo. Ovo je bio sadržaj isprave:

Godine Gospodnjega utjelovljenja 1167., osme godine mojega vladanja. Ja, Stjepan, kralj Ugarske, Hrvatske i Dalmacije, (1) obećajem uz prisegu (juro) nad svetim križem vama mojirn vjernim gradanima Šibenčanima čvrsti mir; (2) nećete biti podložni plaćanju tributa ni meni ni mom sinu ni mojim nasljednicima; (3) kneza pak i suca, koje će izabrati kler i narod, potvrdit ću (ordinabo); (4) dopustit ću vam da se služite zakonom od starine utvrđenim (5) osim što od.prihoda gradske luke od stranaca neka kralj ima dva dijela, a treći dio gradski knez, desetinu pak kler; (6) u vašem gradu neću dopustiti

71

da stanuje ni jedan Ugrin ili stranac, osim onoga koga zaželi vaša volja; (7) kada pak k vama dođem na krunidbu ili stignem da s vama raspravljam o poslovima kraljevstva, neka se ne čini nasilje nad građanima u vezi s njihovim kućama, osim ako koga primi vaša gostoljubivost. (8) Ako bi se pak činilo da moja vlast nekoga tišti i on bi htio otići drugamo, neka otide u sigurnosti kamo god hoće sa ženom i djecom i pratnjom i svima svojim. (9) I jog im dopuštam kraljevskom odlukom i pečatom da ne treba da izadu iz grada (pa) ako budu htjeli imati spor s građanima, neka im se sudi u gradu s knezom i plemićima (Et hoc illis concedo per regale iudicium et sigillum, quođ extra civitatem non exeant, si de civibus iudicare voluerint, in civitate cum comite et nobilibus iudicentur). - Ova je prisega potvrđena od kralja Stjepana, drugoga sina kralja Geze i od prvaka (principibus) Ugarske. + Ja Sajna koločki nadbiskup dajem suglasnost i potvrđujem (laudo et confirmo) ovu prisegu. (Slijedi navođenje sedmorice ugarskih dostojanstvenika s klauzulom laudo et confirmo.)

Kako je dakle dužnost kraljevska veličanstva da pomogne ostvarenju opravdanih molba i da se u svemu sačuva ono što se utvrdi da j e od prethodnika razumno doneseno i utvrdeno, potvrđujemo na trajan način i osnažujemo prava i slobode rečenih gradana Šibenčana, kao što se to nalaži podrobnije u sadržaju njihove isprave (in serie instrumenti ipsorum). (Slijedi koroboracija, datacija - "1221" - s naznakom pisca isprave, dignitarij i navođenje godine Andrijina kraljevanja.)

Mi pak, uzimajući u obzir njihovu vjernost koju su iskazivali u prošlosti našim prethodnicima i nakon toga nama i u čvrstoj nadi trajne vjernosti nama i našim nasljednicima, poštenim željama dajemo radosni pristanak i potvrdujemo ovom ispravom, danom na osnovi naše vlasti, privilegij (...) našega oca, kojim on potvrđuje privilegij (...) Stjepana (...), kralja Ugarske, te osnažujemo na trajan način sve naprijed napisano našim dvorskim pečatom. Dano u Bribiru, u nazočnosti naših baruna (...) Benedikta, nadbiskupa kaločkog, kancelara kraljevske aule, Ladislava, bana cijele Slavonije, i Dionizija, palatina i šomođskog župana. Godine Gospodnjega utjelovljenja 1245., 3. ida travnja, u desetoj godini našega kraljevanja.

1. Uvod u raščlambu Analiza ovoga značajnoga pravnopovijesnog dokumenta bit će nešto opsežnija i

obuhvatiti veći broj strogo povijesnih pitanja bez kojih se pravna problematika ne može kompetentno i ozbiljno istraživati. Uzimanjem u obzir i tih drugih pitanja koja zadiru u kronologiju, paleografiju, diplomatiku itd., pravna problematika postaje nezaobilaznim elementom spoznaje povijesnog realiteta u punom smislu te riječi.

Tako se analiza ove isprave pokazuje kao neka vrsta paradigme za daljnja pravnopovijesna istraživanja ovih i sličnih pitanja.

Isprava kojom Bela IV. potvrđuje Šibenčanima 1245. god. njihove povlastice vrlo je poučna i korisna ne samo za proučavanje pravnog položaja dalmatinskih gr$dova nego i zato što se preko nje može lako upoznati način potvrđivanja isprava hrvatskougarskih vladara od XIII. stoljeća dalje i problematika vjerodostojnosti starijih isprava.

72

Tek u XIII. stoljeću uobičajilo se u kancelariji hrvatsko-ugarskih vladara da se prigodom potvrđivanja isprava njihovih prethodnika u potvrdnicu unese tekst starijih privilegija. Kod Šibenika upućeni smo na tri grupe potvrdnica: 1) potvrdnica iz 1245. godine čiji je tekst ovdje naveden i koja sadrži potvrdnicu kralja Andrije II. iz 1221. godine i privilegij kralja Stjepana III. iz 1167. godine, 2) potvrdnica Bele IV. od 24. studenoga 1251. (CD, V., str. 553) koja sadrži navedene isprave iz 1245., 1221. i 1167. god. i 3) potvrdnica Karla I. od 8. listopada 1322. koja sadrži i potvrdu Stjepana VI. te sadržaj isprava iz 1251., 1225., 1221. i 1167. god.

2. Raščlamba isprave iz 1167. god. Već je odavno primijećeno da je Gezina isprava u prilog Šibenčanima iz god. 1167.

sastavljena "8." godine njegova vladanja, što je očita netočnost. Međutim, po Steindorffu neautentičnost isprave bi proizlazila i iz okolnosti da je "u 1167. god. bizantska vlast na jadranskoj obali upravo obnovljena" (n. dj., 395). Kao što je poznato, bizantska je vojska 1165. god. osvojila "Trogir, Šibenik i Split" (Ioannis Cinami epitome: ed. A. MEINEKE, Bonn, 1836., 248. Vidi: Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, torn IV, Beograd, 1971., 88, s komentarom J. Kalić, prijevod N. RadoševićMaksimović) i još neke dalmatinske gradove pa je prvim namjesnikom postavljen Nicefor Halufa. Već iduće, 1166. god. ugarska vojska krenula je u protunapad pa je Nicefor Halufa doživio poraz i torn prigodom bio čak i zarobljen (n. dj., 262). Po svemu se čini da je ugarska akcija bila dobro pripremljena. Vodio ju je, kako kaže Cinam, "župan", tj. po njemu jedan od najviših ugarskih funkcionara. Kako je Bizant teško porazio ugarsku vojsku 8.VII.1167., do ponovne uspostave bizantske vlasti u Dalmaciji došlo je neko vrijeme nakon te odlučujuće bitke, svakako prije 1170. god. kada se u Dalmaciji javlja novi bizantski namjesnik.

Prema Cinamu (n. dj., 224) ugarski kralj Stjepan III. u povodu sklapanja mira s Manojlom Komnenom vratio je 1164. god. bratu Beli, štićeniku Manojla, bizantskog cara, Hrvatsku i Dalmaciju na koje je ovaj polagao pravo, tako da je nakon velikih uspjeha ugarske vojske 1167. god. situacija oko Šibenika bila krajnje zamršena: u Splitu se zadržala faktička bizantska vlast, biogradsko i šibensko područje bilo je južnom granicom vlasti ugarskoga kralja Stjepana III., a Zadar je priznavao kakvo-takvo mletačko vrhovništvo: u protokolu isprava od 1166. god. dalje naziva se mletačkog dužda Vitalija Michielija dux Venetie (dalde, ne i dux Dalmatiae!) (Podrobnosti u: L. MARGETIĆ, Vijesti Andrije Dandola o Dalmaciji u XII. stoljeću i njegovi izvori, Historijski zbornik, god. XXXV., 1982., 248). Zbog toga nije nimalo slučajno što su isprave Stjepana III. o potvrdi posjeda samostana sv. Ivana kod Biograda (CD, II., 106, 100) i o šibenskim povlasticama datirane upravo 1166. i 1167. god. Ispravu iz 1166. god. potvrdio je 31.111.1198. vojvoda Andrija (CD, II., 293, 273). Ta je isprava sačuvana u izvorniku.

Šibenski je privilegij iz 1167. god. takoreći doslovno identičan s poznatom neautentičnom povlasticom iz 1108., osim što sadrži ovaj dodatak:

Et hoc illis concedo per regale iudicium et sigillum, quod extra civitatem non exeant, si de civibus iudicare voluerint, in civitate cum comite et nobilibus iudicentur.

7

To je usporedivo s upravo spomenutom povlasticom iz 1166. god. gdje se redovnicima samostana sv. Ivana u Biogradu dopušta naseljavanje "gostiju" (hospitum) kojima će suditi samo redovnici i njihovi pretpostavljenis s time da

ad neminem cum sigillo vel homine determinari ire cogantur. Kada je ovako sročena povlastica sastavljena? Je li ona sastavljena upravo 1167.? To

je nevjerojatno zbog nekoliko već odavno uočenih grješaka, koje je sažeto iznio Gyorffy. Ipak začuđuje što su Šibenčani tako točno znali da je 1167. god. u vlasti Geze, pogotovo ako uzmemo u obzir da je Šibenik od 1168. do 1180. god. bio pod Bizantom.

Šibenik je već tada bio zapaženo mjesto. U protivnome slučaju ne bi Cinam, govoreći o osvajanjima Nicefora Halufe 1165. god. na prvome mjestu spomenuo "Trogir i Šibenik i Split" i tek nakon njih "pleme Kačića", Diokleju, Skradin, Ostrovicu, Salonu i jog neimenovanih 57 gradova [Za to govore jog neke okolnosti. Papa upravo u to vrijeme u jednom svom pismu (CD, II., 117, 110) naziva Šibenik civitas, premda je, dakako, znao da Šibenik nema biskupa. Spor šibenskog klera s trogirskim oko diobe podavanja (CD, II., 284, br. 267 od 24.IV.1197.) i šibensko utemeljenje crkve sv. Krševana koju Šibenčani daruju samostanu sv. Kuzme i Damjana (CD, II., 357, br. 300) dokazuje da se Šibenik već u XII. stoljeću osjećao ravnopravnim drugim dalmatinskim gradovima. Vrijedi upozoriti i na legendu o blaženom Ivanu, biskupu trogirskom, u redakciji biskupa Treguara iz 1203. god. U njoj se opisuje Kolomanovo osvajanje Zadra (civitas Jadratina). Koloman je nakon toga došao do Šibenika (pervenit ad oppidum Sibinicum) i nakon toga stigao u Trogir. U legendi se na još jednom mjestu spominje Šibenik (M. IVANIŠEVIĆ, Život Svetog Ivana Trogirskog u: Legende i kronike, Split, 1977, 107, 109). Ako se tome dodaju jog i vijesti iz doba narodnih vladara, Šibenik se posve dobro "drži" uz ostale dalmatinske gradove. Pojedini gusarski ispadi, povezani sa Šibenikom, najvjerojatnije su dobrim dijelom inspirirani od nadređenih političkih vlasti, koje su tako vršile neizravan pritisak za postizanje određenih ciljeva, o čemu ima podosta primjera i za Jadran u raznim razdobljima - što ne znači da nije bilo i pojedinačnih slučajeva "prekovremenog rada".]

Ukratko, uvjerljivo vrijeme i Cinamova obavijest govorili bi u prilog našoj tezi da je Šibenik dobio 1167. god. neku povlasticu. Teško da je to Ha upravo povlastica "trogirskog tipa". Ali, ni za izvorni sadržaj povlastice "trogirskog tipa" ne možemo biti nimalo sigurni.

3. Raščlamba isprave iz 1221. god Obratimo sada našu pozornost na ispravu Andrije II. iz 1221., u kojoj se nalazi prijepis isprave iz 1167. god. I ona nije sačuvana u izvorniku, nego tek u ispravi iz 1245. god. Nakon ispravne invokacije i intitulacije isprava iz 1221. god. prelazi izravno na naraciju, prema kojoj su "nekoć" (ohm) Šibenčani došli do kralja i zamolili ga za potvrdu povlastice Stjepana III. iz 1167. god. Olim označava razmjerno dugo razdoblje pa se može opravdano postaviti pitanje, što je natjeralo kralja da se najednom sjeti Šibenčana i potvrdi Stjepanovu povlasticu. Ali, nije nevažna okolnost da su upravo 1221. god. Splićani zbacili svoga kneza Domalda i izabrali jednoga od Bribirskih knezova. Čini se da je knez Grgur bitno pomogao da se svlada Domalda jer već dvije

74

godine kasnije dobivaju Bribirski knezovi prostrano područje od Krke do Zadra [CD, HI., 230, 206 (1223. god.)].

Iznenađuje ispravnost dignitarija. Sastavljač točno zna da upravo u 1221. god. dolazi do značajne izmjene jednoga od dostojanstvenika: u nekoliko isprava iz 1220. i 1221. god. pojavljuje seNeuca woiowođa [CD, III., 183, 157, (1220. god.); G. FEJER, Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis (daije: FEJER) III., 1. Budae, 1829., 319 (1221)] a nakon toga - već u 1221. i dalje u 1222. god. - Paulus woiawoda [CD, III., 201, 175 (1221. god.). FEJER, III., I., 379 (1222. god.)]. Sastavljač zna kako se u to doba sastavljala invokacija, poznaje točnu titulu Andrije II., savršeno je upoznat s ispravnim imenom i funkcijom kancelara itd. Nekako približno u to vrijeme Andrija II. u zamjenu za castrum Clis daje templarima castrum Sibenich [CD, IV., 602, br. 520 (5.VII.1255.). Usp. I. LUCIUS, Memorie istoriche di Tragurio hora đetto Trait, Venetiis, 1673, 23. Od ostale literature vidi P. KAER, Povjestne crte grada Šibenika i njegove okolice, II, Šibenk, 1922., 68; D. ŠVOB, Komes Domald, Naučna misao 3-4, Zagreb, 1955., 19; S. GRUBIŠIĆ, Šibenik kroz stoljeća, Šibenik, 1974., 17-18; F. DUJMOVIĆ, Postanak i razvoj Šibenika od 1066. do 1409. godine. u: Šibenik - spomen zbornik o 900. obljetnici, Šibenik, 1976., 87; M. GRANIĆ, Jadranska politika Šubića Bribirskih, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 36., Zadar, 1994., 37; I. PEDERIN, Šibenik (Sebenico) nel basso Medioevo fino al 1440, Archivio storico italiano a. CXLIX, 1991., 811 i d.]

Pa ipak zbog neobičnog položaja arenge, na koju je već upozorila N. Klaić i na kojem je još jače inzistirao Steindorff, danas bismo protivno našem uvjerenju iz 1990. god. bili skioni tezi da su ispravu iz 1221. god. nešto kasnije sastavili sami Šibenčani na osnovi neke autentične isprave.

4. Raščlamba isprave iz 1245. god. Odlučujuće je da je Gyorffy utvrdio kako je inicijal te isprave narisan istom rukom

kao i inicijal originalne isprave izdane u Topuskome 20.IV.1245. Ipak, protiv vjerodostojnosti bribirske isprave iz 1245. god. iznijela je N. Klaić veći

broj prigovora. a) U ispravi se Šibenik naziva "Sebenigo", tj. u obliku koji inače nije poznat u XIII. i

XIV. stoljeću. Ali Šibenik je u to vrijeme već imao opetovane potvrdnice drugih vladara, npr. originalnu potvrdu kralja Ludovika od 16. prosinca 1358. (CD, XII.., 535, br. 407). Ne vidi se kakva bi potreba nagnala taj grad da pristupi krivotvorenju isprave iz 1245. godine.

b) Arenga isprave iz 1245. god. uglavnom je ista kao i arenga isprave kojom je kralj Ludovik 16. prosinca 1357. (CD, XII., 533, br. 406.) potvrdio listinu bana Ivana Ćuza od 14. prosinca 1357. (CD, XII., 533, br. 406). Iz okolnosti da se arenge u načelu ne ponavljaju izvodi se zaključak da je arenga isprave iz 1358. god. kojom se potvrđuje isprava bana Ivana Ćuza poslužila kao uzor za arengu isprave iz 1245. godine i da je prema tome ta isprava nužno morala nastati nakon 1358. Međutim, isprava iz 1245. uklopljena je u drugu već spomenutu ispravu iz 1358. kojom Ljudevit potvrđuje povlastice dane Šibeniku od kralja Stjepana, "drugih kraljeva Ugarske" i kralja Karla

75

I. Dakle, sastavljač obiju isprava iz 1358. god. nužno je imao pred sobom ispravu iz 1245. god. pa je iz nje "posudio" arengu za jednu od njih da sebi malo "olakša posao". Pri tome je bio dosta nemaran jer je u arengi ispustio glagol bez kojega ona nema smisla. Uostalom, ideja arenge iz isprave iz 1245. godine ponavlja se u raznim varijacijama u nekim drugim ispravama koje je Bela izdavao četrdesetih godina XIII. stoljeća Sama ideja je prilično banalna: vjerne sluge treba nagrađivati pa će njihova vjernost biti još veća, a i drugi će zbog toga postati vjernima. Tako npr. već spomenuta isprava izdana u Topuskom 9 dana nakon bribirske isprave ima istu ideju izraženu ovim riječima: Kraljevska dobronamjernost (...) treba svojim vjernima i njihovim odanim službama što dobronamjernije pružati ruku svoje darežljivosti da bi drugi, po ugledu na taj primjer, bili življe potaknuti da iskažu vladaru darove vjernosti i službe. A to je samo jedna od većeg broja varijacija na istu ideju u Belinim ispravama. Naprotiv, Ludovikove diplome iz vremena oko 1357. godine imaju arenge drugog sadržaja, a i one koje su relativno najbliže (npr. CD, XII., str. 568) ipak ne pokazuju ni približno onakvu sličnost kakvu pokazuju isprave iz vremena oko 1245. god.

Ne čini nam se uvjerljivim Steindorffov argument, naime da nema vijesti o boravku Bele IV. u to vrijeme na dalmatinskom primorju. Ako uzmemo u obzir da je Bela IV. bio u Topuskome 20.IV.1245. (FEJER, IV, I, 389) i da je isprava u korist Šibenika izdana 11.IV. iste godine, mislimo da je Belin boravak u Bribiru više nego vjerojatan, pogotovu ako tomu dodamo okolnost da je inicijal obiju isprava risan istom rukom.

Kako s pravom jog nitko nije posumnjao u ispravu od 20.IV.1245., izdanu u Topuskom i kako ne vidimo ni jednoga ozbiljnog prigovora vjerodostojnosti Beline povlastice od 11.IV.1245. u korist Šibenika, nadaje se sam po sebi uvjerljiv zaključak: Bela je 11.IV.1245. bio u Bribiru, a onda se uputio preko Topuskoga (gdje je njegova nazočnost potvrđena 20.IV.) Zagreba (CD, IV., 24, br. 240) (ako ćemo povjerovati bar nekim podacima inače krivotvorene isprave u korist kneza Hudina datirane s 26.IV.1245.), Stolnog Biograda (CD, IV., 278, 243, 19.V.1245.) do Požuna (FEJER, IV., I, 380, 17.VII.). Zbog toga nema razloga sumnjati u to da je isprava iz 1221. god. nastala nešto prije 11.IV.1245.

5. Raščlamba isprave iz 1251. god. Sačuvana povlastica izdana Šibenčanima 24.XI.1251. nije autentična. To su lako

dokazali N. Klaić i Gyorffy. Doduše Gyorffy pri tome zaključuje da je morala postojati neka isprava od 24.XL1251. u koju je interpolirana "jedna reambulacija posjeda" (GYORFFY, n. dj.,106). Riječ je o utvrđivanju granica šibenskog distrikta za koju je Šibenik bio i te kako zainteresiran. I Steindorff misli da je 1251. god. Bela IV. izdao za Šibenik izvornu ispravu, ali ona nije sačuvana, već su 1270. god. Šibenčani predložili "adislavu IV." na potvrdu interpolirani prijepis (L. STEINDORFF, Privilegien als Ausdruck kommunaler Emanzipation, Der Fall Šibenik, Grafenauerov zbornik, Ljubljana, 1996., 400).

Sačuvana krivotvorina ne samo da uopće nema arenge već je cjelokupna naracija usmjerena na opis šibenskih međa. Gyorffy je bio svjestan teškoća da se iz teksta krivotvorene isprave dokaže tezu o postojanju izvomika te je napisao da "činjenica da

76

je Bela IV. izdao prijepis i trogirske diplome 25.XI.1251. dokazuje da je morala postojati originalna isprava od 24.XI.1251". Ali - Bela IV. nije 25.XI.1251. izdao prijepis Trogirske diplome, već je te godine samo potvrdio Trogiranima pravo na terram Bistrize ea ratione ut nullus, qui pro tempore erit, vel alius possit de dicta terra molestare. [Š. LJUBIĆ, Listine o odnošajih izmedju Južnoga Slavenstva i Mletačke Republike, Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, knj. I, Zagreb, 1868., 343, br. DXX., 29.XI.1322. izvješće Marina Maurocena, šibenskog kneza. Nedvojbeno je da je Marino skraćivao podatke. To se vidi po tome što je umjesto nullus banus napisao samo nullus. Iz tog treba zaključiti da je umjesto Bistrize etBlyse napisao samo Bistrize, premda je za Trogirane, Šibenčane (pa i za nas) upravo Blizna bila najvažnija, jer je bila sporna.] Evo uostalom teksta naracije:

"Šibenski knez Danijel i arciprezbiter toga grada Stanimir predložili su nam prijepis njihove potvrde povlastice i zamolili nas usrdno i uporno da im ga - jer se njihova prava zbog njegove uopćenosti - ponovno udostojimo potvrditi i jasnije objasniti. Mi smo, skloni njihovim opravdanim molbama, spomenuti prijepis - zato što je njegova istinitost nedvojbena koliko izvješćem našega dragoga i vjernoga bana Stjepana, koji je niže navedene zemlje osobno pregledao, toliko i iz drugih jasnih razloga - ponovno potvrdili i, kao što su tražili, neke uopćenosti specificirali. Njegov je tekst ovo:",

sada dolazi isprava od 11.IV.1245.: "Kako se zbog ljudske zloće i pokvarenosti ostarjeloga vremena ponajviše ugrožavaju prava drugih osoba, želimo da s jedne strane i sami gradani budu zadovoljni svojim granicama, a s druge strane da i drugi ne bi nimalo mogli zbog uopćenosti bilo što od njih zahtijevati",

slijedi opis granica itd. Ne vidimo ni uz najbolju volju po čemu bi se moglo na osnovi toga teksta zaključiti na postojanje izvorne isprave od 24.XI.1251. Čak i posve neupućeni pisar sigurno je bio dobro upoznat s postojanjem kneza Danijela i arciprezbitera Stanimira.

Prema tome, krivotvorina s datacijom 1251. god. nastala je navjerojatnije neposredno prije potvrdnice Stjepana IV. iz 1270.

Razlog nastanka te isprave pokušao je Steindoi ff (STEINDORFF, n. dj., 399- 400) objasniti uzimajući u obzir ispravu pape Aleksandra IV. od 5.VII.1255. (CD, I., 602, br. 522) upućene zadarskom nadbiskupu: "templari bi bilo dokazali svoja prava na Šibenik"; Šibenik su templari stekli zamjenom za Klis od Andrije II.; to je potvrdio i Bela IV.; Šibenčani su šibenske utvrde razorili i otkazali templarima poslušnost pa bi zadarski nadbiskup trebao slučaj ispitati i ponovno uspostaviti pravo. Po Steindorffu je spor izmedu kneza i općine Šibenik s jedne, i templara, s druge strane, izbio možda već 1251. god. pa je "svakako pozivanje na povlasticu pomoglo (...) pri uspješnoj obrani od templarskih pokušaja da dobiju Šibenik u svoje ruke".

Steindorffov prijedlog objašnjenja nastanka navodne Beline izvorne isprave iz 1251. god. ne može se smatrati uspješnim. Do rušenja templarske utvrde u Šibeniku došlo je nedvojbeno razmjerno kratko vrijeme prije papina pisma, jer je nezamislivo da templari ne bi odmah potražili pomoć od pape. Zar su doista templari od 1251. upomo

77

nastojali na "dobiju Šibenik u svoje ruke", a Šibenčani se tome odupirali - a da o tome nema ama baš nikakve vijesti, premda smo o raznim pitanjima koja se odnose na Šibenik kroz to vrijeme zapravo začuđujuće dobro obaviješteni? [0 Šibeniku u to doba vidi npr. CD, IV., 512, br. 446 (11.XI.1252.); 515, br. 449 (9.XH.1252.); 526, br. 460 (17.IV.1253.); 550, br. 480 i 551, br. 481 (21.IV.1254.); 553, br. 483 (27.IV.1254.); 562, br. 491 (11.VII.1254.); 579, br. 500 (20.XII.1254.), 589, br. 508 (21.1.1255.).]

Ali, to nije sve. Da su templari držali šibensku utvrdu od Andrije II. i dobili je kao zamjenu za Klis, saznajemo jedino i isključivo iz isprave pape Aleksandra IV. iz 1255. god. Moćni Domald bio je šibenskim knezom do 1221. god. i po svemu se čini da ga je čvrsto držao u svojim rukama, (CD III, 143, br. 126 od 16.X.1216.) a nakon njega je knezom postao Grgur, bribirski knez [CD III, 431, br. 373 (o. 1234.)]. Često se u vrelima spominju spoma pitanja i žestoke svađe šibenskog i trogirskog klera, neprestani pokušaji Šibenčana da dodu do svoje biskupije [jog od 24.IV.1197. (CD, II., 284, br. 267). Vidi i CD, IV., 101, br. 94 (3.1I.1240.); 299, br. 266 (5.VIII.1246.); 526, 460 (17.IV.1253.) itd.]. Iz mira Trogira i Šibenika od 17.X.1250. [CD, IV., 430, br. 374 (17.X.1250.)] saznajemo za mnoge pravne odredbe što se odnose na razne aspekte života u Šibeniku itd. - a o templarima nikad ni riječi! Zar nije nikad dolazilo do nekih sukoba templara npr. s trogirskim biskupom, koji je imao i te kako značajna i opsežna prava unutar samog Šibenika i njegova distrikta? [CD, III., 258, br. 231 (1.VIII.1226.); I. LUČIĆ, Povijesna svjedočanstva u Trogiru I, Split, 1979., 161; CD, V., 380, br. 862 (13.VII.1266.)]. Odgovor može biti samo jedan: templari su doduše od Andrije II. dobili u vlasništvo Šibenik sa svim pripadajućim pravima (cum suis pertinentiis!), ali se to pravo u stvarnosti svelo samo na puko držanje samoga kaštela i ni na što drugo. A neposredno prije pisma Aleksandra IV. templari sigurno nisu pokušali, kako to kaže N. Klaić "doći do - Šibenika" (N. KLAIĆ, Trogir u srednjem vijeku, Trogir, 1985., 137) niti kako to misli Steindorff, Šibenik in ihre Hand zu bekommen. Situacija je po našem mišljenju bila posve drukčija: Šibenčanima je odgovaralo da se riješe templarskog kaštela pa su sa zadovoljstvom porušili njegove zidine i utvrde, a inspirator je čitave akcije bio najvjerojatnije sam kralj. Upada u oči da papa Aleksandar IV. piše 1255. god. zadarskom nadbiskupu, opatu samostana sv. Krševana i ninskom arciprezbiteru i pri tome zahtijeva istragu, zadovoljavajući se odlukom koju bi donio zadarski nadbiskup s bar još jednim od imenovanih. Zašto se papa nije obratio na samoga kralja ili na neku značajnu crkvenu ili svjetovnu ličnost u hrvatsko-ugarskom kraljevstvu? Mislimo da ne bi smjelo biti dvojbe da papino pismo iz 1255. god. nije drugo nego papin pokušaj da pri premještanju templarskog težišta u komitat Dubicu templari postignu od kralja što više. Ukratko, s kraljevim povlasticama Šibeniku teoretska prava templara na Šibenik i rušenje templarskog kaštela o kojem piše papa Aleksandar IV. 1255. god. nemaju nikakve veze.

6. Raščlamba isprave iz 1270. god. Prema tekstu povlastice iz 1167. god. jedno od prava Šibenčana bilo je: comitem vero

aut iudicem, quem clerus et populus elegerit, ordinabo (CD, II., 115, br. 108). Takav tekst odgovara organizaciji općine, kojoj je na čelu knez (comes) kao glavni

78

općinski i politički organ, a sudac (judex) kao glavni upravno-sudski organ. Takvu organizaciju nalazimo još 1243. god.[U protokolu isprave o davanju u zakup CD, IV., 208, br. 186 (10.XII.1243.) stoji: temporibus Budusclavi comitis ac (..) judicis Miche (...)]. Izvorna povlastica Bele IV. od 11.IV.1245. (CD, IV., 272, br. 237) zadržala je istu formulaciju, koja je kako-tako jog uvijek odgovarala stvarnom stanju općinske organizacije. Dakako da ni Belina navodna povlastica iz 1251. god. (CD, IV., 405, br. 404) ne dolazi u obzir. Potvrdnica Stjepana VI. iz 1270. nije sačuvana kao posebna isprava, već samo u obje isprave Karla I. iz 1322. god. u kojima nalazimo novi tekst: comitem vero aut iudicem, quem commune et consilium elegit, ordinabo. Kako je došlo do te izmjene, koja označava bitnu promjenu u općinskoj organizaciji Šibenika7 Nedvojbeno do te izmjene nije nipošto moralo doći upravo 1322. Dapače, ne postoji nikakav razlog da se ne pretpostavi, kako je ta izmjena ušla već u tekst potvrdnice iz 1270. god. Novu organizaciji Šibenika nalazimo spomenutu prvi put 1274. god. [CD, VI., 74, br. 67 (21.VII.1274.)] kada trogirski arciđakon Gervazije u ime trogirskog biskupa izopćuje ne samo neposlušne šibenske klerike, na čelu s arciprezbiterom Stanimirom, već i poimenično dva suca (iudices) i četiri vijećnika (consiliarii) i druge neimenovane vijećnike šibenske općine. A čakjoš i ranije, 1263. god., Šibenčani sklapaju mir s Trogiranima "u vrijeme Stjepka (...) šibenskog potestata" pa se spominju kao šibenski predstavnici potestates, iudices consiliariique Sibenicensis civitatis [CD, VI., 247, br. 749 (7.II.1263.)]. Ali kada Šibenčani 1255. god. [CD, IV., 604, br. 522 (18.X.1255.)] mole prenestinskog biskupa da im pomogne kako bi Šibenik dobio svoga biskupa, molbu upućuje commune, archipresbiter et capitulum de castro Sebenichensi, a šibensko se izaslanstvo sastoji od općinskog notara i suca. Ne spominju se nipotestds ni consiliarii. Šibenčani su 1270. [CD, V., 528, br. 990 (3.IV.1270.)] izabrali za svog potestata Trogiranina Valentina, Petrova sina, i tom prigodom ugovorili da potestat rješava civilne parnice prema Šibenskom statutu consulendo cum suis consiliariis. Vjerojatno je izbor potestata uslijedio ubrzo nakon reorganizacije šibenske općine, tj. nakon uspostavljanja Vijeća (consilium). Do te reorganizacije došlo je, dakle, između 1263. i 1270. god., i to mnogo bliže ovom drugom datumu.

Odatle bi slijedilo da je do sastavljanja krivotvorine od 24.XI.1251. došlo najkasnije 1263. god. (jer se u njoj još ne spominje consilium). U tu krivotvorinu trebalo je očito uložiti dosta truda. Naprotiv, za pripremanje isprave iz 1270. bilo je dovoljno stari tekst o načinu biranja kneza i suca prilagoditi novim okolnostima (commune et consilium). Čim se saznalo da je Bela IV. umro (2.V.1270.), prionulo se prepisivanju cjelokupnog teksta, kako bi se usput ubacio i poneki desideratum, osobito u pogledu granice prema Trogiru, pa se u prijepisu isprave iz 1251. god. "slučajno" ispustila Blizna, što je značilo bitno pomicanje granica prema jugu. Smatramo da je upravo 29.VI.1270. bilo najprikladnije vrijeme za te "sićušne", a značajne izmjene.

7. Raščlamba isprava iz 1322. god. Kao što smo već naveli, N. Klaić je pri svojoj analizi šibenskih isprava Karla I. iz

1322. god. dokazivala da je riječ o krivotvorinama, i to na osnovi okolnosti da su predstavnici Šibenika predložili Karlu I. samo prijepis povlastica kralja Stjepana VI. iz

79

1270. god. Iz bilježaka na poleđini obiju isprava Karla I. proizlazi da je svrha akcije Šibenčana bila "obrana gradskog kotara" i da "nije isključeno (kurziv N. Klaić) da je 1322. godina samo donja granica za postanak ove potvrdnice". Riječ je o krivotvorini nastaloj "neposredno prije 1358." (N. KLAIĆ, Još jednom o tzv. privilegijama trogirskog tipa, Istorijski časopis, XX., Beograd, 1973., 78-79).

U raspravi o autentičnosti šibenskih isprava Karla I. od 8.X.1322. treba krenuti od analize formalnih obilježja obiju isprava.

Jedna od tih isprava, objavljenja od Smičiklasa (CD, IX., 79, br. 66) čuva se u Državnom arhivu u Budimpešti pod brojem 50022 i ima na poledini bilješku koju je Smičiklas objavio kao prvu po redu (MCCCXXII. Missus itd.). Nazvat ćemo je 1322/ I. Ona sigurno nije izvornik. Nezamislivo je da bi kraljeva kancelarija ispostavila jednu ispravu bez inicijala (K) i istoga dana (!) pripremila drugu ispravu (nazvat ćemo je 1322/II.) s inicijalom (K), koja se čuva u Budimpešti pod brojem 50021, a koja se ujedno u opisu granica šibenskog distrikta uvelike razlikuje od prvonavedene. To je ovaj "drugi original" koji na poledini ima prema Smičiklasu bilješku: MCCC°XXII Confirmacio itd. Pri tome obje isprave u svome tekstu navode ispravu kralja Stjepana VI. od 29.VI.1270. (CD, V, 353, br. 10) u kojoj je transumirana povlastica Bele IV od 24.XI.1251. s opisom granica koji odgovara onom iz 1322/1., ali ne odgovara opisu iz isprave 1322/1I. Drugim riječima, isprava 1322/II. neistinito navodi granice isprave iz 1251.

Uspoređivanje opisa granica u ispravi 1332/I. s ispravom datirarrom 1251. god. upućuje na razliku koja se ni u kom slučaju ne može smatrati slučajnom. Naime, u ispravi datiranoj 1251. utvrđuje se da u šibenski teritorij ne pripadaju (exceptis itd.) Bliznicha et Blyza, tj. Bristvica i Blizna. U ispravi 1322/I. umjesto toga teksta stoji samo Blisniza, tj. Bristvica. Dakle, iz šibenskog teritorija ne bi glasom 1322/I. bila izdvojena Blizna, a upravo je ona bila predmet spora između Trogira i Šibenika, razriješenog tek odlukom mletačkog opunomoćenika Boccassia 31.XII.1333. (CD, X., 132, br. 87) u kojoj je izričito utvrđeno da Bristvica i Blizna pripadaju Trogiru: usque dictam fossam de Blisai cum Bestrice sit confinium comunis et hominum Tragurii.

Podsjetimo se da se ubrzo nakon što su Mleci učvrstili svoju vlast nad Trogirom i Šibenikom dvadesetih godina XIV. stoljeća pristupilo rješavanju spora o granici izmedu distrikta dih dvaju gradova. Pokušaj rješenja spora 1329. [CD, IX., 486, br. 396 (16.IX.1329.)] nije uspio pa je bilo potrebno da 1333. god. intervenira mletačko Veliko vijeće [CD., X, 131, br. 79 (12.X.1333.)]. Rasprava pred mletačkim izaslanikom otegla se sve do konca te godine, kada je donesena konačna odluka: Blizna, Bristvice i Rastovac pripali su Trogiranima, Dračevica Šibenčanima. Trogir je dobio Mahalu a na obali trogirski distrikt sezao je do Stupina.

Usporedimo to s istočnom šibenskom granicom prema ispravi iz 1251., uključenoj u ispravu 1322/11. Ovdje se šibenski distrikt protezao južno od Stupina sve do rta Ploča i dalj e (inde ađ Plozam et de ipsa Ploza ita ad Lucam Borovizam) (Šibenski diplomatorij, izd. J. Barbarić i J. Kolanović, Šibenik, 1986., 18., br. 8). Vidi se da je razgraničenje iz 1333. ispalo nepovoljno za Šibenčane. Nije li posve neobično što se oni nisu pozvali na granice utvrđene prema ispravi iz 1322/II.?

Ali, to nije sve. Prema ispravi (1322/1I.) Šibeniku pripadaju otoci Vrgada (insula

80

Cruciferum) (DUJMOVIĆ, n. dj., 87), Arta, Murter ("Srimac") i Žirje. Oko tih otoka vodio se 1324. god. pred Mlečanima spor (LJUBIĆ, n. dj., I.) izmedu Šibenika i Zadra pa je dužd presudio u korist Šibenčana. Pri tome Šibenčani ponovno nisu iskoristili ispravu 1322/II., nego su samo uporno ponavljali da su im te otoke Zadrani oteli jog' pred 46 godina, tj. 1278. god. Istina je da bi se ta šutnja Šibenčana mogla eventualno nekako i opravdavati. Ali, jog 1357. god., kada ban Ivan sklapa mir sa Šibenčanima, on uz ostalo određuje:

Item, duas insulas Scrimach et Zuri vocatas cum earum pertinenciis quas olim commune Jadrense illicite occupaverat, in quorum tenutam (..) dominium Venetorum eosdem introduxit restituendo, eisdem resignamus itd. (nadajje, dva otoka po imenu Murter i Žirje, koje je nekoć zadarska općina nezakonito zauzela, a u čiji ih je posjed mletačka vlast ponovno uvela, potvrđujemo im itd. [CD, XII., 437, br. 336 (14.XII.1357.)].

Nije li i opet posve neobično da se ni ban ne obazire na ispravu 1322/1I? Ban spominje samo mletačku presudu. Ne bi ii bilo normalno da se on pozove na potvrdnicu Karla I. umjesto da spominje odluke mletačkih vlasti? Zaključak može biti samo jedan: navodna potvrdnica Karla I. 1322/1I. koja je unesena u potvrdnicu Ludovika I. od 16.XII.1358. (CD, XII., 53, 407) nije postojala čak ni 1357. god. Ona je sastavljena očito s namjerom da se potvrde šibenske granice prema situaciji nakon banove povlastice od 1357. god., osobito s obzirom na otočja oko Murtera i Žirja i da se ponovno otvori pitanje južne granice prema Trogiru, tj. potvrdi granica južno od rta Ploča (a ne kod Stupina).

Ostaje odgovoriti na pitanje zašto je isprava Karla I. 1322/I. ostala, čini se, samo u konceptu i zašto nije njezin sadržaj iskorišten za Ludovikovu potvrdnicu iz 1358. god. Odgovor se, čini se, nadaje sam po sebi: sastavljač toga koncepta radio je na njemu prije banove povlastice iz 1357. god., koja je ispala mnogo povoljnijom za Šibenčane. Tom banovom povlasticom dobili su Šibenčani mnogo veći teritorij istočno od rijeke Krke, jer su im njome dodijeljena čak i područja oko Koprna i Nevesta. Isto vrijedi i za područje zapadno od rijeke Krke, gdje su Šibeniku uz ostalo priznati i Grabovci. Uostalom za sva ta područja ban izričito navodi da njima proširuje šibenski distrikt (addendo ad districtum eiusdem), tj. communitatis civitatis Sibenicensis. Ukratko, opis granica prema konceptu isprave 1322/I. bio bi samo na štetu Šibenčana pa ga oni zato 1358. god. nisu ni predložili Ludoviku I.

Ove se analize isprava iz 1322. god. ne mogu smatrati konačnima.

Rezultati: a) Potvrdnica Bele IV. od 11.IV.1245. je vjerodostojna. To je ujedno terminus post

quem non nastanka Gezine povlastice iz 1167. b) Nije isključeno da je god. 1167. neki hrvatski velikaš ("župan", prema Cinamu)

odobrio neke povlastice Šibeniku i da su Šibenčani uporabili tu godinu prigodom sastavljanja Gezine isprave.

c) Potvrdnice Andrije II. iz 1221. i Bele IV. iz 1251. nisu vjerodostojne. Prva je nastala prije 1245., a druga najvjerojatnije neposredno prije izdavanja potvrdnice Stjepana VI. iz 1270.

81

d) Belina potvrdnica iz 1251. god. nije ni u kakvoj vezi s položajem templara u Šibeniku.

e) Do izmjene teksta povlastice iz 1167. god. (tj izmjene riječi clerus et populus u commune et consilium) došlo je nešto prije 1270. god. Tom prigodom izmijenjen je i opis granica šibenskog distrikta iz 1251. god. i izbacivanjem spomena Blizne otvorilo se pitanje granice prema Trogiru.

f) Navodna povlastica Karla I. iz 1322. god. u obliku u kojem je tiskana u Smičiklasovu CD nastala je neposredno prije potvrdnice Ludovika I. iz 1358. god.

g) Druga navodna povlastica Karla I. iz 1322. god. (objavljena u Šibenskom diplomatariju, str. 15-16, br. 7) nastala je prije 1357.

L.M.

82

31.

KRALJ BELA W DARUJE BRDO GRADEC ZAGREBAČKOM KAPTOLU (CD, IV., 323-324)

ZAGREB. SLAVONIJA 1247., 11. rujna (darovanje - kralj a)

LITERATURA: N. KLAIĆ, cit. (17.), 87-89.

(Nakon uobičajenih uvodnih formula kralj Bela IV. nastavlja:) (...) pred nas su došli File, zagrebački prepošt, magister Job (...) zagrebački kanonik

(...) i drugi iz zagrebačkog kaptola (...) i ponizno nas zamolili da im se udostojimo dodijeliti i predati (...) neko brdo po imenu Gradec u zagrebačkom komitatu uz Zagreb (montem quendam nomine Gradyz in Comitatu Zagrabiensi iuxta Zagrabiam existentem). Dio toga brda znamo da pripada mjestu gostiju gradačkih (ad villam hospitum de Grez), a dio pak Vanlegenu jer (...) u općem strahu snu-ti nemaju kamo sklonuti svoje glave, glave svojih ljudi i zaštititi čvrstom obranom dobra zagrebačke crkve i svoja vlastita. Mi smo dakie (...) tom kaptolu to brdo s okolnom zemljom, dovoljno za uporabu i potrebe jednoga velikog grada (unius magne vine), dali i prenijeli punim pravom u trajno vlasništvo i uz poseban uglavak da rečeni kaptol na tom brdu uzme za sebe, tj. za (kaptolsku) zajednicu pristojan dio (decentem porcionem) kojim će se vrlo jako utvrditi troškom cijeloga kaptola tako da bi (...) bedemi u vrijeme nevolje (...) prihvatili one koji ih sami za sebe ne bi htjeli iii mogli sagraditi. One pak osobe (...) od toga kaptola koje su kadre sagraditi sebi vlastite utvrde (turres speciales) neka prime na osnovi dobrovoljne i posebne kaptolske dodjele mjesta na kojima će sagraditi utvrde i zidove za svoje vlastite obitelji i stvari, i to prema ždrijebu koji de svakome pripasti. Te zgrade neka su ovlašteni dati, darovati ustupiti i trajno zapisati svojim potomcima, nasljednicima potomaka i kome god hoće, po njihovoj dobroj volji, s time da vlasništvo samog utvrđenog grada (ipsius castri) ostaje u cijelosti rečenom kaptolu. U tjelesni posjed brda i okolne zemlje dali smo ih uvesti po našem vjernom Abrahamu, moravičkom županu.

(Slijede završne odredbe.)

83

Sadržaj isprave izaziva čudenje. Neobičan je velik strah zagrebačkih kanonika pred Tatarima punih pet godina nakon mongolske provale. Zar nije prirodno očekivati da je taj strah potaknuo kanonike da grade sigurna skloništa već 1242. i 1243. godine? Ali, jog je čudnije što oni traže čitavo brdo Gradec i što im kralj to odobrava, premda se već iz same isprave vidi da dio brda pripada "mjestu" zagrebački Gradec, a dio županu Vanlegenu. I ne samo to. Kralj kaže u ispravi da je kanonike dao uvesti u posjed "brda i okolne zemlje". Kralj je dakle darovao kaptolu u pun vlasništvo čak i one zemlje koje su 1242. godine bile dodijeljene zagrebačkom Gradecu. Kako je to moguće?

Čini nam se da se na to pitanje dade uvjerljivo odgovoriti. Naime, 1242. god. dobili su građani novoga grada na brdu Gradec oslobodenje od bilo kakvih podavanja prema kralju kroz pet godina. Tih pet godina trebalo je proći upravo u 1247. godini pa je Bela IV. mogao s punim pravom očekivati da će mu ubuduće građani pomagati izdašnom financijskom pomoći. Građani su sigurno drukčije mislili jer je rok od pet godina doista kratak za podizanje i ekonomsko osamostaljivanje novoga grada. Izgleda vrlo vjerojatnim da se kralj obratio za financijsku pomoć zagrebačkom kaptolu i da mu je za uzvrat darovao čitavo brdo Gradec. Doduše, kaptol se nije mogao zanositi iluzijom da će zagrebački Gradec doista postati njegovo podložničko mjesto, ali mu je i te kako bilo stalo da potisne neugodnog susjeda što je moguće više.

Ali, kako je kralj smio jog' prije isteka petogodišnjeg razdoblja okrnjiti gradske slobode Gradeca na tako flagrantan način? On je to mogao učiniti jedino uz uvjet ako se gradani sa svoje strane nisu držali obveze koju su sami preuzeli i koja je bila utvrđena u Zlatnoj buli. Radi se zapravo o jednoj jedinoj obvezi gradana: oni su obećali da će na vlastiti trošak učvrstiti brdo Gradec i tako grad i brdo pretvoriti u utvrdu, castrum. Oni to, po svemu se čini, nisu učinili, jer se u ispravi iz 1247. godine kaže da dio brda pripada "mjestu" (ad villam) gradačkih gostiju. Pa čak još 24. travnja 1252., prigodom osnivanja Križevaca, kao da utvrde oko Gradeca nisu bile potpuno sagrađene, jer Bela odobrava Križevcima slobodu koju uživaju "gosti Gradeca i Novog mjesta u Zagrebu" (hospites đe Grez et đe Nova villa Zagrabie). 0 "utvrdi Gradec" (castrum Grech) riječ je tek pri kraju pedesetih godina XIII. stoljeća, a kraljica pak Marija tek 1261. godine priznaje da su se gradani Gradeca istrošili izgradnjom utvrde oko grada.

Svakako je mudro i lukavo zamišljeno darovanje brda Gradec kaptolu potaknulo građane na ispunjavanje njihovih obveza i, što je još kudikamo važnije, da "odriješe kesu" prema kralju. Pregovori su trajali sve do 1258. godine, kada su se gradani obvezali na godišnje podavanje banu u visni 200 penza, ali su za uzvrat dobili Svibje (CD V, 100). Doduše, kraljica Marija oslobodila ih je tog tereta, ali je on u istoj visini kasnije ušao u privilegij iz 1266. god., kao obveza prema Belinom istoimenom sinu vojvodi Beli.

L. M.

84

32.

BAN STJEPAN OSNIVA GRAD JABLANAC

(CD, IV., 472-473)

JABLANAC. HRVATSKA 1251. (grad - privilegiji)

LITERATURA. N. KLAIĆ, Kako Jablanac postaje slobodan kraljevski grad 1251. god., VHARP, XVIII., 1973., 203-212.

Mi Stjepan, ban čitave Slavonije, želimo da svi znaju da smo, uzevši u obzir jak položaj brda Jablanac (Jablanich) i razmotrivši njegovu korisnost, odlučili na njemu smjestiti novi grad (novam civitatem) u čast gospodina kralja Ugarske. Narod rapskog otoka odaslao je k nama svoje svečane poslanike, tj. suca Andriju de Cotopagne i Dominika Gambetta, i jasno zatražio mjesto u tome gradu Jablancu za one koji bi se tamo željeli smjestiti te obećao da će na to mjesto i u taj grad sabrati ljude te da će to mjesto učiniti korisnim i prikladnim uz našu pomoć na probitak i čast gospodina kralja. Mi smo prihvatili njihove opravdane molbe te smo dodijelili mjesto onima koji bi od njih došli da tamo stanuju, i to tako da se na vrhu toga brda sagradi tvrđava (unum castellum) našim troškom za gospodina kralja te da se za korist naroda koji će tamo stanovati podigne prikladni zid. Narod koji bude tamo stanovao neka ima slobodu kojom se služe Trogirani i Šibenčani i drugi kraljevski gradovi koji postoje na morskoj obali (habeant libertatem, qua utuntur Tragurienses et Sibenicenses et aliae civitates regis in maritimis iuxta mare constitutae). Posebno određujemo da mogu sebi izabrati iz kraljevstva gospodina kralja kojega god kneza hoće među kraljevim vjernim podložnicima (de fiđelibus eius). Suce pak i vijećnike neka izaberu medu onim rapskim ljudima koji će stanovati u tome gradu. Ako rapski ljudi budu kadri da s našom pomoći to mjesto Jablanac učine korisnim i prikladnim i da u njemu kao što su obećali organiziraju trg, neka četvrti dio čitavog dobitka i tributa, koji se u tome gradu ubire za gospodina kralja i za gospodina bana, bilo od trga bilo inače, pripadne u korist rapskih ljudi u čast kralja, a tri dijela neka idu u korist kralja i bana. Ako bi netko od rapskih ljudi htio putovati po kraljevstvu gospodina kralja radi trgovanja, neka slobodno putuje i vrati se. Ako bi se pak dogodilo da izgubi svoja dobra u kraljevstvu kralja, nastojat ćemo pošteno pronaći oduzeto zajedno s njima čista srca i dobrom vjerom. Protivnici pak i neprijatelji Rabljana koji bi htjeli stanovati u tom gradu neka se ne primaju ni na koji način. Rapski pak trgovci neće biti dužni plaćati u tome gradu Jablancu nikakav

85

tribut. Zemlje pak koje pripadaju Jablancu, tj. od Žrnovice do Cesarice, prepuštamo stanovnicima grada Jablanca da ih mirno uživaju pa neka odsada tuđa stoka ne pase na njima protiv njihove volje. Usto neka ih stranci ne obraduju ni na koji način. Da bi pak oblik i sadržaj ove odredbe ostao na snazi, dopustili smo da se na tu našu ispravu stavi nag pečat, a nju će potvrditi gospodin kralj Ugarske svojom kraljevskom ispravom, ako do njega dode i ako se on složi da je naprijed utvrđeno dobro postavljeno. Dano u Bužama (Bresan) Gospodnje godine 1251.

Isprava je višestruko zanimljiva i važna. Prije svega, iz nje se može sa sigurnošću zaključiti da je Šibenik 1251. god. već bio

izjednačen u svom pravnom položaju s ostalim dalmatinskim gradovima jer se ne može pretpostaviti da "ban čitave Slavonije" ne bi bio dobro upoznat s tako važnom činjenicom. (Obratno N. Klaić.) Time otpadaju ujedno i prigovori koji se odnose na isprave u kojima se Šibenik naziva civitas prije nego što je dobio biskupa. Naime, pod civitas se nije razumijevalo samo biskupske gradove, nego uopće autonomna mjesta sa stanovitom samoupravom. To se osobito jasno vidi upravo po ispravi za Jablanac, u kojoj se Jablanac naziva civitas, premda je jasno da on nije nikad bio biskupskim sjedištem.

Primjećuje se da se pravni položaj Jablanca utvrđuje ovom ispravom na donekle drukčiji način nego što je to odredeno u Trogirskoj diplomi iz 1108. god. To ne treba nimalo čuditi. Dalmatinski su gradovi doista dobili od Kolomana povlastice koje su bile utvrđene na jedinstven način, ali je to bilo kasnije izmijenjeno u skladu s važnošću, jakošću i "vjernošću" pojedinog grada. Tako je Bela IV. 1242. god. potvrdio privilegije Trogiru, ali je torn prigodom unio u njegov pravni položaj stanovite nove odnosno izmijenjene odredbe. Postojao je dakle opći pravni položaj primorskih "gradova", koji se u znanosti naziva "privilegije trogirskog tipa", ali je unutar toga općeg tipa svaki grad imao svoje specifičnosti - slično uostalom kao i kod kontinentalnih gradova, koji su često dobivali "privilegije zagrebačkog tipa", ali se pri tome pojedinom gradu utvrdivao pravni položaj ponešto drukčije, ovisno o raznim okolnostima.

Prigodom ocjenjivanja prave namjene povlastice dane Jablancu treba uzeti u obnzir da je ona dana uvjetno. To znači da ona bez kraljeve potvrde nema važnosti. To podsjeća na uvjetno izdanu potvrdnicu Bele IV. u korist Krčkih knezova 1242. godine. Bela je izdao te godine ispravu kojom je na osnovi prijepisa (!) darovnica iz 1193. i 1223. god. priznao Krčkim knezovima posjed Modruša i Vinodola, ali je uvjetovao valjanost potvrdnice zahtjevom da knezovi naknadno pokažu originale. Uvjetna potvrda darovanja Modruša i Vinodola ima jasnu pozadinu. Bela daje u izgled Krčkim knezovima definitivnu legalizaciju njihovih posjeda, očekujući od njih vojnu i u prvom redu financijsku pomoć. Treba pretpostaviti da je od 1242. do 1251. trajalo cjenjkanje Bele i Krčkih knezova, koje je upravo 1251. god. došlo do vrhunca zbog njegovih pretenzija na nasljedstvo Babenbergovaca u Austriji, koje su, očito, gutale golema sredstva.

Nije li i uvjetno osnivanje grada Jablanca dio Belina pritiska na Krčke knezove?

86

Ako se malo točnije razgleda sadržaj isprave o osnivanju Jablanca, vidi se da je on uperen protiv nekoga - očito Krčkih knezova. Predio oko Jablanca pripadao je kralju, koji ga još nije svojom darovnicom prepustio nekome "vjernom". Ipak, nema dvojbe da su se Krčki knezovi živo željeli dokopati toga područja, jer je poznato da je Krčki knez Ivan bio već 1257. godine (a možda i ranije) senjskim načelnikom.

Izgradnja Jablanca bila bi velik udarac ambicijama Krčkih knezova širenja prema jugu. U ispravi o osnivanju Jablanca govori se o tome da će se tamo kraljevim troškom sagraditi tvrđava. To je doista moralo uznemiriti Krčke knezove. Tome treba dodati zabranu napasanja tuđe stoke na području Jablanca, zabranu da "stranci" obraduju jablanačku zemlju i napomenu da se "neprijateljima Rabljana" neće dopustiti stanovanje u Jablancu. Ali - sve to je uvjetovano naknadnom kraljevom potvrdom. Kako Bela nije potvrdio ispravu, ona nije imala pravne snage, jer se uvjet nije ispunio. Bela je očito banovom ispravom o osnivanju Jablanca "strašio" Krčke knezove, pa su ovi bili 1251. god. i te kako spremni na veće financijske žrtve da se riješe eventualnog nemilog susjeda. I doista, već 5. travnja 1251. Bela definitivno legalizira vlast Krčkih knezova nad Modrušom i Vinodolom i torn prigodom čak potvrđuje tobožnju darovnicu njegova oca iz 1209. godine, što je očito znak da se prigodom ispostavljanja isprave iz 1251. o vlasti Krčkih knezova nad Modrušom i Vinodolom vodilo računa i o ambicijama Krčkih knezova i o Belinim potrebama za novicem.

Na kraju još jedna napomena. Tekst objavljen u Codex diplomaticus razlikuje se od teksta koji je priopćio Lucije jog u XVII. stoljeću, ali u to se pitanje ne može ovdje ući. Možda bi trebalo samo napomenuti da je po vladajućem mišljenju Scrissa iz isprave današnji Karlobag, ali izgleda vjerojatnijim da je riječ o Cesarici.

L. M.

87

33.

BAN STJEPAN OSNIVA KRIŽEVCE (CD, IV., 489-491)

KRIŽEVCI. SLAVONIJA 1252., 24. travnja (gradski privilegij)

LITERATURA: N. KLAIĆ, cit. (21.), 306.

Mi Stjepan, ban čitave Slavomije, dajemo na znanje svima koji budu vidjeli ovu ispravu da smo radi koristi i časti gospodina kralja osnovali novo i slobodno mjesto u Križevcima (locavimus novam et liberam villam in Crisio) i (1) dali gostima (hospitibus) koji u njemu stanuju onu istu slobodu koju uživaju (utuntur) gosti Gradeca i Novog zagrebačkog mjesta (Nova villa Zagrabie), s time da (2) ih potpuno oslobadamo od vlasti križevačkog župana comitis), tako da križevački župan nije ovlašten niti im suditi niti boraviti medu njima (descendere super eos). (3) Zbog toga određujemo da rečeni gosti nisu dužni plaćati nikakvo podavanje (collecta). (4) U ime njihove slobode bit će, nakon proteka tri godine od danas, dužni plaćati banu, koji je u to vrijeme na službi, 40 denara od svakih vratiju. (5) Njihov trg (forum), koji smo im odobrili, neka se održava u utorak, s time da se od njegovih tržnih pristojba (tributo) počinje ubirati u toj trećoj godini dva dijela za bana, a treći dio za same goste. (6) Sve sporove, i veće i manje, do kojih bi došlo u tržnom danu ili u drugim danima, neka sudi isključivo načelnik (major vjlle), kojega izabere cjelokupni puk (communis populus). (7) Ako bi načelnik uskratio strankama pravdu (iusticiam denegaret), optužuje se toga načelnika isključivo pred banom koji službuje u to vrijeme. U svakom slučaju, poziv načelnika na sud ne smije se učiniti drukčije nego s posebnom banovom ispravom uz nazočnost dobroga svjedoka, s time da sam načelnik, pozvan od bilo kojeg bana, ne treba da ide dalje od Gvozda i preko Drave. (8) Nadalje određujemo da se u svim sporovima do kojih dođe pred nama

pred načelnikom ne dopušta tužitelju pozivanje stranaca (extranei) kao svjedoka, nego samo onih iz samog mjesta, i da se samim gradanima dosuduje prisega. (9) Nadalje, koji bi god stranac ili građanin toga mjesta u samome gradu izvukao u srdžbi (pre ira) mač ili nož i to bi se svjedočenjem dokazalo, ili tko bi nanio ranu koja nije smrtonosna, osudit će se na globu od jedne marke. (10) Tko bi pak slučajno (casu accidente) ubio sugrađanina, dužan je platiti 100 penza, i to 2 trećine protivnoj strani, a treći dio načelniku. Ako se pak ubojica ne bi branio (plaćanjem) svoga novca, njegova se glava dosuduje u korist protivne strane. (11) Očiti kradljivac i lažni tužitelj (calumpniator)

88

protiv kojega bi posvjedočio cjelokupni puk tjera se sramotno iz mjesta, s time da mu se oduzme sve što ima. (12) Oni koji umru bez izravnih nasljednika ostavljaju svu svoju imovinu kome god hoće. (13) Sami pak građani nisu dužni služiti u banovoj kraljevoj vojsci niti se nekome od njih smije nanijeti nasilje u njihovu domu niti od naših pratilaca (a familia nostra) niti od drugih, nego neka dobrovoljno primaju kao gosta koga hoće. (14) Usto, neka se gradski načelnik po dovršetku godine svoga službovanja zahvali na načelnikovanju, a ako bi cjelokupni puk htio, neka se služba povjeri njemu ili kome drugome. (15) Ako bi tko htio doći u samo mjesto, neka slobodno dođe, i ako bi htio iz njega otići, neka slobodno otide nakon što proda svoju imovinu. (16) Nadalje određujemo da se u mjesto ne primaju oni ljudi koji su po običaju obvezani plaćati kunovinu. (17) Nadalje, ako bi se koga osudilo u novčanom sporu, dužan je platiti globu od 40 denara. (18) Nadalje, samo građani neka iz svoje robe ne plaćaju trine pristojbe. (19) Dodjeljujemo im uz to zemlju na gornjem dijelu križevačkog grada (slijedi opis međa).

Da bi pak sloboda ovoga grada ostala tvrda, dali smo im ovu ispravu. Dano na svetkovini sv. Jurja, godine 1252.

•

Ban Stjepan osniva grad Križevce, koji ima ponešto slabiji pravni položaj od gradova koje je osnovao kralj. Ipak, građanima se priznaje sloboda koju uživa zagrebački Gradec.

Ban oslobađa gradane od vlasti župana križevačke županije, ali grad ostaje pod banovom ingerencijom pa mu zato plaća 40 denara od svakih vratiju. Slično kao i jog za neke druge gradove u Slavoniji to osnovno podavanje nije paušalizirano, što znači da se ono može u ukupnom iznosu znatno povećati ako dođe do izgradnje većeg broja novih kuća. Za razliku od Zlatne bule izdane gradanima zagrebačkog Gradeca, Križevci nisu dužni ići u vojsku s kraljem. Oslobođenje od toga postigao je Gradec tek 1266. godine.

Neke od odredaba više su ili manje identične onima u povlasticama drugih gradova: pravp na trg, pravo na raspolaganje svojom imovinom pravnim poslom za slučaj smrti ako gradanin nema potomaka, pravo izbora gradskog načelnika, pravo odlaska iz grada.

Druge odredbe više ili manje odstupaju od standardnog tipa: "priziv", zapravo pritužba na načelnika i njegovu prvostupanjsku presudu, ide banu (a ne kralju); svjedoci u sporu mogu biti samo građani; zadržava se arhaično dokazno sredstvo "svjedočenjem cjelokupnog puka", koje priznaje dokaznu snagu "javnom mišljenju" bez dokazane krivnje.

Neke su se pak odredbe vrlo vjerojatno primjenjivale i u drugim gradovima, samo što nisu zabilježene u njihovim privilegijima ili nisu formulirane na takav ili sličan način: način pozivanja načelnika pred banov sud, kažnjavanje prijetećeg izvlačenja mača, slučajno ubojstvo, utvrđivanje sudske takse u visini 40 denara.

Upada u oči da je načelnik ovlašten na suđenje i u najtežim djelima, što nekim gradovima nije bilo odobreno. Gradani su u cijelosti oslobođeni od plaćanja tržnih

89

pristojba. Posebna je specifičnost križevačkog privilegija da je zabranjeno preseljavanje u grad onih slavonskih stanovnika koji plaćaju kunovinu. Drugim riječima, položaj "slobodnih" osoba, koje su u znak svoje slobode u Slavoniji plaćale poseban porez kunovinu (marturina), postupno se pogoršavao jačanjem velikih posjeda. Od tih "slobodnih" ljudi, raznih grupa stanovništva vezanih uz županijske utvrde i njihove zemlje (castrenses) i od neslobodnih serva stvarao se postupno stalež kmetova podložnika. Odredba križevačkog privilegija o zabrani preseljavanja onih koji su plaćali kunovinu želi zaštititi velike posjede od gubitka radne snage. Usto, podređenom seljačkom stanovništvu onemogućeno je na taj 'način da iznudi bolje uvjete svoga odnosa prema veleposjedniku eventualnom izravnom ili neizravnom prijetnjom napuštanja veleposjeda i preseljenja u Križevce. Ostaje otvoreno pitanje zašto se takva odredba ne nalazi u drugim slavonskim privilegijima.

L. M.

90

34.

KRALJ BELA IV. POTVRĐUJE POVLASTICE ZAGREBAČKOM GRADECU (CD, V., 401-404)

ZAGREB. SLAVONIJA 1266., 26. studenoga (gradski privilegiji)

LITERATURA: Vidi cit. (28.).

(Kralj Bela IV. nakon intitulacije i arenge nastavlja:) Zbog toga želimo dati na znanje svima da smo (...) odlučili osnovati grad na brdu

Gradec uz Zagreb (castrum in monte Grech iuxta Zagrabiam) radi zaštite tamošnjih granica. Prigodom izgradnje toga grada (castri) naši vjerni gradani toga grada prigodom izgradnje svojih kuća u njemu i prigodom prenošenja na njega drugih zgrada podnijeli su vjerno ne bag male troškove trajne radove i vrlo velike štete sve do iscrpljenja krajnjih snaga izlažući u to doba sebe i svoja dobra radi časti kraljevstva i vojvodstva mnogim opasnostima i nevolji. Želeći se stoga odužiti zahvalnim uzvraćanjem za njihove požrtvovane i skupe radove, podjeljujemo im slobodu da nisu dužni ići u vojnu ni oni sami ni njihovi, ako bi je u bilo koje vrijeme ili bilo kada poveli ili mi ili nag najdraži sin gospodin Bela, uzvišeni vojvoda cijele Slavonije i Hrvatske, niti zbog toga ili tom prigodom davati nešto nama ili njemu. Ne želimo da podnose teret bilo kojeg nameta, poreza ili podavanja ili bilo koje javne službe (nullius exaccionis, tallie seu collecte vel cuiuslibet pubiice funccionis) ili drugih služba, nego hoćemo da su od tih podavanja trajno slobodni i oslobodeni. Ipak, neka su dužni (...) rečenom vojvodi Beli, našem najdražem sinu, samo 40 maraka u uobičajenom novcu, pri čemu rečenih 40 maraka odgovara 200 penza - i to na dan nove godine - niti prije, niti kasnije. Uglavci i slobode gostiju odnosno građana koji stanuju i dodu u taj grad koje su sami među sobom učinili, a mi potvrdili, jesu ovi:

(1) = (1) 1242., s time da su nakon riječi "opljačkali" dodane riječi "ili ubili", a nakon "opljačkani" dodane "ili ubijeni". Na kraju glave dodaje se još "ili kazna za ubojstvo prema odobrenom pravnom običaju vojvodstva Slavonije".

= (2) (2) 1242. (3) = (3) 1242.

= (4) (4) 1242., s time da se nakon prve rečenice dodaju ove riječi: "Ako bi to učinio pred sucem koji zasjeda na sudu (...), kažnjava se dvostruko, a ako je učinio

91

prema sucu ili nekome od njegovih prisjednika, plaća za kaznu 10 maraka (...), pa ako to ne plati, gubi ruku".

Umjesto riječi "Ako pak umre" dolaze riječi: "Ako bi tko ubio čovjeka i pobjegao". (5) = (5) 1242. (6) = (6) 1242., s time da se nakon riječi "radilo se o strancu ili domaćima" dodaje

rečenica: "Neka se ti zaprisegnuti svjedoci u davanju svjedočenja ispituju posebno i odvojeno".

(7) = (7) 1242., s time da se na kraju dodaje ova rečenica: "Ako bi tko zbog lažne optužbe ili lažnog svjedočenja bio na nedvojben način osuđen i ujedno uhvaćen, neće mu se ubuduće dopustiti da bude sudac, prisjednik ili savjetnik".

Glava (12) i (13) 1242. brisane su.

Isprava iz 1266. godine, kojom Bela IV. ponovno dodjeljuje povlastice zagrebačkome Gradecu, ima neke osobitosti koje odmah upadaju u oči. Prije svega, Bela IV. uopće se ne poziva na svoju Zlatnu bulu iz 1242. godine, kao da ona ne postoji. Gradec se u Zlatnoj buli naziva libera civitas; u ispravi iz 1266. castrum. U ispravi iz 1266. godine ponovno se ističe da su sami građani utvrdili svoj pravni položaj. Ta klauzula, koja se nalazi i u Zlatnoj buli, ne postoji u povlasticama izdanim drugim slavonskim gradovima. Ponovno nema ni riječi o pravu građana da slobodno otiđu iz grada. Zar su građani ponovno zaboravili unijeti tu osnovnu povlasticu, koju nalazimo u povlasticama drugima većim i manjim gradovima? Inače, povlastica iz 1266. godine nije drugo nego ponešto izmijenjena i dopunjena Zlatna bula iz 1242. godine.

Neke su odredbe samo potpunije i preciznije izražene norme iz Zlatne bule, npr. dopuna t. (1) i t. (4), druge se odnose na postupak ispitivanja svjedoka: t. (6) pa je njihovo značenje očito marginalno; treće pak žele ojačati autoritet gradskog suca: t. (4) prva rečenica i t. (7).

Kudikamo najvažnija jest uvodna odredba kojom su građani oslobođeni dužnosti davati 10 vojnika za kraljeve ratne pohode i smještaja i ugošćavanja kralja i bana. Umjesto toga uvodi se paušalno godišnje podavanje vojvodi Beli, kraljevu sinu, u visini 200 penza odnosno 40 maraka.

Privilegij iz 1266. godine doista je ostao temeljem pravnog sustava zagrebačkog Gradeca, jer su ga potvrdili kralj Robert I. 1322. i 1324. godine i kralj Žigmund 1406. i 1435. Uostalom, nakon jog jedne potvrde iz 1493. god. privilegij iz 1266. god. potvrđen je čak još u XVI. stoljeću (1528. godine).

L. M.

92

35.

VOJVODA BELA DAJE POVLASTICU GRADU SV. AMBROŽA (CD, V., 516-517)

SV. AMBROŽ. VIROVITICA. SLAVONIJA 1269. (gradski privilegiji)

LITERATURA: N. KLAIĆ, cit., (21.), 205.

(Nakon uvodnih formula vojvoda Bela, sin Bele IV., određuje): "(...) naši gosti de sancto Ambrosio (...) zamolili su nas da im dademo (...) onu

slobodu kojom se služe naši gosti u Virovitici (...) pa odlučujemo (1) da su slobodni od nadležnosti virovitičkog župana (...) i (2) da mogu iz toga grada izabrati za načelnika (villicum) koga god hoće (...), s time da (3) na blagdan blaženoga kralja Stjepana u povodu marturine, za koju su prije prema vlastitoj tvrdnji plaćali 10 maraka, plaćaju 34 marke u banskom novcu (...)". (Završne odredbe.)

Vrlo značajna isprava iz koje se može zaključiti s velikom vjerojatnošću da je na području Slavonije bilo još i više takvih gradova koji su dobili povlastice, samo što one nisu sačuvane. Gosti Sv. Ambroza plaćali su prije podjeljivanja privilegija na ime kunovine 10 maraka, a privilegij utvrđuje njihovu novu paušalnu obvezu na 34 marke, tj. 170 penza, što bi približno odgovaralo paušalnim obvezama gradova Petrinje, Samobora i Jastrebarskog, koje su se sastojale od 100 penza na ime osnovnog podavanja i 30 penza na ime paušalizirane tržne pristojbe. (Drukčije N. Klaić, op. cit., 305.)

L. M.

93

36.

IZ DUBROVAČKOG STATUTA (MHJSM, vol. IX.)

1272. DUBROVNIK. DALMACIJA (carta - isprava, ugovorna kazna, služnosti, legalne služnosti, otkup, grane nad tuđim zemljištem, obradivanje tuđeg zemljišta, prodaja, defensija, evikcija, plaćanje cijene, zakup, štete od životinja, osobna prava, obiteljska prava, emancipacija, obiteljska imovina, perchivium, nasljeđivanje dugova, paterna paternis)

LITERATURA: V. FORETIĆ, Povijest Dubrovnika do 1808., I, Zagreb, 1980., 121127.

Osobna, obiteljska i nasijedna prava

Knjiga IV., glava 5. "(...) što god je otac ili majka ili neka druga osoba dala ženi (...), sve to je u vlasti (...) same žene i njezinih nasljednika nakon njezine smrti tako da (...) muž ne može ništa učiniti s tim darovanjem".1

Knjiga II., glava 6. "(...) ako oženjeni muškarac bude na samrti za ženina života i hoće da se pobrine za svoju dušu, može rasporediti za svoju dušu što god hoće do četvrtog dijela svojih dobara (...)".2

Knjiga II., glava 15. "Ako tko ima oženjenog sina ili sinove i ne želi s njima prebivati (habitare), može (...) ih s njihovim ženama izbaciti (eicere) iz kuće (...) tako da (...) prije nego što izađu iz očeve kuće, sam im je otac dužan vratiti (restituere) miraz

(perchivium).3 Preko toga otac (...) nije ništa dužan dati (...). Što god (...) su pak

1Usp. Kotorski statut, glava 152. 2Usp. Kotorski statut, glava 182. Drugim riječima, tri četvrtine ostavine vezano je uz obitelj utoliko što se time ne može raspolagati pravnim poslom za slučaj smrti. 3 "Emancipacija" djeteta, koja se sastoji u tome što je sin prisiljen osnovati samostalno kućanstvo.

94

sinovi (...) nakon što su izašli iz očeve kuće stekli (...), pripada njima (suum sit proprium), a ostala braća ne mogu (...) ništa tražiti (...).4 Ako je pak oženjeni sin izašao iz očeve kuće (...) bez očeva odobrenja, što god sam sin stekne, sve je zajedničko s ocem i njegovom braćom".5 PT

Knjiga

." Emancipirano" dijete stječe sve za sebe, a ne za oca i ostale članove obitelji. Odatle

ava. Drugim riječima, bez očeve suglasnosti

gl.

rimskom pravu. Valja ga povezati s odredbom knj. II., gl. 6.

iteljske imovine na koji ima sin tzv.

slijedi da i kćeri imaju pravo na nasljeđivanje, ali njihovo pravo prestaje udajom. Dakle, dio

Knjiga

4." Emancipirano" dijete stječe sve za sebe, a ne za oca i ostale članove obitelji. Odatle

ava. Drugim riječima, bez očeve suglasnosti

gl.

rimskom pravu. Valja ga povezati s odredbom knj. II., gl. 6.

iteljske imovine na koji ima sin tzv.

slijedi da i kćeri imaju pravo na nasljeđivanje, ali njihovo pravo prestaje udajom. Dakle, dio

Knjiga IV., glava 16. "Ako otac želi među svoje sinove razdijeliti i raspoložiti svoja pokretna dobra, može to učiniti čak i protiv vooje sinova; nekretnine može takoder podijeliti i svakom sinu dodijeliti njegov dio i ako hoće, dok živi, zadržati kod sebe dijelove svih sinova".6

Knjiga IV., glava 16. "Ako otac želi među svoje sinove razdijeliti i raspoložiti svoja pokretna dobra, može to učiniti čak i protiv vooje sinova; nekretnine može takoder podijeliti i svakom sinu dodijeliti njegov dio i ako hoće, dok živi, zadržati kod sebe dijelove svih sinova".6

Knjiga IV., glava 20. "(...) Onu vlast koju ima otac za svog života nad sinovima, tu neka ima i majka nakon smrti svog muža, ako čuva njegov krevet (possidendo lectum ipsius), osim diobe imovine medu sinovima".7

Knjiga IV., glava 20. "(...) Onu vlast koju ima otac za svog života nad sinovima, tu neka ima i majka nakon smrti svog muža, ako čuva njegov krevet (possidendo lectum ipsius), osim diobe imovine medu sinovima".7

Knjiga IV., glava 24. "Ako sin (...) zlostavlja svog oca ili majku ili spava s očevom prijateljicom (cum amica patris) ili oca optuži pred kurijom takvom optužbom, tj. u takvom zločinu, zbog kojeg bi, ako bi bio dokazan, otac izgubio život ili (neki) ud, ako bi pokušao ugroziti očev ili majčin život otrovom ili na drugi način, i to bi se moglo u potpunosti dokazati, otac može takvog sina razbaštiniti (exhereditare) od čitavog nasljedstva svoje imovine i lišiti ga njegova dijela (sine parte facere)".8

Knjiga IV., glava 24. "Ako sin (...) zlostavlja svog oca ili majku ili spava s očevom prijateljicom (cum amica patris) ili oca optuži pred kurijom takvom optužbom, tj. u takvom zločinu, zbog kojeg bi, ako bi bio dokazan, otac izgubio život ili (neki) ud, ako bi pokušao ugroziti očev ili majčin život otrovom ili na drugi način, i to bi se moglo u potpunosti dokazati, otac može takvog sina razbaštiniti (exhereditare) od čitavog nasljedstva svoje imovine i lišiti ga njegova dijela (sine parte facere)".8

Knjiga IV., glava 27. "Ako kćeri prve žene imaju brata ili braću od iste žene, bile one udane ili ne, one sve pripadaju (...) njihovu bratu ili braći s njihovim dijelovima (cum suis partibus). Brat ili braća dužni su ih udati, ako nisu udane (...), pa ako očeva dobra nisu dovoljna da ih se dade u brak, sama braća dužna su ih udati iz svog stečenog imanja. Ako su pak sestre udane, njihov brat ili braća neka imaju dio imovine koji im (tj. sestrama) pripada".9

Knjiga IV., glava 27. "Ako kćeri prve žene imaju brata ili braću od iste žene, bile one udane ili ne, one sve pripadaju (...) njihovu bratu ili braći s njihovim dijelovima (cum suis partibus). Brat ili braća dužni su ih udati, ako nisu udane (...), pa ako očeva dobra nisu dovoljna da ih se dade u brak, sama braća dužna su ih udati iz svog stečenog imanja. Ako su pak sestre udane, njihov brat ili braća neka imaju dio imovine koji im (tj. sestrama) pripada".9

VIII, glava 29. "(...) osobe prije zakonske dobi, tj. muška prije 14. godine, VIII, glava 29. "(...) osobe prije zakonske dobi, tj. muška prije 14. godine,

4

slijedi da sin koji je ostao u roditeljevoj kući stječe za oca (i obitelj). 5. Samovoljni odlazak sina u vlasti ne utječe na očeva prslijedi da sin koji je ostao u roditeljevoj kući stječe za oca (i obitelj). 5

osnivanje vlastitog kućanstva nema obilježja emancipacije. Usp. Šibenski statut, knj. IL, gl. 51. i bilješka 2 uz taj Statut; Rapski statut, knj. II., gl. 18. i bilješka 5 uz taj Statut; Pulski statut, knj. I.,36. i bilješka 1 uz taj Statut. 6 Očevo ovlaštenje, poznato i u

osnivanje vlastitog kućanstva nema obilježja emancipacije. Usp. Šibenski statut, knj. IL, gl. 51. i bilješka 2 uz taj Statut; Rapski statut, knj. II., gl. 18. i bilješka 5 uz taj Statut; Pulski statut, knj. I.,36. i bilješka 1 uz taj Statut.

. Samovoljni odlazak sina u vlasti ne utječe na očeva pr

6

7 Materna maternis, nedvojbeno inovacija prema starijem pravu. Očevo ovlaštenje, poznato i u

7

8 Razbaštinjenjem otac oduzima razbaštinjenom sinu u biti dio ob Materna maternis, nedvojbeno inovacija prema starijem pravu.

8

očekivano pravo (Wartrecht). Prema "nerimskom", "barbarskom" pravnom shvaćanju, svako dijete ima pravo na "svoj" dio obiteljske imovine, a otac ima pravo na dio u visini jednog djeteta. OdredbeDubrovačkog statuta o slučajevima razbaštinjenja neobično su slične odredbama langobardskog prava(Rotarijev edikt iz 643. god., gl. 169.). Usp. i odredbe hrvatsko-ugarskog prava, npr. Tripartit, knj. I., gl. 52. 9 Odatle

očekivano pravo (Wartrecht). Prema "nerimskom", "barbarskom" pravnom shvaćanju, svako dijete ima pravo na "svoj" dio obiteljske imovine, a otac ima pravo na dio u visini jednog djeteta. OdredbeDubrovačkog statuta o slučajevima razbaštinjenja neobično su slične odredbama langobardskog prava(Rotarijev edikt iz 643. god., gl. 169.). Usp. i odredbe hrvatsko-ugarskog prava, npr. Tripartit, knj. I., gl. 52.

Razbaštinjenjem otac oduzima razbaštinjenom sinu u biti dio ob

9

koji pripada kćeri ima značaj vremenom ograničenog vlasništva (slično već u rimskom postklasičnompravu), što bi donekle, ali ne potpuno, odgovaralo pravu plodouživanja. Razlika je u tome što kći "svoj" dio obiteljskog vlasništva koji uživa može u nuždi otuditi.

koji pripada kćeri ima značaj vremenom ograničenog vlasništva (slično već u rimskom postklasičnompravu), što bi donekle, ali ne potpuno, odgovaralo pravu plodouživanja. Razlika je u tome što kći "svoj" dio obiteljskog vlasništva koji uživa može u nuždi otuditi.

Odatle

95

a ženska prije 12., nikako ne mogu učiniti oporuku (testamentum) niti što rasporediti od svojih dobara (nec de suis bonis aliquid ordinare) (...), a sva dobra osobe koja je umrla prije zakonite dobi pripadaju bližicima (propinquiores); pod bližicima smatramo u ovome i u svakom drugom slučaju one koji pripadaju onoj lozi od koje su došla spomenuta pokojnikova dobra (ex illa videlicet linia parentele, unde exierint dicta bona defuncti) (...)".10

Stvarna i obvezna prava

Knjiga III., glava 24. "Ako isprava (carta) ima veću ugovorenu kaznu (pena) od 20% (de quinque in sex) na godinu do određenog roka, nakon proteka tog roka rečena kazna ne teče (...) unaprijed, nego samo 20% godišnje".11

Knjiga III., glava 26. "Ako tko zahtijeva svoje potraživanje od svoga dužnika na samrti i taj dužnik odgovori: "Spreman sam platiti, učini da kurija dođe ovamo", određujemo: ako tražitelj ne dovede kuriju do bolesna dužnika, taj vjerovnik ili drugi za njega ne može poslije smrti dužnika tražiti dug od nasljednika umrloga ili od onih koji će posjedovati njegova dobra".12

Knjiga V., glava 3. "Svatko može na svojem zidu ili na svojem dijelu učiniti prozor balkon osim ako bi s druge strane nasuprot (...) bio prozor ili balkon (...)".13

Knjiga V., glava 13. "(...) ako tko u kući iii zemlji učini gradevinu od kamena i vapna, koja (...) je na štetu drugog, taj (...) može prigovoriti (interpellare) (...) u roku osam dana otkako je saznao (...). Ako bi šutio unutar toga roka, ne može tražiti svoje pravo (racionem) i ne može tražiti bilo kakvo pravo (aliquod ius) na rečenoj građevini".14

Knjiga V, glava 14. "Prodavatelj (...) kuće ili gradilišta dužan ga je obraniti (defendere)15 u skladu s pravom (secundum justiciam) za svog života.16 Ali ako onaj koji ima jamca (deffensorem) ude u spor bez jamca, jamac nije obvezan braniti ga. Kupac pak koji je kupio neku imovinu (proprietatem) ili nekretninu (stabile) ako ga tko u tome pravno ometa (calumpnia inferatur), dužan je iskazati kako posjeduje ili irha tu imovinu

ili nekretninu".17

10 Usp. Šibenski statut, knj. II., gl. 56. i bilješka 3 uz taj Statut; Pulski statut, knj, I., gl. 36. i bilješka 1 uz taj Statut. 11 Kamate su u Dubrovniku dopuštene za razliku od mnogih drugih srednjovjekovnih pravnih sustava. 12 Dugovanja ne prelaze dakle po dubrovačkom pravu ipso facto na nasljednike, već je potrebna vjerovnikova intervencija i ovjera vlasti. A ako vjerovnik ima ispravu (carta)? 13Tzv. legalna služnost. 14 Protivno načelu superjicies solo cedit. Usp. Rapski statut, knj. III., gl. 13. i bilješka 3 uz taj Statut. 15 Prodavateljevo jamstvo za evikciju. 16 Prema tome prodavateljevo jamstvo ne bi prelazilo na nasljednike. Ali to je nedvojbeno samo dispozitivno pravo. 17U skladu sa srednjovjekovnim pravnim shvaćanjima, posjednik je dužan navesti naslov (titulus) svoga posjedovanja.

96

vinograda (...) može uzeti i pojesti sve plodove koji su na granama (...) pa čak i odsjeći te grane bez kazne i naknade štete (sine pena et dampno)".18

PT

Knjiga V, glava 20. "Ako tko kome dade svoju pustu zemlju, tj. ledinu (ten-am suam đesertam, id est lidignam) da je obraduje (ad laborandum), ne može mu je uzeti dok taj ne uzme tri ploda, a niti je obrađivač može napustiti u istom roku (...), osim ako vlasnik želi tu zemlju prodati iii je dati kćeri u miraz ili nasaditi vinograd (pastinare), jer onda je može oduzeti već poslije prve godine (...). Ako pak zemlja nije pusta, tj. ledina, ( ) vlasnik je može kad god želi oduzeti obrađivaču poslije prve godine".19

Knjiga V, glava 31. "Tko je kuću ili vinograd iii zemlju dao u zalog, ili u najam (ad casaticum) ili na obrađivanje do određenog vremena, može je prodati ili dati za miraz (in perchivium) kad god hoće, ali tako da obrađivač koji je obrađivao taj vinograd ili zasadio zemlju ima svoj dio u plodovima te godine. Ali ako je zemlju samo poorao, ima pravo na troškove koje je na njoj učinio".

oduzeti već poslije prve godine (...). Ako pak zemlja nije pusta, tj. ledina, ( ) vlasnik je može kad god želi oduzeti obrađivaču poslije prve godine".19

20

Knjiga V, glava 36. "Nekretnine koje su otac iii majka prodali mogu otkupiti sinovi i kćeri (Pis vel filiabus volentibus trahere res venditas a patre vel a matre), i to (...) ako su od njih odijeljeni' .

Knjiga V, glava 31. "Tko je kuću ili vinograd iii zemlju dao u zalog, ili u najam (ad casaticum) ili na obrađivanje do određenog vremena, može je prodati ili dati za miraz (in perchivium) kad god hoće, ali tako da obrađivač koji je obrađivao taj vinograd ili zasadio zemlju ima svoj dio u plodovima te godine. Ali ako je zemlju samo poorao, ima pravo na troškove koje je na njoj učinio".20

21

Knjiga VIII., glava 23. "(...) ako su životinje (...) učinile neku štetu na nekim zemljama i vinogradima, vlasnik (...)može uhvatiti te životinje (...) u svojim zemljama iii vinogradima iii može zakonito dokazati tu štetu, vlasnik tih životinja (...) treba (...) dati naknadu (...) i platiti za kaznu (pm banno) (...) dva perpera, od čega polovica pripada općini, a polovica vlasniku zemlje iii vinograda. Ako pal( ne može saznati čije su bile životinje (...), tada oni koji stanuju u onom 7asellcu koji je najbliži (...) odnosno oni stanovnici koji imaju životinje (. ) dužni su naknaditi štetu (...) i platiti kaznu od dvalovicu o ini a polovicu vlasniku zemlje ili vinograda.

Knjiga V, glava 36. "Nekretnine koje su otac iii majka prodali mogu otkupiti sinovi i kćeri (Pis vel filiabus volentibus trahere res venditas a patre vel a matre), i to (...) ako su od njih odijeljeni' .21

22

Knjiga VIII., glava 67. "(...) ako tko ubuduće kupi neku nekretninu i ne plati cijenu na utvrđeni rok (...), može se prodati od kupčevih nekretnina i pokretnina i od posjeda koje je tada kupio. Usto

Knjiga VIII., glava 67. "(...) ako tko ubuduće kupi neku nekretninu i ne plati cijenu na utvrđeni rok (...), može se prodati od kupčevih nekretnina i pokretnina i od posjeda koje je tada kupio. Usto

Knjiga VIII., glava 23. "(...) ako su životinje (...) učinile neku štetu na nekim zemljama i vinogradima, vlasnik (...)može uhvatiti te životinje (...) u svojim zemljama iii vinogradima iii može zakonito dokazati tu štetu, vlasnik tih životinja (...) treba (...) dati naknadu (...) i platiti za kaznu (pm banno) (...) dva perpera, od čega polovica pripada općini, a polovica vlasniku zemlje iii vinograda. Ako pal( ne može saznati čije su bile životinje (...), tada oni koji stanuju u onom 7asellcu koji je najbliži (...) odnosno oni stanovnici koji imaju životinje (. ) dužni su naknaditi štetu (...) i platiti kaznu od dvalovicu o ini a polovicu vlasniku zemlje ili vinograda.22

neka se kupca drzi u kaštelu, dok prodavatelj želi, sve do punog namirenja cijele cijene (...)".23neka se kupca drzi u kaštelu, dok prodavatelj želi, sve do punog namirenja cijele cijene (...)".23

L. M. L. M. 18 Posve u skladu sa srednjovjekovnim pravnim shvaćanjima, a protivno rimskom pravu. 18

19 Mnoge odredbe ove glave snažno podsjećaju na tzv. Zemljoradnički zakon (Nomos Georgikos). Posve u skladu sa srednjovjekovnim pravnim shvaćanjima, a protivno rimskom pravu.

19

20 Napomena u bilješci 19 vrijedi i za ovu glavu. Mnoge odredbe ove glave snažno podsjećaju na tzv. Zemljoradnički zakon (Nomos Georgikos).

20

21Pravo otkupa, ograničeno samo na prodavateljevu djecu. Vrlo poučan dokaz za tezu da dalmatinsko pravo prvokupa i otkupa ne potječe iz bizantskog i mletačkog prava, već iz "barbarskih" prava iz kontinentalnog zaleđa dalmatinskih gradova.

Napomena u bilješci 19 vrijedi i za ovu glavu. 21

22Značajna kolektivna odgovornost stanovnika najbližeg zaseoka odnosno stanovnika koji imaju životinje. Riječ je o predmnijevanoj krivnji, a ne o objektivnoj odgovornosti, jer je očito da je vlasniku životinje dopušteno protudokazivanje.

Pravo otkupa, ograničeno samo na prodavateljevu djecu. Vrlo poučan dokaz za tezu da dalmatinsko pravo prvokupa i otkupa ne potječe iz bizantskog i mletačkog prava, već iz "barbarskih" prava iz kontinentalnog zaleđa dalmatinskih gradova. 22

23Valjanost prodaje ne ovisi dakle o plaćanju cijene. Znači li to da je prodaja već u to doba u Dubrovniku konsenzualna - što nije vjerojatno - ili da se ona perfektuira tek predajom nekretnine ili bar ispostavom isprave?

Značajna kolektivna odgovornost stanovnika najbližeg zaseoka odnosno stanovnika koji imaju životinje. Riječ je o predmnijevanoj krivnji, a ne o objektivnoj odgovornosti, jer je očito da je vlasniku životinje dopušteno protudokazivanje. 23Valjanost prodaje ne ovisi dakle o plaćanju cijene. Znači li to da je prodaja već u to doba u Dubrovniku konsenzualna - što nije vjerojatno - ili da se ona perfektuira tek predajom nekretnine ili bar ispostavom isprave?

97

37.

1273., 19. travnja ODLUKE SLAVONSKOG SABORA (CD, VI., 25-28)

SLAVONIJA

(jobagiones castri - tvrđavni jobagioni, nobiles - plemići, villicus, pristav, đescensus - zalaznina, marturina - kunovina, daća od sedam denara, obiteljsko vlasništvo, naslje-đivanje, veleizdaja, kovanje lažnog novca, krađa, uvreda, ubojstvo, nasilje, navala na tuđu kuću, dvoboj, prisega, tijek postupka, kaptol, kaptolski izaslanik)

LITERATURA: M. KOSTRENČIĆ, Nacrt historije hrvatske države i hrvatskog prava, Zagreb, 1956., 221 i d.; N. KLAIĆ, cit. (21.), 330-339.

Mi Matija, ban čitave Slavonije, objavljujemo svima ovime da su nam na općem saboru kraljevine Slavonije plemići i državni jobagioni predočili ova niže napisana prava kraljevine i banata s molbom da se poštuju pri suđenju i pravima banata i da naredimo da ih naši suci poštuju. Mi smo to prihvatiti s odgovarajućim učinkom zato što sa zadovoljstvom utvrđujemo da je njihov zahtjev opravdan s obzirom na dobrobit i korist kraljevstva i što su ta prava utemeljena na pravim i zakonitim razlozima.

(1) Prvo, ni jedan tužitelj ne može uzeti za svjedočenje kao pristava svoga rođaka svojtu ili slugu ili svoga župnog svećenika. Usto, ako dođe do poziva, treba odrediti za

ročište pred nama petnaesti dan od poziva, a pred našim sucima osmi dan, pa neka tužitelj uz prvi nalog o pozivu navede svoju tužbu u sudskom dopisu da ne bi došlo do prijevare. Ako se tuženi ne pojavi na prvom ročištu, platit će taksu od 40 denara, a za propuštanje ostalih ročišta neka se plate takse uobičajene u kraljevini.

(2) Nadalje, ako pozvani u predmetu nekretnine, krađe, nasilja, ubojstva ili nevjere pristupi osobno ili preko svoga čovjeka, konačni odgovor treba odgoditi do sedmog ročišta bez takse, a u određivanju bilo kojeg ročišta neka se odobri odgoda od 15 dana odnosno umjesto sedam sudskih poziva koji se mogu zakonito prihvatiti neka se odredi jedno konačno ročište. A ako tko ne pristupi u naprijed navedenim predmetima na sedmo ročište, sudac će na osmom ročištu dati objaviti da se tuženi treba podvrgnuti sudu i da navede opravdan i zakonit razlog zašto nije pristupio prethodnim ročištima, pa ako i tada izostane, tužitelj se radi očuvanja prava stavlja u posjed imovine onoga

98

koji se oglušio, već prema visini duga ili zločina navedenih u sudskom pozivu. (3) Osim toga, ako se tko usprotivi (tvrdnjama) pristavu ili mu prigovori lažnost, ako

ga ne može dati osuditi na zakonit način, neka plati taksu od jedne marke. Nadalje, ako bi tko istukao pristava iii kaptolskog čovjeka, danog za svjedočenje, ako

bude na zakonit način osuđen, neka plati taksu od 10 maraka. Ako pak tko na sudu prigovori lažnost kaptolskim ispravama i ne dokaže zakonitim ispravama kraljevine, neka plati taksu od 10 maraka.

(4) Nadalje, ako tko osuđen u novčanom predmetu ne zadovolji suca ili svoga protivnika do drugog ročišta, u trećem ročištu ići će jedan od sudaca, postavljenih u kraljevini, zajedno s čovjekom zagrebačkog ili križevačkog župana uz svjedočenje zagrebačkog ili čazmanskog kaptola pa će od imanja ili stvari onoga koji se oglušio zatražiti pravedno izvršenje u skladu s odgovarajućom presudom. A ako je riječ o velikom iznosu, suci će, uzevši u obzir osobne okolnosti, ublažiti rokove za otplatu prema svojoj ocjeni.

(5) Nadaje, ako tko optuži drugoga zbog veleizdaje ili izjavi da je dao kovati lažan novae, ako ne može dokazati, neka pretrpi kaznu taliona.

Utvrđeno je, takoder, ako tko protiv drugoga na sudu iznese da u kraljevini javno vodi nasilan život, a to ne dokaže, neka plati u skladu sa sudskim postupkom taksu u visini polovice (takse utvrđene) za ubojstvo, tj. 60 penza. Ako pak tužitelj iznese protiv tuženoga da je bio tat ili kradljivac njegovih stvari i ne dokaže mu to zakonito, plaća dvostruku taksu. Ako tko na sudu u nazočnosti suca uvrijedi svoga protivnika, plaća "jezičnu globu", tj. 25 penza. U manjim predmetima osuđeni neka plati samo (jednostruku) taksu.

Nadalje, ako je kome predbačeno na sudu da je nasilno navalio na tuđu kuću, a ne dokaže, platit će sudskim putem dvostruku taksu.

(6) Naprijed navedenome dodano je još: ako je u bilo kojoj vrsti tužbe došlo do dvoboja ili prisege, a stranke su načinile nagodbu, sudac neće zahtijevati ništa iznad onoga što su se stranke nagodile.

Nadalje, u svakom predmetu, bilo da tužitelj predloži prisegu, bilo da tuženi uzvrati tužitelju, sudac među njima ne smije odrediti dvoboj, već predmet riješiti prisegom, osim ako su stranke dobrovoljno prihvatile odluku dvobojem.

Također je odredeno: ako se u predmetu ubojstva ili krađe netko očisti dodijeljenom prisegom, neka plati 40 denara zbog očišćenja. Istu taksu treba primijeniti i u sporovima o vinogradima i mlinovima, ako je bila odredena prisega.

(7) Nadalje, u novčanim predmetima osuđeni tuženik ne smije se nikako zatvoriti, osim ako je očito da nema ni novca ni nekretnina. U tužbi pak zbog krađe ili nasilja bilo kojeg zločina, čovjek koji ima nekretnine neka se sudi bez jamčevine.

Nadalje, ne smije se koga osuditi za tuđi zločin, npr. oca za emancipiranog sina obratno, kao i brata za brata, ako su se odvojili na osnovi podjele, osim ako su znali iii bili sudionici u zločinu, nego neka svatko prema svojoj krivnji bude osuden u vlastitim dobrima i udjelima.

(8) Nadalje, nasljedni udio onoga koji je umro bez potomaka treba ostati njegovoj "općini".

99

(9) Ne izostavljamo ni ovo: ako se razvodi nečija zemlja, sudac ne smije zaplijeniti njezine plodove i prihode dok se predmet zakonito ne dovrši medu strankama.

(10) Nadalje, kada dale do neprijateljske provale ili vojske na kraljevinu ili ako gospodin kralj krene osobno na vojnu, tada plemići treba da krenu u vojsku, ali tako da smiju vojevati zajedno s višim funkcionarima s kojima hoće.

(11) Nadalje, ban ne smije odsjedati kod onih koji su obvezni na zalazninu hranu ili konačište, nakon što su to već učinili, čak ako bi bila riječ o pravednoj, neposrednoj i zakonitoj potrebi kraljevine. Plemići i tvrđavni jobagioni treba da banu plate zalazninu svakako do osmoga dana nakon Sv. Martina.

Nadalje, ako se tko ogluši i odupre plaćanju kunovine, daće od sedam denara, vojne takse ili drugog podavanja koje se desi u kraljevini ili globe na koju je osuđen, zagrebački i križevački župan istjerat će to zajedno s dodijeljenim mu sucima i uzeti sa sobom predstavnika zagrebačkog ili čazmanskog kaptola da se ne bi tražilo više od obveze. U tom postupku neće smjeti odsjesti kod koga plemića ili tvrđavnog jobagiona, nego će troškove koje je imao na putu podmiriti iz dobara onoga koji se oglušio.

(12) Ne želimo šutke prijeći ni preko ovoga: plemići u Zagorju i sličnim županijama nisu dužni dati okružnom županu zalazninu niti mu dolaziti na sud, nego de suditi ban na vlasti.

(13) Svakako sabirači kunovine ne smiju dolaziti s velikom pratnjom, nego samo s 121judi i 14 konja i ne više, a njima će svaka "općina" dati 1 ovcu, 6 kokoši, 1 gusku, 4 kabla vina - svaki od po tri dlana, 12 kablova stočne hrane od 4 dlana, i ništa više, kao što to stoji u povlastici našega sretne uspomene gospodara slavnoga kralja Bele.

Sabirači pak daće od sedam denara ili vojne takse imat će samo polovicu spomenute zalaznine.

Rečeni sabirači kunovine ne smiju nikako oporezivati u dvorovima plemića i tvrđavnih jobagiona bilo koje kuće, kao ni kuću seoskog načelnika i glasnika, (kao ni) mlinove i stupe. Seoskom načelniku treba ostaviti slobodnim jednu kuću i dvor za primanje gostiju.

Seoskog načelnika i glasnika smije imati onaj koji ima deset kmetova a ne manje. Nadalje, oni koji prebivaju na zemljama plemića i tvrđavnih jobagiona ne smiju se oporezivati, nego samo njihovi kmetovi, ako ih imaju.

(14) Kako bi se sve naprijed navedeno poštovalo na ispravan način, sudit će sa zagrebačkim županom četiri plemića i dva tvrđavna jobagiona, a isto toliko i s križevačkim županom. Njih će izabrati kraljevina. Ako ne mogu biti nazočni svi, dostajat će na sudenju trojica ili dvojica. Da bi ovi statuti odnosno odredbe dobili trajnu snagu, odobrili smo da se ova isprava ojača snagom našeg pečata. Dano u Zagrebu 19. ožujka godine 1273. od utjelovljenja Gospodina.

To je jedna od najvažnijih hrvatskih srednjovjekovnih isprava. Isprava je osobito značajna i za državnopravni položaj hrvatskih zemalja i uopće za

razvoj hrvatskoga javnog prava.

100

U vrijeme kada je državnopravni identitet kraljevine Hrvatske i Dalmacije već bio samo historijska reminiscencija, nastaje na drugom dijelu hrvatskoga područja, Slavoniji, plemićka staleška organizacija. U stalešku su se organizaciju povezali svi plemići i tvrđavni jobagioni jedne županije, pa je sudsku vlast u njoj vršio organ od četiri plemića i dva tvrđavna jobagiona sa županom na čelu, a jedinstvenost područja "čitave Slavonije" osiguravala je jedinstvenost pravnog sustava koji su članovi nove staleške organizacije sami utvrdili i dali na potvrdu slavonskom banu. Popisani pravni običaji kraljevine Slavonije obuhvaćaju u najvećem svom dijelu postupovno i kazneno pravo, a ima i odredaba nasljednog prava, zatim o visini podavanja i načinu njihova ubiranja, vojnoj obvezi, drugim povlasticama plemića i organizaciji županijskog sudstva. Pristav (t. 1) nije niži izvršni organ, nego osoba povjerenja koja svojom nazočnošću zajamčuje postojanje i sadržaj neke pravne aktivnosti. Taj stari pravni institut u očitom je izumiranju. Uloga kaptola kao vjerodostojnih mjesta jako je istaknuta (t. 4 i 11) zbog odumiranja službe pristava i nepostojanja notarijata.

Osobne garancije istaknute su pri ovrsi nad osuđenima koji imaju nekretnine (t. 7). Obiteljsko vlasništvo kao jedno od osnovnih obilježja stvarnog prava dolazi do izražaja čak i pri izvršenju: novčana kazna pada na teret ukupne nepodijeijene imovine (t. 7). Unutar plemićke "općine" (t. 8 i 13) postoji snažno izraženo zajedništvo i solidarnost. Plemićka "općina" ima nasljedno pravo (očito uzimajući u obzir blizinu srodstva), što znači da nekretnine ne postaju ošasne i ne pripadaju kralju sve dok postoji i jedan član "općine". Plemićka "općina" je zajednica plemića užeg područja, koji se smatraju povezanima zajedničkim pretkom. Vojna je obveza ograničena na obrambeni rat kraljevine Slavonije i na ratove koje vodi kralj osobno. Plemići mogu izabrati višeg državnog funkcionara (barona) koji će ih voditi u rat. Prema tome, slavonski plemići nisu bili obvezani samo na obrambeni rat, već i na one kraljeve pohode u kojima je on osobno sudjelovao, a nisu išli u rat pod zastavom onih uglednih velikaša koji ujedno nisu bili i viši državni funkcionari. U ispravi su navedene ove obveze plemića i tvrđavnih j obagiona: zalaznina (pravo na odsjedanje na teret obvezanika), kunovina (marturina iz naturalne već pretvorena u novčanu daću), daća od sedam denara (porez koji se plaćao u ime zamjene novca), vojna taksa. Plemići su bili oslobođeni plaćanja zalaznina županu (t. 2) kako bi se i tako naglasilo da su podložni jedino kralju. U t. 13 spomenuti su i seoski funkcionari, seoski načelnik i glasnik. Oni su osobe povjerenja vlastelina. 0 nekoj seoskoj autonomiji i samostalnosti nema u ispravi ni riječi, ali to ne znači da ih nije bilo.

L. M.

101

37a.

POLOŽAJ DEDIĆA (CD, VI., 1908, 206-211)

TROGIR. SPLIT. DALMACIJA 1277., 30. lipnja (hrvatsko pravo, nasljedno pravo, vojničko- graničarske općine)

LITERATURA: L. MARGETIĆ, 0 dalmatinskim servima, Rad HAZU, 459., Zagreb 1991., 101-102

Arbitražno povjerenstvo sklapa mir između Splita i Trogira. Uz ostalo određuje se: Villa autem quam nuncupatur Ostroch (..) relinquatur (..) commorantibus Spalati

vel Tragurii qui vulgariter lingua Sclavonica dedigi appelantur (.) et sit (.) omnium (.) dedigiorum ad faciendum (...) suam voluntatem (...) (Selo koje se zove Ostrog prepušta se onima koji borave na području Splita i Trogira, koji se pučki zovu dedići, tako da svi dedići mogu tamo ostvarivati svoja prava po svojoj volji).

Na hrvatskim su područjima postojale teritorijalno organizirane vojno-graničarske općine. "Sloboda" općinara sastojala se upravo u tome - u pripadanju takvoj općini i obradivanju njezina zemljišta. Tijekom stoljeća općinari su postajali pravi i puni vlasnici zemalja. Naše su analize pokazale (MARGETIĆ, Iz vinodolske prošlosti, cit. (15.) 155 i d.) da nisu točne teze po kojima bi zemljovlasnici prvotno obradivali zemlju besplatnom radnom snagom, "robovima u srednjovjekovnom smislu riječi" (vidi J. LUČIC, Agrarno-proizvodni odnosi, u okolici Dubrovnika do polovine XIV stoljeća, Zgodovinski časopis, XXIII., 1968., 68) i da bi razvoj tekao: servus-libertiucius- laborator liber (n. dj., 71), kao i da je jedno od osnovnih obilježja razvoja bilo u tome što je vlastelin pretvarao serva u slobodnog čovjeka (N. KLAIĆ, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb, 1971., 155).

I Ostrog je bio vojničko-graničarska postaja hrvatske države narodnih vladara i bio nezavisan od Splita i Trogira. 0 tome vidi vrlo instruktivan prikaz u: V. OMAŠIĆ,

102

Povijest Kaštela, Split, 1986., 68 i d. Splitska je nadbiskupija sredinom trećeg desetljeća XIII. st. proglasila njegovo područje svojim vlasništvom, dok su Ostrožani tvrdili da su oni i njihova općina njegovi jedini vlasnici (coheredes). Došlo je do pravoga ratnog pohoda Splićana protiv Ostroga, u kojem su Ostrožani pobijeđeni nakon herojskog otpora. Ostrožani su ipak uspjeli sačuvati svoja prava na zemlju, ali nekadašnja vojničko- graničarska organizacija bila je u XIII. stoljeću već samo davna prošlost. Ostrožani su u to doba već bili pravi vlasnici svojih zemalja pod trogirskom jurisdikcijom a na njihovu se teritoriju primjenjivao Trogirski statut. U nagodbi Splita i Trogira od 30. lipnja 1277. "dedićima", tj. ostroškim vlasnicima zemalja, izričito se priznaju sva prava na njihovim zemljama, a svi se privilegiji i isprave, opće i pojedinačne koje su izdane u korist splitske i trogirske općine i njihovih građana, proglašavaju nevažećim i ništavim. Pravnopovijesno je za Ostrog odvelikog interesa sudski zapisnik od 15. ožujka 1272. (M. BARADA, Trogirski spomenici, II/I., 59-61). Riječ je o tužbi nekog Klana protiv rođaka Klanića. Klanić je držao u posjedu izazajedničkog djeda Dragonje svu ostavinu. Klan je unuk Dragonje po majci, a Klanić po ocu. Kako je Dragonja imao šest kćeri i dva brata, Klan je tražio osmi dio ostavine svogadjeda. Klanić se branio ovim prigovorima: 1) sporne zemlje su državne ("de segnoria"!) i zovu se "požupica", a Klanić drži te zemlje kao "podžup"; 2) ako bi se ipak radilo o privatnim zemljama, onda su one dijelom vlasništvo tuženoga, a dijelom rodbinske (de parentado) koje su postale vlasništvo tuženoga dosjelošću, jer ih je već njegov otacposjedovao 50 godina, a nakon njega tuženi; 3) tužiteljeva majka nije imala pravo na tezemlje jer se djed oženio u "Slavoniji" (tj. u Hrvatskoj): po slavenskim pravnimobičajima kći nema pravo na nasljeđivanje nekretnina. Prva dva prigovora odbijena su odsuda bez teškoća. Što se tiče trećega, tužitelj je odgovorio da je njihov djed živio uOstrogu i tamo se oženio pa kako u Ostrogu važi pravni sustav Trogira, treba primijenitinjegove propise po kojima i kći nasljeđuje. Na to je tuženi pokušao spasiti svoj položaj uparnici tvrdnjom da secundum antiquam consuetudinem mulieres que maritabantur in Ostrog non debebant habere partem de hereditate. Ipak, kako je sud utvrdio da su i drugeDragonjine kćeri dobile svoj dio, tužitelj je dobio parnicu.

Prigovori su tuženoga pravno vrlo zanimljivi. Naime, premda ih je sud odbio, oni ipak upućuju barem na pravnu mogućnost postojanja osebujnih pravnih odnosa u Ostrogu. Tako je npr. važna tvrdnja tuženoga da su ostroške zemlje "požupice", tj. državne, a tuženi da je požup, dakle neka vrsta ostroškog starješine. To znači da je još 1272. postojala neka vrsta općinske zajednice u Ostrogu koja je imala svoga starješinu, i to upravo tuženoga Klanića. Nemoguće je da bi Klanić tu tvrdnju iznio ako ona ne bi imala bar neki oslonac u stvarnosti. Činjenica postojanja požupa u Ostrogu, dakle, nedvojbeno je točna. Usto, očito se u Ostrogu znalo da je u tom mjestu hrvatska država bila nazočna sa svojim institucijama, tj. nedvojbeno vojničko-graničarskom općinom koja se kasnije pretvorila u običnu općinu kojoj je na čelu bio tuženi. Prigovor tuženoga nije mogao uspjeti jer se iz zapisnika vidi da je tuženi samostalno raspolagao dijelovima svoga posjeda, ali prigovor je bio u skladu s pučkim shvaćanjem da je Ostrog bio nekoć posve samostalan od Trogira i Splita i da je nekoć bio državno dobro, "segnoria". Dovoljno je baciti pogled na zemljovid da se vidi da položaj Ostroga približno odgovara

103

položaju Bijaća gdje je bilo poznato kraljevsko dobro hrvatskih vladara. Razlika je u tome što je Ostrog bio, čini se, vojničko-graničarska postaja, a da su Bijaći imali više gospodarsko značenje. Također se i podatak da je nekoć u Ostrogu važilo hrvatsko pravo, po kojem žene nisu nasljeđivale nekretnine, čini vrlo vjerojatnim.

L. M.

104

38.38.

LADISLAV IV. POTVRĐUJE POVLASTICE BIHAĆU LADISLAV IV. POTVRĐUJE POVLASTICE BIHAĆU (CD, XII., 665-671) (CD, XII., 665-671)

BIHAĆ. HRVATSKA 1279. BIHAĆ. HRVATSKA 1279. (gradski privilegiji) (gradski privilegiji)

(Nakon uobičajenih uvodnih formula kralj Ladislav nastavlja:) (Nakon uobičajenih uvodnih formula kralj Ladislav nastavlja:) (...) dodjeljujemo bihaćkim gostima ( ) slobodu, zapravo dajemo obnoviti onu

koju su ne tako davno odobrili naši prethodnici, tj. koju imaju naši gosti s gradačkog brda pri Zagrebu (...) (1) neka naši gosti medu sobom izaberu jednoga kojeg hoće i predoče nam ga na potvrdu, (2) koji će njihove stvari, i male i velike, tj. ubojstva, krađe i razbojstva, koja nastaju među njima, suditi i primati uobičajene sudske takse (recipere iudicia consueta). (3) Djela krade, ubojstva i razbojstva koja će biti počinjena među njima s jedne i stranim ljudima s druge strane neka se sude zajedno sa sucem kojeg ćemo im postaviti, pa dva dijela globe neka pripadaju sucu, a treći dio neka uzme njihov načelnik (villicus). (4) Nadalje, ako neki od tih gostiju umre bez potomaka, smije ostaviti svoja dobra kome god želi; (5) svi svećenici i pripadnici klera koji su u torn gradu smješteni za zaštitu svojih osoba i stvari i (?) ne pripadaju po službi bihaćkoj crkvi, ako umru bez nasljednika (sine herede), mogu također raspolagati svojim stvarima kako god hoće; takve svećenike i crkvene ljude načelnik treba suditi u svjetovnim stvarima te ih kažnjavati na teret njihovih nekretnina i pokretnina prema visini njihova prekršaja; ipak ne smiju (...) ih kažnjavati u njihovim osobama. (6) Tko god želi otići iz toga grada (de eodem castro), može slobodno i nesmetano otići nakon što proda svoje zgrade koje tamo ima. (7) Nadalje, neka izaberu župnika kojeg hoće i nadležnom ga biskupu predstave na potvrdu, s time da ga ipak prethodno predstave nama. Toga (župana) želimo slobodnim i oslobođenim od bilo koje nadređenosti sa strane biskupa, a ti gosti neka tom župniku davaju njihove uobičajene i pravedne desetine. (8) Nadalje, ako bi neki strani ljudi gradane toga grada (civitatis) tužili njihovu načelniku, o sudenju (in iudicio faciendo) i predlaganju svjedoka neka imaju istu slobodu koju uživaju građani gradačkog brda (...). (9) Ako njihov načelnik ne bi htio sudskim putem zadovoljiti tužitelja, tada treba tužiti toga načelnika pred našom kurijom. (10) Nadalje, za svoju vlastitu robu ti građani ne plaćaju ništa u mjestima gdje se plaća tridesetnica (...). (11) Nadalje, neka ne plaćaju maltarinsko podavanje (solutionem tributariam) na stvari koje ti građani donose u taj grad Bihać. (12) Nadalje, odobravamo im da carinik koji je nadležan za krajeve s one strane Drave do mora ne traži od njih bilo kakva podavanja

(...) dodjeljujemo bihaćkim gostima ( ) slobodu, zapravo dajemo obnoviti onu koju su ne tako davno odobrili naši prethodnici, tj. koju imaju naši gosti s gradačkog brda pri Zagrebu (...) (1) neka naši gosti medu sobom izaberu jednoga kojeg hoće i predoče nam ga na potvrdu, (2) koji će njihove stvari, i male i velike, tj. ubojstva, krađe i razbojstva, koja nastaju među njima, suditi i primati uobičajene sudske takse (recipere iudicia consueta). (3) Djela krade, ubojstva i razbojstva koja će biti počinjena među njima s jedne i stranim ljudima s druge strane neka se sude zajedno sa sucem kojeg ćemo im postaviti, pa dva dijela globe neka pripadaju sucu, a treći dio neka uzme njihov načelnik (villicus). (4) Nadalje, ako neki od tih gostiju umre bez potomaka, smije ostaviti svoja dobra kome god želi; (5) svi svećenici i pripadnici klera koji su u torn gradu smješteni za zaštitu svojih osoba i stvari i (?) ne pripadaju po službi bihaćkoj crkvi, ako umru bez nasljednika (sine herede), mogu također raspolagati svojim stvarima kako god hoće; takve svećenike i crkvene ljude načelnik treba suditi u svjetovnim stvarima te ih kažnjavati na teret njihovih nekretnina i pokretnina prema visini njihova prekršaja; ipak ne smiju (...) ih kažnjavati u njihovim osobama. (6) Tko god želi otići iz toga grada (de eodem castro), može slobodno i nesmetano otići nakon što proda svoje zgrade koje tamo ima. (7) Nadalje, neka izaberu župnika kojeg hoće i nadležnom ga biskupu predstave na potvrdu, s time da ga ipak prethodno predstave nama. Toga (župana) želimo slobodnim i oslobođenim od bilo koje nadređenosti sa strane biskupa, a ti gosti neka tom župniku davaju njihove uobičajene i pravedne desetine. (8) Nadalje, ako bi neki strani ljudi gradane toga grada (civitatis) tužili njihovu načelniku, o sudenju (in iudicio faciendo) i predlaganju svjedoka neka imaju istu slobodu koju uživaju građani gradačkog brda (...). (9) Ako njihov načelnik ne bi htio sudskim putem zadovoljiti tužitelja, tada treba tužiti toga načelnika pred našom kurijom. (10) Nadalje, za svoju vlastitu robu ti građani ne plaćaju ništa u mjestima gdje se plaća tridesetnica (...). (11) Nadalje, neka ne plaćaju maltarinsko podavanje (solutionem tributariam) na stvari koje ti građani donose u taj grad Bihać. (12) Nadalje, odobravamo im da carinik koji je nadležan za krajeve s one strane Drave do mora ne traži od njih bilo kakva podavanja

105 105

(tributum). (13) Nadalje, neka se nitko osim nas ne usudi dolaziti im na smještaj(descensum). (14) Nadalje, želimo da su slobodni i oslobođeni od jurisđikcije i smještajabana. (15) Nadalje, na njihovu trgu neka ni sami građani ni naš redovni sudac nezahtijevaju bilo kakvo podavanje. (16) Nadalje, neka nam plaćaju 15 maraka za zemljarinu (pro terragio) svake godine na blagdan blaženoga Martina. (17) Dodjeljujemo im zemlju Welhova (...) u granicama (...) utvrdenim (...) od kralja Bele, našeg djeda(...).

(Završne klauzule.) (Završne klauzule.)

(tributum). (13) Nadalje, neka se nitko osim nas ne usudi dolaziti im na smještaj(descensum). (14) Nadalje, želimo da su slobodni i oslobođeni od jurisđikcije i smještajabana. (15) Nadalje, na njihovu trgu neka ni sami građani ni naš redovni sudac nezahtijevaju bilo kakvo podavanje. (16) Nadalje, neka nam plaćaju 15 maraka za zemljarinu (pro terragio) svake godine na blagdan blaženoga Martina. (17) Dodjeljujemo im zemlju Welhova (...) u granicama (...) utvrdenim (...) od kralja Bele, našeg djeda(...).

Iz Ladislavove isprave izđane u korist građana Bihaća proizlazi da je kralj Bela IV. prvi pođijelio povlastice Bihaću. Naime, Ladislav navodi svoje prethodnike u množini, dakle morala su biti bar đvojica, a pri kraju privilegija spominje se kralj Bela kao onaj koji je dodijelio Bihaću zemlje oko toga grada. Kralj Bela je izdao taj privilegij vjerojatno pred kraj svoga života, jer Ladislav kaže da je Bihać dobio povlastice "predneko vrijeme" (dudum), a ne "nekoć" (olim).

Značajno je da Ladislav ponovno uzima povlastice dane zagrebačkom Gradecukao uzor po kojem su donesene povlastice Bihaću. Odatle se neđvosmisleno vidi premoćan položaj„ i značaj zagrebačkog Građeca odmah nakon njegova osnivanja.

Iz Ladislavove isprave izđane u korist građana Bihaća proizlazi da je kralj Bela IV. prvi pođijelio povlastice Bihaću. Naime, Ladislav navodi svoje prethodnike u množini, dakle morala su biti bar đvojica, a pri kraju privilegija spominje se kralj Bela kao onaj koji je dodijelio Bihaću zemlje oko toga grada. Kralj Bela je izdao taj privilegij vjerojatno pred kraj svoga života, jer Ladislav kaže da je Bihać dobio povlastice "predneko vrijeme" (dudum), a ne "nekoć" (olim).

Ipak, đokje gradskom sucu zagrebačkog Gradeca odobreno đa sudi u svim stvarimakoje su se đesile na građačkom području, bihaćki privilegij ođređuje da će "strancima"suditi načelnik (villicus) zajeđno s posebnim sucem kojega postavlja kralj, što je svakakobitno ograničenje sudske vlasti. Također i u pogledu oslobađanja ođ podavanja i pravaođržavanja trga bihaćke su povlastice nešto skromnije, a s tim u vezi je i niže utvrđeni paušalni iznos "za zemljarinu". On za Zagreb iznosi 40 maraka, a za Bihać 15.

Značajno je da Ladislav ponovno uzima povlastice dane zagrebačkom Gradecukao uzor po kojem su donesene povlastice Bihaću. Odatle se neđvosmisleno vidi premoćan položaj„ i značaj zagrebačkog Građeca odmah nakon njegova osnivanja.

Bihać ima ipak tu veliku povlasticu đa je oslobođen bilo kakvih pođavanja svimdržavnim funkcionarima i članovima kraljeve obitelji te obveze da im daje smještaj, osim samome kralju i, očito, njegovoj pratnji.

Ipak, đokje gradskom sucu zagrebačkog Gradeca odobreno đa sudi u svim stvarimakoje su se đesile na građačkom području, bihaćki privilegij ođređuje da će "strancima"suditi načelnik (villicus) zajeđno s posebnim sucem kojega postavlja kralj, što je svakakobitno ograničenje sudske vlasti. Također i u pogledu oslobađanja ođ podavanja i pravaođržavanja trga bihaćke su povlastice nešto skromnije, a s tim u vezi je i niže utvrđeni paušalni iznos "za zemljarinu". On za Zagreb iznosi 40 maraka, a za Bihać 15.

Upada u oči da bihaćki privilegij regulira i položaj klera, što je inače rijetkost u našim krajevima.

Bihać ima ipak tu veliku povlasticu đa je oslobođen bilo kakvih pođavanja svimdržavnim funkcionarima i članovima kraljeve obitelji te obveze da im daje smještaj, osim samome kralju i, očito, njegovoj pratnji.

Za razliku od zagrebačkog Građeca, a u skladu s ostalim slavonskim gradovima, bihaćkim je građanima izričito ođobreno pravo odlaska iz grada.

Za razliku od zagrebačkog Građeca, a u skladu s ostalim slavonskim gradovima, bihaćkim je građanima izričito ođobreno pravo odlaska iz grada.

Upada u oči da bihaćki privilegij regulira i položaj klera, što je inače rijetkost u našim krajevima.

L. M. L. M.

106 106

39.39.

IZ VINODOLSKOG ZAKONAIZ VINODOLSKOG ZAKONA(L. MARGETIĆ, Iz vinodolske prošlosti, cit. (15.), 114-147) (L. MARGETIĆ, Iz vinodolske prošlosti, cit. (15.), 114-147)

VINODOL. KVARNER VINODOL. KVARNER 1288., 6. siječnja 1288., 6. siječnja (bližiki, dokazivanje, kmetovi, likuf, obveze iz delikta, subjektivni element kaznenog djela,ugovor, zavez, vjerodostojnost trgovačkih knjiga, vražba)

(bližiki, dokazivanje, kmetovi, likuf, obveze iz delikta, subjektivni element kaznenog djela,ugovor, zavez, vjerodostojnost trgovačkih knjiga, vražba)

LITERATURA: V.JAGIĆ, Zakon' Vinodol'skij, Petrograd, 1880.; M. KOSTRENČIĆ, Vinodolski zakonođRad, 227, 1929.; M.BARADA, Hrvatski vlasteoski feudalizam, Zagreb, 1952.; L. MARGETIĆ, Iz vinodolske prošlosti, Rijeka, 1980., 149-166; J. BRATULIĆ, gospođiski zakgrađa88., Zagreb, 1988.; L. MARGETIĆ, Vinodolski zakon, Rijeka, 1998.

LITERATURA: V.JAGIĆ, Zakon' Vinodol'skij, Petrograd, 1880.; M. KOSTRENČIĆ, Vinodolski zakonođRad, 227, 1929.; M.BARADA, Hrvatski vlasteoski feudalizam, Zagreb, 1952.; L. MARGETIĆ, Iz vinodolske prošlosti, Rijeka, 1980., 149-166; J. BRATULIĆ, gospođiski zakgrađa88., Zagreb, 1988.; L. MARGETIĆ, Vinodolski zakon, Rijeka, 1998.

(Članak 14.): Ošće: niedni zavezi od ke godi riči ne mogu se prvič meju kimi godi ludi knežstva zađodijeljen zagovor položiti općinski vola navlašni; onoga zaveza pol greopćini, a pol gospodi onoga grada gdi bude to učineno.

(Članak 14.): Ošće: niedni zavezi od ke godi riči ne mogu se prvič meju kimi godi ludi knežstva zađodijeljen zagovor položiti općinski vola navlašni; onoga zaveza pol greopćini, a pol gospodi onoga grada gdi bude to učineno.

1. Prethodne napomene. "Zavez" i "zagovor" označavaju ugovornu kaznu."Gospoda onoga grada" su Krčki knezovi kojima je pojedini vinodolski gprijevođueljen na izravnu upravu. (Podrobnosti u MARGETIĆ, Iz vinodolskeprošlostzađovoljavaju

1. Prethodne napomene. "Zavez" i "zagovor" označavaju ugovornu kaznu."Gospoda onoga grada" su Krčki knezovi kojima je pojedini vinodolski gprijevođueljen na izravnu upravu. (Podrobnosti u MARGETIĆ, Iz vinodolskeprošlostzađovoljavaju

2. Tumačenje ovoga članka nailazi na mnoge teškoće pa su u literaturi predložena razna rješenja i prijedlozi. Glavna teškoća leži u riječi "prvič", koju neki (npr. Jagić) u svom prijevodu naprosto ispuštaju, a drugi je prevode na razne načine, kojipravno ne zadovoljavaju ( npr. V. MAŽođANIĆ, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječniodredujeb, 1908.-1922., 726: prvič znači principaliter, u načelu) ili su previše uopćeni (KOSTRENČIĆ, 180) itd.

Čini se da analizirani članak zagođineje ugovornu kaznu ako je "prvič" postavljena.Dakle, upravo obratno od Krčkoga statuta na hrvatskom, koji u članku 29. određuje da je pravni posao bez ugovorne kazne nevaljan. Vinodolskiđelikta,ma prema ugovornojkazni sličađjela,ugovor,Tršćanski statut iz 1421. godine i Riječki statut iz 1530. godine

2. Tumačenje ovoga članka nailazi na mnoge teškoće pa su u literaturi predložena razna rješenja i prijedlozi. Glavna teškoća leži u riječi "prvič", koju neki (npr. Jagić) u svom prijevodu naprosto ispuštaju, a drugi je prevode na razne načine, kojipravno ne zadovoljavaju ( npr. V. MAŽođANIĆ, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječniodredujeb, 1908.-1922., 726: prvič znači principaliter, u načelu) ili su previše uopćeni (KOSTRENČIĆ, 180) itd.

Čini se da analizirani članak zagođineje ugovornu kaznu ako je "prvič" postavljena.Dakle, upravo obratno od Krčkoga statuta na hrvatskom, koji u članku 29. određuje da je pravni posao bez ugovorne kazne nevaljan. Vinodolskiđelikta,ma prema ugovornojkazni sličađjela,ugovor,Tršćanski statut iz 1421. godine i Riječki statut iz 1530. godine

107 107

knjiga I1:, glava 29.: "Ne treba priznati bilo kakvo pravo u vezi s konvencionalnom kaznom". "Prvič" se može zadovoljavajuće objasniti analogijom s nekim sicilijanskim normama. Tako je npr. Alfons I. u XV. stoljeću propisao da "se neće istjerivati ugovorna kazna, osim one pridodane ugovoru o arbitraži". Dakle, zabranjivala se ugovorna kazna samo u "početnom" ugovoru, kojim se "prvič" zasniva pravni odnos među ugovornim stranama. Obratno, nakon što je ugovor već sklopljen i nakon što se pojavilo neko spomo pitanje koje su stranke željele riješiti arbitražom, dopuštalo se da se u sporazum o arbitraži ubaci i klauzula o konvencionalnoj kazni. Razlog zabrane ugovorne kazne u Vinodolu, u Trstu i Rijeci treba tražiti u okolnosti što je ugovoma kazna u srednjem vijeku često služila za neizravno priznavanje kamata, jer je dovoljno bilo utvrditi prekratke rokove za pojedine ugovorne obveze da dođe do primjene konvencionalne kazne.

(Članak 25.) Ošće, od biene, ranene i od stučene meju kmeti nij band nego soldini 40 ke krivac ima platiti knezu, a onomu ki bude bien 2 brava ter likariju, a to takoe od satnika i grašćika i busovića ki v sih esut pod zakon i pod pravdu kmetsku, a ne od služabniki ( )

1. Ovdje se utvrđuje kazna za fizički napad (biene = zlostavljanje; ranene = ranjavanje; stučene = udaranje). Oštećeni je imao pravo na naknadu štete u dva oblika: 1) na privatnu kaznu (compositio, emenda) od 2 "brava" (tj. ovce, koze ili svinje), 2) na naknadu troškova liječenja. Usto se knezu plaća ban od 40 soldina.

2. Ovdje je riječ samo o fizičkom napadu na običnoga pučanina, kmeta. Jednako su zaštićeni i općinski funkcionari, jer su i oni, premda su vršili određene općinske funkcije, ipak ostajali kmetovi i nisu se smatrali kneževim ljudima u užem smislu, koje Vinodolski zakon posebno i jače štiti.

(Članak 27.) Ošće, ako bi muž ženi zvergal hovrlicu ili pokrivaču z glave va zli voli ter bi se moglo prikazati dobrimi muži volia ženami, plati libar 50, ako e tužba s toga, od kih gospodin knez imii soldini 40, a ona koi je vašćina učinena 40 i 8 liber.

(Članak 64.) Ošće: ako ki pokaže kerv, ka mu e učinena za zlu volu, ona kerv mu e verovana, ništar mane ima s rotu potverditi, ako nisu onde svedoci.

Subjektivni element kaznenog djela bio je dobro poznat u Vinodolu, ali se razmjerno rijetko spominje. Prema članku 27., kažnjavalo se vrlo visokom kaznom od 50 libara muškarca koji je zlonamjerno zbacio ženi s glave pokrivalo. Zlonamjernim zbacivanjem pokrivala glave počinitelj je davao na znanje javnosti da ima krajnje loge mišljenje o moralu te žene. Zato je takva žena dobivala satisfakciju u visni 48 libara, tj. osam volova.

Prema članku 64. zlonamjerno ranjavanje dokazuje se već samim postojanjem

108

(Članak 44.) Ošće, niedna kvaderna od the ni verovana prez dobrih svedoki

nere od libar 50 od vsakoga duga i od toga takoi ima s rotu uverh knig svoe kvaderni pritvrditi.

(Članak 44.) Ošće, niedna kvaderna od the ni verovana prez dobrih svedoki nere od libar 50 od vsakoga duga i od toga takoi ima s rotu uverh knig svoe kvaderni pritvrditi.

Iznenađuje visoka vjera koja se daje trgovačkim knjigama. Kako je prisega trgovcaipak samo puka formalnost, proizlazi da se trgovačkim knjigama vjeruje čak do vrijednosti od 50 libara, tj. preko 8 volova! Riječ je o kontokorentnom odnosu između trgovca na malo i njegovih mušterija, u kojem trgovac kreditira mušteriju do privremenog obračuna. Možda se radi i o trgovačkim nabavama od vinodolskih kmetova, s kojima je trgovac bio uže poslovno povezan. Ovaj članak daje vrlo povoljnu sliku o razmjerno jakoj trgovačkoj djelatnosti na malo po pojedinim vinodolskim gradovima. Ona sa svoje strane pretpostavlja razmjerno jaku poljoprivrednuproizvodnju i uvoz robe kojim je trgovac podmirivao razne potrebe Vinodolaca.

Iznenađuje visoka vjera koja se daje trgovačkim knjigama. Kako je prisega trgovcaipak samo puka formalnost, proizlazi da se trgovačkim knjigama vjeruje čak do vrijednosti od 50 libara, tj. preko 8 volova! Riječ je o kontokorentnom odnosu između trgovca na malo i njegovih mušterija, u kojem trgovac kreditira mušteriju do privremenog obračuna. Možda se radi i o trgovačkim nabavama od vinodolskih kmetova, s kojima je trgovac bio uže poslovno povezan. Ovaj članak daje vrlo povoljnu sliku o razmjerno jakoj trgovačkoj djelatnosti na malo po pojedinim vinodolskim gradovima. Ona sa svoje strane pretpostavlja razmjerno jaku poljoprivrednuproizvodnju i uvoz robe kojim je trgovac podmirivao razne potrebe Vinodolaca.

(Članak 45.) Ošće, niedna cena ka se otai da za naiti niku rič, hudobu ili ča drugo kako su zemle, vinogradi i ine druge riči za kih e zakon dati likuf, vola za govedoveliko znaiti e, ne mozi već dati soldini 40, a ki veće, da imij škodu shranenu (...);zverh tih 40 soldini ima priseć kako e dal vola obećal e dati on ki govori da e tu istu cenu dal i da ju e iziskal i znašal.

(Članak 45.) Ošće, niedna cena ka se otai da za naiti niku rič, hudobu ili ča drugo kako su zemle, vinogradi i ine druge riči za kih e zakon dati likuf, vola za govedoveliko znaiti e, ne mozi već dati soldini 40, a ki veće, da imij škodu shranenu (...);zverh tih 40 soldini ima priseć kako e dal vola obećal e dati on ki govori da e tu istu cenu dal i da ju e iziskal i znašal.

1. Iz ovoga članka proizlazi razlikovanje u Vinodolu između ugovaranja nagradepotajno, "otaj", od onoga koje nije takvo, tj. koje je učinjeno pred svjedocima. Nalogdan pred svjedocima valjan je bez obzira na visinu obećane i ugovorene nagrade. Zakonodavac je morao računati sa stvarnim okolnostima u životu, npr. s traženjem nestale stvari, koje bi moglo biti vrlo otežano ako ne bi bilo ugovoreno s maksimalnom diskrecijom. Tako je npr. "nestalo" govedo moglo biti sakriveno u nečijoj staji pa je "nalaznik" mogao biti naveden da zakolje "pronađeno" govedo da bi zametnuo trag.Međutim, s druge strane, ugovaranje nagrade bez svjedoka moglo je lako imati vrloneugodne nesuglasice o visini nagrade i njezinoj isplati pošto je nalog izvršen. 0 tome govori zadnji dio članka, doduše na vrlo nejasan i nespretan način. Čini se da je sud dodjeljivao prisegu nalogoprimcu na okolnost opstojnosti ugovora i na činjenicu nalazastvari. U želji da izbjegne neopravdano visoke zahtjeve nalogoprimca, zakonodavac s druge strane ograničava visinu nagrade na 40 soldina pa pokušava na taj način dati pravedno rješenje: prisega se dodjeljuje nalogoprimcu, ali se utvrduje maksimalni iznos nagrade. Ako se pak spor odnosio na pitanje isplate nagrade, prisega se dodjeljuje nalogodavcu ("ima priseć kao e dal").

2. "Like' iz ovoga članka bio je često predmetom znanstvenog istraživanja. Jagićje priznao da mu taj pojam u ovome članku čini velike teškoće i da ga ne zna objasniti.

1. Iz ovoga članka proizlazi razlikovanje u Vinodolu između ugovaranja nagradepotajno, "otaj", od onoga koje nije takvo, tj. koje je učinjeno pred svjedocima. Nalogdan pred svjedocima valjan je bez obzira na visinu obećane i ugovorene nagrade. Zakonodavac je morao računati sa stvarnim okolnostima u životu, npr. s traženjem nestale stvari, koje bi moglo biti vrlo otežano ako ne bi bilo ugovoreno s maksimalnom diskrecijom. Tako je npr. "nestalo" govedo moglo biti sakriveno u nečijoj staji pa je "nalaznik" mogao biti naveden da zakolje "pronađeno" govedo da bi zametnuo trag.Međutim, s druge strane, ugovaranje nagrade bez svjedoka moglo je lako imati vrloneugodne nesuglasice o visini nagrade i njezinoj isplati pošto je nalog izvršen. 0 tome govori zadnji dio članka, doduše na vrlo nejasan i nespretan način. Čini se da je sud dodjeljivao prisegu nalogoprimcu na okolnost opstojnosti ugovora i na činjenicu nalazastvari. U želji da izbjegne neopravdano visoke zahtjeve nalogoprimca, zakonodavac s druge strane ograničava visinu nagrade na 40 soldina pa pokušava na taj način dati pravedno rješenje: prisega se dodjeljuje nalogoprimcu, ali se utvrduje maksimalni iznos nagrade. Ako se pak spor odnosio na pitanje isplate nagrade, prisega se dodjeljuje nalogodavcu ("ima priseć kao e dal").

2. "Like' iz ovoga članka bio je često predmetom znanstvenog istraživanja. Jagićje priznao da mu taj pojam u ovome članku čini velike teškoće i da ga ne zna objasniti.

110 110

Od novijih autora spomenimo samo Kostrenčića, koji je ustvrdio da se likuf pilo u skladu s pravnim običajem samo kada se pravni poslovi odnose na stvari veće vrijednosti. (Podrobnije o ostaloj literaturi i kritiku dosadašnjih stajališta vidi u L.MARGETIĆ, Osnove obveznog prava na kvarnerskom području u srednjem vijeku, Rad, 445, Zagreb, 1989., 85-86). Kako se u analiziranom članku navode goveda tek nakon što je spomenut likuf, očito je da se likuf rabi samo u pravnim poslovima koji se odnose na nekretnine. Ali, to ne moraju biti baš poslovi otudenja jer se i u utvrđivanju meda izmedu Mošćenica i Kožljaka 1395. godine opisuje svečani ručak u čast onih koji su međe utvrdili (Đ.ŠURMIN, Hrvatski spomenici, Acta Croatica, MHJSM, VI., 1898., 100, br. 34). Likuf je riječ germanskog porijekla, Leitkauf, a označavala je formalnost kojom se perfektuirao pravni posao. To je neka vrsta kapare (Handgeld). U našim je krajevima bila u uporabi i riječ mađarskog porijekla aldomaš, koja je označavala čašćenje svjedoka i stranaka nakon postignutog dogovora o nekom pravnom poslu. Ali već i po starome hrvatskom pravu bila je poznata slična formalnost pod nazivom pro fine i bezvjetje, osobito u Splitu i okolici, a talion u Ninu, Trogiru i Zadru. Pro fine itd. obično se sastojalo od hrane, poplata, tkanina, a višeput i od novca.

L. M.

111

40.40.

ZAGREBAČKI BISKUP DAJE POVLASTICE VUGROVCU ZAGREBAČKI BISKUP DAJE POVLASTICE VUGROVCU (CD, VII., 217-218) (CD, VII., 217-218)

VUGROVEC. SLAVONIJA 1295.-1303. VUGROVEC. SLAVONIJA 1295.-1303. (gradski privilegiji) (gradski privilegiji)

LITERATURA: N. KLAIĆ, cit. (17.), 323-324. LITERATURA: N. KLAIĆ, cit. (17.), 323-324.

Mihovil, Božjom milošću zagrebački biskup, (želi) spas u spasiocu svih ljudi svima Kristovim vjernicima koji budu čitali ovu ispravu. (...) na ovaj smo način odredili uvjete slobode gostiju našeg novog mjesta Vugrovca (condiciones libertatis hospitum nove libere ville nostre de Ugra) (...), tj. (1) da ti naši gosti imaju zajedničkim dogovorom ovlast svake godine izabrati (...) i promijeniti koga god hoće za gradskoga načelnika (maiorem vale) (2) te da gradski načelnik sudi zajedno sa starijima toga grada sve njihove imovinske sporove (causas peccuniales), koji nastanu medu njima, i to punim pravom, te da zahtijevaju za sebe uobičajene pristojbe (iudicia), naime 12 denara za presudu; (3) veće pak sudske predmete, kao ubojstva, razbojstva, krade i paleže te nanošenje rana i zlostavljanja do kojih dođe na tržni dan, dužan je zajedno s gradskim načelnikom suditi naš župan vugrovečki ili kaštelan koji obavlja u to doba službu, pa u tim gradskim predmetima dvije trećine pristojbe pripadaju samome županu, a treći uzima njihov gradski načelnik. Te pojedine pristojbe neka se ubiru prema značenju i kakvoći sudskih predmeta, ne preko toga; (4) ni jedan predmet neka se među njima ne rješava dvobojem, nego neka se stvari rješavaju s podobnim svjedocima i njihovim (tj. građana) prisegama; (5) osim toga, tko se god od njih hoće drugamo preseliti, ima slobodnu ovlast prodati dvorna mjesta i ostale nekretnine, ako ih ima, te otići sa svojim stvarima onamo kamo je izabrao, ali s time da prethodno plati obveze sa svoga dvornog mjesta. (6) Ako bi neki od tih naših gostiju umro bez izravnih nasljednika (heredum solacio destitutus), on može svoje stvari i nekretnine zapisati i ostaviti kome hoće. (7) Određujemo da se u tom našem slobodnom gradu održava trg svake nedjelje bez plaćanja bilo kakve pristojbe, pa na taj trg može doći svatko već u subotu i ostati, ako mu se sviđa, do ponedjeljka u podne; (8) želimo da se uspostavljanjem toga trga ukine i poništi trg naše braće iz zagrebačkog kaptola, koji je od davnine postojao u Kašini, jer će ta naša braća imati mogućnost obnoviti taj trg promjenom vremena (održavanja); (9) (...) ti naši gosti neka ne budu obvezani nama i našem kaštelanu u Vugrovcu ni na kakav porez, davanja, maltarinu ili ubiranje (drugog podavanja) kao i na službe, i to od sredine

Mihovil, Božjom milošću zagrebački biskup, (želi) spas u spasiocu svih ljudi svima Kristovim vjernicima koji budu čitali ovu ispravu. (...) na ovaj smo način odredili uvjete slobode gostiju našeg novog mjesta Vugrovca (condiciones libertatis hospitum nove libere ville nostre de Ugra) (...), tj. (1) da ti naši gosti imaju zajedničkim dogovorom ovlast svake godine izabrati (...) i promijeniti koga god hoće za gradskoga načelnika (maiorem vale) (2) te da gradski načelnik sudi zajedno sa starijima toga grada sve njihove imovinske sporove (causas peccuniales), koji nastanu medu njima, i to punim pravom, te da zahtijevaju za sebe uobičajene pristojbe (iudicia), naime 12 denara za presudu; (3) veće pak sudske predmete, kao ubojstva, razbojstva, krade i paleže te nanošenje rana i zlostavljanja do kojih dođe na tržni dan, dužan je zajedno s gradskim načelnikom suditi naš župan vugrovečki ili kaštelan koji obavlja u to doba službu, pa u tim gradskim predmetima dvije trećine pristojbe pripadaju samome županu, a treći uzima njihov gradski načelnik. Te pojedine pristojbe neka se ubiru prema značenju i kakvoći sudskih predmeta, ne preko toga; (4) ni jedan predmet neka se među njima ne rješava dvobojem, nego neka se stvari rješavaju s podobnim svjedocima i njihovim (tj. građana) prisegama; (5) osim toga, tko se god od njih hoće drugamo preseliti, ima slobodnu ovlast prodati dvorna mjesta i ostale nekretnine, ako ih ima, te otići sa svojim stvarima onamo kamo je izabrao, ali s time da prethodno plati obveze sa svoga dvornog mjesta. (6) Ako bi neki od tih naših gostiju umro bez izravnih nasljednika (heredum solacio destitutus), on može svoje stvari i nekretnine zapisati i ostaviti kome hoće. (7) Određujemo da se u tom našem slobodnom gradu održava trg svake nedjelje bez plaćanja bilo kakve pristojbe, pa na taj trg može doći svatko već u subotu i ostati, ako mu se sviđa, do ponedjeljka u podne; (8) želimo da se uspostavljanjem toga trga ukine i poništi trg naše braće iz zagrebačkog kaptola, koji je od davnine postojao u Kašini, jer će ta naša braća imati mogućnost obnoviti taj trg promjenom vremena (održavanja); (9) (...) ti naši gosti neka ne budu obvezani nama i našem kaštelanu u Vugrovcu ni na kakav porez, davanja, maltarinu ili ubiranje (drugog podavanja) kao i na službe, i to od sredine

112 112

prve iduće četrdesetnice kroz vrijeme od godinu dana. A nakon što se godina dovrši, neka budu dužni davati nam u tri blagdana, tj. na svetkovinu svetoga kralja Stjepana, Božić i Uskrs uskršnju ovcu, po jednu kokoš od pojedinog selišta i po dva kruha, kao i tri marke u zagrebačkim dinarima, a našem kaštelanu također godišnje u tim svetkovinama po jednu ovcu, 20 kokoši i 50 kruhova; (10) (...) ako bi im naši sluge nasilno ođuzimali sijeno, krmu ili druge stvari, njihov gradski načelnik ima ovlast da im oduzme konja, utvrdivši štetu i nepravdu (koju je pretrpio) oštećeni, dok mu se ne nadoknadi počinjena šteta. (11) Oslobađamo (...) te naše goste od svakoga putovanja pa ih ne treba siliti da na konju iii pješke obavljaju glasničku službu ili nam donose pisma ili što drugo za bilo koju stvar (...).

Biskup dodjeljuje gostima Vugrovca prava koja su u mnogome jednaka pravima koja je u Slavoniji dodjeljivao kralj ili druga visoka državna ličnost nadležna za Slavoniju (vojvoda, ban): pravo slobodnog izbora načelnika; pravo suđenja vugrovačkog načelnika u stvarima koje se odnose na međusobne odnose, osim najvažnijih zločina, koje načelnik sudi zajedno s biskupovim kaštelanom; zabrana uporabe dokaznog sredstva dvoboja; sloboda odlaska iz grada; sloboda "oporučivanja", slobodni trg nedjeljno bez plaćanja podavanja; sloboda od raznih služba u korist biskupa.

Vugrovčani će biti obvezani samo na uobičajene đarove triput godišnje, što je ostatak priznanja feudalne podložnosti stanovnika toga grada prema biskupu. Usto plaćat će i tri marke godišnje na ime osnovnog podavanja - dakle vrlo blago opterećenje.

Ipak Vugrovec se nije mogao jade razviti jer mu biskup nije mogao podijeliti oslobođenje od carina i maltarine te od tridesetnice.

L. M.

113

40a.40a.

POSTUPAK PER DENUNTIATIONEM I PERPOSTUPAK PER DENUNTIATIONEM I PERINQUISITIONEM INQUISITIONEM (Trogirski spomenici, II/II„ 245, br. 2) (Trogirski spomenici, II/II„ 245, br. 2) TROGIR. DALMACIJA TROGIR. DALMACIJA 1299., listopad 1299., listopad (kazneni postupak per denuntiationem i per inquisitionem) (kazneni postupak per denuntiationem i per inquisitionem)

LITERATURA: L. MARGETIĆ, 0 nekim osnovnim značajkama pokretanja kaznenog postupka u srednjovjekovnim dalmatinskim gradskim općinama, Rad HAZU, 475., Zagreb, 1997., 5-53.

LITERATURA: L. MARGETIĆ, 0 nekim osnovnim značajkama pokretanja kaznenog postupka u srednjovjekovnim dalmatinskim gradskim općinama, Rad HAZU, 475., Zagreb, 1997., 5-53.

Damianus Kasarice. Quoniam ex denuntiatione Silvestri de Valentino legittime constat domino vicario, quod de anno presenti et mense ottubri proxime preterito in platea comunis, dictus Damianus dixit verba iniurosa dicto Silvestro, secundum quod in actis curie continetur et dato sibi termino ad sui deffensionem, nullam fecit legittimam, ideo dominus vicarius condempnat dictum Damianum in solidis XX den. parvorum comuni Tragurij, mitigata pena, quia dicta verba fuerunt dicta causa corrigendi. Fideiussor eius dominus Symon comitis Marini. (Damjan, sin Kazarice. Kako je po prijavi Silvestra, Valentinova sina, gospodin vikar zakonito utvrdio da je ove godine u netom prošlpostavljeno mu rokuistopadu na općinskom trgu spomenuti Damjan uputio uvredljive riječi rečenom Silvestru prema navodima iz općinskih zabilježaka, i kako nije dao nikakvu zakonitu obranu u postavljenuv., gospodin vikar osuđuje rečenog Damjana na 20 soldina malih novčića u korist trogirske općine, uz ublaženje kazne zato što su spomenute riječi izrečene u želji da popravi uvređenog. Poruk: gospodin Simon sin kneza Marina.)

Damianus Kasarice. Quoniam ex denuntiatione Silvestri de Valentino legittime constat domino vicario, quod de anno presenti et mense ottubri proxime preterito in platea comunis, dictus Damianus dixit verba iniurosa dicto Silvestro, secundum quod in actis curie continetur et dato sibi termino ad sui deffensionem, nullam fecit legittimam, ideo dominus vicarius condempnat dictum Damianum in solidis XX den. parvorum comuni Tragurij, mitigata pena, quia dicta verba fuerunt dicta causa corrigendi. Fideiussor eius dominus Symon comitis Marini. (Damjan, sin Kazarice. Kako je po prijavi Silvestra, Valentinova sina, gospodin vikar zakonito utvrdio da je ove godine u netom prošlpostavljeno mu rokuistopadu na općinskom trgu spomenuti Damjan uputio uvredljive riječi rečenom Silvestru prema navodima iz općinskih zabilježaka, i kako nije dao nikakvu zakonitu obranu u postavljenuv., gospodin vikar osuđuje rečenog Damjana na 20 soldina malih novčića u korist trogirske općine, uz ublaženje kazne zato što su spomenute riječi izrečene u želji da popravi uvređenog. Poruk: gospodin Simon sin kneza Marina.)

Sačuvani trogirski sudski zapisnici koje je objavio Barada odnose se na razdoblje od 1266. do 1299. Oni pružaju neprocjenjivo važno vrelo za upoznavanje kaznenog postupka u Trogiru u vrijeme prije Statuta iz 1322. god. Podatke iz tih vrela prikazat ćemo odvojeno po razdobljima.

Sačuvani trogirski sudski zapisnici koje je objavio Barada odnose se na razdoblje od 1266. do 1299. Oni pružaju neprocjenjivo važno vrelo za upoznavanje kaznenog postupka u Trogiru u vrijeme prije Statuta iz 1322. god. Podatke iz tih vrela prikazat ćemo odvojeno po razdobljima.

U razdoblju 1266.-1267. riječ je o preko 60 upisa koji se odnose na razne civilne i kaznene predmete od kraja kolovoza 1266. do 2. rujna 1267. Sadržaj pojedinog upisa114

U razdoblju 1266.-1267. riječ je o preko 60 upisa koji se odnose na razne civilne i kaznene predmete od kraja kolovoza 1266. do 2. rujna 1267. Sadržaj pojedinog upisa114

vrlo je jednostavan i lapidarno sastavljen. Jedna strana iznosi predmet spora i svojzahtjev; druga strana iznosi okolnosti koje govore protiv iznesenog zahtjeva; svakastrana replicira i predlaže svjedoke; sud saslušava svjedoke i donosi presudu.

Strana koja iznosi zahtjev ne naziva se tužitelj (accusator). Za nju se navodi da "predlaže" (proposuit). Protivna strana ne naziva se tuženi, već se samo navodi da"odgovara i izjavljuje" (respondens dixit). Zbog toga ćemo ih u daljnjem tekstu nazvati"predlagač" i "protivnik".

Oko trećine (!) upisa sastoji se od zahtjeva koje podiže knežev predstavnik (pro parte comitis). On traži da se knezu plati globa (bannum) koja mu po Statutu pripada. Raščlamba slučajeva pokazuje da je uvijek riječ o zahtjevu zbog nekog narušavanjamira, npr. podizanja ruke, tučnjave, zlostavljanja, oduzimanja slobode i uboda nožem.

Uočljivo je da knez ne nastupa kao predstavnik općine, već kao nadređena vlast,koja zahtijeva svoj prihod (globu, bannum). U biti kneza očito ne zanima ništa drugonego da ubere svoj prihod.

Od ostalih upisa pozornost privlači citirana presuda. Vrijedi zapaziti da je vikar upresudama na lapidaran, ali razumljiv način utvrdio sve elemente (osobito mjesto ivrijeme) kaznenog djela kao i način plaćanja kazne

Od ukupno ubilježenih presuda devet ih je pokrenuto prijavom oštećenog(povrijeđenog), jedna prijavom poglavara noćnih čuvara, jedna prijavom općinskogglasnika zbog ometanja pri obavljanju njegove dužnosti, četiri su pokrenute po službenoj dužnosti (od toga jedna na osnovi obavijesti vikarovih slugu). Kazna je razmjernoblaga: 20 odnosno 40 soldina, osim u jednom slučaju zlostavljanja (l O libara) i u nekolikoslučajeva imovinskih (poljoprivredno-trgovačkih) delikata, kažnjenih sa 3 odnosno 25libara.

Ubrzo nakon što je Mletačka Republika zadobila vlast nad Trogirom, sklopljen je17.IV.1322. ugovor između Trogira i Mletaka [I. STROHAL, Statut i reformacije gradaTrogira, MHJSM, vol. X., Zagreb, 1915. (dalje: Trogirski statut), str. XCV.)] u kojemuz ostalo stoji da knez, kojeg postavljaju Mlečani, ima u svim kaznenim postupcima(in omnibus causis criminalibus) punu vlast (liberum arbitrium), ali je u postupku (procedendo) ograničen odredbama Trogirskog statuta. On je, nadalje, mogao izricati kazne samo u visini određenoj u Statutu - ili blaže. Ali, kod kažnjavanja djela silovanja,zlonamjernog paleža i ubojstva nije bio vezan odredbama Statuta (habeat liberum ar-bitrium (..) sicut sue discrecioni apprebit). U kaznenom djelu izdaje grada knez jeprotiv tuženih (contra accusatos) imao ovlast inquirere, testes examinare et accusatoscarcerari facere (voditi istragu, ispitivati svjedoke i tužene staviti u zatvor) po svojojvolji, ali je pri kažnjavanju tuženih (accusatos) bio ograničen statutarnim odredbama.

Prema Trogirskom statutu (Trogirski statut II, 2) koji je donesen iste godine, knezuje zabranjeno voditi istragu (facere inquisitionem) ili prihvatiti prijavu (accipere denuntiationem), osim u onim slučajevima u kojima postupa po slobodnoj ocjeni uskladu s ugovorom Trogira i Mletaka. Oštećeni kažnjivim djelom smije podignuti tužbu(accusationem facere) samo unutar 8 dana ako je djelo počinjeno u Trogiru odnosnojednog mjeseca ako počinjeno u trogirskom distriktu. Ako povežemo odredbe Statuta (II., 2) i mletačko-trogirskog ugovora iz 1322. god.dobivamo ovu sliku:

115

1. u kaznenim djelima zabranjeno je knezu postupati bez prijave ili tužbe; kazna se izriče po Statutu ili blaže;

2 iznimno, pri silovanju, zlonamjernom paležu i ubojstvu knez smije postupati po službenoj dužnosti ili na osnovi prijave; kazna po volji kneza;

3. u slučaju izdaje grada knez je potpuno slobodan u vođenju postupka; on može tuženoga zatvoriti.

Ako se, dakle, postupak vodio o onim slučajevima u kojima je knez prema mletačko- trogirskom ugovoru iz 1322. god. imao punu ovlast, on je bio ovlašten narediti i provoditi torturu bez sudjelovanja sudaca. Ako se pak radilo o krađi, razbojstvu i krvavoj rani, nanesenoj nekim oružjem, torturi su trebala bili nazočna bar dva suca. U svim ostalim kaznenim slučajevima knez nije imao ovlast narediti torturu, ali mu je za kažnjavanje bio dovoljan iskaz jednog vjerodostojnog svjedoka ((isto, II., 108). Upada u oči da kod krađa knez nije mogao pokrenuti postupak po službenoj dužnosti. Ako uzmemo u obzir da je broj krađa sigurno uvelike nadmašivao broj ubojstava, silovanja i paleža, možemo zaključiti da su Trogirani sačuvali neke garancije da ih mletački knez neće šikanirati

Dakako, čim je mletačka vlast u Trogiru ojačala, ona je provela reviziju kaznenih odredaba reformacijom Trogirskog statuta donesenom, čini se, tridesetih godina XIV. stoljeća (Ref., I., 8). Po toj reformaciji knez je mogao voditi postupak protiv kradljivaca, razbojnika, gusara i onih koji im na razne načine pomažu. Postupak se pokreće na osnovi prijave, i to ne samo oštećenoga, nego svakog prijavitelja (quicunque homo) kojem se obećava da će se njegovo ime držati u tajnosti. I sam knez može pokrenuti postupak po vlastitoj inicijativi. Njemu se odobrava "puna i neograničeva ovlast voditi istragu, postupati i kažnjavati (...) po svojoj volji" (habeat merum et liberum arbitrium inquirendi, procedendi et puniendi (..) ad sue placitum voluntatis). Nedvojbeno je u toj ovlasti bilo sadržano i pravo podvrći osumnjičene osobe torturi.

Za vrijeme vlasti hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. nad dalmatinskim gradovima došlo je do značajne promjene u upravljanju Trogirom i kaznenom postupku. Naime, 6.XI.1377. donesen je u trogirskom Velikom vijeću zaključak po kojem se u Trogir uvodi nova funkcija trojice rektora koji u kaznenim predmetima imaju ovlast koju je ranije imao sam trogirski knez postavljen od Mletaka. Time je ponovno uspostavljena stanovita samostalnost trogirske općine.

Ali, čim su Mleci 1420. god. (Trogirski statut, str. 212 i d.) ostvarili ponovnu vlast nad Dalmacijom, oni su u Trogiru dali knezu ovlast da u svim kaznenim postupcima sam vodi postupak i sam izriče presude. Jedino ograničenje bilo je u tome što se knez morao pridržavati odredaba Trogirskog statuta.

Usporedba trogirskoga kaznenog postupka s postupcima u drugim dalmatinskim gradovima vrlo je poučna. Po najstarijem sačuvanom Korčulanskom statutu vlast je imala ovlast goniti ubojstvo već na temelju njegove notornosti (publica fama), dakle per inquisitionem, po Dubrovačkom statutu postupak per inquisitionem postoji uz privatnu tužbu. Slično je s vijestima iz najstarijih sačuvanih sudskih zapisnika: u Dubrovniku uvelike preteže postupak pokrenut pukom prijavom, u kojem sudska vlast ima u svakom pogledu odlučujuću ulogu. I u trogirskim zapisnicima sudsko vijeće sudi na osnovi prijave. Knez (comes) pojavljuje se u najstarijim zapisnicima kao stranka

116

koja od suda zahtijeva "svoju globu". God. 1299. sudi sam, tj. bez sudaca, knežev zastupnik (vikar), u pravilu na osnovi prijave privatnih ili službenih osoba, a kojiput po službenoj dužnosti.

Za daljnje analize nužno je usporediti odredbe ugovora Mlečana sa Zadrom (1313. god.), Šibenikom i Trogirom (1322. god.) te Splitom (1327. god.). Tim je ugovorima Mletačka Republika osigurala za sebe nadzor nad vitalnim pitanjima spomenutih dalmatinskih gradova. Prema jednoj od najvažnijih klauzula iz tih ugovora na čelu pojedinog grada nalazi se comes Mlečanin.

Prema mletačko-zadarskom ugovoru od 23.IX.1313. on sudi sam, i to na temelju slobodne procjene, ubojstvo, zlonamjerni palež i razbojstvo na cestama. Krađe sudi zajedno sa sucima, i to prema mletačkim propisima.

Mleci su ugovorom od 1.III.1322. odobrili Šibeniku neke povlastice, koje prilično sputavaju kneza u upravljanju gradom. U upravljanju gradom i suđenju knez je vezan odlukom većine kurije, u koju uz njega ulaze i tri suca i tri vijećnika. Usto, pri svom radu taj se organ treba pridržavati statuta i pravnih običaja. Jedino kod ubojstva, silovanja, zlonamjernog paleža i izdaje grada knez sudi sam, ali se i pri tome mora pridržavati šibenskih statutarnih odredaba.

Ugovorom Mletaka s Trogirom od 17.IV.1322. knez u kaznenim stvarima sudi sam u skladu s Trogirskim statutom. Jedino kod silovanja, zlonamjernog paleža i ubojstva sudi isključivo po vlastitoj procjeni. U slučaju izdaje grada knez ima ovlast voditi istragu i pritvoriti optužene, a pri donošenju presude treba se držati Trogirskog statuta.

Prema ugovoru sa Splitom od 18.VIII.1327. knez u kaznenim stvarima sudi sam, ali u skladu s ođredbama Splitskog statuta ili blaže. Ipak, on nije vezan Statutom, već sudi po slobodnoj procjeni zlonamjerni palež, ubojstvo, krađu i izdaju grada.

Razlike su očite i dokazuju pragmatičnost Mlečana i ujedno stupanj samostalnosti koji je pojedini grad uspio izboriti.

Zadar je, dakako, najlošije prošao. On je u biti izgubio međunarodnopravni identitet. Zbog toga nije ni predviđen zločin izdaje grada. Umjesto toga uveden je zločin urote protiv kneza (Zadarski statut, V., 1).

Šibenik je uspio ostvariti razmjerno dobar položaj, dok su Trogir i Split morali prepustiti kudikamo najvažnije elemente gonjenja kaznenih djela knezu, preko kojega su Mleci upravijali tim gradovima. Iznenađuje da je jedino u Splitu za zločin silovanja predviđeno da ga knez sudi u skladu sa Splitskim statutom, dok u Zadru, Trogiru i Šibeniku knez nije bio vezan statutom, već je kazna prepuštena slobodnoj kneževoj ocjeni. Vjerojatno je riječ o stanovitoj koncesiji splitskoj općini u politički beznačajnom deliktu.

Suprotno tomu pitanje krađe nije nimalo beznačajno. Dok su ubojstva i silovanja razmjerno rijetke pojave, krađe se svugdje na svijetu, pa tako i u srednjovjekovnim dalmatinskim općinama, događaju takoreći svakodnevno, pa je za kakvu-takvu samostalnost gradske općine od najveće važnosti čuvati svoje građane od prevelike ingerencije mletačkog kneza. Mleci su pri tome pokazivali izvanrednu fleksibilnost. Vrlo je zanimljivo rješenje predviđeno za Zadar: u njemu knez sa sucima (!) kažnjava krađe, ali - po mletačkim () statutima.

117

Ali, neusporedivo su važnije sljedeće raščlambe. Naime, bez obzira na upravo analizirane razlike u vođenju postupka i suđenju, nedvojbeno je da se izdaja grada i zlonamjerni palež tiču cjelokupne općine i da je nezamislivo prepuštanje gonjenja tih zločina tužbi i prijavi pojedinca. Za izdaju je to samo po sebi razumljivo. Ali, isto vrijedi i za zlonamjerni palež kuća: zločinac koji podmeće požar u gradu, stisnutom na vrlo malom terenu, izlaže najvećoj mogućoj opasnosti sam opstanak gradske općine pa je za taj zločin nužno bila zainteresirana i gradska vlast i cjelokupno građanstvo.

Posve nešto drugo su zločini ubojstva i silovanja. Oni doista izravno ne ugrožavaju opstojnost gradske općine, ali su zbog snažnog emotivnog naboja opasni za mir u gradu.

To je u prvom redu jasno za ubojstvo koje je oduvijek u svim ljudskim zajednicama izazivalo snažno izraženu želju za osvetom, pa je zajednica morala intervenirati zbog opasnosti da međusobno osvećivanje među širim obiteljima ne učini daljnji opstanak zajednice nemogućim. U interesu je, dakle, svake zajednice da u slučaju ubojstva nametne barem uspješan postupak mirenja. To je razlog zašto se načinu i visini plaćanja vražde (compositio, Wergeld itd.) posvećivala velika pozornost.

Za mir i red u gradu neusporedivo je manje opasan zločin silovanja. U slučaju silovanja udane žene, muž će se vjerojatno uspjeti primiriti pristojnom novčanom naknadom. Ako je pak riječ o neudanoj ženi, poznato je da se silovatelju često omogućavalo da sklapanjem braka sa žrtvom izbjegne druge kazne.

L. M.

118

40b. 40b.

NOTARI ZAGREBAČKOG GRADECA NOTARI ZAGREBAČKOG GRADECA (a: MCZ, I., Doc. 115; b: MCZ, I., Doc. 166; c: MCZ, IV., 11; d: MCZ, XL, 222; e: MCZ, IV., 313; f: MCZ, XI., 236; g: MCZ, IX., 57; h: MCZ, IX., 92; i: MCZ, IX., 219)

(a: MCZ, I., Doc. 115; b: MCZ, I., Doc. 166; c: MCZ, IV., 11; d: MCZ, XL, 222; e: MCZ, IV., 313; f: MCZ, XI., 236; g: MCZ, IX., 57; h: MCZ, IX., 92; i: MCZ, IX., 219)

SLAVONIJA, ZAGREBAČKI GRADEC SLAVONIJA, ZAGREBAČKI GRADEC a) 1321., 2 kolovob) 1334., 21. kolovoa) 1321., 2 kolovo

c) 1355., 21. kolovob) 1334., 21. kolovo

d) 1362. d) 1362. c) 1355., 21. kolovo

e) 1363. 17. listopaf) 1364. f) 1364. e) 1363. 17. listopa

g) 1391. g) 1391. h) 1397. h) 1397. i) 1431., 2. veljače i) 1431., 2. veljače

LITERATURA : TKALČIĆ, MCZ, Uvodne studije; N. KLAIĆ, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb, 1982.; APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998. cit. (28.).

LITERATURA : TKALČIĆ, MCZ, Uvodne studije; N. KLAIĆ, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb, 1982.; APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998. cit. (28.).

a) (...) kaptol zagrebačke crkve (...) protiv općine (i) građana Gradeca (...) da su dažbine filaršćina i solarina kaptolu prepušteni (capitulo sunt concessa). Magister Toma glavni notar Gradeca (notariusprincipalis civitatis Grecensis) prije svega poziva se (na to) da gradjani Gradeca imaju (...) kraljevu listinu u kojoj se kaže, da građani Gradeca (...). ne odgovaraju ni pred kojim sudom, do kraljevog (quod cives Grecenseis non teneantur respondere coram aliquo iudice, preter regem). (...). Magister Toma u ime grada odgovara (civitatis nomine respondit), da grad ima kraljevski privilegij, po kojem (...) se građane oslobađa dažbina kao i ostalih novouvedenih utjerivanja (aliis exaccionibus inducere novitates)

a) (...) kaptol zagrebačke crkve (...) protiv općine (i) građana Gradeca (...) da su dažbine filaršćina i solarina kaptolu prepušteni (capitulo sunt concessa). Magister Toma glavni notar Gradeca (notariusprincipalis civitatis Grecensis) prije svega poziva se (na to) da gradjani Gradeca imaju (...) kraljevu listinu u kojoj se kaže, da građani Gradeca (...). ne odgovaraju ni pred kojim sudom, do kraljevog (quod cives Grecenseis non teneantur respondere coram aliquo iudice, preter regem). (...). Magister Toma u ime grada odgovara (civitatis nomine respondit), da grad ima kraljevski privilegij, po kojem (...) se građane oslobađa dažbina kao i ostalih novouvedenih utjerivanja (aliis exaccionibus inducere novitates)

b) (...) od desetine vinske (...) i žitne s teritorija Gradeca odbijena najprije stotina gradskom notaru za njegov posao utjerivanja (De decimis tamen vini Grecensis et bladi videlicet in territoriis Grecensium deducitur primo centesima pro notario communitatis pro suis laboribus in exigendo) te nakon toga odvojena desetina, u polovici podijeljena između gradskog notara, zbog rečenoga, i suca kurije gospodina biskupa zagrebačkog (...)

b) (...) od desetine vinske (...) i žitne s teritorija Gradeca odbijena najprije stotina gradskom notaru za njegov posao utjerivanja (De decimis tamen vini Grecensis et bladi videlicet in territoriis Grecensium deducitur primo centesima pro notario communitatis pro suis laboribus in exigendo) te nakon toga odvojena desetina, u polovici podijeljena između gradskog notara, zbog rečenoga, i suca kurije gospodina biskupa zagrebačkog (...)

119 119

c) Takoder (. ..) Tomas vicenotar (u parnici) protiv rečene Katerine nije pristupio (...) d) Također izdano Mihajlu gradskom notaru 12 forinti ( ...) dano magistru

škole 9 forinti (...) e) Također najkasnije za 15 dana Ivan Zabota dužan je isplatiti magistru

Ivanu notaru sedam pensa temeljem naših isprava (mediantibus litteris nostris) f) (...) oslobađaju se od plaćanja dažbina dvadeset i osam kurija i jedne

oktave, koje pripadaju sucu, vijećnicima, gradskom notaru i ostalim oslobođenim plaćanja dažbina (alium non solventium)

g) Također primamo Nikolu Pravdića za našeg notara (...) h) Također mi općina (...) imenujemo i naznačujemo za našeg notara Tomu

sina Isipovog na našem općem skupu ( in nostro generali consilio), doznačujući mu sva davanja (...) koja pripadaju (...) našim notarima.

i) Gradska općina (...) jednoglasno i složno (unanimi et concordi voluntate) (...) vinograd (...) na teritoriju općine (...) sa svim što uz njega ide (cum suis pertinenciis) magistru Mateji (...) sinu Rade, učitelju, notaru i sugrađaninu našem (scolastico, notario i concivi nostro) za njegove brojne zasluge ( pro serviciis multiphariis) daje i daruje u trajni posjed.

Općinski su notari imali središnju ulogu u svim važnijim poslovima grada. S vremenski neograničenim mandatom, oni su bili prisutni godinama, katkad i desetljećima, pa kontinuitetom svog djelovanja, iskustvom i nespornom stručnom kompetencijom imali izravan utjecaj na stvaranje običajnoga prava. U njihovu nas stručnu naobrazbu (najvj eroj atnij e ars notarialis) uvjeravaju nj ihove formulacije činjeničnih stanja, pokušaji stručnih "opisa" pojedinih stečenih prava, dobro poznavanje stručne terminologije, čvrste distinkcije pravnih ustanova , što sve zajedno nedvojbeno upućuje na njihovo poznavanje postglosatorskog nauka. Uz gradskoga suca i ostale članove gradskog magistrata, čiji je mandat u jednom navratu mogao trajati samo godinu dana, stalno nazočni, naobraženi i iskusni notarius civitatis bio je, po svoj prilici, "voditelj u sjeni" suđskih parnica, a njegova je riječ pri donošenju sudskih presuda sigurno imala veliku težinu. U konglomeratu komponenti od kojih je sastavljeno gradečko običajno pravo (kao uostalom i njegovo stanovništvo, iz čijih se četiriju etničkih grupa sukcesivno izmjenjivala vodeća garnitura gradskog magistrata), notari su bili ti, koji su svojim autoritetom mogli uspješno stvarati prostora shvaćanjima , načelima i ustanovama reformiranog rimskog prava.

0 brojnosti i opsegu njihovih obaveza govori činjenica da su, mimo glavnog notara - principalis notarius civitatis - bili angažirani i vicenotari (vidi vrelo pod c) i protonotari (MCZ, IV., 350). Mimo obveza na sudu, o čijem su se djelovanju kontinuirano vodili knjige s kronološkim podacima o svakom od dva sudska dana u tjednu, te o povremenom sastajanju drugostupanjskog vijeća condam judices (sačuvane od 1355.g. - vidi prilog br.45), počev od 1384.god. vođenja "posjedovnih" katerni (vidi prilog 63), glavni je notar, uz aktualnog suca bio glavni reprezentant grada prema vani. Utoliko više, ako se

120

radilo o brojnim parnicama sa susjednim crkvenim jurisdikcijama ili okolnom vlastelom.Iz priloženog vrela (vrelo pod a) dade se razabrati umješnost i kompetentnost gradskognotara, koji je na plemićkom saboru pod predsjedanjem bana Ivana Babonega1321.g. u parnici povodom označenih dažbina Gradeca - stavio najprije prigovor nenadležnosti suda, a zatim se pozvao i na vladarova oslobađanja od tih dažbina. Za to što je parnica završila na štetu Gradeca najmanje se može okriviti gradski notar. Ako je protivnik raspolagao sličnim privilegijama, Gradec nije imao mnogo šansi pred sudom,čiju je kompetenciju uostalom osporio, pa su na presudu u korist kaptolu utjecali bezsumnje i politički motivi.

radilo o brojnim parnicama sa susjednim crkvenim jurisdikcijama ili okolnom vlastelom.Iz priloženog vrela (vrelo pod a) dade se razabrati umješnost i kompetentnost gradskognotara, koji je na plemićkom saboru pod predsjedanjem bana Ivana Babonega1321.g. u parnici povodom označenih dažbina Gradeca - stavio najprije prigovor nenadležnosti suda, a zatim se pozvao i na vladarova oslobađanja od tih dažbina. Za to što je parnica završila na štetu Gradeca najmanje se može okriviti gradski notar. Ako je protivnik raspolagao sličnim privilegijama, Gradec nije imao mnogo šansi pred sudom,čiju je kompetenciju uostalom osporio, pa su na presudu u korist kaptolu utjecali bezsumnje i politički motivi.

Zanimljivo je da je gradski notar bio taj koji je - za dobar honorar (vidi vrelo pod b) - ubirao od gradjana Gradeca crkvenu vinsku i žitnu desetinu zagrebačkog biskupa. I Gradecu je očito bilo prihvatljivije, da tu dužnost obavlja "njihov čovjek", a honorar mudro ođređen u postotku jamčio je drugoj strani "savjesno obavijenposao". Prvi čovjek plaćenog činovničkog aparata, gradski notar primao je godišnjih12 forinti, što se uspoređeno s plaćom učitelja gradske škole (vidi vrelo pod d) čini prilično skromnim, ali ako se pri tome ne zaboravi dobro plaćen posao zazagrebačkog biskupa te privilegij oslobođenja od plaćanja uobičajenih dažbina zadvorna mjesta (kurije) u gradu - dacia regis et taxa communitatis - kojih su bili oslobođeni aktualni sudac i članovi magistrata (vidi vrelo pod f), Tkalčić s pravom konstatira da je notarska služba bila "vrlo odlična". Dapače, čini se da su za naklonost stalno prisutnog gradskog notara bili itekako zainteresirani članovi gradskogamagistrata (vrelo pod i) Zanimljivo je da je 1391 g. - kako je zabilježeno u posjedovnoj katerni - izvjesni Klement Pravdić, koji je bez sumnje ispunjavao tražene pretpostavke - jednostavno "primljen" kao gradski notar, a šest je godina kasnije gradski notar Toma, sin Isipov, došao na to mjesto temeljem izbora "in generali consilio", na kojem su sudjelovali, valja pretpostaviti, svi odrasli muški stanovnici koji su imalicivitet i javna prava.

Zanimljivo je da je gradski notar bio taj koji je - za dobar honorar (vidi vrelo pod b) - ubirao od gradjana Gradeca crkvenu vinsku i žitnu desetinu zagrebačkog biskupa. I Gradecu je očito bilo prihvatljivije, da tu dužnost obavlja "njihov čovjek", a honorar mudro ođređen u postotku jamčio je drugoj strani "savjesno obavijenposao". Prvi čovjek plaćenog činovničkog aparata, gradski notar primao je godišnjih12 forinti, što se uspoređeno s plaćom učitelja gradske škole (vidi vrelo pod d) čini prilično skromnim, ali ako se pri tome ne zaboravi dobro plaćen posao zazagrebačkog biskupa te privilegij oslobođenja od plaćanja uobičajenih dažbina zadvorna mjesta (kurije) u gradu - dacia regis et taxa communitatis - kojih su bili oslobođeni aktualni sudac i članovi magistrata (vidi vrelo pod f), Tkalčić s pravom konstatira da je notarska služba bila "vrlo odlična". Dapače, čini se da su za naklonost stalno prisutnog gradskog notara bili itekako zainteresirani članovi gradskogamagistrata (vrelo pod i) Zanimljivo je da je 1391 g. - kako je zabilježeno u posjedovnoj katerni - izvjesni Klement Pravdić, koji je bez sumnje ispunjavao tražene pretpostavke - jednostavno "primljen" kao gradski notar, a šest je godina kasnije gradski notar Toma, sin Isipov, došao na to mjesto temeljem izbora "in generali consilio", na kojem su sudjelovali, valja pretpostaviti, svi odrasli muški stanovnici koji su imalicivitet i javna prava.

Osim spomenutih, u vrelima šezdesetih godina 14. stoljeća u sudskim se knjigama često spominje izvjesni "magister Johannes", koji je, kako pokazuju neki upisi, s puno umješnosti vodio pred sudom, između ostalog, i vlastite poslove. Sedamdestih iosamdesetih godina 14. st. kao gradski se notari spominju magister Pavel, vlasnik kuće u Novoj vesi, te spomenuti Nikola Pravdić, a nešto kasnije Toma Isipov - jedan od ekskomuniciranih uglednih građana Gradeca na biskupovoj listi 1391.g. Dvadestihgodina 15. st. kao gradski notari zabilježeni su u vrelima magistri Fabijan, zatim Gašpar, sin uglednog i bogatog zlatara Kozme, a od tridesetih godina dugi niz godina gradskimje notarom (neko vrijeme i magister scolae) bio Matej, sin Rade, kojeg u posjedovnim knjigama nalazimo kao vlasnika priličnog fundusa nekretnina i kojem je općina zbog mnogih njegovih zasluga "unanimi voluntate", darovala vinograd (vidi vrelo pod i). Vrijeme notara Mateje jest vrijeme osjetno slabijeg pravnog prometa, što je evidentnoveć i iz daleko manjeg broja zabilježenih parnica u suđskim knjigama i daleko skromnijeg prometa nekretninama registriranog u posjedovnim knjigama.

Osim spomenutih, u vrelima šezdesetih godina 14. stoljeća u sudskim se knjigama često spominje izvjesni "magister Johannes", koji je, kako pokazuju neki upisi, s puno umješnosti vodio pred sudom, između ostalog, i vlastite poslove. Sedamdestih iosamdesetih godina 14. st. kao gradski se notari spominju magister Pavel, vlasnik kuće u Novoj vesi, te spomenuti Nikola Pravdić, a nešto kasnije Toma Isipov - jedan od ekskomuniciranih uglednih građana Gradeca na biskupovoj listi 1391.g. Dvadestihgodina 15. st. kao gradski notari zabilježeni su u vrelima magistri Fabijan, zatim Gašpar, sin uglednog i bogatog zlatara Kozme, a od tridesetih godina dugi niz godina gradskimje notarom (neko vrijeme i magister scolae) bio Matej, sin Rade, kojeg u posjedovnim knjigama nalazimo kao vlasnika priličnog fundusa nekretnina i kojem je općina zbog mnogih njegovih zasluga "unanimi voluntate", darovala vinograd (vidi vrelo pod i). Vrijeme notara Mateje jest vrijeme osjetno slabijeg pravnog prometa, što je evidentnoveć i iz daleko manjeg broja zabilježenih parnica u suđskim knjigama i daleko skromnijeg prometa nekretninama registriranog u posjedovnim knjigama.

M. A. M. A.

121 121

41. 41.

IZ RAPSKOG STATUTAIZ RAPSKOG STATUTA(INCHIOSTRI - GALZIGNA, Rapski statut, cit.) (INCHIOSTRI - GALZIGNA, Rapski statut, cit.)

RAB. KVARNER RAB. KVARNER 1325.-1327. 1325.-1327. (dosjelost, nasad vinograda, prvokup, zalog, pos-udba, prodaja, ugovor o čuvanju životinja,osob-na prava, emancipacija, spowelatium,preferira- nje djeteta, neoporučno nasljeđivanje)

(dosjelost, nasad vinograda, prvokup, zalog, pos-udba, prodaja, ugovor o čuvanju životinja,osob-na prava, emancipacija, spowelatium,preferira- nje djeteta, neoporučno nasljeđivanje)

LITERATURA: U. INCHIOSTRI, Il comune e gli statuti di Arbe fino al secolo XIV, ASD, V., 1930. i VI., 1931.; L. MARGETIĆ, Preferiranje djeteta po Krčkom, Rapskom i drugim primorskim statutima, VHARP, XVIII, 215-247; ISTI, Stvarna prava, cit. (1.).

LITERATURA: U. INCHIOSTRI, Il comune e gli statuti di Arbe fino al secolo XIV, ASD, V., 1930. i VI., 1931.; L. MARGETIĆ, Preferiranje djeteta po Krčkom, Rapskom i drugim primorskim statutima, VHARP, XVIII, 215-247; ISTI, Stvarna prava, cit. (1.).

I. Osobna, obiteljska i nasljedna prava I. Osobna, obiteljska i nasljedna prava Knjiga II., glava 5. "(...) ako neki muškarac umre, bilo s oporukom ili raspoložbom

posljednje volje bilo bez (tam cum testamento vel ordinamento vel sine)1i ostavi zakonite nasljednike iza sebe, sva dobra rečenog umrlog muškarca ostaju njegovim zakonitim nasljednicima na jednake dijelove, osim dobara koje je rasporedio za svoju dušu. Ako otac (...) hoće učiniti u odnosu na svoja dobra neku prednost (avantagium) jednome od svojih zakonitih nasljednika (...), hoćemo, ako je taj otac imao imovinu do vrijednosti od 1000 libara malih, ili niže, da može učiniti jednom (...) dar (...) vrijednosti do 100 libara malih, ali tako da sličan ili takav dar ili veći ostane (...); a ako ima (...) imovinu do vrijednosti od 2000 libara malih, može (...) učiniti dar od 200 libara malih (...) tako da drugi sličan dar iste vrijednosti ostane. Ako pak (...) ima imovinu od 3000 libara malih ili više, može (...) dati dar u vrijednosti 300 libara malih"

Knjiga II., glava 5. "(...) ako neki muškarac umre, bilo s oporukom ili raspoložbom posljednje volje bilo bez (tam cum testamento vel ordinamento vel sine)1i ostavi zakonite nasljednike iza sebe, sva dobra rečenog umrlog muškarca ostaju njegovim zakonitim nasljednicima na jednake dijelove, osim dobara koje je rasporedio za svoju dušu. Ako otac (...) hoće učiniti u odnosu na svoja dobra neku prednost (avantagium) jednome od svojih zakonitih nasljednika (...), hoćemo, ako je taj otac imao imovinu do vrijednosti od 1000 libara malih, ili niže, da može učiniti jednom (...) dar (...) vrijednosti do 100 libara malih, ali tako da sličan ili takav dar ili veći ostane (...); a ako ima (...) imovinu do vrijednosti od 2000 libara malih, može (...) učiniti dar od 200 libara malih (...) tako da drugi sličan dar iste vrijednosti ostane. Ako pak (...) ima imovinu od 3000 libara malih ili više, može (...) dati dar u vrijednosti 300 libara malih"

Knjiga II., glava 14. " (...) ako neka žena dođe mužu i sa sobom ne donese nikakva Knjiga II., glava 14. " (...) ako neka žena dođe mužu i sa sobom ne donese nikakva

1 U ovom obliku očito nepotrebno. Vjerojatno je prvobitni tekst odredbe glasio: cum ordinamento, čime se mislilo na raspored obiteljske imovine medu djecom ostavitelja. Pošto su se oporuke uobičajile i obiteljska se imovina sve više pretvarala u individualnu imovinu, proširen je tekst odredbe i na slučajeve cum testamento sine, ali time je čitav oposudba,stao suvišan. Uostalom, uz pretpostavke individualnog vlasništva i određene slobode oporučivanja odredbe čitave glave gube svoj smisao.

1 U ovom obliku očito nepotrebno. Vjerojatno je prvobitni tekst odredbe glasio: cum ordinamento, čime se mislilo na raspored obiteljske imovine medu djecom ostavitelja. Pošto su se oporuke uobičajile i obiteljska se imovina sve više pretvarala u individualnu imovinu, proširen je tekst odredbe i na slučajeve cum testamento sine, ali time je čitav oposudba,stao suvišan. Uostalom, uz pretpostavke individualnog vlasništva i određene slobode oporučivanja odredbe čitave glave gube svoj smisao.

122 122

imanja osim svoje odjeće i muž ima svoja dobra ili udio u svojoj očevini pa muž s torn ženom nešto privredi i u međuvremenu umre, ako žena ne želi ostati udovicom, odredujemo da žena od toga stečenoga imanja ništa nema (...) (osim) pravnog običaja sponcelatija (consuetudinem spongelati), naime, žena plemića (...) iz dobara muža 80 libara venecijanskih; žena nekog iz Velikog vijeća rapskoga, ako je od puka (...) neka ima 12 perpera (...) žena svakog drugog pučanina neka ima 6 perpera (...). Ako žena (...) ima nasljednike (...), ona ne može ništa tražiti pro spongelaco (...); ako je pak žena unijela dio svoje očevine mužu, da ima dio dobitka (...)".

2

Knjiga II., glava 17. "(...) ako tko umre bez oporuke (...) i bez ikakvog nasljednika, tada od svih dobara (...) četvrti dio rasporeduje se za dušu (...).3 A sva ostala dobra (...) treba da pripadnu rođacima umrlog s očeve strane, ako su rečena dobra došla s očeve strane (devenire debeant in propinquiores defuncti ex parte paterna, si praedicta bona ex parte paterna pervenerint)".4

Knjiga II., glava 18. "(...) ako je sin pod ocem i majkom te učini dug, trgovački posao, darovanje ili prodaju, to nije valjano (...), osim ako otac ili majka nisu svoga sina postavili za trgovca javnom ispravom ili zapisom u općinskoj knjizi koji je učinio notar (per publi- cum instrumentum aut per scriptum in quaterno comunis per manum notarii) ili ako se otac

majka nisu izdvojili iz sinove vlasti (se subtraxerit de potestate filii)".5

Knjiga II., glava 21. "(...) ako netko koji se nalazi pod ocem ili majkom uzme ženu, odmah je emancipiran i oslobođen od svoga oca i majke (statim sit emancipatus et exemptus a patre et matre eius" ) 6

II. Stvarna i obvezna prava Knjiga II., glava 9. ("...) ako tko proda, založi ili otudi (vendiderit, impegnaverit aut

alienaverit) tuđu pokretnu stvar, vlasnik stvari može gdje god nađe svoju stvar bez ikoje cijene uzeti je s odobrenjem i glasnikom kurije, uz prisegu da nije dao ili ustupio (mutuavit) rečenu stvar na zalaganje, prodaju ili otuđivanje, ali onaj koji je kupio može tražiti naknadu (rationem habere) od onoga koji je stvar založio, prodao ili otuđio. Nadalje, ako tko posudi (depraestaverit) komu svoju stvar, on ima pravo naknade protiv onoga kojem je posudio, a

20 rapskoj consuetudo sponcalatii v. L. MARGETIĆ, Bračno imovinsko pravo premaKrčkom statutu na latinskom jeziku, Krčki zbornik, 2., 1971., 156, a o usporedbi s drugim pravnimpodručjima (Istra, Trst, Rijeka, Trsat, Brač, Hvar itd.), 154 i d.

3 Usp. Šibenski statut, knj. V., gl. 29.

4O načelu paterna paternis i o njegovoj primjeni i porijeklu u Dalmaciji v. MARGETIĆ,Paterna paternis, cit. br. 5. Naime, čudno je da se načelo paterna paternis primjenjivalo u Dalmaciji, Raveni, Napulju, Siciliji i Sardiniji, dakle na područjima koja su na zapadu najdubljeostala pod bizantskim utjecajem - a ipak bizantsko zakonodavstvo nakon Justinijana slijedi Corpus iuris civilis koji ne priznaje to načelo.

5Čudan način izražavanja. Dosada ponudena rješenja ne zadovoljavaju. Moglo bi se

pomišljati i na grješku u prijepisu kad ne bi u istoj glavi nešto dalje stajalo: ako se otac iii majka izbacio ili izdvojio iz sinove vlasti (si pater aut mater se eiecerit vel subtraxerit a potestate filii).

6 Usp. drukčije rješenje u Šibenskom statutu, knj. II., gl. 51., i našu bilješku 2 toj odredbi (vidi br. 59.).

123

ne protiv drugoga u odnosu na samu posudenu stvar . P

Knjiga III., glava 10. "(...) često se dešava (...) među prijateljima da (...) postave zalog (pignus ponere) da ne bi medu njima došlo do nesloge; ako je postavio zalog, za taj zalog ili obvezu (pro antedicto pignore sive obliga) ne treba dati nego samo 5 solida malih mletačkih denara, ali s time da su valj ane sve obveze učinjene ili napisane rukom tabeliona bez obzira na to je li zalog postavlj en

ne".8

Knjiga IIL, glava 13. "(...) ako tko nasadi (pastinarevit) vinograd na svojoj ili tuđoj zemlji i unutarjedne godine (...) dođe zakoniti zabranitelj (interdictor) (...), onaj koji je nasadio gubi učinjeno (laborerium) koje pripada vlasniku zemlje, a nasadivač plaća dva perpera općini za kaznu. Ako se ne pojavi unutar jedne godine (...), nasađivač neka uživa, drži i posjeduje (gaudeat, teneat et possideat) učinjeno (...) i neka raspolaže time kao vlastitom stvari.9

Knjiga III, glava 14. "(...) ako tko posjeduje neku zemlju (possessionem) mimo (...) kroz neprekidnih 30 godina ( ..), neka je uživa, drži i posjeduje (...) i s njom radi slobodno kao s vlastitom stvari (et de ipsa facial suam liberam voluntatem sicut de re sua propria) (...), osim sa zemljama crkava, općine i rodbinskim zemijama (...)". 10

Knjiga III., glava 17. "(...) ako neka osoba proglasi (imbandiverit) ili kupi od koga neku

zemlju za neki dug (...), ako unutar 45 dana prigovori vlasniku rodak (propinquus) ili susjed

(confinator) (...) i zahtij eva je po pravu rođaštva ili susjedstva (iure propinquitatis aut confinii), tu

zemlju procjenjuju po općinski procjenjitelji pa će je dobiti rodak ili susjed za procijenjeni iznos".11

Knjiga IIL, glava 30. "(...) ako pastiri prime životinje na čuvanje (ad passendum), oni mogu

imati trećinu vune i sira i četvrtinu mladunčadi; ali pastiri ne smiju obračunati u štetu (ponere)

vlasnicima životinja iznad pet glava godišnje na stotinu (glava)" 12

7Prihvaćeno srednjovjekovno načelo, po kojem se razlikuje je li vlasniku stvar oduzeta

protiv njegove volje ili ju je dobrovoljno dao drugome. Samo u prvom slučaju vlasnik može

zahtijevati stvar protiv svakog trećeg, dok u drugom slučaju on se može držati samo onoga

kome ju je dao (tzv. načelo Hand wahre Hand).

8 Ovdje je zalog u funkciji valjanosti, a ne realnog osiguranja ugovora. Zadnja rečenica

je očito noviji dodatak, kojim se uz ugovore sa zalogom priznaju valjanima i svi ugovori pismeno

sastavljeni od notara. 9 Vinograd prelazi u puno vlasništvo onoga koji ga je nasadio ako vlasnik zemlje ne

podigne prigovor. Dakako, vlasnik vinograda ne postaje time i vlasnik zemlje. Dakle, niti je

prihvaćena ideja emfiteuze rimskog postklasičnog prava, tj. stvarnog prava na tuđoj stvari, niti

načelo superficies solo cedit. 10 Dosjelost, koja zbog svoga porijekla iz gubitne zastare nema kao pretpostavke

dobru vjeru i naslov.

11 Pod utjecajem mletačkog prava u Rabu je ranije nego u drugim dalmatinskim gradovima

prihvaćeno bizantsko načelo da na prvokup i otkup imaju pravo i susjedi, a ne samo rođaci.

Podrobnosti u L. MARGETIĆ, Bizantsko pravo prvokupa i otkupa i njegov utjecaj na hrvatsko

pravo, Starine, 59., 1984., 1-41. 12. To je neka vrsta ortakluka: vlasnik "ulaže" životinje, a pastir svoj rad u vezi s čuvanjem

životinja. Dobitak se dijeli tako da pastiru pripada trećina vune i sira i četvrtina mladunčadi. Kao "rashod" priznaje se pastiru najviše 5% životinja uzetih na čuvanje, ako ne dokaže veću nastalu štetu obično kožama nastradalih životinja

124

42. 42.

ZAGREBACKI KAPTOL DAJE POVLASTICE "LEPOJ VESI" (NOVA VES U ZAGREBU) VESI" (NOVA VES U ZAGREBU) ZAGREBACKI KAPTOL DAJE POVLASTICE "LEPOJ

(CD, XI., 152-154) (CD, XI., 152-154)

ZAGREB. SLAVONIJA 1344., 9. rujna ZAGREB. SLAVONIJA 1344., 9. rujna (gradski privilegiji) (gradski privilegiji)

LITERATURA: TKALČIĆ, MCZ, uvodne studije (cit. 28.); N. KLAIĆ, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb, 1982., 437-441; APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998., cit. (28.).

LITERATURA: TKALČIĆ, MCZ, uvodne studije (cit. 28.); N. KLAIĆ, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb, 1982., 437-441; APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998., cit. (28.).

Kaptol zagrebačke crkve želi vječni spas u Gospodinu svima do kojih će doći ova isprava (...). Našu zemlju, koja je zasada za nas neiskorištena, s obje strane javne ceste, koja iz našeg predgrađa (de vico nostro) vodi prema gori (...), dodjeljujemo u korist našega slobodnog grada (pro villa nostra libera) i gostima da se na njoj trajno smjeste. (1) Dopuštamo da gosti (...) godišnje prvoga svibnja, prije ručka, preko svoja 4 pređstavnika (comprimissarios) smiju sebi izabrati načelnika (villicum), koji će njih i njihove ljude (ipsorum singulos) i ostale stanovnike u predmetima u skladu sa zakonom suditi, i to u svim civilnim i kaznenim sporovima, ako se pokreću civilno, s time da sudi zajedno s đva građanina, koji tamo stanuju, kao prisjednika, a u kaznenim pak stvarima kao (prolijevanje) krvi, razbojstva, krađe, paleža i sličnim, zajedno s našim svjetovnim sucem. (2) Dodaje se da svaki građanin ili gost može svoj civilni ili kazneni spor pokrenuti civilno, od načelnika ili naših sudaca, i to u svakom razumnom slučaju predložiti da ga mi razmotrimo, koliko god puta i kad god bude za to potreba, s time da prethodno položi pred svojim sucem 12 denara u novcu koji je tada u optjecaju. Onoga koji za svoj slučaj otkloni sud svoga suca, ne zbog toga što se osjeća povrijeđen, nego lakoumno, pa mi to utvrdimo, vratit ćemo njegovu sucu da ga ponovno osudi na 12 denara kao gore, koje treba platiti svome sucu, kao i prvi put. Od prihoda takvih kazna i ostalih pravednih prihoda koji pripadaju sucu iz bilo kojeg temelja u njegovoj nadležnosti načelnik ima dva dijela, a njegovi prisjednici treći U kaznenim pak stvarima, kako je naprijed rečeno, neka polovicu ima nag svjetovni sudac, a drugu polovicu načelnik sa svojim prisjednicima, kao što je rečeno. (3) Dopuštamo (...) gostima i (...) stanovnicima da imaju punu slobodu raspolaganja svojim pokretninama i nekretninama (...) za života i u povodu smrti (...). (4) Tko pak umre bez oporuke, nasljeđuju ga u njegovim dobrima njegovi najbliži nasljednici obaju spolova do trećeg stupnja (...), a

Kaptol zagrebačke crkve želi vječni spas u Gospodinu svima do kojih će doći ova isprava (...). Našu zemlju, koja je zasada za nas neiskorištena, s obje strane javne ceste, koja iz našeg predgrađa (de vico nostro) vodi prema gori (...), dodjeljujemo u korist našega slobodnog grada (pro villa nostra libera) i gostima da se na njoj trajno smjeste. (1) Dopuštamo da gosti (...) godišnje prvoga svibnja, prije ručka, preko svoja 4 pređstavnika (comprimissarios) smiju sebi izabrati načelnika (villicum), koji će njih i njihove ljude (ipsorum singulos) i ostale stanovnike u predmetima u skladu sa zakonom suditi, i to u svim civilnim i kaznenim sporovima, ako se pokreću civilno, s time da sudi zajedno s đva građanina, koji tamo stanuju, kao prisjednika, a u kaznenim pak stvarima kao (prolijevanje) krvi, razbojstva, krađe, paleža i sličnim, zajedno s našim svjetovnim sucem. (2) Dodaje se da svaki građanin ili gost može svoj civilni ili kazneni spor pokrenuti civilno, od načelnika ili naših sudaca, i to u svakom razumnom slučaju predložiti da ga mi razmotrimo, koliko god puta i kad god bude za to potreba, s time da prethodno položi pred svojim sucem 12 denara u novcu koji je tada u optjecaju. Onoga koji za svoj slučaj otkloni sud svoga suca, ne zbog toga što se osjeća povrijeđen, nego lakoumno, pa mi to utvrdimo, vratit ćemo njegovu sucu da ga ponovno osudi na 12 denara kao gore, koje treba platiti svome sucu, kao i prvi put. Od prihoda takvih kazna i ostalih pravednih prihoda koji pripadaju sucu iz bilo kojeg temelja u njegovoj nadležnosti načelnik ima dva dijela, a njegovi prisjednici treći U kaznenim pak stvarima, kako je naprijed rečeno, neka polovicu ima nag svjetovni sudac, a drugu polovicu načelnik sa svojim prisjednicima, kao što je rečeno. (3) Dopuštamo (...) gostima i (...) stanovnicima da imaju punu slobodu raspolaganja svojim pokretninama i nekretninama (...) za života i u povodu smrti (...). (4) Tko pak umre bez oporuke, nasljeđuju ga u njegovim dobrima njegovi najbliži nasljednici obaju spolova do trećeg stupnja (...), a

125 125

ako ih nema, ostavina se dijeli na tri dijela, od kojih prvi ide za spas duše po našem nahođenju, drugi pripada našoj raspoložbi, a treći neka se preuzme za načelnika i njegove prisjednike (...). (5) U slučaju, da je tko zbog počinjenog zločina kažnjen smrću ili jepobjegao, sva njegova dobra uzimaju nag sudac i načelnik, pa ćemo uzevši u obzir rođake (...) učiniti raspodjelu prema našoj volji. (6) Tko bi pak na području rečenog slobodnog grada ranio nekoga u nazočnosti suca ili načelnika i ugrozio neki njegovživotni organ, samim time neka plati ranjenome 12 maraka i toliko sucu. Načelnik ga treba brižljivo uhvatiti dok ne plati navedeni iznos novaca ili dok ne da zadovoljavajućejamstvo da će platiti u roku 15 dana. Tko učini tako nešto, ali ne u nazočnosti sucanačelnika, kažnjava se istom kaznom u imovinu, ako je pravedno i razumno presuđen preko prikladnih svjedoka ili na drugi način. (7) Tko je pak drugome dao pljusku učinio što slično u nazočnosti suca ili načelnika, samim tim obvezan je platitiuvrijeđenom, ako je dobra glasa, 5 maraka, a isto toliko i sucu; a ako se dogodi tako nešto, ali ne u nazočnosti suca, tada plaća počinitelj uvrede polovicu rečenoga, s time da ga treba prethodno zakonito osuditi (...). (8) Ostali slučajevi uvredljivih i pogrdnih riječi imaju za posljedicu polovicu rečene kazne, savjesno uzimajući u obzir razliku između nazočnosti i izočnosti suca ili načelnika i osobe dobra glasa. (9) Ostale manje i lakše povrede prepuštaju se odluci onoga koji sudi. (10) Dodajmo jog i to da se pozvani koji prvi put ne pristupi osuđuje na 8 denara za prvi put, 12 denara za drugi put i 20 za treći put, što treba platiti načelniku ili sucu u roku 18 dana računajući uvijek od dana kada se trebao pojaviti, ako ne bi mogao ispričatisvoju odsutnost neprisustvovanje na razuman način. Kada se pak izdaje neki poziv koji sam za sebe vrijedi kao tri poziva i koji je konačan, tada se nakon njega izriče presuda kao da je triput pozivan. U ostalim pak sudskim postupcima primjenjuju se takve globe u skladu s pravom i pravnim običajem. (11) Kako bi protekom vremena naši građani i gosti mogli mirno živjeti, želimo da im dvorna mjesta i dvorna zemljištabudu jednaki, i to u širini bar 32 šumska lakta, a u dužini da se s obje strane protežu đo rijeke ili potoka koji se nalazi odostraga. (12) Hoćemo da nas ti građani i gosti priznaju za prirodne gospodare i da nam pomažu uvijek s temeljitom vjernošću, i to svi zajedno i svaki pojedinac sa svojim podložnicima (cum suis inquilinis) i onima koji im pripadaju (pertinentibus ad eosdem). (13) U znak priznanja naše svjetovne vlasti, dužni su da nam godišnje na svetkovini blaženoga Martina, ispovjednika, u studenom, pojedinci plaćaju od svake cijele kurije 40 dobrih banskih denara i tri dara unutargodine, tj. na Božić svaki po jednoga dobroga kopuna, 4 kruha, 10 jaja, na Uskrs 4 kruha, jedan sir i 15 jaja, a na blagdan blaženoga kralja Stjepana dvije dobre kokoši ilipileta, 4 kruha i 10 jaja (...). (Završne odredbe.)

Današnja Nova ves u Zagrebu nastala je tek sredinom XIV. stoljeća planskompodjelom zemljišta sjeverno od današnje katedrale. Pri tome je važnu ulogu imao poznati pisac arciđakon Ivan Gorički. Iz privilegija "Lepoj vesi" vidi se da ga je sastavljao dobar poznavalac prava.

126

Manji dio privilegija može se usporediti s povlasticama izdanim Vugrovcu (vidi cit. 40.) To se odnosi u prvom redu na slobodu raspolaganja pokretninama i nekretninama pravnim poslovima za života i za slučaj smrti.

U izboru načelnika primjećuje se bitna razlika od privilegija izdanih slavonskim gradovim u XIII. stoljeću. Naime, u Lepoj vesi izbor vrše četiri predstavnika građana. To je svakako velik korak prema smanjivanju utjecaja građanstva na gradske poslove. Taj antidemokratski smjer došao je u zagrebačkom Gradecu do svog punog izražaja početkom XVII. stoljeća (cit. 83.). Očito je da su kanonici zagrebačkog kaptola željeli zadržati punu kontrolu nad novim naseljem, a ona se mogla postići upravo takvim neizravnim biranjem načelnika, u kojem je doduše pričin demokratičnosti zadržan, ali u kojem je bilo kudikamo lakše ostvariti svoje želje pritiskom na nekolicinu predstavnika nego na cjelokupno građanstvo.

U težim kaznenim stvarima sudi načelnik zajedno s kaptolskim sucem, čime je, slično kao i u Vugrovcu i u nekim kraljevskim gradovima, samostalnost suđenja u znatnoj mjeri okrnjena.

U civilnim stvarima određeno je da gradski načelnik obvezno sudi s dva prisjednika iz reda građana.

Prilično podrobno obrađen je postupak pozivanja na sud i prizivni postupak. U neoporučnom nasljeđivanju pozornost privlači odredba ograničavanja nasljednog

prava rođaka do trećeg stupnja srodstva. Takve odredbe ne nalazimo inače u slavonskim gradskim privilegijima.

Zanimljivo je da je materijalno kazneno pravo razmjerno vrlo opširno razrađeno i da samo privilegij izdan 1266. godine zagrebačkom Gradecu sadrži tako iscrpne norme. Nije nemoguće da je sastavljač novoveškog privilegija doista imao pred sobom gradečki privilegij, pogotovu što je kao posebno kazneno djelo s težim posljedicama predviđeno zlodjelo učinjeno pred gradskim načelnikom. Po gradačkom privilegiju za pljusku danu nekom pred sucem, plaća se globa od 20 penza udarenom i isto toliko sucu, dok je po novoveškom privilegiju globa povećana i iznosi 5 maraka, tj. po 25 penza.

S pravom je istaknuto (N. Klaić) da se kanonici odnose prema novoveškim građanima kao svojim kmetovima, osobito u pogledu podavanja, koja se sastoje od tri "dara" godišnje i od plaćanja 40 denara po svakom dvornom mjestu. Doduše treba primijetiti da su i građani Križevaca po privilegiju iz 1252. godine plaćali po 40 denara i da tri dara nalazimo ne samo u biskupskom Vugrovcu nego i drugdje. Usto, Novovešani su oslobođeni tih podavanja već 1361. godine.

L. M.

127

42a.42a.

IZ STATUTA ZAGREBAČKOG KAPTOLSKOG VLASTELINSTVA IZ STATUTA ZAGREBAČKOG KAPTOLSKOG VLASTELINSTVA (Tkalčić, MHEZ, cap. LXV. i LXVI.) (Tkalčić, MHEZ, cap. LXV. i LXVI.)

ZAGREB. SLAVONIJA od 1334. do sredine 14. st. ZAGREB. SLAVONIJA od 1334. do sredine 14. st. (emfiteuza, predijalisti) (emfiteuza, predijalisti)

LITERATURA: I. TKALČIĆ, Monumenta historica episcopatus zagrabiensis(= MHEZ) Zagreb, 1874.; ISTI, Ivan arcidakon Gorički, domaći pisac u XIVvieku; Rad JAZU, knj. LXXIX., 1886. ; VJ. KLAIĆ, Ocjene odlomka iz "kronologije ili Ijetopisa" Ivana arcidakona, Izvjestje Kr. Vel. Gimnazije u Zagrebu, 1874.; N. KLAIĆ, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb,1982.; L. MITTEIS, Zur Geschichte der Erbpacht im Altertum, Abhandlungen der philologisch -historischen Klasse der Sachsischen Gesellschaft der Wissenschaften,vol.20, Leip-zig, 1905.; Vl. GAJER, Posjedi zagrebačkog Kaptola oko Zagreba u prvoj polovici14. st., Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 11., 1978., M. APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, Vlasništvo nad nekretninama i statusne skupine stanovništva( Zagrebački Gradec, 14. i 15. st .), Naga zakonitost, 11- 12 ,.1985.; ISTA, Neki pravni aspekti statuta zagrebačkoga Kaptola, Zagrebačka biskupija i Zagreb 1094-1994., Zagreb, 1995.; ISTA, Neka pitanja pravnog i društvenog položajapredijalista zagrebačkoga biskupa u 13. i 14. stoljeću, Croatica Christiana periodica, 33.,1994.; ISTA, 1986.; ISTA, 1998. cit. (28.).

LITERATURA: I. TKALČIĆ, Monumenta historica episcopatus zagrabiensis(= MHEZ) Zagreb, 1874.; ISTI, Ivan arcidakon Gorički, domaći pisac u XIVvieku; Rad JAZU, knj. LXXIX., 1886. ; VJ. KLAIĆ, Ocjene odlomka iz "kronologije ili Ijetopisa" Ivana arcidakona, Izvjestje Kr. Vel. Gimnazije u Zagrebu, 1874.; N. KLAIĆ, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb,1982.; L. MITTEIS, Zur Geschichte der Erbpacht im Altertum, Abhandlungen der philologisch -historischen Klasse der Sachsischen Gesellschaft der Wissenschaften,vol.20, Leip-zig, 1905.; Vl. GAJER, Posjedi zagrebačkog Kaptola oko Zagreba u prvoj polovici14. st., Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 11., 1978., M. APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, Vlasništvo nad nekretninama i statusne skupine stanovništva( Zagrebački Gradec, 14. i 15. st .), Naga zakonitost, 11- 12 ,.1985.; ISTA, Neki pravni aspekti statuta zagrebačkoga Kaptola, Zagrebačka biskupija i Zagreb 1094-1994., Zagreb, 1995.; ISTA, Neka pitanja pravnog i društvenog položajapredijalista zagrebačkoga biskupa u 13. i 14. stoljeću, Croatica Christiana periodica, 33.,1994.; ISTA, 1986.; ISTA, 1998. cit. (28.).

Cap. XLV. Cap. XLV. Predijalist, vazal i emfiteut jednaki su, ali se i razlikuju u mnogo čemu (differunt in ph,rribus) (...) (svaki od njih) dužan je svom gospodaru (...) vjerno služiti i prisegnuti (debet suo domino fidelitatem servare et iurare). Cap.XLVI. , Cap.XLVI. ,

Predijalist, vazal i emfiteut jednaki su, ali se i razlikuju u mnogo čemu (differunt in ph,rribus) (...) (svaki od njih) dužan je svom gospodaru (...) vjerno služiti i prisegnuti (debet suo domino fidelitatem servare et iurare).

(...) vazal, predijalist te emfiteut imaju na svom feudu ili prediju koristovno, a mi izravno vlasništvo (vasallus autem predialis seu emphitheota quilibet in suo feudo seu predio utile dominium optinet, nos directum) iz čega slijede (...) sva ubiranja kazni za slučajeve koji nisu izuzeti (in casibus non exceptis); također, treći dio marturine, od koje dvije trećine slijede nama; također pripadaju im (...) kmetski darovi i podavanja kao i uobičajena tlaka (Item munera et iuramina a c o l o n i s , a c l a b o r e s c o n s u e t i s ) . .

(...) vazal, predijalist te emfiteut imaju na svom feudu ili prediju koristovno, a mi izravno vlasništvo (vasallus autem predialis seu emphitheota quilibet in suo feudo seu predio utile dominium optinet, nos directum) iz čega slijede (...) sva ubiranja kazni za slučajeve koji nisu izuzeti (in casibus non exceptis); također, treći dio marturine, od koje dvije trećine slijede nama; također pripadaju im (...) kmetski darovi i podavanja kao i uobičajena tlaka (Item munera et iuramina a c o l o n i s , a c l a b o r e s c o n s u e t i s ) . .

128 128

Pravna se priroda između statusnih skupina emfiteuta i predijalistakoje je, kako izričito stoji u Statutu "drugo ime za vazala" (tales simpliciter prediales vocantur, cum proprie deberent dici vasalli a feudo, non prediales aprediis), s jedne strane izjednačuje, ali se istodobno konstatiraju i razlike međunjima "u mnogo čemu". Konstatacija Ivana arciđakona Goričkog, najvjerojatnijegsastavljača tog statuta, da i jedni i drugi imaju dominium utile, uzimajući u obzir sva nabrojena prava emfiteuta (prava na dio marturine, na munera et iuramina kmeta, kao i njegovu uobičajenu tlaku - labores consuetos - na izricanje kazni za delikte za koje Kaptol nije rezervirao svoju isključivu nadležnost) - sasvim je na mjestu. Nositelj tih ovlasti, međutim, ima malo zajedničkog s "klasičnim" emfiteutom, kojeg pod drugim imenom (ovlaštenik tzv. trajnog posjeda sub conditione, sub censu), srećemo u vrelima obližnjeg kraljevskog Gradeca. Tko je uopće kaptolskiemfiteut i koje je njegovo mjesto u gospodarskoj i društvenoj strukturi zagrebačkogakaptolskog vlastelinstva te tko su - od njih različiti - predijalisti?

Pravna se priroda između statusnih skupina emfiteuta i predijalistakoje je, kako izričito stoji u Statutu "drugo ime za vazala" (tales simpliciter prediales vocantur, cum proprie deberent dici vasalli a feudo, non prediales aprediis), s jedne strane izjednačuje, ali se istodobno konstatiraju i razlike međunjima "u mnogo čemu". Konstatacija Ivana arciđakona Goričkog, najvjerojatnijegsastavljača tog statuta, da i jedni i drugi imaju dominium utile, uzimajući u obzir sva nabrojena prava emfiteuta (prava na dio marturine, na munera et iuramina kmeta, kao i njegovu uobičajenu tlaku - labores consuetos - na izricanje kazni za delikte za koje Kaptol nije rezervirao svoju isključivu nadležnost) - sasvim je na mjestu. Nositelj tih ovlasti, međutim, ima malo zajedničkog s "klasičnim" emfiteutom, kojeg pod drugim imenom (ovlaštenik tzv. trajnog posjeda sub conditione, sub censu), srećemo u vrelima obližnjeg kraljevskog Gradeca. Tko je uopće kaptolskiemfiteut i koje je njegovo mjesto u gospodarskoj i društvenoj strukturi zagrebačkogakaptolskog vlastelinstva te tko su - od njih različiti - predijalisti?

Prema analizama " montaneuma " zagrebačkog Kaptola - više od 90 % naseljenika toga vlastelinstva bili su - kmetovi. Uz njih, u zanemarivom postotkunalaze se servi i "varošani" . Nadalje, tek nešto manje od 70 % kmetskih selišta pripada (u koristovnom vlasništvu) predijalistima; ostatak od predpostavljenih ukupnih 1230 selišta bilo je u zajedničkom vlasništvu Kaptola (oko 10%) te dvostruko više (preostalih 20%) u vlasništvu pojedinih kanonika. Osim uobičajenih davanja -marturine, desetine, izvanrednih poreza, davanja u naturi, negdje i zalaznine, svi sukmetovi bili dužni tlake na zemlji, točno označene u odredbi o obvezama kaptolskoga kmeta, a općenito "skiciranih" u odredbi o predijalistima kao labores consueti.

Prema analizama " montaneuma " zagrebačkog Kaptola - više od 90 % naseljenika toga vlastelinstva bili su - kmetovi. Uz njih, u zanemarivom postotkunalaze se servi i "varošani" . Nadalje, tek nešto manje od 70 % kmetskih selišta pripada (u koristovnom vlasništvu) predijalistima; ostatak od predpostavljenih ukupnih 1230 selišta bilo je u zajedničkom vlasništvu Kaptola (oko 10%) te dvostruko više (preostalih 20%) u vlasništvu pojedinih kanonika. Osim uobičajenih davanja -marturine, desetine, izvanrednih poreza, davanja u naturi, negdje i zalaznine, svi sukmetovi bili dužni tlake na zemlji, točno označene u odredbi o obvezama kaptolskoga kmeta, a općenito "skiciranih" u odredbi o predijalistima kao labores consueti.

Točno određena vrsta i opseg tlaka kanoničkih kmetova odnosi se na sve kulture, a sintagma labores consueti znači vjerojatno isti ili slični opseg vrsta tlake.Ukratko, obrada posjeda zagrebačkoga kaptolskoga vlastelinstva bila je do kraja riješena kmetskom radnom snagom - za druge alternative obrade zemlje bilo je malo prostora. Usput rečeno, nekretnine koje su Kaptol, Biskupija i pojedini crkveni redovi konstantno đobivali u vidu legata pro anima pučanstva kraljevskog Gradeca nisu mogli biti - kako je to izričito određeno Zlatnom bulom - "izvlašćeni" iz jurisdikcije gradske općine, a njihova eksploatacija "rješavana" i legatarima osiguran konstantan prihod, zasnivanjem dugoročnoga, stvarnopravnog zakupa -što je drugo ime za emfiteuzu. Gradečki emfiteuti nemaju, dakako, nikakve sličneovlasti, poput gore nabrojenih i tek su "zakupci tuđe zemlje". Predijalisti, međutim, nisu "zakupci tuđe zemlje" (suprotno N. Klaić), nego javnopravni faktor, "produženaruka" Kaptola, čija je glavna obveza "vjerna služba", - tj. briga o pravilnom funkcioniranju kaptolskoga gospodarstva i održavanje reda i mira na predijima.Izabrani iz "višeg" sloja (među nabrojanim predijalistima u Statutu nalazi se i sam Ivan arciđakon Gorički) predijalisti su bili stup na koji se oslanajalo upravljanje

Točno određena vrsta i opseg tlaka kanoničkih kmetova odnosi se na sve kulture, a sintagma labores consueti znači vjerojatno isti ili slični opseg vrsta tlake.Ukratko, obrada posjeda zagrebačkoga kaptolskoga vlastelinstva bila je do kraja riješena kmetskom radnom snagom - za druge alternative obrade zemlje bilo je malo prostora. Usput rečeno, nekretnine koje su Kaptol, Biskupija i pojedini crkveni redovi konstantno đobivali u vidu legata pro anima pučanstva kraljevskog Gradeca nisu mogli biti - kako je to izričito određeno Zlatnom bulom - "izvlašćeni" iz jurisdikcije gradske općine, a njihova eksploatacija "rješavana" i legatarima osiguran konstantan prihod, zasnivanjem dugoročnoga, stvarnopravnog zakupa -što je drugo ime za emfiteuzu. Gradečki emfiteuti nemaju, dakako, nikakve sličneovlasti, poput gore nabrojenih i tek su "zakupci tuđe zemlje". Predijalisti, međutim, nisu "zakupci tuđe zemlje" (suprotno N. Klaić), nego javnopravni faktor, "produženaruka" Kaptola, čija je glavna obveza "vjerna služba", - tj. briga o pravilnom funkcioniranju kaptolskoga gospodarstva i održavanje reda i mira na predijima.Izabrani iz "višeg" sloja (među nabrojanim predijalistima u Statutu nalazi se i sam Ivan arciđakon Gorički) predijalisti su bili stup na koji se oslanajalo upravljanje

129 129

gotovo tri četvrtine kaptolskoga vlastelinstva. Census, koji su predijalisti plaćali godišnje i koji je precizno određen za svaki predij (vidi MHEZ, II., cap. 43) nije zakupnina poput one gradečkog emfiteuta - nego, usporede li se iznosi - tek simbolična svota, ubirana od svakog predijalista, kao znak priznanja gospodstva i potvrda dane prisege na vjernu službu. Visina censusa mnogih predija manja je, naime, od pristojbe koju su plaćali gradečki inkvilini za puku mogućnost obitavanja u gradu, a " prava " zakupnina za npr. samo dva dijela vinograda u Gradecu iznosila je stotinu denara (MCZ, X., 176), koliko je bio, primjerice, census s predija Braxanoch, koji je obuhvaćao čak dvadeset selišta. Raskid odnosa s predijalistom ako dvije godine za redom - kako stoji u Statutu - ne isplaćuje određeni mu census, nije zasigurno mogao uslijediti zbog zakidanja kaptolske blagajne, nego zbog toga što se time demonstrira otkazivanje poslušnosti i spremnosti na "vjernu službu". Za uzvrat predijalist je, u danom omjeru, dijelio s Kaptolom plodove kmetskog rada te imao ingerencije sudovanja i ubiranja kazni za delikte koje Kaptol nije zadržao u svojoj isključivoj nadležnosti. Teza da su i emfiteuti imali ista ovlaštenja te i važnost i značenje kao i predijalisti - teško je održiva, osim ako nije riječ o terminološkoj "zbrci". Osim toga, imajući u vidu čvrsto ustrojenu gospodarsku strukturu kaptolskoga vlastelinstva, moramo ustvrditi da za "pravu" emfiteuzu, sa značenjem i mjestom u gospodarstvu srednjovjekovnih gradova s razvijenim tržištem, u kojima trgovci i obrtnici ulažu svoje profite u zemlju, ali obradu prepuštaju dugoročnom zakupcu (emfiteutu ili "ligonisti", najamnom radniku "cum ligone ") - kako to bogato ilustriraju vrela zagrebačkog Gradeca - nema mjesta. Taj od davnina poznati agrarni aranžman - u vlastelinstvima, u kojima se zemlja obrađuje kmetskom radnom snagom - strano je tijelo. Riječju, kaptolski je emfiteut "udaljen" bitnim obilježjima od "pravog" emfiteuta, pa se moramo pitati kako je vrsni pravnik i - po svoj prilici bolonjski student - Ivan arciđakon, uza sve ograde, "previdio" pravnu prirodu aranžmana poput emfiteuze. Razloge "nesporazuma" u tekstu Statuta treba, očito, potražiti drugdje. U tekstu statutarne odredbe, bez posebne intonacije i ni jednoga opetovanoga osvrta, govori se o melioraciji i kultiviranju šumom bogatog kaptolskog gospodarstva. Premda je proces kolonizacije i krčenja zemlje u doba o kojem je riječ odavna prošlost, interes za osvajanje novih obradivih površina zemlji postojao je, dakako, i dalje. Gradska je općina Gradeca npr. statutarnom odredbom iz 1379. god. (MCZ, IX., 93) nastojala stimulirati eventualne interesente, oslobađajući ih plaćanja censusa u trajanju od deset godina. Očito je da - kada je melioracija kaptolskih šuma bila u pitanju - interesenata (u blizini Gradeca i mogućnosti koje je njegovo razvijeno tržište pružalo) nije bilo đovoljno, kao što ni tek samo oslobađanje od plaćanja censusa za određeni broj godina - nije moglo takve eventualne interesente privući na Kaptol. Uostalom, unatoč samoupravi i privilegijama koje je Kaptol dodijelio hospitima Lepe vesi ("Lepaves"), akcija njihova naseljavanja jedva da je imala zadovoljavajuće rezultate - konkurencija kraljevskoga grada bila je prejaka. Stoga nam se čini da je pravo emfiteuza, explicite određeno kao dominium utile uz nabrojena ovlaštenja, koja ga približavaju statusu predijalista - podređeno cilju 130

privlačenja interesenata za melioraciju kaptolskih neobradivih površina. Emfiteuti su, po svoj prilici, ponuđena selišta u zajedničkome vlasništvu Kaptola, s kmetovima koje će imati pravo angažirati pri krčenju šuma, čija će podavanja dijeliti s Kaptolom i nad kojima će čak imati sudačke ovlasti, poput onih predijalista. K tomu, ostavljena mu je mogućnost zaključenja conventio specialis, kojim kmetske uobičajene obveze mogu biti drugačije uređene.

Sa svim tim ovlastima emfiteutovo pravo se može kvalificirati kao dominium utile, pa u toj konstataciji ne treba vidjeti eventualnu "nepreciznost" sastavljača Statuta, nego prije njegovo poznavanje realiteta te suptilnu diplomatsku vještinu, da bez mnogo inzistiranja i naglašavanja, pozivajući se na "davne običaje", ponudi pogodnosti, kojima će pođuzetnike melioracije dovesti na Kaptol. Što će biti sa statusom i ovlastima emfiteute nakon završene melioracije, možemo tek nagađati. Teoretski, moguće su i ove alternative - postati "pravi" predijalist "pravi" emfiteuta zasnivanjem stvarnopravnog zakupa na iskrčenim površinama na nekoj od vinea privata, tj. na jedinom "prostoru" na kojem se na zagrebačkom kaptolskom vlastelinstvu može očekivati prava emfiteuza. Ipak, u ovom nevelikom prostoru ustanova emfiteuze nije mogla imati veliko gospodarsku važnost, u svakom slučaju ni iz daleka takvu, kakvu je imala u gospodarstvu Gradeca. Riječju, predijalisti i emfiteuti (titulari dugoročnoga zakupa sa stvarnopravnim efektima) stajali su - kako nam komparativni izvorni materijal potvrđuje - na suprotnim stranama društvene stratifikacije te zacijelo " differunt in pluribus ".

M. A.

131

43.43.

PRAVNI POLOŽAJ ŽENE PRAVNI POLOŽAJ ŽENE (a: MCZ, IV., 34; b: MCZ, IV., 96; c:MCZ, IV.,(a: MCZ, IV., 34; b: MCZ, IV., 96; c:MCZ, IV.,272; d: MCZ, IV., 330; e: MCZ, V., 356) 272; d: MCZ, IV., 330; e: MCZ, V., 356)

ZAGREBAČKI GRADEC. SLAVONIJA ZAGREBAČKI GRADEC. SLAVONIJA a) 1355., 6. studenoga a) 1355., 6. studenoga b) 1357., 23. lipnja b) 1357., 23. lipnja c) 1363., 16. svibnja c) 1363., 16. svibnja d) 1364., 19. siječnja d) 1364., 19. siječnja e) izvor potječe iz

razdoblja 1375.-e) izvor potječe iz

razdoblja 1375.-

LITERATURA: TKALČIĆ, MCZ, uTakođertudije, cit. (28.); N. KLAIĆ, Zagreb u srednjem vijeku (cit. 17.); APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998., cit. (28.).

LITERATURA: TKALČIĆ, MCZ, uTakođertudije, cit. (28.); N. KLAIĆ, Zagreb u srednjem vijeku (cit. 17.); APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998., cit. (28.).

a) Također piljarica Alika kao tužitelj protiv Isvjeđočiti Kristine (ut actor contra Johannem filium Christine), nije došla.

b) Takoder suprugaTakođerva, bivša udovica Simona, zvanog Sternić, u imegospodina svoga supruga (in nomine domini viri sui), kako je prije zabilježeno u katerni(...), imala je svjedočiti protiv Zore (...) nije ni došla, ali niti se ispričala, niti izvela svjđanaenje.

a) Također piljarica Alika kao tužitelj protiv Isvjeđočiti Kristine (ut actor contra Johannem filium Christine), nije došla.

c) Takoder ako gospođa Cecilija, sestra Marketova, dio grunta i zidane kuće što je od istoga Marketa Sebastijanu zlataru za 60 forinti založen unutar tri dana (...) od istogSebastijama otkupi, dobro dakako, drugo (izvan) rečenog vremena od tri dana (...) tajdio grunta i zidane kuće bit će određen Sebastijanu (...); ista je gospođa prisegla u vrijeme otkupa da će vlastitim novcem i za sebe, a ne za koga drugoga, kuću otkupiti(jurabit tamen tempore redemptionis ipsa domina, quod cum propria pecunia et pro se et non pro quoquam alio domum redimere..).

b) Takoder suprugaTakođerva, bivša udovica Simona, zvanog Sternić, u imegospodina svoga supruga (in nomine domini viri sui), kako je prije zabilježeno u katerni(...), imala je svjedočiti protiv Zore (...) nije ni došla, ali niti se ispričala, niti izvela svjđanaenje.

d) (...) Ivan Kovač protiv udove Damgospođeskara, s Petrom, Jaksom i Fabijanom krojačem, posvjedočit će o tome da je ista za svoga supruga za stanovinu svotu novacajamčila (...quod ipsa pro viro suo in certa pecunie quantite fideiubisset..).

c) Takoder ako gospođa Cecilija, sestra Marketova, dio grunta i zidane kuće što je od istoga Marketa Sebastijanu zlataru za 60 forinti založen unutar tri dana (...) od istogSebastijama otkupi, dobro dakako, drugo (izvan) rečenog vremena od tri dana (...) tajdio grunta i zidane kuće bit će određen Sebastijanu (...); ista je gospođa prisegla u vrijeme otkupa da će vlastitim novcem i za sebe, a ne za koga drugoga, kuću otkupiti(jurabit tamen tempore redemptionis ipsa domina, quod cum propria pecunia et pro se et non pro quoquam alio domum redimere..).

e) Također parnica između Leuena iz Nove vesi i gospode Margarete trgovkinje (domine Margarethe institricis) riješena je nagodbom razđobljaročištu.

e) Također parnica između Leuena iz Nove vesi i gospode Margarete trgovkinje (domine Margarethe institricis) riješena je nagodbom razđobljaročištu.

d) (...) Ivan Kovač protiv udove Damgospođeskara, s Petrom, Jaksom i Fabijanom krojačem, posvjedočit će o tome da je ista za svoga supruga za stanovinu svotu novacajamčila (...quod ipsa pro viro suo in certa pecunie quantite fideiubisset..).

132 132

Žena u Gradecu ima punu, ničim ograničenu poslovnu sposobnost. Pojavljuje se u svim ulogama procesa, čak i kao zastupnik muža. Ravnopravan je partner u poslovima i, dapače, neke djelatnosti drži u svojim rukama. Gradski "statut" iz 1425. god. (MCZ, II., doc. 40) spominje samo "hljebarice", a sudeći po broju "solarica" koje izvori spominju, i na unosnu trgovinu solju imaju, čini se, monopol. U gradskim knjigama nalazimo na desetke trgovkinja raznom robom, krčmarica i pipničarki, ali iuglednih poslovnih žena (vidi npr. MCZ, V., 356). Nekretninama donesenim u brak raspolažu čak i bez suglasnosti muža. Gradečke žene susrećemo kao kreditore,zalagateljice nekretnina te kao jamce za dugove svojih muževa. Ako se tome doda da je u gradečkoj praksi žena izjednačena u nasljednim pravima sa svojom braćom i da su supruziuzajamni nasljednici, osim kada ima uvjeta za primjenu principa paterna paternis, materna maternis - te da je sama, mimo muža, nositelj civiteta (concivissa nostra, za razliku od habitatrice civitatis), može se konstatirati da je žena u zagrebačkomGradecu, osim što su joj uskraćena politička prava, u svim poslovima ravnopravnisudionik i član gradske zajednice.

Žena u Gradecu ima punu, ničim ograničenu poslovnu sposobnost. Pojavljuje se u svim ulogama procesa, čak i kao zastupnik muža. Ravnopravan je partner u poslovima i, dapače, neke djelatnosti drži u svojim rukama. Gradski "statut" iz 1425. god. (MCZ, II., doc. 40) spominje samo "hljebarice", a sudeći po broju "solarica" koje izvori spominju, i na unosnu trgovinu solju imaju, čini se, monopol. U gradskim knjigama nalazimo na desetke trgovkinja raznom robom, krčmarica i pipničarki, ali iuglednih poslovnih žena (vidi npr. MCZ, V., 356). Nekretninama donesenim u brak raspolažu čak i bez suglasnosti muža. Gradečke žene susrećemo kao kreditore,zalagateljice nekretnina te kao jamce za dugove svojih muževa. Ako se tome doda da je u gradečkoj praksi žena izjednačena u nasljednim pravima sa svojom braćom i da su supruziuzajamni nasljednici, osim kada ima uvjeta za primjenu principa paterna paternis, materna maternis - te da je sama, mimo muža, nositelj civiteta (concivissa nostra, za razliku od habitatrice civitatis), može se konstatirati da je žena u zagrebačkomGradecu, osim što su joj uskraćena politička prava, u svim poslovima ravnopravnisudionik i član gradske zajednice.

M. A. M. A.

133 133

44.

KAPARA (ARRA, CAPOLO) (a: MCZ, IV., 43; b: MCZ, IV., 59)

ZAGREBAČKI GRADEC. SLAVONIJA a) 1356., 18. ožujka b) 1356., 5. srpnja

LITERATURA: TKALČIĆ, Uvodne studije u MCZ. cit. (28.); L. MARGETIĆ, Srednjovjekovno hrvatsko pravo, Obvezno pravo, Zagreb-Rijeka, 1997.; APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998.. cit. (28.).

a) Također Sidak je u utorak dužan sa Sanklinom posvjedočiti da je na ime cijenemesnice dao Hermanku kao kaparu 15 denara (quod ipse ad racionem precii macceli dedit Hermanko pro capolo XV denarios).

b) Također Velin, zvan Hudzmok, ima se s dvojicom zakleti protiv GodfridaPruneria za osam dana o tome da je isti Godfrid na ime cijene kuće zadržao sebidvije marke (quod ipse Godfridus deprecio domus tenetur sibi duabus marcis denariorum).

Sudeći po ovim vrelima, riječ je penitencijalnoj funkciji kapare. Premdasu informacije oskudne, može se to zaključiti i za kazus u kojem strankasvjedocima dokazuje da je pet i pol pensa zadržala na ime cijene kuće (deprecio domus), a to je djelomična isplata cijene očito imala karakter kapare (MCZ, IV.,178). Relativno rijetko spominjanje kapare u vrelima s jedne strane to dokazivanjesvjedocima i zakletvama s druge, upućuju na konsenzualno zaključenje kupoprodajei nekretnina, pogotovu što je izvršenje obveza stranaka podvrgnuto provjeramaprije obvezatnog upisa stečenog prava nad nekretninom. Skromnost podataka uvrelima dopušta nam tek hipotetične zaključke, pa ma koliko rijetko spominjana,prisutnost kapare s funkcijom odustatnine upućuje, ipak, na najvjerojatnije realnozaključenje i kupoprodajnog ugovora nekretninama.

M. A.

134

45.45.

1IZ `LIBRI CITATIONUM SEU SENTENTIARUM" ZAGREBAČKOG GRADECA

IZ `LIBRI CITATIONUM SEU SENTENTIARUM"1

(a: MCZ, IV., 65; b: MCZ, IV., 159; c: MCZ, IV., 315) (a: MCZ, IV., 65; b: MCZ, IV., 159; c: MCZ, IV., 315)

ZAGREBAČKOG GRADECA

ZAGREBAČKI GRADEC. SLAVONIJA a) 1356., 26. kolovoza ZAGREBAČKI GRADEC. SLAVONIJA a) 1356., 26. kolovoza (sudske kateme Gradeca, najam radne snage2) b) 1360., 6. ožujka (sudske kateme Gradeca, najam radne snage2) b) 1360., 6. ožujka

c) 1363., 24.:listopada c) 1363., 24.:listopada

LITERATURA: TKALČIĆ, MCZ, uvodne studije, cit. (28.); I. KAMPUŠ, Prilog pitanju o poreznom sistemu u Gradecu od XIV-XVI stoljeća, RFF, 5.,1963.; N. KLAIĆ, Zagreb u srednjem vijeku (cit. 17.); APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, (cit. 28.); ISTA, Vlasništvo nad nekretninama i statusne skupine stanovništva u Zagrebačkom Gradecu, Naša zakonitost, 11-12.,1985.; ISTA, 1986.; ISTA, 1998., cit. (28.).

LITERATURA: TKALČIĆ, MCZ, uvodne studije, cit. (28.); I. KAMPUŠ, Prilog pitanju o poreznom sistemu u Gradecu od XIV-XVI stoljeća, RFF, 5.,1963.; N. KLAIĆ, Zagreb u srednjem vijeku (cit. 17.); APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, (cit. 28.); ISTA, Vlasništvo nad nekretninama i statusne skupine stanovništva u Zagrebačkom Gradecu, Naša zakonitost, 11-12.,1985.; ISTA, 1986.; ISTA, 1998., cit. (28.).

a) Također, vijećnici su presudili da Atruig ima bez odlaganja vratiti svojoj odgojiteljici tuniku, jednu žensku košulju i jedan poplun.

a) Također, vijećnici su presudili da Atruig ima bez odlaganja vratiti svojoj odgojiteljici tuniku, jednu žensku košulju i jedan poplun.

b) Takoder, za osam dana zlatar N. dužan je priseći protiv Jančeka onog svog slugu oko duga od 75 denara i pitanja njegove prehrane.

b) Takoder, za osam dana zlatar N. dužan je priseći protiv Jančeka onog svog slugu oko duga od 75 denara i pitanja njegove prehrane.

1 "Zapisnici pravne naravi", kako Tkalčić naziva ove knjige (MCZ, IV-VIII.) sačuvane su od početka 1355. god. Vođeni su - na što upućuju neki pokazatelji i prije - s više ili manje kontinuiteta, sve do početka 1527. god. Sadrže kronološki bilježene dogadaje na gradskom sudu - očitovanje stranaka, tijek i rezultate izvođenja dokaza, izricanje presuda, konstatacije dasu se stranke nagodile i sl. te iznimno velik broj utvrđenih neodaziva stranaka i na opetovanipoziv suda. Posebnim danom razgledavani su prosvjedi i izricane drugostupanjske presude (vidinpr. MCZ, V., 86). Usprkos fragmentarnosti upisa i najvećim dijelom lapidarno unesenihčinjenica ove knjige pružaju jedinstvenu i autentičnu sliku funkcioniranja gradskog suda te sudragocjen dokument o pravnom prometu u Gradecu tijekom 14., 15. i početkom 16. stoljeća -njegovim specifičnostima, pravnim ustanovama i varirajućem intenzitetu. Sudske katerneGradeca vjeran su odraz gospodarskih, socijalnih i političkih zbivanja u gradu.

1 "Zapisnici pravne naravi", kako Tkalčić naziva ove knjige (MCZ, IV-VIII.) sačuvane su od početka 1355. god. Vođeni su - na što upućuju neki pokazatelji i prije - s više ili manje kontinuiteta, sve do početka 1527. god. Sadrže kronološki bilježene dogadaje na gradskom sudu - očitovanje stranaka, tijek i rezultate izvođenja dokaza, izricanje presuda, konstatacije dasu se stranke nagodile i sl. te iznimno velik broj utvrđenih neodaziva stranaka i na opetovanipoziv suda. Posebnim danom razgledavani su prosvjedi i izricane drugostupanjske presude (vidinpr. MCZ, V., 86). Usprkos fragmentarnosti upisa i najvećim dijelom lapidarno unesenihčinjenica ove knjige pružaju jedinstvenu i autentičnu sliku funkcioniranja gradskog suda te sudragocjen dokument o pravnom prometu u Gradecu tijekom 14., 15. i početkom 16. stoljeća -njegovim specifičnostima, pravnim ustanovama i varirajućem intenzitetu. Sudske katerneGradeca vjeran su odraz gospodarskih, socijalnih i političkih zbivanja u gradu.

2 U sudskim je knjigama Gradeca zabilježen velik broj parnica gradečkih gradana saslugama, sluškinjama, težacima, pomoćnicima i sl. angažiranim u njihovim kućama, dućanimai

2 U sudskim je knjigama Gradeca zabilježen velik broj parnica gradečkih gradana saslugama, sluškinjama, težacima, pomoćnicima i sl. angažiranim u njihovim kućama, dućanimai

135 135

c) Također, za osam dana krznar Henrik ima se protiv krznara Jurglina na svoju vjeru(sua fide mediante) očitovati o vrijednosti posla koji je za nj obavio Jurglin, te istiJurglin unutar 15 dana dužan je dati mu jednoga svoga slugu koji će mu služiti tritjedna.

M.A.

na njihovoj zemlji. Lapidami zapisi otkrivaju jedva nešto od pravnog aspekta iznamljivanja radne snage. Taj se svakodnevni posao zaključivao konsenzualno, pa se svi navodi i spornečinjenice dokazuju pred sudom isključivo svjedocima, još češće prisegama. Najamnina, kakootkrivaju mnogi izvori, nije redovito isplaćivana ili je najamni radnik vrlo često radio za stan i hranu, a zaostali neriješeni računi rješavani su nerijetko legatima za spas duše u nekretninamaskromne vrijednosti. 0 socijalnom aspektu i značenju najma radne snage vrlo instruktivne podatkenalazimo u popisu gradečkih kurija i stanovništva iz 1368. god. (MCZ, XI., 227-236). Taj nam popis otkriva da je oko trećina stanovništva koje nije imalo civitet bila angažirana na zemlji kaoligonisti (cum ligone), tj. težaci, te da druga trećina tog dijela stanovništva nije imala određeno zanimanje i najvećim dijelom plaćala općini taksu od 10 denara.

136

45a.45a.

SLAVONSKI SERVI SLAVONSKI SERVI (I. Tkalčić, Statuta. capituli Zagrabiensis, II., 24, MCZ, Il.) (I. Tkalčić, Statuta. capituli Zagrabiensis, II., 24, MCZ, Il.)

ZAGREB. SLAVONIJA sredina XIV. stoljeća ZAGREB. SLAVONIJA sredina XIV. stoljeća (servi) . (servi) .

LITERATURA: MARGETIĆ, cit. (15.) 155; ISTI, 0 dalmatinskim servima, Rad HAZU, 459., 1991., 89-93 LITERATURA: MARGETIĆ, cit. (15.) 155; ISTI, 0 dalmatinskim servima, Rad HAZU, 459., 1991., 89-93

(Ivan,'arciđakon Gorički, razlikuje ove vrste serva:) (Ivan,'arciđakon Gorički, razlikuje ove vrste serva:) iure gentium, obligati Buis dominis ad servicia quasi indifferenter (...) exprescripacionetriginta annorum vet ex sua professione voluntaria ad quedam certa, qui ascripcii vocantur et quidam originarii, qui ex scripticiis nati sunt, inter quos et servos dicendosimpliciter esse quasi differentia non videtur (po općeljudskom pravu, koji su svojim gospodarima obvezani na služenje bez ikakva ograničenja; nadalje, na osnovi dosjelosti od 30 godina odnosno.dobrovoljnog prihvaćanja (samo) ograničenog služenja pa sezovu "upisani", odnosno "izvorni", koji su rodeni od "upisanih"; između ovih i onihkoji se ukratko zovu servi takoreći ne vidi se razlika).

Nato Ivan arciđakon nastavlja da nije jasno kojoj kategoriji serva pripadaju "stanovnicinašeg sela Pod bregovima" (habitatores ville nostre de sub montibus), ali da ih se nekoć i sada smatralo servima. Pojedini servi dobili su vlastita selišta za obradu i davaju uz ostale ne baš male dužnosti serva (inter cetera servilia, non pauca servicia) 50 kablova vina.

iure gentium, obligati Buis dominis ad servicia quasi indifferenter (...) exprescripacionetriginta annorum vet ex sua professione voluntaria ad quedam certa, qui ascripcii vocantur et quidam originarii, qui ex scripticiis nati sunt, inter quos et servos dicendosimpliciter esse quasi differentia non videtur (po općeljudskom pravu, koji su svojim gospodarima obvezani na služenje bez ikakva ograničenja; nadalje, na osnovi dosjelosti od 30 godina odnosno.dobrovoljnog prihvaćanja (samo) ograničenog služenja pa sezovu "upisani", odnosno "izvorni", koji su rodeni od "upisanih"; između ovih i onihkoji se ukratko zovu servi takoreći ne vidi se razlika).

Nato Ivan arciđakon nastavlja da nije jasno kojoj kategoriji serva pripadaju "stanovnicinašeg sela Pod bregovima" (habitatores ville nostre de sub montibus), ali da ih se nekoć i sada smatralo servima. Pojedini servi dobili su vlastita selišta za obradu i davaju uz ostale ne baš male dužnosti serva (inter cetera servilia, non pauca servicia) 50 kablova vina.

In signum autem aliquale more consuetudinis provincie servitutis ipsorum nullasdecimaspersolvent (na ime znaka svojeg položaja serva, u skladu s pravnim običajima pokrajine, ne plaćaju desetine).

U međuvremenu došli su slobodni (condicionis libere) ljudi, koji su se dobrovoljno podvrgnuli istim obvezama, pa se, zapravo, ne bi mogli nazivati slobodnim.

U međuvremenu došli su slobodni (condicionis libere) ljudi, koji su se dobrovoljno podvrgnuli istim obvezama, pa se, zapravo, ne bi mogli nazivati slobodnim.

In signum autem aliquale more consuetudinis provincie servitutis ipsorum nullasdecimaspersolvent (na ime znaka svojeg položaja serva, u skladu s pravnim običajima pokrajine, ne plaćaju desetine).

U želji da im se pomogne (!), kaptol je donio odluku: U želji da im se pomogne (!), kaptol je donio odluku: quod amodo solvant decimas (...) sicut alii nostri liberi subditi [da ubuduće (svi u

tom selu) plaćaju desetine kao ostali naši slobodni podložnici]. quod amodo solvant decimas (...) sicut alii nostri liberi subditi [da ubuduće (svi u

tom selu) plaćaju desetine kao ostali naši slobodni podložnici]. • Umjesto onih 50 kablova vina plaćat će ubuduće četvrtinu vina (quartam partem • Umjesto onih 50 kablova vina plaćat će ubuduće četvrtinu vina (quartam partem

vini) to spomenute desetine i vino dopremati u kaptolski podrum. Oslobađa ih se ostalihobveza, osim što će imati dužnost zvonjenja (ad uffacium pulsandi campanas),popravljanja kaptolskih mlinova, dovoza drva i podizanja ograda.

vini) to spomenute desetine i vino dopremati u kaptolski podrum. Oslobađa ih se ostalihobveza, osim što će imati dužnost zvonjenja (ad uffacium pulsandi campanas),popravljanja kaptolskih mlinova, dovoza drva i podizanja ograda.

137137

Analiza podataka o tom selu, koje Tkalčić naziva "Sv. Šimun", a N. Klaić villa

servorum, i još nekih vijesti iz XIII. stoljeća dovela je N. Klaić do zaključka da su slavonski "servi u XIII. st., kao i u prethodnima, kmetovi" (N. KLAIĆ, 0 nekim pitanjima itd., Zgodovinski časopis, XIV, 1960., 107-132, osobito 122-127). Njezine je dokaze prihvatio i GRAFENAUER, Zgodnjefevdalne formacije u srednjovjekovnoj Slavoniji, HZ, IV., 1951., 64-75, 126 i ustvrdio da u hrvatskim vrelima izraz servus ima više značenja, tj. "sužnja" od kojeg gospodar prisvaja say rad i "nesvobodnega kmeta ali polsvobodnega kolona, ki živita na gospodarjevem posestvu skupaj s svojo družino ter obdelujeta oddeljen kos zemljišča, zato pa oddajata določen del pridelkov". ,

Analiza podataka o tom selu, koje Tkalčić naziva "Sv. Šimun", a N. Klaić villa servorum, i još nekih vijesti iz XIII. stoljeća dovela je N. Klaić do zaključka da su slavonski "servi u XIII. st., kao i u prethodnima, kmetovi" (N. KLAIĆ, 0 nekim pitanjima itd., Zgodovinski časopis, XIV, 1960., 107-132, osobito 122-127). Njezine je dokaze prihvatio i GRAFENAUER, Zgodnjefevdalne formacije u srednjovjekovnoj Slavoniji, HZ, IV., 1951., 64-75, 126 i ustvrdio da u hrvatskim vrelima izraz servus ima više značenja, tj. "sužnja" od kojeg gospodar prisvaja say rad i "nesvobodnega kmeta ali polsvobodnega kolona, ki živita na gospodarjevem posestvu skupaj s svojo družino ter obdelujeta oddeljen kos zemljišča, zato pa oddajata določen del pridelkov". ,

Medutim, dokazi koje je N. Klaić ponudila u prilog svojoj tezi da je sery kmet nisu uvjerljivi. Tako N. Klaić navodi ispravu iz 1232. godine kojom biskup Stjepan dariva čazmanski kaptol (CD, III., 369-375, br. 326). Međutim "mancipia" koji su tarno nabrojani dolaze tek prema kraju isprave koja medu darovanjima najprije navodi "terram de veteri Chazma", i to s pertinencijorn i s pravom na desetinu od jobagiona (kmetova) koji se tamo nalaze, nadalje "terram" pokojnog Radića, opet s pertinencijom i s pravom na desetinu od jobagiona, nadalje, uz ostalo, prava na desetinu iz Moslavine, polovicu sajmišne takse u Novoj Čazmi, ribnik i mlin i tek nakon toga 32 mancipia. Ti se mancipia razlikuju dakle po nazivu od kmetova (jobagiones) a i po mjestu u ispravi gdje su spomenuti. Oni nisu navedeni zajedno sa zemljama, što znači da je riječ o kućnoj neslobodnoj služinčadi.

Medutim, dokazi koje je N. Klaić ponudila u prilog svojoj tezi da je sery kmet nisu uvjerljivi. Tako N. Klaić navodi ispravu iz 1232. godine kojom biskup Stjepan dariva čazmanski kaptol (CD, III., 369-375, br. 326). Međutim "mancipia" koji su tarno nabrojani dolaze tek prema kraju isprave koja medu darovanjima najprije navodi "terram de veteri Chazma", i to s pertinencijorn i s pravom na desetinu od jobagiona (kmetova) koji se tamo nalaze, nadalje "terram" pokojnog Radića, opet s pertinencijom i s pravom na desetinu od jobagiona, nadalje, uz ostalo, prava na desetinu iz Moslavine, polovicu sajmišne takse u Novoj Čazmi, ribnik i mlin i tek nakon toga 32 mancipia. Ti se mancipia razlikuju dakle po nazivu od kmetova (jobagiones) a i po mjestu u ispravi gdje su spomenuti. Oni nisu navedeni zajedno sa zemljama, što znači da je riječ o kućnoj neslobodnoj služinčadi.

Kao dokaz da su servi doista kmetovi N. Klaić navodi isprave od 15. travnja 1268. (CD, V., 463, br. 429) i iz 1269. (CD, V., 520., br. 981). U prvoj od njih zagrebački biskup Timotej kupuje od nekog Jurja, "jobagioni cruciferorum de sancto Martino" za 5 maraka bračni par s dva sina koji izjavljuju torn prigodom da su Jurjevi nasljedni servi (servi hereditarii). Juraj prenosi na biskupa vlast i vlasništvo (iurisdiccionem et proprietatem) nad tim ljudima. U drugoj ispravi neki Farkaš prodaje topuskoj opatiji dvadeset svojih nasljednih serva i ancila i ujedno daruje istoj opatiji drugih dvadeset serva i ancila. Te isprave, čini nam se, nije moguće drukčije tumačiti nego da su servi i ancile poseban društveni sloj koji se razlikuje od kmetova (jobagiones, coloni) ne samo po imenu (jer ti se za razliku od kmetova zovu servi i ancile) već i po pravnom položaju: njih se može prodavati, kmetove ne.

Kao dokaz da su servi doista kmetovi N. Klaić navodi isprave od 15. travnja 1268. (CD, V., 463, br. 429) i iz 1269. (CD, V., 520., br. 981). U prvoj od njih zagrebački biskup Timotej kupuje od nekog Jurja, "jobagioni cruciferorum de sancto Martino" za 5 maraka bračni par s dva sina koji izjavljuju torn prigodom da su Jurjevi nasljedni servi (servi hereditarii). Juraj prenosi na biskupa vlast i vlasništvo (iurisdiccionem et proprietatem) nad tim ljudima. U drugoj ispravi neki Farkaš prodaje topuskoj opatiji dvadeset svojih nasljednih serva i ancila i ujedno daruje istoj opatiji drugih dvadeset serva i ancila. Te isprave, čini nam se, nije moguće drukčije tumačiti nego da su servi i ancile poseban društveni sloj koji se razlikuje od kmetova (jobagiones, coloni) ne samo po imenu (jer ti se za razliku od kmetova zovu servi i ancile) već i po pravnom položaju: njih se može prodavati, kmetove ne.

Isto to vrijedi i za ispravu iz 1246. (CD, IV., 308, br. 21) prerna kojoj je Stjepan, zagrebački biskup, darovao redovnicama samostana sv. Marije u Ivaniću prava na desetinu, zatim neku zemlju i

Isto to vrijedi i za ispravu iz 1246. (CD, IV., 308, br. 21) prerna kojoj je Stjepan, zagrebački biskup, darovao redovnicama samostana sv. Marije u Ivaniću prava na desetinu, zatim neku zemlju i

duo macipia cum filiis et filiabus et curiam cum domibus et edificiis ibidem prope ecclesiam sancta Maria existente,

duo macipia cum filiis et filiabus et curiam cum domibus et edificiis ibidem prope ecclesiam sancta Maria existente, (tj. dva "roba" sa sinovima i kćerima i kuriju s kućama i zgradama koje se nalaze blizu crkve sv. Marije). Riječ je očito o kućnim servirna, koji se ovdje nazivaju mancipia. Ne vidimo iz čega bi se moglo zaključiti da su ti mancipia upravo kmetovi.

(tj. dva "roba" sa sinovima i kćerima i kuriju s kućama i zgradama koje se nalaze blizu crkve sv. Marije). Riječ je očito o kućnim servirna, koji se ovdje nazivaju mancipia. Ne vidimo iz čega bi se moglo zaključiti da su ti mancipia upravo kmetovi.

N. Klaić navodi i ispravu od 24. lipnja 1237. (CD, IV., 28, br. 26) kojom kralj Bela IV. osniva opatiju Belakut. U toj se ispravi navodi da se daruje "villa Perben cum

N. Klaić navodi i ispravu od 24. lipnja 1237. (CD, IV., 28, br. 26) kojom kralj Bela IV. osniva opatiju Belakut. U toj se ispravi navodi da se daruje "villa Perben cum

138 138

piscina bona et viginti duabus mansionibus servorum piscatorum ", nadalje na drugom mjestu ("in Petend') "octo mansiones servorum vinitorum cum terris suis et quinque vineas super terra Nycolai filii Theodori" i još neka "villa Sawar" s "triginta mansionibus aratorum". Sve su to po N. Klaić servi, tj. kmetovi. Trećespomenuti su svakako kmetovi (ne servi!): za njih se navode razne kmetske dužnosti i ne naziva ih se servima. Da oni nisu servi, vidi se i po tipičnoj obvezi davanja jedne kokoši po svakoj kući, što je karakteristična obveza za trajne zakupce slobodnog pravnog položaja, tj. za lmietove. Od njih se nedvojbeno razlikuju ribari u prvonavedenom slučaju. Oni su servi i tako ih isprava i zove. Ostaje kao problem vijest o osam posjeda (mansiones) serva vinogradara. Naime, za njih se kaže da ih se daruje "cum terris suis". Problem je u ovome: Bela IV. prigodom nabrajanja onoga što je darovao opatiji Belakut uvijek navodi svoj naslov na temelju kojega je ovlašten raspolagati odredenom imovinom. Evo pregleda njegovih naslova:

1) konfiskacija svih dobara nekog Petra, sins Gurveja, zbog crimen lese maiestatis; o toj konfsciranoj imovini govori se na dva mjesta u ispravi;

2) kupnja; na dva mjesta u ispravi; 3) oduzeta zemlja zbog nevjere nekog Mihajla, sina Opudinova, i, na drugom

mjestu, oduzeta zemlja zbog nevjere palatina Dionizija; 4) zemlje koje su pripadale kraljevskoj tvrđavi pa su kasnije izlučene; na dva

mjesta. Ona 22 posjeda serva ribiča odnose se na t. 1), a 30 posjeda orača na t. 4). A što

je s onih osam posjeda serva vinogradara? Oni su navedeni nakon kraljeve imovine nabrojene pod t. 1), a prije kraljeve imovine navedene pod t. 2). Riječ je dakle o kraljevskim posjedima do kojih kralj nije došao niti konfiskacijom niti ih je kupio, dakle, to je njegova vlastelinska imovina. Ako je tako, onda se ti servi, odnosno njihovi preci, nalaze već odavno na kraljevskoj zemlji. Nisu li to - "kraljevski servi", tj. servi s posebnim povlaštenim položajem, slično kraljevskim servima o kojima nas obavještava jedna isprava kralja Krešimira?

Konačno, N. Klaić spominje i serve zagrebačkoga kaptola, spomenute u Statutu sastavljenom od arcidakona Ivana Goričkog. Ona tvrdi (n. dj., 127) da su to seljaci-vinogradari kojimaje vlastelin dopustio "da imaju svoje vinograde, polja i t. d." pa im je morao "dati i veća prava". Dokaz da su ti servi zapravo kmetovi vidi N. Klaić i u tome što ih izjednačuje i sam Statut koji kaže da kanonici trebaju biti zadovoljni službama koje im obavljaju, jer koloni "qui si servi sunt, tamen homines sunt". U svom radu Povijest Zagreba, cit., 436, N. Klaić utoliko mijenja svoje mišljenje što to serve naziva čas "nekad slobodni kmetovi" čas "nekadašnji neslobodni seljaci", ističući pri tome da "ropstvo spomenutih serva (...) nije bilo za prilike XIV. st. nikakva sramota" (na i. mj.) i čak daje kaptolski sery "izborio za sebe u XIV. st. bolji gospodarski položaj od slobodnog naseljenika". Ako je, kako autorica kaže, "došlo do naseljavanja slobodnih ljudi, kolonista, medu serve", onda ona time ipak razlikuje položaj neslobodnih serva od slobodnih kmetova, čime se u cijelosti slažemo. Dodajmo da se iz vijesti koje o njima daje Ivan Gorički može utvrditi ovaj razvoj pravnog položaja kaptolskih serva u "villa servorum ":

139

a) oni su najprije bili vlasništvo "osnivača naše crkve", tj. ugarskog kralja Ladislavab) kralj ih je darovao biskupu, a ovaj predao kaptolu kao zajednici (comunitas). U

to su vrijeme dakle ti servi pravi srednjovjekovni servi; c) servi su kasnije dobili dijelove zemlje na izravno korištenje (sessiones per se

obtinentes), ali su i dalje ostali servi uz neograničene radne dužnosti i obvezu godišnje isporuke 50 kablova vina, ali bez obveze plaćanja desetine, što je bio znak njihova-položaja serva. Dakle, u ovoj fazi razvoja servi su još uvijek neslobodne osobe s neograničenim radnim obvezama prema vlasniku zemlje, oni još nisu čak ni vlasnici .. vinograda za koje Ivan Gorički kaže izričito: "za koje se smatra da su naši" (que nostre esse censentur), tj. kaptolski. Ipak, razdioba kaptolskih imanja među serve ima za posijedicu da se svakog serva zadužuje s obvezom davanja dijela od 50 kablova vina. Sery već ima samostalno gospodarstvo i više "ne živi na tuđem kruhu";

d) kako su se kasnije u selo doselili slobodni ljudi, kaptol je sve stanovnike setapravno izjednačio tako što je serve oslobodio obveze podavanja 50 kablova vina i.brojnih radnih dužnosti i umjesto toga odredio da svi stanovnici sela davaju čevrtinuproizvedena vina i ostale desetine (quartam partem cum decima et aliis decimisquihuscumque), s time da se neke stanovnike može obvezati na dužnost zvonara. Ustosu po potrebi morali popravtjali mlinove, dopremati drva, podizati ograde i slično..Za -sabiranje vina od serva kaptol je čak izabrao između kanonika posebnog comes servorum(TKALČIĆ, n. di., 26-27).

Kako su u dužnostima prcrna kaptolu kao vlasniku zemlje servi i koloni- krnetovi, stanovnici villa servorum, bili izjednačeni, to je ubrzo među njima došlo .i . do. pravnog izjednačivania. Teoretski su servi ostali neslobodni Ijudi a koloni-krnetovi. slobodni, ali to u praksi više nije imalo n.ekevidljive posljedice, a medusobne su ženidbe dovele do toga da ih se uskoro više uopće nije razlikovalo. Ivan Gorički pišući .o naseljenini kolonima kaže da se oni. "ne mogu zvati slobodnima (non possunt dići liberi), nego sličnim onima čiji su život, običaj i pravni položaj prihvatili" (n. dj., 26).:. Vidljiva je želja pisca da kolon.c naprosto smatra servima, ali kako to ipak nije mogao, poslužio se vještizn izražavanjem kojim se čitatelju sugerira da su oni servi - ali to nije izriči.to rekao jer to dakako nije istina.

Ivan Gorički na mnogim mjestima Statuta daje jasno na znanje da su koloni-. kmetovi slobodni Ijudi jer oni su Lao slobodni imali, uz ostalo, obveze davanja jedne . kunove kožice, €iadalje ostale obveze podavanja "darova" itd. što sve bez i najmanje dvojbe upućuje na to da to nisu nesiobodni ljudi. Ipak, Ivan Gorički naziva kaptol odnosno kanonike "gospodarima kolona" (suis dominis), a na jednorn.mjestu, govorećio obvezama kmetova kunovnjaka, dakle slobodnih ljudi, izražava se tako da im imputira . položaj serva. Naime, on krijeposno upozorava kanonike neka se zadovolje onim na šsu kunovnjaci pravno obvezni i neka ne traže više "od kolona, koji, ako su servi, ipak sijudi; uostalom onaj mudri pjesnik rekao je o pravim robovima: ako su ti robovi, znaj da sIjudi" (colonorum, qui, si servi sunt, tam en homines sunt: nam ille sapiens poeta de veriservis eciam dicit: si tibi Sint servi, homines tamen esse memento). Ivan: Gorički razlikujedakle srednjovjekovne serve od "prvih" serva i sugerira čitatelju da su svi oni kmetovi ne samo oni koji su živjeli u villa servorum - zapravo servi i to

140

svoju insinuaciju zaodijeva u plemenitu misao "ako (!) su servi (?), ipak su ljudi". U biti je riječ o svjesnom au i opreznom smanjivanju društvenog ugleda i položaja slobodnih seljaka, trajnih zakupaca, koji su i takvim književnim i zakonodavnim radom malo-pomalo klizili sve niže na socijalnoj ljestvici. Vrhunac toga stoljetnog literarnog podcjenjivačkog i prezrivog stava - kojem odgovara i zapravo ga uvjetuje stay višeg i nižeg plemstva u svakodnevnoj praksi - dosegnut je početkom XVI. stoljeća u Verbecijevu Tripartitu.

Ukratko, teza N. Klaić iz njezina rada objavljenog 1951. da su slavonski servi zapravo kmetovi u svim vrelima u kojima se taj izraz pojavljuje nije točna. Jedino što se može reći jest da su servi zagrebačkog kaptola u XIII. stoljeću prestali biti neslobodni poljoprivredni radnici na kaptolskom imanju, tzv. villa servorum, tako što su im dijelovi toga imanja razdijeljeni pa'su postali neslobodni obrađivači dodijeljenih im dijelova zemljišta. Ali još ni u torn ih se razdoblju ne može nazvati kmetovima zbog neograničenih radnih obveza, zbog neslobodnog pravnog položaja i zbog toga što na dodijeljenom im zemljištu nemaju prava koje bi odgovaralo koristovnom vlasništvu (dominium utile) i1i čemu sličnom (npr. trajnom zakupu), što je sve karakteristika kmetskog položaja. Tek u XIV. st. dolazi do naglog izjednačavanja položaja serva i kmeta pa bi se za to prijelazno razdoblje doista moglo reći da su servi postali vrsta neslobodnih kmetova. To je N. Klaić ispravno uočila u svorn radu iz 1982. godine.

Grafenauer, koji je prihvatio analize N. Klaić iz 1951. god. (n. dj., 74-75), učinio je prerna njezinom tadašnjem stajalištu korak naprijed i razlikovao slobodne kolone od serva. Medutim, on iz sintagme mancipia una cum suis heredibus heredumque successoribus izvodi neobičan zaključak da je riječ o "mancipia s poses jo ", tj da je riječ o feudalnim podložnicima u gospodarskorn pogledu. Nije jasno na osnovi čega je Grafenauer to mancipia povezao s posjedovanjem zemlje kad ih isprava iz

1232. godine koja o njima govori ni na koji način ne povezuje s posjedima (koje po toj ispravi obraduju kmetovi, jobagiones), već ih, upravo obrnuto, dodaje tek na kraju teksta. Grafenauer griješi kad tvrdi da su servi "privezani na zemijo"; oni su vezani uz gospodara. Grafenauer nadalje nije zapazio da Ivan Gorički, govoreći o vrstarna neslobodnih ljudi, spominje doduše tzv. "ascripcii" i "originarii", ali ne kao vrstu podložnika koji su se "po podatkih statuta zagrebškega kaptola ohranile", nego samo kao "teoretski uvod" u kojem Ivan Gorički dokazuje svoje poznavanje rimskog prava.

Tek nakon toga prelazi Ivan Gorički na opisivanje pravnog položaja zagrebačkih serva i kaže da nije jasno kojoj od tih dviju vrsta robova oni pripadaju. Grafenauer, čini se, smatra da je onaj "teoretski uvod" Ivana Goričkog dio analize položaja zagrebačkih serva pa tvrdi da su prema podacirna Statuta zagrebačkoga kaptola servi "privezani za zem jo; s tern pogledu se niso razlikovali oni ko si šele sami prišli med serve (ascripti) od rojenjakov (originarii, rojeni od servov)." Razlika ascripcija i originarija ne odnosi se dakako na zagrebačke serve. Usto, ne vidirno iz kojih je to odredaba Statuta zagrebačkoga kaptola Grafenauer izveo zaključak da su servi vezani uz zemlju (a ne uz gospodara, tj. zagrebački kaptol).

I još nešto. Grafenauer tvrdi da izraz sery ima u hrvatskim vrelima više značenja (pravog roba, "sužnja", neslobodnoga kmeta i1i poluslobodnoga kolona). Medutim,

141

ako uzmemo u obzir da je sery naprosto neslobodna osoba, čijom radnom snagom raspolaže gospodar, koja ima pokretnine u vrlo ograničenom vlasništvu (tzv. pekulij) i koja ne može biti vlasnikom nekretnina, onda se ne vidi pravna potreba za razlikovanjem dviju vrsta serva (osim privilegiranog sloja kraljevskih serva). Grafenauer ima pak utoliko pravo što su servi neslobodne osobe u vrijeme kadaje položaj toga društvenog sloja postajao gospodarski, ali još uvijek ne i pravno, sličan položaju kmetova. Ali pri tome ne treba zaboraviti bitnu pravnu, a dobrim dijelom i gospodarsku razliku: sery nije i ne može biti nosioteljem prava na zemlju, dokje kmet, naprotiv, trajni stvarnopravni zakupac.

L. M.

142

46.46.

KRALJ LUDOVIK I. DAJE POVLASTICE KOPRIVNICI KRALJ LUDOVIK I. DAJE POVLASTICE KOPRIVNICI (CD, XII., 373-376) (CD, XII., 373-376)

KOPRIVNICA. SLAVONIJA 1356., 4. studenoga KOPRIVNICA. SLAVONIJA 1356., 4. studenoga (gradski privilegiji) (gradski privilegiji)

LITERATURA: N. KLAIĆ, cit. (21.), str. 535-536. LITERATURA: N. KLAIĆ, cit. (21.), str. 535-536.

(...) mi (tj. kralj Ludovik) želeći naše vjerne građane i goste Koprivnice (Kapruncha) po uzoru na druge naše kraljevske gradove (...) slobodama (...) obdariti, na njihovu molbu (...) podjeljujemo im niže pisane slobode, koje među ostalima uživa naš grad Gradec (civitas nostra Grecensis) od vremena njegova osnivanja, tako da se ubuduće rečena Koprivnica smatra slobodnim i glavnim kraljevskim gradom (libera et capitalis civitas regalis) i da njezini gradani uživaju (._.) slobode (...) poput građana Gradeca (more civium Grecensium) (...) (...) neka nam plaćaju 40 maraka na ime godišnjeg podavanja (pro censo annuo). Uvjeti i slobode (...) su ove: (1) Koji bi god građanin drugoga gradanina napao uvredama, (...) ako bude osuđen, neka plati povrijeđenome 10 penza, a za opće troškove 100 denara; ako se pak ne bi popravio nakon trećega kažnjavanja, sve njegove stvari uzima općina, a njega se tjera iz grada kao nečasnoga (infamis); (2) Ako bi tko drugome dao pljusku iii ga zlonamjerno povukao za kose, neka plati istu kaznu; ako bi to učinio pred sucem koji zasjeda na sudu (...), kažnjava se dvostruko, a ako je to učinio prema sucu ili nekome od njegovih prisjednika, plaća za kaznu 10 maraka (...), pa ako to ne plati, gubi ruku. Ako bi tko drugoga ranio nožem, mačem, kopljem ili strijelom (...), pa ranjeni (...) ozdravi, neka plati liječnika (...) povijređenome 25 penza, a 5 za potrebe grada. Ako bi mu pak bio neki ud oslabljen, neka plati liječnika (...), povrijeđenom 10 maraka, a 2 marke za potrebe grada. Ako bi tko ubio čovjeka i pobjegao, dva se dijela njegove imovine ustupaju rođacima ubijenoga, a treći dio gradu; ako ga se ulovi, vrši se osveta (vindicta) prema običaju, osim ako je koga ubio u igri bez promišljene zle namjere, jer tada ubojica plaća 100 penza rođacima ubijenoga, a 20 penza za opće potrebe; ako njegov imetak ne bi dostajao, prepušta se odluci građana. (3) Ako bi neki od stranaca ušao u grad i bilo u naselju (vico) bilo u kući bilo na trgu počinio nešto slično kao što je navedeno, sudi mu gradski sudac, pa ako bude osuđen, potpada pod iste kazne. Ako je pak neki od gradskih stanovnika ili neki stranac uhvaćen u krađi ili razbojstvu unutar gradskih međa, neka ga kazni gradski sudac. (4) Nadalje, ako neki stranac hoće tužiti nekoga u novčanom sporu ili nanesenoj

(...) mi (tj. kralj Ludovik) želeći naše vjerne građane i goste Koprivnice (Kapruncha) po uzoru na druge naše kraljevske gradove (...) slobodama (...) obdariti, na njihovu molbu (...) podjeljujemo im niže pisane slobode, koje među ostalima uživa naš grad Gradec (civitas nostra Grecensis) od vremena njegova osnivanja, tako da se ubuduće rečena Koprivnica smatra slobodnim i glavnim kraljevskim gradom (libera et capitalis civitas regalis) i da njezini gradani uživaju (._.) slobode (...) poput građana Gradeca (more civium Grecensium) (...) (...) neka nam plaćaju 40 maraka na ime godišnjeg podavanja (pro censo annuo). Uvjeti i slobode (...) su ove: (1) Koji bi god građanin drugoga gradanina napao uvredama, (...) ako bude osuđen, neka plati povrijeđenome 10 penza, a za opće troškove 100 denara; ako se pak ne bi popravio nakon trećega kažnjavanja, sve njegove stvari uzima općina, a njega se tjera iz grada kao nečasnoga (infamis); (2) Ako bi tko drugome dao pljusku iii ga zlonamjerno povukao za kose, neka plati istu kaznu; ako bi to učinio pred sucem koji zasjeda na sudu (...), kažnjava se dvostruko, a ako je to učinio prema sucu ili nekome od njegovih prisjednika, plaća za kaznu 10 maraka (...), pa ako to ne plati, gubi ruku. Ako bi tko drugoga ranio nožem, mačem, kopljem ili strijelom (...), pa ranjeni (...) ozdravi, neka plati liječnika (...) povijređenome 25 penza, a 5 za potrebe grada. Ako bi mu pak bio neki ud oslabljen, neka plati liječnika (...), povrijeđenom 10 maraka, a 2 marke za potrebe grada. Ako bi tko ubio čovjeka i pobjegao, dva se dijela njegove imovine ustupaju rođacima ubijenoga, a treći dio gradu; ako ga se ulovi, vrši se osveta (vindicta) prema običaju, osim ako je koga ubio u igri bez promišljene zle namjere, jer tada ubojica plaća 100 penza rođacima ubijenoga, a 20 penza za opće potrebe; ako njegov imetak ne bi dostajao, prepušta se odluci građana. (3) Ako bi neki od stranaca ušao u grad i bilo u naselju (vico) bilo u kući bilo na trgu počinio nešto slično kao što je navedeno, sudi mu gradski sudac, pa ako bude osuđen, potpada pod iste kazne. Ako je pak neki od gradskih stanovnika ili neki stranac uhvaćen u krađi ili razbojstvu unutar gradskih međa, neka ga kazni gradski sudac. (4) Nadalje, ako neki stranac hoće tužiti nekoga u novčanom sporu ili nanesenoj

143 143

povredi, neka ga tuži pred gradskim sucem. Nijedan spor neka se ne rješava dvobojem,

nego neka se dovršava sa svjedocima i prisegama, radilo se o strancima ili domaćima. Neka se ti zaprisegnuti svjedoci u davanju svjedočenja ispituju posebno i odvojeno. Neka se prihvaćaju svjedoci iste slobode i staleža kao i stranke. Isto tako, ako nađe stranac kod domaćega ili domaći kod stranca konja, vola ili druge ukradene stvari, neka se uvijek predlažu (...) svjedoci. (5) Nadalje, građani rečena grada ne potpadaju ni pod čiji sud, nego samo gradskoga suca. Ako bi sudac bio sumnjiv i tužitelj naveo zakonski razlog odbijanja (recusationis), neka se pitanje riješi sazivanjem svih gradskih starješina u nazočnosti suca, a ako bi se i dalje sumnjalo i tužitelj ih bezobzirno pozvao pred kralja, dužan je kralju ići sam sudac. Na isti način, ako tko pozove pred kralja gradskog suca i gradane, ili samo građane, treba ići samo gradski sudac. Ako je pak tko pozvao pred kralja koga gradanina iii gradane, a da nije prethodno tražio pravnu zaštitu od gradskoga suca, za njega ili za njih dužan je ići sudac i njemu će tužitelj naknaditi troškove, zato što ga je poslom i troškovima suvišno zamarao prezrevši kraljevske povlastice, koje su mu bile poznate, i što nije (prethodno) zatražio gradskoga suca. (6) Gradani imaju slobodnu mogućnost da izaberu gradskoga suca odakle god hoće, s time da ga moraju nama predstaviti i s time da ga mogu godišnje mijenjati. (7) Župnika pak, koji im se čini pogodnim, neka izaberu u svojoj crkvi po svojoj volji. (8) Ako bi tko zbog lažne optužbe ili lažnog svjedočenja bio na nedvojben način osuđen i ujedno uhvaćen, neće mu se ubuduće dopustiti da bude sudac, prisjednik ili savjetnik. (9) Ako bi tko iz grada umro bez izravna potomka, neka slobodno raspolaže svojim pokretninama kako god želi, a nekretnine i kuće, dvomo mjesto, vinograde i zgrade neka ostavi, nakon što še posavjetovao sa svojim sugradanima, svojoj ženi ili kome od svojih rodaka, ali tako da (ih) ni on ni njegova žena ni rodaci ne mogu izvan gradske jurisdikcije ni otuđiti ni izdvojiti ni otrgnuti. (10) Nadalje, ako tko umre bez oporuke, a nema ni žene ni djece ni rođaka, dva dijela njegove imovine neka sirotinji i crkvama ovoga grada podijele vjerodostojni muževi, određeni za to odlukom sugradana, a treći dio pridržava se u korist grada. (11) Nadalje odlučujemo da se u ovome gradu održava svečani trg tjedno u ponedjeljak, i usto dnevni trg dnevno. (Dalje slijedi koroboracija pečatom, datum s navođenjem notara i dignitarij.)

Privilegij izdan 1356. god. Koprivnici višestruko je zanimljiv. Prije svega, iz njega se vidi da su gradske slobode "tipa zagrebačkog Gradeca" bile još sredinom XIV. stoljeća priznavane kao aktualne, drugim riječima da povlastice Gradeca iz 1242. i 1266. godine nisu bile puko nirtvo slovo na papiru. To se vidi i odatle što u koprivničkom privilegiju ima stanovitih odstupanja od povlastica danih Gradecu, što upućuje na to data povlastica nije mehanički prepisana, nego s razumijevanjem njezina sadržaja. Tako npr. u koprivničkom privilegiju nema odredbe da bi "gospodari zemalja" na kojima bi građani bili opljačkani odgovarali za punu naknadu štete ni odredbe da bi građani bili oslobodeni tributa, tj. carina i maltarina. Nadalje, nema odredbe o tome da bi "kmetovi iz sela koja pripadaju gradu a koja se nalaze blizu teritorija samoga grada" potpadali pod sudbenu

144

vlast gradskoga suca, jer je to odredba očito bila specifičnost zagrebačkog Gradeca.

Vrijedi istaknuti da se zagrebački Gradec 1266. godine naziva opetovano castrum, za razliku od toga kako se naziva u Zlatnoj buli iz 1242. godine u kojoj se spominje kao libera civitas. Što se pak tiče Koprivnice, ona se naziva kraljevski slobodni i glavni grad (libera et capitalis civitas regalis), čime se u anžuvinskom razdoblju jače naglašava važnost i autonomija kraljevskih gradova, osobito prema gradovima koje su osnivale crkvene vlasti.

L. M.

145

47.47.

IZ `LIBRI CITATIONUMET SENTENTIARUM' ZAGREBAČKOG GRADECA IZ `LIBRI CITATIONUMET SENTENTIARUM' ZAGREBAČKOG GRADECA (a: MCZ, IV., 317; b: MCZ, V., 197) (a: MCZ, IV., 317; b: MCZ, V., 197)

ZAGREBAČKI GRADEC. SLAVONIJA a) 1363., 27. listopada ZAGREBAČKI GRADEC. SLAVONIJA a) 1363., 27. listopada (ortakluk, "ketušina" - societas ad lucrandum, b) 1383., 28. travnja (ortakluk, "ketušina" - societas ad lucrandum, b) 1383., 28. travnja

societas in mercandum) societas in mercandum)

LITERATURA: TKALČIĆ, MCZ, uvodne studije, cit. (28.); N. KLAIĆ, Zagreb u srednjem vijeku (cit. 17.); APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998., cit. (28.)

LITERATURA: TKALČIĆ, MCZ, uvodne studije, cit. (28.); N. KLAIĆ, Zagreb u srednjem vijeku (cit. 17.); APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998., cit. (28.)

a) Također, za osam dana Martin protiv Radoslava ima izvesti dokaze s obućarem Petrom, dekanom Dionizijem i Gurakom o tome da mu je dao osam forinti na ime dobiti (quod sibi octo florenos in lucrum dederit).

a) Također, za osam dana Martin protiv Radoslava ima izvesti dokaze s obućarem Petrom, dekanom Dionizijem i Gurakom o tome da mu je dao osam forinti na ime dobiti (quod sibi octo florenos in lucrum dederit).

b) Također, isti Nikola (Odolas) za osam dana ima sam prisegnuti da nakon Božića (...) nije Ivana, sina Mateje, primio u ortaštvo (quod ipsepostfestum Nativitatis domini (...) Iwan filium Mathe ad mercandum quoad societatem non assumpserit).

b) Također, isti Nikola (Odolas) za osam dana ima sam prisegnuti da nakon Božića (...) nije Ivana, sina Mateje, primio u ortaštvo (quod ipsepostfestum Nativitatis domini (...) Iwan filium Mathe ad mercandum quoad societatem non assumpserit).

Sporovi ortaka u sudskim knjigama Gradeca nisu nikakva rijetkost. 0 samim poslovima i o pravnom aspektu ortaštva nalazimo malo podataka. Sudeći po svotama koje se mjestimično spominju, nije riječ o velikim pothvatima, a najveći dio sporova odnosi se na utjerivanje dobiti ili negiranje postojanja zajedništva. Veća udruženja s većim kapitalom i većim pretenzijama to s uspješnim poslovanjem nisu imala sudski epilog, pa tako od sudskih knjiga saznajemo tek o udruženjima s neuspješnim poslovanjem i u povodu njihova raspada. Uostalom, već polovicom XIV. stoljeća najrazvijeniji se obrti počinju udruživati'u bratovštine s čvrstim pravilima i statutima, kao preteče budućih cehova. Gradečki se ortakluk ("kethusina", "kethws" vulgo dicta - vidi npr. MCZ, VIII, 107) zasniva, po svoj prilici, konsenzualno, jer se njegovo postojanje i sporne činjenice pred sudom dokazuju tek svjedocima i prisegama.

Sporovi ortaka u sudskim knjigama Gradeca nisu nikakva rijetkost. 0 samim poslovima i o pravnom aspektu ortaštva nalazimo malo podataka. Sudeći po svotama koje se mjestimično spominju, nije riječ o velikim pothvatima, a najveći dio sporova odnosi se na utjerivanje dobiti ili negiranje postojanja zajedništva. Veća udruženja s većim kapitalom i većim pretenzijama to s uspješnim poslovanjem nisu imala sudski epilog, pa tako od sudskih knjiga saznajemo tek o udruženjima s neuspješnim poslovanjem i u povodu njihova raspada. Uostalom, već polovicom XIV. stoljeća najrazvijeniji se obrti počinju udruživati'u bratovštine s čvrstim pravilima i statutima, kao preteče budućih cehova. Gradečki se ortakluk ("kethusina", "kethws" vulgo dicta - vidi npr. MCZ, VIII, 107) zasniva, po svoj prilici, konsenzualno, jer se njegovo postojanje i sporne činjenice pred sudom dokazuju tek svjedocima i prisegama.

M. A. M. A.

146 146

47a.47a.

PRIZIV NA SUD VLADARA PRIZIV NA SUD VLADARA (a: MCZ, IV., 277, 9; b: MCZ, V., 42) (a: MCZ, IV., 277, 9; b: MCZ, V., 42)

SLAVONIJA. ZAGREBAČKI GRADEC a) 1363., 26. svibnja SLAVONIJA. ZAGREBAČKI GRADEC a) 1363., 26. svibnja b) 1376., 9. svibnja b) 1376., 9. svibnja

LITERATURA : L. MARGETIĆ, 0 sudskom postupku u Zagrebačkom Gradecu u XIII. i XIV. stoljeću. Rad HAZU, 471., Zagreb, 1995.23-52; M. APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, Kazneno i procesno pravo Zlatne bule, Zagrebački Gradec 1242-1850, Zbornik radova, 1994., 75-84; ISTA, 1986.; ISTA, 1998., cit. (28.).

LITERATURA : L. MARGETIĆ, 0 sudskom postupku u Zagrebačkom Gradecu u XIII. i XIV. stoljeću. Rad HAZU, 471., Zagreb, 1995.23-52; M. APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, Kazneno i procesno pravo Zlatne bule, Zagrebački Gradec 1242-1850, Zbornik radova, 1994., 75-84; ISTA, 1986.; ISTA, 1998., cit. (28.).

a) Također Laho u (...) parnici (...) protiv Mihajla Hudlepa (...) ulaze priziv na sud vladara (ad presentiam regis appellavit)

a) Također Laho u (...) parnici (...) protiv Mihajla Hudlepa (...) ulaze priziv na sud vladara (ad presentiam regis appellavit)

b) presudom vijećnika u parnici udove pokojnog Petra, suca sina Rubinovog, udove Peterkonisove i njezine kćeri zvane Ankice, zbog njihovih vradžbina (racione incantacionum suarum) (...) da je svaka (...) dužna predočiti 25 osoba koji će položiti zakletvu u danom roku; iste gospođe (...) uputile su žalbu kraljevskom magistru taverniku (ad magistrum tavernicorum regalium ... appellarunt).

b) presudom vijećnika u parnici udove pokojnog Petra, suca sina Rubinovog, udove Peterkonisove i njezine kćeri zvane Ankice, zbog njihovih vradžbina (racione incantacionum suarum) (...) da je svaka (...) dužna predočiti 25 osoba koji će položiti zakletvu u danom roku; iste gospođe (...) uputile su žalbu kraljevskom magistru taverniku (ad magistrum tavernicorum regalium ... appellarunt).

Pravo priziva na odluke gradske judikature, ali i mogućnost izravnog obraćanja sudu vladara, jedna je od „ zlatnih " odredbi dodijeljenih zagrebačkom Gradecu 1242. g. "Brana" od bilo čijeg uplitanja sa strane, to pravo spada u red odredbi (dodjela neograničene materijalne kompetencije gradskome sudu, pravo na slobodan godišnji izbor gradskog suca) koji će biti temeljem gospodarskog i političkog uspona Gradeca s dosegnutim vrhuncem na prijelazu iz 14. u 15. stoljeće (vidi cit. 28).

Pravo priziva na odluke gradske judikature, ali i mogućnost izravnog obraćanja sudu vladara, jedna je od „ zlatnih " odredbi dodijeljenih zagrebačkom Gradecu 1242. g. "Brana" od bilo čijeg uplitanja sa strane, to pravo spada u red odredbi (dodjela neograničene materijalne kompetencije gradskome sudu, pravo na slobodan godišnji izbor gradskog suca) koji će biti temeljem gospodarskog i političkog uspona Gradeca s dosegnutim vrhuncem na prijelazu iz 14. u 15. stoljeće (vidi cit. 28).

Naprotiv, kao konkretno pravo pojedinca, ova odredba imala je u praksi, sudeći po više nego skromnom broju vrela u kojima se spominje appelatio vladaru - tek simboličan odaziv. To, kao i činjenica da se magister tavernicorum, koji je kasnije predstavljao sud vladara i bio vrhovnom sudskom instancijom u slobodnim kraljevskim gradovima čitavoga kraljevstva (magister tavernicorum et iudex universarum civitatum liberarum in regno Hungariae existencium - MCZ, VI., 30), govori o iznimnosti i teoretskom značenju ove ustanove u praksi. U

Naprotiv, kao konkretno pravo pojedinca, ova odredba imala je u praksi, sudeći po više nego skromnom broju vrela u kojima se spominje appelatio vladaru - tek simboličan odaziv. To, kao i činjenica da se magister tavernicorum, koji je kasnije predstavljao sud vladara i bio vrhovnom sudskom instancijom u slobodnim kraljevskim gradovima čitavoga kraljevstva (magister tavernicorum et iudex universarum civitatum liberarum in regno Hungariae existencium - MCZ, VI., 30), govori o iznimnosti i teoretskom značenju ove ustanove u praksi. U

147 147

vrelima nalazimo tek nekoliko očitovanja stranaka da će uložiti priziv na sud vladara za čitavo razdoblje od oko 150 godina (za koje raspolažemo sudskim knjigama). Osim toga, nedostaju još i informacije o daljnjem tijeku događaja. Ukratko, nemamo niti jedne potvrde da je priziv i uložen. Obeshrabrujući uvjeti, skupa procedura i skromni izgledi na uspjeh mogli su, naime, odvratiti od te - vjerojatno u afektu izrečene nakane - i najogorčeniju " žrtvu " gradske judikature. Gruba povreda načela objektivnosti, jer je interese ulagača priziva, mogao pred sudom vladara zastupati isključivo gradski sudac, onaj isti čija je odluka osporena (judex suspectus) a koja je potvrđena od drugostupanjskog vijeća bivših sudaca (condam, antiqui judices), (ako se već ne radi o "drskom", izravnom obraćanju sudu vladara "bezobzirnika", koji je tim činom "prezreo gradsku vlast") - očito je usmjerena cilju da se i najupornijeg "istjerivača pravde" odogovori od tog smionog i "nerazumnog" koraka, koji se unaprijed naziva "uzaludnim" (vidi tekst Zlatne bule) te u kojem je ostavljen minimalni prostor izgledima na uspjeh. Ukratko, stvari su se trebale definitivno rješavati na razini grada, a drugostupanjska odluka antiquorum judicum trebala je imati neopozivu snagu. Ovom su se odlukom Zlatne bule trebali postići drugi, "viši" i za gradsku zajednicu bitno važni ciljevi - osiguranje stvarne autonomije gradskoga suda te pružanje najveće potpore njegovu autoritetu. Uostalom, tom je cilju upravljena i jedna od dopuna drugoga teksta Zlatne bule (1266.g.), kojom je uvedena prva tjelesna kazna i to za delikt povrede ličnosti gradskoga suca (i članova magistrata u kasnijoj praksi).

M. A.

148

48.48.

KAMATE (USURA) KAMATE (USURA) (a: MCZ, IV., 69; b: MCZ, V., 126) (a: MCZ, IV., 69; b: MCZ, V., 126)

ZAGREBAČKI GRADEC. SLAVONIJA a) 1356.,18. studenoga ZAGREBAČKI GRADEC. SLAVONIJA a) 1356.,18. studenoga b) 1378., 7. svibnja b) 1378., 7. svibnja

LITERATURA: TKALČIĆ, MCZ, uvodne studije, cit. (28.): APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998. cit.(28.). LITERATURA: TKALČIĆ, MCZ, uvodne studije, cit. (28.): APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998. cit.(28.).

a) Također St. frater Lurandi unutar petnaest dana ima platiti plemenitom gospodinu magistru Pavlu, bivšem vicebanu čitave Slavonije, 60 forinti; ako pak termin plaćanja propusti, ono što je sadržano u ispravi suca Petra pripast će mu da odmah isplati samim time, uz duplu kaznu.

a) Također St. frater Lurandi unutar petnaest dana ima platiti plemenitom gospodinu magistru Pavlu, bivšem vicebanu čitave Slavonije, 60 forinti; ako pak termin plaćanja propusti, ono što je sadržano u ispravi suca Petra pripast će mu da odmah isplati samim time, uz duplu kaznu.

b) Također, Sunhanč je dokazao položenom prisegom da mu je Renarius dao u zajam trideset i dva groša, za koje mu je dao forintu u zlatu kao kamate (pro quibus sibi dedit florenum in auro ad usuram).

b) Također, Sunhanč je dokazao položenom prisegom da mu je Renarius dao u zajam trideset i dva groša, za koje mu je dao forintu u zlatu kao kamate (pro quibus sibi dedit florenum in auro ad usuram).

Sudeći po čestim spominjanjima u izvorima, kamate su očito uobičajene. 0 njima se ipak govori sasvim uopćeno, bez otkrivanja većine relevantnih podataka, pa njihova visina ostaje tajnom. Uzura se izravno spominje najčešće u kreditiranjima Židova, prigodom realizacije njihovih hipoteka. Ponekad se naziva "kaznom" zbog zakašnjenja vraćanja duga, dugovane svote najčešće se označuju kaopecunia quantitate, a vrijeme korištenja zajma nikada se ne navodi. Zelenaški su poslovi u ispravama apstraktno formulirani i obavijeni velom tajne, a izvori potvrđuju da su se njima, premda s nešto više ustručavanja i manje direktno nego kod poslova gdje su kreditori Židovi, bavili i bogati građani i predstavnici Crkve i vlastele ali i svaki mali žitelj grada kada je imao prigode da na taj način poveća svoj kapital.

Sudeći po čestim spominjanjima u izvorima, kamate su očito uobičajene. 0 njima se ipak govori sasvim uopćeno, bez otkrivanja većine relevantnih podataka, pa njihova visina ostaje tajnom. Uzura se izravno spominje najčešće u kreditiranjima Židova, prigodom realizacije njihovih hipoteka. Ponekad se naziva "kaznom" zbog zakašnjenja vraćanja duga, dugovane svote najčešće se označuju kaopecunia quantitate, a vrijeme korištenja zajma nikada se ne navodi. Zelenaški su poslovi u ispravama apstraktno formulirani i obavijeni velom tajne, a izvori potvrđuju da su se njima, premda s nešto više ustručavanja i manje direktno nego kod poslova gdje su kreditori Židovi, bavili i bogati građani i predstavnici Crkve i vlastele ali i svaki mali žitelj grada kada je imao prigode da na taj način poveća svoj kapital.

M. A. M. A.

149 149

49. 49.

PRAVO PRVOKUPAPRAVO PRVOKUPA(a: MCZ, IV., 99; b: MCZ, X., 139): (a: MCZ, IV., 99; b: MCZ, X., 139):

ZAGREBAČKI GRADEC. SLAVONIJA a) 1357. 18.kolovoza ZAGREBAČKI GRADEC. SLAVONIJA a) 1357. 18.kolovoza b) 1452. 1. velj ače b) 1452. 1. velj ače

LITERATURA: TKALČIĆ, Uvodne studije u MCZ, cit., (28.); K.-D. GROTHUSEN, Die Entstehung and Geschichte Zagrebs bis zum Ende des 14. Jahrhunderts; N. KLAIĆ, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb, 1982.; L. MARGETIĆ, Srednjo-vjekovno hrvatsko pravo, Obvezno pravo, Zagreb-Rijeka, 1997.; M. APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, Raspolaganje nekretninama poslovima inter vivos (Zagrebački Gradec, 14. i 15. st.) ZPFZ, 35., 1985.; ISTA, 1986.; ISTA, 1 9 9 8 . , c i t . ( 2 8 . ) . p

LITERATURA: TKALČIĆ, Uvodne studije u MCZ, cit., (28.); K.-D. GROTHUSEN, Die Entstehung and Geschichte Zagrebs bis zum Ende des 14. Jahrhunderts; N. KLAIĆ, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb, 1982.; L. MARGETIĆ, Srednjo-vjekovno hrvatsko pravo, Obvezno pravo, Zagreb-Rijeka, 1997.; M. APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, Raspolaganje nekretninama poslovima inter vivos (Zagrebački Gradec, 14. i 15. st.) ZPFZ, 35., 1985.; ISTA, 1986.; ISTA, 1 9 9 8 . , c i t . ( 2 8 . ) . p

a)... za vrijeme sudovanja suca Mikeka, sina Franje, (...) Paladina, Ivana, Andreje, Bartuha, Pavia, Mihajla, Ivana, Mihajla, vijećnika grada, istog suca i vijećnika kao i svih gradana grada (...) određeno je i naredeno (...) da ako bilo koji i kakav god posjed (koji se) nalazi u gradu i na njegovu teritoriju od nekog za prodaju bude predočen, taj posjed nitko drugi do bližika i rodaka prodavateljevih ne može za dostojnu vrijednost kupiti, nikako ipak susjed prije rođaka (minime tamen vicinus ante proximum).

a)... za vrijeme sudovanja suca Mikeka, sina Franje, (...) Paladina, Ivana, Andreje, Bartuha, Pavia, Mihajla, Ivana, Mihajla, vijećnika grada, istog suca i vijećnika kao i svih gradana grada (...) određeno je i naredeno (...) da ako bilo koji i kakav god posjed (koji se) nalazi u gradu i na njegovu teritoriju od nekog za prodaju bude predočen, taj posjed nitko drugi do bližika i rodaka prodavateljevih ne može za dostojnu vrijednost kupiti, nikako ipak susjed prije rođaka (minime tamen vicinus ante proximum).

b) Također Lucija, udova pokojnog Blaža zemljoradnika, sina Valentina iz Mraclina, (...) kuću svoju s gruntom i stajama u rečenom gradu između kuća Antonija kovača i Klementa zemljoradnika, polovica kurije (...) Sebastijanu, sinu Stjepana, iz Blata, našem novom građaninu, za pet zlatnih forinti uz suglasnost navedenih susjeda (ex consensu vicinorum predictorum) prodala je u trajni posjed i o tome je izdana listina s visećim pečatom općine.

b) Također Lucija, udova pokojnog Blaža zemljoradnika, sina Valentina iz Mraclina, (...) kuću svoju s gruntom i stajama u rečenom gradu između kuća Antonija kovača i Klementa zemljoradnika, polovica kurije (...) Sebastijanu, sinu Stjepana, iz Blata, našem novom građaninu, za pet zlatnih forinti uz suglasnost navedenih susjeda (ex consensu vicinorum predictorum) prodala je u trajni posjed i o tome je izdana listina s visećim pečatom općine.

I po vrsti nekretnina na koje se odnosi i po ovlaštenima na prvokup, ova se ustanova u zagrebačkom Gradecu razlikuje od one formulirane Tripartitom i važeće u slavonskom gospodarstvu. U Gradecu nema, naime, tragova karakterističnog i strogo različitog tretmana nekretnina prema njihovu "porijeklu", pa se prvokup ne odnosi na nekretnine koje su naslijedene, nego na nekretnine

I po vrsti nekretnina na koje se odnosi i po ovlaštenima na prvokup, ova se ustanova u zagrebačkom Gradecu razlikuje od one formulirane Tripartitom i važeće u slavonskom gospodarstvu. U Gradecu nema, naime, tragova karakterističnog i strogo različitog tretmana nekretnina prema njihovu "porijeklu", pa se prvokup ne odnosi na nekretnine koje su naslijedene, nego na nekretnine

150 150

uopće. Zatim, gradečki prvokup nije pravo rezervirano prvenstveno za muške srodnike (sinove i braću), a za ženske srodnike tek ako muški srodnici nisu zainteresirani, kako je to pa Tripartitu. Ni u nasljednim pravima, pa ni ovdje, tragova bilo kakve prednosti muških srodnika pred ženskim srodnicima - nema. Kada se više njih pokaže zainteresiranima, neće odlučiti njihov spol, nego visina svote koju su spremni platiti za nekretninu. U tako koncipiranom rođačkom prvokupu nalazimo dodatni dokaz velikog značenja zemlje i konstantne potražnje za nekretninama u limitiranu teritoriju grada. Stay općine izražen u navedenom vrelu (vrelo pod a), iznenađujuće energičan, odudara od stava koji nam otkrivaju vrela iz praktički istog razdoblja - 1355. i 1356. g. - (prije 1355. i ne raspolažemo sudskim zapisima). Uvođenje "na velika vrata", statutamom odredbom, prvenstva rođačkog pred susjedskim prvokupom inicirano je, kako nam se čini, nekim konkretnim slučajem, u kojem je u konkurenciji zainteresiranih i rodaka i susjeda dano pravo jačem (po nekom, nama "nedostupnom" kriteriju) rođaku, a izbačen iz to konkurencije nepoželjan susjed. Praksa je, naime, unatoč statutarnoj regulaciji, više nego ambivalentna, premda je u više kazusa prvokup ipak priznat rođacima (proximi et consanguinei). Mimo toga, da su i koncepcija i fimkcija rođačkog prvokupa u Gradecu udaljene od njegove klasične slavonske varijante, može se zaključiti i po veoma širokom tumačenju kruga osoba ovlaštenih na prvokup - pretenzije na prvokup bile su uvažavane čak ako su dolazile i .od rodaka po tazbini (MCZ, IV., 266). Čini se, ipak, da je u gradu, gusto naseljenom kurijama, susjedsko pravo prvokupa moglo učiniti manje aktualnim pravo rodaka, na što upućuje simptomatično često u vrelima spominjana suglasnost susjeda. U katernama iz četrdesetih i pedestih godina 15. stoljeća uneseno je na desetke takvih konstatacija, pa se stječe i dojam da je privola nezainteresiranog susjeda - uvjet njezina otudenja trećemu.

Pravo prvokupa, otkupa i ulaganja prigovora na kupoprodaju, kada su prava ovlaštenih zaobiđena, nisu vezana za rokove. Po analogiji s učincima založenih nekretnina, koje su se bilo kada, uz isplatu dugovanog, mogle "otkupiti" od svih daljnjih stjecatelja, može se izvesti i vrlo vjerojatan zaključak - koji neki izvori uostalom i potvrđuju - da su se sva to ovlaštenja mogla realizirati i prema svim kasnijim stjecateljima nekretnine.

M. A.

151

49a.

ZASTUPANJE U PRAVNIM POSLOVIMA (a: MCZ, IV., 137; b: MCZ, IV., 161; c: MCZ, IV., 220; d: MCZ, V., 66; e: MCZ, V., 80; f: MCZ, V., 303; MCZ, I., Doc. 408)

ZAGREBAČKI GRADEC. SLAVONIJA a) 1359., 23. kolovoza b) 1360., 13. ožujka c) 1362., 5. srpnja d) 1376., 14. studenoga e) 1377., 6. ožujka f) 1389., 11. lipnja g) 1397., rujan

LITERATURA: TKALČIĆ, Uvodne studije u MCZ, cit. (28.); N. KLAIĆ, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb, 1982.; APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998. cit. (28.).

a) U parnici između magistra St., sina Bana, kao tužitelja sjedne strane, te Mikeka, sina Henke, s druge (...) u kojoj Mikek, sin Nikole, sluga i legitimni zastupnik magistra St. (serviens et procurator legitimus ipsius magistri St.), pravovaljanim zastupničkim ispravama (cum sufficientibus litteris procuratoriis) (...) istupa te (na njegov) zahtjev konačnu sudsku presudu s osudom na šest pensa proglašavamo odgođenom za 15 dana (...)

b) Također gospoda Cecilija (...) protiv Ivan, žene Oprešije, nije pristupila (sudu) te za osam dana ima pristupiti osobno ili po zastupniku (per se vel per procuratorem).

c) Također Martin Rejniz po tužbi Petra sina Donata, legitimnog zastupnika gospodina Petra Lugerija, izjavljuje da će biti jamcem Johana Barbaka.

d) Također (...) Luka Bonioli zastupnik općinski (procurator communitatis), protiv Nikole Lojtre doveo je dvadeset i pet osoba i prisegao o tome, da (je) rečeni Lojtric (kao) kradljivac i gradski zlikovac odavna poznat.

e) Također Nikola (...) sin Leopolda izjavljuje u našoj nazočnosti da je Ivana sina Čemerije, našeg građanina za sve svoje tužbe i poslove (in omnibus actis etfactis Buis) za svog zastupnika naznačio.

f) (...) od strane suca, vijećnika i svih građana na općem skupu (in generali con-silio) (...) odlučeno je da literat Fabijan nikada nikome iz naše sredine ne može biti

152

zastupnikom (ut Fabian us literatus nunquam nulli hominum hic nostri medio possil esse procurator).

g) (...) kako smo kod Paula literata, sina Klementovog, našli tri lažna pečata s kojima je napravio mnoge falsifikate, to smo ga dali spaliti na lomači (ideo ipsum cremarifecimus)

Rječita ilustracija dinamičnog pravnog prometa u Gradecu, pogotovu u drugoj polovici 14. te na prijelazu u 15. st. relativno je široka prakticiranost zastupstva. Osim uobičajenih uzajamnih zastupanja supruga te roditelja in nomine (nedorasle) djece (zakonsko zastupanje), u vrelima nalazimo i ugovorno zastupanje te profesionalne zastupnike koji su se tim i ostalim poslovima vezanim za sud bavili "obrtimice". Tzv. literati bili su vični latinskom jeziku, ali i bez sumnje upućeni u sve sudske poslove, pa su temeljem littera procuratoria stranke istupali umjesto nje u svim fazama procesa. Čak što više, uspješni poslovni ljudi, poput Petra Lugerija, vlasnika najveće kurije u Gradecu prema popisu stanovništva i kurija iz 1364.g., ali i svojim poslom angažirani trgovci i obrtnici, imali su svoje zastupnike "in omnibus actin etfactis" (vrelo pod e). Kao isključivim ili "dodatnim" zanimanjem, sudeći po upisima u sudskim knjigama u razdoblju od 1355. do 1365., njihjedanaeset bavilo se "odvjetništvom", a pojavljuju se umjesto stranaka na sedamdesetak ročišta. Za razliku od scriptora - pisara, literati nisu samo vladali latinskim jezikom, nego•su očito raspolagali stanovitim "sudskim" znanjem, stečenim podukom i praksom. Litteraprocuratoria izdavana su, čini se, pred magistratom (vrelo pod e), čime je "literat" dobijao neku vrst licencije za obavijanje tog posla, kao što mu je, ako je za to bilo razloga, to pravo moglo biti oduzeto. Stanoviti se literat Fabijan sigurno teško ogriješio o gradske "zakone" ili moral, kada mu je in generali consilio naredeno da "nikada i nikome" ne može biti zastupnikom [nunquam nulli hominum(...) possit esse procurator]. Pa ako su se osim zastupanjem literati bavili davanjem stručnih savjeta i pisanjem isprava, nemamo razloga da ih ne smatramo "advokatima" (tako N. Klaić). Da su (neki od njih ili svi oni) imali pravo pečatiti ispostavljene isprave, svjedoči nemio slučaj stanovitog literata Paula, koji je zbog lažnih pečata i faslifikata završio na lomači (vrelo pod g), - događaj, koji uostalom koincidira s vremenom donošenja statutarne odredbe općine, kojom se uvode "posjedovne" knjige i u kojoj se explicite kao razlog ovoga poteza općine navode upravo "zloupotrebe i skandali". U vrelima srećemo i općinskog zastupnika (procurator communitatis), neku vrstu javnog pravobranitelja , koji je zastupao interese općine pred sudom u - čini se - manje važnim parnicama (vidi vrelo pod d), čime je ekipa pomoćnika gradskog notara zaokružena.

M. A.

153

50.

LUDOVIK I. DODJELJUJE DRAGANIĆIMA PRAVA HRVATSKIH PLEMIĆA (Miscellanea, II-IV., 15-16)

HRVATSKA 1359., 5. listopada (plemići dvanaest širih porodica hrvatskog kra- ljevstva, stečena dobra, baštinska dobra, bona acquisita, bona patrimonialia)

LITERATURA: MARGETIĆ, Stvarna prava, cit. (1.), str. 107; tamo i ostala literatura.

Ludovik, po Božjoj milosti kralj Ugarske (...), Nikoli Seču, banu cjelokupne Dalmacije i Hrvatske, i njegovim namjesnicima (...). Znajte da nam je Filip Franjo iz Zadra u svoje ime i u ime Stjepana i Bartola, svojih rodaka po majci, i ostale svoje braće i bližika šire porodice Draginić (de generacione Dragynich) (...) javio (...) da oni imaju neke posjede izvan granica našega grada Zadra u kraljevstvu Hrvatske (in regno Croacie) stečene na zakonit način i baštinske (iusto titulo haberent acquisitas1 et patrimoniales2) te da se sada nalaze na mimi način u njihovu vlasništvu (...) te zamolio (...) da njih i njihov rod (eorum generaciones) (...) udostojimo sačuvati u svim onim slobodama i pravnim običajima koje uživaju plemići hrvatskoga kraljevstva dvanaest širih porodica (nobiles regni Croacie duodecim generacionum). Mi (...) im to milostivo odobravamo. Zato vam (...) zapovijedamo da rečene (...) i njihov rod u odnosu na njihove rečene posjede treba da u miru i neokrnjeno sačuvate u onim slobodama, zakonima i pravnim običajima (in eisdem libertatibus, legibus et consuetudinibus)

1 Stečena dobra (bona acquisita) jesu nekretnine koje je vlasnik sam stekao vlastitim novcima, trudom i zaslugama. Ona mogu biti kupljena (bona empticia) i stečena darovnicom od kralja (bona acquisita u u užem smislu riječi).

2 Baštinska dobra (bona patrimonialia) jesu nekretnine stečene od predaka. Nazivaju se i bona hereditaria. 0 razlici između bona hereditaria, acquisita i empticia v. MARGETIĆ, op. cit.

154

kojima (...) se služe plemići našeg hrvatskoga kraljevstva (nobiles regni nostri Croatie utuntur).3 (...)

3 Kako nema dvojbe da je Ludovik udovoljio molbi Filipa Franje, iz isprave proizlazi da je pravni položaj (libertates, leges et consuetudines) "plemića dvanaest širih porodica hrvatskog kraljevstva", tj. ono što Filip Franjo traži, identičan s pravnim položajem hrvatskih plemića uopće (nobiles regni Croatiae), tj. s onim što kralj dodjeljuje.

155

51.51.

PRESUDE "PRANJA JEZIKA" PRESUDE "PRANJA JEZIKA" (a: MCZ, IV., 242; b:MCZ, VII, 427) (a: MCZ, IV., 242; b:MCZ, VII, 427)

ZAGREB. SLAVONIJA a) 1362., 4. studenoga ZAGREB. SLAVONIJA a) 1362., 4. studenoga (judicium linguae, amputatio linguae) b) 1473., 23. ožujka (judicium linguae, amputatio linguae) b) 1473., 23. ožujka

LITERATURA: TKALČIĆ, MCZ, cit. (28.) IV., str. XVI-XVII. i VII., XIV.; N. KLAIĆ, Zagreb u srednjem vijeku (cit. 17.); APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998. cit. (28.)

LITERATURA: TKALČIĆ, MCZ, cit. (28.) IV., str. XVI-XVII. i VII., XIV.; N. KLAIĆ, Zagreb u srednjem vijeku (cit. 17.); APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998. cit. (28.)

a) Također, kako je Kata, žena Fabijanova, zlatara Kuseka silno javno uvrijedila, i kako se u tome isti Kusek efikasnim dokazom opravdao, to se ona osuđuje na "pranje jezika" 5 maraka (ideo ipsa convicta est in judicio lingue V marcarum).

a) Također, kako je Kata, žena Fabijanova, zlatara Kuseka silno javno uvrijedila, i kako se u tome isti Kusek efikasnim dokazom opravdao, to se ona osuđuje na "pranje jezika" 5 maraka (ideo ipsa convicta est in judicio lingue V marcarum).

b) Takoder, budući da je mesar Bartolomej iz Opatije uhvaćen u lažnoj prisegi i manifestnom lažnom svjedočenju protiv prisežnika prošle godine za vrijeme njihova mandata (in falso juramento et infalso testimonio manifesto contra juratos annipreteriti temporejudicatus), to prisežnici presuđuju da muse imajezik odrezati ili odsjeći (ideo jurati adjudicaverunt, quod debent sibi linguam amputari vel cidi) to isti prisežnici protiv kojih je osuđen u tom zločinu dužni su dovesti čovjeka koji će izvršiti izrečenu kaznu i platiti mu iz svog džepa (et ipsijurati contra quos est convictus in tali crimine debent invenire hominem, qui sibi faciat penam preiudicatam et sibi solvere cum pro-priis expensis).

b) Takoder, budući da je mesar Bartolomej iz Opatije uhvaćen u lažnoj prisegi i manifestnom lažnom svjedočenju protiv prisežnika prošle godine za vrijeme njihova mandata (in falso juramento et infalso testimonio manifesto contra juratos annipreteriti temporejudicatus), to prisežnici presuđuju da muse imajezik odrezati ili odsjeći (ideo jurati adjudicaverunt, quod debent sibi linguam amputari vel cidi) to isti prisežnici protiv kojih je osuđen u tom zločinu dužni su dovesti čovjeka koji će izvršiti izrečenu kaznu i platiti mu iz svog džepa (et ipsijurati contra quos est convictus in tali crimine debent invenire hominem, qui sibi faciat penam preiudicatam et sibi solvere cum pro-priis expensis).

Judicium linguae ("pranje jezika") u visini pet maraka najviša je novčana kazna za dokazanu verbalnu injuriju. Kazna rezanja jezika, samo jedna u nizu tjelesnih kazni (birsagium sanguinis), koje za razliku od kazni po osnovnom privilegiju, prevladavaju u kasnijoj praksi, slijedila je za lažno svjedočenje i davanje lažne prisege. U citiranom izvoru djelo je još kvalificirano, budući da je usmjereno protiv članova "vladajućeg" magistrata, za koje su kazne, kada su novčane, bile dvostruke. Dvostruka novčana kazna odnosno češće birsagium sanguinis predvidene su za sve recidiviste, kojima je, osim toga, prijetio i uobičajeni sramotni izgon iz grada. U nedostatku plaćene službene osobe, dužnost krvnika stavlja se na teret (ponekad i kao kazna i iskupljenje) drugog delinkventa, ali nerijetko, kao u navedenom izvoru, i na teret oštećenog.

Judicium linguae ("pranje jezika") u visini pet maraka najviša je novčana kazna za dokazanu verbalnu injuriju. Kazna rezanja jezika, samo jedna u nizu tjelesnih kazni (birsagium sanguinis), koje za razliku od kazni po osnovnom privilegiju, prevladavaju u kasnijoj praksi, slijedila je za lažno svjedočenje i davanje lažne prisege. U citiranom izvoru djelo je još kvalificirano, budući da je usmjereno protiv članova "vladajućeg" magistrata, za koje su kazne, kada su novčane, bile dvostruke. Dvostruka novčana kazna odnosno češće birsagium sanguinis predvidene su za sve recidiviste, kojima je, osim toga, prijetio i uobičajeni sramotni izgon iz grada. U nedostatku plaćene službene osobe, dužnost krvnika stavlja se na teret (ponekad i kao kazna i iskupljenje) drugog delinkventa, ali nerijetko, kao u navedenom izvoru, i na teret oštećenog.

M.A.M.A.156 156

51a. 51a.

POPIS KURIJA ZAGREBAČKOG GRADECA IZ 1368. g. POPIS KURIJA ZAGREBAČKOG GRADECA IZ 1368. g. (MCZ, XL, 1905., 226-249) (MCZ, XL, 1905., 226-249)

ZAGREBAČKI GRADEC. SLAVONIJA 1368. (curia, defalcare, dimittere, relaxare) (curia, defalcare, dimittere, relaxare) ZAGREBAČKI GRADEC. SLAVONIJA 1368.

LITERATURA: L. MARGETIĆ, 0 popisu kurija zagrebačkog Gradeca iz 1368. god., ZPFZ, 42., 1992, 489-504; APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1984.; ISTA,1998., cit. (28.)

LITERATURA: L. MARGETIĆ, 0 popisu kurija zagrebačkog Gradeca iz 1368. god., ZPFZ, 42., 1992, 489-504; APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1984.; ISTA,1998., cit. (28.)

(...) (...) Sequitur octava insula Sequitur octava insula Primo Thome, filii Chemer, una curia Item Johannis Crispi una curia Primo Thome, filii Chemer, una curia

(solvit dominus Johannes tres pensas minus quatuor den. solvit medium, et Andreas L. den.) (solvit dominus Johannes tres pensas minus quatuor den. solvit medium, et Andreas L. den.)

Item Johannis Crispi una curia

Item Bartholomei media curia Item Micus, condam judicis, media curia Item Bartholomei media curia

Item Johanis Laurencii, una curia, minus octava (judex est) Item Micus, condam judicis, media curia Item Johanis Laurencii, una curia, minus octava (judex est)

(... ) (... ) Vicus Teutonicorum Vicus Teutonicorum Primo Johannis sutoris, quarta cum octava (...) Primo Johannis sutoris, quarta cum octava (...)

Nova villa civitatis Primo filius Johannis de Gorimla, media curia (solvit LXXV) Item Putocy, media curia (defalcavi pro debito suo)

Nova villa civitatis Primo filius Johannis de Gorimla, media curia (solvit LXXV) Item Putocy, media curia (defalcavi pro debito suo)

(...) (...) Inquilini Primo in curia Anthonii, filii Vidonis Inquilini

Martinus carpentarius (solvit) XL den. Martinus carpentarius (solvit) XL den. Primo in curia Anthonii, filii Vidonis

SLIJEDI 8. KURIJA SLIJEDI 8. KURIJA Prvo Tome, Čemerova sina, jedna kurija Prvo Tome, Čemerova sina, jedna kurija

157157

Nadalje Ivana Krispi, jedna kurija (platio gospodin Ivan tri pense manje 4 den. (tj. 116 denara); platio polovicu (tj. 150 den.) i Andrija 50 den. (tj. ukupno 116 + 150 + 50 = 300 den.) Nadalje Bartolomeja polovica kurije Nadalje Mikule, nekoć suca, polovica kurije Nadalje Ivana, Lovrina sina, jedna kurija manje osmina (sudac)

( . . . )

NJEMAČKA VES Prvo Ivana postolara, četvrtina kurije s osminom (tj. 0,375 kurije)

( . . . )

GRADSKO NOVO SELO Prvo sin Ivana iz Kustošije, polovica kurije (platio 75 den.) Nadalje Putoč, polovica kurije (prebio sam s dugom općine)

INKVILINI Prvo u kuriji Antun, Gvidova sina

Martin stolar (platio) 40 den.

Jedno je od najbogatijih vrela za upoznavanje starije zagrebačke prošlosti, tzv.popis kurija iz 1368. god., Tkalčić objavio još daleke 1875. god. (I. K. TKALČIĆ,Dva odlomka za poviest grada Zagreba u XIV. vieku, Starine, 7., Zagreb, 1875., 30-46), a onda ponovno u 11. svesku svojih Povjestnih spomenika slob. kralj. gradaZagreba. ( TKALČIĆ, MCZ, XI.., 227-249).

Da podsjetimo na osnovna obilježja popisa iz 1368. god. Taj se popis zapravo sastoji od dva popisa.

Prvi popis obuhvaća imena poreznih obveznika zagrebačkog Gradeca po kurijama.Ovdje kurija ima značenje porezne osnovice, tako da npr. porezni obveznik koji posjeduje jednu cijelu kuriju plaća zemljišni porez od 300 denara, za polovicu kurijeplaća se 150 denara itd. Svi su porezni obveznici razdijeljeni u tri skupine, tj. u obveznikea) iz utvrđenog dijela grada (danas Gornji grad), b) iz tzv. Njemačke vesi (Vicus Teutonicorum, podgrađe, suburbium, danas Radićeva ulica, sjeverni dio Jelačićevatrga i početak Ilice), c) Nova villa eivitatis (danas Trnje). Obveznici iz današnjegGornjeg grada dijele se na dvije podskupine. Jedna od njih obuhvaća devet blokova kuća (tzv inzule) oko crkve sv. Marka, a druga ostale kuće unutar gradskih zidina. Nažalost, početak je popisa, koji obuhvaća kuće uz gradske zidine, prvu inzulu i diodruge, izgubljen.

Drugi popis obuhvaća tzv. inkviline, tj. osobe koje stanuju u tudim kućama i gospodarskim zgradama i koje nisu gradečki gradani. U literaturi se obično nazivajunaprosto stanovnicima. Taj je popis sačuvan u cijelosti. Bedenko zapaža da su to dva

158

popisa "bili možda najviše analizirani dokumenti povijesti gradečkog prostora i društva" (V. BEDENKO, Zagrebački Gradec - kuća i grad u srednjem vijeku, Zagreb, 1989.,6). I doista, uz već spomenuta djela I. K. Tkalčića, popisu kurija iz 1368. god. posvetili supozornost uz ostale N. Klaić (N. KLAIĆ, Iz topografije zagrebačkog Gradeca, Zbornikradova Filozofskog fakulteta, I., Zagreb, 1951.,; ISTA, Povijest Zagreba, Knjiga prva,Zagreb, 1982., 238 i d., Kampuš (I. KAMPUŠ, Prilog pitanju poreznom sistemu uGradecu od XIV do XVI stoljeća, Radovi Filozofskog fakulteta, Odsjek za povijest, 5., Zagreb, 1963.), Grothusen (K. D. GROTHUSEN, Entstehung and Geschichte Zagreb'sbis zum Ausgang des 14. Jahrhunderts, Wiesbaden, 1967.), Krivošić (S. KRIVOŠIĆ,Zagreb i njegovo stanovništvo od najstarijih vremena do sredine XIX. stoljeća, Građa za gospodarsku povijest Hrvatske 19., Zagreb, 1981.), Apostolova Maršavelski (vidiLiteratura), Bedenko, n. dj., i Margetić, n. dj. - da spomenemo samo one novije koji suse više služili u svojim analizama podacima iz popisa kurija.

Tkalčić i N. Klaić (a po njima i drugi) tvrde da su građani Gradeca slaboudovoljavali dužnosti plaćanja poreza i u prilog tome svome mišljenju pozivali su seupravo na popis kurija iz 1368. god. Neobičan način zbrajanja kurija u Njemačkoj vesi("LVII minus quatuor"), tj. da se 53 shvaća kao 57 - 4 (!?), potaknuo nas je da pregledamo fotografije izvornika koji se čuva u Historijskom arhivu u Zagrebu podsignaturom 1-2 Rations.

Proučavanje izvornika dovelo je do novih i neočekivanih rezultata. Prije svegaupravo spomenute riječi u izvorniku glase lvii m. qua, što je Tkalčić pogrješno pročitao kao minus quatuor umjesto ispravnoga minus quarta. Drugim riječima, tekst ne kaže da je u Njemačkoj vesi zbroj kurija 53 (tj. 57 - 4) kako se to dosad u literaturi smatralo, nego da zbroj iznosi 56,75 (tj. 57 manje jedna kvarta) - kao što smo i ranije pretpostavljali.

Ustanovili smo i druga veća ili manja odstupanja objavljenog teksta od izvornika.Neka su od tih odstupanja bitna za ispravno tumačenje popisa kao cjeline, osobito za pitanje jesu li porezni obveznici doista tako slabo ispunjavali svoju poreznu obvezu.

Prigodom objavljivanja teksta Tkalčić nije uzeo u obzir razne oznake koje stojeuz tekst. Među tim oznakama pozornost privlači mali romb s ucrtanim okomitimpotezom i jednom ili dvije točke sa svake strane toga poteza.

Naime, u 8. inzuli taj je romb ucrtan uz ime Bartolomeja, a nalazi se uz imena jošosam osoba na raznim mjestima popisa.

Mali romb iznad imena spomenutih poreznih obveznika bez ikakve je dvojbenapisan istom rukom i istom tinom kao i mnoge dodatne zabilješke uz osnovni tekst.Dakle, najprijeje u gradskoj kancelariji sastavljen osnovni tekst, pisan lijepim rukopisomčovjeka kojem je pisanje svakodnevni posao. Nakon toga popis je predan gradskojupravi, najvjerojatnije sucu, koji je označio rombom i eventualnom dodatnom bilješkomone koji su oslobođeni porezne obveze. To su, prema zaključnoj klauzuli popisa kurija,sudac, jurati, notar i drugi koji ne plaćaju (defalcantur curie judicis,juratorum et notarii ac aliorum non solvencium).

Tkalčić je zanemario još jedan znak, i to znak križa. Taj znak nalazi se takoreći uzsvako ime i u popisu kurija - izuzev imena iznad kojih stoji romb i još nekih rijetkih pojedinaca. To znači da je ubirač poreza uz ime svakog gradanina koji je platio

159

cjelokupnu poreznu obvezu stavio križ. Romb je upravo zato i nacrtan iznad imenaonih koji su za to godinu oslobođeni porezne obveze da bi ubirač poreza znao da od tihosoba ne treba tražiti porez.

Kako križ postoji uz takoreći svako ime, proizlazi da su gradani savjesno plaćaliporez i da one druge dodatne bilješke o tome da je obveznik nešto platio najčešće nisudrugo nego oznaka akontacije, koja je bila važna zato da bi ubirač poreza znao da netreba zahtijevati cjelokupan iznos, već samo razliku. Neke je dodatne bilješke napisaosam sudac, osobito one o prijeboju, odgodi, oslobođenju itd.

Što se pak tiče rijetkih neplatiša, tj. onih uz čije ime nema ni križa ni romba, međunjima nalazimo npr. bivšeg suca Micusa u 8. inzuli. On je upisan između dvije osobeoslobodene poreza, a unto kod njega stanuje magister Petrus Gallicus. Ukratko, Micusje bivši sudac, dakle uglednik, okružen vrlo otmjenim i uglednim gradanima. Sve usvemu, gradani su savjesno plaćali porez. Uostalom, to je jasno već i iz okolnosti da su u popisu posebno zabilježeni slučajevi oslobođenja. Kakvog bi smisla imalo stavljatioznaku "općina je oslobodila" ako to nije bilo i to kako važno i za oslobođenoggrađanina i za ubirača poreza i kakvog bi smisla imalo stavljati oznaku (romb) uz oslobođene kada to ne bi bilo i nešto opipljivo korisno za takve gradane? A još važnijaod toga je i činjenica da se u posjedovnim katernama nerijetko nailazi i na podatak daopćina prodaje neku nekretninu do koje je došla zapljenom zbog neplaćenog poreza. 0 neplatišama se dakle vodila evidencija, ali treba priznati da je, po svemu se čini,općina pristupala zapljeni imovine neplatiša tek nakon više godina neplaćanja.

Uz osnovni tekst popisa imena vlasnika kurija i njihova poreznog opterećenja pridodane su drugom rukom pokraj mnogih imena dodatne zabilješke koje se odnoseponajviše na djelomično ili potpuno plaćanje svote koju treba platiti, ali ima i zabilježakadrukčijeg sadržaja. Što se tiče zabilježaka o plaćanju, one najčešće govore o tome daje obveznik "platio" (solvit), ali nerijetko nalazimo i glagole defalcavi, relaxavi, communitas dimisit. Te se izraze u literaturi još nije pokušalo objasniti. Najčešća jebilješka defalcavi pro debito suo, kojiput defalcavi in debito, povezana s imenom neke treće osobe, različite od vlasnika kurije (poreznog obveznika), a dvaput nalazimodefalcavi in dacio.

Što zapravo znači defalcare a popisu iz 1368. god.? Odgovor na to daje ova bilješkauz osnovni tekst o obavezi nekog Andrije (Item Endre media curia): defalcavi pro debito suo et in residuum solvi<t> sibi. Tkalčić je pročitao "solvit" umjesto "solvi" (kako u tekstu jasno piše), čime je onemogućeno ispravno shvaćanje ove vrlo važnezabilješke. Naime, po Tkalčićevu čitanju ostaje posve nejasno tko komu i zašto plaća ostatak duga. Naprotiv, uz ispravno čitanje "solvi" bilješka postaje razumljivom ijasnom. Kako se i defalcavi i solvi odnose na predstavnika općinske vlasti - očito suca, proizlazi da je sudac, pošto je obavio prvu djelatnost (defalcavi pro debito suo), platio Andriji ostatak duga. A to znači da je riječ o dugu koji ima općina prema Andriji i koji sudacpodmiruje na dva načina. Jedan dio općinskog duga (debitum) sudac podmiruje potraživanjem općine iz Andrijine obveze za polovicu kurije ili, da se pojednostavljeno izrazimo, potraživanje općine prebija se (kompenzira) s općinskim dugom. Drugimriječima, defalcavi pro debito suo znači: prebio sam s dugom koji općina ima (prema

160

Andriji). Međutim, i nakon toga prebijanja ostala je izvjesna razlika općinskog dugaprema Andriji, pa nas sudac u bilješki obavještava da je to razliku sudac platioAndriji i time podmirio ostatak općinskog duga.

Dok se glagolom defalcare utvrđuje neki odnos potraživanja općine prema nekomdrugom potraživanju, daleko najčešće u smislu prijeboja, pa je defalcare samo tehničkaoperacija koja niti ne smanjuje niti ne povećava obvezu poreznog obveznika, dimittereznači upravo oprostiti općinsko potraživanje. To dakako može samo općina kaozajednica i zbog toga je izraz dimittere uvijek i bez iznimke povezan s communitas.Gradski sudac očito kao pojedinac, bez obzira na to što je najviši općinski funkcionar,nema ovlaštenja osloboditi bilo koga.

Andriji). Međutim, i nakon toga prebijanja ostala je izvjesna razlika općinskog dugaprema Andriji, pa nas sudac u bilješki obavještava da je to razliku sudac platioAndriji i time podmirio ostatak općinskog duga.

Dok se glagolom defalcare utvrđuje neki odnos potraživanja općine prema nekomdrugom potraživanju, daleko najčešće u smislu prijeboja, pa je defalcare samo tehničkaoperacija koja niti ne smanjuje niti ne povećava obvezu poreznog obveznika, dimittereznači upravo oprostiti općinsko potraživanje. To dakako može samo općina kaozajednica i zbog toga je izraz dimittere uvijek i bez iznimke povezan s communitas.Gradski sudac očito kao pojedinac, bez obzira na to što je najviši općinski funkcionar,nema ovlaštenja osloboditi bilo koga.

I konačno, u dva slučaja nalazimo izričaj relaxavi pro debito suo. Kako odmahposlije toga dolazi jedan zabilješka s defalcavi pro debito suo, ne može se izjednačitirelaxare s prijebojem, a kako sam sudac nije ovlašten oslobađati, ne može biti riječ nio oslobađanju. Mislimo daje riječ o odgodi plaćanja do konca sučeva službovanja.

I konačno, u dva slučaja nalazimo izričaj relaxavi pro debito suo. Kako odmahposlije toga dolazi jedan zabilješka s defalcavi pro debito suo, ne može se izjednačitirelaxare s prijebojem, a kako sam sudac nije ovlašten oslobađati, ne može biti riječ nio oslobađanju. Mislimo daje riječ o odgodi plaćanja do konca sučeva službovanja.

L. M. L. M.

161 161

52.

PRODAJA ZEMLJE "IURE PERPETUO" U TUROPOLJU UZ ODREĐENE UVJETE (CD, XV., 17-19)

TUROPOLJE. SLAVONI.IA 1374., 25. veljače (selište, sessio, curia, kmet - co/onus, kmet podvorac,inquilinus, ins perpetuum, iudex, obiteljska imovina, podavanje - census)

LITERATURA: N. KLAIĆ, cit. (21.), 559-561; MARGETIĆ, Stvarna prava, cit. (1.), 140.

Kaptol zagrebačke crkve (...) daje na znanje (...) da su Petar, Grgur i Ladislav, sinovi Nikole (...), preuzevši u cijclosti teret i opterećenje (onus etgravamen) Nikole, svoga mlađega brata (...), dali, darovali i prenijeli (dedissent, donassent et contulissent) (...) neku njihovu zemlju (...) zvanu Mali Kostanjevac, inače zvanu Novaki, koja se nalazi u zagrebačkom komitatu (...), a u kojoj se nalazi šesnaest cijelih selišta (sedecim sessiones integre), a kojima sada prebivaju (ad presens facerent residencias persona/es - nabrajaju se imena šesnaest kupaca), tima istirna (...) i svim njihovim nasljednicima i potomcima i sljednicima, koji će tamo sada i ubuduće stanovati i živjeti (...), i to tako da ih trajnim pravom (iure perpetuo) i neopozivo sami i njihovi nasljednici i potomci i sljednici drže, kao i posjeduju, i imaju na ovaj način:

Kao prvo (...), neka ubuduće imaju šesnaest cijelih selišta na taj način da svaki od naprijed navedenih ima jedno cijelo selište ili door (sessionem seu curiam) jednake veličine, odvojen od drugih, sa zemljama koje najednak način pripadaju svakom selištu, s time da od tih selišta ili dvorova (de quibus sessionibus seu curiis) svaki pojedini od njih treba godišnje dati Petru, Grguru, Ladislavu i Nikoli, kao i njihovim nasljednicima i potomcima (...), (a) 80 bečkih novaca (octuaginta wiennenses), i (b) tri dara na godinu, prvi na Božić, jednog kopuna i jednu kobasicu, a koji ima svinju, nazvanu božičnjak, dat će pečenku (assatura), i svaki od njih beskvasni hljeb; nadalje drugi dar, za Uskrs, jednu kokoš, jedan beskvasni hljeb i 12 jaja; treći pak dar na dan Uzašašća Djevice Marije, tj. pile i beskvasni hljeb; (c) nadalje, tko bude imao 10 svinja, ne računajući svinju božičnjaka, dat će jednu svinju, a tko bude imao 20, dat će dvije i tako dalje, a tko bude imao 10 svinja ili manje od deset, neka plati od pojedinog za "powsno" tri bečka novca, s time da od svinje božičnjaka, ako nema drugog, ne plaća "powsno",162

(d) od njihova vina (...) deseti kabao (...), s time da od vinograda koji budu ubudućenasadeni unutar šest godina od dana nasađivanja neka budu slobodni od plaćanja vina(...). (e) Posebno se naglašava da ni pod kojim uvjetom (omnino) nitko od stranih ljudi ne smije se na toj zemlji (...) smjestiti da bi tanio ostao, osim ako ga prihvate naprijednavedeni ljudi njihovom zajedničkom voljom (nisi quem admiserint populi prenotatide ipsorum conununi voluntate). (f) A svaki, bilo stanovnik (incola) bilo stranac, može slobodno prodati kome god želi svoje selište i zemlje i vinograde i ostala dobra, bio onprisiljen nuždom ili kad god to zaželi - ali pak pod istim teretima (sub eisden tamen solucionibus). (g) Nadalje, onaj koji je slobodno došao može slobodno otići kamoželi, s time da proda sva svoja dobra i stvari, a neka ima i slobodno ovlaštenje daraspolaže svim svojim dobrima i stvarima u životu ili u povodu smrti (in vita vel in morte). (h) (...) Ako bi neki od njih podijelio svoje selište ili dvor sa svojim sinovima,ako bi htio ostati s ocem na istom selištu, može to svakako učiniti (ali) kao kmet-podvorac (inquilinus), (a) inače, ako želi imati dio za sebe, svaki dio trebat će smatratikao cijelo selište (...). (i) Kmetovi-podvorci (inquilini) pak, ako ti ljudi imaju takve, neka plate cenz njihovim gospodarima, kako se budu mogli s njima dogovoriti. (j)Nadalje, mogu imati medu sobom suca (iudicem) koga hoće i ponovno ga dovršetkom godine promijeniti. (Taj sudac) rješavat će sve sporove, koji se medu njimapojave, osim tri, tj. ubojstva, požara i krađe, a ako tko od njih bude osuden na globe(byrsagiis), dva dijela od toga imat će rečeni Petar, Grgur, Ladislav i Nikola i njihovinasljednici i sljednici, a treći dio imat će naprijed rečeni njihov sudac. (k) Ako paknjihov kmet-podvorae (inquilinus) bude osuđen na globe, dva dijela pripadajunjegovu gospodaru (domino suo), a treći dio protivnoj strani. (1) (...) ako bi Petar, Grgur,Ladislav i Nikola to njihovi nasljednici i sljednici bili zarobljeni od neprijatelja iii ako bidošlo do drugoga slučaja što se tiče glave (alit alias capitale jactum habuerint), tada mogu radi otkupa svojih glava razrezati doprinos (dicare) na svoje naprijed navedene ljude i na ostale svoje kmetove (colonos). (m) Isti Petar, Grgur i Ladislav pridodali suda ni oni ni njihov naprijed navedeni brat Nikola, a ni njihovi nasljednici ni potomci nibudući njihovi sljednici neće ni htjeti ni moći ni na koji način zahtijevati od tih ljudi injihovih sljednika nikakva dniga podavanja i plaćanja (census et soluciones) osim onih koja su naprijed popisana, osim kraljevskih taksa, ili dodatno nametati bilo kakvedruge novštine (novitates). Međe (...); u spomen svjedočenja i trajnu valjanost ovoga dalismo nazočnima da se pričvrsti naš autentični pečat.

Dano u prvoj suboti nakon svetkovine blaženoga apostola Matije, godine Gospodnje1374.

Pri objavljivanju ovoga teksta Kostrenčić je pred njega stavio ovaj regest: Predkaptolom zagrebačkim daju sinovi Nikolini de Minori Mlaka svoj posjed MalyKorthanyewecz ili Novaky zvan, koji sastoji iz šesnaest selišta tamošnjim k-metovima uz u listini navedene uvjete i urbarska podavanja (CD, XV., str. 17).

Ispravu su dosada analizirali nešto podrobnijc samo N. KLAIĆ (Povijest 1-Irvata, 559-56 1) i MARGETIĆ (Stvarna prava, cit., 1.), 140).

163

N. Klaić ispravno ističe da je riječ o dragocjenom tekstu. Prema njoj, u ispravi se navodi sadržaj ugovora trojice braće, turopoljskih plemića, s njihovim kmetovima, koji primaju imanje uz uvjet da plaćaju 80 beča u ime zemljarine i tri godišnja dara, tj. obvezatne pogače, kokoši ili piliće i sušene lopatice, za one koji hrane svinje. Kmetovima se dopušta da sastave oporuku. Iz ugovora se vidi, nastavljaN. Klaić, "kako se vlastelin zaštićuje od stvaranja 'zadruga' ili uopće zajedničkog života odraslih ljudi na jednom selištu". Naime, "ako kmet želi svoje selište podijeliti sa svojim sinovima, on to može učiniti, ali samo uz uvjet da sin bude podvorac ili stanar (inquilinus). Inače, ako sin želi za sebe odvojiti dio zemlje (porcio), onda se svaki takav dio ima smatrati kao čitavo selište, od kojega plaća terete kao svaki drugi cjeloselac". N. Klaić pri tome napominje da se "kmetu nije isplatilo da od polovice selišta plaća isti teret kao i drugi od čitava", i zato, bez sumnje, odrasla djeea napuštaju roditeljsku kuću i uzimaju nova selišta (...)". Kostanjevački kmetovi biraju sami svoga suca, koji ima bolji položaj od sudaea na kaptolskim posjedima.

Isprava je doista dragocjena i vrijedi se s njome nešto više pozabaviti.

Stjecatelji dobivaju glasom isprave ius perpetuum, sadržaj kojega je potanje definiran u daljnjim točkama: stjecatelji mogu (a) posve slobodno otuditi dodijeljene im zemlje, dakle ne samo ako su pritisnuti nuždom nego i "kad god to zažele", i (b) posve slobodno raspolagati tim zemljama pravnim poslovima za slučaj smrti. Ako uzmemo u obzir još i dodatne točke, u prvom redu potpunu slobodu stjecatelja da otidu sa zemalja koje su im dodijeljene i zabranu drugim osobama da se nastane u Malom Kostanjevcu (Novaki) bez dozvole stjecatelja, onda ne bi smjelo biti dvojbe da pod pojmom ius perpetuum treba razumijeti stvarno pravo, koje se posve približava modemom pojmu vlasništva, opterećenom stvarnim teretom godišnjeg plaćanja 80 beča, davanjem tri godišnja "dara" to desetinom od svinja i vina (ovo posljednje plaća se tek nakon što prođe šest godina od nasada vinograda). "Tri dara" označavaju u prvom redu priznanje stanovite vlasti otuđivatelja nad stjecateljem, koja je vidljiva i u dozvoli ubiranja izvanrednog nameta (dicare) u slučaju pada u zarobljeništvo koga od otuđivatelja. Desetina pak od svinja i vina ima značaj zakupnine i nedvojbeno je tek sekundarno podavanje, koje ovisi o tome hoće Ii stjeeatelj uopće uzgajati svinje i podignuti vinograd. Osnovno je podavanje, dakako, 80 beča, što je uostalom izričito naglašeno. Kako u ispravi nema riječi o cijeni za koju je zemlja ustupljena stjecateljima i kako s druge strane stjecatelji imaju pravni položaj koji je kudikamo jači od pukih zakupnika, čak i "vj ečnih" zakupnika (j er mogu slobodno otuditi stečene zemlj e komu hoće), to je pravna konstrukcija pravnog položaja stjecatelja donekle otežana ako je pokušamo definirati srednjovjekovnim pravnim ustanovama. Možda bi se moglo reći da stjeeatelji imaju dominium directum, ograničen nekim pravima otuđivatelja, koja su donekle slična nekom oslabljenom dominium eminens. Stjeeatelji mogu imati i svoje kmetove-podvorce (inquilini), koji imaju neku vrstu pravno zaštićenog posjeda i korištenja onih komada zemlje koje su im stjecatelji odstupili. Kmetovi-podvorci plaćaju stjecateljima - "dominis eorum" (!) - zakupninu (census), sudi im sudac kojeg izaberu stjecatelji, pa čak i dvije trećine globa idu onom stjecatelju koji je predao zemiju svojem kmetu na iskorištavanje. Dakle, kmetovi-podvorci imaju puki feudalni dominium utile,

164

a nad njima vrše njihovi gospodari-stjecatelji po ovoj ispravi - prava vlastelina nad kmetom. Onih 80 beča ekonomski gledano nisu drugo nego renta otuđivatelja-turopoljskih plemića, a pravno su oni stvarni teret i kao takvi otuđive res incorporales (pravo na rentu) kao zasebna ekonomska vrijednost. Čini se da otuđivatelji nisu previše skloni cijepanju selišta, koja su predali stjecateljima. U skladu s pojmom obiteljskog vlasništva, stjecatelji mogu podijeliti stečeno selište sa svojim sinovima, ali se u tom slučaju svaki dio smatra punim selištem. To je doista čudno, pogotovu u slučajevima kada je obitelj bogata sinovima. Ako se npr. šestorica sinova podijele s ocem, otuđivatelji-turopoljski plemići dobit će glasom ugovora sedmerostruki iznos rente! Da su otuđivatelji-turopoljski plemići bar donekle htjeli izaći ususret diobama obiteljske imovine, mogli su u ugovor ubaciti neku klauzulu koja bi više vodila računa o odnosu podavanja 80 beča prema veličini zemlje koja je tim podavanjem opterećena. S druge strane, ako je došlo do diobe obiteljske imovine, ali je sin ostao u ekonomskoj zajednici s ocem, sin će imati prema ocu vrlo slab pravni položaj - on će biti puki kmet-podvorac, daklejedva nešto više od običnog sluge. Proizlazi daje takvo reguliranje pravnih odnosa u povodu diobe obiteljske imovine bilo još najviše u interesu stjecatelja, koji su doduše u skladu s hrvatsko-ugarskim pravnim sustavom morali dopustiti diobu obiteljske imovine između oca i sinova, ali koji su navedenim klauzulama takoreći prisilili sinove da ostanu u ekonomskoj zajednici s ocem, jer u protivnome plaćaju za svoj ma kako mali dio obiteljske imovine pun iznos podavanja.

Iz isprave se dobiva dojam da su otuđivatelji-turopoljski plemići bili vlastelini, a da su stjecatelji imali pravni položaj stanovnika trgovišta u sklopu vlastelinstva. Kako za turopoljske plemiće treba bez dvojbe pretpostaviti da je i među njima bila znatna društvena diferencijaeija (jer su mnogi bili "plemići jednoselci"), kako pravni položaj stjecatelja treba vrlo vjerojatno razlikovati od onoga "običnih" kmetova i kako isprava spominje uz "obične" kmetove (coloni) još i kmetove-podvorce, društvenu grupaciju s nedvojbeno slabijim pravnim položajem, analizirana nam isprava daje dragocjene podatke o velikoj diferencijaeiji turopoljskog stanovništva u drugoj polovici XIV. stolj eća.

Posebnoje zanimljiv sadržaj i značenje pojma "powsno". Po mišljenju Kostrenčića (CD, VI., 480), riječ je možda o podavanju povjesmo, ali je Herkov s pravom upozorio da se ovdje "ne može raditi o povjesmu" (Z. HERKOV, Građa za financijsko-pravni rječnik feudalne epohe Hrvatske, II, Zagreb, 1956, 288). Naime povesno je vrsta podavanja u predivu, konoplji, lanu ili vuni (HERKOV, op. cit., 287), a u analiziranoj ispravi riječ je podavanju koje se daje za svinje koje se ne uključuje u zaokruženi broj 10, tj. "prekobrojne" svinje za koje se ne daje desetina u naravi, nego odgovarajući novčani iznos. Herkov (op. cit., 288) misli daje "vjerojatnije da se čita 'pousno' tj. ono što se daje `za usta', za jelo. Svakako treba uzeti u obzir da powsno' semantički točno odgovara `nališku', tj. "onom sitnom blagu, koje prelazi redoviti broj od kojega se daje daća (10, 15 ili 20), a u drugom redu i daći što se od toga prekobrojnog blaga daje" (HERKOV, op. cit. 179). "Nališke" treba tumačiti kao na-liške, pri čemu drugi dio riječi treba staviti u vezu s "lih", tj. (suvišan, neparan), odatle po Skoku izlišan, zališan, zaliha. "Lih" je nastao od indoeuropskog korijena leiqu- "ostaviti, preostati" raširenog

165

formatom -so (P. SKOK, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskogajezika, II., 1972.,294-295). Začudo Skok ne navodi i "nališke" koje pripadaju ovamo i etimološki isemantično. Akademijin Rječnik (VII, 419) povezuje lih i nališak i tumači nališak kao"suvišak", a MAŽURANIĆ, Prinosi, eit., 707, kao "navišak daće". Dakle, kako je tosemantički isto što i "powsno", to i to riječ mora označavati neki "suvišak", koji seplaća od prekobrojne sitne stoke, u našem slučaju od svinja koje ne čine zaokruženbroj 10. "Powsno" je dakle po-v(i)sno, što treba povezati s vis-ok, u kojem se sufiks -ok i inače ne pojavljuje u izvedenicama (npr. vis-ina), a s timje u vezi i pridjev suvišan(usp. SKOK, op. cit., III., 1973., 597-598; vidi i BRUCKNER, Slownik etymologicznyjezika polskiego, Warszawa, 1974., 639, koji napominje da je u poljskom za XIV. iXV. stoljeće zajamčen izraz "nadwyszej", a od složenica spominje i onu s pod-).

formatom -so (P. SKOK, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskogajezika, II., 1972.,294-295). Začudo Skok ne navodi i "nališke" koje pripadaju ovamo i etimološki isemantično. Akademijin Rječnik (VII, 419) povezuje lih i nališak i tumači nališak kao"suvišak", a MAŽURANIĆ, Prinosi, eit., 707, kao "navišak daće". Dakle, kako je tosemantički isto što i "powsno", to i to riječ mora označavati neki "suvišak", koji seplaća od prekobrojne sitne stoke, u našem slučaju od svinja koje ne čine zaokruženbroj 10. "Powsno" je dakle po-v(i)sno, što treba povezati s vis-ok, u kojem se sufiks -ok i inače ne pojavljuje u izvedenicama (npr. vis-ina), a s timje u vezi i pridjev suvišan(usp. SKOK, op. cit., III., 1973., 597-598; vidi i BRUCKNER, Slownik etymologicznyjezika polskiego, Warszawa, 1974., 639, koji napominje da je u poljskom za XIV. iXV. stoljeće zajamčen izraz "nadwyszej", a od složenica spominje i onu s pod-).

L. M. L. M.

166 166

53.53.

SAMOSTAN SV. NIKOLE U ZAGREBU DAJE ZEMLJU U TRAJNI POSJED "SUB CONDITIONE". SAMOSTAN SV. NIKOLE U ZAGREBU DAJE ZEMLJU U TRAJNI POSJED "SUB CONDITIONE". (MCZ, I., 255-256) (MCZ, I., 255-256)

ZAGREB. SLAVONIJA 1377., 22. travnja ZAGREB. SLAVONIJA 1377., 22. travnja (legati pro anima; ius perpetuum "sub (legati pro anima; ius perpetuum "sub conditione", komutacija renti) conditione", komutacija renti)

LITERATURA:. TKALČIĆ, MCZ, uvodne studije, cit. (28.); APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, Legati pro anima u katernama zagrebačkog Gradeca, HZ, 42/ 89.; ISTA, 1986.; ISTA, 1998., cit. (28.).

LITERATURA:. TKALČIĆ, MCZ, uvodne studije, cit. (28.); APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, Legati pro anima u katernama zagrebačkog Gradeca, HZ, 42/ 89.; ISTA, 1986.; ISTA, 1998., cit. (28.).

Mi braća samostana sv. Nikole Zagrebačkog, od reda braće propovjednika, i to brat Ivan, prior, i ostala braća, dajemo na znanje (...) da smo dali Dragoslavu, sinu Ivanovu, gradaninu rečena grada, i po njemu njegovim nasljednicima i sljednicima i potomeima njegovih nasljednika, dva spojena vinograda, koje je Kusić, Španov brat, gradanin brda Gradec, zakonito ostavio rečenom samostanu naslovom oporučnog prava1

Mi braća samostana sv. Nikole Zagrebačkog, od reda braće propovjednika, i to brat Ivan, prior, i ostala braća, dajemo na znanje (...) da smo dali Dragoslavu, sinu Ivanovu, gradaninu rečena grada, i po njemu njegovim nasljednicima i sljednicima i potomeima njegovih nasljednika, dva spojena vinograda, koje je Kusić, Španov brat, gradanin brda Gradec, zakonito ostavio rečenom samostanu naslovom oporučnog prava1

1Legati pro anima namijenjeni Crkvi, crkvenim redovima, samostanima, ustanovama piae causae redoviti su i uobičajeni pratitelj oporučnih raspolaganja i u zagrebačkom Gradecu. Njihov omjer u odnosu na cjelokupnu ostavinu nije unaprijed određen niti limitiran. Statutarne odluke u torn pravcu nisu nikada donijete, alije gradski magistrat zadržao sebi pravo da procjenj uje oportunost visine takvih raspolaganja na quotiens necessarium et opportunum fuerit, pa je to rješavano na razini pojedinačnih slučajeva. U izvorima nalazimo i upise u kojima se omnia bona ostavitelja namjenjuju za spas duše, ali se to u pravilu radi samo o dijelu imovine, namijenjenom pro anima, koji je ostavitelj zadržao za sebe do smrti, podijelivši ostalo za života svojim nasljednicima. S druge strane, kako su ti legati najčešće imali za predmet nekretnine i bili vrlo često adresirani crkvenim ustanovama bliskog i neprijateljskog Kaptola, to je magistrat uveo praksu da se legataru izruči samo novčana protuvrijednost (u izvorima vrlo česta klauzula vendi etpro anima expendi), čime je smanjena mogućnost da nekretnine Gradeca dospiju u ruke onima koji nisu njegovi podanici. Ta je mogućnost već odredbama osnovnog privilegija svedena na minimum (odredbom da se nekretnina a iurisdicione civitatis (non) possit alienari vel eximi vel avelli, smještenom među odredbama koje odreduju režim nasljeđivanja), ali je ipak postojala. Obrambeni stay gradske općine prema legatima nekretnina namijenjenim legatarima izvan Gradeca daje pečat čitavom nasljednom pravu Gradeca. Takvi legati, utoliko prije što se sve češće adresiraju i nesrodnicima (pro servicžis, pro famulatu, pro gratitudine), predstavljaju korak k proširenju oporučne slobode, koja je, kada su u pitanju nekretnine, ograničena vrlo uskim okvirima.

1

167 167

Legati pro anima namijenjeni Crkvi, crkvenim redovima, samostanima, ustanovama piae causae redoviti su i uobičajeni pratitelj oporučnih raspolaganja i u zagrebačkom Gradecu. Njihov omjer u odnosu na cjelokupnu ostavinu nije unaprijed određen niti limitiran. Statutarne odluke u torn pravcu nisu nikada donijete, alije gradski magistrat zadržao sebi pravo da procjenj uje oportunost visine takvih raspolaganja na quotiens necessarium et opportunum fuerit, pa je to rješavano na razini pojedinačnih slučajeva. U izvorima nalazimo i upise u kojima se omnia bona ostavitelja namjenjuju za spas duše, ali se to u pravilu radi samo o dijelu imovine, namijenjenom pro anima, koji je ostavitelj zadržao za sebe do smrti, podijelivši ostalo za života svojim nasljednicima. S druge strane, kako su ti legati najčešće imali za predmet nekretnine i bili vrlo često adresirani crkvenim ustanovama bliskog i neprijateljskog Kaptola, to je magistrat uveo praksu da se legataru izruči samo novčana protuvrijednost (u izvorima vrlo česta klauzula vendi etpro anima expendi), čime je smanjena mogućnost da nekretnine Gradeca dospiju u ruke onima koji nisu njegovi podanici. Ta je mogućnost već odredbama osnovnog privilegija svedena na minimum (odredbom da se nekretnina a iurisdicione civitatis (non) possit alienari vel eximi vel avelli, smještenom među odredbama koje odreduju režim nasljeđivanja), ali je ipak postojala. Obrambeni stay gradske općine prema legatima nekretnina namijenjenim legatarima izvan Gradeca daje pečat čitavom nasljednom pravu Gradeca. Takvi legati, utoliko prije što se sve češće adresiraju i nesrodnicima (pro servicžis, pro famulatu, pro gratitudine), predstavljaju korak k proširenju oporučne slobode, koja je, kada su u pitanju nekretnine, ograničena vrlo uskim okvirima.

i koji su stečeni sudskim putem, a koji se nalaze na području Gradeca, i to sa svim pravima i koristima, s time da ih trajno posjeduje, drži i ima i raspolaže njima po svojoj volji prema pravnom običaju i potvrđenim uvjetima rečena grada (dedimus iure perpetuo possidendas, tenendas et habendas vel cuicumque voluerit disponendas iuxta consuetudinem et condicionem dicte civitatis aprobatam), i to tako da rečeni Dragoslav (...) sam, i njegovi nasljednici i sljednici i bilo koji posjednici tih vinograda, koji će ubuduće posjedovati rečene vinograde, moraju to dva vinograda dobro obradivati i svake godine od vina tih dvaju vinograda u vrijeme berbe trajno dati i prepustiti braći spomenuta samostana 21 kabao,

2 tj. deset kablova vina od jednoga, a 11 kablova vina od drugoga i bez ikakva odbitka i bez ikakve desetine dopremiti vlastitim

2Iste ili slične opise dugoročnog, otudivog i nasljednog zakupa zemlje nalazimo i u gradečkim posjedovnim knjigama. Ovlaštenik stječe vremenski neograničeno pravo (ono se konstituira perpetuo duraturum, uvjeti se utvrduju perpetuis temporibus), može nekretninom raspolagati po svojoj volji (cuicumque voluerit disponendam iuxta consuetudinem civitatis), za što mu nije potrebna suglasnost vlasnika, kome nije dužan isplaćivati nikakav postotak kupovnine, te pravo prelazi i na njegove nasljednike. lus perpetuum possidendi sub conditione odnosno sub censu (terrain emfiteuza nije poznat gradečkim izvorima) ograničeno je uglavnom na kulturu vinograda, premda se kao predmet zakupa spominje i ostalo - mlinovi, prazna zemljišta i kuće u gradu, a zasniva se u kudikamo najvećem postotku na vinogradima gradske općine. Ovlaštenik plaća biskupsku desetinu (vidi tekst isprave), pa dužnost na isplatu godišnjeg censusa bitno odvaja ovo pravo od prava vlasništva.

Od 189 nekretnina, koje su sub conditione upisane u posjedovnim knjigama Gradeca od početka njihova vodenja do 1526. god., 152 su vinogradi, 12 oranice, 9 sjeništa, nekoliko je vrtova i mlinova, dva dućana te tri kuće i isto toliko praznih zemljišta u gradu. Vinograd koji se ne obraduje sub conditione označen je u izvorima kao vinea libera, za razliku od onog koji je conditionalis odnosno censualistica.

Census je bio naturalni, novčani ili odreden partim-partim. Naturalni je cenz kod vinograda, kadaje bio odreden kao pars quota, glasio redovito na sextum cubuli viniseu mosti.0 posjedovnim su knjigama ubilježavane i sve promjene iznosa ili oblika cenza, pa nam ti upisi, počev od prvih desetljeća XV. stoljeća, otkrivaju stalnu komutaciju naturalnog u novčani cenz kod kondicionalnih vinograda gradske općine. U zadnja dva desetljeća XIV. stoljeća, za koja imamo podatke u posjedovnim knjigama, census je i s općinskih vinograda redovito u naturi, i tek samo u dva upisa novčani (1 forint odnosno 50 groša godišnje). Katerne iz XV. stoljeća daju posve drukčiju sliku - cenz u naturi od općinskih vinograda jedva da je i nazočan, a kao predmet posebnog upisa javljaju se, i to u velikom broju, pretvaranja naturalnog cenza u novčani (unius florini racione sexteparti vini). Osim toga, takoreći masovna su pretvaranja općinskih vinograda u vinograde liberae absque omni censu, uz isplatu veće paušalne svote općini, što je rezultat ne toliko razvoja robno-novčanog tržišta, koliko lošeg financijskog stanja Gradeca. 168

prijevozom3 do rečena samostana (ita tamen, quodpredictus Dragozlaus (..) per se,suosque heredes etsuccessores, ipsarum vinearum quosvispossessores infuturum dictaspossidentes, prefatas vineas duas bene colere necnon singulis annis de vino ipsarummet duarum vinearum in vindemie tempore viginti et unum cubulum, hoc est, decem cubulosvini de una, et undecim cubulos vidi de alia earum, recusacione absque omni salvos etab omni decimacione expeditos in vectura propria ad dictum claustrum deducendo, fratribus prefati claustriperpetue dare et amministrare tenebitur et debebit), uz dodatni uvjet, ako zbog tuče ili nerodne godine ne bude grožđa u spomenutim vinogradima,tada su Dragoslav i svi eventualni budući posjednici rečenih vinograda dužni kupiti na trgu rečenih 21 kablova dobra vina

3prijevozom

4 i dopremiti spomenutom samostanu na naprijednavedeni način (si per grandines aut anni sterilitatis in prefatis vineis fructus nonproveniret, tunc idem Dragozlaus ac omnes dictarum vinearum quivis futuri possessores teneantur inforo de bono vino prefatos viginti et unum cubulum emere et ad claustrummemoratum, modo quo premittitur, conducere) (...).

do rečena samostana (ita tamen, quodpredictus Dragozlaus (..) per se,suosque heredes etsuccessores, ipsarum vinearum quosvispossessores infuturum dictaspossidentes, prefatas vineas duas bene colere necnon singulis annis de vino ipsarummet duarum vinearum in vindemie tempore viginti et unum cubulum, hoc est, decem cubulosvini de una, et undecim cubulos vidi de alia earum, recusacione absque omni salvos etab omni decimacione expeditos in vectura propria ad dictum claustrum deducendo, fratribus prefati claustriperpetue dare et amministrare tenebitur et debebit), uz dodatni uvjet, ako zbog tuče ili nerodne godine ne bude grožđa u spomenutim vinogradima,tada su Dragoslav i svi eventualni budući posjednici rečenih vinograda dužni kupiti na trgu rečenih 21 kablova dobra vina4 i dopremiti spomenutom samostanu na naprijednavedeni način (si per grandines aut anni sterilitatis in prefatis vineis fructus nonproveniret, tunc idem Dragozlaus ac omnes dictarum vinearum quivis futuri possessores teneantur inforo de bono vino prefatos viginti et unum cubulum emere et ad claustrummemoratum, modo quo premittitur, conducere) (...).

M.A. M.A.

Stalna ratovanja, bliska turska opasnost, epidemija kuge, a početkom XVI. stoljeća i snažan potres, primorali su čak vladara da u vremenu nametanja novih dažbina i "kontribucija" oprosti Gradecunjegova uobičajena davanja najvišoj instanciji. Masovnom "rasprodajom" općinskih kondicioniranihvinograda općina je vrlo vjerojatno utjerala priličnu svotu u praznu gradsku blagajnu.

Stalna ratovanja, bliska turska opasnost, epidemija kuge, a početkom XVI. stoljeća i snažan potres, primorali su čak vladara da u vremenu nametanja novih dažbina i "kontribucija" oprosti Gradecunjegova uobičajena davanja najvišoj instanciji. Masovnom "rasprodajom" općinskih kondicioniranihvinograda općina je vrlo vjerojatno utjerala priličnu svotu u praznu gradsku blagajnu.

Census isplaćivan Crkvi i crkvenim redovima u pravilu je u naturi, a takvim je i ostaotijekom čitavog XV. stoljeća. Crkva je bila neraspoložena za frksiranje dugoročnih novčaniharanžmana u doba kada inflacija i novčane reforme nisu bile ni nepoznate ni rijetke, te je boljuračunicu nalazila u tome da se sama pojavljuje na tržištu. Uostalom, jedan od razloga spora i borbeoko crkvene desetine u XIV. stoljeću bio je i sam oblik te dažbine, a ne samo njezina visina.

3

Census isplaćivan Crkvi i crkvenim redovima u pravilu je u naturi, a takvim je i ostaotijekom čitavog XV. stoljeća. Crkva je bila neraspoložena za frksiranje dugoročnih novčaniharanžmana u doba kada inflacija i novčane reforme nisu bile ni nepoznate ni rijetke, te je boljuračunicu nalazila u tome da se sama pojavljuje na tržištu. Uostalom, jedan od razloga spora i borbeoko crkvene desetine u XIV. stoljeću bio je i sam oblik te dažbine, a ne samo njezina visina.

Osim glavne obveze na isplatu cenza, u red zakupčevih redovitih obveza spadao je idovoz vina ili mošta u vlastitom prijevozu (propria vectura), dobra obrada vinograda (bene colere) te održavanje dobre kulture grožđa (conservatio sub bona cultura).

3

4

Osim glavne obveze na isplatu cenza, u red zakupčevih redovitih obveza spadao je idovoz vina ili mošta u vlastitom prijevozu (propria vectura), dobra obrada vinograda (bene colere) te održavanje dobre kulture grožđa (conservatio sub bona cultura).

Naprijed navedene obveze nalazimo i u velikom broju upisa u posjedovnim knjigama,pa ih možemo smatrati stalnim sastavnim dijelom ovoga ugovora. U ovoj ispravi, kao i uprethodnima, određuje se, medutim, još i zakupčeva odgovornost za višu silu. Tako širokopostavljena odgovornost govori sama za sebe o pogodnosti i privlačnosti tog tipa ugovora, kaošto to ilustrira i činjenica da su podanici Gradeca, pa i oni najugledniji, bili spremni da seprihvate i takvih obveza da bi došli do nekretnine koju će obrađivati sub conditione (uz angažiranje najamne radne snage, koje je na tržištu bilo u izobilju), kao i činjenica da je postojaoposve zanemarljiv broj onih koji su bili spremni svoju nekretninu prepustiti drugome sub conditione.

4 Naprijed navedene obveze nalazimo i u velikom broju upisa u posjedovnim knjigama,pa ih možemo smatrati stalnim sastavnim dijelom ovoga ugovora. U ovoj ispravi, kao i uprethodnima, određuje se, medutim, još i zakupčeva odgovornost za višu silu. Tako širokopostavljena odgovornost govori sama za sebe o pogodnosti i privlačnosti tog tipa ugovora, kaošto to ilustrira i činjenica da su podanici Gradeca, pa i oni najugledniji, bili spremni da seprihvate i takvih obveza da bi došli do nekretnine koju će obrađivati sub conditione (uz angažiranje najamne radne snage, koje je na tržištu bilo u izobilju), kao i činjenica da je postojaoposve zanemarljiv broj onih koji su bili spremni svoju nekretninu prepustiti drugome sub conditione.

54.54.

PRODAJA NEKRETNINE S NOTARSKOM ISPRAVOM PRODAJA NEKRETNINE S NOTARSKOM ISPRAVOM (CD, XVI., 3 i d.) (CD, XVI., 3 i d.)

ZADAR. DALMACIJA 1379., 31. siječnja ZADAR. DALMACIJA 1379., 31. siječnja (egzaminator, isprava - corpus, - dispozitivnost, - dokazna, possessio, tenuta, servitutes, consti-tutumpossessorium, prodaja, defensija, evikcija, exceptio non numeratae pecuniae, zakup)

(egzaminator, isprava - corpus, - dispozitivnost, - dokazna, possessio, tenuta, servitutes, consti-tutumpossessorium, prodaja, defensija, evikcija, exceptio non numeratae pecuniae, zakup)

LITERATURA: STIPIŠIĆ, Pomoćne povijesne znanosti, cit. (2.) LITERATURA: STIPIŠIĆ, Pomoćne povijesne znanosti, cit. (2.)

U1 ime Krista, amen, godine od njegova utjelovljenja 1378., druge indikcije, zadnjegdana mjeseca siječnja, za vladanja prejasnog vladara i našega prirodnoga gospodaragospodina Ludovika, Božjom milošću svijetlog kralja Ugarske, Poljske i Dalmacije, i uvrijeme časnoga oca i gospodina Petra de Matafarisa, Božjom i papinom milošćuzadarskoga nadbiskupa, to uzvišenog i moćnog gospodina Nikole de Seera, općeg banakraljevstava Dalmacije i Hrvatske i kneza grada Zadra. Ser

U1

2 Franjo, pokojnoga ser Lovre de Cevallellisa, zadarski građanin, uz izričnu suglasnost gospođe Bune, njegove. majkei udovice rečenoga ser Lovra de Cevallellisa, to nazočne, koja hoće i slaže se i dajesuglasnost samome ser Franji, svome sinu, dao je, prodao i prenio (dedit, vendidit et transactavit)

ime Krista, amen, godine od njegova utjelovljenja 1378., druge indikcije, zadnjegdana mjeseca siječnja, za vladanja prejasnog vladara i našega prirodnoga gospodaragospodina Ludovika, Božjom milošću svijetlog kralja Ugarske, Poljske i Dalmacije, i uvrijeme časnoga oca i gospodina Petra de Matafarisa, Božjom i papinom milošćuzadarskoga nadbiskupa, to uzvišenog i moćnog gospodina Nikole de Seera, općeg banakraljevstava Dalmacije i Hrvatske i kneza grada Zadra. Ser2

3 za sebe i svoje nasljednike i sljednike (per se suosque heredes et successores)4

Franjo, pokojnoga ser Lovre de Cevallellisa, zadarski građanin, uz izričnu suglasnost gospođe Bune, njegove. majkei udovice rečenoga ser Lovra de Cevallellisa, to nazočne, koja hoće i slaže se i dajesuglasnost samome ser Franji, svome sinu, dao je, prodao i prenio (dedit, vendidit et transactavit)3

vlastitim pravom ser Mihovilu, suknaru, pokojnoga Petra, i ser Bartolu,pokojnoga ser Martina de Milano, obojici zadarskim gradanima, koji kupuju za sebe,

za sebe i svoje nasljednike i sljednike (per se suosque heredes et successores)4 vlastitim pravom ser Mihovilu, suknaru, pokojnoga Petra, i ser Bartolu,pokojnoga ser Martina de Milano, obojici zadarskim gradanima, koji kupuju za sebe,

11Počinje protokol s invokacijom i datacijom. 2 Počinje protokol s invokacijom i datacijom. Počinje navođenje pravnog posla zbog kojeg je isprava sastavljena (tzv. corpus isprave).

2 Počinje navođenje pravnog posla zbog kojeg je isprava sastavljena (tzv. corpus isprave).

3. Bilo bi dovoljno reći vendidit - prodao je, ali notari su stoljećima gomilali riječi koje nisu potrebne ni za valjanost pravnog posla ni za njegovu točniju karakterizaciju. Dedit - dao je - ne znači da je već bila izvršena tradicija, a transactavit - prenio je, uz vendidit je pogotovu suvišno. Glagoli su u perfektu što upućuje na to da je isprava dokazna, a ne dispozitivna.

3.

4

Bilo bi dovoljno reći vendidit - prodao je, ali notari su stoljećima gomilali riječi koje nisu potrebne ni za valjanost pravnog posla ni za njegovu točniju karakterizaciju. Dedit - dao je - ne znači da je već bila izvršena tradicija, a transactavit - prenio je, uz vendidit je pogotovu suvišno. Glagoli su u perfektu što upućuje na to da je isprava dokazna, a ne dispozitivna.

Ostatak starijeg shvaćanja po kojem se obiteljska imovina mogla otuđivati samo uz suglasnost, makar i prešutnu ili čak samo predmnijevanu, ostalih ovlaštenika, u prvom redu izravnih potomaka (heredes). U drugoj polovici XIV. st. u Zadru je već u cijelosti pobijedilo načelo individualnog vlasništva. Ipak, u zaledu Zadra, u užoj Hrvatskoj, sačuvalo se obiteljsko

4

vlasništvo vrlo žilavo

Ostatak starijeg shvaćanja po kojem se obiteljska imovina mogla otuđivati samo uz suglasnost, makar i prešutnu ili čak samo predmnijevanu, ostalih ovlaštenika, u prvom redu izravnih potomaka (heredes). U drugoj polovici XIV. st. u Zadru je već u cijelosti pobijedilo načelo individualnog vlasništva. Ipak, u zaledu Zadra, u užoj Hrvatskoj, sačuvalo se obiteljsko 170 vlasništvo vrlo žilavo170

svoje nasljednike i stjednike cijeli i puni njegov posjed (totam et integram unam suam possessionem) koji leži na otoku Pašmanu, u zadarskom distriktu, u mjestu nazvanomBanj, i koji ima više komada, i to prvo jedan komad zemije, na kojoj je vinograd podzakupom (unam peciam terre vineatam ad terraticum), od 9 gonjaja ili približno (toliko), a ako ima više ili manje, ulazi u ovu prodaju bez dodatka ili umanjenjacijene, jer je tako ugovoreno između rečenih strana,

5 koji drži i obraduje (tenet et laborat) Radovan Pulko i od kojeg plaća godišnje treći dio svih plodova vlasniku, aliipak uz priuzdržaj njegovih prava,6 koji se nalazi na rečenom otoku i rečenom mjestu to zakoji su iskazane ove mede: sa sjevera javni put, sa zapada djelomično ser Črnjul Abrahamde Botono, djelomično ser Krševan de Cevallellis, a djelomično kianac (clanac), naime javni put, s juga klanac, naime javni put, a s istoka djelomično rečeni kupei, adjelomično nasljedstvo pokojnog ser Henrika de Milano (- nabrajaju se daljnja tri komada - ), nadalje sve ostale pojedine komade zemije i one koje se obraduju i onekoje se ne obrađuju, sa svojim stablima' i sa svim pojedinim šumarcima, šumama,livadama, pašnjacima, krčevinama, vodama i gajevima koji pripadaju i spadajusamome posjedu (i to tako) da ih imaju, drže i posjeduju (ad habendum, tenendum etpossidendum)8 i da s tim posjedom čine što god se sviđa rečenim kupcima ilinjihovim nasljednicima i sljednicima, bez prigovora rečenog kupca ili njegovihnasljednika i sljednika, sa svakim prilazom, ulazom, ulaženjem i izlaženjem, putovima,služnostima (servitutes)9, jareima, kamenim zidovima, dovodima vode, priležećimgornjim i donjim pripadcima i sa svim

5. Time se isključuje kasnija eventualna tužba jedne ili druge strane na smanjenje i1ipovećanje kupovne cijene zbog pogrješnih mjera.

6 Radovan je vlasnik vinograda, ali ne i zemije, na koju nema čak ni stvarnog pravana tudu stvar poput emfrteute postklasičnog rimskog prava. Nasađivač vinograda i vlasnikzemije sklapali su ugovor o zakupu, koji ima u sebi elemente društva (societas), što se osobito očituje u tome što zakupnina nije odredena u paušalnom iznosu, nego prema veličini uroda.Posijedica zainteresiranosti vlasnika zemije za što veći urod je npr. i to da su u Zadarskomstatutu, slično kao i u takoreći svim ostalim statutima, podrobno opisane obveze zakupnika kada i kako treba obradivati vinograd, pa je vlasnik zemije kao jači dobio time i javnopravnu zaštitu.

Kupac je obvezan zadržati "zakupca" u posjedu i iskorištavanju njegova vinograda zato što je zakupac ujedno i vlasnik vinograda. Stvarnopravni značaj zakupčeva prava na vinogradu onemogućuje primjenu rimskopravnog načela emptio tollit locatum. Prodavatelj može samo prodati svoju zemlju i ustupiti kupcu svoje pravo na zakupninu.

7Dakle, ne važi načelo superficies solo cedit. I daljnje nabrajanje ima svrhu osigurati puno pravo nad svim raslinama i ostalim što se nalazi na kupljenom posjedu.

8.Notarpoznaje rimsko pravo. On navodi vlasništvo, držanje i posjed. Ipak, to je

djelomice vrlo površno poznavanje, a djelomice je samo priznavanje terminologije, a ne i sadržaja pojedinih pravnih instituta klasičnog i Justinijanovog rimskog prava. Srednjovjekovno sepravo čak i u općem pravu (ius commune), koje je izraslo na temeljima rimskog prava,duboko i bitno razlikovalo od rimskog prava.

9 Servitutes ovdje ne označava rimskopravne služnosti jer za njih nije bilo mjesta usrednjovjekovnom poimanju vlasništva kao skupa ovlaštenja. Ovdje se pod služnostima mislina eventualna prava vlasnika prema susjedima, utvrdena javnopravnim odredbama. 171

p j p p j p j j j pdna, s time da rečeni prodavatelj daje i dopušta u svoje ime i ime svojih nasljednika isljednika tim kupcima i njihovim nasljednicima i sljednicima sva svoja prava i svetužbe i udjele, stvarne i osobne, analogne (utilles) i izravne (directas),10 prešutne i izričite, kao i mikstne, koje i kakve rečeni prodavatelj ima ili smatra da ima, koje bimogao i može (imati) u tom cijelom posjedu prema bilo kojoj osobi ovoga svijeta. Ustorečeni prodavatelj postavlja naprijed navedene kupce i njihove nasljednike i sljednikeza zastupnike kao u vlastitoj stvari (procuratures ut in rem suam)11 i stavlja ih (ponens eos) u čitav taj posjed umjesto sebe (in locum suum), a usto daje i dopušta rečeni prodavatelj tim kupcima dozvolu i dopuštenje da vlastitom ovlašću (sua auctoritate) uđu i preuzmu držanje i tjelesno posjedovanje (apprehendi tenutam et corporalempossessionem) čitava posjeda;12 prodavatelj utvrđuje da posjeduje (se possidere constituit) iz zamolbe (precario nomine) za rečene kupce, sve dok rečeni kupci preuzmudržanje i tjelesno posjedovanje eijelog posjeda.13 Taj cijeli posjed sa svojim pravima ipripadcima obećao je rečeni prodavatelj za sebe i svoje nasljednike i sljednike uvijekštititi, braniti i jamčiti (excalumpniare, deffendere et guarentare) rečenim kupcima i njihovim nasljednicima i sljednicima protiv svake osobe ovoga svijeta pravnimpostupkom (de jure),14 uz kaznu četvrtine (sub pena quarti), koja bila isplaćena ili ne,

10 Prazno verbalistično isticanje davno zastarjele razlike između actiones utiles i directae. 11 Ovlaštenje kupcu da ostvari sva svoja prava iz prodaje odmah nakon sklopljenog

obveznopravnog ugovora prodaje i prije izvršenja tradicije. 12. Prodavatelj ovlašćuje kupca da uđe u posjed kupljene nekretnine. Time se izbjegava

mučni i skupi "zavod", obilazak kupljene nekretnine sa svjedocima, poznat i rimskom i hrvatskompravu. Ima Ii to preuzimanje posjeda značenje stjecan vlasništva tradicijom? Tako bi trebalobiti jer su se za tradiciju stekli svi preduvjeti: suglasnost i odobrenje prethodnog vlasnika ipreuzimanje posjeda od novog vlasnika. Tako bi se klauzula mogla tumačiti kao suglasnostprodavatelja da kupac na osnovi naslova (titulus) ugovora o prodaji stekne tjelesnompredajom, stvarnom tradicijom, vlasništvo kupljene stvari. Ali kakav smisao ima takva tradicijauz posesorni konstitut iduće klauzule?

13 Posesornim konstitutom priznaje prodavatelj da je on u posjedu samo na prekarninačin u ime kupca. Pravna konstrukcija koju je notar postavio u ovom ugovoru mogla bi seodržati na snazi tako da se pretpostavi daje notar shvaćao pojam posjeda, possessio, kao pravo koje pripada kupcu već od trenutka sklapanja ugovora o prodaji i kao pravo koje ujedno prekarnopripada prodavatelju do stvarnog preuzimanja posjeda od kupca. Kako obojica imaju pravoposjeda, to će se obojica moći braniti protiv trećega, koji bi pokušao istjerati prodavatelja iznjegova posjeda. Rimsko pravo poznavalo je i pravo prekarista na zaštitu posjeda, i istodobniposjed dvojice posjednika (npr. civilnopravni posjed založnog dužnika i interdiktalni posjedzaložnog vjerovnika).

Pa ipak, ne možemo se oteti dojmu daje notar gomilao klauzule bez većeg razumijevanja ida mu je čak takva "erudicija" podizala ugled kod ugovornih strana.

14 Jamstvo za evikciju.

172

15taj ugovor uvijek zadržava valjanost i snagu, i to s naknadom svih šteta, kamata i pamičnih i izvanparničnih troškova te s obvezivanjem svih svojih sadašnjih i budućih dobara - i to za cijenu i u ime eijene 150 zlatnih florina, računajući svaki florin s 3 libre i 12 malih soldina; ate novice i cijenu rečeni prodavatelj zajamčio je da je zadovoljan i priznao je da je u ruke dobio i primio te je ustvrdio da ih ima kao svoje od rečenih kupaca;16 rečeni prodavatelj odustaje u vezi s time dobrovoljno i sporazumno od prigovora i dokaza da rečenih 450 (!) zlatnih florina nije dobio, imao i primio i da mu nisu u ruke izbrojeni od rečenih kupaca za taj posao u vrijeme toga ugovora i od bilo koje nade buduće isplate i predaje kao i od svakog drugog svog prava i pravnog lijeka.17 Da bi sve naprijed rečeno u cjelini i u pojedinostima bilo što bolje prihvaćeno i poštovano dobrovoljno i sporazumno, rečeni prodavatelj obvezao je sebe i svoje nasljednike i sljednike i sva svoja sadašnja i buduća dobra pri rečenim kupcima i njihovim nasljednicima i sljednicima s time da ga se može tužiti osobno i stvarno, jednom i više puta, do punog i odgovarajućeg zadovoljenja svega naprijed rečena u Zadru i svagdje po svim mjestima i zemljama i u svako vrijeme.18 Učinjeno19 u Zadru, pri općinskoj plateji u dućanu rečena Mihovila, suknara, u nazočnosti Matije, trgovca, pokojnog Netremaka i Draška, trgovca, pokojnog Vlatka, obojice stanovnika (habitatoribus) Zadra, svjedocima pozvanim i zamoljenim, i drugima.

Ja Martin de Ginanis, sudac-egzaminator, postavio sam ruku. (Znak notara) Ja Petar, zvan Perenganus, pokojnog gospodina Azona de Lemicelisa

de Padua, prisegnuti notar carskom ovlašću i zadarske općine, bio sam pri svemu tome nazočan te zamoljen napisao sam u dobroj vjeri naprijed rečeno.

Pravno značenje isprave u srednjovjekovnim dalmatinskim gradskim općinama nije posvejasno. Prema Zadarskom statutu, knj. III., gl. 24, valjanost prodaje nekretnine

15Izbjegava se time mogućnost da se ugovorna kazna shvati kao neka vrsta odustatnine. 16Ugovor o prodaji sadrži najčešće i klauzulu o plaćenoj cijeni. To je dakako vrlo korisno. Medutim, to je ujedno i ostatak ranijeg shvaćanja da je prodaja perfektna tek ako je cijena plaćena. 17Izbjegava se tzv. exceptio non numerataepecuniae.

18.Time što je utvrdio kupčevo generalno založno pravo na svu sadašnju i buduću imovinu

prodavatelja i njegovih nasljednika i sljednika (?!) notar je bez dvojbe pretjerao u osiguranju kupca jer je time svako buduće otudenje bilo koje stvari prodavatelja, njegovih nasljednika i sljednika uvjetovano valjanošću toga ugovora. Time bi se stvorila velika pravna nesigurnost čak i za pravne poslove koje će kasnije formulirati isti notar, koji se odnose na buduća otuđenja prodavatelja. To očito nisu htjeli ni notar ni ugovorne stranke. Doduše, institut dosjelosti pomoći će stjecatelju, a istina je i to da je u praksi savjesnost prodavatelja ipak bila temelj normalnog poslovanja, rada i života, ali - to je klauzula bila zamišljena upravo za te iznimne slučajeve.

19. Počinje eshatokol sa zemljopisnim datumom (data topica), navodenjem svjedoka,

ovjerom suca-egzaminatora te notarskom formulom.

173

iznad 10 libara ovisi o ispostavijanju notarske isprave (publicum instrumentum). Za takve prodaje bez notarske isprave kaže se na istom mjestu da su nevaljane (nullius sit valoris). Odatle bi slijedilo da notarska isprava u tim poslovima ima dispozitivno značenje i da je njezino ispostavljanje obvezna zakonska forma takvih poslova. Prije uvođenja obveznosti notarske isprave u zadarsko pravo za prijenos vlasništva bilo je dovoljno predati kupljenu stvar kupcu ili platiti cijenu (v. npr. CD, III., 144, br. 127 od 27. travnja 1217.). U drugim je gradovima pravna situaeija prilično zamršena: negdje isprava ima samo dokaznu snagu premdaje za važnije poslove bila obvezna (npr. Trogirski statut, knj. I., gl. 47), drugdje ona uopće nije obavezna (npr. Creski statut, 28).

L. M.

174

55.55.

PRESUDE NA SMANJENJE "ČOVJEČNOSTI" PRESUDE NA SMANJENJE "ČOVJEČNOSTI" (a: MCZ, V., 216; b: ib., 331) (a: MCZ, V., 216; b: ib., 331)

ZAGREB. SLAVONIJA a) 1384., 19. siječnja ZAGREB. SLAVONIJA a) 1384., 19. siječnja (humanitatis aestimatio) b) 1390., 5. srpnja (humanitatis aestimatio) b) 1390., 5. srpnja

LITERATURA: TKALČIĆ, MCZ, cit. (28.) VI., XXV., i VII., X.; V. MAŽURANIĆ,Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik, Zagreb, 1908.-1922., s. v. humanitas; APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998. cit. (28.)

LITERATURA: TKALČIĆ, MCZ, cit. (28.) VI., XXV., i VII., X.; V. MAŽURANIĆ,Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik, Zagreb, 1908.-1922., s. v. humanitas; APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998. cit. (28.)

a) Također, budući da je Ivan, zvani Perdis, zbog svojih ekscesa u kojimaječesto i javno otkrivan (in quibusdam suis excessibus quam sepius manifeste est repertus),to odlučujemo i dopuštamo da njegova čovječnost ne vrijedi više od 12 denara (ideo decrevimus et commisimus, quod sua humanitas nun quam plus valeat quam duodecimdenarios).

a) Također, budući da je Ivan, zvani Perdis, zbog svojih ekscesa u kojimaječesto i javno otkrivan (in quibusdam suis excessibus quam sepius manifeste est repertus),to odlučujemo i dopuštamo da njegova čovječnost ne vrijedi više od 12 denara (ideo decrevimus et commisimus, quod sua humanitas nun quam plus valeat quam duodecimdenarios).

b) Također, budući da je Endre Sib u te svoje ekscese i takoder i zle riječi protivsuca Ivana i njegovih jurata te čitave općine upadao, to na našem generalnom vijeću odlučujemo da čovječnost rečenog Endre Siba vrijedi ništa više nego 12 denara (quod humanitas prefati Endree Sib nihil plus nisi de duodecim denariis valeat); također je utvrđeno da rečeni Endre Sib niti oružje (može nositi), niti za bilo koga može svjedočiti ili dati prisegu (nec arma, nec penes aliquem hominem testimonium seujuramentumfacere possit).

b) Također, budući da je Endre Sib u te svoje ekscese i takoder i zle riječi protivsuca Ivana i njegovih jurata te čitave općine upadao, to na našem generalnom vijeću odlučujemo da čovječnost rečenog Endre Siba vrijedi ništa više nego 12 denara (quod humanitas prefati Endree Sib nihil plus nisi de duodecim denariis valeat); također je utvrđeno da rečeni Endre Sib niti oružje (može nositi), niti za bilo koga može svjedočiti ili dati prisegu (nec arma, nec penes aliquem hominem testimonium seujuramentumfacere possit).

"Čovječnost, po tom vriednost čovjeka, poštenje, čast" (Mažuranić, str. 419). Unekim izvorima, kako pokazuje Mažuranić, "humanitas" ima jednako značenje kao i "homagij", a u drugima znači isto što i capitis aestimatio ("...0 zapadnim latinskim izvorima wera, wergeldum, widrigeldum, ... capitis redemptio ... kadšto i talio i mn.dr., dakle našoj sveslovj. vražda, vražba..."). Tkalčić govori o "ucjeni krivčeve osobe,obično s 12 denara" (MCZ, VII., str. X). U svakom slučaju, temeljem raspoloživihizvora teško je utvrditi precizan sadržaj i sve aspekte redukcije delinkventove pravnesposobnosti. `Kilo je slučajeva", piše Tkalčić (MCZ, VI., str. XXV), "da ... bi se nekomtatu oprostila smrtna kazna, ali bi ga se ipak proglasilo čovjekom bez ikakvog ljudskogprava ... te mu se ucijenio život po običaju na dvanaest denara ...". Riječ je,

"Čovječnost, po tom vriednost čovjeka, poštenje, čast" (Mažuranić, str. 419). Unekim izvorima, kako pokazuje Mažuranić, "humanitas" ima jednako značenje kao i "homagij", a u drugima znači isto što i capitis aestimatio ("...0 zapadnim latinskim izvorima wera, wergeldum, widrigeldum, ... capitis redemptio ... kadšto i talio i mn.dr., dakle našoj sveslovj. vražda, vražba..."). Tkalčić govori o "ucjeni krivčeve osobe,obično s 12 denara" (MCZ, VII., str. X). U svakom slučaju, temeljem raspoloživihizvora teško je utvrditi precizan sadržaj i sve aspekte redukcije delinkventove pravnesposobnosti. `Kilo je slučajeva", piše Tkalčić (MCZ, VI., str. XXV), "da ... bi se nekomtatu oprostila smrtna kazna, ali bi ga se ipak proglasilo čovjekom bez ikakvog ljudskogprava ... te mu se ucijenio život po običaju na dvanaest denara ...". Riječ je,

175 175

najvjerojatnije, o delinkventu kojem izrečena kazna nije izvršena, to je neke vrste "uvjetno" osuden. Osim gubitka političkih prava, dotičnog je, kako se iz navedenog izvora vidi, stizala i "najsramotnija" kazna - zabrana nošenja oružja, a njegova pravna i djelatna sposobnost, uzimanjem mogućnosti da bude svjedokom ili daje prisegu, bila je bitno ograničena.

M.A.

176

55a.55a.

IZ KATERNA ZAGREBAČKOG GRADECA IZ KATERNA ZAGREBAČKOG GRADECA (MCZ, IX., 1903., 3 i 133) (MCZ, IX., 1903., 3 i 133)

ZAGREBAČKI GRADEC. SLAVONIJA a) 1384. ZAGREBAČKI GRADEC. SLAVONIJA a) 1384. (posjedovne katerne) b) 1427., 27. siječnja (posjedovne katerne) b) 1427., 27. siječnja

LITERATURA: TKALČIĆ, MCZ, cit. (28.) IX., I-XXXIII; M. APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, Raspolaganje nekretninama poslovima inter vivos(zagrebački Gradec, 14. i 15. stoljeće), ZPFZ, 35., 1985., 409-418; ISTA, Nekretnine kao predmet osiguranja u praksi zagrebačkog Gradeca 14. i 15.stoljeća, ZPFZ, 36., 1986., 607-617; ISTA, Zagreb, 1986., cit. (28.); ISTA,Das Grundpfandrecht in der Praxis des Zagraber Gradec vom Ende des 14.bis zum Ausgang des 15. Jahrhunderts, Ius commune XVIII, Frankfurt amMain, 1991., Sonderdruck 1-15; ISTA, 1998., cit. (28.); L. MARGETIĆ, 0 katernama zagrebačkog Gradeca, ZPZF, 42., 1992., 123-139.

LITERATURA: TKALČIĆ, MCZ, cit. (28.) IX., I-XXXIII; M. APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, Raspolaganje nekretninama poslovima inter vivos(zagrebački Gradec, 14. i 15. stoljeće), ZPFZ, 35., 1985., 409-418; ISTA, Nekretnine kao predmet osiguranja u praksi zagrebačkog Gradeca 14. i 15.stoljeća, ZPFZ, 36., 1986., 607-617; ISTA, Zagreb, 1986., cit. (28.); ISTA,Das Grundpfandrecht in der Praxis des Zagraber Gradec vom Ende des 14.bis zum Ausgang des 15. Jahrhunderts, Ius commune XVIII, Frankfurt amMain, 1991., Sonderdruck 1-15; ISTA, 1998., cit. (28.); L. MARGETIĆ, 0 katernama zagrebačkog Gradeca, ZPZF, 42., 1992., 123-139.

a) Item Martinus flius Petri emit unum fundum a Mathe filio Petri (Nadalje, Martin, Petrov sin, kupio je zemljište od Matije, Petrova sina).

a) Item Martinus flius Petri emit unum fundum a Mathe filio Petri (Nadalje, Martin, Petrov sin, kupio je zemljište od Matije, Petrova sina).

b) Item Thomas sutor filius Gregorii, concivis poster, quemdam fundum suum vacuum et hedificiis destitutum in vico Lutifigulorum (...) unam quartam et octavamcurie in se continentem cum suis pertinenciis ex consensu vicinorum (...) Paulo f lioBlasiijam nostro concivi ac per eum suis heredibus pro octopensis denariorum vendidit perpetuo possidendam. (Nadalje, Toma postolar, Grgurov sin, naš sugradanin,prodao je za osam penza dinara uz trajno pravo posjeda neko svoje prazno zemljište, nakojem nema zgrada, u Lončarskom naseiju (...), koje obuhvaća jednu četvrtinu i jednu osminu jedne kurije s njegovim pripadcima, uz suglasnost susjeda Pavlu, Blaževusinu, već (prije) našem sugradaninu i preko njega njegovim potomcima).

b) Item Thomas sutor filius Gregorii, concivis poster, quemdam fundum suum vacuum et hedificiis destitutum in vico Lutifigulorum (...) unam quartam et octavamcurie in se continentem cum suis pertinenciis ex consensu vicinorum (...) Paulo f lioBlasiijam nostro concivi ac per eum suis heredibus pro octopensis denariorum vendidit perpetuo possidendam. (Nadalje, Toma postolar, Grgurov sin, naš sugradanin,prodao je za osam penza dinara uz trajno pravo posjeda neko svoje prazno zemljište, nakojem nema zgrada, u Lončarskom naseiju (...), koje obuhvaća jednu četvrtinu i jednu osminu jedne kurije s njegovim pripadcima, uz suglasnost susjeda Pavlu, Blaževusinu, već (prije) našem sugradaninu i preko njega njegovim potomcima).

Tkalčić je objavio tri "knjige o gradskih i građanskih posjedih iii, kako bi se danaskazalo, gradsku gruntovnicu". Teje knjige Tkalčić nazvao i "libri fassionum " odnosno "librifunduales". I sudski zapisnici i bilješke o posjedima upisivani su u bilježnice,koje se nazivalo (u jednini) "katerna" iii "katernum".

Tkalčić je objavio tri "knjige o gradskih i građanskih posjedih iii, kako bi se danaskazalo, gradsku gruntovnicu". Teje knjige Tkalčić nazvao i "libri fassionum " odnosno "librifunduales". I sudski zapisnici i bilješke o posjedima upisivani su u bilježnice,koje se nazivalo (u jednini) "katerna" iii "katernum".

Golemaje važnost materijala što gaje Tkalčić sabrao, i to ne samo za pravnu nego i za političku, ekonomsku itd. povijest.

Golemaje važnost materijala što gaje Tkalčić sabrao, i to ne samo za pravnu nego i za političku, ekonomsku itd. povijest.

177 177

Naši povjesnici i ekonomisti već se odavno s uspjehom bave analizama na osnovi podataka iz katerna, kojima se uvelike unaprijedilo Tkalčićeve rezultate. Od novijih autora spomenimo samo N. Klaić (N. KLAIĆ, Iz topografije zagrebačkoga Gradeca, Zbornik radova Filozofskog fakulteta, I., 1951.; ISTA, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb, 1982.), L. Dobronić (L. DOBRONIĆ, Prilog za poznavanje najstarijih posjeda zagrebačkog Gradeca, Zbornik klasične gimnazije, 1957.), I. Kampuša (I. KAMPUŠ, Prilog pitanju o poreznom sistemu u Gradecu od XIV do XVI stoljeća, Radovi Filozofskog fakulteta Zagreba, Odsjek za povijest, 5., 1963., 5-26), K.-D. Grothusena (K.D. GROTHUSEN, Enstehung and Gesehichte Zagrebs bis zum Ausgang des 14. Jahrhunderts, Wiesbaden, 1967.) i S. Krivošića (S. KRIVOŠIĆ, Zagreb i njegovo stanovništvo od najstarijih vremena do sredine XIX. stoljeća, Građa za gospodarsku povijest Hrvatske, 19, Zagreb, 1981.). Međutim, pravni povjesnici nisu katernama dosad posvetili ni izdaleka onu pažnju koju one zaslužuju. Tek je u najnovije vrijeme zagrebačkim katernama posvećena veća pozornost ((APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, cit. radovi iz 1985., 1986. i 1991. i 1998.).

Tkalčić je smatrao da su to katerne "gradska gruntovnica"(MCZ, IX., str. 1. Isto i N. KLAIĆ, 242). On tvrdi da je "gradsko poglavarstvo" imalo "pravo nadzora i vlasti nad nekretninama" pa da se zbog toga "svaka i najmanja posjedovna promjena, bilo prodaja, zamjena ili darovanje, morala prijaviti gradskom magistrate" koji je tek nakon temeljita ispitivanja izdavao novom vlasniku "gruntovu izpravu" proviđenu gradskim pečatom, koji joj je davao pravnu vjerodostojnost (MCZ, IX., str. II). Gruntovniea je osnovana 1384., i to zbog toga što se pronašlo tri krivotvorena gradska pečata. Zato je određeno da se "za dvie godine dosadašnje (...) posjedovne izprave dade upisati u gradsku knjigu (gruntovnicu)" i da se na njih stavi novi gradski pečat. Ona pak isprava koja "za dvie godine ne bude imala ovoga novoga pečata ni u gruntovnu knjigu unesena, gubi vriednost" (MCZ, IX., str. III).

Je li doista riječ o gruntovnici, tj. o takvoj gradskoj knjizi koja ima javnu vjeru tako da upisi u nju daju u načelu neoboriv dokaz o vlasništvu ili drugom stvarnom pravu na određenoj nekretnini? Katerne koje Tkalčić naziva gradskom gruntovnicom vodile su se od 1384. do 1526. Međutim, već površan pogled na njih pokazuje da treba razlikovati razdoblje od 1384. do 1426. od razdoblja od 1426. do 1526.

U prvom razdoblju (1384.-1426.) upisi što se odnose na nekretnine toliko su šturi da ne mogu biti vjerodostojnim dokazom za stranku koja bi se na njih htjela pozvati. (Vidi tekst pod a).

Iz navedenog upisa saznajemo samo to da je u neutvrđeno vrijeme neki Martin kupio neko zemljište od Matije. Iz upisa se ne vidi gdje se to zemljište nalazi i koje su mu međe, nije navedena eijena nije li prodavatelj primio novac, ne vidi se je li obavljeno uvođenje u posjed, a niti temelj vlasništva prodavatelja. Očito je da će u slučaju spora stranke morati dokazivati sve relevantne činjenice drugim dokaznim sredstvima, osobito ispravom o kupoprodaji, svjedocima itd.

U razdoblju od 1427. do 1526. upisi u posjedovne katerne imaju posve drukčiji sadržaj.

Takvi upisi, vrlo često i mnogo opširniji, npr. s podrobnijim opisom meda, nalaze

178

se u posjedovnim katernama u razmjerno velikom broju do približno 1473. god., ali sočitom tendencijom opadanja broja upisa. Nakon 1473. dolazi do naglijeg pada brojaupisa. Apostolova Maršavelski ispravno primjećuje da je očito kako se praksa obveznogupisivanja poslova nekretninama počela sve više zapostavljati i kako se posjedovnekaterne postupno pretvaraju u knjige u kojima se u prvom redu registriraju privatnopravniposlovi same općine [APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, cit. (28.) 66]. Dakle, upisi uposjedovne katerne u drugom razdoblju u svom opsežnijem obliku obavljali su serazmjerno savjesno manje od polovice stoljeća, pa već to izaziva sumnju da suposjedovne katerne imale u Gradecu karakter gruntovnice kroz tako razmjerno kratkovrijeme - i ni prije ni poslije toga. Usto, ni u jednom se sporu stranke ne pozivaju naupis u posjedovne katerne, nego isključivo na isprave i svjedoke. Nadalje, vrlo često sedešavalo da je stranka izgubila ispravu i obratila bi se sudu s molbom da joj se izdanova. Sudje u takvim slučajevima odredio trostruko službeno javno oglašavanje kojimse pozivalo sve zainteresirane da istaknu svoje eventualne prigovore pa se nakon togaizdavala nova isprava gradskog magistrata (litera nostra nova privilegialis) (MCZ, VI., 218, 14.II.1435.). Značajno je da se nikada ni jedna stranka ne poziva na upisizgubljene isprave u posjedovnu katernu, a niti to čini gradski magistrat ex offo. Ipak, usp. i mišljenje Apostolove Maršavelski, na i. mj. Ako tome dodamo da se upis uposjedovne katerne u pravilu obavljao koncem siječnja i početkom veljače neposrednoprije izbora novog suca, može se bez daljnjega zaključiti da je taj upis i u drugomrazdoblju (1427.-1526.) imao puki značaj upisa u urudžbeni zapisnik, doduše mnogo podrobnijeg nego u ranijem razdoblju.

Nadalje, valja upozoriti na još jednu po našem mišljenju odlučujuću okolnost.Naime, za XV. stoljeće sačuvano je 12 isprava koje su izdale gradske vlasti Gradeca.Međutim, od tih 12 isprava samo je 5 upisano u posjedovnim katernama, a 7 nije, daklepreko polovice! Iz toga se može zaključiti da oko polovica svih poslova koji su seodnosili na nekretnine nije uopće upisana u posjedovne katerne. Upis su očito tražilisamo oni koji su imali odredeni neposredni interes za to.

Dešavalo se da se pravni posao upisivao mnogo kasnije. Tako se npr. tek 31. siječnja1450. (MCZ, X., 119-120) upisuje u posjedovnu katernu da su četvorica postolarakupili 1446. god. od nekog Urbana kuću za 26 zlatnih florena, koje su tom prigodom u cijelosti isplatili. Dakle, tek nakon četiri godine oni dobivaju od gradskog magistrataispravu i potvrdu trajnog posjeda (confirmavimus perpetuo possidendam) [Vidi i MCZ, VI, 128 (1430.); X., 125 (1451.)].

Ukratko, stranke su sastavljale isprave i upisivale ih u katerne u onimslučajevima u kojima im se to činilo korisnim, npr. ako je novi vlasnik želionekretninu prodati nepovjerljivom kupcu.

Kako je dolazilo do ispostavljanja isprave i upisa u katerne? Po Tkalčiću je "svegruntovne izprave" sudac "iz pojedinih bilježaka dao unositi u glavnu gradskugruntovnicu istom u zadnje dane svoga sudčevanja, da ih može za svakogodišnje obnovegradskoga magistrata (na Blaževo, 3. februara) predati novom izabranom sudcu ipoglavarstvu" ((MCZ, IV., str. IV). Tkalčić to napominje u svezi s novim načinomupisivanja podataka u katerne počevši od 1427. god. Ali, nesumnjivo je tako bilo i

179

počevši od 1384. god., jer upisi za to godinu počinju s 28. siječnja. Način upisivanja, što ga pretpostavlja Tkalčić, čini nam se malo vjerojatan, pogotovu počevši od 1427. godine. Od to godine upisi su tako opširni da je upravo nemoguće pretpostaviti kako bi se prigodom sastavljanja isprave najprije pripremio opsežan izvadak i čekao konac siječnja da bi ga se prepisalo.

Apostolova Maršavelski točno je uočila da "su poslovi zaključivani tijekom godine, a upis vršen samo početkom godine", tako da su "do tog trenutka stranke uglavnom i izvršile svoje obaveze" (APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, na i. mj.), pa je pretpostavila da su razna posjedovna prava "ubilježena u katemama s manjim iii većim pojedinostima, na kojima su stranke inzistirale, a nakon upisa izdavane su im literae civitatis confirmatoriae (...) o stečenom pravu" (n. dj., 68). To bi bio svakako prihvatljiviji način upisivanja u katerne i izdavanja isprava. Za takav način rada govori i sačuvana isprava od 25. veljače 1428. (MCZ, II., 63) koja se nalazi upisana u odgovarajućoj posjedovnoj katerni pod datumom 30. siječnja 1428. Pa ipak, i način upisivanja i izdavanja isprava što ga predlaže Apostolova Maršavelski čini se teško izvedivim, pogotovu u onim danima u kojima se pojavljivao velik broj stranaka. Tako se npr. 27. siječnja 1427. upisalo 35 raznih ugovora, od kojih su neki vrlo opsežni. Pri tome bi dakako najveći dio vremena bio utrošen na to da stranke točno navedu kakav upis žele, a to je pri kompliciranijem činjeničnom stanju moralo oduzeti mnogo vremena.

Uostalom, isprava koju Tkalčić datira s 25. veljače 1428. sačuvana je u izvorniku i u njoj ne piše "25.I1.1428.", nego "datum infesto conversionis beati Pauli apostoli" - a to je 25. siječnja. Dakle, ipak se najprije sastavljala isprava, a nakon toga obavljao upis. Da je to ispravan redoslijed, vidi se i po ostalim sačuvanim izvornim ispravama i odgovarajućim upisima u posjedovne kateme:

Isprava Upis u katerne MCZ, II., 194: 21.IX.1443. = MCZ, X., 35: 28.I.1444. MCZ, II., 257: 26.XI.1457. = MCZ, X., 180: 1.1I.1458. MCZ, II., 273: 14.IV.1459. = MCZ, X., 197: 31.1.1460. MCZ, II., 359: 22.I.1473. = MCZ, XI., 11: 31.1.1473. Stranke su dakle sastavljale isprave tijekom cijele godine - ali upis u posjedovnu

katernu obavljao se tek početkom iduće godine. Razlog takvom na prvi pogled neobičnom načinu upisivanja u katerne treba

tražiti u želji da se gradski pečat sačuva od zloporaba, o kojima je sačuvano dosta vijesti.

Iz svega upravo rečenog slijedi da je postupak oko izdavanja isprava i upisa u posjedovne katerne tekao ovako: stranke su dolazile pred notara onda kada su se sporazumjele o otuđivanju nekretnine, dakle bilo kada tijekom cijele godine. Sastavljene isprave ostajale su u pohrani kod gradskog notara, pa su zainteresirane stranke dolazile po njih tek pri kraju sučeva mandata, tj. koncem siječnja iii početkom veljače. Tek tada se na isprave stavljao pečat i uručivalo ih se strankama.

L. M.

180

55b.55b.

NASLJEDNA PRAVA ŽENE a) 1419., 28. travnja. NASLJEDNA PRAVA ŽENE a) 1419., 28. travnja. (a: MCZ, VI., 65; b: MCZ, IX., 181; c: MCZ, b) 1429., 2. svibnja (a: MCZ, VI., 65; b: MCZ, IX., 181; c: MCZ, b) 1429., 2. svibnja VI., 133; d: MCZ, VI., 156) c) 1431., 23. siječnja VI., 133; d: MCZ, VI., 156) c) 1431., 23. siječnja

d) 1432., 28. ožujka ZAGREBAČKI GRADEC. SLAVONIJA

d) 1432., 28. ožujka ZAGREBAČKI GRADEC. SLAVONIJA ( nasljedno pravo; pravo udovice; imovin- ( nasljedno pravo; pravo udovice; imovin- sko pravni položaj žene; paterna paternis) sko pravni položaj žene; paterna paternis)

LITERATURA : A. PERTILE, Storia del diritto italiano, IV., Torino, 1893.; U. INCHIOSTRI , II comune e gli statuti di Arbe fino al secolo XIV, ASD, XI., 1931.; L. MARGETIĆ, Nasljedno pravo descendenata po srednjovjekovnim statutima Šibenika, Paga, Brača i Hvara, ZPFZ, XXII., 1972., 339-366 ; ISTI, Porijeklo načela paterna paternis - materna maternis u srednjovjekovnim pravnim sustavima na jadranskoj obali, ZPFZ, XXXIII., 1983.; 131-140; Ž. BUJUKLIĆ, Odredbe o porodici i nasljeđivanju u srednjovjekovnom Budvanskom statutu, ZPFR, 3., 1982.; APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986.; ISTA, Zagreb, 1998., cit. (28.).

LITERATURA : A. PERTILE, Storia del diritto italiano, IV., Torino, 1893.; U. INCHIOSTRI , II comune e gli statuti di Arbe fino al secolo XIV, ASD, XI., 1931.; L. MARGETIĆ, Nasljedno pravo descendenata po srednjovjekovnim statutima Šibenika, Paga, Brača i Hvara, ZPFZ, XXII., 1972., 339-366 ; ISTI, Porijeklo načela paterna paternis - materna maternis u srednjovjekovnim pravnim sustavima na jadranskoj obali, ZPFZ, XXXIII., 1983.; 131-140; Ž. BUJUKLIĆ, Odredbe o porodici i nasljeđivanju u srednjovjekovnom Budvanskom statutu, ZPFR, 3., 1982.; APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986.; ISTA, Zagreb, 1998., cit. (28.).

a) Takoder vijećnici su odredili da kako Blaž Dvin za svoje zemlje, vinograd(e), vrt (...) nije ostavio oporuku, prema običajima grada njegovoj se ženi i majci (ad uxorem et matrem suas) dodjeljuju (...).

a) Takoder vijećnici su odredili da kako Blaž Dvin za svoje zemlje, vinograd(e), vrt (...) nije ostavio oporuku, prema običajima grada njegovoj se ženi i majci (ad uxorem et matrem suas) dodjeljuju (...).

b) Također (...) Petar zvan Maksa, sin Petra (...) Safara s jedne strane to s druge (...) Agneza, (...) kći pokojnog Klementa Pravdića, (...) udova (...) Andreje, nekoć suca, (...) sina Petra Safara, starijeg brata po ocu i majci Petra Makse (...) izjavljuju da je Agnezi, Andrijinoj supruzi bez djece, Petar Maksa na ime miraza i miraznih dobara ( racione dotis at rerum paraphernalium ) prema davnim običajima grada ( iuxta ipsius civitatis antiquam consuetudinem ) sve dao, isplatio i namirio (...) pa se sve druge međusobne parnice (...) tražbine (...) i prizive [ceterisque omnibus aliis (...) litibus (..) questionibus (...) instanciis (...)] ubuduće i zauvijek i za nasljednike i njihove nasljednike smatraju čvrsto i zauvijek (Jirmiter et in evum ) riješenima.

b) Također (...) Petar zvan Maksa, sin Petra (...) Safara s jedne strane to s druge (...) Agneza, (...) kći pokojnog Klementa Pravdića, (...) udova (...) Andreje, nekoć suca, (...) sina Petra Safara, starijeg brata po ocu i majci Petra Makse (...) izjavljuju da je Agnezi, Andrijinoj supruzi bez djece, Petar Maksa na ime miraza i miraznih dobara ( racione dotis at rerum paraphernalium ) prema davnim običajima grada ( iuxta ipsius civitatis antiquam consuetudinem ) sve dao, isplatio i namirio (...) pa se sve druge međusobne parnice (...) tražbine (...) i prizive [ceterisque omnibus aliis (...) litibus (..) questionibus (...) instanciis (...)] ubuduće i zauvijek i za nasljednike i njihove nasljednike smatraju čvrsto i zauvijek (Jirmiter et in evum ) riješenima.

c) (...) kako je po običajima i slobodštinama grada od davnine priznato, muž intestatno nasljeđuje ženu, a žena (...) muža (quia consuetudine et libertate civita-tis ab antiquam approbata, ut marito intestato decedenti uxor marito, et uxore intestati decedente maritus adinvenitur hexes).

c) (...) kako je po običajima i slobodštinama grada od davnine priznato, muž intestatno nasljeđuje ženu, a žena (...) muža (quia consuetudine et libertate civita-tis ab antiquam approbata, ut marito intestato decedenti uxor marito, et uxore intestati decedente maritus adinvenitur hexes).

181 181

d) Pokojnoj Luciji, (...) udovici Johanesa suea, sina Petra, sada supruzi Mihajla

iz Božjakovine, (...) Johanes sudac sve je svoje posjede (...) ostavio da njimadoživotno upravlja i koristi ih (universas suas possessiones (...) domine Lucieusque ad vitam gubernare, et de eisdem uti et frui) a nakon njezine smrti da ih se proda i utroši za dušu suca Johanesa, njegovih roditelja i predaka [postmortem (...)per animabus Johanis judicis et parentum ac predecessorum suorum vendiet expendi legavisset] - na osnovi čega vijećnik Stjepan, sin Cecilije, kćeri Petra,sestre Johanesa suca te Petar, također sin rečene Cecilije, ističu kao najbliži rođacisuca Johanesa pred sudom svoje zahtjeve (pa) mi, ejelokupna općina jednoglasno isložno (unanimi et concordi voluntate) spomenute posjede (...) Stjepanu i Petru injihovim nasljednicima dodjeljujemo tako (...) da oni za dušu Johanesa suca injegovih roditelja i predaka izdaju koliko je nužno i oportuno te da su dužnivjerno i savjesno držati mise i komemoracije (...)

Paralela s Justinijanovim pravom je višestruko zanimljiva. Tamo je žena ostavitelja, kojije umro bez oporuke i descendenata, imala pravo samo na povrat miraza i paraferne, dok su imovinu muža nasljeđivali njegovi ascendenti i kolaterali. Iznimka je učinjena u korist tzv. siromašne udovice (vidua inops, mulier indotata), kojoj pripada pravo plodouživanja trećine ostaviteljeve imovine, koju nasljeđuju ostaviteljevi (i njezini) descendenti. Nije li bilo potomaka u braku s ostaviteljem, udovica bez miraza nasljeđivala je četvrtinu ostaviteljeve imovine. Po Justinijanovim inovacijama nužnog nasljeđivanja, ako nije bilo descendenata, status nužnog nasljednika imao je tek eventualno preživjeli ascendent ("smetnje" legis Voconiae odavno su uklonjene a ograničenja se, uostalom, nisu odnosila na ostaviteljevu suprugu), pa je praktički bio široko otvoren put ostaviteljevim oporučnim raspolaganjima u korist žene i kada u braku nije bilo potomaka.

To nije bilo slučaj s pravom srednjovjekovnih zajednica, u kojima je oporučitelj imao skučenu slobodu, svedenu uglavnom - kada su nekretnine bile u pitanju - na isto tako strogo kontrolirane legate pro anima. Jaki, ne samo privatnopravni, efekti prava vlasništva nad nekretninom, morali su dovesti do izgradnje načela po kojem brak, samo po sebi, nije smio biti osnovom stjecanja ili nepovratnog gubitka nekretnina i koje odgovara gospodarskim ("zemlja je jedino pravo bogatstvo") i moralnim postulatima srednjovjekovnih zajednica. Žena koja u braku s ostaviteljem nije imala potomaka morala se zadovoljiti s povratom miraznih dobara, a ostaviteljeve nekretnine vraćale su se njegovoj porodici, odnosno nasljeđivali su ih njegovi kolaterali. Takvo načelo moglo je, medutim, "preživjeti" samo u zatvorenim zajednicama, bez značajnijeg utjecaja tržišta u kojima je testamentarna sloboda, kada su nekretnine bile u pitanju, bila više teoretska nego realna mogućnost.

U gradskim sredinama s razvijenim tržištem, poput onog zagrebačkog Gradeca od sredine 14. i tijekom 15. stoljeća, nekretnine su roba na tržištu kao i

182

svaka druga te predmetom najrazličitijih pravnih transakcija, pa je i ovo načelo, kao i sve drugo što je stajalo na putu proširenju ostaviteljeve oporučne slobodei poslovima mortis causa - moralo biti postupno eliminirano. Stoga su i kazusi,zabilježeni u gradečkim katernama, u kojima je žena isključena iz reda muževljevih nasljednika ako u braku nije bilo potomaka - rijetki i sa značajem iznimaka umorn suprotnih rješenja (vidi vrelo citirano pod b ). Uzajamna testamentarnadisponiranja supružnika toliko su uobičajena da se s vremenom u običajnompravu ustalilo pravilo da je žena, s descendentima ili bez njih, neprikosnovenamuževa prima heres, utoliko prije što je ona u velikom postotku bila uključenau poslove tržišta i sama privređivala (vidi vrelo eitirano pod e). Više-manje klasična varijanta primjene ovog načela (vidi vrelo citirano pod b) rezultat jestjecaja dviju okolnosti - činjenice da je udovica potjecala iz ugledne i bogateporodice, pa povratom samo miraza njezina egzistencija nije vjerojatno bilaugrožena, te činjenicom da je njezin into tako ugledan i bogat muž, nekoć gradski sudac, nije oporučno raspolagao u njezinu korist, što teoretski može biti i pukistjecaj okolnosti. U svakom slučaju, udovica se, po rješenju suda, morala in evum zadovoljiti povratom miraza te su se i ona i njezini nasljednici morali uzdržati od bilo kakvih daljnjih zahtjeva. Zanimljivo je da se u tekstu takva odluka opetovanoargumentira pozivanjem na "davne običaje" grada, kao što se opetovano naglašavai definitivnost rješenja - što upućuje prije na svu izninmost takvog razvojadogadaja nego na "funkcionirajuće" pravilo običajnog prava.

Prema vrelu navedenom pod d), ostavitelj oporučno disponira u korist ženeplodouživanje svoje ostavine, s time da se njegova imovina nakon njezine smrtiproda, a utržak utroši za-duše ostavitelja i njegovih predaka. Ali, kako se njegovaudovica kasnije preudala, gradečka općina dodjeljuje ejelokupnu imovinu ostaviteljanjegovim nećacima, da oni utroše za duše ostavitelja i njegovih predaka onoliko koliko jerazun-mo.

Ovime nije dokazano načelo paterna paternis u pravnom sustavu Gradeca, ali nije ni isključeno.

M. A.

183

55c.55c.

IZDVOJENOST IMOVINŠKIH MASA U OBITELJI IZDVOJENOST IMOVINŠKIH MASA U OBITELJI (a: MCZ, IX., 32; b: MCZ, IX., 61; c: MCZ, IX, 79; d: MCZ UX., 112; e: MCZ, IX, 121; f: MCZ, X., 13; g: MCZ, X., 53; h: MCZ, X., 267)

(a: MCZ, IX., 32; b: MCZ, IX., 61; c: MCZ, IX, 79; d: MCZ UX., 112; e: MCZ, IX, 121; f: MCZ, X., 13; g: MCZ, X., 53; h: MCZ, X., 267)

SLAVONIJA. ZAGREBAČKI GRADEC a)1387. SLAVONIJA. ZAGREBAČKI GRADEC a)1387. (poslovi nekretninama inter vivos; imovin- b)1392. (poslovi nekretninama inter vivos; imovin- b)1392. skopravni položaj članova obitelji) c)1395. skopravni položaj članova obitelji) c)1395.

d)1400. e)1401. d)1400. e)1401. f)1442. f)1442. g)1468. g)1468.

LITERATURA: APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998., cit. (28.). LITERATURA: APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998., cit. (28.).

a) Također Mihael i Leonard, sinovi pokojnog Sebastijana te njihova gospođa majka (...) sve stvari, dobra i posjede (universas res eorum et bona ac posses-siones) podijelili su između sebe na tri djela (inter se inter tres partes diviserunt).

a) Također Mihael i Leonard, sinovi pokojnog Sebastijana te njihova gospođa majka (...) sve stvari, dobra i posjede (universas res eorum et bona ac posses-siones) podijelili su između sebe na tri djela (inter se inter tres partes diviserunt).

b) Takoder Egidije, sin Mikule, i Margareta, supruga njegova, prodali su (...) svoj vinograd krojaču Gregoru.

b) Takoder Egidije, sin Mikule, i Margareta, supruga njegova, prodali su (...) svoj vinograd krojaču Gregoru.

c) Gregorije Angeli (...) darovao je grunt sa zidanicom i celarijem (...) Petru, svom sinu, i djeci rečenog Petra (Petro filio suo et dicti Petri pueris).

c) Gregorije Angeli (...) darovao je grunt sa zidanicom i celarijem (...) Petru, svom sinu, i djeci rečenog Petra (Petro filio suo et dicti Petri pueris).

d) Gospođa Ana prodala je svoj grunt uz suglasnost sina Petra (cum voluntate filii sui Petri).

d) Gospođa Ana prodala je svoj grunt uz suglasnost sina Petra (cum voluntate filii sui Petri).

e) Gospodin Ivan Glagolia prodao je svoj grunt (...) te palaču (...) također vinograd svom sinu Petru za dvije stotine zlatnih forinti (Petro filio suo pro ducentis flor auri).

e) Gospodin Ivan Glagolia prodao je svoj grunt (...) te palaču (...) također vinograd svom sinu Petru za dvije stotine zlatnih forinti (Petro filio suo pro ducentis flor auri).

f) Takoder Elena , udova pokojnog Benedikta (...) u svoje ime i ime Agnete kćeri, te Petra, Mateje i Ivana sinova Benedikta, (...) dvije šume (...) Nikoli trgovcu prodala je za šest zlatnih forinti.

f) Takoder Elena , udova pokojnog Benedikta (...) u svoje ime i ime Agnete kćeri, te Petra, Mateje i Ivana sinova Benedikta, (...) dvije šume (...) Nikoli trgovcu prodala je za šest zlatnih forinti.

g) Gospođa Skolastika ( ...) zakonita supruga Andreje Latina; (...) sedam je gredica zemlje (septem glebas terre vulgo grede dictas) vijećniku Blažu prodala za osam pensa.

g) Gospođa Skolastika ( ...) zakonita supruga Andreje Latina; (...) sedam je gredica zemlje (septem glebas terre vulgo grede dictas) vijećniku Blažu prodala za osam pensa.

h) (...) Elena udova A. Oprašica, sada zakonita supruga obućara Gala (...) prazni j e grunt, takoder oranicu, prodala Galu, svom suprugu (Gallo viro suo) za jedanaest zlatnih forinti za neke dugove (pro premissis debitis).

h) (...) Elena udova A. Oprašica, sada zakonita supruga obućara Gala (...) prazni j e grunt, takoder oranicu, prodala Galu, svom suprugu (Gallo viro suo) za jedanaest zlatnih forinti za neke dugove (pro premissis debitis).

184 184

Oporučno disponiranje nekretninama bilo je "zlatnim" privilegijem skučeno is više manje teoretskim značenjem u praksi, kao što su i legati pro anima u nekretninama bili pod strogom kontrolom i uz to nisu mogle biti "izvlašćeni" iz jurisdikcije općine ma kome bili adresirani. Sloboda testiranja tijekom 14. i 15. st.osjetno je proširena uglavnom toleriranjem legata pro anima koji nisu bili namijenjeni Crkvi i legata nesrodnicima iz različitih motiva, ali ograde postavljene Zlatnom bulom ostale su na snazi. Naprotiv, poslovima inter vivos nekretninama nije praktički ništa stajalo na putu. U posjedovnim je katernama, pogotovukoncem 14. i početkom 15. stoljeća, godišnje zabilježeno i po stotinjak poslova -kupoprodaja, darovanja, trampi nekretnina a da su kod toga upisi u kojimaotuđivatelj istupa cum consensu iii in nomine i još nekog člana obitelji relativnorijetki. Ukratko, nekretnine su tijekom označenog razdoblja roba na gradskomtržištu kao i svaka druga i pripadaju strogo odvojenim fondovima pojedinihčlanova obitelji. Predočeni izbor iz mnoštva zabilježenih transakcija izravnoilustrira postojanje pluraliteta imovinskih masa u gradečkoj obitelji. Supružnicizajednički disponiraju imovinom stečenom u braku (vrelo pod b), ali potpuno samostalno raspolažu svim poslovima imovinom unesenom u brak (miraz, dobivenoiure hereditario) ili stečenom lukrativnim putem. Supružnikova suglasnost nijepotrebna ni kao gola formalnost, i premda je vjerojatno uključena, ima tek moralni karakter (vrelo pod g). Dapače, svojom izdvojenom imovinom supruzinerijetko zaključuju uzajamno poslove. U iznimke prije spada navođenje motiva(kao u vrelu navedenom pod h) - za prodaju nekretnina zakonitom suprugu (viro suo) našlo se potrebnim navesti u upisu da je taj korak učinjen radi namirenjanekih dugova (pro premissis debitis ). U svakom slučaju, ova vrela nedvojbeno iizravno potvrđuju činjenicu potpune imovinskopravne izjednačenosti žene s mužem,kao što su, uostalom, i njezina prava u potpunosti u praksi izjednačena s pravimabraće.

Zajedničkom nepodijeljenom imovinom preživjeli roditelj raspolagao je i"u ime" nedoraslog descendenta (vrelo pod f) odnosno uz izričito danu suglasnostdoraslog potomka (vrelo pod b). Navedeni slučajevi rijetkost su u mnoštvu dioba (vrelo pod a) i darovanja za života, koja će, ako ne obuhvaćaju čitavu imovinu,biti predmetom kolacije pri raspodjeli mortis causa. Premda transakcije između bliskih srodnika nisu ni po čemu neuobičajene - uostalom radi se o emancipiranim srodnicima - kazus zabilježen u katerni iz 1401. g. privlači pozornost svojomosobenošću. Kupoprodaja velikog imetka za dvije stotine forinti, u kojoj suprodavatelj i kupac otac i sin, usamljeni je slučaj o kojem su nam informacije omotivima i okonostima na žalost uskraćene.

M.A.

185

56.56.

ZALAGANJE NEKRETNINA ZALAGANJE NEKRETNINA (a: MCZ, IX., 55; MCZ, X., 140) (a: MCZ, IX., 55; MCZ, X., 140)

ZAGREBAČKI GRADEC. SLAVONIJA a) 1391. ZAGREBAČKI GRADEC. SLAVONIJA a) 1391. b) 1452., 2. veljače b) 1452., 2. veljače

LITERATURA: TKALČIĆ, MCZ, cit. (28.), uvodne studije; APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986.; ISTA,1998., cit. (28.); ISTA, Nekretnine kao predmet osiguranja u praksi zagrebačkog Gradeca 14. i 15. st., ZPFZ, 36., 1986., 607-617.

LITERATURA: TKALČIĆ, MCZ, cit. (28.), uvodne studije; APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986.; ISTA,1998., cit. (28.); ISTA, Nekretnine kao predmet osiguranja u praksi zagrebačkog Gradeca 14. i 15. st., ZPFZ, 36., 1986., 607-617.

a) Također, Krispus je obvezao Ivanu, sinu Vika, svoj dućan do dolazećeg Božića tako da ako taj Krispus isti dućan ne želi otkupiti, odmah ga Ivan može (preuzeti) (...)

a) Također, Krispus je obvezao Ivanu, sinu Vika, svoj dućan do dolazećeg Božića tako da ako taj Krispus isti dućan ne želi otkupiti, odmah ga Ivan može (preuzeti) (...)

b) (...) izvršitelji posljednjeg testamenta pokojnog muža časnog gospodina Ivana, doktora i kanonika zagrebačke crkve, (...) oranicu (...) Barbare zvane, kćeri Gašpara literate, sada zakonite supruge Georgija Kroata, zvanog Jurica, i Gala, sina pokojne Katerine (...), kćeri istog pokojnog Gašpara literate (...) kako isti nasljednici rečenog Gašpara literate tu zemlju oranicu (...) od spomenutog gospodina doktora Ivana za njegova života (...) ni poslije njegove smrti nisu htjeli otkupiti (...), za dvadeset forinti sucu Valentinu, sinu Mihajla Saronića, prodaju u trajan posjed (...)

b) (...) izvršitelji posljednjeg testamenta pokojnog muža časnog gospodina Ivana, doktora i kanonika zagrebačke crkve, (...) oranicu (...) Barbare zvane, kćeri Gašpara literate, sada zakonite supruge Georgija Kroata, zvanog Jurica, i Gala, sina pokojne Katerine (...), kćeri istog pokojnog Gašpara literate (...) kako isti nasljednici rečenog Gašpara literate tu zemlju oranicu (...) od spomenutog gospodina doktora Ivana za njegova života (...) ni poslije njegove smrti nisu htjeli otkupiti (...), za dvadeset forinti sucu Valentinu, sinu Mihajla Saronića, prodaju u trajan posjed (...)

Vjerovnikovo se pravo ne iscrpljuje u pravu prodaje dužnikove nekretnine, nego obuhvaća i alternativu dozvole da se nekretnina "statuira" vjerovniku. Zatim, dužnik i njegovi nasljednici imaju pravo, vremenski neograničeno i nezastarivo, da i nakon realizaeije založnog prava - od vjerovnika, ako mu je nekretnina "statuirana", od kupca ako je prodana to od svih daljnjih stjecatelja - tu nekretninu otkupe, isplativši dugovanu' sumu. Dodjele "inpignoriranih" nekretnina vjerovniku česte su u izvorima barem koliko i prodaje auctoritate commissaria trećem. Premda se pri dodjeli nekretnika vjerovniku nameće analogija s rimskom lex commissoria, sličnost je samo prividna. Vjerovnik stječe nekretninu samo privremeno (temporalis concessio), tj. u neku vrstu rezolutivno uvjetovanog vlasništva. On ima sva vlasnička ovlaštenja, uključivši i pravo raspolaganja svim poslovima, ali će nekretninu morati odstupiti dužniku i ostalim legitimiranim osobama ako i kada mu ovi ponude isplatu dugovane svote. Kako se nekretnina može otkupiti za istu svotu (pro eadem summa pecuniae - MCZ, X., 265), vjerovnikov je

Vjerovnikovo se pravo ne iscrpljuje u pravu prodaje dužnikove nekretnine, nego obuhvaća i alternativu dozvole da se nekretnina "statuira" vjerovniku. Zatim, dužnik i njegovi nasljednici imaju pravo, vremenski neograničeno i nezastarivo, da i nakon realizaeije založnog prava - od vjerovnika, ako mu je nekretnina "statuirana", od kupca ako je prodana to od svih daljnjih stjecatelja - tu nekretninu otkupe, isplativši dugovanu' sumu. Dodjele "inpignoriranih" nekretnina vjerovniku česte su u izvorima barem koliko i prodaje auctoritate commissaria trećem. Premda se pri dodjeli nekretnika vjerovniku nameće analogija s rimskom lex commissoria, sličnost je samo prividna. Vjerovnik stječe nekretninu samo privremeno (temporalis concessio), tj. u neku vrstu rezolutivno uvjetovanog vlasništva. On ima sva vlasnička ovlaštenja, uključivši i pravo raspolaganja svim poslovima, ali će nekretninu morati odstupiti dužniku i ostalim legitimiranim osobama ako i kada mu ovi ponude isplatu dugovane svote. Kako se nekretnina može otkupiti za istu svotu (pro eadem summa pecuniae - MCZ, X., 265), vjerovnikov je

186 186

interes, što se kamata tiče, zaštićen pravom da nekretninu iskorištava sve do eventualnog otkupa. Vremenska ograničenja praktički ne postoje, kako se i vidi iz priloženog izvora. Realizacijom hipoteke založno se pravo ne gasi, nekretnina ostaje i dalje "inpignoriranom", ali se uloge stranaka izmjenjuju. Vjerovnik odnosno kupac dobiva vlasništvo koje je opterećeno nezastarivim dužnikovim pravom otkupa, pa je stoga i "privremeno", premda inpignoracija kao "viseće stanje" može trajati generacijama,. U drugoj "fazi" založnog prava - nepoznatoj rimskom i modernom pravu - dužnikovo se vlasništvo nad nekretninom pretvara u pravo na otkup. Takva koncepcija tipični je srednjovjekovni model po kojem ustanova zalaganja funkcionira i na slavonskom vlastelinstvu. Ona sadrži prednosti za obje stranke - za dužnika, koji i nakon što je nekretnina zbog nenamirenja duga dospjela u treće ruke ne gubi sve izglede da ju povrati natrag - i za vjerovnika koji dobiva nekretninu na ime nenamirene glavnice i koju iskorištava na ime kamata sve do eventualnog otkupa. Takva je koncepcija kompromis između interesa obiju stranaka i neposredno odražava prvorazredno značenje nekretnina u srednjem vijeku - u gradu i izvan njega.

M. A.

187

57.57.

MIRAZ, DAROVANJE NEKRETNINE MUŽU MIRAZ, DAROVANJE NEKRETNINE MUŽU (a: MCZ, IX., 106; b: MCZ, X., 9) (a: MCZ, IX., 106; b: MCZ, X., 9)

ZAGREBAČKI GRADEC. SLAVONIJA a) 1398. ZAGREBAČKI GRADEC. SLAVONIJA a) 1398. b) 1442,1. velj ače b) 1442,1. velj ače

LITERATURA: TKALČIĆ, MCZ, cit. (28.) uvodne studije; APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998.; cit. (28.) LITERATURA: TKALČIĆ, MCZ, cit. (28.) uvodne studije; APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998.; cit. (28.)

a) Također, Ivan, sin Jakoba, zvan Bolej, bivši sudac, sve svoje posjede u našem gradu i na našem teritoriju postojeće i daruje svojoj supruzi i svojim sinovima i kćerima u trajan posjed, tako što (...) njegova supruga ima najprije dobiti 50 zlatnih forinti na ime svog miraza (quod ipsa sua consors debetprimo rehabere quinquaginta fior auri racione sue dotis).

a) Također, Ivan, sin Jakoba, zvan Bolej, bivši sudac, sve svoje posjede u našem gradu i na našem teritoriju postojeće i daruje svojoj supruzi i svojim sinovima i kćerima u trajan posjed, tako što (...) njegova supruga ima najprije dobiti 50 zlatnih forinti na ime svog miraza (quod ipsa sua consors debetprimo rehabere quinquaginta fior auri racione sue dotis).

b) Također, Ursula, zvana Rosa, udova krojača Emerika, sada zakonita žena poreznika Valentina, sina Ivana, (...) kuću s gruntom i stajama (...). u gradu između kuća i grunta Baltazara i Elene, sestre njegove, to Ivana krojača i djece kanonika Farkaša (...), veličine polovice kurije (...), Valentinu suprugu svome daruje u trajan posjed.

b) Također, Ursula, zvana Rosa, udova krojača Emerika, sada zakonita žena poreznika Valentina, sina Ivana, (...) kuću s gruntom i stajama (...). u gradu između kuća i grunta Baltazara i Elene, sestre njegove, to Ivana krojača i djece kanonika Farkaša (...), veličine polovice kurije (...), Valentinu suprugu svome daruje u trajan posjed.

U brak unesena imovina činila je zasebnu imovinsku masu, koja je prigodom dioba za života ili raspodjela mortis causa prethodno izdvajana ili je procjenjivana njezina novčana vrijednost. Miraz (dos, res paraphernalia) nije u praksi ni redovit ni nezaobilazan - žena je u svojim nasljednim pravima izjednačena sa svojom braćom. Sudeći po visokim svotama koje se u nekoliko izvora spominju (vidi npr. MCZ, X, 112), miraz se u novcu prakticirao u pravilu u imućnim obiteljima. U gradečkoj je praksi miraz u velikoj mjeri potisnut ustanovom darovanja nekretnina mužu prije ili nakon zaključenja braka. Takva su darovanja toliko česta u izvorima da ih se može promatrati kao specifrčnost gradečkog prava. Ova je ustanova rezultat imovinskih odnosa u braku koji se temelje na principu pluraliteta imovinskih masa, ali je također i rezultat specifrčnog imovinskog položaja žene uopće (vidi prilog 43). Darovane nekretnine prelazile su naime u vlasništvo muža, ali ne i dobra donesena u miraz, na kojima je muž imao samo pravo plodouživanja. S darovanim nekretninama muž je mogao dakle po svojoj volj i, bez ženine suglasnosti, disponirati svim poslovima za života i mortis causa.

U brak unesena imovina činila je zasebnu imovinsku masu, koja je prigodom dioba za života ili raspodjela mortis causa prethodno izdvajana ili je procjenjivana njezina novčana vrijednost. Miraz (dos, res paraphernalia) nije u praksi ni redovit ni nezaobilazan - žena je u svojim nasljednim pravima izjednačena sa svojom braćom. Sudeći po visokim svotama koje se u nekoliko izvora spominju (vidi npr. MCZ, X, 112), miraz se u novcu prakticirao u pravilu u imućnim obiteljima. U gradečkoj je praksi miraz u velikoj mjeri potisnut ustanovom darovanja nekretnina mužu prije ili nakon zaključenja braka. Takva su darovanja toliko česta u izvorima da ih se može promatrati kao specifrčnost gradečkog prava. Ova je ustanova rezultat imovinskih odnosa u braku koji se temelje na principu pluraliteta imovinskih masa, ali je također i rezultat specifrčnog imovinskog položaja žene uopće (vidi prilog 43). Darovane nekretnine prelazile su naime u vlasništvo muža, ali ne i dobra donesena u miraz, na kojima je muž imao samo pravo plodouživanja. S darovanim nekretninama muž je mogao dakle po svojoj volj i, bez ženine suglasnosti, disponirati svim poslovima za života i mortis causa.

M.A. M.A. 188 188

58.

IZ KRČKOGA STATUTA NA HRVATSKOM JEZIKU (MARGETIĆ - STRČIĆ, Krčki (vrbanski) statut, 129, 144, 149)

KRK. KVARNER 1388., 15. svibnja (otočko viće, zarok, općinska zemlja, vićnik, kmetovi, prvokup, poljska šteta)

LITERATURA: N. KLAIĆ, Što su kmetovi Vinodolskog zakona, RFF Z, 4., 1962., 30 i d.; MARGETIĆ, Iz vinodolske prošlosti, cit. (15.), 162-164.

(33) "Kapitul' od zaroka. (...) vsaki ki e s'prosil (...) od op'ćini v rečenom' zaroci zeml'e za saen'e, da mozi saditi, a ne mozi vgraditi veće od' tri bravi1 netežane zeml'e".2

Dopuna Statutu od 18. listopada 1382.: "Budući otoč'ko viće na kup' v'Krei, i e priš'1' pred nas' pr'v'ad' Blaž' z' Vr'b'nika

tužeći se za ed'n' vinograd: da mi ga nedadu odkupit', a mene pristoi. I e kunten 'talo to viće i ti poč'tovani muži, ki bihu on'di, da mozi otkupiti vsaki, komu pristoi, naiprvo m u ž ' s k i r o d ' , a p a k i ž e n ' s ' k i " . 3

. Dopuna Statutu od 1. rujna 1476.: "Budući gospodin' plovan' i sudac i vić'nici v'si nakup na vratih v' Vrb'nici,

'

1Brav je mjera za zemlju veličine oko 250 m2. Vidi podrobnije u Z. HERKOV, Mjere Hrvatskog primorja, Rijeka, 1971., 107-110; M: VLAJINAC, Rečnik naših starih mera, Beograd, 1964., 165-166.

20 "općinskoj" zemlji na kvarnerskom pravnom području vidi MARGETIĆ, Creske općine, cit. (5.), 22-29; ISTI, Psefizma o osnivanju grčke kolonije na otoku Korčuli, Živa antika, XXI., 1971., 189-204, osobito 200 i d. o načinu prisvajanja općinske zemlje u srednjem vijeku u našim krajevima.

3Iz teksta se može zaključiti da je rođačko pravo otkupa važilo na Krku i prije 1382. god. Prema Krčkom statutu na latinskom jeziku iz početka XVI. stoljeća, knj. I., gl. 75, na Krku je postojalo pravo prvokupa i otkupa koje je pripadalo rodacima, svojti i susjedima. Usp. isti Statut, knj. II., gl. 68

189

4učiniše viće meju sobu, za pobol'šan'e kmet', da niedna koze trpela ni ovc'e, ka se

naide v' vinogradi, da plaća penu soldini 18 t'r škodu i da se ima prikazati s'led' do 2 dni pred' vić'nikom, da e bila v' vinogradi; a da se ima eti i d'ržati do 3 dni. I ako ne odkupi do 3 dni, daju mozi od'rit'5 6 i raz'dilit' na 3 deli".

L. M.

4 Kmet je osoba koja drži zemlju u vječnom zakupu koji ima stvarnopravna obilježja. Kmetovo stvarno pravo jačalo je tijekom stoljeća prema nekog vrsti ograničenog vlasništva. Vidi L. MARGETIĆ, Hreljinski urbar iz 1700. godine, VHARP, XXI., 1977., 197-242, osobito 202-204; VHARP, XXII., 1978., 119-161, osobito 126-128.

5 Oderati.

6 0 poljskoj šteti u bizantskom pravu vidi L. MARGETIĆ, Zemljoradnički zakon, ZPFR, 3., 1982., 85-122.

190

59.

IZ ŠIBENSKOG STATUTA

(Volumen statutorum, legum et reformationum civitatis Sibenici, Venetiis 1608)

ŠIBENIK. DALMACIJA-HRVATSKA XIV. stoljeće (serv, sluga, notarijat, notarska knjiga imbre-vijatura, javna isprava, samovlasno nasađivanja vinograda, dosjelost, prvokup, zajam, zastara, založno pravo, sin u vlasti, emancipacija, neoporučno nasljeđivanje rodaka, maloljetnik, djelatna sposobnost osobe u vlasti, dioba ostavine, preferiranje djeteta, oporuka, prava ženske djeee na ostavinu)

LITERATURA: U. INCHIOSTRI, Per la storia degli statuti di Sebenico, ASD god. VI., Roma, 1928., 471-483; L. MARGETIĆ, Nasljedno pravo descendenata po srednjovjekovnim statutima Šibenika, Paga, Brača i Hvara, ZPFZ, XXIL, 1972., 339-366.

I. Osobno, obiteljsko i nasljedno pravo

Knjiga II., glava 50. "(...) ako sin u vlasti oca (Jžlius in potentate patris) kupi neku stvar, (...) takva kupljena stvar (res empta) (...) pripada (...) ocu".1

Knjiga II., glava 51. "Ako sin koji ima ili nema žene živi odvojeno od oca u drugoj kući2 i želi kupiti neku stvar, (...) neka prvo takav sin traži otpuštanje iz očinske vlasti

1Sin u vlasti stječe sve za oca: ograničenje pravne sposobnosti. Ista odredba u Paškom statutu, knj. II., gl. 22. (Statuta Comunitatis Pagi, Venetiis, 1637.)

2 Za emancipaciju nije dovoljna sama činjenica ženidbe ili vođenja odvojenog kućanstva. Tek 1438. god. (reformacija broj 241 Šibenskog statuta) određeno je da se dijete odmah stjecanjem punoljetnosti oslobađa očinske vlasti. 0 pretpostavkama emancipacije po istarskim i dalmatinskim statutima v. L. MARGETIĆ, Aliquid in contentu et benedictione istarskih statuta, Jadranski zbornik VIII., 1972., 188-191.

Ista odredba u Paškom statutu, knj. II., gl. 23.

191

(emancipari), pa ako otac (...) to neće, tada takav sin može doći pred gospodina kneza i kuriju i tražiti emancipaciju, (...) pa se treba sastati savjet 15 mudrih (koji o tome odlučuje). Također može otac ili majka emancipirati one koji su pod njihovom vlašću (sibi subditos) po svojoj volji pa što god je taj stekao nakon emancipacije, pripada njemu (tj. emancipiranom) (...) ako se o emancipaciji sačini javna isprava (publicum instrumentum).

Knjiga IL, glava 56. "Određujemo da su maloljetnici (minores seu minus perfectae aetatis) muške osobe mlađe od 16 godina, a ženske mlađe od 14 godina te određujemo da se njima zabranjuje upravljanje stvarima i ugovaranje dok ne postanu punoljetni (perfectae aetatis)".3

Knjiga III., glava 38. "Dane bi imovina sinova (...) u vlasti oca (...) pretrpjela štetu (...), zabranjujemo da neki od rečenih sinova (...) sklapa ugovore (contrahat) bez odobrenja i suglasnosti oca ili majke (absque licentia et contra ctus patris vel matris)".4

Knjiga IV., glava 5. "Zabranjujemo da neki Šibenčanin (...) pozajmljuje (possit mutuare pecuniam) uz davanje zaloga ili bez zaloga'(cum pignore vel sine pignore) servu ili ancili Šibenčana (...) (jer inače mora) odmah vratiti zalog bez vraćanja zajma uz kaznu u korist općine od 40 malih soldina. Usto neka vrati novac gospodaru (...)".5

Knjiga IV., glava 38. "Određujemo da ni jedna osoba podložna nečijoj vlasti, gospodstvu, službi ili obitelji (supposita sive manens sub potestate, dominio, servitio velfamilia alicuius), bez obzira na to je li sluga ili služavka ili sery odnosno ancila (sive sit serviens vel mercenaria sive servus vel ancilla), (...) ne može gospodareve stvari prodati, darovati, zamijeniti, obvezati ili na bilo koji način otuditi bez odobrenja svoga gospodara".6

Knjiga IV, glava 63., rubrika: "Nadalje, dobra treba razdijeliti u roku od 10 godina medu sudionieima, inače se posjednik smatra pravim vlasnikom (possessor pro vero domino habeatur)".'

Knjiga IV., glava 64. "(...) otac ili majka mogu (...) dati (...) prije dijela (ante partem) kojem god od sinova ili kćeri četvrti dio svojih pokretnih i nepokretnih stvari

3 Ista odredba u Paškom statutu, knj. II., gl. 27.

4 Ograničenje djelatne sposobnosti sina u vlasti. Usp. Zadarski statut, knj. II., g1. 94.; Paški statut. knj. III., gl. 27.

5Usp. Zadarski statut, knj. III., gl. 5.; Paški statut, knj. IV., gl. 4. 6Usp. Zadarski statut, knj. III., gl. 21.; Paški statut, knj. IV., gl. 28.

7 Usp. Zadarski statut, knj. III., gl. 60.; Paški statut, knj. IV., gl. 47. 8 Očit dokaz da je u Šibeniku još na snazi pravni institut obiteljskog vlasništva koji se u Dalmaciji

vrlo žilavo održavao: djeca imaju pravo na obiteljsku imovinu, a otac je u načelu ovlašten raspolagati samo manjim dijelom (u načelu svojim dijelom koji odgovara najčešće dijelu u visini dijela jednog djeteta), dok je nad preostalim dijelom obiteljske imovine imao samo pravo upravljanja i ovlast rasporedivanja te imovine medu djecom za slučaj smrti radi izbjegavanja eventualnih nesuglasica. Prodor individualističkih shvaćanja očituje se u tome što192

Knjiga V., glava 21. "(...) svatko smije o svojim stvarima učiniti oporuku (...); ako

ima zakonite nasijednike (haeredes legitimos) ili njihove potomke (autprohaeredes), neka im ostavi polovicu svojih pokretnih ili nepokretnih stvari (...) jer po pravu (de iure) nitko ne može iznaslijediti one koji po pravu moraju biti nasljednici, osim ako ne postoji zakoniti razlog".9

Knjiga V., glava 22., rubrika: "sinovi i kćeri dijele nasljedstvo na jednake dijelove, osim što kćeri nemaju udio u očevim kućama".10

Knjiga V, glava 29. (Ako neoporučno nasljeđuju descendenti ili ascendenti, nisu obvezni odvojiti nešto iz nasljedstva za dušu umrloga.) "Kada pak nasljeđuju braća ili sestre (...), tada treba namijeniti treći dio dobara umrloga za njegovu dušu". (0 načinu namjene odlučuju osobe koje izaberu knez i kurija.) "Ako pak nasljeđuju sinovi braće i sestara (...), takvo nasljeđivanje obuhvaća samo polovicu tih dobara (...)"."

II. Stvarna i obvezna prava

Knjiga III., glava 35. "(...) šibenski notari (...) dužni su odmah (...) upisati (...) sva imena svjedoka i ugovornih strana, stvar, cijenu, međe i granice (...) dan, mjesec i godinu (...) i da istoga dana kad ih se zamolilo (eodem die quo rogatusfuerit) upišu sadržaj cijele isprave u bi aterno suarum abbreviaturarum l'ežnicu svojih naerta pravnih poslova (in qu

J J p p ( q (...) . Knjiga III., glava 27, rubrika: Notarje dužan u rokujednog mjeseea sastaviti ispravu

u javnopravnoj formi (instrumenta complere informam publicam). Knjiga IV., glava 44. "(...) svatko može svoju nekretninu prodati i otuditi, (...) s

time da stvar koja se prodaje, ako je bila u suvlasništvu (de confraternitate), treba biti razdijeljena (...). Od dana učinjene prodaje (...) dopušteno je bližem rodaku (propinquis seu proximo), i to ascendentima i descendentima do četvrtog stupnja to braći, sestrama i rođacima po muškoj lozi (consanguineis) do trećeg stupnja (...), doći pred kuriju (...)

je otac i pri raspodjeli dijela obiteljske imovine koja pripada djeci dobivao postupno sve

veća prava. Jedno je od tih prava i mogućnost preferiranja jednog djeteta, najprije s desetinom, a po Šibenskom statutu već i s četvrtinom obiteljske imovine. 0 tom podrobnije MARGETIC, Preferiranje, cit. (41.), 215-247.

9 Osebujan kompromis izmedu starijeg prava, po kojem je nakon smrti oca obiteljskaimovina morala pripasti djeci, i novijeg prava, nastalog pod utjecajem postglosatorskogoživljavanja rimskog prava. Djeca nemaju pravo na "nužni dio" u smislu Justinijanova prava,već je njihovo nekadašnje puno pravo nasljeđivanja ograničeno ovlaštenjem oca da raspolažepolovicom imovine. Očit je postupni prijelaz od obiteljske na individualnu imovinu.

10 Očinske kuće bile su rezervirane za muško potomstvo u Šibeniku, Pagu, Braču i Hvaru. 0 tome podrobnije MARGETIĆ, n. dj. u Lit..

11 Usp. Paški statut, knj. V., gl. 25. Ovo je jedan od razmjerno vrlo rijetkih ostataka

bizantskog prava u dalmatinskim pravnim sustavima. Naime, premajednoj noveli cara KonstantinaPorfirogeneta, ako tko umre bez oporuke i djece, jedna trećina pripada Crkvi, a dvije trećinerođacima (ili državi).

12 Usp Zadarski statut knj II gl 89.; Paški statut knj III gl 26

193

u roku tri mjeseca i platiti (...) kupcu cijenu prodane stvari".13

Knjiga III., glava 47. "(...) tko želi prodati kuću, polje ili vinograd iii bilo koju drugu nekretninu (possessionem) ili darovati i1i zamijeniti ili učiniti bilo koje otuđivanje, ne može to učiniti bez javne isprave jer inače (...) takva prodaja (itd.) nije valjana".14

Knjiga III., glava 48. "(...) tko drži ili posjeduje (tenuerit vel possederit) zemlje, vinograde ili kuću iii bilo koju drugu nekretninu kroz 30 godina mirno, (...) takav se posjednik smatra (...) pravim vlasnikom (verus dominus)

Knjiga III., glava 49., rubrika: 0 preskripciji deset godina uz ispravu o posjedu (de praescriptione decem annorum cum carta possessionis).16

Knjiga III, glava 62. "(...) ako neka osoba zasadi vinograd na nekoj zemlji (...) za koju drugi tvrdi da mu pripada, ako je (taj drugi) došao unutar dvije godine (...), osuđeni nasađivač (plantator) treba odmah vratiti rečeni vinopgrad vlasniku rečene zemlje. Ako vlasnik zemlje traži do deset godina svoja prava, osuđeni nasađivač dužan je iz vinograda trajno davati godišnje zakupninu (terraticum) prema pravnom običaju ovoga područja (...). Nakon deset godina zahtjev vlasnika zemlje neće (sud) nikako uzeti u obzir (audiri), nego mu je rečena zemlja zakonski zastarjela (praescripta) (...)".17

L.M.

13 Riječ je o rođačkom otkupu. Podrobnosti u MARGETIĆ, Bizantsko pravo prvokupa, cit. (41., bilj. 11). U Dalmaciji nije došlo do recepcije bizantskog prava, što se vidi npr. i po tome daje u Šibeniku susjedima odobren otkup zemlje tek reformacijom iz 1438. godine.14- Posjednik na osnovi usmene prodaje moći će nekretninu dosjesti nakon 30-godišnjeg mirnog posjeda. V. knj. III., gl. 48.

15 Za dosjelost se ne traži ni dobra vjera ni naslov, jer se taj pravni institut razvio iz gubitne zastare. Podrobnosti v. u MARGETIĆ, Stvarna prava. cit. (1.), str. 79-82. Usp. Zadarski statut, knj. II., gl. 105.; Paški statut, knj. III., gl. 32.

16 Rok preskripcijeje deset godina, ako stjecatelj ima naslov, i to u obliku javne isprave. Statut rabi izraz carta, a ne notarski izrazpublicum instrumentum, što je dokaz da članak potječe iz staroga statuta, u kojem notarijat još nije bio uveden u Šibenik.

17 Zanimljivo rješenje sukoba interesa neovlaštenog nasađivača i vlasnika zemlje. Nasađivač vinorada steći će nakon 10 godina mirnog držanja vlasništvo zemlje na kojoj je nasadio vinograd, premda očito nema drugog naslova nego puku okupaciju tuđe zemlje. Naprotiv, prema knj. III., gl. 39. Šibenskog statuta, osoba koja je kupila neku zemlju usmeno, tj. bez isprave, dosjeda vlasništvo tek nakon 30 godina. Izgleda vjerojatnim da je takav posjednik morao biti zaštićen nečin analognim publicijanskoj akciji rimskog prava194

60. 60.

TZV. QUALITER (PACTA CONVENTA). PRIPIS RADU TOME ARCIĐAKONA HISTORIA SALONITANA 0 NAVODNOM UGOVORU HRVATA S KOLOMANOM

TZV. QUALITER (PACTA CONVENTA). PRIPIS RADU TOME ARCIĐAKONA HISTORIA SALONITANA 0 NAVODNOM UGOVORU HRVATA S KOLOMANOM (CD, II., 8-9) (CD, II., 8-9)

HRVATSKA Druga polovica XIV. st. HRVATSKA Druga polovica XIV. st. ("dvanaest plemena hrvatskoga kraljevstva") ("dvanaest plemena hrvatskoga kraljevstva")

LITERA TURA: S. ANTOLJAK, Pacta ili concordia od 1102, Zagreb, 1980., tamo i ostala vrlo opsežna literatura; MARGETIĆ, Stvarna prava, cit (1.), 107-121. LITERA TURA: S. ANTOLJAK, Pacta ili concordia od 1102, Zagreb, 1980., tamo i ostala vrlo opsežna literatura; MARGETIĆ, Stvarna prava, cit (1.), 107-121.

Kako su se i kojim ugovorom predali Hrvati kralju Ugarske. Koloman po Božjoj milosti, sin Vladislava, kralja Ugarske, držeći kraljevstvo namjesto (loco) svoga oca, zato što je bio vrlo snažan, odluči podrediti čitavu Hrvatsku do dalmatinskog mora (pa) dođe sa svojom vojskom do rijeke Drave. Hrvati pak dočuvši dolazak kraljev sakupili su svoju vojsku i pripremali se za bitku. Kralj pak saznavši za njihovo okupljanje pošalje svoje glasnike u želji da s njima prijateljski pregovara i da s njima sklopi ugovor, kako budu htjeli. Hrvati, saslušavši poslanstvo gospodina kralja na sakupljenom vijeću, svi su (to) zajedno prihvatili i poslali 12 mudrih plemenitih Ijudi (nobiles) iz 12 tribusa Hrvatske, i to kneza (comitem) Jurja od roda (de genere) Kačića, kneza Ugrina od roda Kukara, kneza Mrmonju od roda Šubića, kneza Pribislava od roda Čudomirića, kneza Jurja od roda Snačića, kneza Petra od roda Murića, kneza Pavia od roda Gusića, kneza Martina od roda Karinjana i od roda Lapčana, kneza Pribislava od roda Polića, kneza Obrada od roda Lačničića, kneza Ivana od roda Jamometa, kneza Miro(ne)ga od roda Tugomirića, koji su mu, došavši do gospodina kralja, iskazali dužno poštovanje (reverentia). Gospodin pak kralj primio ih je s poljupcem mira i odnosio se (prema njima) uz počasti (pa) su došli do ove nagodbe (concordia): da svi naprijed rečeni drže svoje posjede i imovinu sa svima svojima na miran i nesmetan način; da ni jedan od naprijed rečenih rodova ni njihovi Ijudi neće biti obvezani na plaćanje poreza i tributa naprijed spomenutom kraljevskom veličanstvu, nego su samo dužni (to učiniti) naprijed rečeni gospodinu kralju kada tko napadne njegove granice. Tada, ako gospodin kralj pošalje po njih, dužni su ići s najmanje 10 oboružanih konjanika od svakog naprijed rečenog roda na svoj trošak do rijeke Drave, a odanle prema Ugarskoj na trošak gospodina kralja (i) sve dok vojna traje treba da ostanu. I tako je bilo određeno godine 1102. itd.

Kako su se i kojim ugovorom predali Hrvati kralju Ugarske. Koloman po Božjoj milosti, sin Vladislava, kralja Ugarske, držeći kraljevstvo namjesto (loco) svoga oca, zato što je bio vrlo snažan, odluči podrediti čitavu Hrvatsku do dalmatinskog mora (pa) dođe sa svojom vojskom do rijeke Drave. Hrvati pak dočuvši dolazak kraljev sakupili su svoju vojsku i pripremali se za bitku. Kralj pak saznavši za njihovo okupljanje pošalje svoje glasnike u želji da s njima prijateljski pregovara i da s njima sklopi ugovor, kako budu htjeli. Hrvati, saslušavši poslanstvo gospodina kralja na sakupljenom vijeću, svi su (to) zajedno prihvatili i poslali 12 mudrih plemenitih Ijudi (nobiles) iz 12 tribusa Hrvatske, i to kneza (comitem) Jurja od roda (de genere) Kačića, kneza Ugrina od roda Kukara, kneza Mrmonju od roda Šubića, kneza Pribislava od roda Čudomirića, kneza Jurja od roda Snačića, kneza Petra od roda Murića, kneza Pavia od roda Gusića, kneza Martina od roda Karinjana i od roda Lapčana, kneza Pribislava od roda Polića, kneza Obrada od roda Lačničića, kneza Ivana od roda Jamometa, kneza Miro(ne)ga od roda Tugomirića, koji su mu, došavši do gospodina kralja, iskazali dužno poštovanje (reverentia). Gospodin pak kralj primio ih je s poljupcem mira i odnosio se (prema njima) uz počasti (pa) su došli do ove nagodbe (concordia): da svi naprijed rečeni drže svoje posjede i imovinu sa svima svojima na miran i nesmetan način; da ni jedan od naprijed rečenih rodova ni njihovi Ijudi neće biti obvezani na plaćanje poreza i tributa naprijed spomenutom kraljevskom veličanstvu, nego su samo dužni (to učiniti) naprijed rečeni gospodinu kralju kada tko napadne njegove granice. Tada, ako gospodin kralj pošalje po njih, dužni su ići s najmanje 10 oboružanih konjanika od svakog naprijed rečenog roda na svoj trošak do rijeke Drave, a odanle prema Ugarskoj na trošak gospodina kralja (i) sve dok vojna traje treba da ostanu. I tako je bilo određeno godine 1102. itd.

195 195

Vijest iz Qualitera je vrlo nevjerodostojna. Osnovni je prigovor toj vijesti da se

"dvanaest plemena hrvatskog kraljevstva" kao naziv i kao javnopravna ustanova ne pojavljuje ni u jednoj vijesti prije sredine XIV. st. Usto postoje u vijesti netočnosti i nelogičnosti. Nije točno da je Koloman sin Ladislava a nije nimalo vjerojatno da su Hrvati poslali svoju vojsku čak do Drave, jer je Slavonija još od Ladislava čvrsto u rukama ugarskih kraljeva. Rod Karinjana-Lapčana poznatje tek u drugoj polovici XIV. st., a prije toga plemići to šire porodice nazivali su se Lapčanski plemići. Hrvati navodno izabiru iz svakog "tribusa" (šire teritorijalne zajednice) po jednog plemića iz jedne ugledne porodice (genus, generatio) toga tribusa i ti predstavnici dobivaju velike privilegije, ali - samo za svoje porodice ("svi naprijed rečeni"!), što znači da su svi ostali hrvatski posjednici obvezani na plaćanje poreza. Zadnje navedeni prigovor može se izbjeći tako da se izjednače pojmovi tribus i generatio, ali to otvara nove teškoće (npr. nije vjerojatno da se rabe jedno do drugoga dva naziva za istu pojavu).

L. M.

196

61.61.

IZ ZAKONA GRADA KASTVA IZ ZAKONA GRADA KASTVA (Margetić, Radovi Z., 36., 1994., 295, 298) (Margetić, Radovi Z., 36., 1994., 295, 298)

KASTAV. KVARNER 1400. KASTAV. KVARNER 1400. (satnik, "ekskuzati", djelatna sposobnost (satnik, "ekskuzati", djelatna sposobnost osobe u vlasti) osobe u vlasti)

LITERATURA: L. MARGETIĆ, Darovanje i protudarovanje u bašćanskim ispravama 14. i 15. stoljeća, KZ, 5., 1972., 185-213. LITERATURA: L. MARGETIĆ, Darovanje i protudarovanje u bašćanskim ispravama 14. i 15. stoljeća, KZ, 5., 1972., 185-213.

Kapitul 22 Kapitul 22 1(...) nigdor nemore od tuja sina ni kćeri ni junaka ni device nijednoga blaga kupiti

prez volje njih stareih

1

2(...) nigdor nemore od tuja sina ni kćeri ni junaka

; ako bi kupil, davši otac ili vsaki gospodar svaki soldina dva, ima imeti to, ča jest bilo prodano.3

ni device nijednoga blaga kupiti prez volje njih stareih2; ako bi kupil, davši otac ili vsaki gospodar svaki soldina dva, ima imeti to, ča jest bilo prodano.3

Kapitul 42 Kapitul 42 (...) satnik na svako leto more za sebe vzeti van od straže od tih dvanajst deseti od

vsakoga deseta jednoga kmeta (...).4(...) satnik na svako leto more za sebe vzeti van od straže od tih dvanajst deseti od

vsakoga deseta jednoga kmeta (...).4

L.M. L.M.

1 S luga. 1

2 S luga. Ograničena djelatna sposobnost osoba u vlasti. Dakle, odredba se ne odnosi na

emancipirano dijete.

2

3 Imalac vlasti može poništiti ugovor osobe u vlasti, s time da kupcu plati 2 soldina. Oniovdje imaju značaj formalnosti poništenja ugovora. Dakle, ugovor osobe u vlasti nije naprostonevaljan.

Ograničena djelatna sposobnost osoba u vlasti. Dakle, odredba se ne odnosi na emancipirano dijete.

3

4

Imalac vlasti može poništiti ugovor osobe u vlasti, s time da kupcu plati 2 soldina. Oniovdje imaju značaj formalnosti poništenja ugovora. Dakle, ugovor osobe u vlasti nije naprostonevaljan.

Tzv. ekskuzati, poznati npr. na Grobniku [Ugovor Petra Zrinskog s Grobničanima, cit.(50.), točka 19], na Krku (Krčki statut na latinskom jeziku, knj. II., gl. 4.) itd. Ekskuzati supoznati i u Istri još pa Rižanskom placitu [v. MARGETIĆ, Stvarna prava, cit. (1.), 17, bilj. 28]koji ih navodi kao poseban privilegij istarskih tribuna u doba bizantske vlasti.

4 Tzv. ekskuzati, poznati npr. na Grobniku [Ugovor Petra Zrinskog s Grobničanima, cit.(50.), točka 19], na Krku (Krčki statut na latinskom jeziku, knj. II., gl. 4.) itd. Ekskuzati supoznati i u Istri još pa Rižanskom placitu [v. MARGETIĆ, Stvarna prava, cit. (1.), 17, bilj. 28]koji ih navodi kao poseban privilegij istarskih tribuna u doba bizantske vlasti.

197 197

62.62.

UGOVOR 0 PRODAJI SIMULIRAN KAO DAROVANJE UGOVOR 0 PRODAJI SIMULIRAN KAO DAROVANJE I PROTUDAROVANJE (ŠURMIN, 118-119) I PROTUDAROVANJE (ŠURMIN, 118-119)

BAŠKA. KVARNER 1420., 1. svibnja BAŠKA. KVARNER 1420., 1. svibnja (potknežin, prodaja, darovanje-protudarovanje, (potknežin, prodaja, darovanje-protudarovanje, ugovorna kazna, prvad) ugovorna kazna, prvad)

LITERATURA: MARGETIĆ, cit. (61.) 185-213. LITERATURA: MARGETIĆ, cit. (61.) 185-213.

Let' g(ospo)dn(ih) 1420 m(i)s(e)ca maja pr'vi d(a)n' na vlazi, a to bilo e v' B(a)šci na dvori Iv(a)na Kuš(e)v'ća, pl'v(a)na baš'koga pr(e)d' pod'kn(e)ž(i)n(o)m" P(e)tr(o)m i pr(e)d s(u)dcem' Jur'em Povr'zovićem i pr(e)d prv(a)d(o)m'2 Duimom' (...) i poli nih' sv(č)doci: (...) e dal i d(a)r(o)val Iv(a)n' Kuš(e)vić (...) fra Štefanu, priuru s(veta)go Sp(a)sa i fratrom' i cr(i)kvi (...)3 ed'nu z(e)mlju ka e v' drazi baškoj (...) a kun'fmi su to z(e)mle: (...); a fratri više pisani sprotu daru esu Bali i d(a)r(o)v(a)1i41v(a)nu Kuševiću (...) 4 d(u)k(a)ti na zlato od kih pinez e kun'ten't pl'van' više pisani, da e plaćen'. I od' nina naprid (...) fra St(e)f(a)n' i fratri i cr(i)kva više pisana esu vol'ni to z(e)mlju (...) od'dati i prodati i uživati k(a)ko vse svoe. I se obligal' pl'van' više pisani z' se i z' svoih ostalih' (...) fra St(e)f(a)na (...) i fr(a)tar' (...) i cr(i)kv' (...) braniti i od'braniti od vsakoga č(lovi)ka i sproti tomu ne poitis v' penu od' duplab'i š'pen'die od' koga dupla

Let' g(ospo)dn(ih) 1420 m(i)s(e)ca maja pr'vi d(a)n' na vlazi, a to bilo e v' B(a)šci na dvori Iv(a)na Kuš(e)v'ća, pl'v(a)na baš'koga pr(e)d' pod'kn(e)ž(i)n(o)m" P(e)tr(o)m i pr(e)d s(u)dcem' Jur'em Povr'zovićem i pr(e)d prv(a)d(o)m'2 Duimom' (...) i poli nih' sv(č)doci: (...) e dal i d(a)r(o)val Iv(a)n' Kuš(e)vić (...) fra Štefanu, priuru s(veta)go Sp(a)sa i fratrom' i cr(i)kvi (...)3 ed'nu z(e)mlju ka e v' drazi baškoj (...) a kun'fmi su to z(e)mle: (...); a fratri više pisani sprotu daru esu Bali i d(a)r(o)v(a)1i41v(a)nu Kuševiću (...) 4 d(u)k(a)ti na zlato od kih pinez e kun'ten't pl'van' više pisani, da e plaćen'. I od' nina naprid (...) fra St(e)f(a)n' i fratri i cr(i)kva više pisana esu vol'ni to z(e)mlju (...) od'dati i prodati i uživati k(a)ko vse svoe. I se obligal' pl'van' više pisani z' se i z' svoih ostalih' (...) fra St(e)f(a)na (...) i fr(a)tar' (...) i cr(i)kv' (...) braniti i od'braniti od vsakoga č(lovi)ka i sproti tomu ne poitis v' penu od' duplab'i š'pen'die od' koga dupla

l 0 potknežinu v. MAŽURANIĆ, Prinosi, cit. (19.), 961-962. l 0 potknežinu v. MAŽURANIĆ, Prinosi, cit. (19.), 961-962. 20 prvadu v. C. JIREČEK, Romani u gradovima Dalmacije tokom srednjeg veka, Beograd,

1972., 20, 105. Prvad je panromanski naziv pa nema potrebe izvoditi ga iz staromletačkog istarofurlanskog. V. MARGETIĆ, Iz vinodolske prošlosti, cit. (15.), str. 41, s literaturom.

2

3

0 prvadu v. C. JIREČEK, Romani u gradovima Dalmacije tokom srednjeg veka, Beograd,1972., 20, 105. Prvad je panromanski naziv pa nema potrebe izvoditi ga iz staromletačkog istarofurlanskog. V. MARGETIĆ, Iz vinodolske prošlosti, cit. (15.), str. 41, s literaturom.

Pojam pravne osobe bio je u antici i u srednjem vijeku tek u povoju. Zato Ivan Kušević obdaruje priora, fratre i crkvu.

3

4

Pojam pravne osobe bio je u antici i u srednjem vijeku tek u povoju. Zato Ivan Kušević obdaruje priora, fratre i crkvu.

Darovanje i protudarovanje prikrivaju prodaju ne samo na Krku nego i u Zadru, Lastovu itd. Takvim načinom otudivanja izbjegava se rođačko pravo prvokupa. Podrobnije s literaturom v. u uvodno navedenom radu.

4

5

Darovanje i protudarovanje prikrivaju prodaju ne samo na Krku nego i u Zadru, Lastovu itd. Takvim načinom otudivanja izbjegava se rođačko pravo prvokupa. Podrobnije s literaturom v. u uvodno navedenom radu.

5 Klauzula defenzije kojom "darovatelj" jamči za eventualnu evikciju. Klauzula defenzije kojom "darovatelj" jamči za eventualnu evikciju.

66Ugovorna kazna. Ugovorna kazna.

198 198

7imii poiti pol' g(ospo)di i op'šćini, a pol strani. Ka Pena plaćena vola neplaćena, a to Pismo tvr'do stoi.8

Aja St(a)n(a)c' pisac op'aeini baš'ke bih' na vsem' tom' i pisah' e z'proš'nju obiju stranu i po z'p(o)v(i)di sud'c' više pisanih' pravo i virno9

.

L.M

70 razdiobi ubranih globa i kazna na Krku i ostalim kvarnerskim pravnim područjima v. MARGETIĆ, Creske općine, cit. (5.), 19-22. Prema Krčkom statutu na hrvatskom jeziku iz 1388. god., globe i kazne dijelile su se tako da je jedna polovica pripadala oštećenom, a druga knezovima. Jedino kod krađa sudjelovala je i općina, i to tako da se od dijela koji je pripao knezovima odvajalajedna trećina za općinu.

8Ugovorna kazna nema dakle značaj odustatnine. Drukčije u starom hrvatskom pravu i uopće u barbarskim pravima. Podrobnosti u uvodno navedenom radu, Lit.: 135-137.

9Notareva klauzula. On je ujedno i svjedok (bih na vsem tom). Stranke ga mole da napiše ispravu (u latinskim ispravama: rogatus), a suci, tj. potknežin, sudac i prvad, daju mu nalog (u latinskim ispravama: iussu).

199

63.63.

IZ "LIBRI FASSIONUM SEU FUNDUALES" ZAGREBAČKOG GRADECA1IZ "LIBRI FASSIONUM SEU FUNDUALES" ZAGREBAČKOG GRADECA1

(a: MCZ, IX., 137; b: MCZ, X., 173; c: MCZ, XI., 4; d: MCZ, XI., 100) (a: MCZ, IX., 137; b: MCZ, X., 173; c: MCZ, XI., 4; d: MCZ, XI., 100)

ZAGREB. SLAVONIJA a) 1427., 27. siječnja ZAGREB. SLAVONIJA a) 1427., 27. siječnja (libri fassionum seufunduales; dvor - curia; b) 1457., 1. veljače (libri fassionum seufunduales; dvor - curia; b) 1457., 1. veljače ius perpetuum possidendi; dacia et servicia; c) 1471., 2. veljače ius perpetuum possidendi; dacia et servicia; c) 1471., 2. veljače civitet) d) 1514., 11. ožujka civitet) d) 1514., 11. ožujka

LITERATURA: TKALČIĆ, MCZ, uvodne studije; KAMPUŠ, cit. (45.); S. KRIVOŠIĆ, Zagreb i njegovo stanovništvo od najstarijih vremena do sredine 19 St., Zagreb, 1981.; APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986., ISTA, 1998., cit,. (28.), ISTA, Vlasništvo itd. (cit. 45.)

LITERATURA: TKALČIĆ, MCZ, uvodne studije; KAMPUŠ, cit. (45.); S. KRIVOŠIĆ, Zagreb i njegovo stanovništvo od najstarijih vremena do sredine 19 St., Zagreb, 1981.; APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986., ISTA, 1998., cit,. (28.), ISTA, Vlasništvo itd. (cit. 45.)

a) Gospođa Skolastika, kći Pavlova, sina Andrejeva iz Turra, udova pok. Jakoba Portulana, sina Ivana, naša sugradanka, prodala je u trajni posjed (vendidit perpetuo possidendam) svoju kuću zidanicu skupa sa zemljištem i (pomoćnim) zgradama, koja se nalazi u gradu između kuća i imanja (...) Benedikta i Pavla, nekadašnjih vijećnika, naših sugrađana, sinova Gijana suca, s jedne strane, te s druge strane djece i nasljednika rečenog Pavla, sina Andrejeva, naših sugrađana, veličine jedne cijele kurije sa svojim pripadnostima, plemenitim muževima magistru Ivanu, službenom literati iz Rakonoka, te Gašparu, njegovu bratu, sada našim gradanima, za dvadeset i šest zlatnih forinti.

a) Gospođa Skolastika, kći Pavlova, sina Andrejeva iz Turra, udova pok. Jakoba Portulana, sina Ivana, naša sugradanka, prodala je u trajni posjed (vendidit perpetuo possidendam) svoju kuću zidanicu skupa sa zemljištem i (pomoćnim) zgradama, koja se nalazi u gradu između kuća i imanja (...) Benedikta i Pavla, nekadašnjih vijećnika, naših sugrađana, sinova Gijana suca, s jedne strane, te s druge strane djece i nasljednika rečenog Pavla, sina Andrejeva, naših sugrađana, veličine jedne cijele kurije sa svojim pripadnostima, plemenitim muževima magistru Ivanu, službenom literati iz Rakonoka, te Gašparu, njegovu bratu, sada našim gradanima, za dvadeset i šest zlatnih forinti.

b) Gospođa Margareta, najprije udova pok. Pere vijećnika, a zatim i udova pok. Bricija suca, darovala je u trajni posjed svoju kuću, kako zidanu tako i drvenu u (...)

b) Gospođa Margareta, najprije udova pok. Pere vijećnika, a zatim i udova pok. Bricija suca, darovala je u trajni posjed svoju kuću, kako zidanu tako i drvenu u (...)

1Odlukom gradskog magistrata od 28.I.1384., mimo već postojećih sudskih katerni u kojima se kronološki bilježilo tekuće događaju na sudu (vidi prilog 45) u zagrebačkom su Gradecu uvedene i posebne gradske knjige. U njima su, pod prijetnjom ništavosti, koncem siječnja te početkom veljače, prije nastupa mandata novog gradskog magistrata, registrirani svi poslovi zaključeni u protekloj godini koji se tiču nekretnina, a strankama izdavane isprave o stečenom pravu (litera confirmatoria, litera privilegialis). Upisi koncem 14. stoljeća predstavljaju tek kratke zabilješke koje sadrže samo najosnovnije podatke o strankama, pravnom naslovu, nekretnini koja je predmet transakcije, te rjeđe, akoje riječ o kupoprodaji, o iznosu kupovnine. Već koncem

1

trećeg desetljeća 15 stoljeća ti su upisi mnogo opširniji i bogatiji podacima ponajprije o

Odlukom gradskog magistrata od 28.I.1384., mimo već postojećih sudskih katerni u kojima se kronološki bilježilo tekuće događaju na sudu (vidi prilog 45) u zagrebačkom su Gradecu uvedene i posebne gradske knjige. U njima su, pod prijetnjom ništavosti, koncem siječnja te početkom veljače, prije nastupa mandata novog gradskog magistrata, registrirani svi poslovi zaključeni u protekloj godini koji se tiču nekretnina, a strankama izdavane isprave o stečenom pravu (litera confirmatoria, litera privilegialis). Upisi koncem 14. stoljeća predstavljaju tek kratke zabilješke koje sadrže samo najosnovnije podatke o strankama, pravnom naslovu, nekretnini koja je predmet transakcije, te rjeđe, akoje riječ o kupoprodaji, o iznosu kupovnine. Već koncem

200 trećeg desetljeća 15 stoljeća ti su upisi mnogo opširniji i bogatiji podacima ponajprije o200

gradu između kuća također zidanica i zemljišta Antonija, našega sadašnjeg vijećnika, te Nikole, krojača, veličine šest kvarti kurije,2 vrt u predgradu ispod vrta Matije vijećnika i Mihovila vijećnika, njegova rodaka, nadalje vinograd iznad crkve sv. Jurja mučenika, unutar vinograda suca Ivana, sina naprijed rečena Pere vijećnika, kao i oranicu u gradskom polju unutar zemlje rečenog Ivana suca, veličine 17 jutara, te jedno sjenište u gradskom polju između sjeništa Klementa mesara, s istoka, te Jurja krojača, sa zapada, sa svojim pripadnostima, rečenom Ivanu sucu, sinu svome, s time da zadržava jednu kvartu u rečenoj kući i imanju, koju je gospoda Margareta za sebe zbog građanstva rezervirala sebi u trajni posjed do svoje smrti (pro se usque ad mortem suam racione civilitatis pro se reservavit perpetuo possidendam).

c) Martin (...) zemljoradnik, sin Bricija, iz sela Dedić, i Agneza (...) udova pok. Klementa zemljoradnika, kći Križanova, sina Antonijeva iz rečenog Dedića, nekada našeg sugrađana, sada zakonita supruga rečena Martina zemljoradnika, prodali su

naziva te katerne gruntovnicom. Ova je praksa, više ili manje kontinuirano i dosljedno, vodena sve do 1526. god. Knjige o posjedima (naziv potječe od Tkalčića:"(...) librifassionum"), budući da su ih čak donedavna u nas zvali "fašijama" (...), i naziv "librifunduales", budući da je ova riječ obična na zapadu u srednjem vijeku (...) (vidi MCZ, XI., uvodna studija), dio su MCZ-a koji sadrži najviše podataka o stvarnim pravima na nekretninama - pravu vlasništva, emfiteuze, služnosti, realnom osiguranju te o režimu nasljeđivanja i mnogim poslovima prometa kojima se stjecalo prava na nekretninama.

2. Curia (dvor, kuća sa zemljištem) bilaje i jedinica mjere za označavanje veličine kuće sa zemljištem (domus cumfundo). Veličina domusa i ostalog gradskog prostora (fundus vacuus, stacio, turns murata) izražena je veličinom kurije. Kurija, odnosno dvor, dvorno mjesto, zapremala je pa nekim izvorima prostor od 120 Takata duljine (lakat, laketh = 45 cm) i 96 širine. U drugim izvorima nalazimo druge mjere, pa se stvarna veličina kurije ne može izračunati (vidi o tome TKALČIĆ, uvod u MCZ, VII., te MCZ, IX. i I. KAMPUŠ, 8). Gradečki su domusi i ostale nekretnine mogli zapremati prostor od više kurija, prostor od jedne kurije (curia integra), polovice (media), četvrtine (curia quarta) ili osmine (octava curia). Iz gradečkog popisa gradana, stanovnika, njihovih dažbina te kuća u gradu iz 1368. god. saznajemo da je stambeni fond grada te godine obuhvaćao 282 cijele kurije, jednu polovicu i jednu osminu kurije (vidi MCZ, XI., 236). Najveći postotak žiteljstva stanovao je u kućama veličine media i quarta (78%), 17% imalo je kuću koja je zapremala prostor od media do curia integra, a svega 5% imalo je kuću koja je obuhvaćala prostor veći od jedne kurije. Najveća kuća u gradu, stanovitog Petra Lugerija (MCZ, XI., 231), nalazila se na prostoru triju cijelih kurija i jedne kvarte, još trojica građana imala su kuću veličine oko dvije kurije, a svi su se ti domusi nalazili unutar gradskih zidina, u jednoj od devet gradskih inzula. U Šoštarskoj vesi (Ficus Theutonicorum seu sutorum) bilo je 153 domusa, smještenih na prostoru 57 cijelih kurija, a oko 5% njih nisu bile veće od jedne kvarte kurije. Ukupni broj kuća u Gradecu u doba kada je popis načinjen nije moguće izračunati - početak popisa nije sačuvan, te nedostaju podaci o domusima u prvoj i u dijelu druge gradske inzule. Po jednoj pretpostavci, ukupni fond kuća u Gradecu polovicom XIV. stoljeća iznosio je oko 400 domusa (vidi KAMPUŠ, op. cit.) - usporedi priloge 45. i 72.

201

s pravom trajnog i neopozivog posjeda3 te posve slobodna raspolaganja prema uvjetima rečenog grada (vendiderunt jure perpetuo et irrevocabiliter possidendam et juxta condicionem dicte civitatis quomodocumque voluerit disponendam) vinograd, nazvan Prekrižnak, koji se nalazi na našem teritoriju na brdu odnosno mjestu zvanom Jelenovac, (...) iznad nekog jarka i općinskog puta s istoka, zajedno sa šumarkom iznad i ispod toga vinograda koji se pruža do rijeke (...) (slijedi opširan opis lokacije), Petru, seoskom načelniku iz Dedića, našem sugradaninu, te preko njega njegovim nasljednicima, za 17 bečkih pensa, od istog Petra isplaćenih.

3 Terminom ius perpetuum possidendi (rjeđe samo ius perhennale) označavalo se u izvorima zagrebačkog Gradeca XIV., XV. i XVI. stoljeća pravo vlasništva. Pravi sadržaj i granice pojedinih ovlaštenja koja čine ovo pravo otkrivaju nam njegov karakter koristovnog feudalnog vlasništva, ali se taj sadržaj i granice postupno pomiču - što je u uvjetima sve razvijenijeg robno-novčanog prometa i neminovno - u smjeru sve većeg upotpunjavanja i približavanja pojmu pravog privatnog vlasništva. Izvori otkrivaju, naime, niz ograničenja kojima su podvrgnuta ovlaštenja nositelja toga prava. Imatelj nekretnine plačao je dažbine vladaru i gradskoj opčini, a njoj je, ako je riječ o nekretnini u samom gradu, imatelj bio dužan i stanovite službe (servicia), što se očituje kao poseban oblik radne rente. Ovlaštenikovo raspolaganje nekretninom mortis causa bilo je stisnuto uskim granicama, pa oporučne slobode, kada su bile u pitanju nekretnine, jedva da je i bilo za podanika Gradeca koji je imao makar i najudaljenijeg kognata. Konačno, vlasništvo nad nekretninom, točnije kućom u gradu, bio je jedan od uvjeta za stjecanje civiteta, a i daljnje se razlikovanje stanovništva na stanovnike (inhabitatores) i stanare (inquilini) po nekim pokazateljima najvjerojatnije temeljilo na posjedovanju nekretnine - u gradu ili izvan njega, na teritoriju gradske općine - pa su podanici koji su ispunjavali taj uvjet bili inhabitatores, a bezzemljaši, odnosno oni koji su nekretninu imali samo sub condicione, inquilini. Tijekom XV. stoljeća daju se izdvojiti neke tendencije upotpunjavanja vlasnikovih ovlaštenja i udaljavanja od koncepta feudalnog vlasništva. Obveze ovlaštenika prema nadređenim instancijama - vladaru i gradskoj općini - premda brojnije u drugoj polovici XV. stoljeća, poprimaju postupno osobine poreza, a oporučna mu se sloboda proširuje toleriranjem legata nekretnina namijenjenih nesrodnicima pro anima (vidi priloge 53. i 64.) ili zbog drugih motiva. Međutim i navedene restrikcije i skučena oporučna sloboda i čisto feudalni karakter njegovih obveza na servicia i ovisnost njegova statuta i opsega političkih prava, koja mu se dodjeljuju iii uskraćuju u ovisnosti o posjedovanju ili neposjedovanju nekretnine, odnosno o kakvoj se nekretnini radi,jasno odreduju prevalentno feudalni karakter tog vlasništva.

Gradečki su pisari i notari mjestimice s mnogo ambicija nastojali dati što potpuniji opis vlasnikovih ovlaštenja, ali ma koliko nam sugerirali njihovu punoću i neograničenost, krug se njihovih objašnjenja zatvara te granice tih ovlaštenja postavljaju uputama na condicionem civi-tatis ab antiquo approbatam. Mjestimice se spominje čak i "puno i mirno vlasništvo" (općina npr. prodaje vinograd za 18 forinti i obvezuje se štititi kupca in pleno etpacifico dominio (MCZ, IX., 299, 1), a umjesto o trajnom posjedu govori se o ius etproprietas (MCZ, IX., 18, 6), premda su termini dominium i proprietas posve iznimni i rijetki, pa se i doimaju kao strana tijela. Čini se da su gradečki gradski notari koji su imali barem ars notarialis i bili educirani na rimskom pravu tražili u stvarnosti ono čega tamo još nije bilo.

202

d) Martin krojač, naš sugrađanin,4 zet pokojnog Antonija, takoder krojača, zvanog

Desel, prodao je i predao u našoj nazočnosti s pravom trajnog i neopozivog držanja, posjedovanja i imanja te posve slobodnog raspolaganja po uvjetima grada od davnine kao privilegij priznatim (vendidit et contulit coram nobis jure perpetuo et irrevocabiliter tenendam, possidendam pariter et habendam, ac iuxta condicionem civitatis prenotate ab antiquo privilegialiter approbatam quomodocumque voluerit disponendam),5 svoj vinograd, prije pod censusom na teritoriju grada između vinograda nasljednika i sljednika pokojnog Andreje Herstvenka (...), od kojeg nam je godišnje isplaćivao 20 bečkih (denara) u naš komitat, koje smo tom Martinu za jednu forintu i 27 solida na molbu njegovu i svih posjednika toga vinograda otpustili i oslobodili trajnim pravom (eiusdem vinee relaxavimus et delibertavimus jure perpetuo)6

zajedno sa svim koristima, uporabama i pertinencijama toga vinograda i šumarka gospodinu Jakobu, rektoru Oltara dvanaest apostola u našoj župnoj erkvi sv. Marka evangeliste izgrađena i osnovana, za šest i pol forinti.

M.A.

4U posjedovnim katernama, uz stjecatelja nekretnine u samom gradu (domus i1i eventualnofundus vacuus), nailazimo često na napomenu iam concivis nosier. Od ukupno 169 takvih upisa, u njih 148 novi je građanin stekao potreban uvjet za civitet kupivši kuću, ostali su ga ispunili stekavši fundus vacuus u gradu, na kojem su vjerojatno u odredenom roku imali sagraditi kuću. Kudikamo najveći postotak onih koji su u kvaternama upisani kao novi građani kupci su skromnog i jeftinog stambenog prostora. Od 113 upisa u kojima je naveden podatak o veličini stečene kuće, u oko 65% radi se o kući veličine kvarte kurije, a u nekoliko njih predmet je kupovine i osmina kurije. Navedene cijene su relativno niske, a stanovit broj kuća stečen je i samo pro persolucione daciorum (vidi prilog 67.). U atmosferi predstojeće turske opasnosti zagrebački je Gradec prestao zanimati bogate doseljenike i trgovice europskih gradova, dok je s druge strane svojim utvrdama privlačio siromašni živalj iz bliže i dalje okolice, koji je stjecajem statuta građanstva, makar i uz krajnji financijski napor, stjecao stanovitu sigurnost koje izvan utvrdenog grada nije bilo.

Na konstataciju kako je nužan minimum da bi uvjet za civitet bio ispunjen bio trajan posjed barem kvarte kurije navode nas neki upisi u kvaternama, u kojima se stvarna veličina domusa, manjeg od kvarte, pretvara racione civitatis u kvartu (...una octava ... in una quarta faciam redundari). Općina je takvim molbama izlazila ususret vjerojatno motivirana time što je od faktične osmine kurije mogla ubirati dažbine za kvartu kurije. Osim toga, u više izvora, kao i u gore priloženom, otuđivatelj nekretnina, zadržao je kvartu kurije da ne bi izgubila civitet. (Vidi priloge 67. i 60.).

5Ova je formulacija pri upisu prava vlasništva jedna od najčešćih, pa je navodimo kao

tipičnu. 6 0 pravu trajnog posjeda sub censu (sub condicione) v. APOSTOLOVA

MARŠAVELSKI, op. cit., te prilog 53.

203

nije bila aktualna, što je i razumljivo. Odsutnost upisa nekretnina crkvi sv. Marka na ime ove kvarte govori ipak prije o tome da su ti legati, ako već nisu glasili na novac ili dragocjenosti, pretvarani u novas i crkvi isplaćivan njezin dio, nego da se to ustanova nije uspjela održati. Unatoč žestokom otporu, sukobima, zahtjevima za "oslobođenje" od plaćanja, pa i prijetnjama, spor između gradečke župne crkve i cistercita sredinom XV. stoljeća o tom pitanju riješen je u korist župne erkve, dok je zagrebački biskup Ivan Alben 1428. god., između ostalog, za građane koji se ogluše o zabranu da četvrtina legatapro anima daju gradečkoj crkvi kao sankciju stavio u izgled "uskraćenje crkvenog sprovoda", odnosno za one koji za to zabranu nisu znali - ništavost takve odluke (vidi MCZ, II,, dos. 53). Dvadeset i četiri godine kasnije odlukaje glasila da cisterciti imaju isplatiti sve res et bona na ime zaostale kvarte kanonicima Sv. Marka (vidi MCZ, II., dos. 162).

M. A.

205

64a.

STATUSNE SKUPINE STANOVNIŠTVA (a: MCZ, IX., 133; b: MCZ, IX., 135; c: MCZ, X., 79; d: MCZ, II., 324; e: MCZ, XI., 28)

ZAGREBAČKI GRADEC. SLAVONIJA a) 1427., 27. siječnja (cives, inhabitatores, inquilini) b) 1427., 27. siječnja

1447., 11. lipnja c) 1469., 16. kolovoza d)

e) 1476., 31. siječnja

LITERATURA: TKALČIĆ, Uvodne studije, cit. (27a.); GROTHUSEN, cit. (28.);N. KLAIĆ, cit. (27a.); ISTA, cit. (28.); ISTA, cit. (17.); ISTA, cit. (45.); APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, cit. (17.); ISTA, 1986.; ISTA, cit. (28.)

a) (...) osminu (kurije) na zamolbu Petra brijača priznajemo kao jednu četvrtinu, građanstva radi (racione civitatis) (...).

b) Također općina potvrđuje (...) nove listine (...) Mihajlu i Klementu, (...) sinovimaKrižana, našim stanovnicima (habitatoribus nostril) i njihovim nasljednicima (o pravu na) tom vinogradu u zakupu (quandam vineam condicionalem) (...) uz zakupninu šestog dijela i dva pijetla (...).

c) Također zidanica i grund te celarij (...) pokojnog Andreje Židova (...); jednacijela kurija (...) u blizini kuće vijećnika Valentina (...) koju je Antonije, (...) sin tog(...) Andreje Židova, (...) vijećniku Blažu (...) prodao (...) za devedeset zlatnih forinti

d) Mi Gregorije Bradač iz Ladomerca (...) plemenitu gospodu, suca i vijećnike(...) prijatelje i braću pozdravljamo sa štovanjem (...); kuriju u vašoj smo sredini (in medib vestri) kupili i njezinu cijenu u potpunosti isplatili (...). Naime, (...) obećajemo u svemu postupati po vašim gradskim pravima (...) te se obvezujemo na sva vašaprava.

e) Također Demetrije, vijećnik Gal, Andrea i Katarina, (...) udova pokojnog Matije,izvršitelji (oporuke) njegove prodali su (...) dio vinograda sa šumom Blažuzemljoradniku, stanovniku našeg teritorija (inhabitatori nostri territorii) (...).

Osim građana (cives) za koje su bila rezervirana "gradska prava" temeljem kojih

su mogli sudjelovati u javnom i političkom životu grada (mogli su birati i bitibiranima

206

za gradskog suca ili člana magistrata; putem "tota communitas" mogli su odlučivati u donošenju važnijih odluka grada; imali su pravo na gospodarske i druge olakšice te na privilegije dodijeljene gradu), i ostalo pučanstvo - inhabitatores i inquilini, :te km tovi na teritoriju općine (kao i stranci pod uvjetima koje predviđa osnovni gradečki privilegij ) - bilo je podvrgnuto isključivo jurisdikciji gradskoga suda. 0 uvjetima za dodj civiteta iz vrela ne saznajemo ništa izravno (civitet se stječe "modo consuetudinario", stoji u jednom upisu). Nedvojbeno je ipak da je vlasništvo iii usufructus kuće (domus) veličine barem četvrtine kurije [vidi vrelo pod a)] bilo osnovnom materijalnom pretpostavkom. Sveje ostalo, čini se, ovisilo o dispoziciji magistrata koji je rješavao molbu pretendenta za civitet i ocjenjivao njegovu "podobnost". Tkalčić smatra da su civitet mogli dobiti samo oni koji su ispovijedali katoličku vjeru i "neporočno" živjeli u gradu godinu dana. Vrela, naime, otkrivaju vlasnike kurija koji nisu mogli imati civitet (Židovi) te one koji ga nisu tražili iii čiji je zahtjev odbijen [vidi vrelo pod c)]. Da je Gregoriju Bradaču, nakon što je postao vlasnikom kurije u gradu, upućena molba za civitet pozitivno riješena, saznajemo iz katerne 1470. gdje je upisan kao concivis noster. Istog G. Bradača nalazimo dvanaest godina kasnije na listi optuženih plemića (MCZ, II., 405-408), a u računima gradske općine nekoliko puta nalazimo napomene da je isplaćena određena svota novca "Gregorio Bradach, curiali chasmensi" (MCZ, XI., 259, 269). Premda nisu imali "gradska prava" poput inkvilina i premda se u ponekim vrelima s njima izjednačuju (Herga, inquilinus nostre civitatis seu inhabitator - MCZ, V., 342), izmedu tih dviju skupina stanovništva treba - smatramo - praviti razliku (drukčije Grothusen i N. Klaić). Inhabitatores civitatis srećemo u posjedovnim katernama doduše kao vlasnike ili dugoročne zakupnike nekretnina skronme vrijednosti, ali je među njima bilo i bogatih kućevlasnika i predstavnika vlastele koji nisu htjeli ili nisu mogli dobiti civitet. Tkalčić je predobro poznavao izvore a da bi, dajući naslov prvom od dva popisa stanovništva i kurija iz 1368. g., čiji je početak izgubljen - iz njega izostavio inhabitatore (Curiae, item numerus civium et inhabitatorum ac taxa eorumdem). Inkvilini pak, tj, onaj tko "ne ima ništa svojeg, nego je na stanu" - kako ga Mažuranić definira - jest bezemljaš koji svoju egzistenciju rješava iznajmljujući svoju radnu snagu. Gotovo 70% od ukupno 352 zabilježena inkvilina (numerus inquilinorum et taxa eorumdem) nekvalificiranaje radna snaga; od toga oko polovica jesu "ligonisti", radnici "cum ligone" koji obrađuju tuđu zemlju. Tek uz 76 imena naznačen je neki obrt, premda to može značiti i da se radi o naučniku, kalfi gradečkog obrtnika. Daleko najveći broj njih plaća minimalnu godišnju taksu od 10 do 20 denara, a tek nekolicina njih tereti se najvišom taksom od 50 denara. Na popisu inkvilina nalazimo i jednog svećenika, jednog "literates', jednog svirača, čak jednog "magistra" i još ponekog sa zanimanjem "iznimnim" za taj popis. Konačno uz osmoricu inkvilina stoji zabilješka "habens vineam" - što dakako može značiti i dugoročni stvarnopravni zakup - što još više ističe činjenicu da su inkvilini, od kojih čak 98% nema nikakvih nekretnina (čak ni eventualno skromnu vinea censualistica) - za razliku od inhabitatora - skupina bezemljaša, koji žive u kućama gradečkih obrtnika i trgovaca, čiju zemlju obrađuju i u čijim su dućanima i kućanstvima ispomoćna radna snaga. Akoje po nekim proračunima Gradec sredinom 14. stoljeća imao oko tri tisuće stanovnika i ako se uzme u obzir

za gradskog suca ili člana magistrata; putem "tota communitas" mogli su odlučivati u donošenju važnijih odluka grada; imali su pravo na gospodarske i druge olakšice te na privilegije dodijeljene gradu), i ostalo pučanstvo - inhabitatores i inquilini, :te km tovi na teritoriju općine (kao i stranci pod uvjetima koje predviđa osnovni gradečki privilegij ) - bilo je podvrgnuto isključivo jurisdikciji gradskoga suda. 0 uvjetima za dodj civiteta iz vrela ne saznajemo ništa izravno (civitet se stječe "modo consuetudinario", stoji u jednom upisu). Nedvojbeno je ipak da je vlasništvo iii usufructus kuće (domus) veličine barem četvrtine kurije [vidi vrelo pod a)] bilo osnovnom materijalnom pretpostavkom. Sveje ostalo, čini se, ovisilo o dispoziciji magistrata koji je rješavao molbu pretendenta za civitet i ocjenjivao njegovu "podobnost". Tkalčić smatra da su civitet mogli dobiti samo oni koji su ispovijedali katoličku vjeru i "neporočno" živjeli u gradu godinu dana. Vrela, naime, otkrivaju vlasnike kurija koji nisu mogli imati civitet (Židovi) te one koji ga nisu tražili iii čiji je zahtjev odbijen [vidi vrelo pod c)]. Da je Gregoriju Bradaču, nakon što je postao vlasnikom kurije u gradu, upućena molba za civitet pozitivno riješena, saznajemo iz katerne 1470. gdje je upisan kao concivis noster. Istog G. Bradača nalazimo dvanaest godina kasnije na listi optuženih plemića (MCZ, II., 405-408), a u računima gradske općine nekoliko puta nalazimo napomene da je isplaćena određena svota novca "Gregorio Bradach, curiali chasmensi" (MCZ, XI., 259, 269). Premda nisu imali "gradska prava" poput inkvilina i premda se u ponekim vrelima s njima izjednačuju (Herga, inquilinus nostre civitatis seu inhabitator - MCZ, V., 342), izmedu tih dviju skupina stanovništva treba - smatramo - praviti razliku (drukčije Grothusen i N. Klaić). Inhabitatores civitatis srećemo u posjedovnim katernama doduše kao vlasnike ili dugoročne zakupnike nekretnina skronme vrijednosti, ali je među njima bilo i bogatih kućevlasnika i predstavnika vlastele koji nisu htjeli ili nisu mogli dobiti civitet. Tkalčić je predobro poznavao izvore a da bi, dajući naslov prvom od dva popisa stanovništva i kurija iz 1368. g., čiji je početak izgubljen - iz njega izostavio inhabitatore (Curiae, item numerus civium et inhabitatorum ac taxa eorumdem). Inkvilini pak, tj, onaj tko "ne ima ništa svojeg, nego je na stanu" - kako ga Mažuranić definira - jest bezemljaš koji svoju egzistenciju rješava iznajmljujući svoju radnu snagu. Gotovo 70% od ukupno 352 zabilježena inkvilina (numerus inquilinorum et taxa eorumdem) nekvalificiranaje radna snaga; od toga oko polovica jesu "ligonisti", radnici "cum ligone" koji obrađuju tuđu zemlju. Tek uz 76 imena naznačen je neki obrt, premda to može značiti i da se radi o naučniku, kalfi gradečkog obrtnika. Daleko najveći broj njih plaća minimalnu godišnju taksu od 10 do 20 denara, a tek nekolicina njih tereti se najvišom taksom od 50 denara. Na popisu inkvilina nalazimo i jednog svećenika, jednog "literates', jednog svirača, čak jednog "magistra" i još ponekog sa zanimanjem "iznimnim" za taj popis. Konačno uz osmoricu inkvilina stoji zabilješka "habens vineam" - što dakako može značiti i dugoročni stvarnopravni zakup - što još više ističe činjenicu da su inkvilini, od kojih čak 98% nema nikakvih nekretnina (čak ni eventualno skromnu vinea censualistica) - za razliku od inhabitatora - skupina bezemljaša, koji žive u kućama gradečkih obrtnika i trgovaca, čiju zemlju obrađuju i u čijim su dućanima i kućanstvima ispomoćna radna snaga. Akoje po nekim proračunima Gradec sredinom 14. stoljeća imao oko tri tisuće stanovnika i ako se uzme u obzir

207 207

činjenica da se na popisu nalaze samo inkvilini muškog spola, može se pretpostaviti da je barem svaki treći žitelj Gradeca bio - inkvilin. Proces stvaranja dviju antagonističkih klasa budućeg društva - najamnog radnika i poslodavca - jasno je prepoznatljiv već u vrelima iz polovice 14. stoljeća, kako nam to izravno dokumentira gradečki popis iz 1368. god., a taj se proces može pratiti i u vrelima 15. stoljeća, koji uz to karakteriziraju tipična cehovska zatvaranja. Kao i inkvilini i najveći broj inhabitatora spada u gospodarski i socijalno inferiorni dio gradskog žiteljstva, bez prava sudjelovanja u javnom životu grada, a svoju egzistenciju rješava baveći se svime i svačime, pa u realnosti bitne razlike između njih - nema. Medutim, u skupinu inhabitatora spadaju i predstavnici okolne vlastele koji imaju kurije u gradu i koji nisu zainteresirani za civitet ili im ga gradski magistrat nije voljan dodijeliti i doseljenici s kapitalom i poslovnom perpektivom koji ne udovoljavaju nekom od uvjeta za civitet i brojno nemala skupina gradečkih Židova, koje u vrelima srećemo kao vlasnike kurija u gradu. Svi oni, kao i vlasnici ili čak dugoročni zakupnici skromnog vinogra4la, spadaju u istu statusnu skupinu, a vlasništvo, dugoročni zakup ili usufructus nad nekretninama kriterij je koji određuje njihov statusni atribut i odvaja ih od skupine inkvilina, koji "ne ima(ju) ništa svojeg".

činjenica da se na popisu nalaze samo inkvilini muškog spola, može se pretpostaviti da je barem svaki treći žitelj Gradeca bio - inkvilin. Proces stvaranja dviju antagonističkih klasa budućeg društva - najamnog radnika i poslodavca - jasno je prepoznatljiv već u vrelima iz polovice 14. stoljeća, kako nam to izravno dokumentira gradečki popis iz 1368. god., a taj se proces može pratiti i u vrelima 15. stoljeća, koji uz to karakteriziraju tipična cehovska zatvaranja. Kao i inkvilini i najveći broj inhabitatora spada u gospodarski i socijalno inferiorni dio gradskog žiteljstva, bez prava sudjelovanja u javnom životu grada, a svoju egzistenciju rješava baveći se svime i svačime, pa u realnosti bitne razlike između njih - nema. Medutim, u skupinu inhabitatora spadaju i predstavnici okolne vlastele koji imaju kurije u gradu i koji nisu zainteresirani za civitet ili im ga gradski magistrat nije voljan dodijeliti i doseljenici s kapitalom i poslovnom perpektivom koji ne udovoljavaju nekom od uvjeta za civitet i brojno nemala skupina gradečkih Židova, koje u vrelima srećemo kao vlasnike kurija u gradu. Svi oni, kao i vlasnici ili čak dugoročni zakupnici skromnog vinogra4la, spadaju u istu statusnu skupinu, a vlasništvo, dugoročni zakup ili usufructus nad nekretninama kriterij je koji određuje njihov statusni atribut i odvaja ih od skupine inkvilina, koji "ne ima(ju) ništa svojeg".

M. A. M. A.

208208

65.

IZ PULSKOG STATUTA(AMSI, XXVI., 1911)

PULA. ISTRA 1431. (zalog, pignus, conductor dationis, dominus dationis, prvokup, otkup, dosjelost, stjecanje od nevlasnika, isprava, kapara, ortakluk, zakup, prodaja pokretnina od stranca, soceda, kamate, maloljetnik, tutor curator, cirographaetatalis, nužni dio, aliquid in contentu et benedictione, nasljeđivanje potomaka, brak "na istarski način", brak "kao brat i sestra", civilni postupak, kazneni postupak)

LITERATURA: B. BENUSSI, Pola nelle sue istituzioni municipali sino al 1797, 1923.; MARGETIĆ, Stvarna prava, cit. (1.)

Knjiga I., glava 36. "(...) maloljetnik (pupil/us) bez oca ispod 14 godina i maloljetnica ispod 12 godina trebaju imati tutora, pa ako ga nemaju, vlast treba da se pobrine da im se dade (...); (dok se to ne učini) maloljetnik (...) ne može oporučiti (...) niti se naravno (naturaliter) iii civilno (civiliter) obvezati; (...) a do 18 godina treba imati skrbnika (curator) (...); ako takva osoba ima skrbnika (curatorem), (...) može pristupiti prodaji svojih stvari (...) zajedno sa skrbnikom uz prethodno odobrenje vlasti (...). Dovršetkom tog vremena po pravu se smatra punoljetnim te potpuno osamostaljenim (cirographaetatalis) i kao ocem obitelji te samostalnom osobom (sui iuris) pa može postupati (agere), sklapati ugovore (contrahere) i nagodbe (pacisci) (...),1

Knjiga II., glava 12. "Nadalje o svakom poslu (mercato) u Puli ili Puljštini (Polisana) neka se dade sitan novae za kaparu ili bar lim "za vjeru" (lamam infe) (...)

1 Sastavljač Pulskog statuta dobro poznaje rimsko pravo, što se vidi po razlici tutora i kuratora, po poznavanju razlike između naravne i civilne obveze, po dobnoj razlici nedoraslih i doraslih (za ženske osobe 12, za muške 14 godina) itd. Stjecanje punoljetnosti sa 18 godina treba pripisati najvjerojatnije langobardskom utjecaju. Grčki naziv za punoljetnog, cirographaetatalis, potječe bez dvojbe iz doba povezanosti Istre s Ravenskim egzarhom.

209

2inače posao ne vrijedi".

Knjiga II., glava 16. "(...) ako tko ude (intromisserit) u neki tuđi posjed bez volje vlasnika tog posjeda ili razori živicu i1i mede ili neke znakove što odreduju neke posjede, spor o tome neka se vodi građanski (civiliter) (isto kao) i ostali sporovi te neka se krivac osudi (condampnetur) na povrat stvari u koju je ušao kao i na vrijednost te stvari tužitelju, a općini na 100 soldina malih; što se pak tiče pokretnina, neka bude u procjeni vlasti. 0 kazni na 100 soldina ne može se tužiti u uredu3, već se postupak vodi građanski i nakon toga kažnjava kao gore".4

Knjiga II., glava 18. "(...) o bilo kojem zalogu (pignore) danom nekom u zalog (ad pignus) vjeruje se vjerovniku koji ima zalog prema visini iznosa za koji ima zalog, s time da se taj vjerovnik kune prisegom koliko mu je dužan, uz jedinu iznimku gostioničara, prema kojima se primjenjuju glave (capitularia) o zalozima u vezi s vinom."5

Knjiga III., glava 9. "(...) ako tko posjeduje neki posjed za koji drugi kaže da mu je obvezan u nekom podavanju (in aliqua datione),6 ako dokaže, (...) obvezan je držalac posjeda (...) platiti podavanje i za prošlo vrijeme (...) ako je držao kroz čitavo to vrijeme".

Knjiga III., glava 10. "Nadalje, zakupnik podavanja (conductor dationis) dužan je pokazati (monstrare) vlasniku podavanja (domino dationis) (...) posjede za koje plaća, a ako ne zna pokazati, neka pokaže od svojih vlastitih dobara onoliko koliko je dovoljno za podavanje prema procjeni sudaca nadležnih za podavanja (iudices dationum)".

Knjiga III., glava 13. "(...) ako ima više ortaka (confratres) koji su obvezani plaćati jedno podavanje (dationem), neka među sobom izaberu glavnog ortaka (fratrem maiorem) (...), pa ako ne bude plaćeno cijelo podavanje (...), on plaća dvostruko a onog koji je ostao dužan".

Knjiga III., glava 14. "Obratno, ako postoji više vlasnika za jedno podavanje (...),

neka i oni odrede glavnog ortaka (...)". Knjiga III., glava 18. "(...) ako glavni ortak i ostali ortaci ili bilo koji drugi zastupnik

2 To nije prava kapara, nego znak daje došlo do skiapanja ugovora. Usp. consideration u engleskom common law.

3 Tj. kazneno. 4 Postupak u vezi sa smetnjama posjeda civilni je doduše, a ne kazneni, ali ima nedvojbeno

kaznenopravnu provenijenciju.

5To nije pravi zalog, tj. stvar koja svojom vrijednošću predstavlja realno osiguranje vjerovniku, već znak koji dužnik daje vjerovniku. Tim znakom utvrđuje se obvezni odnos dužnika prema vjerovniku. Usp. langobardsku vadiju.

6 Sadržaj vlasničkog prava iscrpljuje se u potraživanju podavanja pa se zato takav "vlasnik" i zove dominus dationis (usp. knj. III., gl. 10.). Osoba obvezana na podavanje naziva se conductor dationis (v. knj. III., glava 10.), ali ona može otuditi zemlju (posjed) opterećenu podavanjem (knj. III., gl. 18.), s time da vlasnik ima pravo otkupa. Conductor ima, dakle, vrlo jako stvarno pravo na obradivanu nekretninu, koje se može shvatiti i kao vlasništvo u smislu postklasičnog rimskog prava te postglosatorskog shvaćanja pojma vlasništva. Conductor bi bio

s dominium utile osoba210

želi prodati iii otuditi neki posjed (opterećen s) podavanjem, treba (to) dojaviti (denunptiare) vlasniku podavanja, a isto tako obični ortak glavnom ortaku i obratno". želi prodati iii otuditi neki posjed (opterećen s) podavanjem, treba (to) dojaviti (denunptiare) vlasniku podavanja, a isto tako obični ortak glavnom ortaku i obratno".

Knjiga III., glava 19. "(...) pa nakon što je prodao, ako vlasnik želi, može ga (tj.posjed) imati u roku odjednog mjeseca nakon otudenja, i to za 10 soldina manic akojeprodana stvar vrijedna ispod 20 libara malih ( - od 20 do 40 libara popust iznosi 40 soldina, a preko toga 50 soldina - ). Takav prodani (...) posjed koji je došao u ruke vlasnika podavanja ne mogu otkupiti (recuperare) rođaci prodavatelja, au i ipak je slobodno svakom zakupniku posjed opterećen podavanjem zapisati (legare) posljednjom voljom i dati u miraz zajedno s teretom podavanja".

Knjiga III., glava 19. "(...) pa nakon što je prodao, ako vlasnik želi, može ga (tj.posjed) imati u roku odjednog mjeseca nakon otudenja, i to za 10 soldina manic akojeprodana stvar vrijedna ispod 20 libara malih ( - od 20 do 40 libara popust iznosi 40 soldina, a preko toga 50 soldina - ). Takav prodani (...) posjed koji je došao u ruke vlasnika podavanja ne mogu otkupiti (recuperare) rođaci prodavatelja, au i ipak je slobodno svakom zakupniku posjed opterećen podavanjem zapisati (legare) posljednjom voljom i dati u miraz zajedno s teretom podavanja".

Knjiga III., glava 30. "(...) ako tko posjeduje (...) neki posjed neprekidno kroz tri godine među nazočnima (inter presentes) i pet među izočnima (inter absentes) mirno a ima naslov kupnje, darovanja, zamjene ili drugi naslov s notarskom ispravom učinjenom i vicedominiranom u Puli, smatra se daje dosjeo (prescripsisse) osim akoje posjed bio predan rečenom bez objave po rođačkom pravu (vendita et non proclamata iure propinquitatis) i osim ako je rečeni posjed bio izričito obvezan na neko podavanje".7

Knjiga III., glava 30. "(...) ako tko posjeduje (...) neki posjed neprekidno kroz tri godine među nazočnima (inter presentes) i pet među izočnima (inter absentes) mirno a ima naslov kupnje, darovanja, zamjene ili drugi naslov s notarskom ispravom učinjenom i vicedominiranom u Puli, smatra se daje dosjeo (prescripsisse) osim akoje posjed bio predan rečenom bez objave po rođačkom pravu (vendita et non proclamata iure propinquitatis) i osim ako je rečeni posjed bio izričito obvezan na neko podavanje".7

Knjiga III., glava 31. ako tko posjeduje bez ikakvog naslova deset godina neprekidno medu nazočnima i 15 godina medu izočnima, i to na miran način , smatra se da ga je dosjeo" (osim dvaju istih iznimaka, navedenih već u knj. III., gl. 30.).

Knjiga III., glava 31. ako tko posjeduje bez ikakvog naslova deset godina neprekidno medu nazočnima i 15 godina medu izočnima, i to na miran način , smatra se da ga je dosjeo" (osim dvaju istih iznimaka, navedenih već u knj. III., gl. 30.).

Knjiga III., glava 32. "Nadalje, ako bi tko imao neku pokretninu pri sebi koja mu je prenijeta prodajom ili drugim opravdanim (...) razlogom i potvrdi svojom prisegom, stvar mu se neće oduzeti, osim ako stvar nije ukradena iii drugome specijalno obvezana ispravom, u kojoj o tome postoji posebna klauzula iii ako se utvrdi da je prenijeta od nečije podložne osobe (per familiam alicuius) bez volje vlasnika iii ako je stvar na drugi način izgubljena. U svim tim slučajevima neka vlast povede (odgovartajući) postupak".8

Knjiga III., glava 32. "Nadalje, ako bi tko imao neku pokretninu pri sebi koja mu je prenijeta prodajom ili drugim opravdanim (...) razlogom i potvrdi svojom prisegom, stvar mu se neće oduzeti, osim ako stvar nije ukradena iii drugome specijalno obvezana ispravom, u kojoj o tome postoji posebna klauzula iii ako se utvrdi da je prenijeta od nečije podložne osobe (per familiam alicuius) bez volje vlasnika iii ako je stvar na drugi način izgubljena. U svim tim slučajevima neka vlast povede (odgovartajući) postupak".8

I., glava 34. "Nakon što se učinilo ispravnu prodaju i zakonitu notarsku ispravu, (...) nekkupac dade objaviti od općinskog glasnika pred vijećnicom (emptor faciat fieri cridampreconem comunis apud palatium) između trećeg sata i večeri, u prvu nedjelju ili iposlije toga (...) pa ako rođak iii njegova žena želi otkupiti po rođačkom pravu (recupeiure propinquitatis) neka dođe pred pulsku vlast u roku mjesec dana ( . . . ) da se upišnotara ( . . . ) i da pripremi novac. A ako

I., glava 34. "Nakon što se učinilo ispravnu prodaju i zakonitu notarsku ispravu, (...) nekkupac dade objaviti od općinskog glasnika pred vijećnicom (emptor faciat fieri cridampreconem comunis apud palatium) između trećeg sata i večeri, u prvu nedjelju ili iposlije toga (...) pa ako rođak iii njegova žena želi otkupiti po rođačkom pravu (recupeiure propinquitatis) neka dođe pred pulsku vlast u roku mjesec dana ( . . . ) da se upišnotara ( . . . ) i da pripremi novac. A ako

7Dosjelost pulskog prava snažno podsjeća na rimskopravnu, au i ima nekih bitnih razlika: mnogo kraći rokovi (vjerojatni samostalni razvoj pod utjecajem langobardskog prava) to iznimka u vezi s rođačkim pravom otkupa. Nespominjanje dobre vjere daje naslutiti dugotrajnu evoluciju pulskog prava dosjelosti, čiji početak vrlo vjerojatno treba tražiti u gubitnoj zastari dosadašnjeg ovlaštenika. Podrobnosti u MARGETIĆ, Stvarna prava, cit. (1.).

7Dosjelost pulskog prava snažno podsjeća na rimskopravnu, au i ima nekih bitnih razlika: mnogo kraći rokovi (vjerojatni samostalni razvoj pod utjecajem langobardskog prava) to iznimka u vezi s rođačkim pravom otkupa. Nespominjanje dobre vjere daje naslutiti dugotrajnu evoluciju pulskog prava dosjelosti, čiji početak vrlo vjerojatno treba tražiti u gubitnoj zastari dosadašnjeg ovlaštenika. Podrobnosti u MARGETIĆ, Stvarna prava, cit. (1.).

8 Za razliku od rimskog prava, pulsko pravo u skladu sa srednjovjekovnim shvaćanjima razlikuje je Ii vlasnik pokretnine dobrovoljno predao stvar kome drugome iii nije. U prvom slučaju on ne može s uspjehom goniti trećeg, već samo onog kojem ja stvar predao (Hand wahre Hand).

8 Za razliku od rimskog prava, pulsko pravo u skladu sa srednjovjekovnim shvaćanjima razlikuje je Ii vlasnik pokretnine dobrovoljno predao stvar kome drugome iii nije. U prvom slučaju on ne može s uspjehom goniti trećeg, već samo onog kojem ja stvar predao (Hand wahre Hand).

211 211

se nije učinilo rečenu objavu (crida) (...), rođaci mogu otkupiti do deset godina".9

Knjiga III., glava 36. "Ako neki stranac dogna neku krupnu stoku ili druge pokretnine radi prodaje u grad Pulu ili njezin distrikt, hoćemo da rečeni gonič (con-ductor) drži pokretnine i stoku javno na trgu ili drugom javnom i uobičajenom mjestu neprekidno kroz tri dana pa nakon što prođu tri dana bez prigovora ( . . . ) može slobodno prodati osim ako vlasnik stvari ili stoke dođe u roku 15 dana poslije prodaje. U tom slučaju vlasnik može otkupiti plaćajući cijenu i troškove. Ali ako dode unutar tri dana (...), svatko tko ima neko pravo na to stvari, može ih sudski zahtijevati (vendicare)".

se nije učinilo rečenu objavu (crida) (...), rođaci mogu otkupiti do deset godina".9

10

Knjiga III., glava 36. "Ako neki stranac dogna neku krupnu stoku ili druge pokretnine radi prodaje u grad Pulu ili njezin distrikt, hoćemo da rečeni gonič (con-ductor) drži pokretnine i stoku javno na trgu ili drugom javnom i uobičajenom mjestu neprekidno kroz tri dana pa nakon što prođu tri dana bez prigovora ( . . . ) može slobodno prodati osim ako vlasnik stvari ili stoke dođe u roku 15 dana poslije prodaje. U tom slučaju vlasnik može otkupiti plaćajući cijenu i troškove. Ali ako dode unutar tri dana (...), svatko tko ima neko pravo na to stvari, može ih sudski zahtijevati (vendicare)".10

Knjiga III., glava 39. nužni dio (legitima) neka bude (...) treći dio neoporučnog nasljedstva.. Ako neki sin ili kći koje je otac (u latinskom tekstu pogrješno: per fratrem) bilo kako opremio (aliquo dotatus) izvan kuće tako da ne stanuje s roditeljima (u latinskom tekstu: inhabitantem parentum) te stupi u brak, samim tim izlazi iz očinske vlasti i smatra se emancipiranim (emancipatus) (...). Kad god je kome ostavljen "uz blagoslov" (pro cuntento) bar jedan modij žita i jedan zobi, ne može više (ništa) tražiti iz ostavine umrloga (...) osim ako je on sin u vlasti kojem dopuštamo da traži (...) do nužnog dijela (usque ad legitimam)".11

Knjiga III., glava 39. nužni dio (legitima) neka bude (...) treći dio neoporučnog nasljedstva.. Ako neki sin ili kći koje je otac (u latinskom tekstu pogrješno: per fratrem) bilo kako opremio (aliquo dotatus) izvan kuće tako da ne stanuje s roditeljima (u latinskom tekstu: inhabitantem parentum) te stupi u brak, samim tim izlazi iz očinske vlasti i smatra se emancipiranim (emancipatus) (...). Kad god je kome ostavljen "uz blagoslov" (pro cuntento) bar jedan modij žita i jedan zobi, ne može više (ništa) tražiti iz ostavine umrloga (...) osim ako je on sin u vlasti kojem dopuštamo da traži (...) do nužnog dijela (usque ad legitimam)".11

Knjiga III., glava 40. "Ukidamo nepravednu (...) razliku koju je naša starina (antiquitas nostra) postavila (...) dajući prednost muškima pred ženskima (...) pa ubuduće (...) neka onoga koji je umro bez oporuke jednako nasljeđuju njegova muška i ženska djeca (...). Udane kćeri i unuke i njihovo potomstvo lišavamo u cijelosti nasljedstva iza roditelja umrlih bez oporuke, ako roditelji ostave iza sebe sina ili unuka u vlasti ili emancipiranog ili neudanu kćer iii unuku12

Knjiga III., glava 40. "Ukidamo nepravednu (...) razliku koju je naša starina (antiquitas nostra) postavila (...) dajući prednost muškima pred ženskima (...) pa ubuduće (...) neka onoga koji je umro bez oporuke jednako nasljeđuju njegova muška i ženska djeca (...). Udane kćeri i unuke i njihovo potomstvo lišavamo u cijelosti nasljedstva iza roditelja umrlih bez oporuke, ako roditelji ostave iza sebe sina ili unuka u vlasti ili emancipiranog ili neudanu kćer iii unuku12

Knjiga III., glava 41. "Tko primi (...) volove ili krave na čuvanje (ad socedam) u Puli ili Puljštini, treba te životinje s njihovim plodom i priplodom čuvati dan i noć kroz pet godina (...) (...). Nakon 5 godina čuvanje se razvrgava; čuvar čitavo stado s priplodom dijeli na dijela (...), od kojihjedan izabire vlasnik (...), a drugi ostaje čuvaru (socedali). Ako (životinje) uginu ili se pozlijede višim silorn ili slučajem bez krivnje čuvara ili

Knjiga III., glava 41. "Tko primi (...) volove ili krave na čuvanje (ad socedam) u Puli ili Puljštini, treba te životinje s njihovim plodom i priplodom čuvati dan i noć kroz pet godina (...) (...). Nakon 5 godina čuvanje se razvrgava; čuvar čitavo stado s priplodom dijeli na dijela (...), od kojihjedan izabire vlasnik (...), a drugi ostaje čuvaru (socedali). Ako (životinje) uginu ili se pozlijede višim silorn ili slučajem bez krivnje čuvara ili

9Rođačko pravo prvokupa i otkup ušlo je u istarsko i dalmatinsko pravno područje iz kontinentalnog zaleđa (franačko i hrvatsko pravo), a ne iz Bizanta i iz Mletaka, što se vidi po tome što su u Istri i Dalmaciji to pravo susjedi dobili tek naknadno.

9Rođačko pravo prvokupa i otkup ušlo je u istarsko i dalmatinsko pravno područje iz kontinentalnog zaleđa (franačko i hrvatsko pravo), a ne iz Bizanta i iz Mletaka, što se vidi po tome što su u Istri i Dalmaciji to pravo susjedi dobili tek naknadno.

10Obveze prodavatelja-stranca, koji nudi u tudem gradu pokretnine, osobito stoku, vrlo su raznoliko normirane u statutima istarskih gradova. Podrobnosti u MARGETIĆ, Stvarna prava, cit. (1.).

10Obveze prodavatelja-stranca, koji nudi u tudem gradu pokretnine, osobito stoku, vrlo su raznoliko normirane u statutima istarskih gradova. Podrobnosti u MARGETIĆ, Stvarna prava, cit. (1.).

110 nužnom nasljednom pravu (u Istri vrlo rijetkom) i o pravnoj ustanovi aliquid in contentu et benedictione v. podrobnije u MARGETIĆ, Aliquid in contentu et benedictione istarskih statuta, cit. (69.), 192-196.

110 nužnom nasljednom pravu (u Istri vrlo rijetkom) i o pravnoj ustanovi aliquid in contentu et benedictione v. podrobnije u MARGETIĆ, Aliquid in contentu et benedictione istarskih statuta, cit. (69.), 192-196.

12U Istri i Dalmaciji muški i ženski potomci imali su u načelu jednaka nasljedna prava. V. L. MARGETIĆ, Nasljedno pravo descendenata po srednjovjekovnim statutima Šibenika, Paga, Brača i Hvara, ZPFZ, 1972., 347-349. Ipak, upravo u Puli udane kćeri nisu nasljeđivale ako postoje muški iii neudani ženski potomci. Udana kći je "otpremljena", pa ne nasljeđuje

12

čak ni uz kolaciju opreme

U Istri i Dalmaciji muški i ženski potomci imali su u načelu jednaka nasljedna prava. V. L. MARGETIĆ, Nasljedno pravo descendenata po srednjovjekovnim statutima Šibenika, Paga, Brača i Hvara, ZPFZ, 1972., 347-349. Ipak, upravo u Puli udane kćeri nisu nasljeđivale ako postoje muški iii neudani ženski potomci. Udana kći je "otpremljena", pa ne nasljeđuje 212 čak ni uz kolaciju opreme212

pastira (divino iuditio vel casu fortuito non commissa fraude socedalis vel pastoris), šteta pada na teret obojice (ad invicem componantur)".

13

Knjiga III., glava 42. "(...) Čuvanje sitne stoke (soceda bestiarum bellatinarum) traje također 5 godina pa nakon toga (...) čuvar dijeli stado na tri dijela, od kojih vlasnik izabire dva dijela (...), a treći pripada čuvaru (socedalis)".

Knjiga III., glava 42. "(...) Čuvanje sitne stoke (soceda bestiarum bellatinarum) traje također 5 godina pa nakon toga (...) čuvar dijeli stado na tri dijela, od kojih vlasnik izabire dva dijela (...), a treći pripada čuvaru (socedalis)".

pastira (divino iuditio vel casu fortuito non commissa fraude socedalis vel pastoris), šteta pada na teret obojice (ad invicem componantur)".13

Knjiga IV., glava 22. "Nadalje, neka se nitko ne usudi uzimati kamate (facere usuras) ili priznati veći dug od stvarnoga (renovum) u Puli i distriktu pod kaznom od 50 posto".14

Knjiga IV., glava 22. "Nadalje, neka se nitko ne usudi uzimati kamate (facere usuras) ili priznati veći dug od stvarnoga (renovum) u Puli i distriktu pod kaznom od 50 posto".14

Knjiga V., glava 4. "Potvrdujemo pogrješni način prastarog istarskog običaja (morem erroneum antiquissime consuetudinis Istrie) i odredujemo da svi brakovi dosada sklopljeni i koji se ubuduće sklapaju u Puli i njzinom distriktu imaju takav sadržaj i posljedice da se za muža i ženu smatra (Jingatur) da su putem braka brat i sestra, osobito u tome da se smatraju braćom u svim pokretnim i nepokretnim pravima i potraživanjima za vrijeme čitava vremena sklopljena braka, kojima se nadaju ili koje stvarno imaju i koje steknu oboje ili svaki pojedini od njih za vrijeme braka bilo kojim naslovom, načinom, pravom ili osnovama kao i da su sva njihova prava i potraživanja zajednička uz ista prava među njima, i to po samom pravu (ipso iure), osim ako se tome ne bi usprotivio ugovor ili poseban uglavak učinjen među njima o rečenim dobrima".15

Knjiga V., glava 4. "Potvrdujemo pogrješni način prastarog istarskog običaja (morem erroneum antiquissime consuetudinis Istrie) i odredujemo da svi brakovi dosada sklopljeni i koji se ubuduće sklapaju u Puli i njzinom distriktu imaju takav sadržaj i posljedice da se za muža i ženu smatra (Jingatur) da su putem braka brat i sestra, osobito u tome da se smatraju braćom u svim pokretnim i nepokretnim pravima i potraživanjima za vrijeme čitava vremena sklopljena braka, kojima se nadaju ili koje stvarno imaju i koje steknu oboje ili svaki pojedini od njih za vrijeme braka bilo kojim naslovom, načinom, pravom ili osnovama kao i da su sva njihova prava i potraživanja zajednička uz ista prava među njima, i to po samom pravu (ipso iure), osim ako se tome ne bi usprotivio ugovor ili poseban uglavak učinjen među njima o rečenim dobrima".15

L.M. L.M.

13. 13Cuvanje stoke ima značenje ugovora o društvu, societas, jer se dobitak dijeli napola

(pri krupnoj stoci) ili u odnosu 1:2 (pri sitnoj stoci, v. iduću glavu).

13. 13

14Renovum je dakle fiktivna novacija priznanjem novog, većeg dugovanja, u kojem je prikriveno nedopušteno ugovaranje kamata.

Cuvanje stoke ima značenje ugovora o društvu, societas, jer se dobitak dijeli napola (pri krupnoj stoci) ili u odnosu 1:2 (pri sitnoj stoci, v. iduću glavu).

14

I5

Renovum je dakle fiktivna novacija priznanjem novog, većeg dugovanja, u kojem je prikriveno nedopušteno ugovaranje kamata.

0 braku na istarski način v. podrobnu analizu, nove rezultate i pregled literature u L. MARGETIĆ, Histrica et Adriatica, Trieste, 1983., 11-38.

I5 0 braku na istarski način v. podrobnu analizu, nove rezultate i pregled literature u L.

MARGETIĆ, Histrica et Adriatica, Trieste, 1983., 11-38. 213 213

66.

ZAMJENA NEKRETNINA UZ DOPLATAK U NOVCU

66.

ZAMJENA NEKRETNINA UZ DOPLATAK U NOVCU

(a: MCZ, IX., 228; b: MCZ, IX., 252) (a: MCZ, IX., 228; b: MCZ, IX., 252)

ZAGREBAČKI GRADEC. SLAVONI.IA a) 1432., 28. siječnja ZAGREBAČKI GRADEC. SLAVONI.IA a) 1432., 28. siječnja (zamjena nekretnina) b) 1433., 31. siječnja (zamjena nekretnina) b) 1433., 31. siječnja

LITERATURA: TKALČIĆ, MCZ, cit. (28.) uvodne studije; APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986. ISTA, 1998., cit. (28,) LITERATURA: TKALČIĆ, MCZ, cit. (28.) uvodne studije; APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986. ISTA, 1998., cit. (28,)

a) Takoder, Pavle ostrugar, sin Benedikta (...), kuću svoju s gruntom i stajama, podrumskom spremnicom između kuće i grunta Gala jednookog iz Vukomerca i Kozme izrađivača lukova, i s druge strane Agnije i Beneditka, sina Jakoba, te Lorenca, sina Andreje, veličine jedne kvarte kurije, krojaču Nikoli, sinu Valentina, za (onu) kuću njegovu, veličine jedne kvarte, te za doplatak deset zlatnih forinti daje zamjenom u trajni posjed.

b) Također, gospodin Urban prezbiter, i Margareta, njegova sestra po majci, (onu) kuću svoju s gruntom i stajama u gradu između kuća i grunta djece pokojnog Mihajla krojača i one žene Katerine, udove Mateja dekana, i Lucije, udove Tome Gerdsevića, veličine polovice kurije, Klari, supruzi Laurencija (...) Peterkonisa, za (...) njen vrt, koji je pripadao pokojnom Ivanu Gračinu, s doplatkom od deset zlatnih forinti prodaje i daje zamjenom u trajan posjed.

a) Takoder, Pavle ostrugar, sin Benedikta (...), kuću svoju s gruntom i stajama, podrumskom spremnicom između kuće i grunta Gala jednookog iz Vukomerca i Kozme izrađivača lukova, i s druge strane Agnije i Beneditka, sina Jakoba, te Lorenca, sina Andreje, veličine jedne kvarte kurije, krojaču Nikoli, sinu Valentina, za (onu) kuću njegovu, veličine jedne kvarte, te za doplatak deset zlatnih forinti daje zamjenom u trajni posjed.

b) Također, gospodin Urban prezbiter, i Margareta, njegova sestra po majci, (onu) kuću svoju s gruntom i stajama u gradu između kuća i grunta djece pokojnog Mihajla krojača i one žene Katerine, udove Mateja dekana, i Lucije, udove Tome Gerdsevića, veličine polovice kurije, Klari, supruzi Laurencija (...) Peterkonisa, za (...) njen vrt, koji je pripadao pokojnom Ivanu Gračinu, s doplatkom od deset zlatnih forinti prodaje i daje zamjenom u trajan posjed.

Zamjena nekretnina jedan je od čestih naslova upisa u posjedovnim knjigama Gradeca. Najvećim se dijelom zamjenjuju nekretnine u samom gradu, uglavnom uz doplatak određene svote novca. To su mahom "domusi" s onim što uz njih ide u gradu ili suburbiju, a nerijetko i prazna zemljišta (fundus vacuum), s tim da su stjecatelji, uz podršku općine (TKALČIĆ, MCZ, IX., XVIII.) gradili na njima nove kuće. Zamjene nekretnina in campo civitatis, vinogradi i ostale kulture mnogo su rjeđe. Bolje lokacije, veći prostor, skupiji domus bili su znak ekonomskog i društvenog prestiža pojedinca, a prostor u gradu, pogotovu onaj u inzulama, ograničen, skupocjen i očito tražen, pa su trampe uz doplatu bile način da obogaćeni građani dođu do njega.

Zamjena nekretnina jedan je od čestih naslova upisa u posjedovnim knjigama Gradeca. Najvećim se dijelom zamjenjuju nekretnine u samom gradu, uglavnom uz doplatak određene svote novca. To su mahom "domusi" s onim što uz njih ide u gradu ili suburbiju, a nerijetko i prazna zemljišta (fundus vacuum), s tim da su stjecatelji, uz podršku općine (TKALČIĆ, MCZ, IX., XVIII.) gradili na njima nove kuće. Zamjene nekretnina in campo civitatis, vinogradi i ostale kulture mnogo su rjeđe. Bolje lokacije, veći prostor, skupiji domus bili su znak ekonomskog i društvenog prestiža pojedinca, a prostor u gradu, pogotovu onaj u inzulama, ograničen, skupocjen i očito tražen, pa su trampe uz doplatu bile način da obogaćeni građani dođu do njega.

M. A. M. A.

214 214

67.67.

PRODAJA NEKRETNINA ZBOG NEPLAĆENIH DAZBINA PRODAJA NEKRETNINA ZBOG NEPLAĆENIH DAZBINA (a: MCZ, IX., 161, 1; b: MCZ, IX., 261, 2; c: MCZ, IX., 330; d: MCZ, VII., 435; e: MCZ, XI., 57-58)

(a: MCZ, IX., 161, 1; b: MCZ, IX., 261, 2; c: MCZ, IX., 330; d: MCZ, VII., 435; e: MCZ, XI., 57-58)

ZAGRABAČKI GRADEC. SLAVONIJA a) 1434., 23. siječnja ZAGRABAČKI GRADEC. SLAVONIJA a) 1434., 23. siječnja (prodaje pro non solucione daciorum) b) 1434., 23. siječnja (prodaje pro non solucione daciorum) b) 1434., 23. siječnja

c) 1439., 30. siječnja c) 1439., 30. siječnja d) 1474., 2. prosinca d) 1474., 2. prosinca e) 1490., 31. siječnja e) 1490., 31. siječnja

LITERATURA: TKALČIĆ, MCZ, cit. (28.) uvodne studije; I. KAMPUŠ, Prilog pitanju o poreznom sistemu u Gradecu od XIV do XV stoljeća, RFFZ, 5., 1963.; APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986.; ISTA 1998., cit. (28.); ISTA, Vlasništvo nad nekretninama i statusne skupine stanovništva u zagrebačkom Gradecu (cit. 45.).

LITERATURA: TKALČIĆ, MCZ, cit. (28.) uvodne studije; I. KAMPUŠ, Prilog pitanju o poreznom sistemu u Gradecu od XIV do XV stoljeća, RFFZ, 5., 1963.; APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986.; ISTA 1998., cit. (28.); ISTA, Vlasništvo nad nekretninama i statusne skupine stanovništva u zagrebačkom Gradecu (cit. 45.).

a) Također, općina kuću i grunt djece i nasljednika pokojnog Zernčića (...) između kuće i grunta Petra lončara i Gregorija, njegova sina, veličine jedne kvarte, koja je zbog neplaćanja dažbina prešla na općinu (pro non solucione daciorum super communitatem devolutam), prodaje sucu Briciju u trajan posjed za isplatu rečenih dažbina (pro persolucione daciorum predictorum).

a) Također, općina kuću i grunt djece i nasljednika pokojnog Zernčića (...) između kuće i grunta Petra lončara i Gregorija, njegova sina, veličine jedne kvarte, koja je zbog neplaćanja dažbina prešla na općinu (pro non solucione daciorum super communitatem devolutam), prodaje sucu Briciju u trajan posjed za isplatu rečenih dažbina (pro persolucione daciorum predictorum).

b) Također, općina to kuću zidanu i grunt pokojnog Blaža Zidova (...) između kuća također zidanih i grunta Gregorija iz Vrnovca i Fabijana prezbitera to Stjepana, zvanog Pitakić, veličine polovice kurije (...), krojaču Benediktu, sinu Andreje, našem gradaninu, za tri zlatne forinte za dažbine i druge dugove (i) službe (općini) (pro daciis et aliis debitis serviciis) prodaje u trajan posjed.

b) Također, općina to kuću zidanu i grunt pokojnog Blaža Zidova (...) između kuća također zidanih i grunta Gregorija iz Vrnovca i Fabijana prezbitera to Stjepana, zvanog Pitakić, veličine polovice kurije (...), krojaču Benediktu, sinu Andreje, našem gradaninu, za tri zlatne forinte za dažbine i druge dugove (i) službe (općini) (pro daciis et aliis debitis serviciis) prodaje u trajan posjed.

c) Također, općina grunt u podgrađu grada između grunta mlinara Valentina i zemljoradnika Benedikta, koji je na općinu prešao zbog neplaćanja dažbina i ostalih dugova i uvriježenih službi, veličine polovice kurije, trgovcu Konradu, sinu Ulrika Raysara, odsada našeg novog građanina, prodala je u trajan posjed, o čemu je izdana isprava s općinskim pečatom.

c) Također, općina grunt u podgrađu grada između grunta mlinara Valentina i zemljoradnika Benedikta, koji je na općinu prešao zbog neplaćanja dažbina i ostalih dugova i uvriježenih službi, veličine polovice kurije, trgovcu Konradu, sinu Ulrika Raysara, odsada našeg novog građanina, prodala je u trajan posjed, o čemu je izdana isprava s općinskim pečatom.

d) Magistru Pavlu iz Jastrebarskog, kovaču, čitava se općina zahvaljuje i takvu mu slobodu dopušta da od današnjeg dana unutar tekuće godine bude slobodan od svih

d) Magistru Pavlu iz Jastrebarskog, kovaču, čitava se općina zahvaljuje i takvu mu slobodu dopušta da od današnjeg dana unutar tekuće godine bude slobodan od svih

215 215

radova i dažbina dužnih prema općini, osim stražarenja i dažbine kraljevskom Visočanstvu (demptis vigilaturis et dacii regie Maiestatis).

e) Takoder, (...) općina na brdu Grech daje i daruje (...) kuću i grunt od kojih za mnogo proteklih godina i vremena nikakve službe ni dažbine ni stražarenja (...) od te kuće nisu obavljeni niti plaćeni (...) Andreji, obućaru iz podgrađa, o čemu su mu izdane i potvrdne listine o rečenom.

Intervencije općine ove vrste nisu nikakva rijetkost u posjedovnim katernama Gradeca. U katerni iz 1434. god. npr. oko 40% svih upisa odnosi se na raspolaganja općine nekretninom pojedinca koji nije namirio svoje obveze prema zajednici. U pravilu, radi se o kući i gruntu u gradu - mnogo rjeđe o ostalim, poljoprivrednim nekretninama. Gubitak nekretnine u gradu mogao je značiti gubitak uvjeta za civitet, pa su te intervencije općine bile stanovita selekcija u donjim slojevima građanstva te su u krajnjoj liniji imale karakter sankcije. Kuće koje se prodaju zbog neplaćenih dažbina mahom su veličine četvrtine kurije, a cijene tako niske da Tkalčić konstatira (MCZ, IX., XX.) da se prodaju "u bescjenje". Stjecatelji takvih nekretnina vrlo su često članovi gradskog magistrata - suci i vijećnici, bivši i "moderni", premda Tkalčić misli da se svaki drugi do lihvara "nećkao takvu kuću kupiti". Kampuš smatra da je kod tih prodaja općina pazila da kupci budu ugledna položaja. Sigurno je, medutim, da su te prodaje, sudeći po niskim cijenama, često bile lihvarske i da su nekretnine često dolazile u ruke onima koji su inicirali i provodili te prodaje i bili blizu tom "dogadaju". Takva je kupovina sasvim sigurno bila unosan posao, budući daje za prostor u gradu, kod stalnih pridošlica, bilo uvijek interesenata. Jeftino kupljenom gradskom nekretninom kasnije se moglo, kako neki izvori pokazuju, uspješno manipulirati.

Kod svih tih prodaja općina postupa kao, kako Tkalčić kaže, "vlastnica nad čitavim gradskim posjedom". Naime, način raspolaganja nekretninom dužnika koji nije namirio svoje obveze prema općini i vladaru varira između čvrstim pravilima određenog postupka fiskalnog organa s limitiranim i unaprijed odredenim granicama kompetencije i samovoljnog postupka od slučaja do slučaja. Uglavnom se poštuje pravilo trokratne prethodne javne "proklamacije" dužnika, ali u mnogim slučajevima i postupak i tijek događaja i stupanj tolerancije općine i sudbina dužnikove nekretnine različiti su, te općina postupa prema svom nahođenju.

M. A.

216

68.

IZ POLJIČKOG STATUTA

68.

IZ POLJIČKOG STATUTA

(MHJSM, IV., 1890.) (MHJSM, IV., 1890.)

POLJICA. DALMACIJA. HRVATSKA 1440. POLJICA. DALMACIJA. HRVATSKA 1440. (dioba općinske imovine, kmetić, plemenšćina, stečena imovina, zastara, dosjelost, prodaja, za-laganje, popaša, zakup, odgovomost za štetu koju učine životinje, dioba obiteljske imovine, raspoložba posljednje volje, vrv, udovičko pravo, gaj, pravo lova)

(dioba općinske imovine, kmetić, plemenšćina, stečena imovina, zastara, dosjelost, prodaja, za-laganje, popaša, zakup, odgovomost za štetu koju učine životinje, dioba obiteljske imovine, raspoložba posljednje volje, vrv, udovičko pravo, gaj, pravo lova)

LITERATURA: MAŽURANIĆ, Prinosi, cit. (39.); I. PIVČEVIĆ, Povijest Poljica, VAHD, XLIV., 1921., Dodatak, 1-124; A. SOLOVJEV, Seljaci-plemići u istoriji jugoslovenskih prava, Arhiv za pravne i društvene nauke, Beograd, XLVIII., 1935.; B. D. GREKOV, Polica, Moskva, 1951. (= Izbrannye trudy, I., Moskva, 1957., 111-263); I. BOŽIĆ, "Vrv" u Poljičkom statutu, ZFFB, 1956., IV., 89-112.

LITERATURA: MAŽURANIĆ, Prinosi, cit. (39.); I. PIVČEVIĆ, Povijest Poljica, VAHD, XLIV., 1921., Dodatak, 1-124; A. SOLOVJEV, Seljaci-plemići u istoriji jugoslovenskih prava, Arhiv za pravne i društvene nauke, Beograd, XLVIII., 1935.; B. D. GREKOV, Polica, Moskva, 1951. (= Izbrannye trudy, I., Moskva, 1957., 111-263); I. BOŽIĆ, "Vrv" u Poljičkom statutu, ZFFB, 1956., IV., 89-112.

(33) "Gdi se dile bratja bližnja ili daona ili sinovi od oca ili ini bližika, kim se podoba razdiliti,1 tada ako je blago gibuće, toj je lahko pravo radziliti, nego samo ako bi soda ali provižijun od gospode, toj gre onoj glavi komu je pisano.2

(33) "Gdi se dile bratja bližnja ili daona ili sinovi od oca ili ini bližika, kim se podoba razdiliti,1

Ako Ii je plemenšćina, ima pojti na glave i ima biti mlademu staro ognjišće.3

tada ako je blago gibuće, toj je lahko pravo radziliti, nego samo ako bi soda ali provižijun od gospode, toj gre onoj glavi komu je pisano.2

(...) I ako bi se kada posli podiljivali (...) voljan je svak podiljivati vazda (...).4

Ako Ii je plemenšćina, ima pojti na glave i ima biti mlademu staro ognjišće.3

I da bratja ali ini dionici dokler se godir ne razdile, tada im je sve zajedno i dobro i zlo i korist i šćeta i duzi (...) i tko je njim dužan".

(...) I ako bi se kada posli podiljivali (...) voljan je svak podiljivati vazda (...).4

5

I da bratja ali ini dionici dokler se godir ne razdile, tada im je sve zajedno i dobro i zlo i korist i šćeta i duzi (...) i tko je njim dužan".5

1Riječ je o diobi obiteljske imovine koja je u nepodijeljenom vlasništvu svih članova šire i1i uže porodice.

1

2

Riječ je o diobi obiteljske imovine koja je u nepodijeljenom vlasništvu svih članova šire i1i uže porodice.

Prigodom diobe sve pokretnine dijele su po broju glava, osim onoga što je netko stekao u službi.

2

3VrIo česta odredba srednjovjekovnih prava.

Prigodom diobe sve pokretnine dijele su po broju glava, osim onoga što je netko stekao u službi.

3VrIo česta odredba srednjovjekovnih prava. 44 Drugim riječima, ne postoji zastarni rok. Karakteristična crta staroga hrvatskoga prava. 5 Članovi nepodijeljene uže ili šire porodice stječu sve u korist zajedničke obiteljske

imovine, osim plaće stečene u službi "gospodi". 5 Drugim riječima, ne postoji zastarni rok. Karakteristična crta staroga hrvatskoga prava.

Članovi nepodijeljene uže ili šire porodice stječu sve u korist zajedničke obiteljske imovine, osim plaće stečene u službi "gospodi".

217 217

(49a) Zakon od plemenšćin jest ovaj: ča je Stara bašćina, kaje ošasta od prvih (...) nije podobno da ju kamo strati (...) brez velike nevoljeb (...). Da ča godi čovikprinajde (...) svojim trudom (...) toj svaki zakon hoće daje tim voljan i slobodan i u smrt iu život (...)

7 rekući onoj ča je on osobito (...) dobio ali pribavio posli dila s kim dio imau plemenšćini".8

(49a) Zakon od plemenšćin jest ovaj: ča je Stara bašćina, kaje ošasta od prvih (...) nije podobno da ju kamo strati (...) brez velike nevoljeb (...). Da ča godi čovikprinajde (...) svojim trudom (...) toj svaki zakon hoće daje tim voljan i slobodan i u smrt iu život (...)7

"Od prodaje plemenšćin9

rekući onoj ča je on osobito (...) dobio ali pribavio posli dila s kim dio imau plemenšćini".8

"Od prodaje plemenšćin9

(51a) Najprvo zakon stari hoće da se plemenšćina ne more prodati ni založitiu tmi, toj rekuć otaj, a navlastito od bližnjega; da se ima prodati svitlo (...) i ponuditi prvobližnjega svoga. (...)

(51a) Najprvo zakon stari hoće da se plemenšćina ne more prodati ni založitiu tmi, toj rekuć otaj, a navlastito od bližnjega; da se ima prodati svitlo (...) i ponuditi prvobližnjega svoga. (...)

Zakon od dilenja gaja ili kotara meju sobom Zakon od dilenja gaja ili kotara meju sobom (59a) Ako bi se zgodilo da bi koje selo hotilo meju sobom razdiliti gaj ali kotar

(...) najprvo ča je ispaša, gdi nije gaja, toj se ne more diti meju sobom,10 a ča je gaj, toj se ima diliti ovako (...): najprvo ako bi se znalo vry i dio kako gre od plemenšćine mejuselom, po miri i po vrvi

(59a) Ako bi se zgodilo da bi koje selo hotilo meju sobom razdiliti gaj ali kotar(...) najprvo ča je ispaša, gdi nije gaja, toj se ne more diti meju sobom,10

11 od bašćine (...). Nu Ii se ne zna (...) vry (...), najprvo (...) nastare i zakonite ždribove i sada i podvornice ima pojti dio gaja" (...).12

a ča je gaj, toj se ima diliti ovako (...): najprvo ako bi se znalo vry i dio kako gre od plemenšćine mejuselom, po miri i po vrvi11

od bašćine (...). Nu Ii se ne zna (...) vry (...), najprvo (...) na

stare i zakonite ždribove i sada i podvornice ima pojti dio gaja" (...).12 (59b) "(...) ako bi se (...) našlo da bi koja zastava ili podvornica i novije dostojno

naslijena, ako i ne bi toliko od starih, ajest podobno i dostojno, totu se ima niki razgledod dila učiniti, neka more svak živ biti; jere ništa nije, ča je vazda bib.13"

(59b) "(...) ako bi se (...) našlo da bi koja zastava ili podvornica i novije dostojnonaslijena, ako i ne bi toliko od starih, ajest podobno i dostojno, totu se ima niki razgledod dila učiniti, neka more svak živ biti; jere ništa nije, ča je vazda bib.13"

"Kapituli od popaše "Kapituli od popaše (60a) (...)živina velika, ča su goveda i konji i tovarci, gdi se najdu u vinogradu

zimi ali kada nije u grozdje, tada svaka glava plaća dinar, a živina drobna je svaka (60a) (...)živina velika, ča su goveda i konji i tovarci, gdi se najdu u vinogradu

zimi ali kada nije u grozdje, tada svaka glava plaća dinar, a živina drobna je svaka

6Obiteljska imovina koja je bar dvije generacije ostala u široj ili užoj porodici, tzv. plemenšćina, može se otuditi samo zbog nekog vrlo velikog razloga, npr. plaćanje otkupnine.

6

7

Obiteljska imovina koja je bar dvije generacije ostala u široj ili užoj porodici, tzv. plemenšćina, može se otuditi samo zbog nekog vrlo velikog razloga, npr. plaćanje otkupnine.

Načelo slobodnog raspolaganja stečenom imovinom, naime imovinom koju je netko samstekao nakon što se podijelio od šire ili uže porodice.

7

8

Načelo slobodnog raspolaganja stečenom imovinom, naime imovinom koju je netko samstekao nakon što se podijelio od šire ili uže porodice.

Stečenom imovinom može vlasnik pravnim poslovima medu živima posve slobodnoraspolagati, a pravnim poslovima za slučaj smrti utoliko ograničeno što mora svakom djetetubar nešto ostaviti.

8

9

Stečenom imovinom može vlasnik pravnim poslovima medu živima posve slobodnoraspolagati, a pravnim poslovima za slučaj smrti utoliko ograničeno što mora svakom djetetubar nešto ostaviti.

Obiteljska imovina, plemenšćina, može se otuđiti samo uz poštovanje prava prvokupabližnjih rodaka.

9

10

Obiteljska imovina, plemenšćina, može se otuđiti samo uz poštovanje prava prvokupabližnjih rodaka.

Pašnjaci su, dakle, nedjeljiva općinska imovina. Nedjeljivost potječe iz ekonomskihrazloga, jer se ne želi dijeljenjem pašnjaka ugroziti stočarstvo koje je temelj gospodarstva.Ako je ponegdje i dolazilo do diobe, ona je obično bila na štetu siromašnijih slojeva, jer su bogatiji prigrabili za sebe najbolje pašnjake. Tako npr. i na Braču god. 1423. 0 tome v. L.MARGETIĆ, Dioba općinskog zemljišta u nekim srednjovjekovnim dalmatinskim komunama,Starine, 1975., 28-31.

10

11

Pašnjaci su, dakle, nedjeljiva općinska imovina. Nedjeljivost potječe iz ekonomskihrazloga, jer se ne želi dijeljenjem pašnjaka ugroziti stočarstvo koje je temelj gospodarstva.Ako je ponegdje i dolazilo do diobe, ona je obično bila na štetu siromašnijih slojeva, jer su bogatiji prigrabili za sebe najbolje pašnjake. Tako npr. i na Braču god. 1423. 0 tome v. L.MARGETIĆ, Dioba općinskog zemljišta u nekim srednjovjekovnim dalmatinskim komunama,Starine, 1975., 28-31.

Tj. rodbinska veza, koja daje pravo na udio u skladu s nasljednim linijama i brojemnasljednika po načelu reprezentacije.

11

12

Tj. rodbinska veza, koja daje pravo na udio u skladu s nasljednim linijama i brojemnasljednika po načelu reprezentacije.

Naime, ako se ne zna rodbinska veza (v. bilj. 11), šumarci se dijele tako da se u prvomredu podmire stare "kuće", tj. najstariji poznati ždrijebovi.

12

13

Naime, ako se ne zna rodbinska veza (v. bilj. 11), šumarci se dijele tako da se u prvomredu podmire stare "kuće", tj. najstariji poznati ždrijebovi.

Dakle, novijim posjednicima priznaje se također pravo na udio prigodom dijeljenja šumaraka, ali u ograničenom opsegu, koji ovisi umnogome o dobroj voiji općinara.

13 Dakle, novijim posjednicima priznaje se također pravo na udio prigodom dijeljenja šumaraka, ali u ograničenom opsegu, koji ovisi umnogome o dobroj voiji općinara.

218 218

glava bolanču. (60b) (...)A ča je u grozdje (...)drobna živina dužna je glavom (...)živina

velika ima se spratiti i stimati.14 (… ) (62) (...)ako je držao (plemenšćinu) mirno bez opovida godišć 30, tada se ne

može iz toga usilovati ni priti; da ako je s bratjom bližnjom i1i daonom ali vrvnom, tada ne more biti pristojno15 nigdar, nego se more vazda meju bratjom vrvnom vry pojati i primiriti gdi se komu krivo vidi (...)16

(89a) I kada kani kmetić pojti od gospodara, tada najpri ima zatvorivši u dvoru svome i kući sve ča ima (...) gibućega17ili i jošće ako bi bašćine ku bi pod njim stekao18 tere ima prizvati svoga gospodara ter mu reći: gospodine, to je sve Božje i tvoje, voljan ča ostaviti, voljan ne ostaviti (...)19

(100a) (...)udovica koja bi ostala s dicom ter bi stala pošteno svojom dicom, na dobru muža svoga, da se ima raniti na muževlju do smarti svojom dicom.20(...)

(100c) I ako li umre koji sin udovici, (...) ne ima ništar materi, nego braći; ako li nije braće, a ono sestram; ako li nije sestara, li tako ostaje njihovoj bližici, a ne materi.21

(103) Tko bi imao vinograd na č'joj zemlji, komu ima davati dohodak tere ako bi pošao jamati oni vinograd skrovito lupeški bres povidanja gospodaru od zemlje i našavši ga gospodar na toj nevire, voljan mu je uzeti i litinu i vinograd kako lupežu.22

(105) Gdi bi se zgodilo da bi čiji pas ujio koga tere s toga grihom umro ali bi bio s toga lih kojim udom u puti, tada ovi čiji je pas ako bi jamši onogaj psa tere ga prida

14Već Zemljoradnički zakon (Nomos georgikos), bizantski pravni spomenik VIII. st., spominje sličnu razliku. V. L. MARGETIĆ, Zemljoradnički zakon (N6mos georgikos), ZPFR 3., 1982.

15Tj. da se može "mirno" (pristojno) i dalje uživati. 16 Najstarije hrvatsko pravo ne poznaje zastare i dosjelosti ni rokova koji se odnose na te

pravne ustanove [v. L. MARGETIĆ, Stvarna prava,cit. (1.)] Poljički rok od 30 godina ima obilježje gubitne zastare i zato se ne traži ni dobra vjera ni naslov.

17Pokretnina 18Nekretnina. 19 Značajna odredba po kojoj "kmetić", tj. zakupnik-kmet, stječe sve za vlasnika

zemlje na kojoj radi. Njemu je na prekarni način ostavljena mogućnost da samostalno živi i privređuje. Kako vlasnik zemlje ima i sredstva izvanekonomske prirode, povežu li se te dvije, odredbe dolazi se do zaključka da je zakupnik-kmet u srednjovjekovnoj užoj Hrvatskoj imao neobično slab pravni položaj. Uostalom, lokalni su se pravni običaji međusobno jako razlikovali.

20.Udovica nema plodouživanja, već samo pravo da je djeca hrane.

21Dakle, prema poljičkom nasljednom pravu pravo nasljeđivanja osoba ženskog spola ograničeno je samo na kćeri i sestre, ali i to prednost imaju osobe muškog spola (sinovi i braća).

22Usp. slično već bizantski Zemljoradnički zakon (Nomos georgik6s), a i Novigradski 219

onome šćetniku i1i njegovu ostatku,23 ako je umro, govoreći: Oto ti tvoj krivac, moreonome šćetniku i1i njegovu ostatku,23 ako je umro, govoreći: Oto ti tvoj krivac, more

tim biti prost i škapuo (...)24tim biti prost i škapuo (...)24

(106) Gdi bi se zgodilo da bi živo koje umorilo koje živo (...) more biti onogaj glava za glavu, odlože ako bi vele vridnije jedna od druge bila.

(106) Gdi bi se zgodilo da bi živo koje umorilo koje živo (...) more biti onogaj glava za glavu, odlože ako bi vele vridnije jedna od druge bila.

(111) Hoće zakon stari da svako zvirje stoji zavodnika,25 ki ga uzrene26 (...) i koje se

zvirje ubije na čijoj zemlji, ima se dati po pravdi na zemlju očestje četvrto". (111) Hoće zakon stari da svako zvirje stoji zavodnika,25 ki ga uzrene26

(...) i koje se zvirje ubije na čijoj zemlji, ima se dati po pravdi na zemlju očestje četvrto".

L.M. L.M.

23. 24.

Tj. potomstvu. Tj. potomstvu.

Usp. još u rimskom postklasičnom pravu actio depauperie, u kojoj je presuda glasila na novčani iznos iii izručenje psa (Pauli Sententiae 1, 15, 1). Izručenje životinje kojaje načinila štetu često je u srednjovjekovnim pravima. V. npr. R. SCHRODER, Lehrbuch der deutschen Rechtsgeschichte, Leipzig, 1894., 2. izd., 339.

23. 24.

25. 26.

Usp. još u rimskom postklasičnom pravu actio depauperie, u kojoj je presuda glasila na novčani iznos iii izručenje psa (Pauli Sententiae 1, 15, 1). Izručenje životinje kojaje načinila štetu često je u srednjovjekovnim pravima. V. npr. R. SCHRODER, Lehrbuch der deutschen Rechtsgeschichte, Leipzig, 1894., 2. izd., 339.

25. 26.

Tj. lovca koji goni zvijer (za-vodnik). Tj. lovca koji goni zvijer (za-vodnik).

Tj. koji ga podigne s legla. Tj. koji ga podigne s legla. 220 220

68a.68a.

ZAPOVIJED (PRECEPTUM) ZAPOVIJED (PRECEPTUM)

ŠIBENIK. DALMACIJA 1441., 8. listopada ŠIBENIK. DALMACIJA 1441., 8. listopada (kazneni postupak) (kazneni postupak)

LITERATURA: L. MARGETIĆ, Zapovijed (preceptum) - nedovoljno poznata LITERATURA: L. MARGETIĆ, Zapovijed (preceptum) - nedovoljno poznata kaznena ustanova našega starijeg prava. ZPFZ, 40., 1996., 343-355. kaznena ustanova našega starijeg prava. ZPFZ, 40., 1996., 343-355.

(..) Magnificus dominus comes imposuitpenam RadoslafBrainovic eiusque uxoris, ex una parte, et Radoslaf fabro, Tichoradich eiusque uxoris, ex altera de libris V de verbis et defactis id quod videbitur domino comiti pro quolibet et qualibet vice (Uzvišeni gospodin knez postavio je kaznu Radoslavu Brajnoviću i njegovoj ženi s jedne i Radoslavu Tihoradiću, kovaču, i njegovoj ženi s druge strane u visini od 5 libara za riječi i djela po ocjeni gospodina kneza za svakoga od njih i svaki put.

(..) Magnificus dominus comes imposuitpenam RadoslafBrainovic eiusque uxoris, ex una parte, et Radoslaf fabro, Tichoradich eiusque uxoris, ex altera de libris V de verbis et defactis id quod videbitur domino comiti pro quolibet et qualibet vice (Uzvišeni gospodin knez postavio je kaznu Radoslavu Brajnoviću i njegovoj ženi s jedne i Radoslavu Tihoradiću, kovaču, i njegovoj ženi s druge strane u visini od 5 libara za riječi i djela po ocjeni gospodina kneza za svakoga od njih i svaki put.

Prema ispravi od 2.IV.1270. Šibenik izabire Trogiranima Valentina Petra za potestata na jednu godinu. U torn ugovoru ističe se da potestat ima pravo zapovijedati (preceperit, mandaverit) općini pod prijetnjom kazne do 200, a pojedincu do 50 libara (CD V., 1907., 527, br.990).

Prema ispravi od 2.IV.1270. Šibenik izabire Trogiranima Valentina Petra za potestata na jednu godinu. U torn ugovoru ističe se da potestat ima pravo zapovijedati (preceperit, mandaverit) općini pod prijetnjom kazne do 200, a pojedincu do 50 libara (CD V., 1907., 527, br.990).

Prema Šibenskom statutu (VI., 109) ako se tko usprotivi zapovijedi vlasti o uvođenju u posjed (tenuta vel districta), sudskaje vlast mogla narediti (praecipiatur) neposlušnoj osobi uz prijetnju kaznom od 25 libara "da se ubuduće suzdrži od protivljenja" (quod amplius non molestat).

Prema Šibenskom statutu (VI., 109) ako se tko usprotivi zapovijedi vlasti o uvođenju u posjed (tenuta vel districta), sudskaje vlast mogla narediti (praecipiatur) neposlušnoj osobi uz prijetnju kaznom od 25 libara "da se ubuduće suzdrži od protivljenja" (quod amplius non molestat).

Prema sačuvanim spisima kancelarije šibenskog kneza iz god. 1441.-1443. [KOLANOVIĆ, Spisi kancelarije šibenskog kneza Fantina de Cha di Pesaro (1441.-1443.), Šibenik, 1989.] zapovijed (preceptum) izriče knez (comes), a ne sudsko vijeće. Najčešće se koristi terrain imposuit, ali kojiput nalazimo i mandavit et precepit. U pravilu se u tim spisima zapovijed rabi radi sprječavanja budućih izgreda riječju ili djelorn (de verbis et de factis), ali to i tarno knez se služi zapovijedi da bi spriječio izgrede u drugim za mir opasnim situacijama. U iznimnim slučajevima, osobito ako je riječ o šibenskom distriktu, zapovijed dobiva obilježja norme. Tako npr. 21.VII.1443. knez je "naložio i zapovijedio" dvojici sudaca sela Prisute u šibenskom distriktu da se ni oni ni bilo tko iz sela ne koristi vodorn bunara Studenac. Više puta zapovijed je

Prema sačuvanim spisima kancelarije šibenskog kneza iz god. 1441.-1443. [KOLANOVIĆ, Spisi kancelarije šibenskog kneza Fantina de Cha di Pesaro (1441.-1443.), Šibenik, 1989.] zapovijed (preceptum) izriče knez (comes), a ne sudsko vijeće. Najčešće se koristi terrain imposuit, ali kojiput nalazimo i mandavit et precepit. U pravilu se u tim spisima zapovijed rabi radi sprječavanja budućih izgreda riječju ili djelorn (de verbis et de factis), ali to i tarno knez se služi zapovijedi da bi spriječio izgrede u drugim za mir opasnim situacijama. U iznimnim slučajevima, osobito ako je riječ o šibenskom distriktu, zapovijed dobiva obilježja norme. Tako npr. 21.VII.1443. knez je "naložio i zapovijedio" dvojici sudaca sela Prisute u šibenskom distriktu da se ni oni ni bilo tko iz sela ne koristi vodorn bunara Studenac. Više puta zapovijed je

221 221

slična presudi. Tako npr. 4.XII.1442. knez je naredio i naložio da ni Ivan Gatelo(općinski glasnik) ni njegova braća (‚se nec eiusfratres) ne smiju ubuduće podignuti ni tužbu ni prijavu (aliquam accuzam seu denuntiam) protiv Radmila Milavića i članova njegove obitelji (KOLANOVIĆ, 304). U zabilješki se nalazi i obrazloženje: Gatelo jelažno tužio Radmila za neku štetu pa je knez zbog toga bio kaznio Gatela s 5 libara.Knez je to zapovijed dao i u ime svojih sljednika (per se et successores suos). Očito je da je knez tom zapovijedi uvelike prekoračio granice svojih ovlasti: nezamislivo je dabi obitelj Milavić ubuduće bila ovlaštena na šikaniranje obitelji Gatelo i da ovi potonjine bi ni u kom slučaju mogli ni tužiti ni prijaviti Milaviće - i to još za sva buduća vremena. Ali, kneževu zapovijed treba uzeti cum grano sails. On je vjerojatno želio pokazati strogost prema malom općinskom službeniku.

Prema zabilješki od 10.XII.1441. (n. dj., 214) knez prijeti Marinu Koščiću, MihoviluMilatoviću i njegovoj ženi i Cvitanu Zgremakeru kaznom od 5 libara za svaku budućuuvredu i kaznom za fizički obračun u visini koju će odrediti knez - obje "iznad kazne utvrđene u Šibenskom statute". Sličnom neodređenom kaznom prijeti se za fizičkoobračunavanje i u drugim slučajevima (n. dj., 108). Ali, zapovijed od 10.XII.1441. (n.dj., 231) zanimljiva je još i zato što se u njoj razlikuju dvije eventualne buduće kazne,jedna po Šibenskom statutu, a druga "dodatna", kojom knez prijeti na osnovi svojevlasti, tj. kako je to na drugom mjestu rečeno, "snagom svoje vlasti i procjene" (vigore sui regiminis et arbitrii). Time je dodatno istaknuto obilježje zapovijedi kao izvanrednogupravnog akta na koji knez ima pravo mimo statutarnih odredaba.

Ukratko, u Šibeniku u XIII. stoljeću do XIV. stoljeća nalazimo šire i jače izraženaobilježja zapovijedi nego drugdje, osobito zapovijed općini i neodređena kazna za izgrede koja je prepuštena na posve arbitrarnu kneževu procjenu.

I u sačuvanim dubrovačkim sudskim zapisnicima iz druge polovice XIII. stoljeća(J. LUČIĆ, Spisi dubrovačke kancelarije, Monumenta historica Ragusina, III., Zagreb, 1988.) i u tzv. Liberde maleficiis iz 1312.-1313. (N. LONZA - JANEKOVIĆ-ROMER, Dubrovački "Liber de maleficis" iz 1312.-1313. godine, Radovi Zavoda za hrvatskupovijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, vol. 25., Zagreb, 1992., 173-228) vrlo često nailazimo na zapovijed (preceptum) u pravilu u povodu postupka zbog izgreda koji sevodi pred knezom i sucima. Kako je riječ o upravnoj mjeri sprječavanja izgreda,zapovijed ne izriče sudsko vijeće, već sam knez. Zapovijed često nije usmjerena najednu ili drugu stranu u postupku, već i na druge osobe koje bi mogle u povodu izgredaizazvati daljnje remećenje mira u općini. Dakako da to nije jedina vrsta zapovijedi.Tako je u povodu prijave štete Klementa de Mostacia u šipanskom vinogradu knez"zapovijedio" (preceptumfuit) šipanskom knezu da zapovijedi (utprecipiat) tamošnjim stanovnicima, susjedima toga vinograda, koji imaju životinje, da plate globu ili da unedjelju dođu na ročište (LUČIĆ, n. dj., III., 464 od 8.VII.1284.). Zapovijed se upućujesvim onim osobama za koje knez pretpostavlja da bi mogle nastaviti s izgredima. Takose u povodu prijave od 3.IX.1312. [LONZA - JANEKOVIĆ-ROMER, n,. dj. (bi1j. 17), 181, br. 14] daje zapovijed ne samo prijavljenom i prijavitelju nego i njegovu ocu inekom Mihi de Mascana, čija se povezanost s izgredom ne precizira. U povodu pakistrage po službenoj dužnosti od 26.XII.1312., koja se vodi zbog ranjavanja pred

222

kneževim zamjenikom i sucima, knez izdaje zapovijed ne samo ranjenom i onome koji ga je navodno ranio već i četvorici njegovih rodaka. Zaprijećena kazna od 100 perpera vrlo je visoka.

Od ostalih upravo bezbrojnih vijesti iz raznih naših primorskih područja može se ovdje spomenuti još i Creski statut. I u njemu ima vijesti o duždevoj zapovijedi u kaznenom postupku: "knez može zapovijediti (commandar) svakome da ne stvara nemir ili izgrede (rumor over briga) uz prijetnju određenom kaznom (a takoder u drugim slučajevima), pa se to kazna ubire u korist naše općine, zato da se drznici ne bi mogli hvaliti svojom neposlušnošću i nepoštenjem" (Statuto di Cherso et Ossero, Venetiis, 1640., 101 (knjiga IV., glava 283). Statut je sastavljen 1440. god.

Ovaj creski commando potpuno odgovara onoj pravnoj ustanovi za koju se u drugim dalmatinskim gradovima koristi termin preceptum.

Na temelju rečenoga mogla bi se predložiti ova definicija: zapovijed (preceptum) je upravna mjera kojom ovlašteni vrhovni individualni organ (knez, potestat i sl.) nastoji spriječiti buduće izgrede, do kojih bi moglo doći zbog postojećih ili mogućih napetih odnosa medu pojedincima odnosno širim i užim društvenim grupama kojima oni pripadaju (obitelj, selo i sl.), tako što prijeti da će kratkim postupkom izreći za neposluh strogu kaznu ako se budući izgred ipak dogodi - i to povrh kazne koju će izreći sud za sam izgred.

Porijeklo zapovijedi Pozornost privlači u prvom redu langobardsko pravo. Još 723. god. propisao je

langobardski kralj Liutprand ovo: "Akoje neki sudac ili funkcionar u bilo kojem gradu ili drugom mjestu naredio mir s novčanom sankcijom (trevas tulerit), a jedan ga među onima kojima je mir nareden, prekrši, on plaća polovicu svote državi (in publico), a drugu polovicu drugoj strani. A svota uz mir neka ne bude manja od 200 solida. Odobrava mu se da postavi i veći iznos za važnije stvari (pro maioribus causis) [F. BEYERLE, Die Gesetze der Langobarden, Weimar, 1947., 210 (Liutprandovi zakoni, glava 42 odnosno 13 iz 723. god.)].

Taj Liutprandov zakon ušao je nepromijenjen i u tzv. Liber Papiensis (Liber legis Langobardorum, Papiensis dictus, Monumenta Germaniae Historica, Legum Tomus IV, ed. A. Boretius, Hannoverae, 1848., 425, s beznačajnom expositio), poznatu zbirku opsežno komentiranih odredaba langobardskih, franačkih i njemačkih vladara do prve polovice XI. stoljeća. Uočljiva je srodnost navedenoga Liutprandova zakona s analiziranim zapovijedima (preceptima) s istočne jadranske obale. U Pordenonu se išlo jedan korak dalje. Tamo je svaki vijećnik mogao zapovijediti (precipere) izgrednicima da idu kući i da iz nje ne izlaze bez sudske odluke to da "ni riječju ni djelom (in dictis velfactis)" ne nastave svađom pod prijetnjom kazne od 25 libara. Vijećnik treba svoj nalog odmah javiti potestatu (Statuto di Pordenone del 1438, a cura di G. Oscuro, Roma, 1986., 52 - Tiber I., cap. 3, Z). Takvih se primjera može naći u mnogim njemačkim područjima, npr. Tiringiji, nadalje u Češkoj i Moravskoj. U pravilu se uz kaznu za ometanje društvenog mira izricala i kazna za zlodjelo koje je počinjeno nepoštovanjem zapovijedi [Podrobnije u: R. HIS, Gelobter and gebotener Friede im deutschen Mittelalter, Zeitschrift der Savigny-Stiftung fur Rechtsgeschichte,

223

Germanistische Abteilung, 33., 1912., 139 i d.; ISTI, Das Strafrecht des deutschen Mittelalters I, Weimar, 1920 (Neudruck Aalen, 1964.), 247-249]. Ponegdje, pa čak i u Italiji, bilaje dovoljna zapovijed neke privatne (!) osobe [Usp. A. PERTILE, Storia del diritto italiano, vol. V, Storia del diritto penale, 2, izd., Torino, 1892., 673, s primjerima i literaturom. I po Avianskom statutu iz 1403. god. (Roma, 1989., a c. di S. Manente) gl. 65, bilo je dopušteno ne samo gastaldu nego i svakom vijećniku da izgrednicima zaprijeti kaznom od 25 libara ako bi ponovili izgred u daljnjih 15 dana. Vrijedilo bi ispitati nije li možda takvo ili slično ograničenje bilo na snazi i u Dalmaciji.]

L.M.

224

68b.68b.

QUARTA PUELLARIS PO OBIČAJNOM PRAVU TUROPOLJA (15. st.) QUARTA PUELLARIS PO OBIČAJNOM PRAVU TUROPOLJA (15. st.) (a: MHT, I., Doc. 245; b: MHT, I., Doc. 320; c:

MHT, II., Doc. 32) (a: MHT, I., Doc. 245; b: MHT, I., Doc. 320; c:

MHT, II., Doc. 32)

TUROPOLJE. SLAVONIJA a) 1441., 20.ožujka TUROPOLJE. SLAVONIJA a) 1441., 20.ožujka (nasljedno pravo žene; imovinsko pravni b) 1458., 25. rujna (nasljedno pravo žene; imovinsko pravni b) 1458., 25. rujna

položaj žene) c) 1484., 19. srpnja položaj žene) c) 1484., 19. srpnja

LITERATURA: E. LASZOWSKI, Monumenta historica nobilis communitatis Turopolje, olim "Campus zagrabiensis" dictae, I.-II., Zagreb, 1905. (= MHT); ISTI, Povijest Turopolja, I.-IL, Zagreb, 1910.; V. MAŽURANIĆ, Prinosi za hrvatski pravnopovijesni rječnik, Zagreb, 1908. - 1922.; Ch. DU CANGE, Glossarium mediae et infimae latinitatis, Niort; A. BARTAL, Glossarium mediae et infimae latinitatis regni Hungariae, Lipsiae, 1901.; L. MARGETIĆ., Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno pravo, Zagreb, 1996.; M. APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, Quarta puellaris po običajnom pravu Turopolja, ZPFZ, 42., 1992.; ISTA, 1998., cit. (28.).

LITERATURA: E. LASZOWSKI, Monumenta historica nobilis communitatis Turopolje, olim "Campus zagrabiensis" dictae, I.-II., Zagreb, 1905. (= MHT); ISTI, Povijest Turopolja, I.-IL, Zagreb, 1910.; V. MAŽURANIĆ, Prinosi za hrvatski pravnopovijesni rječnik, Zagreb, 1908. - 1922.; Ch. DU CANGE, Glossarium mediae et infimae latinitatis, Niort; A. BARTAL, Glossarium mediae et infimae latinitatis regni Hungariae, Lipsiae, 1901.; L. MARGETIĆ., Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno pravo, Zagreb, 1996.; M. APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, Quarta puellaris po običajnom pravu Turopolja, ZPFZ, 42., 1992.; ISTA, 1998., cit. (28.).

a) Kirin (...), sin Simona iz Donje Lomnice, plemić turopoljski, osobno u judicijariji (izjavljuje) da je (...) sporazuman (...) iz posjeda pokojnog Nikole Novkovića (...) bratića (frater patruelis) kojeg je naslijedio (...) i koji je bio bez potomaka muškog spola (absque heredibus masculini sexus) djevojačku četvrtinu pokojnih Agate i (...) Ivane, kćeri Nikole Novkovića, (...) Valentinu i Petru, sinovima (...) pokojne Agate, to Antoniu i Klementu, (...) sinovima rečene Ivane, (...) dragovoljno (...) bez parnice (...) dati je (...) i prepustiti (...) u trajni posjed.

a) Kirin (...), sin Simona iz Donje Lomnice, plemić turopoljski, osobno u judicijariji (izjavljuje) da je (...) sporazuman (...) iz posjeda pokojnog Nikole Novkovića (...) bratića (frater patruelis) kojeg je naslijedio (...) i koji je bio bez potomaka muškog spola (absque heredibus masculini sexus) djevojačku četvrtinu pokojnih Agate i (...) Ivane, kćeri Nikole Novkovića, (...) Valentinu i Petru, sinovima (...) pokojne Agate, to Antoniu i Klementu, (...) sinovima rečene Ivane, (...) dragovoljno (...) bez parnice (...) dati je (...) i prepustiti (...) u trajni posjed.

b) (...) plemenita gospođa (...) Agata (...) i Ursula, (obje) kćeri pokojnog Stjepana sina Marka Kopoza iz Lužana (...) u judicijariji (...) izjavljuju (...) da im je djevojačka četvrtina sveukupnih posjeda (...) pokojnog Stjepana (...) iz Lužana (...) po običajima kraljevstva (iuxta regni consuetudines) dosuđena u trajni posjed.

b) (...) plemenita gospođa (...) Agata (...) i Ursula, (obje) kćeri pokojnog Stjepana sina Marka Kopoza iz Lužana (...) u judicijariji (...) izjavljuju (...) da im je djevojačka četvrtina sveukupnih posjeda (...) pokojnog Stjepana (...) iz Lužana (...) po običajima kraljevstva (iuxta regni consuetudines) dosuđena u trajni posjed.

c) (...) plemenita gospođa Ursula, (...) kći pokojnog Georgija (...) iz Kurilovca, (...) nekoć župana turopoljskog, (...) supruga Pavla, sina Blaže iz

c) (...) plemenita gospođa Ursula, (...) kći pokojnog Georgija (...) iz Kurilovca, (...) nekoć župana turopoljskog, (...) supruga Pavla, sina Blaže iz

225 225

Velike Mlake, (...) iznijela je tvrdnju da su joj sveukupni posjedi (...) Bricija, Tome i Jakoba, sinova Georgija župana, njezine rođene braće, (...) po ženskoj liniji (modo causa feminitatis) pripali nakon njihova odvodenja (pogibije) od (...) Turaka, (...) u Kurilovcu, (...) Rakitovcu, u Kušancu i Ternovcu (...) naslijedeni, kupljeni, založeni (...) u polju te mlinovi (...) istoj gospodi Ursuli i njezinim nasljednicima u vlasništvo (...) dosuduju se u trajni posjed (in do-minium statuerunt perpetuo possidendam).

Ustanova djevojačke četvrtine ugradena u turopoljsko običajno pravo posve je nepoznata obližnjim gradečkim jurisdikcijama. Sačuvana vrela iz 14. i 15. stoljeća pokazuju njezinu ustaljenost u praksi, a u drugoj,polovici 16. stoljeća jedan od uvjeta njezine primjene (suglasnost ascendenta odnosno najbližeg muškog kolaterala za ženidbu s neplemićem, čiji izostanak ima za posjedicu definitivni gubitak prava na udio ili ako je riječ o jedinom ženskom descendentu - na cijelu kvartu) bilo je predmetom "statutarne" odredbe turopoljske općine (MHT, III., Doc. 279). Ukratko, ovom je ustanovom, prisutnom u mnogim srednjovjekovnim zajednicama u 12. stoljeću, odredeno da je četvrtina sveukupne imovine turopoljskog plemića, naslijedene, kupljene i dobivene u zalog (terrae emptitiae et pigneratitiae) rezervirana za njegove, descendente, a dijeli se medu njima per capita, neovisno o broju nositeljica tog prava. U podjeli sudjeluju i njihovi reprezentanti, sudeći po vrelima - samo muškoga spola.

Teoretski, jedna je kćerka mogla dobiti jednak dio očeve imovine kao i njezina braća, ako ih je bilo trojica na broju, i obrnuto, jedini brat odnosno najbliži muški srodnik imao je pravo na tri četvrtine, a ostaviteljevim kćerima morao je prepustiti jednu četvrtinu, bez obzira na to koliko ih je bilo na broju. U jednom vrelu iz 1484. g. (vidi vrelo citirano pod c) nalazimo drukčije rješenje, po kojem je ženski descendent naslijedio čitavu očevu imovinu modo causa feminitatis. U ispravi sačinjenoj u judiciariji u Lukavcu, Ursula, kćer turopoljskog župana Georgija i sestra trojice braće izginulih u ratu s Turcima, proglašena je jedinom nasljednicom goleme očeve ostavine. Pa premda se ovo rješenje oslanja na consuetudines regni, ono ne odaje autentičan stay turopoljskog običajnog prava. Dapače, riječ je o iznimci, donesenoj u dramatičnim okolnostima rata s Turcima. Naprotiv, po stavu explicite izraženom u vrelima, najbližem muškom srodniku pripadaju tri četvrtine imovine ostavitelja koji nije imao muške potomke, koji je bio absque heredibus masculini nexus. Glatko i bez ikakvih parnica i sporova, sin ostaviteljeva brata (frater patruelis) izbacio je iz konkurencije ostaviteljeve muške potomke drugog stupnja u pravoj liniji, koji su se morali zadovoljiti odgovarajućom podjelom četvrtine koja je pripadala ostaviteljevim kćerima. Ukratko, unuci ostavitelja dobili su po jednu šesnaesetinu, a bratić čitave tri četvrtine njegove imovine (vidi vrelo citirano pod a).

U svakom slučaju nositeljice prava na kvartu u Turopolju te njihovi

226

potomci imali su facultas alternativa da umjesto nekretnina dobiju njihovu novčanu protuvrijednost, što je bilo u skladu s općim stavom i nastojanjem da se nekretnine turopoljskog bratstva zadrže na okupu. Pogotovu što je opasnost da prijeđu u tuđe ruke bila konstantna, jer brakovi između turopoljskih plemkinja i ženika iz redova gradskog plebsa obližnjeg Gradeca nisu bila nikakva rijetkost.

Po svojoj pravnoj prirodi quarta puellaris (quarta filialis) "hibridna" je ustanova i neka vrsta surogata za miraz, nepoznat turopoljskom običajnom pravu. S druge strane, nigdje u vrelima ne nalazimo tragova da je to pravo uskraćeno ženskom descendentu koji nije zaključio brak. Stoga, premda nema prava obilježja nasljednog prava, ova ustanova asocira na ustanovu nužnog nasljeđivanja - ženskim je descendentima zajamčen i unaprijed poznat udio u ostaviteljevoj imovini, neovisno o njegovoj volji. Ustanova djevojačke četvrtine pokazuje svu različitost imovinskog i nasljednopravnog položaja žene u gradskim sredinama i u zatvorenim feudalnim zajednicama to je, suprotstavljena režimu nasljeđivanja i imovinsko-pravnom položaju žene u obližnjem Gradecu, prvorazredna ilustracija srednjovjekovnog pravnog partikularizma.

M. A.

227

69.69.

KATARINA CELJSKA POTVRĐUJE PRIMITAK GODIŠNJE DAZBINE ZAGREBAČKOG GRADECA KATARINA CELJSKA POTVRĐUJE PRIMITAK GODIŠNJE DAZBINE ZAGREBAČKOG GRADECA (MCZ, II., doc. 167) (MCZ, II., doc. 167)

ZAGREBAČKI GRADEC. SLAVONIJA 1453., 1. siječnja ZAGREBAČKI GRADEC. SLAVONIJA 1453., 1. siječnja [godišnja dažbina vrhovnoj instanciji (dacia [godišnja dažbina vrhovnoj instanciji (dacia

regis)] regis)]

LITERATURA: TKALČIĆ, MCZ, uvodne studije, cit. (28.); V. MAŽURANIĆ,Prinosi za pravno-povjesni rječnik, Zagreb, 1908-1922.; Z. HERKOV, Građa za financijsko-pravni rječnik feudalne epohe Hrvatske I-II., Zagreb, 1956.; I. KAMPUŠ - I. KARAMAN, Tisućljetni Zagreb, Zagreb, 1977.KAMPUŠ, cit.(67.); I. KAMPUŠ, Odnosi grofova Celjskih i zagrebačkog Gradeca, HZ, XXIX-XXX., 1976.-1977., 161-180: N. KLAIĆ, Zagreb u srednjem vijeku (cit.17.);. APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998., cit. (28.).

LITERATURA: TKALČIĆ, MCZ, uvodne studije, cit. (28.); V. MAŽURANIĆ,Prinosi za pravno-povjesni rječnik, Zagreb, 1908-1922.; Z. HERKOV, Građa za financijsko-pravni rječnik feudalne epohe Hrvatske I-II., Zagreb, 1956.; I. KAMPUŠ - I. KARAMAN, Tisućljetni Zagreb, Zagreb, 1977.KAMPUŠ, cit.(67.); I. KAMPUŠ, Odnosi grofova Celjskih i zagrebačkog Gradeca, HZ, XXIX-XXX., 1976.-1977., 161-180: N. KLAIĆ, Zagreb u srednjem vijeku (cit.17.);. APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998., cit. (28.).

Mi, Katarina, Božjom milošću grofica Celjska, Ortemburška (...) potvrđujemo danam je Jakob Eberspelh, našeg grada Zagreba sudac, u našu blagajnu uplatio četrdesetmaraka, koje namje grad svake godine (...) obvezan dati; izdano u Varaždinu na Novugodinu godine tisuću četiri stotine pedeset treće (...) (... das uns Jacob Eberspelch unser Statt Richter zum Agram in unser Kamer hatt geannttwurt viercziky Grifenphenning, die uns dye Statt daselbst Jahrlechen (..) phlichtig (.) ze geben, (..). Gebenzu Warasdin am Newn Jar. Anno (MCCCC) quinquagesimo tercio).

Mi, Katarina, Božjom milošću grofica Celjska, Ortemburška (...) potvrđujemo danam je Jakob Eberspelh, našeg grada Zagreba sudac, u našu blagajnu uplatio četrdesetmaraka, koje namje grad svake godine (...) obvezan dati; izdano u Varaždinu na Novugodinu godine tisuću četiri stotine pedeset treće (...) (... das uns Jacob Eberspelch unser Statt Richter zum Agram in unser Kamer hatt geannttwurt viercziky Grifenphenning, die uns dye Statt daselbst Jahrlechen (..) phlichtig (.) ze geben, (..). Gebenzu Warasdin am Newn Jar. Anno (MCCCC) quinquagesimo tercio).

Paušal od 40 maraka kao godišnja obveza Gradeca prema najvišoj instancijinajranije se spominje 1258. god. (MCZ, I., doc. 36). Tri godine kasnije to se obveza ukida inperpetuo (MCZ, I., doc. 40), a privilegijem iz 1266. definitivno se fiksira, činise kao zamjena za dokinutu zalazninu (ius descensus). Dažbina u istom iznosu do konca 13. stoljeća spominje se u dva navrata (MCZ, I., doc. 61; ib., doc. 91). S konca 14. stoljeća datiraju tri potvrde o izvršenoj naplati (MCZ, I., doc. 341; doc. 345; ib.,doc. 373) u kojima se ova dažbina Gradeca naziva Bewd (beud). Suprotno Mažuraniću, koji beud smatra tzv. "vojščinom", N. Klaić misli daje u spomenutim izvorima riječ o nekoj novoj vrsti dažbine, koja se imala isplaćivati na Martinje. U ispravama međutim

Paušal od 40 maraka kao godišnja obveza Gradeca prema najvišoj instancijinajranije se spominje 1258. god. (MCZ, I., doc. 36). Tri godine kasnije to se obveza ukida inperpetuo (MCZ, I., doc. 40), a privilegijem iz 1266. definitivno se fiksira, činise kao zamjena za dokinutu zalazninu (ius descensus). Dažbina u istom iznosu do konca 13. stoljeća spominje se u dva navrata (MCZ, I., doc. 61; ib., doc. 91). S konca 14. stoljeća datiraju tri potvrde o izvršenoj naplati (MCZ, I., doc. 341; doc. 345; ib.,doc. 373) u kojima se ova dažbina Gradeca naziva Bewd (beud). Suprotno Mažuraniću, koji beud smatra tzv. "vojščinom", N. Klaić misli daje u spomenutim izvorima riječ o nekoj novoj vrsti dažbine, koja se imala isplaćivati na Martinje. U ispravama međutim

228 228

explicite stoji da je u pitanju uobičajena godišnja dažbina (dacia consueta), a identični iznos dažbine također potvrđuje da je riječ o poznatoj dažbini, nametnutoj još 1258. god. God.1405. to su svotu građani Gradeca isplatili - zagrebačkom biskupu Eberhardu (MCZ II., doc. 9), a sljedeće godine kralju Sigismundu (MCZ II., doe. 12). Vladara nije, naime, smetala činjenica što je za dobiveni zajam Gradec prepustiopignoris titulo zagrebačkom biskupu da i sam inkasira 40 maraka na ime te dažbine. Biskup Alben 28 godina kasnije u svom je testamentu oprostio vladaru dug te oslobodio Gradec obveze da svoju dažbinu plaća biskupiji (MCZ II., doc. 63). Nedugo zatim Gradec potpada pod vlast Celjskih. Sačuvana isprava Katarine Celjske potvrđuje da iznos ove gradečke obveze ni tijekom XV. stoljeća nije mijenjan (Grife, slay. grivna = marca denariorum; Vidi TKALĆIĆ, MCZ, II., 230), a to je obve2a po svoj prilici ostala i kasnije, kad je grad, nakon desetljećima duge vladavine Celjskih, došao u ruke banu Janu Vitovcu. Za Matije Korvina grad je vladaru plaćao dažbinu pro quolibetporta (MCZ II., doe. 258; ib., doe. 271) brojne kontribucije, a stanovnici suburbija neko su vrijeme bili obvezni plaćati i marturinu ( MCZ, III., doe. 47). (Vidi prilog 63.)

229

70.

IZ VRANSKOG OBIČAJNOG PRAVA (S. ANTOLJAK, Vransko običajno pravo, Radovi, Filozofski fakultet u Zadru, Zadar, 1979.)

VRANA. HRVATSKA. DALMACIJA 1454., 1. travnja (agrarni odnosi, feudatari, dosjelost, zamjena)

LITERATURA: ANTOLJAK, op. cit. Tamo i ostala literatura.

(...) Prvo, Sve vinograde i maslinike i ostala plodonosna stabla koja su nasadili, rečeni1 seljaci (vilani) mogu prodavati ili darovati u slučaju potrebe i ostaviti za dušu,2 s tim da je svaki seljak obvezan nasaditi 100 maslina u roku četiri godine.

2. Za sve kuće i vrtove koje su načinili rečeni seljaci ako odlaze iz Vrane (ili) sela i ako dolaze na ždrijeb (sorte) stanovati drugi seljaci, treba izabrati tri procjenitelja (tre stemadori) (...) pa onaj koji dolazi na ždrijeb treba platiti rečenu procjenu onome koji odlazi.3

3. Nadalje, ni jedan seljak ne plaća za bilo koju stvar iz vrta4 bilo što bilo kome, bez obzira je li riječ o općini (comun)5 iii feudatarima6 (...).

1Vranski seljaci. 2 Seljaci su dakle puni vlasnici nasadenih vinograda i stabala. Načelo superficies solo

cedit ne važi.

3Seljaci se slobodno sele. U njihovu je vlasništvu i sve što su podigli na ždrijebu, u prvom redu kuće i nasadi u vrtovima. Usp. bilj. 2.

4I na drugim pravnim područjima hrvatskih primorskih krajeva za posjedovanje vrta i na plodove iz njega nije se u načelu plaćalo nikakvo podavanje ili su to podavanja bila više-manje simbolička.

5 Riječ je o "općinskim" zemljama, kojima upravlja (ali nije nužno vlasnik i čak to u načelu uopće nije) zajednica općinara.

6. Feudatari su osobe koje su dobile odredene posjede na iskorištavanje, u načelu preko tamo naseljenih zakupnika-kmetova, uz obećanje da će vršiti vojne dužnosti i polagati prisegu vjernosti vlasniku zemljišta. Njihova prava na dobivenu zemiju često se pravno shvaćalo kao dominium utile. Riječ je o specifčnom srednjovjekovnom shvaćanju vlasništva kao zbira ovlaštenja

d ž j230

9. Nadalje, zemlje koje su močvarne, nakon što prode tri godine da su neobrađene, može svatko obrađivati (...) i treba dati četvrtinu i desetinu7 (...).

10. Nadaije, zemlje koje su pod šumom neprekidnih deset godina svatko može obradivati (...) i treba dati četvrtinu i desetinu8 (...).

20. Nadalje, svaka zamjena (concambio) učinjena u zemljištima ili drugom, punovažna je nakon što prode 15 god.9(...).

21. Nadalje, tko posjeduje zemlju ili drugo, posjeduje u skladu s pravom (siposseda ben) nakon što prođe 30 godina10 (...).

L.M.

7 Već je i po postklasičnom rimskom pravu bilo dopušteno močvarne terene prisvajati na mnogo jednostavniji i brži način nego ostalu zemiju. Po Vranskom običajnom pravu obrađivač ne postaje pravim vlasnikom, već samo posjednikom kojeg vlasnik ne može udaljiti sa zemlje dok dobiva svoj udio (četvrtinu i desetinu).

8V. analogni slučaj u bilj. 7.

9Zamjena zemlje je dopuštena. Prigovor na štetnu zamjenu može se podići samo kroz 15 godina. Po starom hrvatskom pravu prigovor se mogao iznijeti uvijek.

10Gubitna zastara, ne treba dobra vjera ni naslov.

231

71.

IZ PRIVILEGIJA LIGE ZADARSKOG KOMITATA (Statuta jadertina, 121-129)

ZADAR, DALMACIJA 1455., 15. studenoga (seoska općina - organizacija - pravo na dio globa - progon kaznenih djela; liga)

LITERATURA: LJUBIĆ, Lige, cit. (78), str. 45-59.

(a) (...) Prvo, kada se dogodi da neki Vlah (...) (aliquis Vlacorum) (...) učini neko zlodjelo (insultum) nekom od sela rečene lige, ili učini krađu (...), tada (...) treba da svi seljaci rečenih sela, odmah nakon što su čuli glas ili zvono, dohrle pomoći oštećenom i goniti kradljivce i zločince (...) i svezane predati gospodinu zadarskom knezu; ali ako bi rečena liga ili neki njezin član bio toliko drzak da bi pustio rečena zločinca nakon što je uhvaćen, kažnjava ga se s 50 libara malih u korist mletačke općine, s time da ga se sili da naknadi oštećenima sve štete, troškove i kamate. Nadalje, rečena liga smije (...) sve (...) životinje i stvari svih kradljivaca (i) zločinaca uzeti pa od tih dobara polovica pripada blagajni mletačke općine, a druga polovica rečenoj ligi (...).

(b) Nadalje, ako se dogodi da u onom progonu tko od rečene lige ubije ili rani nekog kradljivca i zločinca koji se branio i nije dopustio da ga se uhvati, pa zbog toga treba platiti vraždu, u tom slučaju dužni su platiti rečenu vraždu proporcionalno (pro rata) svi članovi rečene lige.

(c) Nadalje, ako neki od rečene lige, nakon što čuje glas ili zvono, bude nemaran ili ne želi ići u progon i pomagati protiv zločinca, tada plaća dvije libre mletačkoj općini, a druge dvije rečenoj ligi za svaki takav slučaj prijestupa.

(d) Nadalje, ako neki seljak (villicus) rečenih sela počini krađu ili pljačku u rečenoj ligi i protiv ljudi rečene lige ili se složi s njom iii zna za takvu krađu iii štetu učinjenu kome od svoje lige ili pak drži iii prikriva svjesno u svojem domu kradljivca, u svakom takvom slučaju liga uzima sva njegova dobra i životinje, pa od toga polovica pripada općinama (comunis), a druga rečenoj ligi. Osim toga dužni su seljaci rečene lige toga kradljivca svezati i dovesti pred gospodina zadarskog kneza, koji će ga dolično kazniti.

(e) Nadalje, ako neki sudac iii službenik rečene lige naredi seljacima ili svojim susjedima da krenu u pomoć zbog krađa iii šteta ili radi progona zločinaca, ili ako im naredi nešto drugo što je dobro za općinu iii u korist rečene lige, a neki od njih bude nemaran ili odbije izvršiti nalog, kažnjava se s 2 libre malih mletačkoj općini i još 2

232

libre za rečenu ligu.

(f) Nadalje, ako bi tko bio toliko drzak pa bi nekom sucu ili drugom službeniku rečene lige u izvršavanju njegove službe rekao neku uvredu, neka plati dvije libre mletačkoj općini, a druge dvije rečenoj ligi.

(g) Nadalje, ako bi tko od rečene lige udario do krvi nekog od te lige, kažnjava se s 10 libara malih u korist rečene lige, a nakon toga će biti dodatno kažnjen od gospodina. zadarskog kneza. Ako je udario šakom ili na drugi način bez krvi ili jače masnice, plaća u tom slučaju pet libara toj ligi.

(h) Nadalje, ako tko od rečene lige bude udaren ili ranjen od zločinaca dok ih je progonio ili u nekom drugom poslu rečene lige, svi članovi rečene lige dužni su proporcionalno platiti liječnika i lijekove i ostale izdatke koje bi imao (...), a ako kasnije bude moguće doći do dobara rečenih zločinaca, neka se ligi za to dade u cijelosti zadovoljština i nadoknadi sve izdatke iz dobara rečenih zločinaca.

(i) Nadalje, ako se dogodi nekome članu rečene lige da mu je ukraden oraći vol i on ga ne može vratiti u roku 15 dana otkako se dogodila krađa, svi članovi rečene lige dužni su platiti vlasniku vola onoliko koliko se procijeni, pa ako se kasnije vol pronade ili se za njega plati naknada njegovu vlasniku, u torn slučaju rečeni vlasnik vola dužan je vratiti ligi ono što je dobio od te lige za rečena vola.

(j) Nadalje, nikako se ne smije izabrati nekog suca, pristava ili drugog službenika u rečenoj ligi koji je nekoć počinio neku kradu i za to krađu bio kažnjen, i to zato što su zbog toga takvi po pravu sumnjivi i nepososbni za naprijed navedene službe.

(k) Nadalje, slažemo se s time da u civilnim parnicama (...) suci rečene lige (...) mogu voditi postupak i donositi presude do 5 libara i da mogu osudivati sve koji sijeku drvo u gajevima, i to do 5 libara za svaki slučaj. Usto, takve koji sijeku drvo neka se kazni drugim kaznama koje odredi (...) zadarska vlast zato da bi rečeni gajevi mogli rasti, što je od najveće nužde za održavanje seljaka, ali s time da se može od presuda tih sudaca žaliti na zadarsku vlast.

(1) Nadalje, svi suci u selima zadarskog komitata u čijoj je sudčiji počinjeno neko zlodjelo dužni su (...), ako su udaljeni 10 milja od grada Zadra ili manje, uz prijetnju kazne od 50 libara malih - polovica mletačkoj općini, a polovica tužitelju - prijaviti u roku najviše dva dana te zločine (...) zadarskom knezu i uredu za zločine, a oni koji su udaljeni više od 10 milja (...) u roku najviše tri dana. Ako je pak došlo do smrti, dužni su prijaviti prije nego se ubijenoga sahrani (...).

1. Ovo je jedan od važnijih dokumenata o organizaciji nižih teritorijalnih jedinica. Riječ je zapravo o statutu jednog poljoprivrednog područja, koje potpada pod vlast susjednog gospodarski jače razvijenog centra, Zadra.

Liga seljaka zadarskog područja ima svoje organe, suca, pristava i druge, koje, bar glasom analiziranog teksta (točka j), biraju sami članovi lige. Ipak, poznato je da je viša vlast često sama postavljala suca.

2. Najvažnije su, dakako, odredbe o "kolektivnom osiguranju" (točke b, h, i) po

233

kojima liga plaća vraždu za ubijenoga zločinca, troškove liječenja člana lige ako je ranjen prilikom progona zločinaca i protuvrijednost ukradenoga oraćeg vola. "Oraćeg vola" ne treba tumačiti ekstenzivno, tj. samo kao jedan od slučajeva nestanka stoke. Naime, liga se očito ograničava na osiguranje samo najvažnijih šteta koje bi mogle bitno ugroziti ekonomsku ravnotežu seljačkog gospodarstva.

Za podmirenje tih izdataka liga ima pravo na dio globa (točke a, c, d, e, f, g). Usto sudac ima pravo kažnjavati one koji sijeku drva u općinskim šumarcima (gajevima).

3. Uočljiva je trostupnost vlasti: mletačka općina, pod njome je zadarska općina, a pod ovomje liga, tj. seljačka općina. To je usporedivo s Vinodolom gdje postoji ovakva trostupnost: hrvatsko-ugarski vladar - Krčki knezovi (Frankapani) - vinodolske općine.

Dakle, usporedivi su Vinodolski zakon i Privilegiji lige. Za oboje potrebna je sankcija nadređene vlasti. Ipak, Vinodolski je zakon daleko bogatiji po pravnom sadržaju, dok su Privilegiji lige prepustili reguliranje privatnopravnih odnosa običajnom pravu. S druge strane, "kolektivno osiguranje" u Vinodolskom je zakonu ograničeno na obitelj štetnika i oštećenoga.

4. Nepovjerenje prema Vlasima (vidi točku a) objašnjava se time što su Vlasi bili stočari koji su se sa svojom stokom mogli uvijek lako udaljiti sa zadarskog područja pa se njihove krađe i druga zlodjela teško gonilo.

L. M.

234

72.72.

UGOVORI 0 DOŽIVOTNOM UZDRZAVANJU UGOVORI 0 DOŽIVOTNOM UZDRZAVANJU (a: MCZ, X., 176; b: MCZ., X., 263) (a: MCZ, X., 176; b: MCZ., X., 263)

ZAGREB. SLAVONIJA a) 1457., 2. veljače ZAGREB. SLAVONIJA a) 1457., 2. veljače (struktura obitelji i ugovori o doživotnom b) 1467., 31. siječnja (struktura obitelji i ugovori o doživotnom b) 1467., 31. siječnja uzdržavanju; ništavost raspolaganja na štetu uzdržavanju; ništavost raspolaganja na štetu teritorijalnog suvereniteta općine) teritorijalnog suvereniteta općine)

LITERATURA: TKALČIĆ, MCZ, cit. (28.) uvodne studije; APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998., cit. (28.) LITERATURA: TKALČIĆ, MCZ, cit. (28.) uvodne studije; APOSTOLOVA MARŠAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998., cit. (28.)

a) Gospoda Jelena, kći Mikca iz Sobotčine, udova pokojnog Jurja Volkova, nekadavijećnika i našeg sugradanina, daje u trajan posjed i slobodno raspolaganje svoja triposjeda, tj. kuću, zidani toranj, zemlju, gradevine, te svoj vrt i svoje oranice koje senalaze u rečenu gradu i podgrađu te gradskom polju, sa svim kućnim potrepštinama,alatom i potrepštinama za vinograd te svim stvarima i svojom pokretnom imovinom,gospodinu Nikoli, sinu Tome, iz rečene Sobotčine, svom bliskom rodaku, našem novomsugrađaninu, na taj način što je rečeni gospodin svećenik Nikola istu gospođu Jelenudužan dobro njegovati i hraniti do njezine smrti te nakon smrti s počastima sahraniti, kao što je dužan za duše te gospode Jelene i njezinih predaka i roditelja na njezin zahtjev davati mise i pomene vjerno i savjesno (taliter et eo modo dedit perpetuo possidendas et quomodocumque voluerit disponendas, quod ipse dominus Nicolaus plebanus ipsamdominam Elenam usque ad mortem suam bono modo debetfovere et nutrire ac mortuam honorifice sepelire, ac pro animabus ipsius domine Elene et suorum predecessorum ac parentum ipsius per petitionem eius missas et commemoraciones fideliter et conscienciose facere debeat),1 s time da se rečene posjede ne otuđi ispod

a) Gospoda Jelena, kći Mikca iz Sobotčine, udova pokojnog Jurja Volkova, nekadavijećnika i našeg sugradanina, daje u trajan posjed i slobodno raspolaganje svoja triposjeda, tj. kuću, zidani toranj, zemlju, gradevine, te svoj vrt i svoje oranice koje senalaze u rečenu gradu i podgrađu te gradskom polju, sa svim kućnim potrepštinama,alatom i potrepštinama za vinograd te svim stvarima i svojom pokretnom imovinom,gospodinu Nikoli, sinu Tome, iz rečene Sobotčine, svom bliskom rodaku, našem novomsugrađaninu, na taj način što je rečeni gospodin svećenik Nikola istu gospođu Jelenudužan dobro njegovati i hraniti do njezine smrti te nakon smrti s počastima sahraniti, kao što je dužan za duše te gospode Jelene i njezinih predaka i roditelja na njezin zahtjev davati mise i pomene vjerno i savjesno (taliter et eo modo dedit perpetuo possidendas et quomodocumque voluerit disponendas, quod ipse dominus Nicolaus plebanus ipsamdominam Elenam usque ad mortem suam bono modo debetfovere et nutrire ac mortuam honorifice sepelire, ac pro animabus ipsius domine Elene et suorum predecessorum ac parentum ipsius per petitionem eius missas et commemoraciones fideliter et conscienciose facere debeat),1 s time da se rečene posjede ne otuđi ispod

1Gradečka je obitelj najuža zajednica srodnika u pravoj liniji koja se cijepala s doraslošćudjece. Izvori ne sadrže nikakve tragove širih porodičnih zajednica, a očinska se vlast nigdje nespominje te se iscrpljuje u imovinskopravnim prerogativama. Emancipacija djece nastaje faktičnimodvajanjem odraslog djeteta koje nije praćeno nikakvim solemnitetom ili sastavljanjemodgovarajuće isprave. Diobe nekretnina (koje, kako se ponegdje i izričito naglašava, spadaju u bona hereditaria) još za života oca, odnosno darovanja odrasloj djeci, rječito ilustriraju redovitost emancipacije odraslih članova. Najrječitije pokazatelje strukture gradečke obitelji nalazimo u popisu gradana, stanovnika i inkvilina te kuća u gradu iz 1368. god. Gradčani, kako se vidi iz tog

1Gradečka je obitelj najuža zajednica srodnika u pravoj liniji koja se cijepala s doraslošćudjece. Izvori ne sadrže nikakve tragove širih porodičnih zajednica, a očinska se vlast nigdje nespominje te se iscrpljuje u imovinskopravnim prerogativama. Emancipacija djece nastaje faktičnimodvajanjem odraslog djeteta koje nije praćeno nikakvim solemnitetom ili sastavljanjemodgovarajuće isprave. Diobe nekretnina (koje, kako se ponegdje i izričito naglašava, spadaju u bona hereditaria) još za života oca, odnosno darovanja odrasloj djeci, rječito ilustriraju redovitost emancipacije odraslih članova. Najrječitije pokazatelje strukture gradečke obitelji nalazimo u popisu gradana, stanovnika i inkvilina te kuća u gradu iz 1368. god. Gradčani, kako se vidi iz tog

235 235

jurisdikcije grada (ita, quod ipsepossessiones a jurisdiccione civitatis non alientur)2,i o tome je gospodinu svećeniku Nikoli ispostavljena listina s visećim pečatom općine. b) (...) gospoda zvana Elizabeta, udova pokojnog. presvijetlog gospodina Frederika, zvanog Fric, nekada starijeg vijećnika i sugradanina našeg, gradanka naša, došavši osobno do nas izjavila je ovo: kako ju je gospodin Marko, lovac, sin Fabijana Pavšića, zvanog Hurtina, lovca, pokojnog gospodina Ulrika Celjskog itd. prihvatio kao duhovnu

2jurisdikcije grada (ita, quod ipsepossessiones a jurisdiccione civitatis non alientur) ,i

o tome je gospodinu svećeniku Nikoli ispostavljena listina s visećim pečatom općine. b) (...) gospoda zvana Elizabeta, udova pokojnog. presvijetlog gospodina Frederika, zvanog Fric, nekada starijeg vijećnika i sugradanina našeg, gradanka naša, došavši osobno do nas izjavila je ovo: kako ju je gospodin Marko, lovac, sin Fabijana Pavšića, zvanog Hurtina, lovca, pokojnog gospodina Ulrika Celjskog itd. prihvatio kao duhovnu

popisa, žive u vrlo skučenom prostoru, a čak dvije trećine ukupnog broja porodica žive u prostorukoji, zajedno s okućnicom, nije veći od stotinjak kvadratnih metara. Mogućnost rane ekonomskeemancipacije i individualnog privredivanja, koju su pružali obrt i trgovina, diktirali su odredeninačin života i utjecali na formiranje oblika obitelj. Takva je obitelj nosila sa sobom, izmeduostalog, i probleme uzdržavanja ili harem rezervacije dijelanekretnina usque admortem, odnosno durante vita. Ugovori o doživotnom uzdržavanju nisu nikakva rijetkost u izvorima Gradeca.Motivi tih ugovora manje su oni uobičajeni, tj. osiguranje radne snage za obradu nekretnina,jer je najamne radne snage u gradu bilo u izobilju, a više, kako se uostalom iz navedenih izvora i vidi, zasnivanje adoptivnog odnosa, kojim adoptant rješava probleme svoguzdržavanja i, još više, brigu o sebi u starosti.

popisa, žive u vrlo skučenom prostoru, a čak dvije trećine ukupnog broja porodica žive u prostorukoji, zajedno s okućnicom, nije veći od stotinjak kvadratnih metara. Mogućnost rane ekonomskeemancipacije i individualnog privredivanja, koju su pružali obrt i trgovina, diktirali su odredeninačin života i utjecali na formiranje oblika obitelj. Takva je obitelj nosila sa sobom, izmeduostalog, i probleme uzdržavanja ili harem rezervacije dijelanekretnina usque admortem, odnosno durante vita. Ugovori o doživotnom uzdržavanju nisu nikakva rijetkost u izvorima Gradeca.Motivi tih ugovora manje su oni uobičajeni, tj. osiguranje radne snage za obradu nekretnina,jer je najamne radne snage u gradu bilo u izobilju, a više, kako se uostalom iz navedenih izvora i vidi, zasnivanje adoptivnog odnosa, kojim adoptant rješava probleme svoguzdržavanja i, još više, brigu o sebi u starosti.

2 U tekstu osnovnog privilegija Gradecu (1242.) nalazi se klauzula po kojoj se ... res immobiles, domos, curias, vineas, terras et hedificias a jurisdiccione civitatis (non) possintalienari, vel eximi vel avelli. Taje klauzula smještena medu odredbama kojima se regulira režimnasljeđivanja nekretnina, i to po svoj prilici zato što je opasnost od takvih raspolaganja - u obliku legata i darova za slučaj smrti gradečkih gradana Crkvi i crkvenim redovima susjednihjurisdikcija - prijetila upravo s te strane. Na to klauzulu, u identičnoj ili nešto izmijenjenojformi, nailazimo povremeno i u gradečkim posjedovnim knjigama. Zabrana takvihraspolaganja u vrijeme donošenja privilegija sigurno je imala svog opravdanja, au i je ona, posvemu sudeći, svoju aktualnost zadržala i tijekom idućih stoljeća. Loši odnosi s Kaptolom,Biskupijom i susjednom vlastelom, duge parnice oko pojedinih posjeda i uzajamne uzurpacijepružaju dovoljno dokaza da je razloga za takve bilge bilo dosta. Zato se i više od dva stoljećaod donošenja privilegija očito smatralo svrhovitim napomenuti da se granice raspolaganjanekretninama pojedinaca poklapaju s granicama općinskog teritorija te da su sva raspolaganjakoja diraju u teritorijalni "suverenitet" općine sama po sebi ništava (vidi prilog 28.).

2 U tekstu osnovnog privilegija Gradecu (1242.) nalazi se klauzula po kojoj se ... res immobiles, domos, curias, vineas, terras et hedificias a jurisdiccione civitatis (non) possintalienari, vel eximi vel avelli. Taje klauzula smještena medu odredbama kojima se regulira režimnasljeđivanja nekretnina, i to po svoj prilici zato što je opasnost od takvih raspolaganja - u obliku legata i darova za slučaj smrti gradečkih gradana Crkvi i crkvenim redovima susjednihjurisdikcija - prijetila upravo s te strane. Na to klauzulu, u identičnoj ili nešto izmijenjenojformi, nailazimo povremeno i u gradečkim posjedovnim knjigama. Zabrana takvihraspolaganja u vrijeme donošenja privilegija sigurno je imala svog opravdanja, au i je ona, posvemu sudeći, svoju aktualnost zadržala i tijekom idućih stoljeća. Loši odnosi s Kaptolom,Biskupijom i susjednom vlastelom, duge parnice oko pojedinih posjeda i uzajamne uzurpacijepružaju dovoljno dokaza da je razloga za takve bilge bilo dosta. Zato se i više od dva stoljećaod donošenja privilegija očito smatralo svrhovitim napomenuti da se granice raspolaganjanekretninama pojedinaca poklapaju s granicama općinskog teritorija te da su sva raspolaganjakoja diraju u teritorijalni "suverenitet" općine sama po sebi ništava (vidi prilog 28.).

236 236

i adoptivnu majku, a gospođa na sličan način prihvatila Marka sa svoje strane kaosvoga adoptivnog sina,3 zato gospođa Elizabeta daje i daruje torn Marku, lovcu, svornadoptivnom sinu i njegovim nasljednicima, pravo trajna posjeda cijele svoje kuće ugradu koja se nalazi između kuća, zemalja i gradevina plemenitog gospodina zvanogPetar Dragin s jedne, tj. južne strane, te između kuće i zemlje Martina, izrađivačalukova, sa zapadne strane, kao i između dva općinska puta (...), veličine tri kvartakurije (...), uz uvjet daje taj Marko i njegovi nasljednici u toj kući za života ljubazno udobru i zlu paze, njeguju i hrane, na što se rečeni Marko svojevoljno obvezao u našojnazočnosti (eidem Marco venatori filio suo adoptivo et Buis heredibus dedisset etpropinasset jure perpetuo possidendam, ita tam en, quod prefatus Marcus eandemdominam Elizabeth vita sibi comite et sui heredes in eadem domo in victu et amictubono modo conservare, fovere et nutrire tenebuntur, ad quod se prefatus Marcusobligavit coram nobis), o čemu je torn Marku izdata listina (literaprivilegialis) rečenog grada.

M. A.

3 Ugovori o doživotnom uzdržavanju zaključuju se u pravilu s osobom koja spada u krugsrodnika. U suprotnom, u času zaključenja adopcije uzdržavatelju se obično daruje samo dioadoptantova fonda nekretnina - u pravilu polovica - a za preostali dio imenuje se nasljednikom. Adoptant koji uzdržavatelju daruje svoju kuću u gradu zadržava pravo habitacije "racione civilitatis", kako redovito stoji registrirano u posjedovnim knjigama. Viduitet adoptanta približavaovaj aranžman efektima tzv. udovičkog uživanja, uobičajenog u sustavima pa kojima brak nijeosnova nasljeđivanja (npr. "lectum " dubrovačkog prava). Putem ugovaranja adoptivnogodnosa te putem nasljednopravnih ugovora s nekim od srodnika vlasnik nekretnine u Gradecuostvarivao je veću slobodu raspolaganja nekretninama mortis causa nego mu je režim nasljeđivanja to dopuštao.

237

73.

PODBAN M. ŽIVKOVIĆ OBAVJEŠTAVA 0 NASLJEDNOM PRAVU HRVATSKIH PLEMIĆA (ŠIŠIĆ, Priručnik, 494-495)

HRVATSKA 1459., 15. studenoga ("dvanaest plemena hrvatskog kraljevstva", neoporučno nasljedno pravo, nasljedna, stečena i kupljena imovina)

LITERATURA: M. BARADA, Hrvatski vlasteoski feudalizam, Zagreb, 1952., 6; M. KOSTRENČIĆ, 0 radnji prof. dr Mihe Barade Hrvatski vlasteoski feudalizam, Zagreb, 1953., 21-23; L. MARGETIĆ, Neki pravni problemi u vezi s dopisom podbana Mihajla Živkovića od 5.XI.1459., HZ, XXIII-XXIV., 265-286; ISTI, Stvarna prava, cit. (1.), 107-121.

Na vaše (...) pisano traženje (...) o pravnom običaju ovoga hrvatskoga kraljevstva o nekretninama, i to nasljednim, kupljenim i stečenim1 (in possessionibus (...) hereditariis, eviticiis2 et aquisitis, (...) javljamo vam pravne običaje (...) na koji se način nasljeđuju nasljedna i očinska dobra hrvatskih plemića,3 (naime) da sve nekretnine svih plemića dvanaest širih porodica hrvatskoga kraljevstva prelaze na muško potomstvo bližnjim punorodnim rodacima koji potječu od istoga koljena odjednoga na drugog, s time da se posjedi rečenih plemića ne smiju otuđiti stranim osobama na njihovu štetu (in eorum preiudicio4), a ni oporučiti ni zapisati iznad tri gonjaja. - Što se pak tiče kupljenih i stečenih nekretnina po precima plemića iii po njihovim prethodnicima, kao što je opisano, (naime) nakon što su ostavljene njihovim nasljednicima, to nekretnine treba da prijedu svim nasljednicima od onog koji je to dobro stekao na sličan način i

1 Dioba dobara na nasljedna (hereditaria), kupljena (empticia) i stečena darovanjem (acquisita) jedna je od najvažnijih dioba u hrvatskom i hrvatsko-ugarskom pravu.

2U ispravi stoji eviticiis, što je već BARADA, op. cit., protumačio kao pogrješno napisano umjesto ispravno empticiis. 30 dvanaest širih porodica itd. koje se obično u znanosti naziva "dvanaest plemena"

vidi podrobno u MARGETIĆ, Stvarna prava, cit. (1.), 107 i d. 4 Tj. u slučaju potrebe može ih se otuđiti, ali ih treba prethodno ponuditi rođacima.

238

uvjet kao što i stara baštinska dobra prelaze od potomka na potomka, kao što je gore zabilježeno.

5 - Nadalje, u odnosu na kupljene i stečene nekretnine, ako je koji plemić kupio ili stekao vlastitom kupnjom i stjecanjem, taj plemić smije slobodno otuditi dobra kojaje sam kupio i stekao, i to zato što s onim što je sam stekao može sam raspolagati. - Žensko pak potomstvo nema udjela u baštinskim nekretninama, već ga treba opremiti iz pokretnina kada se udaje.

L. M.

5 To je u skladu s odredbama u mnogim europskim srednjovjekovnim pravnim sustavima,osobito onima pod franačkim utjecajem: stečene nekretnine postaju nasljedne nakon što ostanuu obitelji bar dvije generacije.

239

74.

GRADSKE SLUŽNOSTI (a: MCZ, X., 248; b: MCZ, XI., 22; c: MCZ, XI., 57)

ZAGREBAČKI GRADEC. SLAVONIJA a) 1465., 31. siječnja (gradske služnosti) b) 1475., 31. siječnja

c) 1491., 31. siječnja

LITERATURA: TKALČIĆ, MCZ, cit. (28.) Uvodne studije; APOSTOLOVAMARŠAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998., cit. (28.); ISTA, 0 običajnom pravuzagrebačkoga Gradeca (1242-1526), ZPFR, 3., 1982.; ISTA, Služnosti uposjedovnim katernama zagrebačkog Gradeca (14. i 15. stoljeće), ZPFR, 6., 1985.

a) Jelena (...) udova pokojnog. Bartolomeja Pavkovića, nekadašnjeg stanovnika teritorija grada, u svoje i u ime sinova Jakoba i Stefana te obiju kćeri zvanih Uršula,poteklih od Bartolomeja, (...) došavši u našoj nazočnosti izjavila je da za dugovepokojnog Bartolomeja koje treba njegovim vjerovnicima isplatiti proda dva njihova vinograda (...) obućaru Benediktu, starijem vijećniku i našem sugradaninu, sinuStefanovom iz Ivanića, te preko njega njegovim nasljednicima za petnaest maraka tedvije pense običnih bečkih novaca koje je taj obućar u potpunosti isplatio Jeleni udovi istog Bartolomeja (...); posebno je utvrđeno da rečena udova Jelena te sinovi i kćeripok. Bartolomeja i njihovi nasljednici imaju dati i omogućiti siguran i slobodan kolniput od njihove zemlje kraj kuće i odozgo niz njihov vinograd oko vinograda tog Benedikta, obućara, tom Benediktu, obućaru, i njegovim nasljednicima, što je potvrđenoispravom pod pečatom naše općine (Elena mulier relicta ac filii etfilie eiusdem condam Bartholomei ipsorumque heredes securam et liberam viam cur, rualem per terram ipsorum penes domum et subtus vineam ipsorum circa vineas eiusdem Benedicti sutoriseidem Benedicto sutori et suis heredebus dare etprebere tenebuntur harum nostrarumsigillo nostre communitatis consignatarum).

b) Marko Guraković, izvršitelj usmene oporuke pokojne Margaretice, udovepokojnog Klementa uzdara, (...) prodao je zemlju udove Margaretice (...) koja se nalaziiznad zidanice i gradskog zida kod drvenih vratiju; nadalje siguran ulaz kroz vrata teslobodno uspinjanje stepenicama kao i slobodan put do kloake koja se u zidu nalazi i uporabu cisterne koja se na toj zemlji nalazi (...) (item securum intro itum per portam etliberum asćensum per gradus ac libera via adcloacam in muro habita, et usum cisternein ipso fundo habita) (...).

240

c) Općina grada na brdu Grech dala je i poklonila (dedit et propinavit) kuću te zemlju od kojih se mnoge protekle godine nije ni službe ni dažbine ni stražarenje (...) davalo odnosno plaćalo; kuća se nalazi između kuće i zemlje časnog muža Andrije obućara, zvanog Kranjec, sjedne, tj. južne strane, i između kuće i zemlje časnog muža Bartolomeja, obućara, s druge, tj. sjeverne strane, s istočne pak strane javne površine, a sa zapadne pod brdom i gradskim jarkom (...), i to tako što obućar Andrija i svi njegovi nasljednici i sljednici prema gradskom brdu ne smiju na bilo koji način držati nikakve staje, kotce ili kloake pod prijetnjom kazne po običajnome pravu (tali modo, quod ipse Andreas sutor et ipsius heredes et successores universi versus monticulum civitatis quevis edificia stabulorum aut domicilia porcorum et nec cloacam sit ausus seu sint disponere vel edificare modo aliquali sub pena alias dejure consueta (...).

Pravo zemljišnih služnosti, i ostala stvarna prava na nekretninama, s opetovanim akcentom na njihova stvarnopravna djelovanja, fiksiralo se i ubilježavalo u posjedovnim kvaternama prigodom promjena vlasništva. Gradskije život nametao potrebu ugovaranja i reguliranja neizbježnih zadiranja u tudi prostor, pa na upise služnosti često nailazimo u izvorima zagrebačkog Gradeca. Na nevelikom prostoru gradskog teritorija, podijeljenog medu brojnim podanicima, medusobne koordinacije i koncesije bile su nužnost. Takvi problemi izvan tog teritorija, na prostranim vlastelinskim imanjima, jedva da su i postojali. Administrativnih rješenja problema te vrste također jedva daje bilo, pa su vlasnici nekretnina bili upućeni na benevolenciju susjeda ako već konstituiranje određenih služnosti nije bilo riješeno na razini običajnog prava ("sub poena consueta"). U svakom slučaju, sadržaj služnosti potanko se opisivao u posjedovnim knjigama - već postojeće ili tek diobom konstituirane služnosti prate skoro redovito upise diobenih porcija. Zemljišne služnosti u Gradecu u 14. i 15. stoljeću na neposredan i ilustrativan način odaju uvjete gradskog života, polivalenciju gradske privrede i prosječnog gradskog gospodarstva te organizaciju urbanog života u više ili manje začetnim oblicima.

M.A

75.75.

KRALJ VLADISLAV DARUJE OŠASNU NEKRETNINU ČEHI KRALJ VLADISLAV DARUJE OŠASNU NEKRETNINU ČEHI (LASZOWSKI, Spomenici Turopolja, cit. II., 136-137) (LASZOWSKI, Spomenici Turopolja, cit. II., 136-137)

TUROPOLJE. SLAVONIJA 1494., 6. prosinca (ošasna imovina, defectus seminis) (ošasna imovina, defectus seminis) TUROPOLJE. SLAVONIJA 1494., 6. prosinca

LITERATURA: L. MARGETIĆ, Neki pravni problemi u vezi s dopisom podbana Mihajla Živkovića, HZ, XXIII-XXIV., 1970.-1971., 265-285. LITERATURA: L. MARGETIĆ, Neki pravni problemi u vezi s dopisom podbana Mihajla Živkovića, HZ, XXIII-XXIV., 1970.-1971., 265-285.

Mi Vladislav (...) kralj (...), uzevši u obzir vjernost i službe (...) plemenita JurjaGoleca od Sutjeske (...), dajemo darujemo i predajemo rečenom Jurju Golecu (...)nekretninu plemenitog pokojnog Jurja Francikuša (...) zvanu Čehi, koja se nalazi uzagrebačkom komitatu i koja je nakon smrti i nepostojanja potomstva muškoga roda rečenog gospodina Jurja (que per mortem et defectum seminis nexus masculini eiusdemcondam Georgii) prešla u ruke ugarske krune (...).

Mi Vladislav (...) kralj (...), uzevši u obzir vjernost i službe (...) plemenita JurjaGoleca od Sutjeske (...), dajemo darujemo i predajemo rečenom Jurju Golecu (...)nekretninu plemenitog pokojnog Jurja Francikuša (...) zvanu Čehi, koja se nalazi uzagrebačkom komitatu i koja je nakon smrti i nepostojanja potomstva muškoga roda rečenog gospodina Jurja (que per mortem et defectum seminis nexus masculini eiusdemcondam Georgii) prešla u ruke ugarske krune (...).

Iz isprave se vidi da su se plemićke nekretnine turopoljskih plemića vraćale kralju ako je plemić umro bez muških potomaka.

Iz isprave se vidi da su se plemićke nekretnine turopoljskih plemića vraćale kralju ako je plemić umro bez muških potomaka.

L. M. L. M.

76. 76.

PRODAJA I DAROVANJE NEKRETNINA PRODAJA I DAROVANJE NEKRETNINA (ŠURMIN, cit., 417-420) (ŠURMIN, cit., 417-420)

ŠKURINJE. HRVATSKA 1499., 26. travnja ŠKURINJE. HRVATSKA 1499., 26. travnja ("plemenski" sud, pristav, plemenšćina, isprava, ("plemenski" sud, pristav, plemenšćina, isprava, prodaja, darovanje, prvokup, nasljedna i stečena prodaja, darovanje, prvokup, nasljedna i stečena imovina, djedovina) imovina, djedovina)

LITERATURA: MAŽURANIĆ, Prinosi, cit. (39.), 190 i d. te 559 i d.; MARGETIĆ, Živković, cit. (73.), 277 i d. LITERATURA: MAŽURANIĆ, Prinosi, cit. (39.), 190 i d. te 559 i d.; MARGETIĆ, Živković, cit. (73.), 277 i d.

"Mi Jurai Korlatović, knez' plemenitoga s'tola kraleva meju plemenitima IjudiMogorovići v Lici, i mi sudci" (... navode se imena petorice ...) "daemo na znan'e: (...) pris'tupi pred nas (...) plemenit' človik' Paval S'lav'ković od' plemena Mogorović iz'sela Ribnika (...) i v'zgovori': (...) hotil bim' prodati moje prave plemenšćine didin'ne,otdilene i s'lobodne of brata moga i vsih', ki mene pristoe pače i v'sake vrste ljudi, v selu Bisićih i kotari bisić'skom v španstvi lič'kom' (...) Totu mi knez' i sud'ci rekosmoPavlu (...): ovo e naš' žakon', da gre s tobom' naš' pristav' i za ždribi ki prodaeš', nudipred nim' bližih' i dalnih, a za pol' ždribja ki bi hotil' dati crkvi i kloštru (...), toliko nemoreš' dati po zakonu našem', ako tine dopus'te bližni i dal'ni i kih' pristoi".(Nastavlja se s izvještajem da je pristav išao zajedno s Pavlom i nudio ovlaštenike tese vratio sudu i izjavio da su oni dopustili prodaju i darovanje; sud to saopćuje Pavlu koji iskazuje: "kada e to vaš' zakon', tada ga (pogrješno za: ja) prbdaju ždribi više rečenicrikvi i (...) kloš'tru svete Marie u Zažićnu i fratrom reda svetoga Pavla prvoga remete(...) i daruju poli to (...) pol ždrib'ja crikvi i kloštru i fratru, `vse kupno počan'ši,selai selišć' i vrtlov' i podvornic i vse v' nutrn'ne i van'ne zemle i pasišć' i dil'nic' i gaev'i sinokoš' i bat' i priblat'ji i paš' i pašišć', putov' pričnih' i okol'nih' i staz' velikih' i malih', vode i vodotiči i malinov' i malinišć', paše malinov' vas' svoi del' v' kotaribisišskom', stupe i stupišć' i studen'c' i jazov' i vod' kopanih' i s'tojećih' i tekućih idriva plodnoga i neplodnoga, i prudnoga i neprudnoga, gore i kamika i vsih' op'šćin' i vsega mala i velika, ča koli i koliko godi pristojalo bi k više imenovanomu pol'drugu ždrib'ju (...) da crikav i kloštar i fratri uživati, dati i prodati i darovati (mogu)kako vse svoe. I od' sada stavim crikav' i kloš'tr' i fratre v pino držan'e i iznimam od sada vsu moju oblast' (...)II

"Mi Jurai Korlatović, knez' plemenitoga s'tola kraleva meju plemenitima IjudiMogorovići v Lici, i mi sudci" (... navode se imena petorice ...) "daemo na znan'e: (...) pris'tupi pred nas (...) plemenit' človik' Paval S'lav'ković od' plemena Mogorović iz'sela Ribnika (...) i v'zgovori': (...) hotil bim' prodati moje prave plemenšćine didin'ne,otdilene i s'lobodne of brata moga i vsih', ki mene pristoe pače i v'sake vrste ljudi, v selu Bisićih i kotari bisić'skom v španstvi lič'kom' (...) Totu mi knez' i sud'ci rekosmoPavlu (...): ovo e naš' žakon', da gre s tobom' naš' pristav' i za ždribi ki prodaeš', nudipred nim' bližih' i dalnih, a za pol' ždribja ki bi hotil' dati crkvi i kloštru (...), toliko nemoreš' dati po zakonu našem', ako tine dopus'te bližni i dal'ni i kih' pristoi".(Nastavlja se s izvještajem da je pristav išao zajedno s Pavlom i nudio ovlaštenike tese vratio sudu i izjavio da su oni dopustili prodaju i darovanje; sud to saopćuje Pavlu koji iskazuje: "kada e to vaš' zakon', tada ga (pogrješno za: ja) prbdaju ždribi više rečenicrikvi i (...) kloš'tru svete Marie u Zažićnu i fratrom reda svetoga Pavla prvoga remete(...) i daruju poli to (...) pol ždrib'ja crikvi i kloštru i fratru, `vse kupno počan'ši,selai selišć' i vrtlov' i podvornic i vse v' nutrn'ne i van'ne zemle i pasišć' i dil'nic' i gaev'i sinokoš' i bat' i priblat'ji i paš' i pašišć', putov' pričnih' i okol'nih' i staz' velikih' i malih', vode i vodotiči i malinov' i malinišć', paše malinov' vas' svoi del' v' kotaribisišskom', stupe i stupišć' i studen'c' i jazov' i vod' kopanih' i s'tojećih' i tekućih idriva plodnoga i neplodnoga, i prudnoga i neprudnoga, gore i kamika i vsih' op'šćin' i vsega mala i velika, ča koli i koliko godi pristojalo bi k više imenovanomu pol'drugu ždrib'ju (...) da crikav i kloštar i fratri uživati, dati i prodati i darovati (mogu)kako vse svoe. I od' sada stavim crikav' i kloš'tr' i fratre v pino držan'e i iznimam od sada vsu moju oblast' (...)II

(Prior traži od suda da dade) "vaš' list' na to otvoren' pod vašimi pečati visućimi(Prior traži od suda da dade) "vaš' list' na to otvoren' pod vašimi pečati visućimi

243 243

navadnimi" (pa sud to daje učiniti) "i za vekše verovan'e i tvrdost' toga lista našega pridasmo k tomu naše rotne pristave, po imeni Petra Gonešića is' Čaković i Jure Hlep'čića iz' Zahumić'. Dan pri svetom' Juri na Skurine miseca aprila 26, 1499".

Otuđivatelj želi otuđiti svoju djedovinu, tj. nekretnine koje imaju značaj obiteljske inmovine već dvije generacije, tj. one koje nije stekao otuđivateljev otac, nego djed ili koji još udaljeniji predak. U tome je razlika o pravima raspolaganja po ovoj ispravi i ispravi pod br. 77 gdje je riječ o nekretninama što ih je stekao otac otuđivatelja.

Kako je riječ o djedovini u smislu Tripartita (v. MARGETIĆ, Živković, cit. (73.), 273) ovlaštenicima na prvokup, u prvom redu rođacima, treba ponuditi nekretnine koje se namjeravaju prodati. Darovanje "za dušu" dopušteno je prema tumačenju plemićkog suda samo u manjoj mjeri. Preko toga potrebno je odobrenje ovlaštenika za prvokup (v. MARGETIĆ, Živković, cit., 279).

Ispravom se prenosi na stjecatelja "puno držanje", koje bi odgovaralo srednj ovj ekovnoj pravnoj ustanovi Gewere, saisine, seisin, tj. "vlasti" koj a se prenosi, a koja ne odgovara rimskopravnim pojmovima posjed i vlasništvo.

L. M.

244

77. 77.

DAROVANJE NEKRETNINA DAROVANJE NEKRETNINA (ŠURMIN, 420-422) (ŠURMIN, 420-422)

ŠKURINJE. HRVATSKA 1499., 8. svibnja ŠKURINJE. HRVATSKA 1499., 8. svibnja ("plemenski" sud, pristav, plemenšćina, isprava, ("plemenski" sud, pristav, plemenšćina, isprava, darovanje, nasljedna i stečena imovina) darovanje, nasljedna i stečena imovina)

LITERATURA: MAŽURANIĆ, Prinosi, cit. (39.), 190 i d. to 559 i d.; MARGETIĆ, Živković, cit. (73.), 279-290. LITERATURA: MAŽURANIĆ, Prinosi, cit. (39.), 190 i d. to 559 i d.; MARGETIĆ, Živković, cit. (73.), 279-290.

"Mi Jurai Korlatović, knez' plemenitoga kraljeva stola, meju plemenitimi ljudi Mogorovići v Lici i mi sud'ci li togae stola" (... navode se imena trojice ...) "i pristav" (... navode se imena dvojice) "daemo na znan'e: (...) pristupi pred nas' (...) plemenit človik Paval Slavković plemenom' Mogorović iz sela Rib'nika (...) i v'zgovori: (...) kupil e otac' moi edan' ždribi zem'le v seli Bisičih (...) ki ždribi on'de teče vnutrne zem'le uz' 80 i poda ne sinokoše i v'sega mala i velika pris'tojanija, kako nam se pinie udrži v' praveh' ke imamo na plemen'šćinu više imenovanu i imam pol'toga slobodna i ot'dil'na od' brata moga i vsih ki mene pristoe (...) esam li volan po zakonu vašem' od nega učiniti ča e meni drago? (...) dasmo nemu ta zakon': da si volan dati i darovati i prodati i za dušu kako vse svoe vlas'tito b'Iago kamo tebi drago (...). Totu v'zgovori Paval (...): kada e to vaš zakon', tada ja daruju pol' ždribč (...) kloštru nee (tj. Blažene Djevice Marije) v Zažićnu i fratrom redu svetago Pavia prvoga remete (...) naiprvo selo više imenovanega ždrib'ja, crkve, vode, malinov', stupe i stupić, virov', potokov', jazov', studenac', gore, driva, i kamika, pušin', op'ćin, putov' pričnih i okolnih', puti i razputja i s'taz' i vsega mala i velika zvrha zemle i pod' zemlju, prudnoga i neprudnoga".

"Mi Jurai Korlatović, knez' plemenitoga kraljeva stola, meju plemenitimi ljudi Mogorovići v Lici i mi sud'ci li togae stola" (... navode se imena trojice ...) "i pristav" (... navode se imena dvojice) "daemo na znan'e: (...) pristupi pred nas' (...) plemenit človik Paval Slavković plemenom' Mogorović iz sela Rib'nika (...) i v'zgovori: (...) kupil e otac' moi edan' ždribi zem'le v seli Bisičih (...) ki ždribi on'de teče vnutrne zem'le uz' 80 i poda ne sinokoše i v'sega mala i velika pris'tojanija, kako nam se pinie udrži v' praveh' ke imamo na plemen'šćinu više imenovanu i imam pol'toga slobodna i ot'dil'na od' brata moga i vsih ki mene pristoe (...) esam li volan po zakonu vašem' od nega učiniti ča e meni drago? (...) dasmo nemu ta zakon': da si volan dati i darovati i prodati i za dušu kako vse svoe vlas'tito b'Iago kamo tebi drago (...). Totu v'zgovori Paval (...): kada e to vaš zakon', tada ja daruju pol' ždribč (...) kloštru nee (tj. Blažene Djevice Marije) v Zažićnu i fratrom redu svetago Pavia prvoga remete (...) naiprvo selo više imenovanega ždrib'ja, crkve, vode, malinov', stupe i stupić, virov', potokov', jazov', studenac', gore, driva, i kamika, pušin', op'ćin, putov' pričnih i okolnih', puti i razputja i s'taz' i vsega mala i velika zvrha zemle i pod' zemlju, prudnoga i neprudnoga".

(Na to prior samostana traži od suda da se ispostavi isprava, što sud prihvaća). (Na to prior samostana traži od suda da se ispostavi isprava, što sud prihvaća). "I za vekše verovan'e i tvrdost toga lista našega pridasmo k tomu naše rotne

pristave" (... navode se dva imena ...) "I za vekše verovan'e i tvrdost toga lista našega pridasmo k tomu naše rotne

pristave" (... navode se dva imena ...) "Dan' pri svetom' Juri na Skurini miseca maja dan 8 v letih gospodnih 1499." "Dan' pri svetom' Juri na Skurini miseca maja dan 8 v letih gospodnih 1499."

Kako je otac kupio zemlju o kojoj je riječ, ona je postala obiteljskom imovinom ("plemenšćina"), na koju bi pravo prvokupa imao samo prodavateljev bratjer za ostale članove šire porodice ta zemlja ima značaj stečene, a ne nasljedne imovine. Međutim,

Kako je otac kupio zemlju o kojoj je riječ, ona je postala obiteljskom imovinom ("plemenšćina"), na koju bi pravo prvokupa imao samo prodavateljev bratjer za ostale članove šire porodice ta zemlja ima značaj stečene, a ne nasljedne imovine. Međutim,

245 245

kako je došlo do diobe očevine, prodavatelj otuđuje posve slobodno i s obzirom na svog brata.

Nabrajanje dijelova i pripadaka zemljišta, koji su po modernom shvaćanju svakakosastavni dio otuđene nekretnine (npr. virovi i potoci) ili bar pripadci koje se smatraotuđenim ako nema protivnog uglavka, ima utoliko smisla što je po srednjovjekovnomshvaćanju postojala mogućnost posebnog raspolaganja sa svakim od navedenih dijelova i pripadaka. Drugim riječima, načelo superficies non cedit solo (!) dotjerano je do krajnjih konsekvencija. Ipak, nabrajanje je samo deklarativne prirode pa više odaje"erudiciju" sastavljača isprave. Kad bi se u ispravi propustio koji od spomenutih dijelova i pripadaka, to ne bi ipak umanjilo prava stjecatelja jer bi protivnik vrlo teško oboriopredmnijevu da se sa zemljištem prodalo i sve ono što u normalnom tijeku dogadaja ide s tim zemljištem.

L.M

246

78.78.

IZ STATUTA LIGE NINSKOGA KOTARA(P. Karlić, Mjesečnik, XXXIX., 1913., 394 402) (P. Karlić, Mjesečnik, XXXIX., 1913., 394 402)

IZ STATUTA LIGE NINSKOGA KOTARA

XV.-XVI. stoljećXV.-XVI. stoljećNIN. DALMACIJA NIN. DALMACIJA (liga, seoska općina - organizacija - pravo na dio globa - progon kaznenih djela, krađa, raz-bojstvo - u kući - na brodu, nagodba u kaznenom postupku; kapetan, sudac, silovanje, kleveta, porob)

(liga, seoska općina - organizacija - pravo na dio globa - progon kaznenih djela, krađa, raz-bojstvo - u kući - na brodu, nagodba u kaznenom postupku; kapetan, sudac, silovanje, kleveta, porob)

LITERATURA: Đ. LJUBIĆ, Lige i posobe u starom hrvatskom pravu i njihov odnosprema Poljičkom statutu, Rad, 240., 1931., 1-104. LITERATURA: Đ. LJUBIĆ, Lige i posobe u starom hrvatskom pravu i njihov odnosprema Poljičkom statutu, Rad, 240., 1931., 1-104.

(1) Koi ukrade vola, budi kaštigan sedam; sedmoga gospodara i njegovu tradbu.(10) Koi ukrade brava, ovcu, šilježe,1janjca, jarca, kozu, kozle - sve po sedam za jedno i čoviku da plati njegovo i njegovu tradbu.

(1) Koi ukrade vola, budi kaštigan sedam; sedmoga gospodara i njegovu tradbu.(10) Koi ukrade brava, ovcu, šilježe,1janjca, jarca, kozu, kozle - sve po sedam za jedno i čoviku da plati njegovo i njegovu tradbu.

(17) Koi pokrade kuću ali užge čeljad u njoj, ali pobie čeljad po kući, zato imskočiti sva Liga za moći ga gospodi dati u ruke i sve njegovo u porob u Ligu ali vobljubu, što ima mala i velika, doma i u polju i sidbom i s' trsjem.

(17) Koi pokrade kuću ali užge čeljad u njoj, ali pobie čeljad po kući, zato imskočiti sva Liga za moći ga gospodi dati u ruke i sve njegovo u porob u Ligu ali vobljubu, što ima mala i velika, doma i u polju i sidbom i s' trsjem.

(27) Koi skašinaju ali razvaližaju brod i biu mornare, ali koi brod potope ali razbibudi kaštigan za svaku libru po sedam, ako li bi dato knezu u notu, da se Liga ne pačako li knez dade u Ligu, budi kaštigano, kako ozgora i kančilaru njegovu tradbu oprocesa i mornarom njihovu štetu; ako li su ubieni, sve u porob, a njih u galiu, za neksvaki s' mirom stoi i žive.

(27) Koi skašinaju ali razvaližaju brod i biu mornare, ali koi brod potope ali razbibudi kaštigan za svaku libru po sedam, ako li bi dato knezu u notu, da se Liga ne pačako li knez dade u Ligu, budi kaštigano, kako ozgora i kančilaru njegovu tradbu oprocesa i mornarom njihovu štetu; ako li su ubieni, sve u porob, a njih u galiu, za neksvaki s' mirom stoi i žive.

(39) Koi istrese tuđe vrše na ribah ali na sipah, ali obajde mriže ali parangal, L. 30. i čoviku ribu i štetu, koliko bude učinia.

(39) Koi istrese tuđe vrše na ribah ali na sipah, ali obajde mriže ali parangal, L. 30. i čoviku ribu i štetu, koliko bude učinia.

(41) Koi ukrade vršu ali smeži2 za dešpet, ali koi bi razvalia jaze, L. 30. i čoviku štetu i ima platiti i korist, koju bi ima od vrše ili jaza.

(41) Koi ukrade vršu ali smeži2

(45) Koi bi ima junaka3

za dešpet, ali koi bi razvalia jaze, L. 30. i čoviku štetu i ima platiti i korist, koju bi ima od vrše ili jaza.

ali koga drugoga od kuće, tere kreja a zna L. 300 i gospodar(45) Koi bi ima junaka3 ali koga drugoga od kuće, tere kreja a zna L. 300 i gospodar

11Mlado magare. Mlado magare. 22Zgnječi. Zgnječi. 3Tj. slugu. Tako npr. i Kastayski statut zove slugu junakom. KARLIĆ, n. dj., pogrješn

tumači pojam

3

24

Tj. slugu. Tako npr. i Kastayski statut zove slugu junakom. KARLIĆ, n. dj., pogrješntumači pojam

24

budi podložan pod štetu, koi e pokraden.4

(48) Ako se čovik komoda s lupežom za krađu prvo Lige, da e dobro učinjenoprvo tužbe5 ma da je obligan čovik kazati lupeža i da lupež plati u Ligu L. 12 bezniedne gracie i da se priseže pri svom Ligom, da veće neće krasti i ako se potle najde, da je sve njegovo u porob, toliko za čudo koliko za malo, i da se da gospodi u ruke.6

(49) Ako bi čovik pogodia lupeža po srići tere upita lupeža da (li) gaje pokraja, alupež zatai, paka čovik po sožbini7 najde, sve njegovo u porob i čoviku njegovu štetu.

(54) Ako bi čovik čovika prinia ali zania pinezi, robom, žitom, vinom, ali budikakvom stvarju se hoće, a na dobroj viri ali kojom trgovinom, tere paka čovik da imapravde svrhu svoga, L. 100 i da čoviku plati svu njegovu štetu za nj egovu neviru.

(57) Ako bi kapitan ali sudac taja lupeža, ali koju tužbu, ali koje zlo koje se u komselu čini od krade, L. 100, zašto krađu vazda e triba da Liga sudi kako e zakon.

(64) Ako bi se po zgodi koi brod ali vašelo razbio pod koim selom, da se imaudriti u zvono i svaki poteći na pomoć za rekuperati. A ako bi koi od toga što ukraomalo ali vele L. 100 za neka se svak čuva tuđa i koi gine.

(65) Ako bi koi čovik ali žena reka do poštenja komu, da mu žena gre po zluputu i dilu s drugim, najprvo od potribe je da mu prova kako je. Ako li ne prova, odpotribe je da se oblaže pred svom Ligom tri puta i da je kaštigan L. 400 i ženi da kupisuknju, košulju, pokrvaču aliti vam tumban za nje poštenje, zašto tute gre glava i većekrvi.

(68) Ako bi bila dva tere silovali divojku ali udovicu, oni prvi, koi e učinia grih,ta(j) da ju vazme, a oni drugi da ju naruši8 i u Ligu obadva L. 100.

(78) Aki bi brat zaviknuja, ali se u zvono udrilo da su lupeži u selu, ima svakipoteći za lupežom, i ako bi se moglo uhititi, ali u jednu kuću sarnati,9 za poznati koi e po imenu i ako bi se pozna, na Ligi mu ima pravda biti i da nišće nie ukrao a u krađi jeutačen, budi kaštigan L. 100 i da se za nj ufati koi poruke da već neće krasti; a koi nebi poša niti se skočia za kupežom, budi podložan pod zlo a da zna i kaštigan kako i lupež; zašto se to zovu dionici s lupežom.

(79) Ako se ukrade u gradu ali u selu, ali blizu grada ali sela, koga bude bližemista, da plati grad, ako e u gradu, ali bliže grada; ako li e u selu ali bliže sela, da platiselo, onako kakva bude krađa ali zlo, zašto ne može biti da tko nie vidia, ali da tko ne

4Gospodar odgovara, dakle, i za štete svojih slugu, jer pripadaju u njegovu "obitelj"(familia).

5To odgovara i odredbama drugih srednjovjekovnih pravnih sustava. Vidi npr. članak 38. Vinodolskog zakona: "(...) tužbu ki učini, ima ju na konac pripelati".

6Drugim riječima, premda se protiv kradljivca ne vodi postupak jer nema tužitelja (usp.članak 38. Vinodolskog zakona: "Iošće, kadi ne bi bila tužba i niedan osud"), oštećeni treba ipak javiti ligi o krađi, pa će se kradljivca u slučaju ponovne krađe kazniti najvećom mogućomimovinskom kaznom, tj. "porobom".

7Sok je prastara slavenska ustanova. Riječ je o čovjeku koji za plaću istražuje nekuokolnost ili činjenicu. (Usp. Vinodolski zakon, članak 45: "cena ka se otai da za naiti niku rič".

8"Narušiti" znači opskrbiti je "opremom", ruhom. 248

zna, ali da tko nie izda tu krađu ali to zlo učinjeno. Ako pake pokle se plati ta krađa, tere se najde ta(j) lupež pokle bude telareno od

Lige (...), budi sve njegovo u porob i ostalo kako se bude sudu vidilo; ako li sam lupeždojde ter se osvadi kapitanom, ali sudcem, budi kaštigan za onu krađu koju budeučinia i da se plati iz njegova, što bude grad ali selo stratia za tu krađu.

Ovi kapitul mučno uzesmo i mučan je, ma zašto istinu najdosmo nakon dva godišća.Ukrade se u Novoseaci jedna jalovica tusta Matiu Ražnjeviću koi staše južnie stranesela; koja bi ukradena iz dvora i ne znaše tko e ukrade. A sjutra dan ima biti Liga štojest u nedilju na 21 ottubra 1307 i ta(j) Matij tuži se Ligi da mu je ta jalovicaukradena i kaže sve svoje pravice ovi čovik na pravu. I tako oni od Lige porugivau se s'njime i govorahu, biše li kako tusta: tata kako bi e se naisti. To čujući njegov sudac Šimun Ugarković, koi tada biaše, gdi mu se rugaju budući pokraden, zašto biše čovikduševan, usta na noge i reče: Kapitani i sudci poštovani! dajte da moje selo Novosejacito plate, zašto to ne može biti da tko ne zna da siromahu čoviku ne gine njegovo, neka ostali svist imaju. I po ti način skočiše kapitani i sudci i udilje poslaše svoje mlade daimadu kupiti na svaku kuću po dvi libre. Mlađi poidoše u Novosejace i počeše kupiti,nigdi po volji, a nigdi po silom. Meju tu kupljačinu poteče Juko, sin Mihe Plastinovića, i reče svom ocu: ćako, ne plaćajmo mi! Bogme je sinoć kasno jedan čovik u biluogrnut biaše u kući Marka Prtenjače. A Marko Prtenjača biaše mlađi koi to kupljaše. I tikada dojde Matiju Ražnjeviću da plati to dvi libre, to pomenu Matij Prtenjači da hoće znati tko je sinoć u njega bio u bilu. Tote se počeše vrlo pričati i rekoše: hodimo pridsudce, i tako pojdoše. A kad biše prid sudcim, sudci po svidočbi rekoše da seopravda Marko Prtenjača, a pake upitaše dite sudci i dite reče kako e i ocu reklo, da biše čovik ogrnut u bilu biljcu u Marka Prtenjače i to dite ne imaše nego deset godišta;to ti se Prtenjača vrlo brani, ali ne može najti svidoke ni poručbine za se, i brani se začudo vrimena, kako se brani svaki krivac. Videć kapitani i sudci da veća smutnja raste, govoreći jedan za drugoga i braneći zle ljude, ustaše se kapitani i sudci i rekoše svojimmlađim i svoj Ligi pod penu groša 30 da svi med sobom ovoga čovika imamo povestiu pržun. I tako svi jednokupno skočiše i činiše ga voditi med sobom i tako vodeći ga, kada bihu na prvome mostu odNina, reče Marko Prtenjača: Stanite poštovani sudci ikapitani, molim vas, i vi ostala draga braćo, prostite mi za ovi put; hoću vam svekazati, kako je i što bilo i rekoše mu da mu je prosto da kaže. Tada reče Prtenjača: Eh braćo, sinoć dojde, da ga Bog ubie, u mene Juko Jučarević iz Gorice i tu kravu ukradei odagna ju tja, veće ne znam, što je od nje učinio niti dila imam, niti ga čekam nitiznam veće malo ni veliko. I kako to čuše kapitani i sudci i sva Liga, svi zaviknuše: u pržun nevirnika, u pržun nevirnika! I tako ga povedoše knezu a š njime udilje u pržun.I knez pica da ima dojt ormanica po nj i dojde tretji dan i povedoše ga u Zadar i bimetnut u galiu i u njoj umri prvo godišća. A Liga sve udilje toga puta uze u porob i bi tu velik rasap, zašto svega dosti imaše. I zato svak o svome neka žive.

I od toga vrimena uzesmo ovi kapitul i svi mu se kontentasmo, zašto najdosmo istinu dasu to i naši start pria nahodili sada se najde i vazda će to biti. I od tada poče svačie s mirom stati i jedan drugoga čuvaše i kuću i blago i u selu i polju; zašto ne može nigda biti mu graduni u selu da tko nije vidia ali čuja, ali da tko zna, ali da tko ne izda. I tako ta(j) kapitulobljubismo.

249

1. Za pravnog povjesnika od neobična je interesa točka 79, ne samo zbogpredmnijevane krivnje stanovništva okoliša gdje se krađa dogodila nego još više i zbogpriče o tome kako je došlo do te "kolektivne odgovornosti". Kako 21. listopada 1307.nije bila nedjelja i kako se u to doba u Mlecima još nije osuđivalo na prisilan rad nagalijama, ovdje se radi vjerojatno o"poučnoj priči", ali nije nemoguće da se ona temeljina nekom istinitom dogadaju. Svakako se priča temelji na narodnom osjećaju da bitakav način kolektivne odgovornosti mogao biti koristan. Ali isto tako priča dokazujeda nije riječ o nekom arhaičnom pravnom institutu.

2. Krada se kažnjava šesterostruko u korist nadležne vlasti, a sedmina kazne pripadaoštećenom. Oštećeni dakle dobiva ukradenu stvar i povrh toga njezinu jednostruku vrijednost i naknadu troškova.

3. Razbojnik (točke 17 i 27) se uz ostalo kažnjava "kolektivnom osvetom" nadnjegovom imovinom. To je ustanova i inače vrlo obljubljena u srednjovjekovnim pravima(npr. u Ruskoj pravdi, Poljicama itd.) i bila je neobično popularna u narodu, koji je na taj način ne samo sudjelovao u izvršavanju kaznene presude nego je pri tome vidio isvoju neposrednu korist koja je uvelike stimulirala izravno izražavanje moralnogzgražanja nad zločincem (vidi i točke 48 i 49).

4. U točki 54 regulira se pravni odnos koji nastaje time što jedna strana daje drugojneku stvar. Ako se radi o odnosu koji nije trgovačke prirode, nego nastaje na osnovisporazuma od slučaja do slučaja, za valjanost obveze povrata zamjenjive stvari (Statutnavodi najčešće primjere: novas, roba, žito, vino) potrebna je formalnost davanjaruke (u franačkom pravu fides facta), koja ima za posljedicu pravnu valjanosttakvog formalnog sklopljenog ugovora, pa će primatelj stvari odgovarati za "neviru"ako ne vrati stvar u skladu s ugovorom. Naprotiv, u trgovačkom prometu dovoljna jesama činjenica davanja stvari. Ta se razlika vidi po distinkciji koju pravi Statut: "nadobroj viii ali kojom trgovinom".

5. U točkama 65 i 68 dolazi do izražaja ne samo poštovanje ženske časti negojoš i više želja da se to poštovanje što unosnije naplati. Prema točki 65 klevetanjetuđe žene da nije "čuvala čistoću bračnog kreveta" kažnjava se vrlo visokomglobom od 400 lira u korist lige (!), pri čemu i oklevetana žena ne prolazi previše loše,pogotovu uzimajući u obzir siromaštvo stanovništva, jer joj onaj koji je napao nanjezinu čast treba obnoviti garderobu. Statut opravdava te troškove ističući da binezadovoljni muž mogao u protivnome biti prisiljen krvlju oprati okaljanu čast svogabračnog kreveta, što bi, čini se bar prema riječima Statuta, isključivalo protupravnosteventualnog ubojstva obeščastitelja.

U točki 68 razmatra se slučaj silovanja neudane ženske osobe ("divojke aliudovice") sa strane dvojice izvršitelja. Statut nastoji rasporediti obveze silovatelja na način koji smatra pravičnim za sve zainteresirane sudionike: prvi silovatelj morasilovanu uzeti za ženu, a drugije treba opskrbiti dostojnom opremom. Usto i liga dobivasvoj udio, jer svaki silovatelj treba uplatiti u njezinu kasu po 100 lira.

78a. 78a.

IZ VEPRINACKOG STATUTA IZ VEPRINACKOG STATUTA (L. Margetić, Veprinački zakon iz 1507., Radovi Z 37., 1995., 341-367) (L. Margetić, Veprinački zakon iz 1507., Radovi Z 37., 1995., 341-367)

KVARNER. VEPRINAC Početak XVI. stoljeća KVARNER. VEPRINAC Početak XVI. stoljeća (kazneno pravo; stvaranje opasne situacije) (kazneno pravo; stvaranje opasne situacije)

LITERATURA: M. VLADIMIRSKI BUDANOV, Neizdannye zakonijugozapadnyh Slavjan, Žurnal Min. nar. prosvj. 213., 1881.; ISTI, Zakonik grada Kastva i zakon obćine Veprinske, Mjesečnik VIII., 1882.; M. JASINSKI, Zakoni grada Veprinca, ZZR, V., 1926.; Đ. MILOVIĆ, Kazneno pravo Veprinačkog statuta iz 1507. godine, VDAR XXXIX., 1997.; L. MARGETIĆ, Veprinački sudski zapisnici XVI. i XVII.stoljeća, Opatija, 1997.

LITERATURA: M. VLADIMIRSKI BUDANOV, Neizdannye zakonijugozapadnyh Slavjan, Žurnal Min. nar. prosvj. 213., 1881.; ISTI, Zakonik grada Kastva i zakon obćine Veprinske, Mjesečnik VIII., 1882.; M. JASINSKI, Zakoni grada Veprinca, ZZR, V., 1926.; Đ. MILOVIĆ, Kazneno pravo Veprinačkog statuta iz 1507. godine, VDAR XXXIX., 1997.; L. MARGETIĆ, Veprinački sudski zapisnici XVI. i XVII.stoljeća, Opatija, 1997.

(Odredba 2-17 i 2-18): Ki hi na koga nož vinel, zapada 1 marku. A kada opet shrani, plaća 2. marku. (Odredba 2-17 i 2-18): Ki hi na koga nož vinel, zapada 1 marku. A kada opet shrani, plaća 2. marku.

Jasinski to najpodrobnije objašnjava: "Nož vineti - izneti nož iz nožnica (korica); `Opet shraniti' znači opet metnuti nož u nožnice". Po njemu je riječ o pokušaju. Ipakjoš 1881. M. Vladimirski Budanov tumači ovaj članak kao pokušaj udarca nožem.Vladimirski Budanov divi se "prvobitnom kaznenom pravu Slavena" koje nalazi i u Ruskoj pravdi: "Tko izvadi mač, ali ne udari, to grivna kun". Ostali autori sulapidarni i ne donose ništa novo.

Jasinski to najpodrobnije objašnjava: "Nož vineti - izneti nož iz nožnica (korica); `Opet shraniti' znači opet metnuti nož u nožnice". Po njemu je riječ o pokušaju. Ipakjoš 1881. M. Vladimirski Budanov tumači ovaj članak kao pokušaj udarca nožem.Vladimirski Budanov divi se "prvobitnom kaznenom pravu Slavena" koje nalazi i u Ruskoj pravdi: "Tko izvadi mač, ali ne udari, to grivna kun". Ostali autori sulapidarni i ne donose ništa novo.

Smatramo da nije riječ o pokušaju, već o stvaranju opasne situacije, tj. o prijetnji,koja je opasna utoliko što može izazvati burnu reakciju kod onoga kome ja zaprijećeno na taj način. Neobično je što se stvaranje opasne situacije u Veprincu razdvaja na dvijeradnje: za izvlačenje noža plaća se 1 marka, tj. 8 libara, a za vraćanje noža u korice još jedna marka. Takav neobičan način opisa kažnjivog djela bitno se razlikuje od spomenutog opisa u Ruskoj pravdi, gdje se navodi samo jedan element, tj. izvlačenjenoža. Suprotno tome, pravo njemačkih građana Brna, koje je inače uvelike utjecalo nasusjedna pravna područja, predviđa posebnu kaznu za izvlačenje mača, a posebnu za ponovno stavljanje mača u korice. Dakle, riječ je o utjecaju njemačkog prava naformuliranje norme. Prema zabilješki od 17.X.1536. (Margetić, n. dj., list 16) koja se

Smatramo da nije riječ o pokušaju, već o stvaranju opasne situacije, tj. o prijetnji,koja je opasna utoliko što može izazvati burnu reakciju kod onoga kome ja zaprijećeno na taj način. Neobično je što se stvaranje opasne situacije u Veprincu razdvaja na dvijeradnje: za izvlačenje noža plaća se 1 marka, tj. 8 libara, a za vraćanje noža u korice još jedna marka. Takav neobičan način opisa kažnjivog djela bitno se razlikuje od spomenutog opisa u Ruskoj pravdi, gdje se navodi samo jedan element, tj. izvlačenjenoža. Suprotno tome, pravo njemačkih građana Brna, koje je inače uvelike utjecalo nasusjedna pravna područja, predviđa posebnu kaznu za izvlačenje mača, a posebnu za ponovno stavljanje mača u korice. Dakle, riječ je o utjecaju njemačkog prava naformuliranje norme. Prema zabilješki od 17.X.1536. (Margetić, n. dj., list 16) koja se

251 251

odnosi na to kažnjivo djelo, neki Martin Rajčić htio je udariti mačem nekog Šišu, "za uzroke nike praskve ka e bila toga Martina na koj jest bil taj Šiša niki rovaš (rotaš?)pisal". Martin "ga e otil osić", i to je čak i priznao. Sud donosi odluku "naiprvo libar 50 za uzrok da e meč na Šišu zinel i paki v mečnice sopetpostavil (tj.) da e posegal na Šišu namestnika gospodina kapitana", a osim toga, "sentenciamo ga v drugu penu da plati libar ... a to za uzrok da je meč na Šišu zinel ipako v mečnicepostavil, kakoje naš zakon od grada ". Šteta što se iz Volčićeva prijepisa ne vidi kolika je kazna u drugom slučaju. Vjerojatno je riječ o 8 libara (tj. 2 marke) u skladu sVeprinačkim zakonom. Prvonavedena kazna od 50 libara odgovara kazni za udaranje i1inapad (na negaposegal) odnosno psovanje vijećnika (3-13, 14), koja je ovdje analogno primijenjena.

Isto tako nalazimo i u Mošćeničkom zakonu: "ako bi ki stegnul ale dal ruki na kakovo oružje, na kega si budi drago, pada pena L. 4 ". Dakle, i ovdje je riječ o stvaranjuopasne situacije, i to ne samo tako da je izvukao (stegnul), nego čak i ako bi samo dodirnuo (dal ruku) oružje. Ovdje je pogotovu jasno da nije riječ o pokušaju, već opukoj prijetnji, iz koje bi doista u daljnjem tijeku moglo doći čak do pokušaja. Iznenađujeda je kazna za stvaranje opasne situacije potezanja noža četiri puta veća u Veprincunego u Mošćenicama. Jedino objašnjenje bilo bi, mislimo, u tome što je konkretnislučaj na osnovi kojega je došlo do stvaranja norme bio mnogo opasniji u Veprincu.

L. M.

252

79. 79.

IZ TRIPARTITA STJEPANA VERBECIJA IZ TRIPARTITA STJEPANA VERBECIJA (Tripartitum, cit.) (Tripartitum, cit.)

SLAVONIJA. KVARNER. HRVATSKA 1514. SLAVONIJA. KVARNER. HRVATSKA 1514. (pravni položaj Hrvatske, kmetovi - neoporučno nasljeđivanje - oporučno nasljeđivanje - vlastelinskasudbenost, - zabrana seljenja, zemaljski gospodar, dominus terrestris, obiteljska imovina - dioba, obiteljska imovina - haereditas, vekovečina,lastivnoća, stečena imovina, djedovina, očevina, dosjelost -praescriptio, zalaganje - impignoratio, očinska vlast - patria potestas, emancipacija, stjecanje za vrijeme braka)

(pravni položaj Hrvatske, kmetovi - neoporučno nasljeđivanje - oporučno nasljeđivanje - vlastelinskasudbenost, - zabrana seljenja, zemaljski gospodar, dominus terrestris, obiteljska imovina - dioba, obiteljska imovina - haereditas, vekovečina,lastivnoća, stečena imovina, djedovina, očevina, dosjelost -praescriptio, zalaganje - impignoratio, očinska vlast - patria potestas, emancipacija, stjecanje za vrijeme braka)

LITERATURA: S. HUSZTY, Iurisprudentiaepracticae libri tres, Agriae, 1758.; E. KELEMEN, Institutiones iuris privati hungarici, Pestini, 1818.; K. KADLEC, Verboczyovo Tripartirum a soukrome pravo uherske i chorvatske šlechty v nem obsažene, Prag, 1902.; A. TIMON, Ungarische Verfassung- and Rechtsgeschichte, Berlin, 1904.; M. LANOVIĆ, Privatno pravo Tripartita, Zagreb, 1929.

LITERATURA: S. HUSZTY, Iurisprudentiaepracticae libri tres, Agriae, 1758.; E. KELEMEN, Institutiones iuris privati hungarici, Pestini, 1818.; K. KADLEC, Verboczyovo Tripartirum a soukrome pravo uherske i chorvatske šlechty v nem obsažene, Prag, 1902.; A. TIMON, Ungarische Verfassung- and Rechtsgeschichte, Berlin, 1904.; M. LANOVIĆ, Privatno pravo Tripartita, Zagreb, 1929.

1. Općenito o Tripartitu 1. Općenito o Tripartitu

Kudikamo najvažniji izvor za poznavanje hrvatsko-ugarskog privatnog prava djelo je Stjepana Verbecija (1490.-1542.) Tripartitum opus iuris consuetudinarii inclyti regni Hungariae, što ga je 1514. godine na prijedlog staleža potpisao hrvatsko-ugarski kralj Vladislav II. Tripartitum nije imao zakonsku snagu, jer kralj nije na njega stavio svoj pečat. Djeloje imalo prema tome snagu običajnog prava, koje se putem prakse i običaja primjenjivalo u našim krajevima. Na hrvatski jezik preveo ga je, prilično slobodno, Ivan Pergošić, gradski notar u Varaždinu. Čak i Zakon trsatski iz 1640. god. priznaje mu zakonsku snagu, jer u članku 81. određuje:

Kudikamo najvažniji izvor za poznavanje hrvatsko-ugarskog privatnog prava djelo je Stjepana Verbecija (1490.-1542.) Tripartitum opus iuris consuetudinarii inclyti regni Hungariae, što ga je 1514. godine na prijedlog staleža potpisao hrvatsko-ugarski kralj Vladislav II. Tripartitum nije imao zakonsku snagu, jer kralj nije na njega stavio svoj pečat. Djeloje imalo prema tome snagu običajnog prava, koje se putem prakse i običaja primjenjivalo u našim krajevima. Na hrvatski jezik preveo ga je, prilično slobodno, Ivan Pergošić, gradski notar u Varaždinu. Čak i Zakon trsatski iz 1640. god. priznaje mu zakonsku snagu, jer u članku 81. određuje:

11A u svem drugom dugovanju se imaju uzdržat polag zakona ugerskoga i Tripartita,A u svem drugom dugovanju se imaju uzdržat polag zakona ugerskoga i Tripartita,1L. MARGETIĆ - M. MOGUŠ, Zakon trsatski, Rijeka, 1991., Vidi i Trsatski statut,

MHJSM, IV., 1890. (ed. F. Rački).

1L. MARGETIĆ - M. MOGUŠ, Zakon trsatski, Rijeka, 1991., Vidi i Trsatski statut, MHJSM, IV., 1890. (ed. F. Rački).

253 253

što je to značajnije što je u to doba Trsat već odavno bio pod neposrednom upravom habsburških kapetana.

Uz naš prijevod dali smo i Pergošićevu verziju, i to u originalnoj ortografiji. Mislimo da je to korisno i čak nužno jer je Pergošićev prijevod služio u praksi hrvatskim pravnicima. Prijevodom na hrvatski jezik postao je Tripartit j oš i više pravnim izvorom za upoznavanje hrvatskoga prava u prošlosti. Kako je Verbecijevo djelo samo popis običajnoga prava, to su se pravne norme, sadržane u njemu, primjenjivale i u ranijim stoljećima. Ipak, pri tome treba biti vrlo oprezan, jer su kraljevski dekreti, osobito u XV. stoljeću, unijeli velik broj izmjena u materijalno i formalno pravo. Usto hrvatski su krajevi imali mnoge specifične pravne ustanove i norme, kao što je to uostalom naglasio i sam Verbeci.

2. Pravni položaj Hrvatske prema Ugarskoj

Dio III., tit. 1. § 1 (U ovoj knjizi govorit će se) "o pravnim običajima, koji se na neko vrijeme

(parumper) razlikuju i odvajaju od našeg zakona, (naime o onima) kraljevstava Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, kao i Transilvanije, koja su već otprije podložena i uključena (subjectorum et inocorporatorum) Kruni ovoga kraljevstva (...)"

(Pergošić: "(...) od obichaieu veteh2 orssaghou,3 Dalmacie, Horuaczkogha, Szlouensskoga orssagha i od Ierdelia, poimene koterissu zuughersskim orssagom sslosni, koterihsse obichai ne odluchauaiu vnoghim zakonom od voghersskih praud 4

5 ) . "( . . . )

Tit. 2. Pr. "Kako se već otprije odobreni zakoni i pravni običaju rečenih kraljevstava

Dalmacije, Hrvatske, Slavonije i Transilvanije u mnogim pogledima i točkama razlikuju od zakona i pravnih običaja naše domovine, naime ovoga kraljevstva Ugarske (...)".

(Pergošić: ne prevodi!) § 1 " ( . . . ) treba reći o tome da ni jedan narod (populus) ( . . . ) ne može stvarati

propise (statuta) ako nema vlastitu pravnu vlast (jurisdictionem), već potpada pod tuđe vladanje (dominio), osim ako mu za to ne dade suglasnost viša vlast (...)".

§ 2 "Zato, premda se Dalmatinci, Hrvati, Slavonci i Transilvanci u plaćanju vražda (homagiorum) i globa i u drugim postupovnim pitanjima (...) i raznim drugim pravnim običajima uvelike razlikuju od naših i smiju se njima (...) služiti, ipak nemaju pravo

2 Ovih.

3Kraljevstvo. 4Pergošić prevodi "subjectorum et incorporatorum" sa "složni", tj. povezani, i pri tome

naglašava "povezanost" Hrvatske s Ugarskom, a ispušta "podložnost ugarskoj kruni". Vrijedilo bi podrobnije proučiti Pergošićev politički stav prema Ugarskoj na osnovi ovoga i drugih dijelova prijevoda.

5Pergošić ovdje ubacuje odlomak koji se u originalnom latinskom tekstu nalazi u tit. 2. pr., i usput mu donekle mijenja smisao.

254

donositi pravne norme protiv općih pravnih propisa i uredaba ovoga kralj evstva Ugarske

(Pergošić: "Odkud mozibiti Dalmacie Horuaczkoga i Szlouensskoga orssaga i Ierdelia liudie vplachani nih vrasde i v birsageh i v drugih isstinih praud techei i v dersani terminuseu (...) vnekih obichaiehsse od nassih praud odluchiauaiuch siuu i oni ssami med ssobu (...) neke napraue (...) mogu ssprauiti (...), da protiu decretomu vugersskogha orssaga (...) niemaiu na napraulienie oblassti".

S pravom se u literaturi ističe da se ovdje Verbeci "nije mogao izdignuti nad prosječno shvaćanje mađarskih učenjaka i državnika: Hrvatska mu je bilajednostavnim municipijem Ugarske u širem smislu" (LANOVIĆ, 90). Doduše i Verbeci ističe da je Hrvatska "podložena i uključena" ugarskoj kruni, a ne ugarskom kraljevstvu, ali, a to je velika i bitna razlika, Hrvatska za njega nema "vlastitu jurisdikciju, već potpada pod tudu vlast". Svakako, ako ništa drugo, bar je ovdje priznato da su ugarski kraljevi i sama Ugarska u odnosu na Hrvatsku "tuđa", dakle nametnuta vlast.

3. Položaj kmetova

Dio III. 0 pravnom položaju i normama što se odnose na seljake, koje nazivamo kmetovima (De villanorum, quodjobagyones nuncupamus conditionibus et legibus). Tit. 25.

§ 1 "Njihov je pravni položaj raznolik. Neki su Ugri, neki Saksonci i Germani, neki pak Česi i Slaveni, koji ispovijedaju kršćansku vjeru. Uz to ima i Vlaha i Rutena te Rašana ili Srba i Bugara, koji slijede kriva naučanja Grka (...)".

§ 2 "Premda su se svi ti narodi (...) koristili svojim sloboštinama i imali slobodnu mogućnost da se, kad hoće, presele iz mjesta svoga prebilišta na druga mjesta (...) nakon što plate dužnu zakupninu i svoje dugove, ipak su (...) u današnje vrijeme izgubili to slobodu te su podvrgnuti svojim gospodarima punim i trajnim kmetskim odnosom".

§ 3 "(...) pa su njihovi gospodari (...) nadležni suditi im (...) bez obzira na to tko ih tužio".

Tit. 29. § "Nadalje, ako kmet (rusticus) ima sins i kćer koja se još nije udala, tada oboje

nasljeđuju na jednak način i pokretne i nepokretne stvari". § 1 "Ipak, ako je kći udana s pokretninama, treba uzeti u obzir jesu li te stvari bile

djedovina ili očevina. Ako su bile djedovina, prilikom udaje ne može doći ni do kakve prijevare, jer kći treba dobiti jednak dio imovine. Ako je pak riječ o očevini, tada je otac može udati u skladu sa svojim staležom i ugledom pa ona više neće imati prava na njegove stvari, nego one po očevoj smrti pripadaju sinu, a ako je on umro, na braću i njegove rođake koji potječu iz iste loze (stipite)".

§ 2 "Ako pak otac želi učiniti oporuku o svojem dijelu, on to može učiniti, ali tako da ne prevari ženu. Naime, žena se smatra uvijek sudionikom i diobnikom (parti-ceps et condivisionalis) u stvarima koje je muž stekao za braka, tako da njoj, ako muž umre bez oporuke, pripadaju sva dobra što ih je on (...) stekao".

(Pergošić: "Akoli bi otecz zssuoiega dyela hotel testamentom vchiniti, i to more

255

vchiniti, da nistarmenie prez vkanenia ssuoiet sen@. ler nieghoua Sena vmarhe i vimyeni,koterossu v ono vremena gdassta vuhystue sskupa syulea naukup zaysskala, vseghdarpolegh prauogha deleniaa ima dyel iednakim zakonom tako akobi nie ghosspodaar bylprez testamentoma vmerl, vssebi imyenie koterossu sskupa nassli i zayiskali naaniuosstalo".)

Tit. 30 § "Nadalje, kmet koji živi sam i ne ostavlja iza sebe potomka i nasljednika može

slobodno oporučiti o svojim pokretninama. Nekretnine (haereditates) ako su djedovina u cijelosti prelaze na zemaljskog gospodara (dominum terrestrem).

(Pergošić: "Prossti chlouek ieden ssaam buduchi, possuoioi ssmerti nikakoua oduetka ili koteribi praudennim zakonom zanim imal nassledouati zassobun neosstauiussi: zssuoiq gybaiuche marhe sslobodno more testamentom vchiniti. Danistarmenie akossu vekovecchine one od deda osstale, vsse na zemelsskogha gosspodna ssssedu".)

§ 1 "Ako ih je pak sam (per semetipsum) stekao, dijele se na dva dijela, od kojih jedan pristoji zemaljskom gospodaru, a drugi onome kome,ga je oporučno ostavio".

§ 2 "Ako je pak umro bez oporuke, sva njegova imovina, kako pokretna tako i nepokretna, pripada zemaljskom gospodaru".

§ 4. "Ako je pak kmet ostavio iza sebe zakonita potomka, (i to) dijete, koje jošnema 12 godina, tada može otac oporučiti ne samo o svojem dijelu nego i djetetu, akobi ono umrlo unutar 12 godina, postaviti drugoga nasljednika (...)".

§ 6 "Ipak, pravni položaj kmetova je vrlo raznolik, a tako i pravni običaji koje treba poštovati u skladu sa starim mjesnim običajima".

(Pergošić: "Da mozibiti kiemzakonom kmeti vnoge fele sstal imaiu tiemzakonomvnogofele obichaie praud imaiu koteressu poleg miesst sstarih zakonou imaiuzdersati".)

§ 7 "To ipak ne znači da se nasljedne nekretnine (haereditas) koje je kmet nekome ostavio ili prodao mogu otuđiti na trajni način (jure perpetuo) od zemaljskog gospodara, naime, kmet nema, što se tiče trajnog vlasništva (quantum adperpetuitatem), nikakva prava, osim na plaću i nagradu za rad na zemlji svoga gospodara, nego vlasništvoukupne zemlje pripada i spada na zemaljskog gospodara".

(Pergošić: "A potom nie triebe razmeti dabisse vekouecchina koteruie neki prossti chlouek nekomu drugomu osstauil ili dal, od zemeljsskoga gosspodina mogla odtrichiili poginuti. ler prossti chlouek oberh hassne i dohodka ssuoie muke, na ssuoiegagospodina zemli, kolikosse vekouechine dossti, nikakoue prauicze nyema, da vssa lasstiunocha zemlie, gledi na niegouoga zemelysskoga gosspodina i niegasse dosstoi".)

Kmetovi su bili slobodni "trajni zakupci" zemlje koju su obradivali. Njihovo jepravo na zemiju bilo stvarnopravne prirode, koje je u nekim hrvatskim krajevima tijekom stoljeća postajalo sve jače i približavalo se donekle nekoj vrsti vlasništva. 0 tom podrobnijeMARGETIĆ, Ugovori, cit., (58.); ISTI, Hreljinski urbar, cit. (58.). Kmetovi su se slobodnomogli seliti, osim stanovito vrijeme nakon krvavih seljačkih buna (1514.-1547.).

256

Nakon 1547. godine kmetovi su ponovno dobili pravo seljenja, ali uz stanovita ograničenja, koja su potpuno ukinuta tek 1758. godine. Podrobnosti u LANOVIĆ, 176.

Verbeci u svom Tripartitu nastoji pravo kmeta na zemlju teoretski ograničiti na neku vrstu obveznopravnog nasljednog zakupa i ne priznaje im čak ni neizravno bar dominium utile. Pa ipak, iz odredaba Tripartita proizlazi - i protiv Verbecijeve namjere - da je kmetovo pravo na zemlju bilo kudikamo jače nego što je to Verbeci želio priznati. Politička tendencioznost nije dopuštala Verbeciju, predstavniku interesa plemstva, da povuče sve logične i pravne konzekvencije iz pravnih norma, koje sam navodi, a osobito onih po kojoj na kmetovu ostavinu imaju pravo ne samo sinovi nego i neudane kćeri, a ako kmet nema potomaka, njegovi najbliži muški rođaci povezani s njime po muškoj lozi, što je posve usporedivo s nasljednim pravom plemića. Veća je razlika između kmetova i plemića u tome što se kmetova žena smatra sustjecateljicom za stvari stečene za vrijeme braka.

4. Položaj žene u braku

Dio I., tit. 102. Pr. "(...) ako za braka muž kupi, plativši cij enu, nekretnine i prava na

nekretninama i ime (svoje) žene ne uključi u ispravu o stjecanju (in literis fassionalibus), tada u takvim nekretninama i pravima na njima, premdaje riječ o kupljenim dobrima, žena ne može imati za sebe svoj did'.

(Pergošić: "(...) akobi sto doklebi iosche zsssuoium senuum vkup syuel imyienie neko kupil, i nebi vchinil ssuoie sene imena v vallouanom lysstu zapyssati, adda ztakougha imyenia i zuwssnicz, mozibitiieie za peneze kuupil, sena nikakouogha dyela nebude, moghla nighdaar ssebe vzeti".)

Dakle, žena plemića nije sustjecateljica muževih nekretnina stečenih za vrijeme braka, osim ako njezino ime nije izričito navedeno u ispravi o stjecanju.

5. Obiteljsko vlasništvo. Prodaja nekretnina. Pravo prvokupa.

Dio I., tit. 51. Pr. "Nadalje, treba znati da dioba imovine između oca i sina nije uvijek dopuštena,

ali da ipak postoje mnogi slučajevi u kojima, čak ako sin ne bi htio, njegov ga otac može prisiliti na diobu i, obratno, ako otac ne bi htio, sin ipak ima ovlast ostvariti diobu imovine s ocem".

(Pergošić: "Mozibitisse, delenie meg occze i meg ssiny ussagdar ne dopuscha, da mozibitie unogho zrokou, u koterih akobi i nestel ssyn nieghou otacz more niega na delenie primorati i potomtogha zosspet, i akobi i otacz nehotel, nistarmanie ssyn ima oblasst da imynie zocczem razdely".)

257

§ 1. "Ali, prije nego što se navedu ti slučajevi, nužno je znati kakvu i na koji načinimaju očevi vlast nad svojim sinovima. Tu treba upozoriti da se svi sinovi i kćeri,zakonite i nezakonite dobi, koji nisu emancipirani, tj. oslobodeni od podložnosti ocu,prije emancipacije odnosno oslobođenja nalaze pod očinskom vlašću (in patria potestate), s time da (emancipacija) nastaje prema pravnom običaju naše domovine sastrane sinova samom diobom s ocem nepokretne imovine i prava, a sa strane kćeristupanjem u brak odnošno konsumiranjem braka".

§ 1. "Ali, prije nego što se navedu ti slučajevi, nužno je znati kakvu i na koji načinimaju očevi vlast nad svojim sinovima. Tu treba upozoriti da se svi sinovi i kćeri,zakonite i nezakonite dobi, koji nisu emancipirani, tj. oslobodeni od podložnosti ocu,prije emancipacije odnosno oslobođenja nalaze pod očinskom vlašću (in patria potestate), s time da (emancipacija) nastaje prema pravnom običaju naše domovine sastrane sinova samom diobom s ocem nepokretne imovine i prava, a sa strane kćeristupanjem u brak odnošno konsumiranjem braka".

(Pergošić: "Da pryedi negobisse ti zroki pretomachili uydisse, daie potry' ebno zrazumeti, kakouimi i kolikimi zakonmi imaiu occzeue nad ssinmi oblasst. Anaipryedi to zaznamenuuaussi, dassu ussaki ssinoue i kcheri u ssuoih rogienikouoblassti dot@ dobe, doklesse zochine oblassti nyessu osslobodili. A ssinouesse ochine oblassti po razdeleny imyenia mentuiu. A kcherisse po hystue ghda za mus poidu".)

(Pergošić: "Da pryedi negobisse ti zroki pretomachili uydisse, daie potry' ebno zrazumeti, kakouimi i kolikimi zakonmi imaiu occzeue nad ssinmi oblasst. Anaipryedi to zaznamenuuaussi, dassu ussaki ssinoue i kcheri u ssuoih rogienikouoblassti dot@ dobe, doklesse zochine oblassti nyessu osslobodili. A ssinouesse ochine oblassti po razdeleny imyenia mentuiu. A kcherisse po hystue ghda za mus poidu".)

§ 9. "(...) o stvarima koje su sinovi stekli svojom vlastitom službom ili literarnim znanjima (literariis disciplinis) (...) (sinovi) mogu slobodno oporučiti".

§ 9. "(...) o stvarima koje su sinovi stekli svojom vlastitom službom ili literarnim znanjima (literariis disciplinis) (...) (sinovi) mogu slobodno oporučiti".

(Pergošić: "zonogha koteroie ssaam ssyn zaysskal, sslobodno more testamentom vchiniti, iosche i prez ochine volie".)

(Pergošić: "zonogha koteroie ssaam ssyn zaysskal, sslobodno more testamentom vchiniti, iosche i prez ochine volie".)

Tit. 52. Tit. 52. Pr. "(...) otac može svoga odraslog sina (...), ali ne i nedorasla u niže navedenim

slučajevima prisiliti na diobu nasljednih (haereditatum) i drugih stvari, ali ga ne može od toga isključiti".

Pr. "(...) otac može svoga odraslog sina (...), ali ne i nedorasla u niže navedenimslučajevima prisiliti na diobu nasljednih (haereditatum) i drugih stvari, ali ga ne može od toga isključiti".

(Pergošić: "Otecz onoga ssyna, koterye ure nadobe, da nie onoga koterie ischemal, za pet dughuuani more primorati na delenie, onoga imenya, koteroie od dedaosstalo; da zatogha nemore uun zimyenia zurechi".)

§ 1 "Prvo, ako bi sin zlostavljao roditelje (...)". § 1 "Prvo, ako bi sin zlostavljao roditelje (...)".

(Pergošić: "Otecz onoga ssyna, koterye ure nadobe, da nie onoga koterie ischemal, za pet dughuuani more primorati na delenie, onoga imenya, koteroie od dedaosstalo; da zatogha nemore uun zimyenia zurechi".)

§ 2 "Nadalje, ako bi kazneno optužio roditelje (...)". § 2 "Nadalje, ako bi kazneno optužio roditelje (...)". § 3 "Nadalje, ako bi pokušao napasti na život roditelja (...)". § 3 "Nadalje, ako bi pokušao napasti na život roditelja (...)". § 4 "Nadalje, ako bi se družio s trovačima (maleficis) ili drugim ljudima

sramotna života protiv očeve volje i time očinsku imovinu§ 4 "Nadalje, ako bi se družio s trovačima (maleficis) ili drugim ljudima

sramotna života protiv očeve volje i time očinsku imovinu trošio".

(...)".

trošio".

(...)".

(Pergošić: "Chterto, akosse ssczoperniki ali zdrugimi huuda sytka lyudimy prot ochine uoli paidaassi".)

(Pergošić: "Chterto, akosse ssczoperniki ali zdrugimi huuda sytka lyudimy prot ochine uoli paidaassi".)

§ 5 "Nadalje, ako zarobijenog roditelja (...) ne oslobodi§ 5 "Nadalje, ako zarobijenog roditelja (...) ne oslobodiTit. 53. Tit. 53. Pr. "Obratno, sin koji je u očinskoj vlasti može u niže navedenim slučajevima

svoga oca prisiliti na diobu imovine (...)". Pr. "Obratno, sin koji je u očinskoj vlasti može u niže navedenim slučajevima

svoga oca prisiliti na diobu imovine (...)". (Pergošić: "Zosspet takaissim zakonom ssyn (akoie ische izda pod ochinu oblasstyu)

more occza na delienie imenia koteroie od deda osstalo, da nye na onogha koteroieotecz zaysskal, za pet zrokou primuorati (...)".)

(Pergošić: "Zosspet takaissim zakonom ssyn (akoie ische izda pod ochinu oblasstyu)more occza na delienie imenia koteroie od deda osstalo, da nye na onogha koteroieotecz zaysskal, za pet zrokou primuorati (...)".)

§ 1 "Prvo, ako otac rasipa svoju i sinovljenu imovinu (...)". § 1 "Prvo, ako otac rasipa svoju i sinovljenu imovinu (...)". § 2 "Nadalje, ako djedovinu (haereditates) (...) ne čuva na odgovarajući način (...)". § 2 "Nadalje, ako djedovinu (haereditates) (...) ne čuva na odgovarajući način (...)". § 3 "Nadalje, ako otac bez opravdana razloga (...) sina bezbožno i okrutno tuče". § 3 "Nadalje, ako otac bez opravdana razloga (...) sina bezbožno i okrutno tuče". § 4 "Nadalje, ako otac zabranjuje brak odraslom sinu". § 4 "Nadalje, ako otac zabranjuje brak odraslom sinu". § 5 "Nadalje, ako otac sili svoga sina na grijeh". § 5 "Nadalje, ako otac sili svoga sina na grijeh".

§ 7. Takva dioba ne odnosi se na "stvari koje je otac stekao vlastitom službom ili hrabrošću".

§ 7. Takva dioba ne odnosi se na "stvari koje je otac stekao vlastitom službom ili hrabrošću".

258 258

(Pergošić: "Otac nye dusan ni zimyenia, ni zmarhe6 koteruie ssaam zaysskal ssynu

dati dyela".) § 10. "Inače, otac je obvezan prirodnim putem (jure naturali) sinu, i obratno, sin

ocu, u odnosu na sve što je stekao od stvari ili imovine". (Pergošić: "Ierie otacz ssinu i zosspet ssyn occzu dusan ysskati i imyenia i maarhe,

polagh praudenne nature zakona".) Tit. 58. Pr. "Svakako, u odnosu na djedovu nepokretnu imovinu i prava otac ne može

učiniti nikakvo trajno otudenje (nullam penitus fassionem facere potest) na štetu sinova (in praejudicium filiorum) (...), a isto tako ni brat na štetu brata u odnosu na očinsku idjedovu nepokretnu imovinu i prava - bez suglasnosti sinova (...) ili braće, ako je riječ ojednostavnom (simpliciter) otudenju ili prodaji tih dobara. Ako bi se to ipak dogodilo,to treba smatrati nevaljanim i nevažećim".

(Pergošić: "Onoga imenia koteroie od deda osstalo otacz prot ssynu (...) prez zroka nemore v tugie ruuke dati. Da ni brathia, od occza iii od deda osstalogha imyenia, prezdopuschenia ssinou (...) i prez volje drughe bratie, nemogu ni oddati ni nikomu vallouati: Kotero vallouanie akobi i vchinili, nyema nikakoue mochi".)

§ 1. "Neki običavaju očinsku i djedovu nepokretnu imovinu i prava založiti(impignorare) ili za trajno prodati, upisati i obvezati pod raznim naslovima i ishitrenimnačinima, (i to) često zbog nužde koja sili (necessitate cogente), (ali) višeput bez ikakva razumna razloga (...), kojiput pak podbodeni sramotnom zavišću protiv brata (...), kojiput istinito, dobro i ispravno, ali još češće zlonamjemo ( ...) - pa da bi fasija' o tome imala veću snagu i da se ne bi mogla pobijati, u ispravi o fasiji7 preuzimaju (...) na sebe i svoje potomke terete (onera) sinova, kćeri i braće".

(Pergošić: "Ierssusse neki nauadili od oceza i od deda osstaulieno imyeinie zaveliku potrebochu zalositi ina ueke zauezati: Meg tyemtoga zosspet nikakoua potrebochanih na to ne primoriauaiuchi (...) a neghda lisstor za nazlobosst koteru prot ochinomussymi ders@ (...), a neghda to dobro i prauo chine. Da nistarmenie ghuschiekraat, hudimzakonom kako ghode moghv kai inim to inim titulissem i nekimi zaysskanimi modussiimyienie drughomu zauezu i da potom valouanie vekssu moth ima i da zamman nebudessuoich ssinoou, kcheri i ssuoie bratie, nasse i na ssuoie imienie vu ualluuanogha lysstaredu terh ghore vzemu.")

Tit. 59. Pr. "Preuzeti pak terete znači učiniti kupcu nekih dobara neko jamstvo

(Jîde47ussionem) da će se poštovati očeva ili bratova fasija. Treba znati da se tereti sinova i braće preuzimaju na tri načina, prvim načinom jednostavno (simpliciter), drugim razumno (rationabiliter), a trećim i zadnjim, zbog nužde (necessitate)".

§ 1. "Prvo, kao što je rečeno, jednostavno, kada doduše nema nikakve očite nužde ni razumnog razloga (...), nego zlonamjerno ili zbog proždrljivosti (gulose) (...). To na

6. Marha obično znači "pokretnine". Tako i ovdje. Ipak, kojiput marha znači naprosto "dobra".

7Fassio je u hrvatsko-ugarskom pravu pravni posao sklopljen pred vjerodostojnim mjestom.

259

sudu nema valjanosti, već se pobija (revocatur) skraćenim postupkom (...) i takva fasija poništava".

(Pergošić: "Najpryedi, prez zroka, toie ghda koteri brat prezeussake potriebschine,kakoie vre to gore pouiedano Da lisstor hudo ili za voliu gherla ili znazloba (...). Da tyem zakonom takouogha terha priemanie nikakoue mochi nyema i nistar v praude nehassni".)

(Pergošić: "Najpryedi, prez zroka, toie ghda koteri brat prezeussake potriebschine,kakoie vre to gore pouiedano Da lisstor hudo ili za voliu gherla ili znazloba (...). Da tyem zakonom takouogha terha priemanie nikakoue mochi nyema i nistar v praude nehassni".)

sudu nema valjanosti, već se pobija (revocatur) skraćenim postupkom (...) i takva fasija poništava".

§ 2 "Drugim načinom razumno, naime s očitim i razumnim razlogom ( . . . ) " . § 2 "Drugim načinom razumno, naime s očitim i razumnim razlogom ( . . . ) " . § 3 (Npr.) ( . . . ) da bi se kuće i dvorove sagradilo ( . . . ) . § 3 (Npr.) ( . . . ) da bi se kuće i dvorove sagradilo ( . . . ) . § 4 "Takve (...) se ne mogu pobijati, nego, ako bi sin poimence naveden u ispravi

o fasiji i u preuzimanju tereta htio to pobiti, tada može pobiti i poništiti za života ocaplaćanjem homagija i procjenom svih nepokretnih očevih prava, gdje god ona ležala, anakon očeve smrti samo s običnom procjenom tih očevih prava. Isto to trebaprimijeniti i na fasije braće".

(Pergošić: "Za to v takouih dughoaniah, gore uzei@sse nemore prez birssaghaodezuati. Da akoie ssyn v valluuania lysst i na terha

§ 4 "Takve (...) se ne mogu pobijati, nego, ako bi sin poimence naveden u ispravio fasiji i u preuzimanju tereta htio to pobiti, tada može pobiti i poništiti za života ocaplaćanjem homagija i procjenom svih nepokretnih očevih prava, gdje god ona ležala, anakon očeve smrti samo s običnom procjenom tih očevih prava. Isto to trebaprimijeniti i na fasije braće".

8 ghore vzetie imenitim zakonomzapyssan, i takou lysst hochie odezuati: Adda za ochinogha siuota, occhinu urasdu, iocchinogha dyela obchinssko preczeneni@, volia ghde ghode ima imyenie, platiussi,more to ghore pouiedano valouanie odezuati: a po ochine ssmerti lisstor ochin dyelobchinsskim preczeneniem platiussi more vchiniti takouo odezuanie".)

(Pergošić: "Za to v takouih dughoaniah, gore uzei@sse nemore prez birssaghaodezuati. Da akoie ssyn v valluuania lysst i na terha8 ghore vzetie imenitim zakonomzapyssan, i takou lysst hochie odezuati: Adda za ochinogha siuota, occhinu urasdu, iocchinogha dyela obchinssko preczeneni@, volia ghde ghode ima imyenie, platiussi,more to ghore pouiedano valouanie odezuati: a po ochine ssmerti lisstor ochin dyelobchinsskim preczeneniem platiussi more vchiniti takouo odezuanie".)

§ 5 "Ipak ovo treba uzeti u obzir: ako je preuzimanje tereta učinjeno općenito iimena sinova i braće u ispravi o fasiji nisu poimenično navedena i označena, takvopreuzimanje tereta neće biti valjano, nego će se moći poništiti najednostan način (sim-pliciter)".

§ 5 "Ipak ovo treba uzeti u obzir: ako je preuzimanje tereta učinjeno općenito iimena sinova i braće u ispravi o fasiji nisu poimenično navedena i označena, takvopreuzimanje tereta neće biti valjano, nego će se moći poništiti najednostan način (sim-pliciter)".

(Pergošić: "Da ako ssinouliegha ili bratinogha imena vunuter imenito ne zapysse:takouo vallouanie nikakoua messta nyema i moresse prez terha odezuat, toie isstopotryebno razmeti i od onogha vallouiania kotero bratia vchine.")

(Pergošić: "Da ako ssinouliegha ili bratinogha imena vunuter imenito ne zapysse:takouo vallouanie nikakoua messta nyema i moresse prez terha odezuat, toie isstopotryebno razmeti i od onogha vallouiania kotero bratia vchine.")

§ 6 "Trećim pak i zadnjim načinom, krajnjom nuždom (extrema necessitate urgente)". Npr. za otkup iz zarobljeništva.

§ 6 "Trećim pak i zadnjim načinom, krajnjom nuždom (extrema necessitate urgente)". Npr. za otkup iz zarobljeništva.

§ 7 "Takva fasija ne može se ni na koji način pobiti od sinova i braće. Dapače,ako bi otac (...) prije nego što je došlo do diobe sa sinom sinovljev dio otuđio, sin će tomorati dopustiti (...)".

§ 7 "Takva fasija ne može se ni na koji način pobiti od sinova i braće. Dapače,ako bi otac (...) prije nego što je došlo do diobe sa sinom sinovljev dio otuđio, sin će tomorati dopustiti (...)".

(Pergošić: (Takvo) vallouaniesse od ssina ili od brata nighdaar nemore odezuati.Da iosche akobi otecz ssinouli dyel doklesse iosche snym ne razdely (...) daal utugie ruke, pres niega bude. Ier ghda bi occhin dyel nebil zadossta, na nieghoue ghlaueodkupliene takosseie i ssin duusen ssuoiega dyela trpeti.")

9

(Pergošić: (Takvo) vallouaniesse od ssina ili od brata nighdaar nemore odezuati.Da iosche akobi otecz ssinouli dyel doklesse iosche snym ne razdely (...) daal utugie ruke, pres niega bude. Ier ghda bi occhin dyel nebil zadossta, na nieghoue ghlaueodkupliene takosseie i ssin duusen ssuoiega dyela trpeti.")

9

§ 9. "Korolar. Iz prethodnoga proizlazi da je prodaja nekretnina (possessionaria venditio) trostruka, naimejednostavna, razumna i nužna. Jednostavna (simplex) prodaja nije valjana. Razumna (rationabilis) pak višeput je valjana, a višeput pobojna. Nužna(necessaria) uvijek je valjana (...)".

§ 9. "Korolar. Iz prethodnoga proizlazi da je prodaja nekretnina (possessionaria venditio) trostruka, naimejednostavna, razumna i nužna. Jednostavna (simplex) prodaja nije valjana. Razumna (rationabilis) pak višeput je valjana, a višeput pobojna. Nužna(necessaria) uvijek je valjana (...)".

88 Terh znači teret. Terh znači teret.

9Ovaj dio Pergošićeva prijevoda odnosi se zapravo na kraj prethodnog paragrafa u latinskom tekstu.

9

260 260

Ovaj dio Pergošićeva prijevoda odnosi se zapravo na kraj prethodnog paragrafa u latinskom tekstu.

Tit.60. § 1. "(...) Svaka prodaja nekretnina (possessionaria venditio), pa čak i zalaganje

(impignoratio), zahtijeva zakonito obavještenje (admonitio) sinova ili kćeri ili braće, koj ima pripada naslj edstvo i prij elan takvih prava na nekretnine (...), pa ako su zakonito obaviješteni, imaju puno pravo da za sebe preuzmu i kupe to nekretninu (...) uz plaćanje pravedne i običajne procjene tih dobara pred svima drugim kupcima i zajmodavacima".

§ 6. "Ipak, prodavatelje svojih dobara u razumnim i dopuštenim slučajevima i točkama ne treba na to siliti".

§ 9 "Kćeri i žene (...) treba obavijestiti, ako je riječ o pravima na nekretnine koje se prodaju ili zalažu, ako na njih imaju jednako pravo kao i muškarci; u ostalom kćeri i žene u tom se pogledu smatraju strancima to im se odobrava postupati kao sa susjedima i sumeđašima, ali tako da imaju prednost pred svima susjedima i sumeđašima".

§ 10 "Susjedi pak i sumeđaši mogu zahtijevati za sebe pred svima ostalim stranim kupcima prava na nekretnine ponuđene na prodaju, s time da se i njih obavijesti na naprijed navedeni način; ali, ipak, ne kao braća i sestre plaćanjem običajne procjene, već deponiranjem i punim plaćanjem novčanog iznosa izričito navedenog u fasijskim ispravama ili pak s vječnom procjenom tih prava na nekretnine (...)."

Tit. 61. Pr. "(...) Starija braća (...) često običavaju prava na nekretnine založiti ili trajno

prodati (...) preuzevši na sebe terete ostale svoje braće (...) pa su zbog toga kupci običavali tražiti za sebe ne samo dio prodavatelja ili zalagatelja nego i dijelove nepokretne imovine koja pripadaju ostaloj braći".

§ 1. "U vezi s time treba znati, ako dode do kakve prodaje ili otuđenja nekretnina na jednostavan način (simplici modo), tada dijelove ostale braće bez ikakve naplate treba vratiti (; ..), a dio koji pripada bratu prodavatelja procijenit će se i samo vrijednost obične procjene toga dijela nadoknaditi kupcu pa će se tako i taj dio brata prodavatelja predati u posjed tužitelju".10

§ 3 "Ali u slučaju razumne prodaje (in casu rationabili) kupcu treba vratiti i poništenj e tereta (...)".

§ 4 To isto vrijedi i za oca, koji je djedovinu svoju i svojih sinova na štetu (in praejudicium) i bez suglasnosti svoje djece bezrazložno i nerazumno otuđio (...). Tit. 134.

§ 50. "Treba upozoriti dajedan vol koji nije šepav ili inače manjkav 1 marka" § 51 "Dvije krave bez teladi 1 marka" § 52 "Jedna krava s teletom 1 marka" § 53 "Četiri ovice 1 marka" § 54 "Četiri svinje 1 marka" § 55 "Kobila bez ždrebeta 1 marka" § 56 "S muškim ždrebetom 1 marka" § 57 "Sa ženskim ždrebetom 1 marka"

§ 58 "Osedlani konj procjenjuje se prema njegovoj vrijednosti".

10Tj. oštećenom bratu.

261

U tit. 51. i dalje u dijela II.Tripartita Verbeci podrobno obrazlaže i definira pojam obiteljskog vlasništva, čije je osnovno obilježje da su sinovi i neudane kćeri zapravo suvlasnici, a ne tek eventualni nasljednici. U takvom pojmu obiteljske imovine treba razlikovati djedovinu od očevine, pa otac može svoga sina prisiliti na diobu djedovine (tj. imovine koju je otac naslijedo od svoga oca), a u odredenim slučajevima i sin oca. Naprotiv, nad očevinom, tj. imovinom koju je sam otac stekao, otac ima puno pravo raspolaganja, to je obvezan prema sinu jedino moralnim, ali ne i pravnim normama. Drugim riječima, na djedovini ima sin svoj udio kojega ga otac ne može lišiti, na očevinu sin ima pravo samo ako je otac umro bez oporuke; ako je otac učinio oporuku, sin ima pravo samo na onoliko koliko mu je otac ostavio.

U tit. 51. i dalje u dijela II.Tripartita Verbeci podrobno obrazlaže i definira pojam

obiteljskog vlasništva, čije je osnovno obilježje da su sinovi i neudane kćeri zapravo suvlasnici, a ne tek eventualni nasljednici. U takvom pojmu obiteljske imovine treba razlikovati djedovinu od očevine, pa otac može svoga sina prisiliti na diobu djedovine (tj. imovine koju je otac naslijedo od svoga oca), a u odredenim slučajevima i sin oca. Naprotiv, nad očevinom, tj. imovinom koju je sam otac stekao, otac ima puno pravo raspolaganja, to je obvezan prema sinu jedino moralnim, ali ne i pravnim normama. Drugim riječima, na djedovini ima sin svoj udio kojega ga otac ne može lišiti, na očevinu sin ima pravo samo ako je otac umro bez oporuke; ako je otac učinio oporuku, sin ima pravo samo na onoliko koliko mu je otac ostavio.

Upravo zato što su djeca sudionici u djedovini, otac djedovinom ne može posve slobodno raspolagati. Bezrazložno otudenje djedovine "zbog proždrljivosti" mogu djeca pobiti preko suda, razumno otudenje mogu djeca pobijati, ali tako da kupcu plate punu cijenu očevih nekretnina i njegovu vraždu (homagij). Prodaju iz nužde sinovi ne mogu pobijati.

Upravo zato što su djeca sudionici u djedovini, otac djedovinom ne može posve slobodno raspolagati. Bezrazložno otudenje djedovine "zbog proždrljivosti" mogu djeca pobiti preko suda, razumno otudenje mogu djeca pobijati, ali tako da kupcu plate punu cijenu očevih nekretnina i njegovu vraždu (homagij). Prodaju iz nužde sinovi ne mogu pobijati.

Odatle se vidi da je pogrješno tvrditi da je u hrvatsko-ugarskom pravu postojalo "kolektivno vlasništvo" nad nekretninama i da je ono bilo "neotudivo". Stečene nekretnine mogao je vlasnik posve slobodno otuditi, a "djedovinu" uz odredene uvjete, tj. u prvom redu uz uvjet postojanja "nužde". Okolnost nužde utvrđivao je plemićki sud. U slučaju prodaje djedovine iz nužde rodacima muškoga ili ženskoga roda, kao i susjedima, priznavalo se pravo prvokupa, s time da su rodaci muškoga roda imali prednost ne samo u redu prvenstva nego i s obzirom na neke druge okolnosti, o kojima nas Verbeci obavještava u navedenim dijelovima svoga Tripartita, a koje se sastoje u prvom redu u pogodnijoj cijeni. Naime, muški rodaci imaju pravo na tzv. "običajnu procjenu" koja je u načelu znatno niža od tržne cijene.

Odatle se vidi da je pogrješno tvrditi da je u hrvatsko-ugarskom pravu postojalo "kolektivno vlasništvo" nad nekretninama i da je ono bilo "neotudivo". Stečene nekretnine mogao je vlasnik posve slobodno otuditi, a "djedovinu" uz odredene uvjete, tj. u prvom redu uz uvjet postojanja "nužde". Okolnost nužde utvrđivao je plemićki sud. U slučaju prodaje djedovine iz nužde rodacima muškoga ili ženskoga roda, kao i susjedima, priznavalo se pravo prvokupa, s time da su rodaci muškoga roda imali prednost ne samo u redu prvenstva nego i s obzirom na neke druge okolnosti, o kojima nas Verbeci obavještava u navedenim dijelovima svoga Tripartita, a koje se sastoje u prvom redu u pogodnijoj cijeni. Naime, muški rodaci imaju pravo na tzv. "običajnu procjenu" koja je u načelu znatno niža od tržne cijene.

Tako je npr. jedan vol vrijedio po "običajnoj procjeni" jednu marku. Tako je npr. jedan vol vrijedio po "običajnoj procjeni" jednu marku.

6. Dosjelost 6. Dosjelost

Dio I., tit. 78. Dio I., tit. 78. § 1 "(...) dosjelost (praescriptio) je vremensko dovršavanje roka, utvrđeno

propisom, kojim se dobra pravno zadržavaju ili ponovno stječu". § 1 "(...) dosjelost (praescriptio) je vremensko dovršavanje roka, utvrđeno

propisom, kojim se dobra pravno zadržavaju ili ponovno stječu". (Pergošić: "Pressaztiesze vremena ghouori, nekogha imyienia, praudennim

zakonom zdersania ili isskania, od praude zpraulienogha vremena napuunenie." (Pergošić: "Pressaztiesze vremena ghouori, nekogha imyienia, praudennim

zakonom zdersania ili isskania, od praude zpraulienogha vremena napuunenie." § 2 "Ona se dovršava nad prodanim, okupiranim i bilo kako otudenim nepokretnim

dobrima i pravima u roku 100 godina za kraljevska, 40 za crkvena, 32 za plemićka, a 12 za građanska".

§ 2 "Ona se dovršava nad prodanim, okupiranim i bilo kako otudenim nepokretnim dobrima i pravima u roku 100 godina za kraljevska, 40 za crkvena, 32 za plemićka, a 12 za građanska".

(Pergošić: "Koteroghasse vremene pressasstie v kralieuom imyeni ssto lyet sspuuni, v czirkuennom imyienie chterdesseti, imyieni plemenitih trydesseti duie leti, a v purgarsskom duienadesste lete.")

(Pergošić: "Koteroghasse vremene pressasstie v kralieuom imyeni ssto lyet sspuuni, v czirkuennom imyienie chterdesseti, imyieni plemenitih trydesseti duie leti, a v purgarsskom duienadesste lete.")

§ 4. "Dosjelost pak kmetova dovršava se u rokujedne cijele godine i jednog dana". § 4. "Dosjelost pak kmetova dovršava se u rokujedne cijele godine i jednog dana".

262 262

Dio III., tit. 15. Pr. "Gradani u odnosu na otuđene stvari dosjedaju odnosno gube zastarom u vrijeme

od 12 godina; ipak na protuzakoniti (abusivo) način po uzoru na kmetove, u današnjevrijeme dosjedaju u vrijeme od jedne godine i jednog dana".

(Pergošić: "Peruoie vrieme od onogha imyenie, koteroie v drughih ruuke presslo,megi Varaskimi purgarmi, presesstie vremena, duinesste lete dersalo, a vezda poleghvydieka zaakona jedno leto i jeden dyen dersi.")

Za dosjelost se dakle ne traži ni dobra vjera (bona fides) ni naslov (titulus). Usp. LANOVIĆ, 316-318; MARGETIĆ, Stvarna prava, cit. (1.), 144.

7. Zalaganje nekretnina

Dio I., tit. 81. Pr. "(...) u odnosu na zalagodavca zalaganje (impignoratio) privremenaje dodjela

(concessio) drugome na korištenje (ad utendum) vlastitoga prava, i to zbog nužde kojasili (necessitate cogente). U odnosu pak na vjerovnika odnosno zalogoprimca, zalaganjeje opasno i štetno privremeno držanje tudega prava s ubiranjem plodova i pravom napovrat novčane glavnice."

(Pergošić: "(...) zalosenniesse zaato od onogha sstrane koteri imyienie zalosi uetoghouori ghda koteri ssuoie lasstiuno imyienie, za neku potrybschinu drughome douremena zalosi. A od onoghasse sstrane koteri pyeneze da na imyienie ueto ghouori zalosenie, koteri i ssuoie dryechne pyeneze chissto nazai chaka i imyieniu, zuelikimsskuarieniem megtyemtogha hassen uzymlie.")

Zalaganje je dakle po hrvatsko-ugarskom pravu neka vrsta "privremenog otudenja",privremenog prijenosa vlasništva, a ne stvarno pravo na tuđoj stvari. Osnovno je obilježjezalaganja da vjerovnik ima pravo iskorištavati nekretninu. Podrobnosti u LANOVIĆ,268-272, i MARGETIĆ, Stvarna prava, cit. (1.), 148-150. Daljnje je obilježje založnog prava u odnosu na vlasništvo što je založno pravo "privremenog", a vlasništvo trajnogznačaj a.

8. Vražda (homagij)

Dio III., tit. 5. § 1 Homagij je "u jednom smislu, u skladu sa zakonima, kao neka veza čovjeka

iii povezivanje, tj. vjernost što je obećava niži prema višem (...)". § 2 "U drugom smislu uzima se homagij prema uobičajenom značenju, tj. kao

globa ili procjena ubojica, naime da se ubojice oslobadaju od onih kojima to pripada u

263

skladu s procjenom njihove glave (...)".

(Pergošić: "A drugimsse zakonom ghovori homagium obchinsskim obichaiem, odkuplenie koterim liudomorecz ssuoiu ghlauu odkuupi.")

§ 3 "Neki ipak kažu da je homagij cijena ubijena čovjeka, premda je besmisleno tako što reći, jer se mrtvoga ne može otkupiti nikakvom cijenom niti se može oživiti od mrtvih. Nego, ubojica, da ne bi pao pod talion, treba otkupiti svoju glavu, a ne onoga koji je ubijen".

(Pergošić: "Da nistarmenie zato neki ghouore daie homagium vmorienogha chloueka plachia i vrasda, mozibiti to kryuo i nye tak dobro ghuoriti, tersse mertui chlouek, nyednum plachium, iii odkuplieniem nemore odkupiti i odmertuigha nemoghu pozuessti. Da liudomorczuie potriebno da ssuoiu ghlauu odkupi dagha neumore.")

§ 4 "To vrijedi ako je (ubojica) izbjegao sudu iii protivnoj strani. Naime, ako ga se može osobno uhvatiti, a ubojstvo je učinio namjerno (deliberate), ne plaća svoj homagij, nego ga treba osuditi na smrtnu kaznu".

(Pergošić: prevodi "namjerno" s "hotechi".) Tit. 21. § 1. "(...) Tko je počinio (...) ubojstvo (homicidum) u svojoj obrani, to se ne pripušta

bez daljnjega, nego treba dokazati da je bio izložen neprijateljskom nasrtaju s oružjem u ruci i da je na taj način bio u životnoj opasnosti. Svakako, ako je tko navalio na drugoga isukanim mačem, bez daljega se predmnijeva da ga je htio ubiti iii nanijeti mu smrtnu ranu".

§3. "(...) ako tko u razumnoj i pravednoj obrani ubije protivnika, kojije neprijateljski navalio golim mačem, tada ubijenome (...) propada (...) i vražda (homagium) i kazna za prolivenu kry (sanguinis effusio)".

(Pergošić: "Sstoga, ako sto razumnim i zprauoga zroka ssebe branechi drugoga vmori, koteri nepriaelsskim zakonom zgholim orusjem naniegha ide, tomu zakouomu vmorienomu i kry i vrasda poghine.")

§ 6. "(...) obrana (defensa) se dešava neposredno, a osveta (vindicta) tek nakon nekog vremena".

Tit. 3. Pr. "(...) plemići kraljevstva Slavonije i Transilvanije ravnaju se (...) u mnogim

točkama posebnim pravnim običajem, u prvom redu u plaćanju vražde (in homagiorum solutione)".

§ 1. "Naime, Slavonci plaćaju njihov homagij sa 100, a Transilvanci sa 66 zlatnika (florenis)".

Tit. 9. Pr. "Gradani i stanovnici (...) gradova u svojim vraždama (homagiis) izjednačavaju

se s plemićima ovoga kraljevstva, u ostalim sloboštinama nisujednaki s plemićima". (Pergošić: "(...) purgari polegh nih urasde prymerni ktogha orssagha plemenitim,

da v drughesse sslobode odluchauaiu od nih".)

264

1.Vražda (compositio, Wergeld, homagium itd.) jedna je od osobito karakterističnihpravnih ustanova srednjega vijeka, čije porijeklo seže u duboku prošlost. Vraždom su,unatoč Verbecijevim teoretskim nastojanjima da je "modernizira", zaštićeni i "tarifirani"životi članova pojedinih staleža na taj način da je predstavnik "višeg" staleža mnogojače zaštićen. U nas je to ideja došla osobito do izražaja u dvostrukom iznosu vraždeugarskih plemića u odnosu prema članovima hrvatskog plemstva. Uostalom, i građaniugarskih gradova bili sujednako zaštićeni kao i ugarski plemići, dokje građanin nekogaslavonskoga grada, npr. Zagreba, imao upola manju zaštitu. Svakakoje neravnopravnosthrvatskoga plemstva i građanstva i u tom pogledu morala jačati njihovu svijest orazličnosti od privilegiranog ugarskog stanovništva.

1.Vražda (compositio, Wergeld, homagium itd.) jedna je od osobito karakterističnihpravnih ustanova srednjega vijeka, čije porijeklo seže u duboku prošlost. Vraždom su,unatoč Verbecijevim teoretskim nastojanjima da je "modernizira", zaštićeni i "tarifirani"životi članova pojedinih staleža na taj način da je predstavnik "višeg" staleža mnogojače zaštićen. U nas je to ideja došla osobito do izražaja u dvostrukom iznosu vraždeugarskih plemića u odnosu prema članovima hrvatskog plemstva. Uostalom, i građaniugarskih gradova bili sujednako zaštićeni kao i ugarski plemići, dokje građanin nekogaslavonskoga grada, npr. Zagreba, imao upola manju zaštitu. Svakakoje neravnopravnosthrvatskoga plemstva i građanstva i u tom pogledu morala jačati njihovu svijest orazličnosti od privilegiranog ugarskog stanovništva.

2. Verbeci prihvaća vrlo modern shvaćanje nužne obrane koje se bitno razlikujeod starijega srednjovjekovnog pojma prava na obranu od agresivnog napada. 0 tom podrobnije u L. MARGETIĆ, Isprava o zemaljskom miru između istarskogstanovništva i markgrofa W., Problemi Sjevernog Jadrana, 5., Zagreb, 1985., 33-49.

2. Verbeci prihvaća vrlo modern shvaćanje nužne obrane koje se bitno razlikujeod starijega srednjovjekovnog pojma prava na obranu od agresivnog napada. 0 tom podrobnije u L. MARGETIĆ, Isprava o zemaljskom miru između istarskogstanovništva i markgrofa W., Problemi Sjevernog Jadrana, 5., Zagreb, 1985., 33-49.

9. Pečat (sigillum) 9. Pečat (sigillum)

Dio II., tit. 13. Dio II., tit. 13. Pr. "Kako se sve privilegije običava osnažiti i ojačati pečatima, treba ovdje reći

nešto o pečatima". Pr. "Kako se sve privilegije običava osnažiti i ojačati pečatima, treba ovdje reći

nešto o pečatima". § 1 "Treba znati da je pečat (sigillum) općepoznati znak (notorium signum), utisnut

zlatom ili drugim metalom ili voskom, koji potvrđuje bilo koju činjenicu (corroborans omne factum). "

§ 1 "Treba znati da je pečat (sigillum) općepoznati znak (notorium signum), utisnut zlatom ili drugim metalom ili voskom, koji potvrđuje bilo koju činjenicu (corroborans omne factum). "

(Pergošić: "Pechatie zato neko isstinno zryezano znamenie ili na zlate ili na ssrebreili na myedi ili na voissku prytyssneno potergyauiauchi vssako chinenie".)

(Pergošić: "Pechatie zato neko isstinno zryezano znamenie ili na zlate ili na ssrebreili na myedi ili na voissku prytyssneno potergyauiauchi vssako chinenie".)

§ 2 "Pečat može biti dvojak, naime autentičan ili neautentičan. Autentičan bi bioonaj koji kao da ima autoritet (quasi authoritatem tenens) pa mu treba dati povjerenje. To je obilježje (pečata) vladara i redovnih sudaca, kao i kaptola i samostana. Takavautentični pečat postavljen na ispravu potvrduje svaku činjenicu kojaje u ispraviizražena i objavljena".

§ 2 "Pečat može biti dvojak, naime autentičan ili neautentičan. Autentičan bi bioonaj koji kao da ima autoritet (quasi authoritatem tenens) pa mu treba dati povjerenje. To je obilježje (pečata) vladara i redovnih sudaca, kao i kaptola i samostana. Takavautentični pečat postavljen na ispravu potvrduje svaku činjenicu kojaje u ispraviizražena i objavljena".

(Pergošić: "I dvoieie fele pechiat, iedna isstinna a drugha neisstinna. Isztinnasse pechiatghouori poglaunikoua pechiat i ima dosstoinosst da veruiu takouoi pechiati i takouaie pechiatorssasskih soudceu, captolomsska, i conuentska koterih pechiati terdo vssako dughouaniekoteroie v onom koghassu polosene, popyssano".)

§ 3 "Takoder i gradovi (civitates) i trgovišta (oppida) imaju autentične pečate, koje su im dodijelili kraljevi i vladari. Oni imaju snagu potvrđivanja činjenica i stvari koje se pred njima imeđu njima obavljaju i zbivaju".

(Pergošić: "I dvoieie fele pechiat, iedna isstinna a drugha neisstinna. Isztinnasse pechiatghouori poglaunikoua pechiat i ima dosstoinosst da veruiu takouoi pechiati i takouaie pechiatorssasskih soudceu, captolomsska, i conuentska koterih pechiati terdo vssako dughouaniekoteroie v onom koghassu polosene, popyssano".)

§ 3 "Takoder i gradovi (civitates) i trgovišta (oppida) imaju autentične pečate, koje su im dodijelili kraljevi i vladari. Oni imaju snagu potvrđivanja činjenica i stvari koje se pred njima imeđu njima obavljaju i zbivaju".

(Pergošić: "Potomtogha imaiu i varassi sslobodny i nesslobodni, isstinne pechati odkralieu i od poghlaunykou aim daane. Kotere pechiat u oneh pri koteressu prauimi i znamenitiminih pechiatmi zapechiachene imaiu oblasst imaiu moch terpliaunosti".)

§ 4 "Neautentični su pečati privatnika: ti ne mogu sadržavati nikakve trajnije snage u sebi".

§ 4 "Neautentični su pečati privatnika: ti ne mogu sadržavati nikakve trajnije snage u sebi".

(Pergošić: "Potomtogha imaiu i varassi sslobodny i nesslobodni, isstinne pechati odkralieu i od poghlaunykou aim daane. Kotere pechiat u oneh pri koteressu prauimi i znamenitiminih pechiatmi zapechiachene imaiu oblasst imaiu moch terpliaunosti".)

265 265

(Pergošić: "A nieszu terpliaune nissu na obchinssko praudenno dughouanie hassnouite pechiati iedinnih prez ghore pouiedane dosstoinossti buduchih ljudi i to takoue pechiati nikakoue vekouecchine nemogu pod ssobum dersati".)

(Pergošić: "A nieszu terpliaune nissu na obchinssko praudenno dughouanie hassnouite pechiati iedinnih prez ghore pouiedane dosstoinossti buduchih ljudi i to takoue pechiati nikakoue vekouecchine nemogu pod ssobum dersati".)

§ 5 "Takvih ima mnogo vrsta. Neki su gospode prelata i vječnih knezova (comitum perpetuorum) i drugih baruna, koji drže počasne barunske službe (officia Baronaruum pro honore tenentium). Neki su opet od onih kojima su to odobrili ti baruni, a neki od plemića i uglednika kraljevstva, izrađeni i ukrašeni istinitim i posebnim grbovima".

§ 5 "Takvih ima mnogo vrsta. Neki su gospode prelata i vječnih knezova (comitum perpetuorum) i drugih baruna, koji drže počasne barunske službe (officia Baronaruum pro honore tenentium). Neki su opet od onih kojima su to odobrili ti baruni, a neki od plemića i uglednika kraljevstva, izrađeni i ukrašeni istinitim i posebnim grbovima".

(Pergošić: "koteressu vnoghe fele"11.) (Pergošić: "koteressu vnoghe fele"11

§ 6 "Ipak treba znati da prelati, kao npr. nadbiskupi i biskupi, pa prior vranski i slobodni i vječni knezovi kraljevine (comites liberi etperpetui regni) pa raški despoti, imaju ovlast vlastitim svojim ispravama i običajnim njihovim pečatima osnaženim postavljati zastupnike (procuratores)".

.) § 6 "Ipak treba znati da prelati, kao npr. nadbiskupi i biskupi, pa prior vranski i

slobodni i vječni knezovi kraljevine (comites liberi etperpetui regni) pa raški despoti, imaju ovlast vlastitim svojim ispravama i običajnim njihovim pečatima osnaženim postavljati zastupnike (procuratores)".

(Pergošić: "Da mozibiti Erseki, Biskupi, i Prior Auranae i Spani togha orssaga sslobodni i vekuechny i Raczky Desspot po ssuoih lysstieh lasstyunih koteressu prauimi i znamenitimi nih pechiatni zapechiachene imaiu oblasst procuratores chiniti".)

(Pergošić: "Da mozibiti Erseki, Biskupi, i Prior Auranae i Spani togha orssaga sslobodni i vekuechny i Raczky Desspot po ssuoih lysstieh lasstyunih koteressu prauimi i znamenitimi nih pechiatni zapechiachene imaiu oblasst procuratores chiniti".)

§ 7 "Ostali pak baruni i magnati kao i plemići dužni su postavljati zastupnike i činiti druge fasije (da uporabim domaći izraz) pred samim redovnim sucima kraljevstva, kao i pred vjerodostojnim mjestima (in locis testimonialibus), tj. kaptolima i samostanima".

§ 7 "Ostali pak baruni i magnati kao i plemići dužni su postavljati zastupnike i činiti druge fasije (da uporabim domaći izraz) pred samim redovnim sucima kraljevstva, kao i pred vjerodostojnim mjestima (in locis testimonialibus), tj. kaptolima i samostanima".

(Pergošić: "A drugha velika ghosspoda i drughi plemeniti liudie, pred togha orssagha obranimi ssuudczy ili v Kaptolome ili u Conuente moraiu vallouanie vchiniti i procuratore vallouati".)

(Pergošić: "A drugha velika ghosspoda i drughi plemeniti liudie, pred togha orssagha obranimi ssuudczy ili v Kaptolome ili u Conuente moraiu vallouanie vchiniti i procuratore vallouati".)

§ 8 "Redovni pak suci kraljevstva i ona vjerodostojna mjesta koja imaju autentične pečate smiju pod svojim pečatima postavljati zastupnike i obavijati i sve ostale fasije, ali svakako na ispravan i zakonit način".

(Pergošić: "Ier koteri isstinne pechiati imaiu, kako orssasski ssudczi, Kaptolonski i Conuentsski, pod ssuoium pechiatium i procuratore mogu vallouati i drugho vallouannie mogu chiniti da lisstor to dosstoino chin@ i praudenno.")

(Pergošić: "Ier koteri isstinne pechiati imaiu, kako orssasski ssudczi, Kaptolonski i Conuentsski, pod ssuoium pechiatium i procuratore mogu vallouati i drugho vallouannie mogu chiniti da lisstor to dosstoino chin@ i praudenno.")

§ 8 "Redovni pak suci kraljevstva i ona vjerodostojna mjesta koja imaju autentične pečate smiju pod svojim pečatima postavljati zastupnike i obavijati i sve ostale fasije, ali svakako na ispravan i zakonit način".

0 pečatima vidi podrobnije LANOVIĆ, 367-371. 0 pečatima vidi podrobnije LANOVIĆ, 367-371.

10. Prisežnici 10. Prisežnici

Dio III., tit. 17. Dio III., tit. 17. "Nadalje, ako bi bilo koji građanin u povodu dugova bio tužen i tužitelj ne bi

mogao protiv njega pružiti nikakva dokaza, tada se onaj gradanin, u skladu s prastarim pravnim običajima slobodnih gradova, oslobađa (expurgabit) prisegom koju sam polaže".

"Nadalje, ako bi bilo koji građanin u povodu dugova bio tužen i tužitelj ne bi mogao protiv njega pružiti nikakva dokaza, tada se onaj gradanin, u skladu s prastarim pravnim običajima slobodnih gradova, oslobađa (expurgabit) prisegom koju sam polaže".

(Pergošić: "Ako ghda sto koterogha zmed purgarieu za neki duugh napraudu pozoue i ghorni perus,12 protiu dusniku nikakoua ssuedochtua nemore napreg prinessti, adda

(Pergošić: "Ako ghda sto koterogha zmed purgarieu za neki duugh napraudu pozoue i ghorni perus,12 protiu dusniku nikakoua ssuedochtua nemore napreg prinessti, adda

11Pergošić ovdje jako skraćuje tekst jer ga smatra manje važnim za praksu. 11

12.Peruš" je tužitelj To je slavenska riječ ("parac") preuzeta u mađarski jezikPergošić ovdje jako skraćuje tekst jer ga smatra manje važnim za praksu.

12.Peruš" je tužitelj To je slavenska riječ ("parac") preuzeta u mađarski jezik266 266

purgar polegh sstarogha obichaia sslobodnih varasseusse ssaam ssuoium lisstor prisseghum more ochisstiti i takoua dugha mentouauti.")13

Vidi bilješku 13.

11. Prisega

Dio II., tit. 35. Pr. "Treba upozoriti da pri polaganju prisege u četiri slučaja, i to u dokazivanju

genealoškog stabla, javnih isprava, obilaska međa i prisegama koje se odnose naglave - imena prisežnika (conjuratorum) treba uvijek upisati u izvještajnimispravama (in literis Relatoriis)..

(Pergošić: "I toie razmeti, dassu v prissegham chtiri dughouania, vkoterihie potriebno oneh imena koterissu prisseghli, v vallouanom lysstu Captolomu zapyssati: 1. Peruo, v possuedochieni ssuoiegha roda,

1. Vu praudennih lisstov vnuuter dauani, 3. W Kotarnom hogyeni, 4. Chterto ghda komu na ghlauu prysseghuu.") § 1 "da bi se time potvrdilo da je s istinitim plemićima (veris cum nobilibus) i uz

sudski nalog došlo do polaganja prisege". (Pergošić: "dasse zrazme, akoie ssprauiimi plemenitimi liudmy i polegh ssudcheue

zapouedi posstala prissegha".) § 2 "u ostalim pak polaganjima prisege imena prisežnika nije nužno upisati".

(Pergošić: "a v drughih prisseghaniah nie kruuto potriebno imen oneh koteri prisseghu popyssati".)

12. Odbijanje (repulsio)

Dio II., tit. 73. Pr. "Kako se za vrijeme izvršenja presuda (...) uobičajilo da osuđeni (...) uporabe

neku vrstu nasilnog odbijanja (violenta repulsio) (...) treba o torn odbijanju ovdje ponešto reći".

§ 1. "Treba znati da je odbijanje neko nasilno djelovanje protiv pobjednika u sporupo stranci koja je u sporu podlegla, i to u odnosu na izvršenje presude koju je donio sudac".

13Redaktori Corpus Juris Hungarici daju ovdje važnu bilješku da se prisežnik(conjurator) džffert a teste, quod istejurare debet de veritate, h. e. super eo, quod visu vel auditupercepit, ille autem super credulitate, quia jurat, quod credat principalem suum juste jurasse(razlikuje od svjedoka jer svjedok treba priseći o istinitosti, tj. o onom što je percipirao vidomili sluhom, dok se prisežnik kune o vjerodostojnosti, tj. da vjeruje kako je glavni polagateljprisege ispravno prisegao).

267

§ 2 "To odbijanje, premda prema značenju svoje riječi ne označava sudsku postupovnu radnju, već je naprotiv očito ometanje postupka - nakon što su dovršene sve postupovne radnje u sporu i nakon što je sudac već donio konačnu presudu - običava se činiti isukanim mačem ili pokazivanjem neke druge vrste oružja. Naime, nastalo je prema pradavnom običaju i dugotrajnom pravnom običaju pa se zato smatra nekim dijelom našega zakona (...)".

§ 3 "A dozvoljava se u skladu sa srodnim pravnim običajem u svakome sporu jedanput, a ne višeput".

§ 4 "Ako je došlo do njega (tj. odbijanja), plaća se i deponira jedna marka zlata, što čini 72 zlatnika, od čega pripadaju dvije trećine sucu, a jedna pobjedniku u sporu".

§ 5 "Ako se odbijanje učini drugi put u istoj parnici, posljedica je toga znak trajne nevjere (nota perpetuae infidelitatis), kao što je to sadržano u Općem dekretu".14

Odbijanje (repulsio) jedan je od arhaičnih pravnih lijekova u hrvatsko-ugarskom građanskom postupovnom pravu. Odbijanje je zapravo neka vrsta obnove postupka s torn osebujnošću da odbijatelj ostaje u posjedu sporne stvari premda je izgubio spor. Odbijatelj je dužan podnijeti nove dokaze u glavnom sporu. Odbijanjem se stranka mogla poslužiti samo jedanput u sporu, iznimno dvaput. Odbijanje se vršilo na medi sporne nekretnine u načelu simboličkim otporom.

Ostali pravni lijekovi u hrvatsko-ugarskom građanskom postupku bili su: - zabrana (prohibita) protiv presude izrečene od banskoga stola kada je sudio u

prvoj instanciji. Zabranitelj je morao staviti zabranu istoga dana kada je proglašena presuda, a imao je pravo iznijeti nove dokaze. Podrobnije HUSZTY, 330-331; KELEMEN, 1558-1561; LANOVIĆ, 339-400.

- priziv (apellatio) u svim slučajevima presude donesene u prvoj instanciji, osim ako nije izričito isključen. Priziv se ulagao sve do posljedne instancije. Tako npr. na presudu trgovišta koje je potpadalo pod vlastelinsku sudbenost priziv je išao pred vlastelinski sud, od njega na županijski sudbeni stol, od njega na Banski stol pa na Stol sedmorice koji su sačinjavali najviši državni funkcionari hrvatsko-ugarske državne zajednice, tj. palatin, dvorski sudac, vrhovni kancelar, kraljevski tavernik, kraljevski majordom, hrvatski ban i erdeljski vojvoda. Vidi HUSZTY, 320 i d.; KELEMEN, 1562-1573; LANOVIĆ, 400-404.

- opiranje (oppositio), samo u tzv kratkim parnicama, koje su se morale dovršiti najednom sudskom ročištu. Njime se sprječavalo izvršenje presude, a biloje dopušteno samo plemićima, i to samo u sporovima o plemićkim nekretninama. Opiranje se vršilo simbolički, obično ritualnorn prijetnjom oružjem, premda u starije doba stvarna uporaba sile nije bila rijetka. U slučaju opiranja spor se ponovno vodi pred istim sucem. Podrobnosti i HUSZTY, 334-338; KELEMEN, 1573.-1584.; LANOVIĆ, 404-407.

L.M. 14Dekret Vladislava II., I, 57, iz 1492. god. (U standardnom izdanju Corpus Juris

Hungarici na str. 26.) 268

79a.79a.

IZ ILOČKE PRAVNE KNJIGE (1525. GOD.) IZ ILOČKE PRAVNE KNJIGE (1525. GOD.) (SCHMIDT, Statut grada Iloka iz godine 1525., MHJSM, vol. XII., Zagreb, 1938.) (SCHMIDT, Statut grada Iloka iz godine 1525., MHJSM, vol. XII., Zagreb, 1938.)

ILOK. SLAVONIJA 1525., 13. prosinca ILOK. SLAVONIJA 1525., 13. prosinca (gradski privilegiji; obiteljsko pravo, nasljedno pravo, vlasništvo, služnosti, posudba, zajam, kupoprodaja, kazneno pravo, kazneni postupak, porotnici-pomagači prisege)

(gradski privilegiji; obiteljsko pravo, nasljedno pravo, vlasništvo, služnosti, posudba, zajam, kupoprodaja, kazneno pravo, kazneni postupak, porotnici-pomagači prisege)

LITERATURA: L. MARGETIĆ, Iločka pravna knjiga, ZPFZ, 44., 1994., 93-116.

I. Općenito o Iločkoj pravnoj knjizi

LITERATURA: L. MARGETIĆ, Iločka pravna knjiga, ZPFZ, 44., 1994., 93-116.

I. Općenito o Iločkoj pravnoj knjizi

1. Tzv. Iločki statut jedno je od važnih i razmjerno opsežnih vrela slavonske - i uopće hrvatske pravne povijesti. Pa ipak upravo začuđuje kako je tako značajan i ujednozanirnljiv pravni dokument u našoj historiografiji, i to ne samo pravnoj, zanemaren. Izostalisu dosad čak i faktografski prikazi sastavnih dijelova, pravnih instituta i pojedinih normi, a,dakako, nema ni komparativnih analiza pojedinih problema. Zbog toga valja pokušati baremdonekle upoznati našu širu kulturnu javnost s osnovnom problematikom toga izvanrednozanimijivog pravnog vrela i predložiti pravnopovijesnim stručnjacima neke naše raščlambe.Tzv. Iločki statut zaslužuje u punoj mjeri potpunu monografsku obradu. U nedostatku takvemonografije bit će od koristi započeti raspravu npr. o razlici pravnog sustava u istočnoj izapadnoj Slavoniji, o opsegu primjene prakse tavernikalnog sudišta, nekim obilježjimastvamoga, obveznog i kaznenog prava u slavonskim gradskim općinama itd.

2. Tek god. 1938. objavljen je Statut grada Iloka iz godine 1525. 2. Tek god. 1938. objavljen je Statut grada Iloka iz godine 1525.

1. Tzv. Iločki statut jedno je od važnih i razmjerno opsežnih vrela slavonske - i uopće hrvatske pravne povijesti. Pa ipak upravo začuđuje kako je tako značajan i ujednozanirnljiv pravni dokument u našoj historiografiji, i to ne samo pravnoj, zanemaren. Izostalisu dosad čak i faktografski prikazi sastavnih dijelova, pravnih instituta i pojedinih normi, a,dakako, nema ni komparativnih analiza pojedinih problema. Zbog toga valja pokušati baremdonekle upoznati našu širu kulturnu javnost s osnovnom problematikom toga izvanrednozanimijivog pravnog vrela i predložiti pravnopovijesnim stručnjacima neke naše raščlambe.Tzv. Iločki statut zaslužuje u punoj mjeri potpunu monografsku obradu. U nedostatku takvemonografije bit će od koristi započeti raspravu npr. o razlici pravnog sustava u istočnoj izapadnoj Slavoniji, o opsegu primjene prakse tavernikalnog sudišta, nekim obilježjimastvamoga, obveznog i kaznenog prava u slavonskim gradskim općinama itd.

Naslov može navesti na pomisao da je Ilok imao Statut, za razliku od drugihslavonskih gradova koji su svoj pravni sustav temeljili na privilegiju, koji im je izdaokralj, odnosno, rjeđe, neki visoki državni funkcionar ili svjetovni velikaš. Ali, tomenije tako. Iločki statut sastoji se od pet knjiga, od kojih je prva knjiga privilegij koji jegradu podijelio njegov gospodar vojvoda Nikola Iločki u drugoj polovici XV. stoljeća.To je uostalom izričito rečeno u glavi 47. prve knjige:

Naslov može navesti na pomisao da je Ilok imao Statut, za razliku od drugihslavonskih gradova koji su svoj pravni sustav temeljili na privilegiju, koji im je izdaokralj, odnosno, rjeđe, neki visoki državni funkcionar ili svjetovni velikaš. Ali, tomenije tako. Iločki statut sastoji se od pet knjiga, od kojih je prva knjiga privilegij koji jegradu podijelio njegov gospodar vojvoda Nikola Iločki u drugoj polovici XV. stoljeća.To je uostalom izričito rečeno u glavi 47. prve knjige:

Constitucio approbata per dominum Nicolaum Wayvodam, data cum libertatibushic expresses civibus et hospitibus ac tote communitati sue Wylak, consignata sigillosuo usque ad confirmacionem eiusdem,

Constitucio approbata per dominum Nicolaum Wayvodam, data cum libertatibushic expresses civibus et hospitibus ac tote communitati sue Wylak, consignata sigillosuo usque ad confirmacionem eiusdem,

269 269

tj. ustav, podijeljen od gospodina Nikole Vojvode, s u njemu sadržanim slobodamagrađanima i gostima i cijeloj njegovoj zajednici Ilok, proviđen njegovim pečatomsve do njegove potvrde.

Ostale su četiri knjige popis pravnih pravila osam ugarskih gradova koja su se u todoba primjenjivala u svim tim gradovima i koja su donekle nevješto "prikrpana"privilegiju zajedno s još nekim dodacima za koje je sastavljač mislio da bi ih bilokorisno ubaciti u tekst.

Uostalom, u cjelokupnom tekstu tzv. Iločkog statuta nećemo naći nikakva oslonca za tvrdnju da je riječ o statutu. U protokolu kraljeve potvrde spominje se samo

quendam librum, iura, leges et consuetudines predicte civitatis (..) vetustas et receptas continente,

tj. neku knjigu, koja sadrži prastara i preuzeta prava, zakone i pravne običaje naprijed spomenute gradske općine - a u eshatokolu se potvrđuje

predictum librum legalem, tj. naprijed spomenutu pravnu knjigu. Zbog toga se u daljnjem tekstu govori o Pravnojknjizi, a ne o statutu.

3. Zašto je bilo potrebno da Ludovik II., izda dva privilegija, jedan raniji (13.XII.1525.), kojim se Iloku potvrđuje Pravna knjiga, i jedan kasniji izdan nakonpribližno dva mjeseca (18.I1.1526.), kojim se Ilok u pravima izjednačuje s Budom?Ovaj drugi privilegij smatrali su Iločani vrlo važnim, što se vidi po tome da je on izdan na molbu "suca, prisežnika, ostalih građana i cjelokupne zajednice naše gradske općineIlok".

Čini nam se očitim da je riječ o dvije razine iločkog prava: prema Pravnoj knjizipravni je sustav Iloka u cijelosti prilagoden pravnom sustavu Bude i drugih sedam ugarskih gradova; prema nešto kasnijem privilegiju Ilok je usto dobio i sve ostalepovlastice Bude, npr. oslobađanje od raznih podavanja za trgovce na putovanju krozhrvatsko-ugarsku državnu zajednicu itd.

4. Glavni je sastavni dio Pravne knjige tekst druge do pete knjige. Druga knjiga Pravne knjige započinje ovim tekstom:

Sequuntur jura civilia et consuetudines antique octo liberarum civitatum in regnoHungarie constitutarum et existencium, videlicet Budensis, Pesthiensis, Cassoviensis, Barthffenensis, 7irnaviensis, Posoniensis, Eperyes et Soproniensis, tj. slijede građanska prava i stari pravni običaj osam slobodnih gradova, osnovanih ipostojećih u ugarskom kraljevstvu, i to Bude, Pešte, Košica, Bardejova, Trnave,Bratislave, Prešova i Šoprona.

Tekst se nastavlja obaviješću da će se u nastavku obraditi pitanje nekretnina (su-perfactis hereditatum), prolijevanja krvi (super effusione sanguinum), oporuka (super factis testamentariis) i dugovanja (super factis debitorum). I doista, Pravna knjiga obuhvaća u nastavku druge knjige uglavnom pitanja koja se odnose na nekretnine,treća knjiga sadrži kazneno pravo, četvrta uglavnom nasljedno pravo a peta postupak.Knjige II.-V. čine, dakle, cjelinu.

5. Iz popisa osam ugarskih gradova može se zaključiti da je riječ o tavernikalnim gradovima. Popis je identičan onom koji navodi Verbeci u uglavnom istom redoslijedu

270

[S. Verbeci, Tripartitum opus iuris consuetudinarii regni Hungariae (dalje: Trip.), III.,8, 2]. Znamo da su postojali i drugi tavernikalni gradovi, među njima i zagrebačkiGradec. Ali, popis ipak nije nepotpun jer njegov cilj nije da se nabroje gradovi kojipotpadaju pod tavernika, a niti da se spomene kao primjer neke najvažnije tavernikalnegradove, već u nečemu posve drugome. Naime, tavernikov sud (sedes tavernicalis) kao prizivni sud razvijao se počevši od kraja XIV. stoljeća u smjeru zaštite gradskihsloboda koju su osiguravali kao prisjednici predstavnici određenih gradova. Te seprisjednike uzimalo prije smrti Matije Korvina (1490.) iz sedam gradova koji su slali

po dva ili tri izaslanika u grad (ne u kraljevsku tvrđavu!) Budu, gdje su donosiliodluke u povodu priziva na presude gradskih sudova. Uz predstavnike tih sedamgradova pozivalo se već rano, za Vladislava II., nasljednika Matije Korvina, još i predstavnike Pešte. Tako je broj gradova utvrden na osam, i to upravo onih, koji sunavedeni i kod Verbecija i u Pravnoj knjizi. Prema tome, kad Pravna knjiga spominjeprava osam slobodnih gradova (octo liberarum civitatum), ona pri tome ne izdvaja pravne sustave tih gradova od pravnih sustava ostalih tavemikalnih gradova, već,navodeći ih, želi istaknuti da se pravna pravila, zapisana u drugoj do petoj knjiziPravne knjige, odnose na sve tavernikalne gradove, dakle npr. i na zagrebački Gradec i sve ostale nespomenute tavernikalne gradove, pa dakako i na sam Ilok. Pravna su praviladruge do pete knjige Pravne knjige od fundamentalnog značenja za dubijerazumijevanje pravnih sustava svih slavonskih i ugarskih tavemikalnih gradova tozbog toga njihova važnost daleko prelazi sam Ilok. Kad bi to pravna pravila vrijedila samoza Ilok (i onih "osam slobodnih gradova"), ona bi već time bila od velike koristi i zaupoznavanje pravnog sustava zagrebačkog Gradeca jer bi se slična pravna pravila per analogiam svakako mogla očekivati i u Gradecu. Ali druga do peta knjige sadržepraksu tavernikalnog suda koja je važila i za sve slavonske gradove pod tavernikom,dakle i za Gradec. Odstupanja gradečkog pravnog sustava, ako ih ima, treba dakle usvakom konkretnom slučaju posebno utvrditi.

6. U Pravnoj knjizi uzalud ćemo tražiti izravno preuzimanje rimskog prava uinterpretaciji komentatora ili kanonskog prava, kao što je to npr. opsežni uvod uVerbecijevom Tripartitu. Poznato je da je pravo prikazano u Tripartite domaće ugarsko pravo i da za Ugarsku i Slavoniju ne dolazi u obzir hipoteza o praktičnoj iteoretskoj recepciji rimskog prava, a još manic eventualna hipoteza o postojanjuneke zakonske odredbe o takvoj recepciji. Ipak je već a priori jasno da studiranje naših i ugarskih studenata u Parizu, Bologni i drugim zapadnoeuropskimsveučilišnim središtima nije moglo ostati bez utjecaja na pravna shvaćanja.Postupno i takoreći neprimjetno mijenjale su se osnovne postavke mnogih pravnihustanova, ali na osebujan način. Naime, terminologija latinskog jezika u ranijemhrvatskougarskom pravu često nije odgovarala terminologiji rimskog prava. Usto,isto tako često rimskopravni termini primjenjivali su se na neobičan i proizvoljannačin. U takvom ozračju utjecaj rimskog prava na moderniziranje pravnih ustanovaodigravao se unutar starih sadržaja i stare terminologije.

271

II. Imovinski odnosi u obitelji

Pravna knjiga IV., 3: "Ako se tko oženio i svojoj ženi dao iii obećao dati nepokretne stvari, tj.

nekretnine (res immobiles videlicet hereditates), u nazočnosti poštenih sugrađana, o tim (stvarima) neće ubuduće imati ovlast dati, oporučiti iii zapisati ih, već će ih posjedovati to žena nasljednim i trajnim pravom".

IV., 4: "Ako su nečijoj ženi od njezinih roditelja dane nekretnine, ona ima punu ovlast dati ih i zapisati kome hoće, bilo za života bilo u povodu smrti".

(IV., 5: Ista ovlast, dana ženi po IV., 4 pripada i mužu za nekretnine, koje su mu dane od njegovih roditelja.)

Temelj na kojem počiva imovinsko, obiteljsko i nasljedno pravo hrvatsko-ugarske državne zajednice - pa i Pravne knjige -jest institut obiteljske nasljedne imovine. Unatoč znatnim očevim pravima na raspolaganje obiteljskom imovinom, obiteljska je imovina prema Pravnoj knjizi još uvijek vrlo vitalna institucija. Otac u načelu ne može njome posve slobodno raspolagati, pa ona diobom iii očevom smrću prelazi na djecu. Djeca nisu suvlasnici obiteljske imovine, au i imaju jako "pravo očekivanja" na svoj dio. Istina je, doduše, da otac ima pravo prodati u slučaju nužde dijelove obiteljske imovine i čak zbog nedostojnog ponašanja djeteta oduzeti djetetu dio obiteljske imovine, ali u praksi su to ipak bili vrlo rijetki slučajevi. Osobito je značajno što otac nije mogao prodati obiteljske nekretnine iz nekog trivijalnog razloga i što su djetetu protiv takvog otuđivanja stajala na raspolaganju djelotvorna pravna sredstva.

U obiteljsku imovinu glasom teksta Pravne knjige ne ulaze: a) nekretnine (heredi-tates) koje je muž dao ženi na ime miraza (in signum dotis), b) nekretnine koje su ženi dodijelili (delegate) njezini roditelji to c) nekretnine i pokretnine (cetere res qualescunque) koje su mužu oporučno zapisali (testamentaliter legate) njegovi roditelji.

Smatramo da se u slučajevima pod b) i c) misli na onu imovinu koju su muž iii žena dobili mimo svoga nasljednog dijela (porcio) iz dijela obiteljske imovine kojije nakon diobe s djecom ostao roditelju na slobodno raspolaganje. Nadalje, smatramo da je tekst odredbe o kojem govorimo pod a) i b) utoliko preusko stiliziran što nisu spomenute i pokretnine - jer se ne vidi zašto miraz ne bi mogao biti dan i u pokretninama. Nadalje, tekst pod c) utoliko je preusko stiliziran što se u njemu spominje oporuka, a ne i dioba - jer je roditelj mogao i prigodom diobe izdvojiti iz svog dijela poneku stvar u korist svog sina.

Tekst glave IV., 6 određuje da sve nekretnine i pokretnine koje su na jednoga od bračnih drugova prešle (condescenderint) - osim pokretnina potrebnih za vođenje domaćinstva (utensilia domus) - prelaze nakon smrti jednoga od njih na preživjelog bračnog druga i na djecu koja su ostala s roditeljima u imovinskoj zajednici (proles vita comites), tj. koja se nisu s roditeljima podijelila. Smatramo da je riječ o onim stvarima i pravima koja su pripala jednome od bračnih drugova darovanjem iii

272

nasljeđivanjem od drugih osoba (a ne od njihovih roditelja). Naime, po glavi IV, 1 podstečenom imovinom kojom vlasnik slobodno raspolaže razumijevaju se samo onenekretnine koje je stjecatelj stekao vlastitim radom (quas propriis laboribus, fatigis et expensis acquisiverit).

Prava su žene u Pravnoj knjizi prilično zaštićena. Pokretnine, prijeko potrebne zanesmetano vodenje domaćinstva, tzv. utensilia domus, prigodom diobe iii nakon smrti muža ne dijele se na sve članove obiteljske zajednice, već pripadaju isključivopreživjelom bračnom drugu. Što se pak tiče zajedničke imovine, žena je nakon smrtimuža, ako je umro bez oporuke, imala pravo na dio u visini djetetova dijela, a ako nijebilo djece, pripadala joj je cjelokupna ostavina. Usto, od imovine zajednički stečene zavrijeme braka ženi je pripadala polovica, ne po nasljednom pravu, već kao suvlasnici.S mirazom dobivenim od muža i nekretninama dobivenim od roditelja žena je slobodnoraspolagala još za vrijeme muževa života. Pa ipak, nad ženom je visjela opasnost dazbog preijuba, ako je bio općepoznat (perfamam in vicinos divulgatam), izgubi pravo oporučiti o svojoj imovini, i to zato što je "zbog zločina preljuba izgubila svako pravokoje je imala na nekretninama i pokretninama tako da su stvari prešle na muža (ipse res salve in maritum condescendent)". Ukratko, preljubnica je u korist svog muža gubilacjelokupnu svoju imovinu.

Prema glavi I., 13 imovina odbjeglog počinitelja nekog zločina ostaje ženi ipotomcima (uxori et heredibus) "da se ne bi bjeguncu oduzela nada za povratak".Naprotiv, prema glavi I., 14 imovina zločinca koji je osuđen na smrt pripada njegovimpotomcima (heredibus), a ne ženi. Razlog razlike nijejasan. Možemo shvatiti određenurazliku koja proizlazi iz činjenice da po glavi I., 13 ne dolazi do nasljeđivanja, jer jeodbjegli zločinac još živ i jer se ne prihvaća fikcija njegove smrti, dok naprotiv poglavi I., 14 dolazi do primjene načela nasljednog prava - ali ostaje nejasno zašto po glavi I., 14 žena ne dolazi u obzir kao nasljednik.

III. Nasljedno pravo

I., 8: "Ako je neki (iločki) građanin umro bez oporuke i potomaka, njegove stvarii dobra dijele na tri jednaka dijela sudac i građani-prisežnici, koji su u to vrijeme postavljeni. Jedan dio namijenjenje kao milostinja za siromašne, za siročad bezroditelja i za djevice. Drugi pak dio savjesno će se koristiti za popravak crkava. Trećipak dio sačuvat će se za izgradnju i popravak zidova toga grada".

Ako ostavitelj nema djece i ako umre bez oporuke, njegova se imovina glasom glave I., 8 dijeli na tri dijela (za siročad, crkve i popravak gradskih zidina). Smatramoda je to odredba prve knjige kasnije izmijenjena jer se iz glave IV., 14 vidi da su nanasljedstvo imali pravo i bliži rođaci (consanguinei). Naime, u toj se glavi propisuje da će nasljedni dio djece koja su "prešla među nevjernike" (se ad perfidas naciones

273

transtulerint) pripasti drugoj djeci, a ako ih nema, bližim rođacima (aliis consanguineis). Dakle, po starijem iločkom pravu braća i ostali pobočni rodaci nisu imali pravo nasljeđivanja. To ne treba čuditi ako uzmemo u obzir da je Ilok bio vlastelinski grad (oppidum). I na ostalimje vlastelinstvima u ranijim razdobljima pravo pobočnih rođaka bilo vrlo ograničeno. Najljepši je primjer Vinodolski zakon po kojem je prema našem tumačenju (MARGETIĆ, Iz vinodolske prošlosti, cit. (15.) 164-165) pravo nasljeđivanja priznato braći (fakultativno i sestrama). Naprotiv, prema Kostrenčiću (M. KOSTRENČIĆ, Vinodolski zakon, Rad JAZU, 227., 1923., 202) i Baradi (M. BARADA, Hrvatski vlasteoski feudalizam, Zagreb, 1952., 48-50) braća po Vinodolskom zakonu nisu imala pravo nasljedstva. Tek je Novljanskim urbarom iz 1606. godine to pravo priznato braći i sestrama i njihovoj djeci. Takoje i u Iloku, glasom Pravne knjige, došlo do proširenja prava nasljeđivanja na bližu rodbinu, očito u skladu s pravom drugih tavernikalnih gradova.

transtulerint) pripasti drugoj djeci, a ako ih nema, bližim rođacima (aliis consanguineis). Dakle, po starijem iločkom pravu braća i ostali pobočni rodaci nisu imali pravo nasljeđivanja. To ne treba čuditi ako uzmemo u obzir da je Ilok bio vlastelinski grad (oppidum). I na ostalimje vlastelinstvima u ranijim razdobljima pravo pobočnih rođaka bilo vrlo ograničeno. Najljepši je primjer Vinodolski zakon po kojem je prema našem tumačenju (MARGETIĆ, Iz vinodolske prošlosti, cit. (15.) 164-165) pravo nasljeđivanja priznato braći (fakultativno i sestrama). Naprotiv, prema Kostrenčiću (M. KOSTRENČIĆ, Vinodolski zakon, Rad JAZU, 227., 1923., 202) i Baradi (M. BARADA, Hrvatski vlasteoski feudalizam, Zagreb, 1952., 48-50) braća po Vinodolskom zakonu nisu imala pravo nasljedstva. Tek je Novljanskim urbarom iz 1606. godine to pravo priznato braći i sestrama i njihovoj djeci. Takoje i u Iloku, glasom Pravne knjige, došlo do proširenja prava nasljeđivanja na bližu rodbinu, očito u skladu s pravom drugih tavernikalnih gradova.

IV. 0 vlasničkim odnosima IV. 0 vlasničkim odnosima

II., 2: "Ako tko tvrdi da ima neko pravo u povodu otuđivanja ili kupnje kuće ili vinograda, treba to dokazati ispravom ojačanom autentičnim gradskim pečatom ili svjedočenjem građana-prisežnika".

II., 2: "Ako tko tvrdi da ima neko pravo u povodu otuđivanja ili kupnje kuće ili vinograda, treba to dokazati ispravom ojačanom autentičnim gradskim pečatom ili svjedočenjem građana-prisežnika".

Vlasništvo ili drugo stvarno pravo na nekretninama stječe se isključivo ispravom, osnaženom gradskim pečatom ili pred prisežnicima. Iz toga slijedi da notarska isprava privatnog notara nije dovoljna za stjecanje nekog stvarnog prava na nekretninu.

Ako je pak ipak došlo do neformalnog, pravno nevaljanog prijenosa nekretnine od jedne osobe na drugu, npr. prodajom mimo gradskih vlasti, stjecatelj će steći vlasništvo nad kupljenom nekretninom dosjelošću nakon mirnog posjeda u trajanju jedne godine i jednog dana. Glava I., 12 određuje

Vlasništvo ili drugo stvarno pravo na nekretninama stječe se isključivo ispravom, osnaženom gradskim pečatom ili pred prisežnicima. Iz toga slijedi da notarska isprava privatnog notara nije dovoljna za stjecanje nekog stvarnog prava na nekretninu.

Ako je pak ipak došlo do neformalnog, pravno nevaljanog prijenosa nekretnine od jedne osobe na drugu, npr. prodajom mimo gradskih vlasti, stjecatelj će steći vlasništvo nad kupljenom nekretninom dosjelošću nakon mirnog posjeda u trajanju jedne godine i jednog dana. Glava I., 12 određuje

Si quis e medio eorumpossessiones (..) emerit et eas sine impeticione quorumlibet per annum et diem unum possidebit de cetero eas in pace tenebit,

tj. ako je tko medu njima (tj. gradanima Iloka) kupio nekretnine, ako ih bez nekog sudskog protivljenja (sine impeticione) bude posjedovao jednu godinu i jedan dan, ubuduće će ih držati u miru.

Si quis e medio eorumpossessiones (..) emerit et eas sine impeticione quorumlibet per annum et diem unum possidebit de cetero eas in pace tenebit,

tj. ako je tko medu njima (tj. gradanima Iloka) kupio nekretnine, ako ih bez nekog sudskog protivljenja (sine impeticione) bude posjedovao jednu godinu i jedan dan, ubuduće će ih držati u miru.

Tu odredbu prve knjige razrađuje i dopunjuje druga knjiga. Prema uvodnom tekstu glave II., 3 vidi se da se neformalnom stjecatelju ne priznaje vlasništvo (ili neko drugo stvarno pravo) na stečenoj nekretnini: Si quis ius aliquod se in aliqua hereditate sperat ha here (ako se tko nada nekom pravu na nekoj nekretnini). Ali, takav će stjecatelj ostvariti svoje pravo uz pretpostavku da se obave tri sudske obavijesti (prohibiciones, odnosno prema naslovu glave inhibiciones) u razmaku od 15 dana uz plaćanje sucu takse u visini 40 denara za svaku obavijest i uz upis tih obavijesti u posebnu knjigu (speciale registrum). Kada prodejedna godina ijedan dan od tih obavijesti, eventualni tužitelj bit će odbijen.

Tu odredbu prve knjige razrađuje i dopunjuje druga knjiga. Prema uvodnom tekstu glave II., 3 vidi se da se neformalnom stjecatelju ne priznaje vlasništvo (ili neko drugo stvarno pravo) na stečenoj nekretnini: Si quis ius aliquod se in aliqua hereditate sperat ha here (ako se tko nada nekom pravu na nekoj nekretnini). Ali, takav će stjecatelj ostvariti svoje pravo uz pretpostavku da se obave tri sudske obavijesti (prohibiciones, odnosno prema naslovu glave inhibiciones) u razmaku od 15 dana uz plaćanje sucu takse u visini 40 denara za svaku obavijest i uz upis tih obavijesti u posebnu knjigu (speciale registrum). Kada prodejedna godina ijedan dan od tih obavijesti, eventualni tužitelj bit će odbijen.

274 274

V Služnosti V Služnosti

Iločka pravna knjiga ne poznaje pojam služnosti u smislu rimskoga i modernog prava. Naprotiv, spominju se mnogobrojna ograničenja vlasništva: zabrana usmjeravanja tijeka vode na niži vinograd (II., 7), jama oko vinograda bez dovoljne zaštite (II., 8), štetnog prijelaza preko neobranog vinograda (II., 9), širenja kuće prema ulici (II., 10), činjenja štete istjecanjem vode iz krovnog oluka (II.., 11), građenja podruma u dvorištu (in curiam) ili pod susjedovom kućom (II., 14). Usto, vlasnici kuća koje se dotiču dužni su načiniti zajednički oluk (II., 12), a uporaba uličnog prostora pred kućom dopuštena je samo do udaljenosti od stope i pol (II., 13).

Iločka pravna knjiga ne poznaje pojam služnosti u smislu rimskoga i modernog prava. Naprotiv, spominju se mnogobrojna ograničenja vlasništva: zabrana usmjeravanja tijeka vode na niži vinograd (II., 7), jama oko vinograda bez dovoljne zaštite (II., 8), štetnog prijelaza preko neobranog vinograda (II., 9), širenja kuće prema ulici (II., 10), činjenja štete istjecanjem vode iz krovnog oluka (II.., 11), građenja podruma u dvorištu (in curiam) ili pod susjedovom kućom (II., 14). Usto, vlasnici kuća koje se dotiču dužni su načiniti zajednički oluk (II., 12), a uporaba uličnog prostora pred kućom dopuštena je samo do udaljenosti od stope i pol (II., 13).

VI. Kupoprodaja pokretnina VI. Kupoprodaja pokretnina

O njoj ima malo vijesti u Pravnoj knjizi. O njoj ima malo vijesti u Pravnoj knjizi. Ako je tko dao sluzi neku stvar da je ovaj proda, a sluga je proda "približno za

polovicu vrijednosti ili manje", vlasnik ne može prodaju poništiti, ali ima pravo regresa prema sluzi. Ta je odredba primjena poznatog načela Hand wahre Hand i zbog toga se nije potrebno na njoj dalje zadržavati. Pred očima sastavljača odredbe kao da je bilo i rimskopravno načelo laesio enormis. Nema dvojbe da je odredba proizlazila iz sudskog spora, u kojem je odvjetnik vlasnika-tužitelja pokušao dobiti sporpozivanjem na prikratu preko polovice.

Ako je tko dao sluzi neku stvar da je ovaj proda, a sluga je proda "približno za polovicu vrijednosti ili manje", vlasnik ne može prodaju poništiti, ali ima pravo regresa prema sluzi. Ta je odredba primjena poznatog načela Hand wahre Hand i zbog toga se nije potrebno na njoj dalje zadržavati. Pred očima sastavljača odredbe kao da je bilo i rimskopravno načelo laesio enormis. Nema dvojbe da je odredba proizlazila iz sudskog spora, u kojem je odvjetnik vlasnika-tužitelja pokušao dobiti sporpozivanjem na prikratu preko polovice.

Iz odredbe se vidi da je Justinijanovo rimsko pravo bilo poznato i da je djelovalo na evoluciju ugarskoga i našega prava.

Iz odredbe se vidi da je Justinijanovo rimsko pravo bilo poznato i da je djelovalo na evoluciju ugarskoga i našega prava.

Krivo shvaćeno načelo Hand wahre Hand nalazimo u drugom slučaju, gdje je vlasnik svoju stvar našao kod druge osobe i tražio njezin povrat. Ako tuženi ne pruži "bolji dokaz" (evidenciora documenta) npr. da ga je tužitelj ovlastio na prodaju i sl., tužitelj dobiva spor prisegom, s dva pomagača prisege. Činjenično se stanje ovako opisuje: "ako je građanin našao kod sugrađanina neke svoje stvari, od njega otudene ili izgubljene" (ab eo alienatis vel perditis). Riječ je dakle o stvarima koje je vlasnik nekom predao (ab eo alienatis) ili ih je izgubio. Medutim, načelo Hand wahre Hand dopušta uspješnu tužbu vlasniku samo ako je vlasnik nekom stvar dobrovoljno predao.

Krivo shvaćeno načelo Hand wahre Hand nalazimo u drugom slučaju, gdje je vlasnik svoju stvar našao kod druge osobe i tražio njezin povrat. Ako tuženi ne pruži "bolji dokaz" (evidenciora documenta) npr. da ga je tužitelj ovlastio na prodaju i sl., tužitelj dobiva spor prisegom, s dva pomagača prisege. Činjenično se stanje ovako opisuje: "ako je građanin našao kod sugrađanina neke svoje stvari, od njega otudene ili izgubljene" (ab eo alienatis vel perditis). Riječ je dakle o stvarima koje je vlasnik nekom predao (ab eo alienatis) ili ih je izgubio. Medutim, načelo Hand wahre Hand dopušta uspješnu tužbu vlasniku samo ako je vlasnik nekom stvar dobrovoljno predao.

VII. Posudba - zajam VII. Posudba - zajam

Accomodacio. U skladu s nestankom terminološke razlike između posudbe (com-modatum) i zajma (mutuum), do koje je došlo već u postklasičnom rimskom pravu (IV.-VI. stoljeće) (E. LEVY, Westromisches Vulgarrecht, Das Obligationenrecht, Weimar, 1956., 163 i d.) i koja se produžila kroz srednji vijek sve do jačanja utjecaja obnove rimskog prava nastojanjima glosatora i konzilijatora (postglosatora, komentatora) - ni Iločka pravna knjiga ne poznaje to razliku. Posudba i zajam imaju isti naziv: accomodacio. Samo na jednom mjestu, i to u naslovu, dolazi naziv mutuum.

Accomodacio. U skladu s nestankom terminološke razlike između posudbe (com-modatum) i zajma (mutuum), do koje je došlo već u postklasičnom rimskom pravu (IV.-VI. stoljeće) (E. LEVY, Westromisches Vulgarrecht, Das Obligationenrecht, Weimar, 1956., 163 i d.) i koja se produžila kroz srednji vijek sve do jačanja utjecaja obnove rimskog prava nastojanjima glosatora i konzilijatora (postglosatora, komentatora) - ni Iločka pravna knjiga ne poznaje to razliku. Posudba i zajam imaju isti naziv: accomodacio. Samo na jednom mjestu, i to u naslovu, dolazi naziv mutuum.

275 275

Ipak se razlika osjećala, pa se o zajmu, tj. o accomodacio novčanog iznos govori u V., 15 (zajam s ručnim zalogom), V., 17 (zajam uz zalaganje isprava koje dokazuju dužnikovo vlasništvo kuće) i V., 23 (zajam uz zalog odjeće) s jedne, a o posudbi u V., 26 (bez davanje zaloga) s druge strane. Dakle, po Pravnoj knjizi opisuju se tri tipa zajma, sva tri davanjem novčanog iznosa na određeno vrijeme od zajmodavca uz istovremeno davanje zaloga od zajmoprimca. To, dakako, ne znači da nije bilo i drugih vrsta zajma.

Ipak se razlika osjećala, pa se o zajmu, tj. o accomodacio novčanog iznos govori u V., 15 (zajam s ručnim zalogom), V., 17 (zajam uz zalaganje isprava koje dokazuju dužnikovo vlasništvo kuće) i V., 23 (zajam uz zalog odjeće) s jedne, a o posudbi u V., 26 (bez davanje zaloga) s druge strane. Dakle, po Pravnoj knjizi opisuju se tri tipa zajma, sva tri davanjem novčanog iznosa na određeno vrijeme od zajmodavca uz istovremeno davanje zaloga od zajmoprimca. To, dakako, ne znači da nije bilo i drugih vrsta zajma.

Zajam s ručnim zalogom (Pravna knjiga V., 15) spominje razne dragocjene pokretnine ac alia quecunque de rebus immobilibus existencia. Misli li se pri tome na nekretnine ili na pokretnine koje su kao pertinencije dodane nekoj glavnoj nekretnini i koje su, dakako, odvajanjem od glavne stvari izgubile svojstvo pertinencije, ili je pak riječ o pogrješnom čitanju: immobilia umjesto mobilia? Skloni smo ovoj trećoj mogućnosti. Naime, tekst odredbe nastavlja, uz ostalo, odredbom da tužitelj (zajmodavac, zalogoprimac) treba na sud donijeti zalog (exhibebit infaciem iuris), i to u tri sudska roka. Moglo bi se doduše pokušati tradirani tekst obraniti tako da se pretpostavi da tužitelj na sud donese grudu založene zemlje ili slično, ali ima drugih okolnosti koje ne dopuštaju takvu interpretaciju. Naime, u slučajevima kadaje nekretnina založena pomoću isprave (V., 17), bližim se rođacima dopušta pravo prvokupa, a susjedima pravo otkupa ako dužnik ne bi mogao ili ne bi htio nekretninu otkupiti (redimere). Naprotiv, u V., 15 o tom se pravu bližih rodaka i susjeda ne govori. Kad bi se u V., 15 radilo o zalogu ne samo pokretnina nego i nekretnina, pravo prvokupa bližih rođaka i otkupa susjeda moralo bi biti ovdje priznato jer se ne vidi razlog koji bi razlikovao zalog nekretnine u V., 15 od onog u V., 17.

Zajam s ručnim zalogom (Pravna knjiga V., 15) spominje razne dragocjene pokretnine ac alia quecunque de rebus immobilibus existencia. Misli li se pri tome na nekretnine ili na pokretnine koje su kao pertinencije dodane nekoj glavnoj nekretnini i koje su, dakako, odvajanjem od glavne stvari izgubile svojstvo pertinencije, ili je pak riječ o pogrješnom čitanju: immobilia umjesto mobilia? Skloni smo ovoj trećoj mogućnosti. Naime, tekst odredbe nastavlja, uz ostalo, odredbom da tužitelj (zajmodavac, zalogoprimac) treba na sud donijeti zalog (exhibebit infaciem iuris), i to u tri sudska roka. Moglo bi se doduše pokušati tradirani tekst obraniti tako da se pretpostavi da tužitelj na sud donese grudu založene zemlje ili slično, ali ima drugih okolnosti koje ne dopuštaju takvu interpretaciju. Naime, u slučajevima kadaje nekretnina založena pomoću isprave (V., 17), bližim se rođacima dopušta pravo prvokupa, a susjedima pravo otkupa ako dužnik ne bi mogao ili ne bi htio nekretninu otkupiti (redimere). Naprotiv, u V., 15 o tom se pravu bližih rodaka i susjeda ne govori. Kad bi se u V., 15 radilo o zalogu ne samo pokretnina nego i nekretnina, pravo prvokupa bližih rođaka i otkupa susjeda moralo bi biti ovdje priznato jer se ne vidi razlog koji bi razlikovao zalog nekretnine u V., 15 od onog u V., 17.

Ali, ako se V., 15 odnosi samo na zalog pokretnina, a V., 17 samo na zalog pomoću isprave, to bi značilo da se Pravna knjiga uopće ne bavi zalogom nekretnine koja se predaje u posjed i iskorištavanje vjerovniku sve dok ne vrati zajam. Smatramo da je tome doista tako. Pravna se knjiga ne bavi tim najvažnijim oblikom zalaganja zato što se gradsko pravo nije u tome razlikovalo od ostaloga zemaljskog prava. Drugim riječima, za zalaganje nekretnine predajom založene stvari vjerovniku važio je Tripartit, u kojem je to materija podrobno razrađena.

Ali, ako se V., 15 odnosi samo na zalog pokretnina, a V., 17 samo na zalog pomoću isprave, to bi značilo da se Pravna knjiga uopće ne bavi zalogom nekretnine koja se predaje u posjed i iskorištavanje vjerovniku sve dok ne vrati zajam. Smatramo da je tome doista tako. Pravna se knjiga ne bavi tim najvažnijim oblikom zalaganja zato što se gradsko pravo nije u tome razlikovalo od ostaloga zemaljskog prava. Drugim riječima, za zalaganje nekretnine predajom založene stvari vjerovniku važio je Tripartit, u kojem je to materija podrobno razrađena.

Zadržimo se još malo na problematici glave V., 17. U tekstu to glave izričito se navodi da su littere hereditarie, koje se predaju vjerovniku na ime zaloga kuće, dane in sign um invaginacionis. Time što su isprave predane kao "znak" ističe se da su posjed i vlasništvo založene kuće ostali dužniku, dakle da je riječ o nečem što je vrlo slično hipoteki. Danas se hipoteka stvara upisom hipotekarnog potraživanja u zemljišne knjige. U Slavoniji i u Ugarskoj nisu postojale zemljišne knjige ("gruntovnice"), ali ih je zamjenjivala isprava koju su gradske vlasti izdale pod svojim pečatom. Predaja takve isprave nije u biti drugo nego hipotekarno zalaganje kuće na koju se isprava odnosi. Medutim, kakoje isprava ipak nešto više od arhaičnog znaka, sastavljač Pravne knjige, koji je očito dobro upoznat s dogmatikom rimskog prava, kaže da je kuća na osnovi predanih isprava u posjedu vjerovnika: vigore quarum illa domus iure hereditario fueritpossessa. Dakle, predaja isprave je dovoljna za prijenos posjeda, što, dakako, ne znači da je time dužnik izgubio svoj posjed, jer prema shvaćanju rimskog prava u

Zadržimo se još malo na problematici glave V., 17. U tekstu to glave izričito se navodi da su littere hereditarie, koje se predaju vjerovniku na ime zaloga kuće, dane in sign um invaginacionis. Time što su isprave predane kao "znak" ističe se da su posjed i vlasništvo založene kuće ostali dužniku, dakle da je riječ o nečem što je vrlo slično hipoteki. Danas se hipoteka stvara upisom hipotekarnog potraživanja u zemljišne knjige. U Slavoniji i u Ugarskoj nisu postojale zemljišne knjige ("gruntovnice"), ali ih je zamjenjivala isprava koju su gradske vlasti izdale pod svojim pečatom. Predaja takve isprave nije u biti drugo nego hipotekarno zalaganje kuće na koju se isprava odnosi. Medutim, kakoje isprava ipak nešto više od arhaičnog znaka, sastavljač Pravne knjige, koji je očito dobro upoznat s dogmatikom rimskog prava, kaže da je kuća na osnovi predanih isprava u posjedu vjerovnika: vigore quarum illa domus iure hereditario fueritpossessa. Dakle, predaja isprave je dovoljna za prijenos posjeda, što, dakako, ne znači da je time dužnik izgubio svoj posjed, jer prema shvaćanju rimskog prava u

276 276

posjedu su založene stvari i založni vjerovnik i založni dužnik. Založni vjerovnik bit ćedužan tri puta (u rokovima od po petnaest dana) putem suda predložiti dužniku daoslobodi založenu kuću plaćanjem duga. Ako dužnik propusti to učiniti, kuća seprocjenjuje i nakon toga ponovno tri puta u istim rokovima nudi dužniku i tek ako i tonova tri roka produ neuspješno, tužitelja (založni vjerovnik) uvode dva prisežnika uvlasništvo kuće (actor in dominium eiusdem per duos juratos cives introducatur). Ne može se poreći stanovita analogija s postupanjem sa založenom nekretninom premaJustinijanovim propisima [C. 8, 33, 3 (539)], a na mletačko pravo podsjeća odredbada će tijekom postupka bliži rođaci i susjedi moći kuću otkupiti za procijenjeni iznosako to dužnik neće htjeti ili moći učiniti. Uostalom, analogije nije teško naći ni u drugimsrednjovjekovnim europskim pravnim sustavima.

posjedu su založene stvari i založni vjerovnik i založni dužnik. Založni vjerovnik bit ćedužan tri puta (u rokovima od po petnaest dana) putem suda predložiti dužniku daoslobodi založenu kuću plaćanjem duga. Ako dužnik propusti to učiniti, kuća seprocjenjuje i nakon toga ponovno tri puta u istim rokovima nudi dužniku i tek ako i tonova tri roka produ neuspješno, tužitelja (založni vjerovnik) uvode dva prisežnika uvlasništvo kuće (actor in dominium eiusdem per duos juratos cives introducatur). Ne može se poreći stanovita analogija s postupanjem sa založenom nekretninom premaJustinijanovim propisima [C. 8, 33, 3 (539)], a na mletačko pravo podsjeća odredbada će tijekom postupka bliži rođaci i susjedi moći kuću otkupiti za procijenjeni iznosako to dužnik neće htjeti ili moći učiniti. Uostalom, analogije nije teško naći ni u drugimsrednjovjekovnim europskim pravnim sustavima.

VIII. Kazneno pravo VIII. Kazneno pravo

Subjektivni element bića kaznenog djela izrazito je prisutan u mnogim glavamaPravne knjige. Ali, i sadržaj pojedinog elementa i posljedice koje se uz njega vežuodudaraju od današnje kaznenopravne dogmatike.

U skladu sa srednjovjekovnim shvaćanjima u drugim europskim pravnim sustavimaPravna knjiga razlikuje agresivno kazneno djelo, npr. ubojstvo koje je počinjeno uzranije postojeći povod i s pripremnim radnjama i ono do kojeg je došlo bez ranijegpovoda i priprema (podrobnosti u L. MARGETIĆ, Odnosi Petra Krešimira i pape premaKorčulanskom kodeksu, VAHD, XXIV., 1980., 219-239). Prvonavedeno djelo učinjenoje po Pravnoj knjizi ex dolo, drugonavedeno ex rancore aut litigio.

Subjektivni element bića kaznenog djela izrazito je prisutan u mnogim glavamaPravne knjige. Ali, i sadržaj pojedinog elementa i posljedice koje se uz njega vežuodudaraju od današnje kaznenopravne dogmatike.

U skladu sa srednjovjekovnim shvaćanjima u drugim europskim pravnim sustavimaPravna knjiga razlikuje agresivno kazneno djelo, npr. ubojstvo koje je počinjeno uzranije postojeći povod i s pripremnim radnjama i ono do kojeg je došlo bez ranijegpovoda i priprema (podrobnosti u L. MARGETIĆ, Odnosi Petra Krešimira i pape premaKorčulanskom kodeksu, VAHD, XXIV., 1980., 219-239). Prvonavedeno djelo učinjenoje po Pravnoj knjizi ex dolo, drugonavedeno ex rancore aut litigio.

Značajno je za naša istraživanja što Pravna knjiga u povodu nanošenja rane daje definiciju dolusa:

Značajno je za naša istraživanja što Pravna knjiga u povodu nanošenja rane daje definiciju dolusa:

Dolus vero ita committitur postquam persona una contra aliam habet aliquidcontrariatis et ipse maliciosus se occultet a retro ac dolositer aggregientem vulnusin mente machinatum perpetrat (IV., 4),

Dolus vero ita committitur postquam persona una contra aliam habet aliquidcontrariatis et ipse maliciosus se occultet a retro ac dolositer aggregientem vulnusin mente machinatum perpetrat (IV., 4),

tj. dolus se čini tako da jedna osoba ima protiv druge neko neprijateljstvo to se lukavoprikrije odostraga i zlonamjerno navalom zada ranu koju ima na umu. Dakle, dolusPravne knjige nije isto što i dolus (umišljaj) po modernoj teoriji (svijest o djelu u njegovufizičkom i socijalnom aspektu). Najčešće ga Pravna knjiga spominje kao dolus preconceptus (Pravna knjiga, III., 27, 28, 39) ali nalazimo i sintagme cum dolosissimo animo (Pravna knjiga, III., 13) i maligno ductus (fretus) spiritu (Pravna knjiga, III., 30, 31). Kazna je vrlo stroga. Tako se npr. za ubojstvo u vinogradu, na oranici, u šumiubijenoga, osudeni veže za konjski rep, dovlači na stratište i tamo pogubljuje ((Pravnaknjiga, III., 28). U nekim se drugim slučajevima spaljuje (Pravna knjiga, III., 13, 30,31) itd.

tj. dolus se čini tako da jedna osoba ima protiv druge neko neprijateljstvo to se lukavoprikrije odostraga i zlonamjerno navalom zada ranu koju ima na umu. Dakle, dolusPravne knjige nije isto što i dolus (umišljaj) po modernoj teoriji (svijest o djelu u njegovufizičkom i socijalnom aspektu). Najčešće ga Pravna knjiga spominje kao dolus preconceptus (Pravna knjiga, III., 27, 28, 39) ali nalazimo i sintagme cum dolosissimo animo (Pravna knjiga, III., 13) i maligno ductus (fretus) spiritu (Pravna knjiga, III., 30, 31). Kazna je vrlo stroga. Tako se npr. za ubojstvo u vinogradu, na oranici, u šumiubijenoga, osudeni veže za konjski rep, dovlači na stratište i tamo pogubljuje ((Pravnaknjiga, III., 28). U nekim se drugim slučajevima spaljuje (Pravna knjiga, III., 13, 30,31) itd.

Kazneno djelo ex rancore aut litigio, tj. počinjeno u svađi, podsjeća na odredbusv. Stjepana, prvog ugarskog kralja, o kažnjavanju onoga koji je počinio homicidium spontaneum (S. Steph., II., 16 De homicidiis. Vidi Corpus iuris hungarici, Budae, 1779., 129), i to accensus ira ac superbia elatus. Pod spontaneum misli se na "nepripremljeno" ubojstvo, što je još ojačano dodatkom da je ubojica "zaslijepljen srdžbom i ponesen

Kazneno djelo ex rancore aut litigio, tj. počinjeno u svađi, podsjeća na odredbusv. Stjepana, prvog ugarskog kralja, o kažnjavanju onoga koji je počinio homicidium spontaneum (S. Steph., II., 16 De homicidiis. Vidi Corpus iuris hungarici, Budae, 1779., 129), i to accensus ira ac superbia elatus. Pod spontaneum misli se na "nepripremljeno" ubojstvo, što je još ojačano dodatkom da je ubojica "zaslijepljen srdžbom i ponesen

277 277

drskošću". Po odredbi sv. Stjepana ubojica u tom slučaju plaća "naknadu štete", homagium, za razliku od ubojstva mačem, gladio, gdje sv. Stjepan očito pretpostavlja da se počinilo agresivno ubojstvo i zato ga kažnjava smrću.

drskošću". Po odredbi sv. Stjepana ubojica u tom slučaju plaća "naknadu štete", homagium, za razliku od ubojstva mačem, gladio, gdje sv. Stjepan očito pretpostavlja da se počinilo agresivno ubojstvo i zato ga kažnjava smrću.

Pravna knjiga odreduje da se rana duboka barem jedan mali prst, a dugačka kao srednji prst, zadana ex rancore aut litigio et non ex dolo kažnjava sa tri marke u korist oštećenog i isto toliko u korist suca (Pravna knjiga, III., 4). Pri tome Pravna knjiga ne utvrđuje kako se kažnjava takva rana ako ju je počinitelj učinio ex dolo. Slično je i s čupanjem brade (Pravna knjiga, III., 7) i kose (Pravna knjiga III., 8): razmatra se i sankcionira samo djelo počinjeno ex rancore, a ne i ono ex dolo. Iz toga treba zaključiti da Pravna knjiga i kod rana na dijelu tijela koji se može pokriti, ali je pri ranjavanju došlo do povrede kosti (Pravna knjiga, III., 5), kao i kod rana na dijelu tijela koji se ne može pokriti (Pravna knjiga, III., 6) (npr. na licu) misli na ponašanje počinitelja ex rancore aut litigio. U oba to slučaja predviđena je kazna 10 maraka za oštećenog i 10 za suca. A kako je s kažnjavanjem rane počinjene ex dolo?

Pravna knjiga odreduje da se rana duboka barem jedan mali prst, a dugačka kao srednji prst, zadana ex rancore aut litigio et non ex dolo kažnjava sa tri marke u korist oštećenog i isto toliko u korist suca (Pravna knjiga, III., 4). Pri tome Pravna knjiga ne utvrđuje kako se kažnjava takva rana ako ju je počinitelj učinio ex dolo. Slično je i s čupanjem brade (Pravna knjiga, III., 7) i kose (Pravna knjiga III., 8): razmatra se i sankcionira samo djelo počinjeno ex rancore, a ne i ono ex dolo. Iz toga treba zaključiti da Pravna knjiga i kod rana na dijelu tijela koji se može pokriti, ali je pri ranjavanju došlo do povrede kosti (Pravna knjiga, III., 5), kao i kod rana na dijelu tijela koji se ne može pokriti (Pravna knjiga, III., 6) (npr. na licu) misli na ponašanje počinitelja ex rancore aut litigio. U oba to slučaja predviđena je kazna 10 maraka za oštećenog i 10 za suca. A kako je s kažnjavanjem rane počinjene ex dolo?

Prije nego što se odgovori na to pitanje, pogledajmo kažnjavanje onih djela za koja bismo danas rekli da su učinjena iz nehaja: plaćena dojilja spavajući uz dijete prouzročila njegovu smrt (Pravna knjiga, III., 43); stolaru pri radu na krovu ispala sjekira i ubila čovjeka (Pravna knjiga, III., 45); bacanje kamena iz ludosti (ex vesania) preko zida imalo je za posljedicu nečiju smrt (Pravna knjiga, III., 45); strijela izbačena iz luka usmrtila čovjeka, a streljač nije prethodno upozorio na izbacivanje strijele (Pravna knjiga, III., 47). U svim tim slučajevima zaprijećena je kazna smrću. Ako je tako, onda je i za kaznena djela učinjena ex dolo sud nedvojbeno mogao počinitelja osuditi na smrt ili, možda, odrediti plaćanje punog (tj. 32 marke oštećenom i 32 marke sucu) odnosno polovičnog (16 maraka + 16 maraka) homagija.

Prije nego što se odgovori na to pitanje, pogledajmo kažnjavanje onih djela za koja bismo danas rekli da su učinjena iz nehaja: plaćena dojilja spavajući uz dijete prouzročila njegovu smrt (Pravna knjiga, III., 43); stolaru pri radu na krovu ispala sjekira i ubila čovjeka (Pravna knjiga, III., 45); bacanje kamena iz ludosti (ex vesania) preko zida imalo je za posljedicu nečiju smrt (Pravna knjiga, III., 45); strijela izbačena iz luka usmrtila čovjeka, a streljač nije prethodno upozorio na izbacivanje strijele (Pravna knjiga, III., 47). U svim tim slučajevima zaprijećena je kazna smrću. Ako je tako, onda je i za kaznena djela učinjena ex dolo sud nedvojbeno mogao počinitelja osuditi na smrt ili, možda, odrediti plaćanje punog (tj. 32 marke oštećenom i 32 marke sucu) odnosno polovičnog (16 maraka + 16 maraka) homagija.

Pravna knjiga poznaje i slučaj (ex inopinato casu): pri požaru vlastite kuće zahvaćena i tuda imovina (Pravna knjiga, III., 32); stolareva sjekira pala slučajno (per casum) sa skele (Pravna, knjiga III., 44); netko smrtno nastradao prolazeći bez potrebe ispod zida gdje se nalazilo pripremljeno kamenje (Pravna knjiga, III., 46). U tim slučajevima neće se nitko smatrati odgovornim.

Pravna knjiga poznaje i slučaj (ex inopinato casu): pri požaru vlastite kuće zahvaćena i tuda imovina (Pravna knjiga, III., 32); stolareva sjekira pala slučajno (per casum) sa skele (Pravna, knjiga III., 44); netko smrtno nastradao prolazeći bez potrebe ispod zida gdje se nalazilo pripremljeno kamenje (Pravna knjiga, III., 46). U tim slučajevima neće se nitko smatrati odgovornim.

Čitav sustav stupnjevanja subjektivne odgovornosti čini se dobro promišljenim. Uostalom, on se u svojoj biti, tj. u razlikovanju djela iz agresivnog ponašanja, svađe, nehaja i slučaja, nalazi već prilično jasno zacrtan ne samo u zakonima sv. Stjepana (X./ XI. stoljeće) nego i u barbarskim europskim zakonima, npr. u langobardskom zakonodaystvu VII. i idućih stoljeća. Usput rečeno, bilo bi doista posve neobično da u drugim hrvatskim pravnim vrelima ne bismo naišli na analogno razlikovanje. Ono je jasno izraženo u Zlatnoj buli izdanoj u korist zagrebačkog Gradeca (1242. god.), u Vinodolskom zakonu (1288, god.) i drugdje.

Čitav sustav stupnjevanja subjektivne odgovornosti čini se dobro promišljenim. Uostalom, on se u svojoj biti, tj. u razlikovanju djela iz agresivnog ponašanja, svađe, nehaja i slučaja, nalazi već prilično jasno zacrtan ne samo u zakonima sv. Stjepana (X./ XI. stoljeće) nego i u barbarskim europskim zakonima, npr. u langobardskom zakonodaystvu VII. i idućih stoljeća. Usput rečeno, bilo bi doista posve neobično da u drugim hrvatskim pravnim vrelima ne bismo naišli na analogno razlikovanje. Ono je jasno izraženo u Zlatnoj buli izdanoj u korist zagrebačkog Gradeca (1242. god.), u Vinodolskom zakonu (1288, god.) i drugdje.

IX. Kazneni postupak IX. Kazneni postupak

1. Pravna knjiga imala je, slično kao i drugdje u Europi, cilj maksimalno osigurati socijalni mir. Još u "barbarskim" postupcima bilo je uobičajeno da nakon provedenoga sudskog postupka prisjednici predlažu jednu ili više alternativnih odluka, na osnovi

1. Pravna knjiga imala je, slično kao i drugdje u Europi, cilj maksimalno osigurati socijalni mir. Još u "barbarskim" postupcima bilo je uobičajeno da nakon provedenoga sudskog postupka prisjednici predlažu jednu ili više alternativnih odluka, na osnovi

278 278

kojih je okupljeni puk prihvaćao onu koja je "najbolje pronadena". Zapisane pravne norme, popis kažnjivih djela i utvrđene sankcije bili su samo jedan od elemenata pri iznošenju prijedloga i prihvaćanja "najbolje pronađenog" prijedloga. Takav sustav odlučivanja možemo naći čak još u pradavno doba u kojem se stvarao grčki ep Ilijada (usp. L. MARGETIĆ, Pokušaj pravne interpretacije sudske scene na Ahilovu štitu, Zbornik radova posvećen Albertu Vajsu, Beograd, 1966., 51-57). Modernije rješenje nalazimo u Pravnoj knjizi koja na jednom mjestu otkriva način donošenja presude: sudac određuje jednog od prisežnika (juratus civis cui ipsa causa per judicem est com-missa) (Pravna knjiga, III., 10) koji podsjeća na modernog suca izvjestitelja. On priprema presudu, a o njoj odlučuje cijelo sudsko vijeće. Dakle, umjesto više predlagača jedan, a umjesto skupštine odluku donosi vijeće.

2. Evo pregleda uporabe porotnika:

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Glava Kažnjivo djelo Broj predlože- Broj porotnika Koliko puta nih porotnika koji se kunu

III, 2 Teška uvreda 2 2III, 3 Ozljede 2 2 III, 4 Duboka rana 13 6 III, 5 Rana na pokrivenom

dijelu tijela - - III, 6 Rana na nepokrivenom

dijelu tijela 24 12

Porotnici (pomagači prisege optuženoga, Eideshelfer) igraju važnu ulogu u kaznenom postupku po Pravnoj knjizi, za razliku od civilnog postupka, gdje ih uopćenema - analogno susjednom širem njemačkom pravnom području. Do postupka sporotnicima dolazi ako tužitelj ne uspije dokazati krivnju optuženoga, a ovaj poričenavode optužbe.

Zanimljivo je i važno obilježje postupka da tuženi dovodi na sud približno dvostrukibroj porotnika, a nakon toga, čini se, tuženi izabire one koji će priseći. U praviluoptuženi i porotnici prisežu tri puta, tj. jedanput u tri sudska roka.

279

80.80.

IZ NOVIGRADSKOG ZBORNIKA IZ NOVIGRADSKOG ZBORNIKA (M. BARADA, Starohrvatska seoska zajednica, Zagreb, 1957., 158-177) (M. BARADA, Starohrvatska seoska zajednica, Zagreb, 1957., 158-177)

RAVNI KOTARI. HRVATSKA 1551. RAVNI KOTARI. HRVATSKA 1551. (prvokup, nalaz stvari, zakup, ugovor o čuvanju stoke, prava ženskih članova obitelji, dioba obi-teljske imovine)

(prvokup, nalaz stvari, zakup, ugovor o čuvanju stoke, prava ženskih članova obitelji, dioba obi-teljske imovine)

LITERATURA: BARADA, Starohrvatska seoska zajednica, cit.; ANTOLJAK, Vransko običajno pravo, cit. (70.), 167-220. LITERATURA: BARADA, Starohrvatska seoska zajednica, cit.; ANTOLJAK, Vransko običajno pravo, cit. (70.), 167-220.

(Članak 1.) Prvo, kada se dijeli otac sa sinovima, a sinovi odlaze od oca bez očeve krivnje (senza causa del padre), otac nije dužan dati drugo nego svakome motiku, sjekiru i konop.1 Ali ako ih otac tjera bez njihove krivnje, treba im dati sve kao samome sebi.2

(Članak 1.) Prvo, kada se dijeli otac sa sinovima, a sinovi odlaze od oca bez očeve krivnje (senza causa del padre), otac nije dužan dati drugo nego svakome motiku, sjekiru i konop.1 Ali ako ih otac tjera bez njihove krivnje, treba im dati sve kao samome sebi.2

(Članak 2.) (...) Sestri, ako bi se koja udala, treba dati odjeću i obuću, i oprernitije prema mogućnostima (...) pa braća dijele njezin dio između sebe.3

(Članak 2.) (...) Sestri, ako bi se koja udala, treba dati odjeću i obuću, i oprernitije prema mogućnostima (...) pa braća dijele njezin dio između sebe.3

(Članak 8.) (...) Svaku vrstu životinja koje pasu u stadu dužan je vlasnik povjeriti onomu koji bi znao odvesti životinje na određeno mjesto (...); ako postoji ugovor među suseljanima (ilpatto della villa) pa ako pastir ne dođe na mjesto gdje se ima dopratiti životinje, on odgovara prema (torn) ugovoru (...); pastir je dužan nadzirati (stoku) i

(Članak 8.) (...) Svaku vrstu životinja koje pasu u stadu dužan je vlasnik povjeriti onomu koji bi znao odvesti životinje na određeno mjesto (...); ako postoji ugovor među suseljanima (ilpatto della villa) pa ako pastir ne dođe na mjesto gdje se ima dopratiti životinje, on odgovara prema (torn) ugovoru (...); pastir je dužan nadzirati (stoku) i

1Predmeti simboliziraju odvajanje kućanstava i stjecanje pune samostalnosti. Sinovi nemaju pravo čak ni na svoj dio obiteljske imovine u smislu nasljednopravnih načela većine europskih srednjovjekovnih pravnih sustava ni na tzv. nužni dio. Usp. aliquid in contentu et benedictione istarskih statuta (v. L. MARGETIĆ, Aliquid in contentu er benedictione istarskih statuta, Jadranski zbornik, VIII., Rijeka-Pula, 1972., 185-213, osobito 192-193) to odredbu koja je donijeta u Rijeci god. 1459. po kojoj otac i majka mogu lišiti dijete nasljedstva, s time da mu se mora ostaviti "motika, sjekira i srp" [M. ZJAČIĆ, Knjiga riječkog notara i kancelara Antuna de Renno de Mutina (1436.-1461.), III., Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci, V., 356-357].

1Predmeti simboliziraju odvajanje kućanstava i stjecanje pune samostalnosti. Sinovi nemaju pravo čak ni na svoj dio obiteljske imovine u smislu nasljednopravnih načela većine europskih srednjovjekovnih pravnih sustava ni na tzv. nužni dio. Usp. aliquid in contentu et benedictione istarskih statuta (v. L. MARGETIĆ, Aliquid in contentu er benedictione istarskih statuta, Jadranski zbornik, VIII., Rijeka-Pula, 1972., 185-213, osobito 192-193) to odredbu koja je donijeta u Rijeci god. 1459. po kojoj otac i majka mogu lišiti dijete nasljedstva, s time da mu se mora ostaviti "motika, sjekira i srp" [M. ZJAČIĆ, Knjiga riječkog notara i kancelara Antuna de Renno de Mutina (1436.-1461.), III., Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci, V., 356-357].

2 Cijela se obiteljska imovina dijeli na onoliko dijelova koliko ima sinova i neudanih kćeri uvećano za jedan. Otac ima pravo na dio kao jedan sin. V. i bilj. 3.

2 Cijela se obiteljska imovina dijeli na onoliko dijelova koliko ima sinova i neudanih kćeri uvećano za jedan. Otac ima pravo na dio kao jedan sin. V. i bilj. 3.

3Prema starohrvatskom pravu neudana kći ima pravo na dio kao i sin, ali samo na neku vrstu "užitnoga vlasništva" do udaje

3Prema starohrvatskom pravu neudana kći ima pravo na dio kao i sin, ali samo na neku vrstu "užitnoga vlasništva" do udaje

upoznati uzroke štete pa se smatra nemarnim (e negligente), ako se (životinja) uguši ili zadavi lišćem ili travom (...); nadalje, kada pastir vraća stado u Selo, on je dužan vikati i dati obavijest vlasnicima: "uzmite životinje kući", a vlasnici treba da odmah izađu, po broju preuzmu svoje životinje i pregledaju ih to utvrde jesu li zdrave ili ne (...); vlasnik je dužan pomoći tražiti s pastirom (izgubljene) životinje; ako pastir ne bi išao s vlasnikom tražiti takve životinje pokazujući mjesto gdje je napasao, s time da vlasnik ide pred njim, pastir je obvezan sve platiti

4 (...) (Članak 15.) Ako se ubije neka zvijer ne tuđem zemljištu, i to jelen iii košuta,

vlasniku (zemlje) ide četvrtina stražnjega dijela, a ako tko tone bi dao vlasniku, vlasnik mu smije ubiti kravu; ako ubije vepra, vlasniku ide glava, pa ako mu je ne donese, vlasnik mu smije ubiti domaću svinju; ako ubije medvjeda, dužan je dati vlasniku medvjedove šape, a tko mu ih ne bi dao, vlasnik mu slobodno ubije tele, ako ga ima (...).5

(Članak 19.) Ako zakupnik (il collono) vrši žito ili bere grožđe bez dozvole vlasnika, vlasnik ga može pritvoriti (la fa prigione)6 (...).

(Članak 21.) Čovjek koji ima vinograd na tuđoj zemlji i iz nužde ga prodaje, prvo treba pitati vlasnika da li ga želi. Ako ga ne pita i proda drugome, vlasnik ga može preuzeti za onoliko koliko je drugi platio; ako vlasnik neće, dužan je pitati rođaka (il collaterale)7 (...).

(Članak 25.) Ako bi više iii manje ljudi išlo putem i ne bi imali međusobno nikakva ugovora, i prvi koji ide naprijed naide na neku stvar, svima koji idu iza njega pripada dio; ako bi našao neku stvar srednji, dio pripada svima koji idu iza njega; ako bi zadnji našao nešto, sve pripada njemu, a prednjima ništa.8

4Rijetko iscrpne odredbe o ugovoru o čuvanju životinja. One svojim ekonomskim i pravnim sadržajem podsjećaju na bizantski Zemljoradnički zakon [v. L. MARGETIĆ, Zemljoradnički zakon (N6mos georgikos), ZPFR, 3., 1982.].

5Zanimijive i važne odredbe o lovu. Po Novigradskom zborniku by nije još regalno pravo, au i se više ne priznaje puna sloboda lova, već se na originalan način povezuje sloboda lova i originarno stjecanje vlasništva nad ulovljenom zvijeri s pravom vlasnika zemlje na njegov dio, pa se tako zvijeri u neku ruku bar djelomično smatraju pripatkom, sporednom stvari, zemlje. V. MARGETIĆ, Stvarna prava, cit. (1.), 133-134.

6Zakupnik (kmet) dužan je dati vlasniku zemlje obično polovicu uroda. Zato je vlasnik zemlje zainteresiran prisustvovati žetvi ili berbi. Vlasnik zemlje ima prema ovome članku vlast nad zakupnikom-kmetom koja daleko prelazi puke ugovorne odnose ugovora o zakupu.

7Riječ je o pravu prvokupa i otkupa vlasnika zemlje i rodaka. To je donekle slično emfiteuzi rimskoga postklasičnog prava. Ipak vlasnik vinograda nije emfiteut, jer nema stvarno pravo na tuđoj stvari, već je naprosto vlasnik nasada. Ne priznaje se načelo superficies solo cedit.

8Pravna odredba koja nema nikakve veze s rimskopravnim nalazom blaga, a koja je i inače izvanredno rijetka. Nalazimo je u nekim istočnim pravima. Podrobnije MARGETIĆ, Stvarna prava, cit. (1.), 132-133.

281

81.81.

TUROPOLJSKI PLEMIĆI PROGLAŠAVAJU SE ADOPTIVNOM I DIOBNOM BRAĆOM I DONOSE STATUTARNE ODREDBE

TUROPOLJSKI PLEMIĆI PROGLAŠAVAJU SE ADOPTIVNOM I DIOBNOM BRAĆOM I DONOSE STATUTARNE ODREDBE (LASZOWSKI, Spomenici Turopolja, cit. III., 439-445) (LASZOWSKI, Spomenici Turopolja, cit. III., 439-445)

TUROPOLJE. SLAVONIJA 1560., 15.veljače TUROPOLJE. SLAVONIJA 1560., 15.veljače (fratres adoptivi et condivisionales, turopolj ska (fratres adoptivi et condivisionales, turopolj ska plemićka zajednica, liga, krvavica, turopoljski plemićka zajednica, liga, krvavica, turopoljski "komeš", neoporučno nasijedno pravo, prava "komeš", neoporučno nasijedno pravo, prava ženskih članova obitelji, contribucio) ženskih članova obitelji, contribucio)

LITERATURA: Š. BRESZTYENSZSKY, Pravno-povjestni podatci o Turopolju, Mjesečnik, XIII., 1892., 253 i d.; LJUBIĆ, Lige, cit. (78.), 82-86. LITERATURA: Š. BRESZTYENSZSKY, Pravno-povjestni podatci o Turopolju, Mjesečnik, XIII., 1892., 253 i d.; LJUBIĆ, Lige, cit. (78.), 82-86.

Mi kaptol zagrebačke crkve dajemo na znanje (...) da su plemeniti (nabrajaju seimena većeg broja članova plemenitih obitelji iz 30 naselja), tj. cijela zajednica plemića Zagrebačkog polja (tota universitas nobilium Campi Zagrabiensis) preuzevši na sebe terete (...) sve braće i rodaka (...) došli osobno pred nas i izjavili (...) da s obzirom nadugotrajna proganjanja (...) kojima su i oni i njihovi preci (...) izvrgnuti nakonnepravednog zaposjedanja tvrđave (...) Lukavec od strane (...) Ivana Tuza de Lak, sadaposjednika tvrđave Medvedgrad (...), koju su njihovi pretci sami sagradili (...) zbogstraha pred Turcima (...), a kasnije i od strane (...) starijeg Nikole i Ivana, pa mladogaNikole, knezova Zrinskih (...), i uz to pritisnuti, ubijani i dotjerani do očaja (...), u željida se ujedine duhom, voljom, stvarima i snagama (...) i da sve poslove (...), sporove(...), i one koji se odnose na njihove nekretnine i one koji se tiču njihova tlačenja (...),jednodušno su (...) donijeli složni dogovor (...) koji treba biti među njima trajan, i to naovaj način:

Mi kaptol zagrebačke crkve dajemo na znanje (...) da su plemeniti (nabrajaju seimena većeg broja članova plemenitih obitelji iz 30 naselja), tj. cijela zajednica plemića Zagrebačkog polja (tota universitas nobilium Campi Zagrabiensis) preuzevši na sebe terete (...) sve braće i rodaka (...) došli osobno pred nas i izjavili (...) da s obzirom nadugotrajna proganjanja (...) kojima su i oni i njihovi preci (...) izvrgnuti nakonnepravednog zaposjedanja tvrđave (...) Lukavec od strane (...) Ivana Tuza de Lak, sadaposjednika tvrđave Medvedgrad (...), koju su njihovi pretci sami sagradili (...) zbogstraha pred Turcima (...), a kasnije i od strane (...) starijeg Nikole i Ivana, pa mladogaNikole, knezova Zrinskih (...), i uz to pritisnuti, ubijani i dotjerani do očaja (...), u željida se ujedine duhom, voljom, stvarima i snagama (...) i da sve poslove (...), sporove(...), i one koji se odnose na njihove nekretnine i one koji se tiču njihova tlačenja (...),jednodušno su (...) donijeli složni dogovor (...) koji treba biti među njima trajan, i to naovaj način:

(1) Kako su mnogi od tih plemića - rodene i diobne braće - zapravo veći njihov dio, nakon što su se namnožili, svoja dobra podijelili, kmetove izbacili i na njihovomjesto sami se preselili i smjestili u namjeri da tamo ostanu, pritisnuti siromaštvom nemogu se sami boriti protiv velikaša i moćnika (...), uzeli su se i primili vječnim pravom(iure perennali recepissent et acceptassent) u svojim nasljednim dobrima i u svimposlovima i sporovima (...) međusobno i uzajamno ponovno za adoptivnu i diobnu

(1) Kako su mnogi od tih plemića - rodene i diobne braće - zapravo veći njihov dio, nakon što su se namnožili, svoja dobra podijelili, kmetove izbacili i na njihovomjesto sami se preselili i smjestili u namjeri da tamo ostanu, pritisnuti siromaštvom nemogu se sami boriti protiv velikaša i moćnika (...), uzeli su se i primili vječnim pravom(iure perennali recepissent et acceptassent) u svojim nasljednim dobrima i u svimposlovima i sporovima (...) međusobno i uzajamno ponovno za adoptivnu i diobnu

282 282

braću, kao da su rodeni (...) od jedne utrobe, koljena i roda (sese mutuo et vicissim ac reciproce denuo infratres adoptivos et condivisionales, ac si ab uno alvo seu stipite etprogenie progeniti essent etprocreati), tako, ako bi neki od njih (...) umro bez potomaka (absque heredum solacio), dobra umrloga prelaze (...) na bližega (...) njegova preživjela brata i njegove potomke.

(2) Isti plemići odlučili su (...) da svake godine u skladu ss svojim prastarim i oddavnine poštovanim pravnim običajem (...) izaberu (...) jednog od braće da im bude predvodnik i područni knez (pro precessore seu comite terrestri), koji će im biti pri ruci (...) pred (...) kraljem Ugarske (...) i pred gospodom banovima i ostalomgospodom i redovnim sucima koliko ovoga kraljevstva Slavonije, toliko i Ugarske(tam huius regni Sclavonie quam ecim Hungarie), (...) u svim njihovim poslovima te suditi (...) u svim sporovima (...) o nepokretnim dobrima ipravima (....). On će moći (...) slobodno izvršavati svoje presude na teret kmetova, ako neki od njih ima kmetova (si quis eorum colonos habuerit, super colonos), a ako nema kmetova, na teret njihovih vlastitih plemićkih dvorova (si colonis caruerit, eciam in propriis curiis eorumnobilitaribus).

(3) Ako neka od stranaka u sporu ne bi bila zadovoljna s presudom toga kneza,može nastaviti parnicu (...) u nazočnosti bana pred sudom ovoga kraljevstva Slavonije (...); ipak u drugim predmetima protiv svih ostalih plemića ili tih (plemića) protiv njihsamih, treba da se uvijek obrate na sudsku pomoć sudištu gospodina bana ili njihovavelikoga kneza, naime (kneza) zagrebačkog komitata (maioris comitis eorum, videli-cet comitatus zagrabiensis).

(4) Ako bi neki od njih prolio kry nekoga čovjeka, tada (...) prije svakog suda, podružni knez može odmah i neodvlačno uzeti dva florina, naime krvnu globu zvanukrvavica (Ubi vero aliquis eorum hominis sangvinem profuderit, extunc (...) comes terrestris super talem ante omne iudicium duos florenos, sangvinis videlicet mulctamKerwawycza dictam, statim et incontinenti recipere possit), a u drugim pravnim predmetima samo nakon presude i sudskog postupka (sentenciatos et iuridico processu agravatos).

(5) Nadalje, kako u ovome kraljevstvu Slavonije postoje vrlo mnogi (...) banditi, razbojnici, ubojice, kradljivci, otimači djevica i silovatelji poštenih žena (...) i drugi zločinci (...), područni knez tih plemića ima ovlast, kao što ju je imao odavno, takve osobe (...) uhvatiti i utamničiti te nakon suđenja prema njihovoj zasluzi tjelesno i novčanokazniti i batinati.

(6) Ako bi pak neki među njima (tj. plemićima) bio nesumnjivi dužnik (manifestus debitor) jednome među njima i ne bi nijekao to dugovanje, tada je dužan da takavnedvojbeni dug plati u roku 15 dana, opomenut samo pečatom kneza, jer se inačemože iznuditi uzimanje zaloga (per vadiacionem) na davanje zadovoljenja vjerovniku uz uobičajenu (kaznu) dvostrukog iznosa.

(7) (...) Ako bi neki od plemića (...) pozvao nekoga plemića, svoga brata, predpodručnog kneza, pa taj ne bi došao na prvo ročište (...), samim time (ipso facto) smatra se osuđenim (...) na dva florina (...); a ako dode (...) i zatraži novo ročište, knez će odrediti novo ročište za 15 dana.

(8) (...) Ako bi neki od njih bio pritisnut i oštećen od moćnih nasilnika (...) i taj

283

moćnik bio sudskim postupkom pobijeđen, ali uz opći trošak, i osuđen na naknaduštete, u tom slučaju oštećenome, njihovu bratu, nadoknađuje se njegova šteta, a kaznazbog nasilja (pena violencie) i globa (birsagio) pripada cijeloj bratskoj zajednici (toti communitatis fratrum).

(9) Ako bi ubuduće ti plemići međusobno utvrdili neki doprinos (contribucio)(9) Ako bi ubuduće ti plemići međusobno utvrdili neki doprinos (contribucio)

moćnik bio sudskim postupkom pobijeđen, ali uz opći trošak, i osuđen na naknaduštete, u tom slučaju oštećenome, njihovu bratu, nadoknađuje se njegova šteta, a kaznazbog nasilja (pena violencie) i globa (birsagio) pripada cijeloj bratskoj zajednici (toti communitatis fratrum).

( . . . ) , a neki od njih ( . . . ) ne bi htio platiti ( . . . ) , tada će oni imati ovlast ( . . . ) da doprinos ( . . . ) , a neki od njih ( . . . ) ne bi htio platiti ( . . . ) , tada će oni imati ovlast ( . . . ) da doprinos

uzmu iz pokretnina neposlušna, pa čak i iz njegova plemićka dvora. uzmu iz pokretnina neposlušna, pa čak i iz njegova plemićka dvora. (1 (...) Ako bi se kći ili sestra ili nećakinja ili rodakinja ili srodnica tih plemić0) 0) a

udala za nekoga neplemenita ili za seljaka (ignobili aut rustico) bez njihove volje i znanja, tada ona ne može imati (...) dio nasljedstva ili bilo kojih nepokretnih dobara(nullam porcionem hereditatis seu quorumcunque bonorum possessionariorum).

(1 (...) Ako bi se kći ili sestra ili nećakinja ili rodakinja ili srodnica tih plemićaudala za nekoga neplemenita ili za seljaka (ignobili aut rustico) bez njihove volje i znanja, tada ona ne može imati (...) dio nasljedstva ili bilo kojih nepokretnih dobara(nullam porcionem hereditatis seu quorumcunque bonorum possessionariorum).

Da će naprijed utvrđeno u cjelini i pojedinačno čvrsto (...) poštovati, rečeni plemići, naime cjelokupna zajednica plemića (...) Zagrebačkoga polja osobno nazočna obvezalase pred nama dobrovoljno i slobodno pa je u znak vjerodostojnosti i trajna svjedočanstvana ispravu stavljen naš autentični pečat (...) .

Da će naprijed utvrđeno u cjelini i pojedinačno čvrsto (...) poštovati, rečeni plemići, naime cjelokupna zajednica plemića (...) Zagrebačkoga polja osobno nazočna obvezalase pred nama dobrovoljno i slobodno pa je u znak vjerodostojnosti i trajna svjedočanstvana ispravu stavljen naš autentični pečat (...) .

1. Bez ikakve sumnje, najvažnija je odredba ugovora iz 1560. godine ona kojomse oni međusobno proglašavaju za "adoptivnu i diobnu braću". Naime, prema odredbamahrvatsko-ugarskog prava nasljedna dobra plemića umrlog bez potomaka pripadaju kralju,pa ih kralj može darovati kome hoće. Takvim ošasnim dobrima raspolagao je kraljobično tako da je njima nagrađivao velikaše za usluge koje su mu učinili ili će ih ubudućnosti učiniti. Takvi slučajevi nisu bili nipošto rijetki, a predstavljali su velikuopasnost za svaku plemićku zajednicu, jer se na taj način unutar plemićke općineugnijezdio moćni velikaš koje je i inače smjerao plemićku općinu potpuno podreditisvojoj vlasti i pretvoriti je u više i1i manje pravu kmetsku općinu. Da to nije bila samoisprazna "načelna" opasnost, vidi se po kraljevskoj darovnici od 15. veljače 1558.kojom je kralj darovao turopolj ski plemićki dvor Lomnicu i cijelo zemljište "Kocha"nakon smrti nekog Krištofora Kiševića, umrlog bez potomstva, knezu Petru Erdediju(LASZOWSKI, III. 397). Prema tome, odluka turopoljskih plemića da se proglaseadoptivnom i diobnom braćom bila je u protivnosti s interesima kralja i velikaša, a bilaje i u suprotnosti s hrvatsko-ugarskim pravom - tako dugo dok je ne odobri kralj.Uostalom, takvi pokušaji mimoilaženja kraljeva prava bili su takoreći stalna pojava uhrvatsko-ugarskoj državnoj zajednici. Spomenimo ovdje "ugovor o zajednici dobara"između Nikole Zrinskog i Stjepana Frankopana od 4. veljače 1544., kojim oni postaju"adoptivna i diobna braća", koji je bio isto tako protuzakonit i koji nakon smrti StjepanaFrankopana god. 1577. nije Zrinskima koristio niti mogao koristiti (o tome podrobnijeL. MARGETIĆ, Marginalije uz glag. ispravu iz 1567. god., Dometi, XVIL, 1984., 68-70) jer ga kralj nije odobrio. Turopoljci su to dobro znali i nastojali dobiti kraljevupotvrdu, što su neočekivano brzo i postigli, jer već 11. svibnja 1560. priznajeFerdinand I. "novom darovnicom" istim onim turopoljskim plemićima koji su 15. veljačesklopili analizirani ugovor pravo na posjede u Turopolju - uključujući i Lomnicu i Koče! -

1. Bez ikakve sumnje, najvažnija je odredba ugovora iz 1560. godine ona kojomse oni međusobno proglašavaju za "adoptivnu i diobnu braću". Naime, prema odredbamahrvatsko-ugarskog prava nasljedna dobra plemića umrlog bez potomaka pripadaju kralju,pa ih kralj može darovati kome hoće. Takvim ošasnim dobrima raspolagao je kraljobično tako da je njima nagrađivao velikaše za usluge koje su mu učinili ili će ih ubudućnosti učiniti. Takvi slučajevi nisu bili nipošto rijetki, a predstavljali su velikuopasnost za svaku plemićku zajednicu, jer se na taj način unutar plemićke općineugnijezdio moćni velikaš koje je i inače smjerao plemićku općinu potpuno podreditisvojoj vlasti i pretvoriti je u više i1i manje pravu kmetsku općinu. Da to nije bila samoisprazna "načelna" opasnost, vidi se po kraljevskoj darovnici od 15. veljače 1558.kojom je kralj darovao turopolj ski plemićki dvor Lomnicu i cijelo zemljište "Kocha"nakon smrti nekog Krištofora Kiševića, umrlog bez potomstva, knezu Petru Erdediju(LASZOWSKI, III. 397). Prema tome, odluka turopoljskih plemića da se proglaseadoptivnom i diobnom braćom bila je u protivnosti s interesima kralja i velikaša, a bilaje i u suprotnosti s hrvatsko-ugarskim pravom - tako dugo dok je ne odobri kralj.Uostalom, takvi pokušaji mimoilaženja kraljeva prava bili su takoreći stalna pojava uhrvatsko-ugarskoj državnoj zajednici. Spomenimo ovdje "ugovor o zajednici dobara"između Nikole Zrinskog i Stjepana Frankopana od 4. veljače 1544., kojim oni postaju"adoptivna i diobna braća", koji je bio isto tako protuzakonit i koji nakon smrti StjepanaFrankopana god. 1577. nije Zrinskima koristio niti mogao koristiti (o tome podrobnijeL. MARGETIĆ, Marginalije uz glag. ispravu iz 1567. god., Dometi, XVIL, 1984., 68-70) jer ga kralj nije odobrio. Turopoljci su to dobro znali i nastojali dobiti kraljevupotvrdu, što su neočekivano brzo i postigli, jer već 11. svibnja 1560. priznajeFerdinand I. "novom darovnicom" istim onim turopoljskim plemićima koji su 15. veljačesklopili analizirani ugovor pravo na posjede u Turopolju - uključujući i Lomnicu i Koče! -

284 284

i njihovo svojstvo "rođaka i sudionika" kao plemića zajednice Zagrebačkog polja(LASZOWSKI, III., 458-462). Na potvrdu cijeloga ugovora iz 1560. godine morali suturopoljski plemići čekati još pune 22 godine jer ga je tek 8. ožujka 1582. Rudolf II.odobrio (LASZOWSKI, IV., 39-41).

2. Odredbe ugovora iz 1560. godine uzete kao cjelina nisu drugo nego neka vrstastatuta kojim su turopoljski plemići uredili najvažnije medusobne pravne odnose iutvrdili u nekim pitanjima postupak i organ. Taj statut dobio je 1582. godine punupravnu važnost, ali nema sumnje da je važio i ranije i da u nekim pitanjima samoponavlja ono što je već stoljećima bilo priznato kao sastavni dio turopoljskogapravnog sustava. Pri tome mislimo osobito na nadležnost turopoljskog župana.

3. Turopoljsko "bratstvo" vrsta je "lige", što je već odavno uočeno (tako npr.LJUBIĆ, op. cit.). To proizlazi naročitom jasnoćom iz točaka 8. i 9. Turopoljska jezajednica gonila zajednički, na vlastiti trošak, zlodjela počinjena protiv pojedinih svojihčlanova (t. 8.) i bila je ovlaštena nametati i ubirati poseban doprinos (contribucio) za podmirenje takvih i sličnih izdataka (t. 9.).

4. Odredba t. 10., po kojoj ženski član neke turopoljske plemićke obitelji gubi svoja prava na plemićka obiteljska dobra ako se uda za neplemenitu osobu, ne znači,dakako, da su ženski članovi obitelji inače imali jednaka nasijedna prava kao i muški.

5. Turopoljski je knez (`komeš") imao glasom t. 4. pravo da u slučaju ubojstva odmah pristupi naplati globe od 2 florina. Ta globa zvala se "krvavica" i bila je zapravoneka vrsta paušalne naknade za troškove kojima je izvrgnuta turopoljska vlast. Ona senaplaćuje bez obzira na to hoće li ubojica biti kasnije oslobođen ili ne, a može se usporediti s globom od 2 florina koju plaća po t. 7 onaj koji ne dođe na prvo ročište unekom sporu.

L.M.

285

82.82.

SPOR IZMEĐU VINODOLSKIH OPĆINA GRIŽANE I KOTOR SPOR IZMEĐU VINODOLSKIH OPĆINA GRIŽANE I KOTOR (MARGETIĆ, Iz vinodolske prošlosti, cit. (15.), 53-54) (MARGETIĆ, Iz vinodolske prošlosti, cit. (15.), 53-54)

VINODOL. KVARNER. HRVATSKA 1561., 2. rujna VINODOL. KVARNER. HRVATSKA 1561., 2. rujna (pristav, zakletva u sporu, sudsko vijeće) (pristav, zakletva u sporu, sudsko vijeće)

LITERATURA: MARGETIĆ, op. cit. LITERATURA: MARGETIĆ, op. cit.

1 Kopija lista i sentencie pisane rukom meštra Šubića. Va ime božie, amen. Daese na znanje da v letih G(ospo)d(i)na našega Isha 1561 miseca sektebra na d[an] 2 bipravda meju Grižanci i Kotorani na poli driveničkom pri svetoj Mar[ij]i po zakoni (!)vinodolskom v mesti zmožnoga

1 Kopija lista i sentencie pisane rukom meštra Šubića. Va ime božie, amen. Daese na znanje da v letih G(ospo)d(i)na našega Isha 1561 miseca sektebra na d[an] 2 bipravda meju Grižanci i Kotorani na poli driveničkom pri svetoj Mar[ij]i po zakoni (!)vinodolskom v mesti zmožnoga

5 i zveličenoga g(ospo)d(i)na kn[ez]a Štifana Fr(ankapana) s(enjskog)m(odruškog) i pročaja i odluči z gradi da jima prise[ći] 7 muži starac kimi se Grižanci posvidočiše: prvi e sudac belgr[a]dski drugo e podknežin (!) Mikula Šugal 3. BlažkoBenković 4. Kuzma [...] pčić 5. Blaž Španić 6. Martin Kuzmelić 7. Roko Stupa[...] aimaju ti muži priseći prvi petak.

5 i zveličenoga g(ospo)d(i)na kn[ez]a Štifana Fr(ankapana) s(enjskog)m(odruškog) i pročaja i odluči z gradi da jima prise[ći] 7 muži starac kimi se Grižanci posvidočiše: prvi e sudac belgr[a]dski drugo e podknežin (!) Mikula Šugal 3. BlažkoBenković 4. Kuzma [...] pčić 5. Blaž Španić 6. Martin Kuzmelić 7. Roko Stupa[...] aimaju ti muži priseći prvi petak.

10 po Miholi na griških vra[tih] po n put kako svidočiše pred pravdom i ako timuži prisegu da [je] dobito Grižancem i Belgradcem, ako li ne prisegnu onako one riči[kako pred] pravdom rekoše da su dobili Kotorani. I na to da jima biti p[ristav] IvanGrbac iz Bribira i satnik Kuril z Drivenika i ta[ko od]lučiše da on ki zgubi da ima vse

10 po Miholi na griških vra[tih] po n put kako svidočiše pred pravdom i ako timuži prisegu da [je] dobito Grižancem i Belgradcem, ako li ne prisegnu onako one riči[kako pred] pravdom rekoše da su dobili Kotorani. I na to da jima biti p[ristav] IvanGrbac iz Bribira i satnik Kuril z Drivenika i ta[ko od]lučiše da on ki zgubi da ima vse

15 tračenje platiti i pr[i to]m biše sudci niže imenovani: naiprvo z Grobnika ŠimunBarčić [i] Anton Brozinić, pristav Juraj Šuperinić; s Trsata Mattij Agapić i Matij Kosić,pristav Vid Huličić; z Bakra [I]van Starčić i Erolim Tadiević, [p]ristav IvanAntončić; s H[ri]lina Ive Vičić i Kučan, pristav [ ]taković Barić;

15 tračenje platiti i pr[i to]m biše sudci niže imenovani: naiprvo z Grobnika ŠimunBarčić [i] Anton Brozinić, pristav Juraj Šuperinić; s Trsata Mattij Agapić i Matij Kosić,pristav Vid Huličić; z Bakra [I]van Starčić i Erolim Tadiević, [p]ristav IvanAntončić; s H[ri]lina Ive Vičić i Kučan, pristav [ ]taković Barić;

20 z Driven[ik]a Frane Ilijčić i Jivan Ledojić i Kuril Benković; pristav Ivan Koščić; zBribira Ivan Grbac i Ivan Mavrović pristav Anton Carofčić; z Novoga Ivan Pančić i Mikula Andrijašić, pristav Juraj Baran; z Ledenic Ivan Mešičić i Mihovil Bravić, pristav Ivan Bravić.

20 z Driven[ik]a Frane Ilijčić i Jivan Ledojić i Kuril Benković; pristav Ivan Koščić; zBribira Ivan Grbac i Ivan Mavrović pristav Anton Carofčić; z Novoga Ivan Pančić i Mikula Andrijašić, pristav Juraj Baran; z Ledenic Ivan Mešičić i Mihovil Bravić, pristav Ivan Bravić.

25 I tako odlučiše da imaju ti muži priseći v jutro ne kada su pjani i ki zgubi daostae rečenim gradom 1(i)b(a)r 50. Ja Ivan Šubić iz Zadra pisah pravo i čisto, ne priložihni odložih nego kako su me prosili muži od 9 gradi. Ja pop Juraj Plovanić zap(os)t(o)lsku i ce(sar)r(sku) moću i objastju notarij

25 I tako odlučiše da imaju ti muži priseći v jutro ne kada su pjani i ki zgubi daostae rečenim gradom 1(i)b(a)r 50. Ja Ivan Šubić iz Zadra pisah pravo i čisto, ne priložihni odložih nego kako su me prosili muži od 9 gradi. Ja pop Juraj Plovanić zap(os)t(o)lsku i ce(sar)r(sku) moću i objastju notarij

286 286

30 općeni na to prošen od g(ospo)d(i)na Tomaša plovana griškoga i sudca Matija

Španića iskopijah pravo i verno ni priložih ni odložih kako se zgora održi pisano rokuviše rečeno meštra Ivana Šubića.

30 općeni na to prošen od g(ospo)d(i)na Tomaša plovana griškoga i sudca MatijaŠpanića iskopijah pravo i verno ni priložih ni odložih kako se zgora održi pisano rokuviše rečeno meštra Ivana Šubića.

Isprava pisana glagoljicom dragocjeno je svjedočenje o visokoj pravnoj kulturiVinodolaca. Riječ je o ispravi o sudskom postupku u povodu spora što su ga imali Grižane i Belgrad s Kotorom. Sudi knez Stjepan Frankapan s predstavnicima osamvinodolskih općina (Grobnik, Trsat, Bakar, Hreljin, Drivenik, Bribir, Novi,Ledenice). U to je doba Trsat već čvrsto u vlasti Habsburgovaca, ali je svijest o njegovoj pravnoj pripadnosti Vinodolu i Hrvatskoj još uvijek vrlo živa.

Isprava pisana glagoljicom dragocjeno je svjedočenje o visokoj pravnoj kulturiVinodolaca. Riječ je o ispravi o sudskom postupku u povodu spora što su ga imali Grižane i Belgrad s Kotorom. Sudi knez Stjepan Frankapan s predstavnicima osamvinodolskih općina (Grobnik, Trsat, Bakar, Hreljin, Drivenik, Bribir, Novi,Ledenice). U to je doba Trsat već čvrsto u vlasti Habsburgovaca, ali je svijest o njegovoj pravnoj pripadnosti Vinodolu i Hrvatskoj još uvijek vrlo živa.

Uz suce iz pojedine vinodolske općine sudjeluje i poseban pristay. Njegovje zadatakda u slučaju potrebe posvjedoči sadržaj presude. Donekle iznenađuje da su imenovanipristavi iz svakoga grada, tj. da ima ukupno 8 pristava. Svaki vinodolski grad, osimstranaka u sporu, daje po dva suca, osim Drivenika, koji daje tri, vjerojatno zato da bise na taj način "nadoknadio" manjak sudaca iz jednog grada. Naime, vijeće se zapravomoralo sastojati od predstavnika devet gradova, a u manjim stvarima od predstavnikatri odnosno šest gradova.

Uz suce iz pojedine vinodolske općine sudjeluje i poseban pristay. Njegovje zadatakda u slučaju potrebe posvjedoči sadržaj presude. Donekle iznenađuje da su imenovanipristavi iz svakoga grada, tj. da ima ukupno 8 pristava. Svaki vinodolski grad, osimstranaka u sporu, daje po dva suca, osim Drivenika, koji daje tri, vjerojatno zato da bise na taj način "nadoknadio" manjak sudaca iz jednog grada. Naime, vijeće se zapravomoralo sastojati od predstavnika devet gradova, a u manjim stvarima od predstavnikatri odnosno šest gradova.

Presudaje tipična "dokazna" (Beweisurteil): suci su dodijelili prisegu svjedocimajedne od stranaka u sporu pa će spor biti završen u skladu s time hoće li svjedoci prisegnuti na izjavu stranke koja ihje predložila, tj. Grižanaca. Upada u oči daje međusvjedocima i potknežin Mikula Šugal. Kako je potknežin knežev predstavnik u pojedinojopćini, nije nemoguće da je dokazna presuda ispala u prilog Grižanaca, koji su na taj način priznali autoritet i vjerodostojnost kneževa predstavnika.

Presudaje tipična "dokazna" (Beweisurteil): suci su dodijelili prisegu svjedocimajedne od stranaka u sporu pa će spor biti završen u skladu s time hoće li svjedoci prisegnuti na izjavu stranke koja ihje predložila, tj. Grižanaca. Upada u oči daje međusvjedocima i potknežin Mikula Šugal. Kako je potknežin knežev predstavnik u pojedinojopćini, nije nemoguće da je dokazna presuda ispala u prilog Grižanaca, koji su na taj način priznali autoritet i vjerodostojnost kneževa predstavnika.

Valja istaknuti da je sačuvana dokazna presuda, dok do nas nisu došli nizapisnik o samoj prisegi ni presuda na osnovi položene prisege. Poznato je da susvjedoci u sporovima između općina uvijek prisegli u prilog svoje općine paprotivna strana najčešće nije ni dolazila na ročište određeno za polaganje prisege, jerje to smatrala pukim gubitkom vremena.

Valja istaknuti da je sačuvana dokazna presuda, dok do nas nisu došli nizapisnik o samoj prisegi ni presuda na osnovi položene prisege. Poznato je da susvjedoci u sporovima između općina uvijek prisegli u prilog svoje općine paprotivna strana najčešće nije ni dolazila na ročište određeno za polaganje prisege, jerje to smatrala pukim gubitkom vremena.

Za ročište, na kojem su svjedoci trebali priseći, određena su dva suca iz najbližih gradova, tj. iz Drivenika i Bribira, s time da je jedan od njih, satnik Kuril iz Drivenika,trebao već po svojoj funkciji biti jamcem da će prisega proći u redu i miru, a drugi,Ivan Grbac iz Bribira, trebao je biti pristavom, tj. po potrebi posvjedočiti tijek zaklinjanja i sadržaj prisege.

Za ročište, na kojem su svjedoci trebali priseći, određena su dva suca iz najbližih gradova, tj. iz Drivenika i Bribira, s time da je jedan od njih, satnik Kuril iz Drivenika,trebao već po svojoj funkciji biti jamcem da će prisega proći u redu i miru, a drugi,Ivan Grbac iz Bribira, trebao je biti pristavom, tj. po potrebi posvjedočiti tijek zaklinjanja i sadržaj prisege.

U retku 4. spominje se "vinodolski zakon". Pri tome se dakako misli na "vinodolskipravni običaj", a ne na popis vinodolskih pravnih običaja iz 1288. godine, poznat podimenom Vinodolski zakon.

U retku 4. spominje se "vinodolski zakon". Pri tome se dakako misli na "vinodolskipravni običaj", a ne na popis vinodolskih pravnih običaja iz 1288. godine, poznat podimenom Vinodolski zakon.

Isprava je pravno vrlo precizno sastavlj ena. Uprotokolu se nakon intitulacije i promulgacijenavodi vrijeme i mjesto sudenja, i ime kneza kao predsjedavajućeg sudskome zboru.

Nakon dispozicije i odredbe o snošenju troškova navode se u eshatokolu imenasudaca i pristava, visoka sankcija od 50 libara u korist općine koje su poslale suce iklauzula notara.

Isprava je pravno vrlo precizno sastavlj ena. Uprotokolu se nakon intitulacije i promulgacijenavodi vrijeme i mjesto sudenja, i ime kneza kao predsjedavajućeg sudskome zboru.

Nakon dispozicije i odredbe o snošenju troškova navode se u eshatokolu imenasudaca i pristava, visoka sankcija od 50 libara u korist općine koje su poslale suce iklauzula notara.

287287

Zanimljivo je da su suci najprije odlučili da stranka koja izgubi spor plaća samo

troškove i da se sankcija u prilog općina nalazi tek pri kraju isprave. Odatle se dobiva dojam daje originalna isprava sastavljena neposredno nakon donošenja dokazne presudepa su se suci tek nakon što su navedena njihova imena sjetili da bi sankciju trebalopooštriti, i to u korist njihovih općina.

L. M.

83.83.

ZAGREBAČKI GRADEC DOBIVA NOVU ORGANIZACIJU ZAGREBAČKI GRADEC DOBIVA NOVU ORGANIZACIJU (V. KLAIĆ, Statut grada Zagreba iz god. 1609. i reforma njegova god. 1618., Zagreb, 1912.) (V. KLAIĆ, Statut grada Zagreba iz god. 1609. i reforma njegova god. 1618., Zagreb, 1912.)

ZAGREB. SLAVONIJA 1609., 3. veljače ZAGREB. SLAVONIJA 1609., 3. veljače (gradski statuti) (gradski statuti)

LITER4TUR4: V. KLAIĆ, op. cit. LITER4TUR4: V. KLAIĆ, op. cit.

(Prema prijevodu na hrvatski jezik učinjenom 1629. godine i donekle moderniziranom glavne točke Statuta glase:)

(Prema prijevodu na hrvatski jezik učinjenom 1629. godine i donekle moderniziranom glavne točke Statuta glase:)

1. Dokončali smo da kakgoder po vseh ostaleh slobodneh varašeh čine (...) da izvseh praveh purgarov obćine dva na desete Ijudi (...) na čast starešu iliti red senatorskizebrati (...).

1. Dokončali smo da kakgoder po vseh ostaleh slobodneh varašeh čine (...) da izvseh praveh purgarov obćine dva na desete Ijudi (...) na čast starešu iliti red senatorskizebrati (...).

2. Zatem izmed teh dvanadeset starešeh da sva obćina jednoga sudca izbere (...); oni (tj. stareši) doklam su živi, u redu senatorskom budu (...).

2. Zatem izmed teh dvanadeset starešeh da sva obćina jednoga sudca izbere (...); oni (tj. stareši) doklam su živi, u redu senatorskom budu (...).

3. Ter ti isti stareši sami sucem vsa varaška dugovanja i vse pravde (...). 3. Ter ti isti stareši sami sucem vsa varaška dugovanja i vse pravde (...). 6. Sudec ne onak po sem sega, kak je do seh dob sam po svoje volje činil (...) da

vse varaško dugovanje, katero se odvleči bude moglo, pred starešeh odvleče. 6. Sudec ne onak po sem sega, kak je do seh dob sam po svoje volje činil (...) da

vse varaško dugovanje, katero se odvleči bude moglo, pred starešeh odvleče. 7. Koja dugovanja videvši sudac kako su vekša, ali menša, tako se poleg vekšega

ali menšega broja senatorskoga budu opravdala, ali pravde ne drugač nego s punimstareših broj em da se verše i pitaju; ako bi vu pravdah pitanju ne mogel pun dvanadesetestareših broj biti, tako arti ima sudac iii zmed purgarov ili zmed plemeniteh ljudeh kpravdam razumne na mesto oneh, koji bi mankali, učiniti zvati.

7. Koja dugovanja videvši sudac kako su vekša, ali menša, tako se poleg vekšegaali menšega broja senatorskoga budu opravdala, ali pravde ne drugač nego s punimstareših broj em da se verše i pitaju; ako bi vu pravdah pitanju ne mogel pun dvanadesetestareših broj biti, tako arti ima sudac iii zmed purgarov ili zmed plemeniteh ljudeh kpravdam razumne na mesto oneh, koji bi mankali, učiniti zvati.

8. Eksekucie vsakojačke (...) na zapoved sučevo i stareših kapitan z onemi dvadesetčetiremi purgarmi, koteri se prisežnici zovu (...) budu činili (...); koteroga (kapitana)obćina skupa sa starešemi izmed dvadesetih (treba biti dvanadesetih) stareših buduobirali.

8. Eksekucie vsakojačke (...) na zapoved sučevo i stareših kapitan z onemi dvadesetčetiremi purgarmi, koteri se prisežnici zovu (...) budu činili (...); koteroga (kapitana)obćina skupa sa starešemi izmed dvadesetih (treba biti dvanadesetih) stareših buduobirali.

11. Birsagov jeden del sudcu, drugi senatorom, a treti za varaš bude. 11. Birsagov jeden del sudcu, drugi senatorom, a treti za varaš bude. 12. Dekan vsako leto, ako se bude starešim i obćine videlo, bude se premenjal,

koteri skupa sa svojim tovarušem koja mu stareši i obćina zmed prisežnikov dadu, napolja i na varoške dohotke bude pasku nosil (...).

19. Pregrehe vrednum kastigum ne listor sam sudec, nego ves senatuš prez nijednoga pomiluvanja da imaju kastigati.

19. Pregrehe vrednum kastigum ne listor sam sudec, nego ves senatuš prez nijednoga pomiluvanja da imaju kastigati.

12. Dekan vsako leto, ako se bude starešim i obćine videlo, bude se premenjal,koteri skupa sa svojim tovarušem koja mu stareši i obćina zmed prisežnikov dadu, napolja i na varoške dohotke bude pasku nosil (...).

289289

21. Potreba se je i toga habati poseur sega, da sudec purgara na kakovu god priprostutužbu sam o(d) svoje volje u turen ne šalje, nego što s njim skupa stareši na pravde dokončaju, ali ako bi velikoća pregrehe to potrebuvali ili ako bi koj pred sucemnazoči i pred senatorimi očiveste nepokoršćine znamenje pokazal, takovoga purgaramore sudec poleg dužnosti pregrehe kastigati.

22. Nikoga za purgara arti ne primu, koteri bi pervo včivesto i zadovolno poštenjeporoda svojega neposvedočil, i to da je pošteno do oneh dob živel, jer to činom takajjedno ali dye lete u varašu prez purgara budući da probuje i onako kuliko bispodobno i od njega moguće bilo, da vu obćinske polog plati i prisagu navadnuwvrši.

23. Kramare zvanskeh narodov (...) z varaša arti zverku trejti del blaga za varašzavjemši, ako bi do poi Leta ali hiš ali kakova funduša hišnoga ne kupili i ako bi se medpurgare ne spravili, ter takvem izversenem kramarem klatešom da im se u veke imaprepovedati da pod zgublenje vse svoje marhe, kotere ako bi zadovoljne nemali, pododkup glavni, to je to pod sto ducat birsaga nemaju u varaš prieti.

24. Ako bi koteri sudčevomu i stareših dokančanji i zapovedi nepokoren bib, takov arti se nema pleniti kako kmet, nego poleg dokončanja stareših kastigati i birsasiti,kotere kastige ako bi z dobra ne hotel platiti, takov da se more zpodobno vloviti i do tehdob doklam plati deržati.

(Napomena: Statut je odobrio i dao mu pravnu snagu kralj Matija II. poveljom od28. srpnja 1609.)

Ovim Statutom dolazi do bitne promjene u upravljanju zagrebačkim Gradecom. Prema starijem pravnom sustavu, koji se u svojoj osnovi temeljio na povlasticama

iz godina 1242. i 1266. i na tzv. prvom ili manjem dekretu kralja Žigmunda iz 1425.godine, gradom su upravljali načelnik grada (major villae, iudex civitatis), osam prisežnika (iurati cives) i 20 (od 1437. god.: 24) savjetnika (consiliarii). Sve to organe birao je narod. Dakako, ne treba gajiti iluzije o nekoj osobitoj demokratičnosti togasustava jer su vlast u svojim rukama čvrsto držali imućni trgovci i majstori-obrtnici.

Početkom XVII. stoljeća uvodi se nov, "aristokratski" način upravljanja gradom.Glavnu riječ u gradu preuzima tijelo od 12 senatora, koje se bira doživotno medunajuglednijim trgovcima. Načelnika-suca bira doduše još uvijek cjelokupnograđanstvo, ali isključivo između spomenutih 12 senatora. Uz senatore bira se još itijelo od 24 prisežnika, kojima na čelu stoji "kapitan".

Stara gradačka funkcija dekana ostala je i dalje. Dekan ima dužnost brinuti se zagradske prihode i gradsku imovinu.

Strani trgovci moraju u roku pola godine steći kuću ili zemljište i postati građanigrada jer im inače nije dopušten dalji boravak.

L. M.

290

84.84.

REFORMA STATUTA ZAGREBAČKOG GRADECA REFORMA STATUTA ZAGREBAČKOG GRADECA [KLAIĆ, cit. (83.) 85-87] [KLAIĆ, cit. (83.) 85-87]

ZAGREB. SLAVONIJA 1618., 7. studenoga ZAGREB. SLAVONIJA 1618., 7. studenoga (gradski statuti) (gradski statuti)

LITERATURA: V. KLAIĆ, op. cit. LITERATURA: V. KLAIĆ, op. cit.

Komisija imenovana od kralja Matije II. predlaže ovu izmjenu Statuta iz 1609. god: Komisija imenovana od kralja Matije II. predlaže ovu izmjenu Statuta iz 1609. god: 2. (...) među svim građanima bira se njih 22 (jer je broj građana mali) koji su bolji

od drugih (...), kao što se to radi (...) u drugim slobodnim gradovima (...), koji će sezvati "općina" (communitas) i koji će je zastupati. Oni imaju jedini pravo da sasenatorima biraju svake godine suca rneđu tih 12 senatora te (...) mogu (...) na mjestosenatora birati druge među tom dvadeset i dvojicom te u nadopunu tih 22 iz cijelokupnoggrađanstva (...).

2. (...) među svim građanima bira se njih 22 (jer je broj građana mali) koji su boljiod drugih (...), kao što se to radi (...) u drugim slobodnim gradovima (...), koji će sezvati "općina" (communitas) i koji će je zastupati. Oni imaju jedini pravo da sasenatorima biraju svake godine suca rneđu tih 12 senatora te (...) mogu (...) na mjestosenatora birati druge među tom dvadeset i dvojicom te u nadopunu tih 22 iz cijelokupnoggrađanstva (...).

4. Kako je iz službe dekanata dolazilo do mnogih borbi i svađa (...), to se služba ukida (...). Na njezino mjesto, ali samo s nadležnošću brige za prihode i poljoprivredu(...), neka magistrat izabere vještoga službenika.

4. Kako je iz službe dekanata dolazilo do mnogih borbi i svađa (...), to se služba ukida (...). Na njezino mjesto, ali samo s nadležnošću brige za prihode i poljoprivredu(...), neka magistrat izabere vještoga službenika.

(Napomena: Kralj Matija II. potvrdio je reformu Statuta 26. veljače 1619.) (Napomena: Kralj Matija II. potvrdio je reformu Statuta 26. veljače 1619.)

Reforma Statuta iz god. 1618. daljnji je korak učvršćivanju oligarhijske trgovačkegrupacije na vlasti u zagrebačkom Gradecu. Umjesto dotadašnjeg tijela od 24 savjetnikauvodi se novo tijelo od 22 građana, koje se naziva "općina" i koje zamjenjuje nekadašnjiskup svih građana. Ta dvadeset i dvojica biraju se takoder doživotno. Oni zajedno sasenatorima biraju gradskog suca, i to između senatora. Ukida se i služba dekana. Umjestodekana, gradskom financijskom službom rukovodit će ubuduće gradski službenik.

Reforma Statuta iz god. 1618. daljnji je korak učvršćivanju oligarhijske trgovačkegrupacije na vlasti u zagrebačkom Gradecu. Umjesto dotadašnjeg tijela od 24 savjetnikauvodi se novo tijelo od 22 građana, koje se naziva "općina" i koje zamjenjuje nekadašnjiskup svih građana. Ta dvadeset i dvojica biraju se takoder doživotno. Oni zajedno sasenatorima biraju gradskog suca, i to između senatora. Ukida se i služba dekana. Umjestodekana, gradskom financijskom službom rukovodit će ubuduće gradski službenik.

L. M. L. M.

291 291

85.85.

IZ ZBORNIKA STATUTA ZAGREBAČKOG GRADECA IZ ZBORNIKA STATUTA ZAGREBAČKOG GRADECA (Z. HERKOV, Statut grada Zagreba od god. 1732., Zagreb, 1952.) (Z. HERKOV, Statut grada Zagreba od god. 1732., Zagreb, 1952.)

ZAGREB. SLAVONIJA od 1622. do 1703. ZAGREB. SLAVONIJA od 1622. do 1703. (kmetovi; nekretnine - pravni poslovi; (kmetovi; nekretnine - pravni poslovi; žene - položaj; potraživanja) žene - položaj; potraživanja)

LITERATURA: HERKOV, op. cit. LITERATURA: HERKOV, op. cit.

(1) 3. veljače 1622. ("Statutum 2dum") (1) 3. veljače 1622. ("Statutum 2dum") Odredeno je da gradski kmetovi nemaju ubuduće ni sucu ni senatorima u ime

tlake (pro tlakis) podavati nikakav poljski rad ni podaničke služnosti ni rad okopokrivanja krovova ni podvoz ni drvarenje ni ručni posao (...).

(2) 30. srpnja 1646. ("Statutum 5tum") (2) 30. srpnja 1646. ("Statutum 5tum")

Odredeno je da gradski kmetovi nemaju ubuduće ni sucu ni senatorima u imetlake (pro tlakis) podavati nikakav poljski rad ni podaničke služnosti ni rad okopokrivanja krovova ni podvoz ni drvarenje ni ručni posao (...).

Fiskuš je u cijelosti prigovorio kupoprodajama i zalozima i bilo kojem otuđenjukojih mu drago građanskih posjeda, koji leže na području grada, ako su možda izvršenikmetovima ili strancima bez prethodne obavijesti građana. Ali, ako je i postojalaprethodna obavijest, građani uvijek imaju pravo otkupiti ih.

Fiskuš je u cijelosti prigovorio kupoprodajama i zalozima i bilo kojem otuđenjukojih mu drago građanskih posjeda, koji leže na području grada, ako su možda izvršenikmetovima ili strancima bez prethodne obavijesti građana. Ali, ako je i postojalaprethodna obavijest, građani uvijek imaju pravo otkupiti ih.

(3) 3. listopada 1647. ("Statutum 6tum") (3) 3. listopada 1647. ("Statutum 6tum") Posjedi u podgrađu uz potok Manduševac ustupljeni su današnjim imaocima i

onima koji na njima imaju građanske kuće pod uvjetom da svaki od tih imalaca uvijekuz kuću i svoja zemljišta popravlja i utvrđuje nasipe protiv provala potoka to da vlastitimradom i troškovima sprječava provalu vode pod prijetnjom kazne od 12 florena.

Posjedi u podgrađu uz potok Manduševac ustupljeni su današnjim imaocima ionima koji na njima imaju građanske kuće pod uvjetom da svaki od tih imalaca uvijekuz kuću i svoja zemljišta popravlja i utvrđuje nasipe protiv provala potoka to da vlastitimradom i troškovima sprječava provalu vode pod prijetnjom kazne od 12 florena.

(4) 4. srpnja 1656. ("Statutum 10mum") (4) 4. srpnja 1656. ("Statutum 10mum") (...) određeno je da je ubuduće svaki onaj koji na području grada ima dobra i kuće

dužan u slučaju njihove prodaje ili zaloga učiniti nigdje drugdje nego pred sucem imagistratom ovoga grada kupoprodaju i založna očitovanja, a ako su učinjena drugdje,takva su očitovanja ništava i bez pravne snage. Kupci pak i oni koji primaju stvari u zalog moraju položiti pred magistratom novac za to dobra i kuće, jer ako to ne učine,kupoprodaja ili zalog bit će ništavi i povrh toga flskuš ima ovlaštenje postupati protivnjih i tražiti poništenje tih očitovanja pred magistratom.

(...) određeno je da je ubuduće svaki onaj koji na području grada ima dobra i kuće dužan u slučaju njihove prodaje ili zaloga učiniti nigdje drugdje nego pred sucem imagistratom ovoga grada kupoprodaju i založna očitovanja, a ako su učinjena drugdje,takva su očitovanja ništava i bez pravne snage. Kupci pak i oni koji primaju stvari u zalog moraju položiti pred magistratom novac za to dobra i kuće, jer ako to ne učine,kupoprodaja ili zalog bit će ništavi i povrh toga flskuš ima ovlaštenje postupati protivnjih i tražiti poništenje tih očitovanja pred magistratom.

(5) 3. veljače 1660. ("Statutum 13um") (5) 3. veljače 1660. ("Statutum 13um") Neke slobodne i neudane žene kojima se ne da biti služavkama radije žive tkajući Neke slobodne i neudane žene kojima se ne da biti služavkama radije žive tkajući

292 292

vunene vrpce daleko od gradskog posla i poput građana uživaju među nama jednakegrađanske slobode. Određuje se da se radi poboljšanja njihova stanja i časti odreknu takve neuobičajene slobode i da potraže posao služavke kod građanskih gospoda.

(6) 3. veljače 1703. ("Statutum 32um") (...) Dodaje se da vjerovnici bilo kojeg staleža koji nemaju svoje obveze napismeno

moraju svoja potraživanja (sudskim putem) zatražiti za dužnikova života, jer inače,ako to propuste, po smrti dužnika neće dobiti ništa od nasljednika, izuzev u slučajunagle snirti, i to u vezi s novijim dugorn.

(Prijevod s latinskog učinjen na osnovi prijevoda Z. Herkova).

Zbornik statuta zagrebačkog Gradeca (Series statutorum liberae et regiae civita-tis Montis Gracensis Zagrabiensis), koji je sastavijen 1772. godine, sadrži 38 odredabadonesenih od 1611. do 1742. godine (vidi HERKOV, 50-69). Ovdje su navedene neke važnije i zanimljivije. Iz tih se odredaba vide učestale zloporabe gradskih funkcionaraprema kmetovima (točka 1), borba protiv samostalnijeg položaja žene (točka 5), nekizadaci fskuša, "općinskog pravobranitelja" (točka 2) i razne odredbe o stvarnom iobveznom pravu (točke 2, 4 i 6).

Prema odredbi iz 1646. godine (točka 2) građani imaju "uvijek" pravo otkupazemalja koje su prodane kmetovima i strancima. Dakako, ako kmet kupi neko zemljišteili zgradu i naknadno stekne građansko pravo u Gradecu, pravo otkupa nedvojbeno utrnjuje. Ali, ako kmet ne postane gradaninom, on ne može nikad dosjesti vlasništvonad kupljenom nekretninom, premda on inače potpada pod gradsku jurisdikciju.

Za valjanost kupoprodaje nekretnine potrebno je da se ona učini pismeno, i topred gradskim vlastima, kao i da se pred gradskim vlastima položi kupovna cijena.Fiskuš pri tome ima ovlaštenje tražiti poništenje ugovora koji nije učinjen na taj način(točka 4). Odredba je očito donesena da se izbjegne bilo kakva nesigurnost u prometunekretnina i da se zaštite interesi grada. Odredba neobično podsjeća na mnoge sličnepropise donesene u raznim krajevima Europe počevši od antike dalje.

Odredba iz 1703. godine (točka 6) podsjeća npr. na mnogo starije odredbe Dubrovačkog statuta (1272. godina).

L. M.

293

86.86.

UGOVOR PETRA ZRINSKOG S GROBNIČANIMA UGOVOR PETRA ZRINSKOG S GROBNIČANIMA (L. MARGETIĆ, Ugovori Petra Zrinjskoga s Grobničanima i Bakranima od 1642. godine i njihova dopuna iz 1686. godine, VHARP, XXII., 1978., 134-139 i 150-154)

(L. MARGETIĆ, Ugovori Petra Zrinjskoga s Grobničanima i Bakranima od 1642. godine i njihova dopuna iz 1686. godine, VHARP, XXII., 1978., 134-139 i 150-154)

GROBNIK. VINODOL. KVARNER. HRVATSKA 1642., 18. srpnja GROBNIK. VINODOL. KVARNER. HRVATSKA 1642., 18. srpnja (podložnici, feudalna podavanja, permanija, (podložnici, feudalna podavanja, permanija, arbadija, sudski postupak, nekretnine - otuđivanje arbadija, sudski postupak, nekretnine - otuđivanje sa strane podložnika) sa strane podložnika)

LITERATURA: MARGETIĆ, 119-161. LITERATURA: MARGETIĆ, 119-161.

Ugovor kneza Petra Zrinskog itd. s ovdašnjim grobničkim pukom o plaćanjima ipodavanjima što ih treba svake godine davati gospoštiji. Mi Petar, trajni knez Zrinski,posteljnik presvetog carsko-kraljevskog veličanstva i nasljedni kapetan posadeLegrada i tako dalje, objavljujemo svima kojih se tiče na koji smo se način sporazumjeli snašim grobničkim podložnicima.

Ugovor kneza Petra Zrinskog itd. s ovdašnjim grobničkim pukom o plaćanjima ipodavanjima što ih treba svake godine davati gospoštiji. Mi Petar, trajni knez Zrinski,posteljnik presvetog carsko-kraljevskog veličanstva i nasljedni kapetan posadeLegrada i tako dalje, objavljujemo svima kojih se tiče na koji smo se način sporazumjeli snašim grobničkim podložnicima.

Prvo. Naši pučani odnosno podložnici, a i crkvene osobe, kao i ostali našislobodnjaci koji su od naših podložnika kupili vinograde, obvezuju se ubuduće davatisvake godine 70 vedara vina osim onih koji su davali ili daju četvrti dio (naime, ovdjeje bio nekoć običaj dati zemljišta u zakup i obradu uz davanje gospoštiji četvrtog dijelaplodova). Obvezuju se davati također 70 modija žita.

Prvo. Naši pučani odnosno podložnici, a i crkvene osobe, kao i ostali našislobodnjaci koji su od naših podložnika kupili vinograde, obvezuju se ubuduće davatisvake godine 70 vedara vina osim onih koji su davali ili daju četvrti dio (naime, ovdjeje bio nekoć običaj dati zemljišta u zakup i obradu uz davanje gospoštiji četvrtog dijelaplodova). Obvezuju se davati također 70 modija žita.

Drugo. Od podavanja u novcu ne računajući podavanja od mlinova i nekih"mirišća" (pod nazivom mirišća razumijevaju se zemlj išta napuštenih domova i pašnj aka,naši mlinovi i obradive zemlje) obvezuju se davati svake godine dvije stotine dukata toih (platiti) u dva roka, od kojih prvi pada na blagdan sv. Margerete, do kojega se obvezujudati polovicu, a drugu polovicu treba da uplate na blagdan Svih svetih. I ako se narečeni rok ne plati say novac, to jest do blagdana Svih svetih, tada će oni koji suzanemarili (platiti) biti dužni dati dvostruko idućeg dana.

Drugo. Od podavanja u novcu ne računajući podavanja od mlinova i nekih"mirišća" (pod nazivom mirišća razumijevaju se zemlj išta napuštenih domova i pašnj aka,naši mlinovi i obradive zemlje) obvezuju se davati svake godine dvije stotine dukata toih (platiti) u dva roka, od kojih prvi pada na blagdan sv. Margerete, do kojega se obvezujudati polovicu, a drugu polovicu treba da uplate na blagdan Svih svetih. I ako se narečeni rok ne plati say novac, to jest do blagdana Svih svetih, tada će oni koji suzanemarili (platiti) biti dužni dati dvostruko idućeg dana.

Treće. Dalje, naši grobnički pučani odnosno podložnici obvezuju se svake godinedati 120 dobrih i probranih ovaca s naslova permanije. Ako ne dadu ovce do blagdanasv. Mihovila arhanđela, tada moraju dati u novcu 120 florina, računajući florin s 4libre i 10 solda odnosno s tri marijaša.

Treće. Dalje, naši grobnički pučani odnosno podložnici obvezuju se svake godinedati 120 dobrih i probranih ovaca s naslova permanije. Ako ne dadu ovce do blagdanasv. Mihovila arhanđela, tada moraju dati u novcu 120 florina, računajući florin s 4libre i 10 solda odnosno s tri marijaša.

294 294

Četvrto. Prema popisu ovaca, kao i prije, od svake dvadesete jednu jalovu; akojedna nedostaje od toga broja, tj. do dvadeset, treba uzeti kao da se radi o punom broju;od četrdeset (ovaca) jednu jalovu i drugu s janjetom, i tako od ostalih; ako nedostajeviše od jedne, tada se obvezuju dati od svake ovce 3,5 solda. Podavanja u vezi s većimživotinjama treba da plaćaju kao i prije: od muzne krave 10, odjalove pet solda.

Četvrto. Prema popisu ovaca, kao i prije, od svake dvadesete jednu jalovu; akojedna nedostaje od toga broja, tj. do dvadeset, treba uzeti kao da se radi o punom broju;od četrdeset (ovaca) jednu jalovu i drugu s janjetom, i tako od ostalih; ako nedostajeviše od jedne, tada se obvezuju dati od svake ovce 3,5 solda. Podavanja u vezi s većimživotinjama treba da plaćaju kao i prije: od muzne krave 10, odjalove pet solda.

Peto. Svaki stanovnik obvezuje se pojedine godine dati dva radnika na nalogoficijala, ako na tvrđavnim objektima nema popravaka ili građenja. Kako ne postojepodavanja u vezi s volovima, oni koji imaju volove, moraju dovući dvaput iz gorskihšuma pripremljenu drvenu građu ili gradevinsko drvo, pa onaj koji učini takav dovoznije obvezan dati druge radnike za druge potrebe.

Šesto. Naš puk, kao ni dosad, neka se ne miješa u arbadiju odnosno zakup pašnjaka na tom području.

Šesto. Naš puk, kao ni dosad, neka se ne miješa u arbadiju odnosno zakup pašnjaka na tom području.

Peto. Svaki stanovnik obvezuje se pojedine godine dati dva radnika na nalogoficijala, ako na tvrđavnim objektima nema popravaka ili građenja. Kako ne postojepodavanja u vezi s volovima, oni koji imaju volove, moraju dovući dvaput iz gorskihšuma pripremljenu drvenu građu ili gradevinsko drvo, pa onaj koji učini takav dovoznije obvezan dati druge radnike za druge potrebe.

Sedmo. Stanovnici kaštela i pod kaštelom obvezuju se svake godine dati kaštelu dvije mazane maslaca, kokoši i pilića osam; jaja četrdeset.

Sedmo. Stanovnici kaštela i pod kaštelom obvezuju se svake godine dati kaštelu dvije mazane maslaca, kokoši i pilića osam; jaja četrdeset.

Osmo. Selo Ilovik dužno je dati jednu mazanu maslaca, kokoši i pilića 6, jaja 30.Deveto. Selo Rečina dužno je dati dvije mazane maslaca, kokoši i pilića 10, jaja 40.Deseto. Selo Jelenje dužno je dati tri mazane maslaca, kokoši i pilića 15, jaja 40.Jedanaesto. Selo Podkilavac dužno je dati jednu mazanu maslaca, kokoš i pilića

Osmo. Selo Ilovik dužno je dati jednu mazanu maslaca, kokoši i pilića 6, jaja 30.Deveto. Selo Rečina dužno je dati dvije mazane maslaca, kokoši i pilića 10, jaja 40.Deseto. Selo Jelenje dužno je dati tri mazane maslaca, kokoši i pilića 15, jaja 40.Jedanaesto. Selo Podkilavac dužno je dati jednu mazanu maslaca, kokoš i pilića

5, jaja 20. 5, jaja 20. Dvanaesto. Selo Podhurn treba dati

četiri mazane maslaca, kokoš i pilića dvadeset, jaja 60. Trinaesto. Selo Zastenice treba dati pet mazana maslaca, kokoš i pilića 20, jaja 80. Četrnaesto. Sela Velike i Male Dražice sa selom Sudan treba da dadu svake godine

Dvanaesto. Selo Podhurn treba dati četiri mazane maslaca, kokoš i pilića dvadeset, jaja 60. Trinaesto. Selo Zastenice treba dati pet mazana maslaca, kokoš i pilića 20, jaja 80. Četrnaesto. Sela Velike i Male Dražice sa selom Sudan treba da dadu svake godine

maslaca mazana 1,5, kokoš i pilića 8, jaja 20. maslaca mazana 1,5, kokoš i pilića 8, jaja 20. Petnaesto. Sela Podčudnić i Podrvanj treba da dadu jednu mazanu maslaca, kokoš

i pilića 6, jaja 20. Petnaesto. Sela Podčudnić i Podrvanj treba da dadu jednu mazanu maslaca, kokoš

i pilića 6, jaja 20. Šestnaesto. Sela Cernik i Buzdohanj treba da dadu maslaca mazana 2,5, kokoš i

pilića 13, jaja 40. Šestnaesto. Sela Cernik i Buzdohanj treba da dadu maslaca mazana 2,5, kokoš i

pilića 13, jaja 40. Sedamnaesto. Sela Hrastenice, Svilno, Orehovica i Tutnovo treba da dadu dvije

mazane maslaca, kokoš i pilića 8, jaja 20. Sedamnaesto. Sela Hrastenice, Svilno, Orehovica i Tutnovo treba da dadu dvije

mazane maslaca, kokoš i pilića 8, jaja 20. Osamnaesto. Svi podložnici moraju ići s natovarenim konjima do Broda, Gerova,

Kopra i Trsta, donositi u kaštel sijeno i mošt bez ograničenja količine to uvijek priskrbitikonje nama i našim oficijalima.

Devetnaesto. Dvanaest pučana, koje izabere oficijal, treba osloboditi svake tlakei slanja na put odavle bilo kamo, i to one koji su uz zemlje za oranje i koji će obavljatina vlastiti teret prijevoz, krčenje, sjetvu i dovoz plodova i brinuti se o njima.

Devetnaesto. Dvanaest pučana, koje izabere oficijal, treba osloboditi svake tlakei slanja na put odavle bilo kamo, i to one koji su uz zemlje za oranje i koji će obavljatina vlastiti teret prijevoz, krčenje, sjetvu i dovoz plodova i brinuti se o njima.

Osamnaesto. Svi podložnici moraju ići s natovarenim konjima do Broda, Gerova, Kopra i Trsta, donositi u kaštel sijeno i mošt bez ograničenja količine to uvijek priskrbitikonje nama i našim oficijalima.

Dvadeseto. Prema staroj odredbi treba da za kuhinju dovlače ili donose drva i da nas poslužuju kad dođemo, kao i naše kornisare.

Dvadeseto. Prema staroj odredbi treba da za kuhinju dovlače ili donose drva i da nas poslužuju kad dođemo, kao i naše kornisare.

Dvadeset i prvo. U velikoj nuždi ako dode do kakva rata, dužni su dovlačiti za kaštel iz Broda ili Ozlja svakojake stvari nužne za prehranu, i to što se više može.

Dvadeset i prvo. U velikoj nuždi ako dode do kakva rata, dužni su dovlačiti za kaštel iz Broda ili Ozlja svakojake stvari nužne za prehranu, i to što se više može.

Dvadeset i drugo. Dužni su vapnenicu paliti i gasiti, s time da mi plaćamo majstora, popravljati i čistiti grad, kao i dosada.

Dvadeset i drugo. Dužni su vapnenicu paliti i gasiti, s time da mi plaćamo majstora, popravljati i čistiti grad, kao i dosada.

Dvadeset i treće. Kad im se naredi, treba da predu gospoštijsku vunu i da tkaju za plaću kao što se to drugima (nareduje).

Dvadeset i treće. Kad im se naredi, treba da predu gospoštijsku vunu i da tkaju za plaću kao što se to drugima (nareduje).

295 295

Dvadeset i četvrto. Treba da nam se dade svaku desetu dasku i trupac iz pilana na Rječini (?). Naši podložnici ne smiju daske prodavati mimo nas, već treba da ih ponudenašem oficijalu na otkup uz odgovarajuću cijenu i dovezu u Bakar, tako da drugdje nesmiju prodati pod prijetnjom gubitka dasaka i kazne 25 dukata; uopće, drva ne smiju drugamo voziti, već samo u našu bakarsku luku, pa ako naš oficijal kupi, dobro, akone, smjet će drugdje prodati.

Dvadeset i peto. Oni koji imaju ili će imati stupe treba da od stuparenja dadudeseti solad i da besplatno stupaju naše sukno.

Dvadeset i peto. Oni koji imaju ili će imati stupe treba da od stuparenja dadudeseti solad i da besplatno stupaju naše sukno.

Dvadeset i četvrto. Treba da nam se dade svaku desetu dasku i trupac iz pilana na Rječini (?). Naši podložnici ne smiju daske prodavati mimo nas, već treba da ih ponudenašem oficijalu na otkup uz odgovarajuću cijenu i dovezu u Bakar, tako da drugdje nesmiju prodati pod prijetnjom gubitka dasaka i kazne 25 dukata; uopće, drva ne smiju drugamo voziti, već samo u našu bakarsku luku, pa ako naš oficijal kupi, dobro, akone, smjet će drugdje prodati.

Dvadeset i šesto. Mlinari osim našeg mlinara obvezuju se dati svake godine odzemljišta na kojima se nalaze mlinovi jedan dukat ijednu debelu svinju ili odgovarajućiiznos u novcu za koliko se (svinja) može kupiti. Nadalje, obvezuju se besplatno mijetigospoštijsko žito. Pekarica treba peći kruh bez "kriške", koja joj se obično daje, ali stime da joj se dadu drva: ako neće, oficijal je treba kazniti kaznom od osam libara.

Dvadeset i šesto. Mlinari osim našeg mlinara obvezuju se dati svake godine odzemljišta na kojima se nalaze mlinovi jedan dukat ijednu debelu svinju ili odgovarajućiiznos u novcu za koliko se (svinja) može kupiti. Nadalje, obvezuju se besplatno mijetigospoštijsko žito. Pekarica treba peći kruh bez "kriške", koja joj se obično daje, ali stime da joj se dadu drva: ako neće, oficijal je treba kazniti kaznom od osam libara.

Dvadeset i sedmo. Mesari se obvezuju sada i ubuduće davati glavu životinja kojese kolju; goveđe meso treba da uvijek sačuvaju (za nas), ako smo ovdje nazočni, pocijeni utvrdenoj od starine.

Dvadeset i sedmo. Mesari se obvezuju sada i ubuduće davati glavu životinja kojese kolju; goveđe meso treba da uvijek sačuvaju (za nas), ako smo ovdje nazočni, pocijeni utvrdenoj od starine.

Dvadeset i osmo. U našoj rijeci Rječini nitko ne smije ribariti, ni svećenici ni bilotko drugi, pod prijetnjom 25 dukata, kojoj potpada i onaj koji je uhvaćen (na djelu) i onaj za koga se naknadno saznalo. Stranca pak treba kazniti tjelesnom kaznom.

Dvadeset i osmo. U našoj rijeci Rječini nitko ne smije ribariti, ni svećenici ni bilotko drugi, pod prijetnjom 25 dukata, kojoj potpada i onaj koji je uhvaćen (na djelu) i onaj za koga se naknadno saznalo. Stranca pak treba kazniti tjelesnom kaznom.

Dvadeset i deveto. Naši pučani bit će nama i našim slugama sada i ubuduće uvijekobvezni na pratnju, a tko neće ići, dužan nam je dati 6 libara. A ako naš oficijal naredi neke vojničke poslove, treba da na mjestu budu spremni, a nemarne će se kazniti s 25libara. Ako se pak zgodi da krenemo zbog rata do otoka Muranskog ili bilo kamodrugamo, treba da idu s nama. Ako pak kojiput treba krenuti u rat protiv susjeda, bilopo morn bilo po zemlji, pa ako Bog dade sreću, od stečenog dužni su nam dati četvrtinu.Moraju brižljivo vršiti straže, a nemarne će naš oficijal odgovarajuće kazniti.

Dvadeset i deveto. Naši pučani bit će nama i našim slugama sada i ubuduće uvijekobvezni na pratnju, a tko neće ići, dužan nam je dati 6 libara. A ako naš oficijal naredi neke vojničke poslove, treba da na mjestu budu spremni, a nemarne će se kazniti s 25libara. Ako se pak zgodi da krenemo zbog rata do otoka Muranskog ili bilo kamodrugamo, treba da idu s nama. Ako pak kojiput treba krenuti u rat protiv susjeda, bilopo morn bilo po zemlji, pa ako Bog dade sreću, od stečenog dužni su nam dati četvrtinu.Moraju brižljivo vršiti straže, a nemarne će naš oficijal odgovarajuće kazniti.

Trideseto. Nikome od podložnika nije dopušteno ostavljati Crkvi zemlje,vinograde i kuće drukčije nego tako da se one procijene i ponude rođacima ilipučanima, na koje se (to) može odnositi, pa će se tako (ubrani) novac uručiti Crkvi, stime da na zemlji ostane gospoštijsko opterećenje. Ako neki od popova bude imaosina, obvezuje se u skladu sa starim urbarom dati 50 libara, za kćerku pak 25 libara. Timase ne može ništa ostaviti, već braći i rođacima, a ako ovih nema, što god bude imao,treba nama ustupiti.

Trideseto. Nikome od podložnika nije dopušteno ostavljati Crkvi zemlje,vinograde i kuće drukčije nego tako da se one procijene i ponude rođacima ilipučanima, na koje se (to) može odnositi, pa će se tako (ubrani) novac uručiti Crkvi, stime da na zemlji ostane gospoštijsko opterećenje. Ako neki od popova bude imaosina, obvezuje se u skladu sa starim urbarom dati 50 libara, za kćerku pak 25 libara. Timase ne može ništa ostaviti, već braći i rođacima, a ako ovih nema, što god bude imao,treba nama ustupiti.

Trideset i prvo. Sve pučke službe treba svake godine mijenjati. Trideset i prvo. Sve pučke službe treba svake godine mijenjati. Trideset i drugo. Ni jedan župnik ili drugi svećenik ne smije primiti ili posjedovati

bilo koji beneficij koji mi dodjeljujemo, već samo onaj koji od nas ili naših nasljednikadobije privilegij i dodjelu.

Trideset i treće. Ni jedan od naših podložnika ne smije prodati bilo koje posjede strancima kao što ni naš podložnik koji prelazi u drugu jurisdikciju ne može ništaposjedovati u našoj gospoštiji, osim ako ne plaća podavanja koja je dužan dati i plaćatikao i drugi. Ako se pak tko odavde odseli i hoće imati dio svog imetka, gubi ga samim tim, i treba ga predati nama.

Trideset i drugo. Ni jedan župnik ili drugi svećenik ne smije primiti ili posjedovatibilo koji beneficij koji mi dodjeljujemo, već samo onaj koji od nas ili naših nasljednikadobije privilegij i dodjelu.

Trideset i četvrto. Ubuduće treba uvijek u gradu postojati kancelar, koji moraubilježiti svaku presudu, i to nigdje drugdje nego u knjigu što mu se na uobičajeni

Trideset i treće. Ni jedan od naših podložnika ne smije prodati bilo koje posjede strancima kao što ni naš podložnik koji prelazi u drugu jurisdikciju ne može ništaposjedovati u našoj gospoštiji, osim ako ne plaća podavanja koja je dužan dati i plaćatikao i drugi. Ako se pak tko odavde odseli i hoće imati dio svog imetka, gubi ga samim tim, i treba ga predati nama.

Trideset i četvrto. Ubuduće treba uvijek u gradu postojati kancelar, koji moraubilježiti svaku presudu, i to nigdje drugdje nego u knjigu što mu se na uobičajeni

296 296

način daje iz kaštela, pa se putem nje (tj. te knjige) presuda treba dati onima na koje seodnosi. Ako to kancelar ne bi učinio, smatrat će se nevjernim. Tu knjigu trebat ćečuvati gospoštijski sudac dok i kada (ne) bude po traženju i nalogu gospoštijskogodredeno da se stavi na uvid.

način daje iz kaštela, pa se putem nje (tj. te knjige) presuda treba dati onima na koje seodnosi. Ako to kancelar ne bi učinio, smatrat će se nevjernim. Tu knjigu trebat ćečuvati gospoštijski sudac dok i kada (ne) bude po traženju i nalogu gospoštijskogodredeno da se stavi na uvid.

Trideset i peto. Sudske rasprave obavljat će se svakoga prvog ponedjeljka umjesecu i tada je oficijal dužan da zbog sudskih pristojbi koje nam pripadaju nadzireda se tužbe savjesno upisuju i daju na sud, s time da nije dopuštena nikakva nagodba usporu, nakon što je već stvar došla pred sud. Suci pak ne smiju otići iz kaštela dokoficijal ne odobri presudu jer se bez toga priziv neće dopustiti. Suci ne smiju bitizainteresirani u sporovima ili skloni presuditi u prilog prijatelja, već neka svakomesude prema njegovoj zasluzi. One koji to prestupe treba kazniti.

Trideset i peto. Sudske rasprave obavljat će se svakoga prvog ponedjeljka umjesecu i tada je oficijal dužan da zbog sudskih pristojbi koje nam pripadaju nadzireda se tužbe savjesno upisuju i daju na sud, s time da nije dopuštena nikakva nagodba usporu, nakon što je već stvar došla pred sud. Suci pak ne smiju otići iz kaštela dokoficijal ne odobri presudu jer se bez toga priziv neće dopustiti. Suci ne smiju bitizainteresirani u sporovima ili skloni presuditi u prilog prijatelja, već neka svakomesude prema njegovoj zasluzi. One koji to prestupe treba kazniti.

Trideset i šesto. Suci ne smiju (dopustiti) u ovoj gospoštiji ili u gradu bilo štoobrađivati ili krčiti bez znanja našeg oficijala, pa ako tko dobije što za sebe i drugomeproda, novae od te prodaje treba nama predati, s time da opterećenje ostaje na zemljištu.To opterećenje neka se ne uračunava u zbroj ostalih urbarijalnih podavanja, već našoficijal treba takva opterećenja sabirati i obračunavati odvojeno te obratiti u našu korist,bilo da se radi o nasadima, bilo o zemlji za oranje, vrtu ili kući. Ako bi neki od našihpučana koristio neke druge posjede u ovoj grobničkoj gospoštiji i ne bi davao podavanjakao ostali naš puk, podliježe konfiskaciji, o čemu treba da osobito vode brigu našioficijali te da njihove posjede konfisciraju.

Trideset i šesto. Suci ne smiju (dopustiti) u ovoj gospoštiji ili u gradu bilo štoobrađivati ili krčiti bez znanja našeg oficijala, pa ako tko dobije što za sebe i drugomeproda, novae od te prodaje treba nama predati, s time da opterećenje ostaje na zemljištu.To opterećenje neka se ne uračunava u zbroj ostalih urbarijalnih podavanja, već našoficijal treba takva opterećenja sabirati i obračunavati odvojeno te obratiti u našu korist,bilo da se radi o nasadima, bilo o zemlji za oranje, vrtu ili kući. Ako bi neki od našihpučana koristio neke druge posjede u ovoj grobničkoj gospoštiji i ne bi davao podavanjakao ostali naš puk, podliježe konfiskaciji, o čemu treba da osobito vode brigu našioficijali te da njihove posjede konfisciraju.

Trideset i sedmo. Kože risova, medvjeda, kuna, vukova, jelena i lisica, i drugihdivljih životinja, koje nam pripadaju .ne smiju se drugdje prodati pod kaznom od 25dukata, već nama predati uz uobičajenu cijenu. Četvrti pak dio mesa predaje se kaštelu.

Trideset i osmo. Ako dode do rata sa susjedima Mlečanima ili Turcima, morajunam biti vjerni. Ako bi tko bio nevjeran, lišava se dobara i života, a njegovi potomcipostaju nečasnim.

Trideset i sedmo. Kože risova, medvjeda, kuna, vukova, jelena i lisica, i drugihdivljih životinja, koje nam pripadaju .ne smiju se drugdje prodati pod kaznom od 25dukata, već nama predati uz uobičajenu cijenu. Četvrti pak dio mesa predaje se kaštelu.

Trideset i deveto. Svi naši pučani moraju savjesno vršiti stražarsku dužnost; onaj koga se pozove mora biti nazočan (na dužnosti). Tko (to) zanemari, bit će kažnjen odslužbenika u našu korist. Vratar pak kaštela neka savjesno obavlja svoju dužnost (jerje) slobodan od drugih gospoštijskih tereta. Stražari pak moraju nositi listove onamo kamo ih se pošalje te čuvati kaštel dan i noć. Ključevi kaštela predaju se svake večerioficijalu u ruke.

Trideset i osmo. Ako dode do rata sa susjedima Mlečanima ili Turcima, morajunam biti vjerni. Ako bi tko bio nevjeran, lišava se dobara i života, a njegovi potomcipostaju nečasnim.

Četrdeseto. Ako bi neki od pučana ili bilo tko drugi poticao neki nered protivnašeg višeg ili nižeg oficijala ili među pukom, naređujemo da se njihovi posjedikonfisciraju, a njega s čitavom obitelji protjera iz naše gospoštije i proglasi za trajnonečasnog.

Četrdeseto. Ako bi neki od pučana ili bilo tko drugi poticao neki nered protivnašeg višeg ili nižeg oficijala ili među pukom, naređujemo da se njihovi posjedikonfisciraju, a njega s čitavom obitelji protjera iz naše gospoštije i proglasi za trajnonečasnog.

Trideset i deveto. Svi naši pučani moraju savjesno vršiti stražarsku dužnost; onaj koga se pozove mora biti nazočan (na dužnosti). Tko (to) zanemari, bit će kažnjen odslužbenika u našu korist. Vratar pak kaštela neka savjesno obavlja svoju dužnost (jerje) slobodan od drugih gospoštijskih tereta. Stražari pak moraju nositi listove onamo kamo ih se pošalje te čuvati kaštel dan i noć. Ključevi kaštela predaju se svake večerioficijalu u ruke.

Četrdeset i prvo. Naši pučani odnosno podložnici treba da nam osiguraju pastirešto ćemo ih izabrati za napasanje naših ovaca, i to tako da ćemo ih mi plaćati.

Četrdeset i prvo. Naši pučani odnosno podložnici treba da nam osiguraju pastirešto ćemo ih izabrati za napasanje naših ovaca, i to tako da ćemo ih mi plaćati.

Četrdeset i drugo. U ostalome zadržavamo stari urbar u svojoj snazi, tako daako što nije ovdje pribilježeno, pa se naknadno pronade, treba ovdje zabilježiti.

Četrdeset i treće. Našim pučanima odnosno podložnicima dopušteno je medusobno sklapati ugovore o prodaji oranica, vinograda, domova i tome slično, (nadalje)prodavati i kupovati (ostalo) uz plaćanje podavanja koja su propisana, izuzev drva.

Četrdeset i drugo. U ostalome zadržavamo stari urbar u svojoj snazi, tako daako što nije ovdje pribilježeno, pa se naknadno pronade, treba ovdje zabilježiti.

Četrdeset i treće. Našim pučanima odnosno podložnicima dopušteno je medusobno sklapati ugovore o prodaji oranica, vinograda, domova i tome slično, (nadalje)prodavati i kupovati (ostalo) uz plaćanje podavanja koja su propisana, izuzev drva.

297 297

Četrdeset i četvrto. I mi i naši nasljednici želimo se čvrsto i uvijek pridržavati svih naprijed navedenih uvjeta prema našim grobničkim pučanima i podložnicima i nina koji ih način dalje novim teretima opterećivati, a ni naši ih nasljednici kao ni njihovipotomci ne smiju (dalje) opterećivati, osim izvanrednim daćama, pučki nazvanim harač.

Četrdeset i četvrto. I mi i naši nasljednici želimo se čvrsto i uvijek pridržavati svih naprijed navedenih uvjeta prema našim grobničkim pučanima i podložnicima i nina koji ih način dalje novim teretima opterećivati, a ni naši ih nasljednici kao ni njihovipotomci ne smiju (dalje) opterećivati, osim izvanrednim daćama, pučki nazvanim harač.

Radi ovjeravanja i osnaženja ispostavili smo ovaj privilegij navedenim grobničkimpučanima i podložnicima potvrđujući vlastoručnim potpisom i pečatom. Učinjeno ukaštelu našem Grobniku dana 18. srpnja godine 1642.

Radi ovjeravanja i osnaženja ispostavili smo ovaj privilegij navedenim grobničkimpučanima i podložnicima potvrđujući vlastoručnim potpisom i pečatom. Učinjeno ukaštelu našem Grobniku dana 18. srpnja godine 1642.

Najstariji poznati Grobnički urbar potječe iz 1610.-1612. god. (E. LASZOWSKI, Urbar vinodolskih imanja knezova Zrinjskih, VZA, XVIL, 1915.). Drugi po redu jeugovor iz 1642. godine što ga objavljujemo. Taj ugovor doživio je izmjene i dopunejoš u doba Zrinskih, djelatnošću grofice Katarine Zrinske, god. 1665.-1669., a do značajnih je izmjena došlo i nakon propasti obitelji Zrinskih djelatnošću povjerenstava1678. i 1686. god. (Te su izmjene objavljene u MARGETIĆ, 139-143 i 154-157). Do nove redakcije Grobničkog urbara došlo je godine 1700., u vrijeme kada je LadislavCoronini bio generalni kapetan cjelokupnog Vinodola. Taj urbar, pisan na talijanskom,objavljen je u L. MARGETIĆ, La Legge del Vinodol (1288) e 1'Urbario di Grobnico(1700), Atti Centra za historijska istraživanja, Rovinj, XII., 1981.-1982., 195-202. Konačno, u doba obitelji Perlas, koja je posjedovala Grobnik u prvoj polovici XVIII.stoljeća, Grobnički urbar sastavljen je na hrvatskom jeziku, vjerojatno odmah nakonšto su Perlasi postali vlasnicima Grobnika, tj. možda u 1726. godini (L. MARGETIĆ,Grobnički urban, Rijeka, 1995., 45-52).

Najstariji poznati Grobnički urbar potječe iz 1610.-1612. god. (E. LASZOWSKI, Urbar vinodolskih imanja knezova Zrinjskih, VZA, XVIL, 1915.). Drugi po redu jeugovor iz 1642. godine što ga objavljujemo. Taj ugovor doživio je izmjene i dopunejoš u doba Zrinskih, djelatnošću grofice Katarine Zrinske, god. 1665.-1669., a do značajnih je izmjena došlo i nakon propasti obitelji Zrinskih djelatnošću povjerenstava1678. i 1686. god. (Te su izmjene objavljene u MARGETIĆ, 139-143 i 154-157). Do nove redakcije Grobničkog urbara došlo je godine 1700., u vrijeme kada je LadislavCoronini bio generalni kapetan cjelokupnog Vinodola. Taj urbar, pisan na talijanskom,objavljen je u L. MARGETIĆ, La Legge del Vinodol (1288) e 1'Urbario di Grobnico(1700), Atti Centra za historijska istraživanja, Rovinj, XII., 1981.-1982., 195-202. Konačno, u doba obitelji Perlas, koja je posjedovala Grobnik u prvoj polovici XVIII.stoljeća, Grobnički urbar sastavljen je na hrvatskom jeziku, vjerojatno odmah nakonšto su Perlasi postali vlasnicima Grobnika, tj. možda u 1726. godini (L. MARGETIĆ,Grobnički urban, Rijeka, 1995., 45-52).

Prema Ugovoru iz 1642. godine obveze Grobničana prema feudalnom gospodaru bile su ove:

Prema Ugovoru iz 1642. godine obveze Grobničana prema feudalnom gospodaru bile su ove:

1. Obveze Grobničke općine kao cjeline: 1. Obveze Grobničke općine kao cjeline: a) 70 urna vina (t. 1. Ugovora), a) 70 urna vina (t. 1. Ugovora), b) 70 urna pšenice (t. 1. Ugovora), b) 70 urna pšenice (t. 1. Ugovora), c) 200 dukata (t. 2. Ugovora), c) 200 dukata (t. 2. Ugovora), d) 120 ovaca, tzv. permanija (t. 3. Ugovora), d) 120 ovaca, tzv. permanija (t. 3. Ugovora), e) eventualni harač (t. 44. Ugovora). e) eventualni harač (t. 44. Ugovora).

2. Obveze pojedinih mjesta, sela i zaselaka kao cjeline. Radi se o "počastima", koje se sastoje od po nekoliko mjerica maslaca i odredenog broja kokoši, pilića ijaja (t. 7. do 17. Ugovora).

2. Obveze pojedinih mjesta, sela i zaselaka kao cjeline. Radi se o "počastima", koje se sastoje od po nekoliko mjerica maslaca i odredenog broja kokoši, pilića ijaja (t. 7. do 17. Ugovora).

3. Individualne obveze: 3. Individualne obveze: a) Sulj malih životinja, tj. na svakih dvadeset ovaca po jedna jalova ovca, a na

svakih četrdeset ovaca po jedna ovca s janjetom. Ako do punog broja, tj. do dvadesetovaca, nedostaje više od jedne ovce, pučanin-kmet plaća za svaku ovcu 3,5 solda (t. 4.Ugovora).

b) Sulj velikih životinja: za svaku jalovu kravu 5 solda, a za svaku kravu s mladim 10 solda.

b) Sulj velikih životinja: za svaku jalovu kravu 5 solda, a za svaku kravu s mladim 10 solda.

a) Sulj malih životinja, tj. na svakih dvadeset ovaca po jedna jalova ovca, a nasvakih četrdeset ovaca po jedna ovca s janjetom. Ako do punog broja, tj. do dvadesetovaca, nedostaje više od jedne ovce, pučanin-kmet plaća za svaku ovcu 3,5 solda (t. 4.Ugovora).

298 298

c) Dva radna dana godišnje za potrebe gospoštije iii dovoz s volovima drva iz gore (t. 5. Ugovora),

c) Dva radna dana godišnje za potrebe gospoštije iii dovoz s volovima drva iz gore (t. 5. Ugovora),

d) Prijevoz tereta s konjima do Broda, Gerova, Kopra i Trsta (t. 18. Ugovora),donošenje drva za gospoštijsku kuhinju (t. 24. Ugovora), čuvanje kaštela (t. 39.Ugovora), a u slučaju ratne opasnosti prenošenje iz Broda i Ozlja stvari potrebne za voj sku (t. 21. Ugovora),

d) Prijevoz tereta s konjima do Broda, Gerova, Kopra i Trsta (t. 18. Ugovora),donošenje drva za gospoštijsku kuhinju (t. 24. Ugovora), čuvanje kaštela (t. 39.Ugovora), a u slučaju ratne opasnosti prenošenje iz Broda i Ozlja stvari potrebne za voj sku (t. 21. Ugovora),

e) Prigodom prodaje trupaca 10% ide u korist gospoštije (t. 24. Ugovora), od prihodastupa na Rječini plaća se godišnje takoder 10% (t. 25. Ugovora), svaki privatni mlinar plaća godišnje jedan dukat i isporučuje jednu svinju to melje besplatno gospoštijsko žito (t. 26. Ugovora), pekar(ica) peče kruh za gospoštiju, s tim da sam(a) daje kvas (t. 26. Ugovora), a mesar daje besplatno glavu s jezikom svake zaklane životinje (t. 27. Ugovora),

f) Pratnja Zrinskih u rat i izručenje jedne četvrtine ratnog plijena (t. 29. Ugovora). 4. Gospoštiji su pridržana još neka značajna prava:

f) Pratnja Zrinskih u rat i izručenje jedne četvrtine ratnog plijena (t. 29. Ugovora). 4. Gospoštiji su pridržana još neka značajna prava:

e) Prigodom prodaje trupaca 10% ide u korist gospoštije (t. 24. Ugovora), od prihodastupa na Rječini plaća se godišnje takoder 10% (t. 25. Ugovora), svaki privatni mlinar plaća godišnje jedan dukat i isporučuje jednu svinju to melje besplatno gospoštijsko žito (t. 26. Ugovora), pekar(ica) peče kruh za gospoštiju, s tim da sam(a) daje kvas (t. 26. Ugovora), a mesar daje besplatno glavu s jezikom svake zaklane životinje (t. 27. Ugovora),

a) travarina, koju plaćaju osobe koje ne pripadaju gospoštiji za napasanje svojih stada na grobničkom području (t. 5. Ugovora),

a) travarina, koju plaćaju osobe koje ne pripadaju gospoštiji za napasanje svojih stada na grobničkom području (t. 5. Ugovora),

b) pravo prvokupa drva koje pučani nude na prodaju (t. 124. Ugovora), b) pravo prvokupa drva koje pučani nude na prodaju (t. 124. Ugovora), c) pravo otkupa koža divljih životinja koje su ubili pučani (t. 37. Ugovora), c) pravo otkupa koža divljih životinja koje su ubili pučani (t. 37. Ugovora), d) ribarenje u Rječini (t. 28. Ugovora). d) ribarenje u Rječini (t. 28. Ugovora).

Grobnička općina ima neke osobitosti koje ju izdvajaju od ostalih vinodolskih općina,a odnose se na neke posebne vrste podavanja i posebne općinske organe koje ne nalazimo inače u Vinodolu. Prije svega, Grobničani su obvezni na posebno podavanje, zvano permanija, koje se prema urbaru iz 1610.-1612. sastoji od 111 ovaca i koza, 16 spudi i 4 kadnice vina i38,5 stara pšenice. Prema Ugovoru iz 1642. god. permanija se sastoji od podavanja 120 ovaca, a Grobničani su obvezni još i na podavanje 70 urna vina i 70 modija pšenice, što se po procjeni iz 1671. godine takoder naziva permanijom (R. MODRIĆ, Popis i procjena dobara, Povijesni spomenici obitelji Zrinskih i Frankopana, vol. I., Zagreb, 1974., 71-272). Analiza visine podavanja Grobničana (MARGETIĆ, Iz vinodolske prošlosti, cit.(15.) 63-67) pokazala je da su oni imali mnogo raznovrsnije oblike podavanja od ostalihVinodolaca, ali da je ukupna visina svih tih različitih oblika grobničkih podavanja bilaniža od opterećenja ostalih vinodolskih podanika. To ne može biti slučajno, a pogotovuupada u oči karakterističan naziv tih paušalnih podavanja na Grobniku - permanija, koji naziv treba povezati s prvobitnim obveznicima tog podavanja, s permanima, koji su upravona Grobniku sačinjavali teritorijaliziranu vojničko-graničarsku predstražu na hrvatskoj graniciprema Njemačkoj. Osim toga, jedino se na Grobniku sačuvao naziv općinskog organa perman, i to ne samo u urbaru iz 1610.-1612. nego čak jog duboko u XVIII. stoljeću, jerse još u jednoj ispravi iz 1766. god. ubirača podavanja zove collector dictus perman. Na temelju svega toga proizlazi kao prilično vjerojatno da su u ranije doba na Grobniku postojale dvije općine, jedna općina pučana, koja je imala jednake obveze kao i ostalepučanske općine u Vinodolu, i druga, vojničko-graničarska općina permana, koja je imala smanjene obveze zbog toga što je na sebe preuzela teret graničarske službe. Kako je granica prema Njemačkoj već u XIV. stoljeću prestala biti "vrućom" i kako je

Grobnička općina ima neke osobitosti koje ju izdvajaju od ostalih vinodolskih općina,a odnose se na neke posebne vrste podavanja i posebne općinske organe koje ne nalazimo inače u Vinodolu. Prije svega, Grobničani su obvezni na posebno podavanje, zvano permanija, koje se prema urbaru iz 1610.-1612. sastoji od 111 ovaca i koza, 16 spudi i 4 kadnice vina i38,5 stara pšenice. Prema Ugovoru iz 1642. god. permanija se sastoji od podavanja 120 ovaca, a Grobničani su obvezni još i na podavanje 70 urna vina i 70 modija pšenice, što se po procjeni iz 1671. godine takoder naziva permanijom (R. MODRIĆ, Popis i procjena dobara, Povijesni spomenici obitelji Zrinskih i Frankopana, vol. I., Zagreb, 1974., 71-272). Analiza visine podavanja Grobničana (MARGETIĆ, Iz vinodolske prošlosti, cit.(15.) 63-67) pokazala je da su oni imali mnogo raznovrsnije oblike podavanja od ostalihVinodolaca, ali da je ukupna visina svih tih različitih oblika grobničkih podavanja bilaniža od opterećenja ostalih vinodolskih podanika. To ne može biti slučajno, a pogotovuupada u oči karakterističan naziv tih paušalnih podavanja na Grobniku - permanija, koji naziv treba povezati s prvobitnim obveznicima tog podavanja, s permanima, koji su upravona Grobniku sačinjavali teritorijaliziranu vojničko-graničarsku predstražu na hrvatskoj graniciprema Njemačkoj. Osim toga, jedino se na Grobniku sačuvao naziv općinskog organa perman, i to ne samo u urbaru iz 1610.-1612. nego čak jog duboko u XVIII. stoljeću, jerse još u jednoj ispravi iz 1766. god. ubirača podavanja zove collector dictus perman. Na temelju svega toga proizlazi kao prilično vjerojatno da su u ranije doba na Grobniku postojale dvije općine, jedna općina pučana, koja je imala jednake obveze kao i ostalepučanske općine u Vinodolu, i druga, vojničko-graničarska općina permana, koja je imala smanjene obveze zbog toga što je na sebe preuzela teret graničarske službe. Kako je granica prema Njemačkoj već u XIV. stoljeću prestala biti "vrućom" i kako je

299 299

njezino značenje još više opadalo dolaskom Habsburgovaca i pojavom Turaka,permanska općina se sve više spajala s pučanskom, tako da su se već u XVI. st. ako ne i ranije, potpuno spojile, a trag nekadašnjoj organizaciji ostao je u nazivimapermanija i perman, u raznovrsnijim oblicima podavanja i u nižem opterećenjugrobničkih podanika, koji su svoje nekadašnje povlastice znali sačuvati.

L. M.

300

87.87.

IZ BRIBIRSKOG URBARA IZ BRIBIRSKOG URBARA (MARGETIĆ, Iz vinodolske prošlosti, cit. (15.), 231-245) (MARGETIĆ, Iz vinodolske prošlosti, cit. (15.), 231-245)

BRIBIR. VINODOL. KVARNER. HRVATSKA 1700. BRIBIR. VINODOL. KVARNER. HRVATSKA 1700. (bir, ognjišćina - fogari, potoka - ius montanum; tlaka, općinska zemlja, dioba obiteljske imovine, nekretnine - darovanje Crkvi; sudski postupak, satnik, sudac, grašćik, nekretnine - promet,

(bir, ognjišćina - fogari, potoka - ius montanum; tlaka, općinska zemlja, dioba obiteljske imovine, nekretnine - darovanje Crkvi; sudski postupak, satnik, sudac, grašćik, nekretnine - promet, prodaja vina na malo; nasljeđivanje) prodaja vina na malo; nasljeđivanje)

LITERATURA: MARGETIĆ, 97-108. LITERATURA: MARGETIĆ, 97-108.

1. Bribirski podložnici bit će godišnje obvezni dati gospoštiji na ime utvrđenog istvarnog prihoda zvanog bir, (naime) kako su ovdje otraga zaduženi jedan po jedan, i to za njihova zemljišta, pašnjake, sjenokoše, šume itd. koje koriste lira (po dvadesetsolda) jednu tisuću četiri stotine pedeset.

2. Bribirski suci i stariji ne mogu ubuduće podjeljivati bilo koje puste zemlje, aliako bi koji podložnik htio koji dio općinske zemlje, trebat će se prijaviti gospoštiji, i odslužbenika, postavljenog od gospoštije, primiti dio općinskog zemljišta uz plaćanjegospoštiji podavanja koja će zbog toga plaćati godišnje, što treba ubilježiti u urbarkako bi se to podavanje moglo ubirati s ostalim prihodima.

1. Bribirski podložnici bit će godišnje obvezni dati gospoštiji na ime utvrđenog istvarnog prihoda zvanog bir, (naime) kako su ovdje otraga zaduženi jedan po jedan, i to za njihova zemljišta, pašnjake, sjenokoše, šume itd. koje koriste lira (po dvadesetsolda) jednu tisuću četiri stotine pedeset.

4. Rečeni podložnici dužni su i obvezni godišnje dati za prihod potoku ili jus montano od vina, što će ga dobiti od svojih vinograda od svake petnaeste mjere jednu,to jest od svakih petnaest spuda jedan i od svakih petnaest mezana jednu, pa će svakegodine, odmah nakon što su vina pročišćena i utočena u bačve, službenik, s onim kojegpošalje gospoštija i s iskusnim sucima, morati ići od kuće do kuće popisati i dobroprocijeniti bačve i sve ono što se procijeni savjesno upisati, zabilježiti i vino što sesakupi rasporediti onamo kamo odredi viša vlast, pa ako koji podložnik sakrije u tovrijeme neku količinu vina kako ne bi dao taj rečeni prihod, sve to potpada pod (kaznu)krijumčarenja. Isto tako ako se sazna da je neki podložnik stavio vodu u vino i od togapomiješanog vina dao gospoštiji njezin dio na ime gornice, gubi sve vino koje će senaći u njegovom podrumu.

2. Bribirski suci i stariji ne mogu ubuduće podjeljivati bilo koje puste zemlje, aliako bi koji podložnik htio koji dio općinske zemlje, trebat će se prijaviti gospoštiji, i odslužbenika, postavljenog od gospoštije, primiti dio općinskog zemljišta uz plaćanjegospoštiji podavanja koja će zbog toga plaćati godišnje, što treba ubilježiti u urbarkako bi se to podavanje moglo ubirati s ostalim prihodima.

4. Rečeni podložnici dužni su i obvezni godišnje dati za prihod potoku ili jus montano od vina, što će ga dobiti od svojih vinograda od svake petnaeste mjere jednu,to jest od svakih petnaest spuda jedan i od svakih petnaest mezana jednu, pa će svakegodine, odmah nakon što su vina pročišćena i utočena u bačve, službenik, s onim kojegpošalje gospoštija i s iskusnim sucima, morati ići od kuće do kuće popisati i dobroprocijeniti bačve i sve ono što se procijeni savjesno upisati, zabilježiti i vino što sesakupi rasporediti onamo kamo odredi viša vlast, pa ako koji podložnik sakrije u tovrijeme neku količinu vina kako ne bi dao taj rečeni prihod, sve to potpada pod (kaznu)krijumčarenja. Isto tako ako se sazna da je neki podložnik stavio vodu u vino i od togapomiješanog vina dao gospoštiji njezin dio na ime gornice, gubi sve vino koje će senaći u njegovom podrumu.

5. Isto tako rečeni podložnici dužni su dati godišnje za prihod fogari ili ognjišćina svaki posebno, osim onih koji su slobodni, od žita uobičajenu punu mjeru, od koje

5. Isto tako rečeni podložnici dužni su dati godišnje za prihod fogari ili ognjišćina svaki posebno, osim onih koji su slobodni, od žita uobičajenu punu mjeru, od koje

301 301

mjere ulaze tri ujedan naš uobičajeni star. Službenik će u uobičajeno vrijeme sa starijimodnosno sucima popisati savjesno podložnika po podložnika te ubrati žito i njimeraspolagati po odluci više vlasti.

6. Nadalje, obvezni su dati od svakih dvadeset glava ovaca ili koza za prihod suljjednu glavu sa svojim mladunčetom i od glava četrdeset jednu glavu s mladunčetom ijednu jalovu. Ako pak nedostaje jedna životinja do broja dvadeset, obvezan je dati životinju s mladim, a tko nema dvadeset ili devetnaest glava, nije dužan dati životinju,već koliko ima glava (to se zove nališki), od svake pojedine dužan je dati u novcusoldi tri i po, ponavljam tri i po. Od tih životinja koje se ubiru za sulj daje se jedna glava s mladunčetom satniku i jedna glava grašćikima za njihov trud kako je to dosada bilouobičajeno raditi.

mjere ulaze tri ujedan naš uobičajeni star. Službenik će u uobičajeno vrijeme sa starijimodnosno sucima popisati savjesno podložnika po podložnika te ubrati žito i njimeraspolagati po odluci više vlasti.

6. Nadalje, obvezni su dati od svakih dvadeset glava ovaca ili koza za prihod suljjednu glavu sa svojim mladunčetom i od glava četrdeset jednu glavu s mladunčetom ijednu jalovu. Ako pak nedostaje jedna životinja do broja dvadeset, obvezan je dati životinju s mladim, a tko nema dvadeset ili devetnaest glava, nije dužan dati životinju,već koliko ima glava (to se zove nališki), od svake pojedine dužan je dati u novcusoldi tri i po, ponavljam tri i po. Od tih životinja koje se ubiru za sulj daje se jedna glava s mladunčetom satniku i jedna glava grašćikima za njihov trud kako je to dosada bilouobičajeno raditi.

7. Obvezni su dati svake godine svaki podložnik koji stanuje na području Bribira(računa se od svake kuće) jednog radnika da radii njeguje vinograde gospoštije i ako takvih podložnika ima veći broj koji nisu svi potrebni za te poslove, oni što preostanusvaki mora dati gospoštiji lire dvije. Međutim, oni koji rade u takvim vinogradima,njima svakome gospoštija daje na dan deset solda u gotovom, (soldi 10), i od hrane ništa. To treba da budu dobri ljudi i vješti zanatu i da rade savjesno cijeli dan.

7. Obvezni su dati svake godine svaki podložnik koji stanuje na području Bribira(računa se od svake kuće) jednog radnika da radii njeguje vinograde gospoštije i ako takvih podložnika ima veći broj koji nisu svi potrebni za te poslove, oni što preostanusvaki mora dati gospoštiji lire dvije. Međutim, oni koji rade u takvim vinogradima,njima svakome gospoštija daje na dan deset solda u gotovom, (soldi 10), i od hrane ništa. To treba da budu dobri ljudi i vješti zanatu i da rade savjesno cijeli dan.

22. Dužni su nositi listove gospoštiji od kaštela do kaštela, a kada bude potreba također i dalje.

22. Dužni su nositi listove gospoštiji od kaštela do kaštela, a kada bude potreba također i dalje.

23. Takoder su dužni dati konje za jahanje od kaštela Bribir do Novoga i s druge strane do Grižana, kao i ostali kašteli, za zemaljskog gospodara, njegove komisare,službenike i poslugu te za tovare.

23. Takoder su dužni dati konje za jahanje od kaštela Bribir do Novoga i s druge strane do Grižana, kao i ostali kašteli, za zemaljskog gospodara, njegove komisare,službenike i poslugu te za tovare.

24. Dužni su zajedno s onima iz Grižana na tlaku dati grede za popravak mostakovačnice koji se nalazi prema selu Lič a za onaj koji se nalazi prema moru (brinu se)kašteli Hreljina i Drivenika, a gospoštija daje majstore i grede.

26. Bribirski suci ne smiju ni pod kojom izlikom raspolagati ni s najmanjimkomadom općinske zemlje, već službenik treba utvrditi daje osoba koja to traži sposobna obrađivati i da će ubuduće od toga biti kakve koristi za gospoštiju u prihodu potoka teda im odredi dužni doprinos bin, i to sve uz suglasnost gospoštije.

24. Dužni su zajedno s onima iz Grižana na tlaku dati grede za popravak mostakovačnice koji se nalazi prema selu Lič a za onaj koji se nalazi prema moru (brinu se)kašteli Hreljina i Drivenika, a gospoštija daje majstore i grede.

27. Nijedan rođak, a ni sinovi ne mogu se odijeliti od svojih očeva, a da se o tome ne izvijesti službenik kako bi mogao iz te diobe izvući kakvu korist za gospoštiju,osobito u prihodu ognjišćina, koji svaka kuća ili teren plaća običnom mjerom žita.

27. Nijedan rođak, a ni sinovi ne mogu se odijeliti od svojih očeva, a da se o tome ne izvijesti službenik kako bi mogao iz te diobe izvući kakvu korist za gospoštiju,osobito u prihodu ognjišćina, koji svaka kuća ili teren plaća običnom mjerom žita.

26. Bribirski suci ne smiju ni pod kojom izlikom raspolagati ni s najmanjimkomadom općinske zemlje, već službenik treba utvrditi daje osoba koja to traži sposobna obrađivati i da će ubuduće od toga biti kakve koristi za gospoštiju u prihodu potoka teda im odredi dužni doprinos bin, i to sve uz suglasnost gospoštije.

31. Svećenici ili časni bribirski kaptol obvezni su dati bribirskom kaštelanu baniju,tj. dio njihovih desetina vina, žita, janjadi, kozlića itd. od svakih dvadeset (glava po)jednu to jest svaku dvadesetu, a za to je kaštelan obvezan pomagati po potrebi unovčanim i sudskim stvarima.

32. Nijedan bribirski podložnik ne može ostaviti crkvama zemlje, vinograde ili kuće, a ako ostavi, tada i rođaci i ostali podložnici mogu po pravoj procjeni otkupitilegate i dati novae svetim crkvama kao i dužna podavanja gospoštiji koja treba dauvijek ostanu nedimuta.

32. Nijedan bribirski podložnik ne može ostaviti crkvama zemlje, vinograde ili kuće, a ako ostavi, tada i rođaci i ostali podložnici mogu po pravoj procjeni otkupitilegate i dati novae svetim crkvama kao i dužna podavanja gospoštiji koja treba dauvijek ostanu nedimuta.

31. Svećenici ili časni bribirski kaptol obvezni su dati bribirskom kaštelanu baniju,tj. dio njihovih desetina vina, žita, janjadi, kozlića itd. od svakih dvadeset (glava po)jednu to jest svaku dvadesetu, a za to je kaštelan obvezan pomagati po potrebi unovčanim i sudskim stvarima.

34. Sudac, nazvan satnik, i grašćiki treba da se promijene svake godine u nazočnostikaštelana ili da se pak potvrde, ako odgovaraju. Sudac pak zvani "gospodski" bira seod kaštelana.

34. Sudac, nazvan satnik, i grašćiki treba da se promijene svake godine u nazočnostikaštelana ili da se pak potvrde, ako odgovaraju. Sudac pak zvani "gospodski" bira seod kaštelana.

302 302

36. Ni jedan podložnik ne može prodati dobra strancima. Ako bi neki podložnikhtio stanovati drugdje, izvan gospoštije, i ne bi služio upravitelju s obvezama kao ostalipodložnici, tada gubi svoja dobra, koja prelaze na gospoštiju. Obratno, svaki podložnikkoji želi uživati svoja dobra, treba služiti gospoštiji s ostalima.

38. Kaštelan treba savjesno primati optužbe podložnika i upisivati ih, i nakon toga održati sudenje. Suci treba da sude pravedno po razumu i pravdi, a ne po bilo kojeminteresu. Ako bi se pronašlo da je neki sudac podmićen, treba ga kazniti. Ako nekipodložnik bude kažnjen nekom novčanom kaznom, kaštelan je treba upisati i ubrati za gospoštiju te savjesno držati registar tih kazni i ubiranja radi davanja obračuna o njima.Nekoć se sudilo svakog prvog ponedjeljka u mjesecu, a sada neka se sudi po potrebi. Kaštelan pod prijetnjom kazne ne smije radi vlastitog interesa potajno nagoditi stranke,već mora dati važnije predmete pred sud, osobito onda kada se vidi da gospoštija imaubrati neku kaznu.

36. Ni jedan podložnik ne može prodati dobra strancima. Ako bi neki podložnikhtio stanovati drugdje, izvan gospoštije, i ne bi služio upravitelju s obvezama kao ostalipodložnici, tada gubi svoja dobra, koja prelaze na gospoštiju. Obratno, svaki podložnikkoji želi uživati svoja dobra, treba služiti gospoštiji s ostalima.

39. Sudenje u redovnim civilnim stvarima obavljaju redovni bribirski suci uzodobrenje gospodina kaštelana. Za svoju plaću ne smiju tražiti više od lira 6 za svakosudenje, a tih 6 lira dijele kaštelan i suci.

39. Sudenje u redovnim civilnim stvarima obavljaju redovni bribirski suci uzodobrenje gospodina kaštelana. Za svoju plaću ne smiju tražiti više od lira 6 za svakosudenje, a tih 6 lira dijele kaštelan i suci.

38. Kaštelan treba savjesno primati optužbe podložnika i upisivati ih, i nakon toga održati sudenje. Suci treba da sude pravedno po razumu i pravdi, a ne po bilo kojeminteresu. Ako bi se pronašlo da je neki sudac podmićen, treba ga kazniti. Ako nekipodložnik bude kažnjen nekom novčanom kaznom, kaštelan je treba upisati i ubrati za gospoštiju te savjesno držati registar tih kazni i ubiranja radi davanja obračuna o njima.Nekoć se sudilo svakog prvog ponedjeljka u mjesecu, a sada neka se sudi po potrebi. Kaštelan pod prijetnjom kazne ne smije radi vlastitog interesa potajno nagoditi stranke,već mora dati važnije predmete pred sud, osobito onda kada se vidi da gospoštija imaubrati neku kaznu.

41. Bribirski podložnici ne smiju davati nove terene jedan drugome bez prethodneobavijesti kaštelanu, kako bi prava gospoštije ostala nepovrijeđena, ali uz takveprodaje i promjene novih imena mogu se upisivati novi posjednici u urbar radiplaćanja onog što su obvezni, i to pod prijetnjom gubitka ugovorena iznosa za te zemlje.

43. Ako neki bribirski podložnik poče šaputati ili podizati kakvu bunu protivkaštelana ili bilo kojeg drugog službenika, ili pak podložnici počnu napadati jedandrugoga i uzrokovati pobune, takvi krivci gube sva dobra u korist gospoštije pa ih sačitavom obitelji treba potjerati iz područja gospoštije i proglasiti za trajne nevjernike.Ako pak koji službenik učini kakvu nepravdu kojemu podložniku, rtaj ga može slobodnotužiti pred njegovim pretpostavljenim.

41. Bribirski podložnici ne smiju davati nove terene jedan drugome bez prethodneobavijesti kaštelanu, kako bi prava gospoštije ostala nepovrijeđena, ali uz takveprodaje i promjene novih imena mogu se upisivati novi posjednici u urbar radiplaćanja onog što su obvezni, i to pod prijetnjom gubitka ugovorena iznosa za te zemlje.

43. Ako neki bribirski podložnik poče šaputati ili podizati kakvu bunu protivkaštelana ili bilo kojeg drugog službenika, ili pak podložnici počnu napadati jedandrugoga i uzrokovati pobune, takvi krivci gube sva dobra u korist gospoštije pa ih sačitavom obitelji treba potjerati iz područja gospoštije i proglasiti za trajne nevjernike.Ako pak koji službenik učini kakvu nepravdu kojemu podložniku, rtaj ga može slobodnotužiti pred njegovim pretpostavljenim.

44. Bribirski podložnici mogu prodavati kuće, vinograde i ostale svoje zemljejedan drugome uz prethodnu obavijest službeniku i uz uobičajene proglase, a mogu obavljati i drugu vrstu trgovine i razmjene, ali plaćajući uobičajena prava gospoštiji;ipak trgovina drvetom i druga trgovina u luci ostaje pridržana za samu gospoštiju.

45. Tim istim podložnicima dopušta se prodaja vina od Sv. Mihalja do svetkovine sv. Jurja, ali od svetkovine sv. Jurja do Sv. Mihalja prodaja i krčmarenje vina na vrčevepripada samo gospoštiji. Ipak ti podložnici mogu prodavati vino na veliko poslije Sv.Jurja, ali to se odnosi na vlastito domaće vino, a ne na strano kupljeno, (i to) uz prethodnu ponudu gospoštiji uz istu cijenu. Ako se nađe koji podložnik ili bilo tko drugi da prodajevino na malo, pada u kaznu od 25 dukata i gubi preostalo vino u bačvi iz koje jeprodavao na malo.

44. Bribirski podložnici mogu prodavati kuće, vinograde i ostale svoje zemljejedan drugome uz prethodnu obavijest službeniku i uz uobičajene proglase, a mogu obavljati i drugu vrstu trgovine i razmjene, ali plaćajući uobičajena prava gospoštiji;ipak trgovina drvetom i druga trgovina u luci ostaje pridržana za samu gospoštiju.

45. Tim istim podložnicima dopušta se prodaja vina od Sv. Mihalja do svetkovine sv. Jurja, ali od svetkovine sv. Jurja do Sv. Mihalja prodaja i krčmarenje vina na vrčevepripada samo gospoštiji. Ipak ti podložnici mogu prodavati vino na veliko poslije Sv.Jurja, ali to se odnosi na vlastito domaće vino, a ne na strano kupljeno, (i to) uz prethodnu ponudu gospoštiji uz istu cijenu. Ako se nađe koji podložnik ili bilo tko drugi da prodajevino na malo, pada u kaznu od 25 dukata i gubi preostalo vino u bačvi iz koje jeprodavao na malo.

47. Bribirski podložnici zajedno s onima iz Grižana obvezni su popravljati i uredivati ceste u gorama kad god to gospoštija naredi, počevši od kovačnica Liča prekošume Javornik do Osopasa na uobičajeni način, a takoder su zimi obvezni čistiti teceste od snijega kako bi karavane koje dolaze do pristaništa u korist gospoštije imale veću udobnost prilaza i trgovanja.

47. Bribirski podložnici zajedno s onima iz Grižana obvezni su popravljati i uredivati ceste u gorama kad god to gospoštija naredi, počevši od kovačnica Liča prekošume Javornik do Osopasa na uobičajeni način, a takoder su zimi obvezni čistiti teceste od snijega kako bi karavane koje dolaze do pristaništa u korist gospoštije imale veću udobnost prilaza i trgovanja.

49. Kada umre koji podložnik, a da nije ostavio potomke, njegovo (imanje) pripada49. Kada umre koji podložnik, a da nije ostavio potomke, njegovo (imanje) pripada303303

nabližim rođacima, ali u takvim ostavinama odnosno dobrima treba povećati kakav prihod u korist gospoštije i to povećanje upisati u urbar, što će kaštelan trebati učiniti po razumu i pravdi. To treba poštovati u svim vinodolskim kaštelima.

nabližim rođacima, ali u takvim ostavinama odnosno dobrima treba povećati kakav prihod u korist gospoštije i to povećanje upisati u urbar, što će kaštelan trebati učiniti po razumu i pravdi. To treba poštovati u svim vinodolskim kaštelima.

50. Kada se dijeli jedna kuća, potomci ili braća, s obzirom na dobra kuće i drugo, ako su imućni, treba da dadu gospoštiji jedno govedo, a ako su siromašni, jednog kastrata u znak priznanja.

50. Kada se dijeli jedna kuća, potomci ili braća, s obzirom na dobra kuće i drugo, ako su imućni, treba da dadu gospoštiji jedno govedo, a ako su siromašni, jednog kastrata u znak priznanja.

56. Podložnici ribari dužni su dati gospoštiji na dane utorak, petak i subotu, i na dane koji prethode blagdanima tijekom cijele godine, i na sve dane četrdesetnice, odgovarajući dar riba po starom običaju. Kada pak dode viša vlast ili komisari u posjet, svaki koji ima trate dužan je loviti i dovoziti ribu onamo kamo službenik naredi i odredi.

56. Podložnici ribari dužni su dati gospoštiji na dane utorak, petak i subotu, i na dane koji prethode blagdanima tijekom cijele godine, i na sve dane četrdesetnice, odgovarajući dar riba po starom običaju. Kada pak dode viša vlast ili komisari u posjet, svaki koji ima trate dužan je loviti i dovoziti ribu onamo kamo službenik naredi i odredi.

58. Biskupske desetine i svećenička vina, žita i drugo ne mogu se prodavati drugdje i drugim ljudima, nego samo na vlastitom području i istim podložnicima po starom običaju, tj. jedan solad manje nego što podložnici prodavaju svoje bijelo vino.

58. Biskupske desetine i svećenička vina, žita i drugo ne mogu se prodavati drugdje i drugim ljudima, nego samo na vlastitom području i istim podložnicima po starom običaju, tj. jedan solad manje nego što podložnici prodavaju svoje bijelo vino.

Bribirski urbar sastavijen je na talijanskom jeziku najvjerojatnije 1700. godine u vrijeme kada je generalnim kapetanom cjelokupnog Vinodola bio grof Ladislav Coronini. Taj je Urbar dakle sastavljen u isto vrijeme kada i Grobnički i Hreljinski urbar. S njima ga povezuje velik broj sličnih i čak identičnih odredaba, od kojih neke potječu još iz ranijih urbara, a neke su pripremljene na jedinstven način za sve vinodolske gradove. Tako npr. u Bribirskom urbaru postoji odredba koja je nedvojbeno već po svojoj stilizaciji morala biti predviđena za unošenje u sve vinodolske urbare:

"48. Mjere za vino i žito treba da u Vinodolu budu jednake, pa svake godine dva suca moraju doći baždariti ih u pristaništu Bakarac uz sudjelovanje kaštelana".

Bribirski urbar sastavijen je na talijanskom jeziku najvjerojatnije 1700. godine u vrijeme kada je generalnim kapetanom cjelokupnog Vinodola bio grof Ladislav Coronini. Taj je Urbar dakle sastavljen u isto vrijeme kada i Grobnički i Hreljinski urbar. S njima ga povezuje velik broj sličnih i čak identičnih odredaba, od kojih neke potječu još iz ranijih urbara, a neke su pripremljene na jedinstven način za sve vinodolske gradove. Tako npr. u Bribirskom urbaru postoji odredba koja je nedvojbeno već po svojoj stilizaciji morala biti predviđena za unošenje u sve vinodolske urbare:

"48. Mjere za vino i žito treba da u Vinodolu budu jednake, pa svake godine dva suca moraju doći baždariti ih u pristaništu Bakarac uz sudjelovanje kaštelana".

Sustav podavanja i radnih obveza bio je prema Bribirskom urbaru ovaj: Sustav podavanja i radnih obveza bio je prema Bribirskom urbaru ovaj: a) Bribirski urbar spominje na nekoliko mjesta podavanje ognjišćina ili fogaro.

Radi se o podavanju žita na koje je obvezna svaka kuća, svako ognjište, u količini nešto manjoj od 14 litara. To podavanje postojalo je samo na području od Drivenika do Bribira, dakle nije postojalo ni na Grobniku, Trsatu, Bakru i Hreljinu ni u Novom i Ledenicama. Kako je to podavanje računano u naturi i samo u središnjem Vinodolu, može se s velikim stupnjem vjerojatnosti zaključiti da se radi o prastarom, možda čak prvobitnom podavanju vinodolskog pučanstva, to više što ubiranje po ognjištu ne zahtijeva nikakvu posebnu administraciju i pretpostavlja tek minimalnu organizaciju vlasti u prilog koje se takvo podavanje sakuplja, za razliku npr. od desetine, kod koje treba utvrđivati ukupni urod od kojeg se ubire desetina.

a) Bribirski urbar spominje na nekoliko mjesta podavanje ognjišćina ili fogaro. Radi se o podavanju žita na koje je obvezna svaka kuća, svako ognjište, u količini nešto manjoj od 14 litara. To podavanje postojalo je samo na području od Drivenika do Bribira, dakle nije postojalo ni na Grobniku, Trsatu, Bakru i Hreljinu ni u Novom i Ledenicama. Kako je to podavanje računano u naturi i samo u središnjem Vinodolu, može se s velikim stupnjem vjerojatnosti zaključiti da se radi o prastarom, možda čak prvobitnom podavanju vinodolskog pučanstva, to više što ubiranje po ognjištu ne zahtijeva nikakvu posebnu administraciju i pretpostavlja tek minimalnu organizaciju vlasti u prilog koje se takvo podavanje sakuplja, za razliku npr. od desetine, kod koje treba utvrđivati ukupni urod od kojeg se ubire desetina.

b) Bir je u Bribiru, kao i u drugim vinodolskim gradovina, osnovno podavanje kmeta-podložnika. Kmet-podložnik plaća bir za korištenje zemlje kojuje njegova obitelj dobila u neku vrstu nasljednog zakupa. Plaćanjem bira priznaje kmet-podložnik feudalčevo vlasničko pravo nad tom zemljom. Tijekom stoljeća jačalo je stvarno pravo kmeta-podložnika na zemlji dobivenoj na korištenje, tako da se bir sve više pretvarao u neku vrstu realnog tereta. Ukupna količina bira povećavala se

b) Bir je u Bribiru, kao i u drugim vinodolskim gradovina, osnovno podavanje kmeta-podložnika. Kmet-podložnik plaća bir za korištenje zemlje kojuje njegova obitelj dobila u neku vrstu nasljednog zakupa. Plaćanjem bira priznaje kmet-podložnik feudalčevo vlasničko pravo nad tom zemljom. Tijekom stoljeća jačalo je stvarno pravo kmeta-podložnika na zemlji dobivenoj na korištenje, tako da se bir sve više pretvarao u neku vrstu realnog tereta. Ukupna količina bira povećavala se

304 304

djelomično zato što je bir na "nove" zemlje dodavan ukupnom iznosu bira na "stare" zemlje. Za ulogu kmetsko-podložničke općine u sabiranju bira značajno je napomenutida je feudalac vodio točnu evidenciju ne samo ukupnog iznosa bira u svakomvinodolskom gradu nego i obveza pojedinih podložnika, pa je oslobađajući pojedinog podložnika obveze plaćanja bira ujedno i smanjivao ukupnu obvezu s područja pojedinoggrada kao cjeline. Tako se ukupna obveza s područja pojedinog grada povećavala zabir iz krčevine, novih zemalja, a smanjivala za oslobađanje od plaćanja. Npr. 1610.-1612. ukupna obveza plaćanja bira u Bribiru bila je 747 libara, ali je feudalacoslobađanjem pojedinih obveznika smanjio svoj prihod od bira na 640 libara, 6soldina ii beč. Prema Urbaru iz 1700. god. bir je iznosio 1.450 libara, iz čega se može zaključiti, među ostalim, i o vrlo intenzivnom radu Bribirana u privođenju novihzemalja intenzivnijoj kulturi. Pa ipak, nije vjerojatno da su Bribirani od 1610. do 1700.priveli kulturi tako velike površine zemlje daje obveza bira povećana gotovo 100%. To postaje još manje vjerojatno usporedimo li podatke iz procjene iz 1672. god. (vidi R.MODRIĆ, Povijesni spomenici obitelji Zrinskih i Frankopana, I., Popis i procjenadobara 16721673, Zagreb, 1974., 339) i popisa vinodolskih prihoda u 1769. god. (v.MARGETIĆ, 260). Usporedni podaci osnovnog iznosa bira izgledaju ovako:

djelomično zato što je bir na "nove" zemlje dodavan ukupnom iznosu bira na "stare" zemlje. Za ulogu kmetsko-podložničke općine u sabiranju bira značajno je napomenutida je feudalac vodio točnu evidenciju ne samo ukupnog iznosa bira u svakomvinodolskom gradu nego i obveza pojedinih podložnika, pa je oslobađajući pojedinog podložnika obveze plaćanja bira ujedno i smanjivao ukupnu obvezu s područja pojedinoggrada kao cjeline. Tako se ukupna obveza s područja pojedinog grada povećavala zabir iz krčevine, novih zemalja, a smanjivala za oslobađanje od plaćanja. Npr. 1610.-1612. ukupna obveza plaćanja bira u Bribiru bila je 747 libara, ali je feudalacoslobađanjem pojedinih obveznika smanjio svoj prihod od bira na 640 libara, 6soldina ii beč. Prema Urbaru iz 1700. god. bir je iznosio 1.450 libara, iz čega se može zaključiti, među ostalim, i o vrlo intenzivnom radu Bribirana u privođenju novihzemalja intenzivnijoj kulturi. Pa ipak, nije vjerojatno da su Bribirani od 1610. do 1700.priveli kulturi tako velike površine zemlje daje obveza bira povećana gotovo 100%. To postaje još manje vjerojatno usporedimo li podatke iz procjene iz 1672. god. (vidi R.MODRIĆ, Povijesni spomenici obitelji Zrinskih i Frankopana, I., Popis i procjenadobara 16721673, Zagreb, 1974., 339) i popisa vinodolskih prihoda u 1769. god. (v.MARGETIĆ, 260). Usporedni podaci osnovnog iznosa bira izgledaju ovako:

1610./12. god. 747 1610./12. god. 747 1672. god. 1.427-8 1672. god. 1.427-8 1700. god. 1.450 1700. god. 1.450 1769. god. 1.511-31/2 1769. god. 1.511-31/2 Upada u oči vrlo veliko povećanje bira između 1610.-1612. i 1672. godine.

Kako i kada se to dogodilo? Do povećanja bira u razdoblju između 1610.-1612. i 1672. godine, koje iznosi oko 100%, došlo je čini se na temelju žive aktivnostiKatarine Zrinske u razdoblju od 1665. do 1669. kada je Hreljanima povećanoopterećenje 338%, a Bakranima oko 140%. Pa ipak, sva to povećanja podavanja nisu donosila sredinom XVII. st. ni Zrinskima ni Frankopanima neke osobito značajneprihode, nego su u prvom redu izazvala veliko nezadovoljstvo zbog nasilnih ineopravdanih mjera. Postavlja se čak pitanje je li Zrinskima to bilo potrebno kad su na raspolaganju imali trgovinski monopol kojim su ostvarivali neusporedivo većeprihode, a prema kojima izravna podavanja vinodolskih podložnika predstavljajubeznačajan iznos. Podsjetimo samo na to da je jednogodišnji neto prihod lukaBakarac, Crikvenica, Kraljevica i Selce u 1668./69. iznosio 11.464 forinte i 41krajcar, tj. oko 61.140 libara, dakle kudikamo više nego što su iznosili ostali prihodisvih vinodolskih kaštela zajedno (v. I. ERCEG, Kretanje robe i novca u lukama Bakarac,Crikvenica, Kraljevica i Selce, HZ, X., 1957., 137id.).

Upada u oči vrlo veliko povećanje bira između 1610.-1612. i 1672. godine. Kako i kada se to dogodilo? Do povećanja bira u razdoblju između 1610.-1612. i 1672. godine, koje iznosi oko 100%, došlo je čini se na temelju žive aktivnostiKatarine Zrinske u razdoblju od 1665. do 1669. kada je Hreljanima povećanoopterećenje 338%, a Bakranima oko 140%. Pa ipak, sva to povećanja podavanja nisu donosila sredinom XVII. st. ni Zrinskima ni Frankopanima neke osobito značajneprihode, nego su u prvom redu izazvala veliko nezadovoljstvo zbog nasilnih ineopravdanih mjera. Postavlja se čak pitanje je li Zrinskima to bilo potrebno kad su na raspolaganju imali trgovinski monopol kojim su ostvarivali neusporedivo većeprihode, a prema kojima izravna podavanja vinodolskih podložnika predstavljajubeznačajan iznos. Podsjetimo samo na to da je jednogodišnji neto prihod lukaBakarac, Crikvenica, Kraljevica i Selce u 1668./69. iznosio 11.464 forinte i 41krajcar, tj. oko 61.140 libara, dakle kudikamo više nego što su iznosili ostali prihodisvih vinodolskih kaštela zajedno (v. I. ERCEG, Kretanje robe i novca u lukama Bakarac,Crikvenica, Kraljevica i Selce, HZ, X., 1957., 137id.).

Radne obveze bribirskih podložnika po Bribirskom urbaru iz 1700. god. bile su Radne obveze bribirskih podložnika po Bribirskom urbaru iz 1700. god. bile su ove: ove:

- obrađivati vinograde gospoštije, i to uz plaću od 2 solda na dan (t. 7.), - besplatno pokositi travu i spremiti sijeno s livade Godišin (t. 9.), - obrađivati vinograde gospoštije, i to uz plaću od 2 solda na dan (t. 7.), - besplatno pokositi travu i spremiti sijeno s livade Godišin (t. 9.), - dati 50 kosaca za košnju i spremanje sijena na livadi Tuhobić na području grada

Hreljina, uz uvjet da gospoštija daje hranu (t. 107.), - dati 50 kosaca za košnju i spremanje sijena na livadi Tuhobić na području grada

Hreljina, uz uvjet da gospoštija daje hranu (t. 107.), - kositi travu na livadi Ljubinsko polje na području Hreljina (t. 12.), - kositi travu na livadi Ljubinsko polje na području Hreljina (t. 12.),

305 305

- dopremiti 10 sežanja drva za upravitelja Vinodola (t. 13.), - dopremiti 10 sežanja drva za upravitelja Vinodola (t. 13.), - dopremiti vino sabrano na osnovi podavanja potoke do Fužina, uz plaću (t.

14.), - popravljati skladišta i ostale zgrade u Bakarcu i Kraljevici i dopremiti materijal za taj popravak (t. 15.),

- dopremiti vino sabrano na osnovi podavanja potoke do Fužina, uz plaću (t. 14.), - popravljati skladišta i ostale zgrade u Bakarcu i Kraljevici i dopremiti materijal za taj popravak (t. 15.),

- popravljati pristanište u Bakarcu (t. 16.), - popravljati pristanište u Bakarcu (t. 16.), - pribavljati divljač prigodom posjete upravitelja i njegovih službenika (t. 17.), - pribavljati divljač prigodom posjete upravitelja i njegovih službenika (t. 17.), - pribaviti drveni i ostali materijal za bribirski kaštel i popravljati ga (t. 18. i 19.), - čuvati stražu u kaštelu (t. 20.), - pribaviti drveni i ostali materijal za bribirski kaštel i popravljati ga (t. 18. i 19.), - čuvati stražu u kaštelu (t. 20.), -braniti područje od neprijatelia i po potrebi ići u rat (t..2F. ), -braniti područje od neprijatelia i po potrebi ići u rat (t..2F. ), - nositi pisma (t. 22.), - nositi pisma (t. 22.), - dati konje upravitelju i njegovim službenicima za jabanje do Novoga odnosno

Griana (t. 23.), - dati konje upravitelju i njegovim službenicima za jabanje do Novoga odnosno

Griana (t. 23.), - popravljati most pri Fužinama (t. 24.), - popravljati most pri Fužinama (t. 24.), - pripremati materijal za gospoštijske bačve (t. 25.), - pripremati materijal za gospoštijske bačve (t. 25.), - uredivati ceste preko brda (t. 47.), - uredivati ceste preko brda (t. 47.), - popravljati skladišta u Selcima (t. 52.), - popravljati skladišta u Selcima (t. 52.), - prevoziti trgovačku robu do Bakra i natrag uz davanje hrane (t, 57.), - prevoziti trgovačku robu do Bakra i natrag uz davanje hrane (t, 57.), Vidi se da to obveze nisu bile baš beznačajne i da je gospoštija o njima vodila

računa kao važnom sredstvu eksploatacije. Vidi se da to obveze nisu bile baš beznačajne i da je gospoštija o njima vodila

računa kao važnom sredstvu eksploatacije. Vrijedi upozoriti i na točku 36. Bribirskog urbara. Ta je odredba vrlo slična ovoj

odredbi Novijanskog urbara iz 1606. god.: Vrijedi upozoriti i na točku 36. Bribirskog urbara. Ta je odredba vrlo slična ovoj

odredbi Novijanskog urbara iz 1606. god.: "Decimo-tercio. Da nima niedan ni hiše ni njive ni vinograda i ne more stranskim

Ijudem ni Senjanom ni drugim ni prodati ni založiti, nego domaćim, ki u gradu stoje, ali 1_: l;i se ondi hotili nastaniti, a to pod penu i izgubijenje.onoga blaga ali zemlje, da na gospodina zapada itd."

"Decimo-tercio. Da nima niedan ni hiše ni njive ni vinograda i ne more stranskim Ijudem ni Senjanom ni drugim ni prodati ni založiti, nego domaćim, ki u gradu stoje, ali 1_: l;i se ondi hotili nastaniti, a to pod penu i izgubijenje.onoga blaga ali zemlje, da na gospodina zapada itd."

[Novljanski urbar iz 1606. godine objavio je R. LOPAŠIĆ u: Hrvatski. urban 1, (MHJSM, vol. V., 1984., 129-148) a nakon toga prema drugom rukopisu MARGETIĆ, Iz vinodolske prošlosti, cit.(15.), 197-206.0 godini sastavljanja toga Urbara vidi ibid., 83, bilj. 1.]

[Novljanski urbar iz 1606. godine objavio je R. LOPAŠIĆ u: Hrvatski. urban 1, (MHJSM, vol. V., 1984., 129-148) a nakon toga prema drugom rukopisu MARGETIĆ, Iz vinodolske prošlosti, cit.(15.), 197-206.0 godini sastavljanja toga Urbara vidi ibid., 83, bilj. 1.]

Čini se da nema dvojbe da obje odredbe potječu od zajedničkog predloška, ali kao da Novlianski urbar upućuje na starije stanje odnosa između podanika i feudalca. Naime, premda se po upravo navedenoj odredbi Novljanskog urbara ne može zaključiti na vez,nost novljanskih podložnika uz zemlju, ipak se iz teksta novljanske odredbe vidi svakako veća izvanekonomska prisila feudalca prema podložniku. Feudalac može po tekstu Novljanskog urbara sprij ečiti odlazak podložnika s područj a vlastelinstva prilično lako, dok je po Bribirskom urbaru podložnik, doduše, posve slobodan od izvanekonomske prisile, ali je zato s druge strane još uvijek ostala jaka ekonomska prisila. Po Bribirskom urbaru podložnik koji otide s područja novljanske gospoštije gubi svoja stvania prava na zemlju, a to je doista vrlo velika i neugodna sankcija.

Čini se da nema dvojbe da obje odredbe potječu od zajedničkog predloška, ali kao da Novlianski urbar upućuje na starije stanje odnosa između podanika i feudalca. Naime, premda se po upravo navedenoj odredbi Novljanskog urbara ne može zaključiti na vez,nost novljanskih podložnika uz zemlju, ipak se iz teksta novljanske odredbe vidi svakako veća izvanekonomska prisila feudalca prema podložniku. Feudalac može po tekstu Novljanskog urbara sprij ečiti odlazak podložnika s područj a vlastelinstva prilično lako, dok je po Bribirskom urbaru podložnik, doduše, posve slobodan od izvanekonomske prisile, ali je zato s druge strane još uvijek ostala jaka ekonomska prisila. Po Bribirskom urbaru podložnik koji otide s područja novljanske gospoštije gubi svoja stvania prava na zemlju, a to je doista vrlo velika i neugodna sankcija.

Do važnih zaključaka može se doći takoder i usporedbom točaka 49. i 50. Bribirskog urbara s točkama 14. i 15. Novljanskog urbara iz 1606. godine, koje glase:

Do važnih zaključaka može se doći takoder i usporedbom točaka 49. i 50. Bribirskog urbara s točkama 14. i 15. Novljanskog urbara iz 1606. godine, koje glase:

"Decimo quarto. Tolikajše kada se prigodi da ki kmet prez ostanka tunre ter nima bližnjega roda, to je to, brata ali sestre ali matere ali bratova sina ali kćere, da to takovo

"Decimo quarto. Tolikajše kada se prigodi da ki kmet prez ostanka tunre ter nima bližnjega roda, to je to, brata ali sestre ali matere ali bratova sina ali kćere, da to takovo 306 306

blago ali zemlje zopet na gospodu padaju, a ni na daleku kakovu rodbinu, kako je i drugdi takov zakon. blago ali zemlje zopet na gospodu padaju, a ni na daleku kakovu rodbinu, kako je i drugdi takov zakon.

Decimo quinto. I kada se hoće ki kmet razdiliti, ali sin od oca, ali brat od brata, da imaju svoje uzroke oficijalu povedati i s njegovim dopušćenjem razdiliti se itd."

Ne samo da postoji sličnost u načinu izražavanja u oba urbara nego odredbe u obaurbara slijedejedna drugu, što znači da su se te odredbe nalazile zajedno i u predlošku. U obje odredbe Novljanskog urbara nalazimo na starije pravno stanje nego u odredbamaBribirskog urbara. Dok Novljanski urbar još uvijek ograničava nasljedno pravo samona taksativno navedene najbliže rođake, dotle u Bribirskom urbaru nasljedno pravo ima bilo koji najbliži rodak. To znači da npr. ostaviteljev stric ili nećak po Novljanskomurbaru još nisu imali nasljednog prava, a po Bribirskom urbaru već jesu. Slično je i sdiobom: po Novljanskom urbaru diobaje ovisna o odobrenju gospoštije, a po Bribirskom urbaru ona je u svakom slučaju dopuštena, samo što gopoštija ubire tom prigodompodavanje u naturi ovisno o imovnom stanju podložnika koji se dijele i koje očitozamjenjuje nekadašnje odobrenje.

Decimo quinto. I kada se hoće ki kmet razdiliti, ali sin od oca, ali brat od brata, da imaju svoje uzroke oficijalu povedati i s njegovim dopušćenjem razdiliti se itd."

Ne samo da postoji sličnost u načinu izražavanja u oba urbara nego odredbe u obaurbara slijedejedna drugu, što znači da su se te odredbe nalazile zajedno i u predlošku. U obje odredbe Novljanskog urbara nalazimo na starije pravno stanje nego u odredbamaBribirskog urbara. Dok Novljanski urbar još uvijek ograničava nasljedno pravo samona taksativno navedene najbliže rođake, dotle u Bribirskom urbaru nasljedno pravo ima bilo koji najbliži rodak. To znači da npr. ostaviteljev stric ili nećak po Novljanskomurbaru još nisu imali nasljednog prava, a po Bribirskom urbaru već jesu. Slično je i sdiobom: po Novljanskom urbaru diobaje ovisna o odobrenju gospoštije, a po Bribirskom urbaru ona je u svakom slučaju dopuštena, samo što gopoštija ubire tom prigodompodavanje u naturi ovisno o imovnom stanju podložnika koji se dijele i koje očitozamjenjuje nekadašnje odobrenje.

Značajno je da Vinodolski zakon (1288. god.) ne govori ni o prodaji ni o diobi, a da je nasljedno pravo još više ograničeno nego po Novljanskom urbaru. Iz toga semože zaključiti da je u XIII. st. pravo podložnika na zemlju koju su posjedovali iiskorištavali bilo još prilično ograničeno. Zemlja se nije mogla ni prodati, ni razdijeliti, već samo ostaviti, i to u načelu samo svome muškom potomku.

Značajno je da Vinodolski zakon (1288. god.) ne govori ni o prodaji ni o diobi, a da je nasljedno pravo još više ograničeno nego po Novljanskom urbaru. Iz toga semože zaključiti da je u XIII. st. pravo podložnika na zemlju koju su posjedovali iiskorištavali bilo još prilično ograničeno. Zemlja se nije mogla ni prodati, ni razdijeliti, već samo ostaviti, i to u načelu samo svome muškom potomku.

To prilično skučeno stvarno pravo, koje bismo mogli nazvati nasljednim zakupom,postupno se tijekom stoljeća širilo i podložnici su postupno dobivali pravo prodaje svoga prava na druge podložnike iste gospoštije i pravo diobe, a nasljedno pravoproširilo se i na pobočne rođake. Taj razvoj može se prilično dobro pratitiusporedbom Vinodolskog zakona s odredbama Novljanskog urbara iz 1606. god. (t. 13.,14. i 15.) i Bribirskog urbara iz 1700. god. (t. 36., 49. i 50.).

To prilično skučeno stvarno pravo, koje bismo mogli nazvati nasljednim zakupom,postupno se tijekom stoljeća širilo i podložnici su postupno dobivali pravo prodaje svoga prava na druge podložnike iste gospoštije i pravo diobe, a nasljedno pravoproširilo se i na pobočne rođake. Taj razvoj može se prilično dobro pratitiusporedbom Vinodolskog zakona s odredbama Novljanskog urbara iz 1606. god. (t. 13.,14. i 15.) i Bribirskog urbara iz 1700. god. (t. 36., 49. i 50.).

Upada u oči da Bribirski urbar posvećuje čak tri vrlo slične odredbe pitanjukrčevina. Prema t. 2. "suci i stariji" ne smiju ubuduće podjeljivati puste zemlje, već jezato nadležan gospoštijski službenik. Karakteristično je da se puste zemlje zovu u ovojtočki i općinske zemlje (pezzo di communale). T. 26 određuje vrlo slično da suci ne smiju raspolagati ni s najmanjim dijelom općinske zemlje, već je za to nadležangospoštijski službenik. U obje točke naglašava se dužnost gospoštijskog službenikada pri dodjeli "općinske zemlje" odredi novčano podavanje koje će se ubuduće ubirati odobrađivača te zemlje. Konačno, u t. 41. zabranjuje se bribirskim podložnicima da dajujedan drugome "nove zemlje" bez prethodne obavijesti kaštelanu pod prijetnjom gubitkaprodajne cijene. Bribirski se urbar izražava neprecizno jer kaže da podložnici ne smijumadusobno "dar nuovi terreni', ali se po nastavku teksta, osobito po isticanju gubitkaprodajne cijene, jasno vidi sa se radio prodaji, a ne o "davanju". Sastavljač Bribirskogurbara očito je nemarno prepisao svoj predložak, što vidimo i po odgovarajućoj točkiHreljinskog urbara gdje stoji ispravno da podložnici ne smiju međusobno "uendere terreni".

Upada u oči da Bribirski urbar posvećuje čak tri vrlo slične odredbe pitanjukrčevina. Prema t. 2. "suci i stariji" ne smiju ubuduće podjeljivati puste zemlje, već jezato nadležan gospoštijski službenik. Karakteristično je da se puste zemlje zovu u ovojtočki i općinske zemlje (pezzo di communale). T. 26 određuje vrlo slično da suci ne smiju raspolagati ni s najmanjim dijelom općinske zemlje, već je za to nadležangospoštijski službenik. U obje točke naglašava se dužnost gospoštijskog službenikada pri dodjeli "općinske zemlje" odredi novčano podavanje koje će se ubuduće ubirati odobrađivača te zemlje. Konačno, u t. 41. zabranjuje se bribirskim podložnicima da dajujedan drugome "nove zemlje" bez prethodne obavijesti kaštelanu pod prijetnjom gubitkaprodajne cijene. Bribirski se urbar izražava neprecizno jer kaže da podložnici ne smijumadusobno "dar nuovi terreni', ali se po nastavku teksta, osobito po isticanju gubitkaprodajne cijene, jasno vidi sa se radio prodaji, a ne o "davanju". Sastavljač Bribirskogurbara očito je nemarno prepisao svoj predložak, što vidimo i po odgovarajućoj točkiHreljinskog urbara gdje stoji ispravno da podložnici ne smiju međusobno "uendere terreni".

Jasno je otkuda toliki interes Bribirskog urbara za raspolaganje neobrađenomzemljom. Naime, sva zemlja na području gospoštije načelno je u vlasništvu feudalnog

Jasno je otkuda toliki interes Bribirskog urbara za raspolaganje neobrađenomzemljom. Naime, sva zemlja na području gospoštije načelno je u vlasništvu feudalnog

307 307

gospodara. Jedan dio to zemlje - mislimo na zemlju u "nasljednom zakupu" podložnika- opterećen je jakim stvarnim pravom podložnika, koje se tijekom stoljeća polakopribližavalo pravom vlasništvu. Tako je istodobno malo-pomalo blijedilo i slabilo feudalčevo pravo vlasništva i pretvaralo se u puko pravo ubiranja podavanja (nekadašnja"zakupnina") povezano s pravom preuzimanja ošasne imovine podložnika. Drugidio, a to je sva ostala zemlja (pašnjaci, šume itd.), također je u vlasništvu feudalaca, ana tom dijelu imaju svi podložnici razna prava korištenja, osobito pravo napasanja sitnei krupne stoke, i za to takoder plaćaju "zakupninu" ovisno obično o broju stoke pojedinogpodložnika (tzv. sulj). Feudalac je zainteresiran za priznavanje svoga prava vlasništvanad tim pustim zemljama. Općina kao cjelina zainteresirana je za to "pustu" zemljujer na njoj pase stoka svih općinara. Konačno, pojedini podložnik takoder je vrlozainteresiran da upravo on dođe u posjed takve "općinske" zemlje, jer će time uz plaćanjerazmjerno male "zakupnine", bira, doći do dragocjene zemlje koju će osjećati kaosvoju, slično kao što je podložnik osjećao svojom i staru zemlju. Uostalom, krčevinesu vrlo naglo slijedile sudbinu starih zemalja i u XVIII. st. praktički i nije bilo razlike u ovlaštenjima podanika.

U t. 32. Bribirskog urbara propisuje se da podložnici ne smiju ostaviti Crkvinekretnine. Ako bi to ipak učinili, rodaci i ostali bribirski podložnici mogu nekretnineostavljene crkvama preuzeti uz pravednu cijenu. Istu odredbu nalazimo i u Hreljinskomurbaru iz 1700. god. i još 1642. god. u ugovorima s Grobničanima i Bakranima. Iz tihodredaba,.dakako, nikako ne slijedi da nekretnina ne može doći u ruke Crkve. Dovoljnoje da rođaci i ostali podložnici ne iskoriste svoje pravo preuzimanja pa će nekretnineipak ostati Crkvi.

Znači li to da su spomenute odredbe u suprotnosti sa zakonima hrvatsko-ugarske zajednice koji su u XVII. st. bili na snazi? Naime, prema art. 55. Dekreta III kraljaVladislava II. iz 1498. god. Crkva ne može postati vlasnikom laičkih nekretnina.Međutim, vlasnik svih zemalja u Vinodolu bio je feudalni gospodar, a kmetovi-pučani imali su samo vrlo jako stvarno pravo, neku vrstu nasljednog zakupa. Prema tome,kada je neki podložnik u Vinodolu prenio svoje pravo na nekretninu na Crkvu, on timenije prenio vlasništvo, jer nije mogao na Crkvu prenijeti ono što sam nema. Ipak,kako je jedno od osnovnih obilježja vlasničkog prava Frankapana i Zrinskih uVinodolu bilo u tome što se ošasna nekretnina kmeta-pučana vraćala u njihovo puno vlasništvo, feudalac je u biti gubio vlasnička prava nad zemljom koju su pučanipoklanjali Crkvi, i to zato što nije postojala više nikakva mogućnost da se to zemljaikad vrati feudalcu. To je i razlog zašto je feudalac nastojao što više ograničiti prijenoskmetskih nekretnina na Crkvu, ali, jer se nije radilo o prijenosu vlasništva, nije biovezan državnim zakonima o zabrani darovanja Crkvi, nego je stvar regulirao slobodnona način koji mu se činio najpogodnij i.

L. M.

308

KRATICE (ČASOPISI)KRATICE (ČASOPISI)

ASD ASD - Archivio storico per la Dalmazia, Roma AT AT - Archeografo triestino, Trieste - Archeografo triestino, Trieste

- Archivio storico per la Dalmazia, Roma

HZ HZ - Historijski zbornik, Zagreb - Historijski zbornik, Zagreb KZ KZ - Krčki zbornik, Krk - Krčki zbornik, Krk NZ NZ - Naša zakonitost, Zagreb - Naša zakonitost, Zagreb Rad Rad - Rad HAZU (ex JAZU) - Rad HAZU (ex JAZU) Radovi Z Radovi Z - Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru - Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru RFFB RFFB - Radovi Filozofskog fakulteta, Beograd RFFZ RFFZ - Radovi Filozofskog fakulteta u Zagreb, Odsjek za povijest

- Radovi Filozofskog fakulteta, Beograd

RIH RIH - Radovi Instituta za hrvatsku povijest, Zagreb - Radovi Instituta za hrvatsku povijest, Zagreb - Radovi Filozofskog fakulteta u Zagreb, Odsjek za povijest

VAHD VAHD - Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split VDAR VDAR - Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci - Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci

- Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split

VHARP VHARP - Vjesnik Historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu - Vjesnik Historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu VPAR VPAR - Vjesnik Povijesnog arhiva u Rijeci - Vjesnik Povijesnog arhiva u Rijeci VZA VZA - Vjesnik kr. hrv.-slay.-dalm. Zemaljskog arkiva, Zagreb ZČ ZČ - Zgodovinski časopis, Ljubljana - Zgodovinski časopis, Ljubljana

- Vjesnik kr. hrv.-slay.-dalm. Zemaljskog arkiva, Zagreb

ZFFB ZFFB - Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu - Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu ZPFR ZPFR - Zbomik Rravnog fakulteta u Rijeci - Zbomik Rravnog fakulteta u Rijeci ZPFS ZPFS - Zbornik Pravnog fakulteta u Splitu - Zbornik Pravnog fakulteta u Splitu ZPFZ ZPFZ - Zbomik Pravnog fakulteta u Zagrebu - Zbomik Pravnog fakulteta u Zagrebu ZRVI ZRVI - Zbornik rad6va Vizantološkog instituta, Beograd - Zbornik rad6va Vizantološkog instituta, Beograd ZZR ZZR - Zbomik znanstvenih razprav, Ljubljana - Zbomik znanstvenih razprav, Ljubljana

309 309

UPORABLJENA IZDANJA VRELAUPORABLJENA IZDANJA VRELA

S. ANTOLJAK, Vransko običajno pravo, Radovi Sveučilišta u Splitu, Filozofski fakultet u Zadru, Razdio društvenih znanosti (8), 1978-1979, Zagreb, 1979. S. ANTOLJAK, Vransko običajno pravo, Radovi Sveučilišta u Splitu, Filozofski fakultet u Zadru, Razdio društvenih znanosti (8), 1978-1979, Zagreb, 1979.

M. BARADA, Starohrvatska seoska zajednica, Zagreb, 1957. M. BARADA, Starohrvatska seoska zajednica, Zagreb, 1957. B. BENUSSI, Statuto del Comune di Pola, Atti e memorie della Societa Istriana di Archeologia e Storia Patria, XXVII., 1911. B. BENUSSI, Statuto del Comune di Pola, Atti e memorie della Societa Istriana di Archeologia e Storia Patria, XXVII., 1911. V. BOGIŠIĆ, C. JIREČEK, Liber statutorum civitatis Ragusii, MHJSM, IX., 1904. V. BOGIŠIĆ, C. JIREČEK, Liber statutorum civitatis Ragusii, MHJSM, IX., 1904.

CD = Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (Diplomatički zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije), Zagreb, 1904. i dalje. CD = Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (Diplomatički zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije), Zagreb, 1904. i dalje.

CDI = P. KANDLER, Codice diplomatico istriano, drugo izdanje, Trieste, 1986. Z. HERKOV, Statut grada Zagreba od god. 1732., Zagreb, 1952. CDI = P. KANDLER, Codice diplomatico istriano, drugo izdanje, Trieste, 1986. Z. HERKOV, Statut grada Zagreba od god. 1732., Zagreb, 1952. U. INCHIOSTRI - A. GALZIGNA, Gli statuti di Arbe, Archeografo triestino, N. S.

XXIII., 1899-1900. U. INCHIOSTRI - A. GALZIGNA, Gli statuti di Arbe, Archeografo triestino, N. S.

XXIII., 1899-1900. V. JAGIĆ, Poljički statut, MHJSM, IV, Zagreb, 1890. V. JAGIĆ, Poljički statut, MHJSM, IV, Zagreb, 1890.

P. KARLIĆ, Statut lige kotara ninskog, Mjesečnik, XXXIX., 1913. P. KARLIĆ, Statut lige kotara ninskog, Mjesečnik, XXXIX., 1913. V. KLAIĆ, Statut grada Zagreba od god. 1609. i refonna njegova god. 1618., Zagreb, 1912. J. KOLANOVIĆ, Spisi kancelacije šibenskog kneza Fantina de Cha de Pesaro 14411443, Šibenik, 1989.

V. KLAIĆ, Statut grada Zagreba od god. 1609. i refonna njegova god. 1618., Zagreb, 1912. J. KOLANOVIĆ, Spisi kancelacije šibenskog kneza Fantina de Cha de Pesaro 14411443, Šibenik, 1989.

E. LASZOWSKI, Povjesni spomenici plem. općine Turopolja, Zagreb, 1904 i dalje. L. MARGETIĆ, Ugovori Petra Zrinjskoga s Grobničanima i Bakranima od 1642. god. i njihova dopuna iz 1686. godine, VHARP, XXIL, 1978.

E. LASZOWSKI, Povjesni spomenici plem. općine Turopolja, Zagreb, 1904 i dalje. L. MARGETIĆ, Ugovori Petra Zrinjskoga s Grobničanima i Bakranima od 1642. god. i njihova dopuna iz 1686. godine, VHARP, XXIL, 1978. L. MARGETIĆ, Iz vinodolske prošlosti, Rijeka, 1980. L. MARGETIĆ, Iz vinodolske prošlosti, Rijeka, 1980. L. MARGETIĆ - P. STRČIĆ, Krčki (vrbanski) statut, Krk, 1988. L. MARGETIĆ - P. STRČIĆ, Krčki (vrbanski) statut, Krk, 1988. L. MARGETIĆ - M. MOGUŠ, Zakon Trsatski, Rijeka, 1991. L. MARGETIĆ - M. MOGUŠ, Zakon Trsatski, Rijeka, 1991. L. MARGETIĆ, 0 nekim pitanjima Rižanskog placita, ZPFZ, 43., 1993., 407-438. L. MARGETIĆ, Zakon grada Kastva iz 1400., Radovi Z 36, 1994. L. MARGETIĆ, 0 nekim pitanjima Rižanskog placita, ZPFZ, 43., 1993., 407-438. L. MARGETIĆ, Zakon grada Kastva iz 1400., Radovi Z 36, 1994. MCZ = I. TKALČIĆ, Povjestni spomenici slobodnog kraljevskog grada Zagreba, Zagreb, 1889-1905. MCZ = I. TKALČIĆ, Povjestni spomenici slobodnog kraljevskog grada Zagreba, Zagreb, 1889-1905.

310 310

MHEZ = I. TKALČIĆ, Monumenta historica episcopatus Zagrabiensis, Povjestni spomenici zagrebačke biskupije, Zagreb, 1874. MHEZ = I. TKALČIĆ, Monumenta historica episcopatus Zagrabiensis, Povjestni spomenici zagrebačke biskupije, Zagreb, 1874.

MHJSM = Monumenta historico-juridica Slavorum Meridionalium, HAZU (ex JAZU) MISCELLANEA II - IV, Državni arhiv, Zadar, 1950-1952. (ur. S. ANTOLJAK). OPUS TRIPARTITUM juris consuetudinarii inclyti regni Hungariae partiumque eidem annexarum, Corpus iuris hungarici, Budae, 1779.

MHJSM = Monumenta historico-juridica Slavorum Meridionalium, HAZU (ex JAZU) MISCELLANEA II - IV, Državni arhiv, Zadar, 1950-1952. (ur. S. ANTOLJAK). OPUS TRIPARTITUM juris consuetudinarii inclyti regni Hungariae partiumque eidem annexarum, Corpus iuris hungarici, Budae, 1779. R. SCHMIDT, Statut grada Iloka iz godine 1525., MHJSM, vol. XII., Zagreb, 1938. STATUTA JADERTINA cum omnibus reformationibus in hunc usque diem factis, Venetiis, 1564. - ponovno tiskana Zadar, 1997.

R. SCHMIDT, Statut grada Iloka iz godine 1525., MHJSM, vol. XII., Zagreb, 1938. STATUTA JADERTINA cum omnibus reformationibus in hunc usque diem factis, Venetiis, 1564. - ponovno tiskana Zadar, 1997. F. ŠIŠIĆ, Priručnik izvora hrvatske povijesti, Zagreb, 1914. F. ŠIŠIĆ, Priručnik izvora hrvatske povijesti, Zagreb, 1914. Đ. ŠURMIN, Hrvatski spomenici (Acta croatica), MHJSM, VI., 1898. TROGIRSKI SPOMENICI, Dio II, sv. I, ed. M. BARADA, Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, Zagreb, 1951.

Đ. ŠURMIN, Hrvatski spomenici (Acta croatica), MHJSM, VI., 1898. TROGIRSKI SPOMENICI, Dio II, sv. I, ed. M. BARADA, Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, Zagreb, 1951. VOLUMEN STATUTORUM, LEGUM ET REFORMATIONUM CIVITATIS SIBENICI, Venetiis, 1608. - ponovno tiskano Šibenik, 1987. VOLUMEN STATUTORUM, LEGUM ET REFORMATIONUM CIVITATIS SIBENICI, Venetiis, 1608. - ponovno tiskano Šibenik, 1987.

311 311

A. ZEMLJOPISNI PREGLED A. ZEMLJOPISNI PREGLED

I. Regije hrvatskoga prava I. Regije hrvatskoga prava Križevci 33 Krk 58 Križevci 33 Krk 58 1. Istra 1, 2, 5, 65 1. Istra 1, 2, 5, 65 Nin 78 2. Kvarner 6,26a,39,41,58,61,79,82,86, 872. Kvarner 6,26a,39,41,58,61,79,82,86, 87Poljice 9, 10, 11, 68 Poljice 9, 10, 11, 68 Nin 78

3. Dalmacija 3, 4, 9, 10, 13, 18, 24,25, 27, 36, 40a, 54, 59, 68, 70, 71,78

3. Dalmacija 3, 4, 9, 10, 13, 18, 24,25, 27, 36, 40a, 54, 59, 68, 70, 71,78 Pula 5, 65 Pula 5, 65

4. Uža Hrvatska 2, 7, 8, 9, 10,11,12,14, 15, 16, 17, 22, 30, 32, 38, 50, 54, 59, 60, 70, 73, 76, 78, 79, 80, 82, 83, 84,85

4. Uža Hrvatska 2, 7, 8, 9, 10,11,12,14, 15, 16, 17, 22, 30, 32, 38, 50, 54, 59, 60, 70, 73, 76, 78, 79, 80, 82, 83, 84,85

Rab 6, 26a, 41 Ravni kotari 80 Rab 6, 26a, 41 Ravni kotari 80 Rižana I Rižana I

5. Slavonija 19, 20, 21, 23, 26, 28, 29, 31, 33, 34, 35, 37, 40,40b,42,42a, 43,44, 45, 46, 46a, 47, 47a, 48, 49, 51, 51a,53, 55, 55a, 55b, 55c, 56, 57, 63, 64, 64a,66, 67, 68a,68b, 69, 72, 74, 75, 79,79a, 81, 84, 85, 87

5. Slavonija 19, 20, 21, 23, 26, 28, 29, 31, 33, 34, 35, 37, 40,40b,42,42a, 43,44, 45, 46, 46a, 47, 47a, 48, 49, 51, 51a,53, 55, 55a, 55b, 55c, 56, 57, 63, 64, 64a,66, 67, 68a,68b, 69, 72, 74, 75, 79,79a, 81, 84, 85, 87

Rogovo 12 Samobor 29 Split 4. 9, 10, 11

Rogovo 12 Samobor 29 Split 4. 9, 10, 11 Sv. Ambrož 35 Sv. Ambrož 35 Šibenik 14, 22, 30, 59, 68a, 76 Trogir 13, 24, 27, 40a Turopolje 52, 68b, 75, 81 Varaždin 20

Šibenik 14, 22, 30, 59, 68a, 76 Trogir 13, 24, 27, 40a Turopolje 52, 68b, 75, 81 Varaždin 20 II. Uža područja i

mjesta Baška 62 II. Uža područja i mjesta Baška 62 Vinodol 32, 82, 87 Vinodol 32, 82, 87

Virovitica 26, 35 Virovitica 26, 35 Biaći 2 Biaći 2 Vrana 70 Vrana 70 Bihać 38

Biograd 7, 8 Biograd 7, 8 Bihać 38

Vugrovec 40 Vugrovec 40 Drivenik 82 Drivenik 82 Zadar 3, 18, 25, 54, 71 Zadar 3, 18, 25, 54, 71

Zagreb i zagrebački Gradec 19,21, Zagreb i zagrebački Gradec 19,21, Dubrovnik 36 Dubrovnik 36 Grobnik 86 Grobnik 86 28, 31, 34, 40b, 42, 42a, 43, 44, 28, 31, 34, 40b, 42, 42a, 43, 44, Ilok 79a Ilok 79a 45, 46a, 47, 47a, 48, 49, 51, 51a, 45, 46a, 47, 47a, 48, 49, 51, 51a, Jablanac 32 Jablanac 32 53, 55, 55a, 55b, 55c, 56, 57, 63, 53, 55, 55a, 55b, 55c, 56, 57, 63, Kastav 61 Kastav 61 64, 64a, 66, 67, 69, 72, 74, 83, 64, 64a, 66, 67, 69, 72, 74, 83, K K oprivnica 46 oprivnica 46 84, 85 84, 85

B. SISTEMATSKO KAZALO B. SISTEMATSKO KAZALO

I. Organizacija vlasti i vrhovnička prava I. Organizacija vlasti i vrhovnička prava - placitum 1, 2 - placitum 1, 2

- povlastice Crkvi 19 - povlastice Crkvi 19 - comitatus, županija 15 - comitatus, županija 15 - pravni položaj Hrvatske 79 - pravo lova 68 - pravni položaj Hrvatske 79 - pravo lova 68

- dodjela pustih zemalja 1, 9, 87 - dodjela pustih zemalja 1, 9, 87 - ekonomski imunitet 19 - ekonomski imunitet 19

- sudovanje u županijama 37 - sudovanje u županijama 37 - franački feudalizam u Istri 1 - franački feudalizam u Istri 1 - sudska vlast u donacionalnom sustavu 15, 16, 17, 19 - sudska vlast u donacionalnom sustavu 15, 16, 17, 19

- kraljevska darovnica 2, 15, 31; red nasljeđivanja po kraljevskim darovnicama 15

- kraljevska darovnica 2, 15, 31; red nasljeđivanja po kraljevskim darovnicama 15 - sudski imunitet 19, 20, 79

- tavernikalni gradovi 79a - sudski imunitet 19, 20, 79 - tavernikalni gradovi 79a - kraljevski mir 26a - kraljevski mir 26a - u staroj hrvatskoj državi 4, 12- u staroj hrvatskoj državi 4, 12- kvazifeudalizam (Mletaka) 6 - kvazifeudalizam (Mletaka) 6

312 312

II. Društveni slojevi - plebanska četvrtina 64

- cives v. gradani itd. - povlastice 4, 64 - dioba selišta 52 - predavanje zemalja plemića u zaštitu

Crkvi 20 - dvanaest generacija hrvatskih plemića 50,60,73

- ekskuzati 61 (usp. 86) V. Odnos općine prema nadredenoj vlasti - emfiteut 42a

- građani, stanovnici, stanari 43, 45, 51a, 56, 64a, 67, 69

- davanje tributa 13 - lučke pristojbe 13 - obveze prema županu 21, 33, 35 - inhabitatores v. gradani itd.

- inquilini v. građani itd. - obveze Raba prema mletačkom - jobagioni 37 duždu 6 - kmet-zakupnik 80 - podavanja osnivaču 40, 42, 46, 67, 69

- podavanja u Istri za Bizanta i Franaka 1 - taoci 27

- kmetovi 79, 85 - liga 71, 77 - nasljedno pravo kmetova 79 - obveze pučana-podložnika 86 VI. Uredenje

opć ina - dvorna mjesta - vidi kurije

- ograničenje prava žena 85 - plemići, servientes regis 37

- inzule (blokovi kuća) 51a - predijalist 42a - prodaja nekretnina pučana 43,44, 49,

86, 87 - izbor načelnika 27, 28, 33, 38, 40, 42 - katerne 55a

- servi 11 - komunalno uredenje 6 - kurije 42, 51a, 63 - slobodni seljaci 9

- u Istri za Bizanta 1 - librifassionum 55a - librifunduales 55a - organ sudenja 83

- u Istri za Franaka 1 - ženidba plemkinje s neplemenitim 81

- ovlasti suca i načelnika 21, 26, 27, 28, III. Podavanja 29, 33, 38, 42, 46, 82

- crkvena desetina 1, 2 - privilegij 21, 26, 27, 28, 30, 31, 32, - dacia regis 67, 69 33, 34, 35, 38, 40, 42, 46 - marturina, kunovina 35, 69 - ortaci u podavanjima 65

- senatori 84 - seoske općine 9, 71, 78

- porezi 38 - spor o međama 82 - tlaka 85 - stjecanje i gubitak gradanskog prava

43, 67, 83 IV. Crkva

VII. - božji mir 26a - bogoslužje na slavenskom jeziku 4 - crkvena imovina 4, 53, 64

1. Sudski postupak (civilni i kazneni) - appelatio 76

- desetina 1, 2 - dokazna presuda 82 - indicatura 26a - izbor biskupa 27

- izuzimanje iz vlasti bana i župana 20 - ograničenje prava vlasništva nad nekretninama 86, 87

- nadležnost 40, 40a - opća pitanja 37, 40a, 42, 86 - oppositio 79

- "plemenski" sud 76, 78 - "plemenski" sud 76, 78

- vražba, vražda 39, 40a, 76 - zlostavljanje 39 - vražba, vražda 39, 40a, 76 - zlostavljanje 39 - porotnici (pomagači prisege) 79a

- prisjednici 79a - porotnici (pomagači prisege) 79a - prisjednici 79a

IX. IX. - priziv na sud vladara 47a - priziv na sud vladara 47a 1. Obiteljsko pravo 1. Obiteljsko pravo - prohibita 79 - prohibita 79

- adoptiranje na brata 81 - adoptiranje na brata 81 - repulsio 79 - repulsio 79 - spor o međama 82 - spor o međama 82 - cirographaetatalis 65 - cirographaetatalis 65 - sudska obavijest (prohibicio, inhibicio) 79a

- sudska obavijest (prohibicio, inhibicio) 79a

- djelatna sposobnost žene 43 - djelatna sposobnost žene 43 - djelatna sposobnost osobe u vlasti 61 - emancipacija 41, 43, 59, 72 - djelatna sposobnost osobe u vlasti 61 - emancipacija 41, 43, 59, 72 - tijek postupka 28, 40a, 79a - tijek postupka 28, 40a, 79a - imovinska prava članova obitelji 55c - majčinska vlast 36 - imovinska prava članova obitelji 55c - majčinska vlast 36

- zapovijed (preceptum) 68a - zapovijed (preceptum) 68a - "žalba" na višu vlast 15, 17, 28, 38,46 2. Dokazna sredstva - "žalba" na višu vlast 15, 17, 28, 38,46 2. Dokazna sredstva - maloljetnici 59, 65 - maloljetnici 59, 65

- očinska vlast 36, 59 - očinska vlast 36, 59 - božji sud 23, 26a - božji sud 23, 26a - prava ženskih članova obitelji 43, 80 - skrbnik 65 - prava ženskih članova obitelji 43, 80 - skrbnik 65

- dokazivanuje "krvlju" 39 - dokazivanuje "krvlju" 39 - dokazni postupak 37, 71, 77 - dokazni postupak 37, 71, 77

- zakonsko doba 36 - zakonsko doba 36 - dvoboj 23, 26a, 28, 43 - dvoboj 23, 26a, 28, 43 - instrumentum publicum 30, 51, 54, 59 - prisega 29, 43, 44, 46, 53, 79 - instrumentum publicum 30, 51, 54, 59 - prisega 29, 43, 44, 46, 53, 79

2. Bračno pravo 2. Bračno pravo - brak na istarski način 65 - brak na istarski način 65 - brak plemkinje s neplemenitim 81 - consuetudo sponcelati 41 - brak plemkinje s neplemenitim 81 - consuetudo sponcelati 41

- pugna 26a - pugna 26a - purgare (se) 26a - purgare (se) 26a

- miraz, perchivium 36, 41, 57 - miraz, perchivium 36, 41, 57 - sacramentun 26a - sacramentun 26a - žena kao sustjecateljica 43, 79 - žena kao voditelj poslova 43 - žena kao sustjecateljica 43, 79 - žena kao voditelj poslova 43

- svjedoci 28, 38, 44, 46, 47, 51 - svjedoci 28, 38, 44, 46, 47, 51 - tortura 40a - tortura 40a

X. Isprava X. Isprava VIII. Kazneno pravo VIII. Kazneno pravo

- instrumentum publicum 59 - instrumentum publicum 59 - izdaja grada 40a - izdaja grada 40a - isprava o kupoprodaji 65 - isprava o kupoprodaji 65 - kaznena djela 37, 40a, 51, 55 - kaznena djela 37, 40a, 51, 55 - notari 40b, 59 - notari 40b, 59 - kleveta 77 - kleveta 77 - notarska abrevijatura 59 - notarska abrevijatura 59 - krađa 40a, 77 - krađa 40a, 77 - pečat 79 - pečat 79 - lažna prisega 51 - lažna prisega 51 - pena, kazna 36 - pena, kazna 36 - lažno svjedočenje 51 - lažno svjedočenje 51 - problemi "Trogirske diplome" 13 - problemi tzv. istarske isprave 5 - problemi "Trogirske diplome" 13 - problemi tzv. istarske isprave 5

- palež 40a - palež 40a - pljuska 28, 42, 46 - pljuska 28, 42, 46

- prodaja nekretnina notarskom ispravom 54 - sastav 2, 5, 36, 54, 82 - prodaja nekretnina notarskom ispravom 54 - sastav 2, 5, 36, 54, 82

- porob 77 - porob 77 - prolijevanje krvi 81 - prolijevanje krvi 81 - ranjavanje 28, 33, 39, 42, 46 - ranjavanje 28, 33, 39, 42, 46

XI. XI. - razbojstvo 77 - razbojstvo 77 Posjed Posjed - silovanje 40a, 77 - silovanje 40a, 77

- investitio 10 - investitio 10 - subjektivni element 39, 79a - subjektivni element 39, 79a - smetanje posjeda 65 - smetanje posjeda 65 - ubojstvo 39, 40a, 42, 46, 79 - ubojstvo 39, 40a, 42, 46, 79

VlasništvoVlasništvo- ubojstvo vladara 4 - ubojstvo vladara 4 - uvreda 28, 40a, 43, 46, 51 - uvreda 28, 40a, 43, 46, 51 314 314

- alodij 7

XII. Opći dio obveznog prava - crkvena imovina 4 (usp. 53, 64, 86, 87) - dioba imovine 59, 72, 79, 80, 87 - kamate 36, 48 - dioba selišta 52 - kapara 44 - djedovina 76 - kolektivna odgovornost 77 - dominium directum 39, 52 -lama in fe 65 - dominium eminens 52 - način postanka obveze 41, 44, 45, 47,

53, 77, 85 - dominium utile 39, 52, 65, 79 - dosjelost 41, 59, 65, 70, 79 - naknada štete 58 - građenje na tuđem zemljištu 36 - prava vjerovnika 85 - individualno vlasništvo 5 - šteta od životinja, popaša, ujed psa 36, 68

- trgovačke knjige 39 - ius perpetuum possidendi 63 - krčenje, plantacija 36, 41, 59, 86 - ugovorna kazna 62 - kupljena imovina, bona empticia 5, 50, 73 - mancipatio 2

- zastara 65 - zastupanje 43, 46a

- nalaz stvari 80 - zavez 39 - nasljedna imovina, bona hereditaria 5,

50, 73, 76, 78 XIII. Poseban dio obveznog prava - obiteljsko vlasništvo 3, 5, 7, 8, 10, 36,

62, 59, 68, 76, 78, 79 1. Kupoprodaja - plemenšćina 68, 76, 78 - jamstvo za evikciju, defenzija 25, 36, 54

- konsenzualna 44 - pravo na plodove na granama iznad tuđeg zemljišta 36 - nekretnina 59, 79, 85

- pripadak, pertinencija 8, 10 - notarskom ispravom 54 - proprietas 63 - otudenje tuđe pokretnine 41, 65

- stoke na trgu 65 - stečena imovina, bona aquisita 50, 68, 73, 76, 78 - u obliku darovanja i protudarovanja 25, 62

- u obliku zamjene 24 - stjecanje pokretnine od nevlasnika 65 - superJicies solo cedit 36, 41, 54, 70, 78 - "trajni zakup" 53

- posljedice neplaćanja cijene 36 2. Zamjena, concambium 4,24, 66,70

- najam radne snage 45 Ostala stvarna i njima slična prava

- emfiteuza 1, 53 - trajni zakup 53, 68 - zakupnik-kmet 80

- gradske služnosti 74 3. Zakup i najam 36, 45, 53, 68 - ius perpetuum possidendi sub condicione 53

4. Ugovor o djelu -

čuvanje stoke, socida 65, 80 5.Ortački ugovor 41, 47, 65

- laudatioparentum 5, 7, 8 - pravo otkupa i prvokupa 38, 41, 49, 58, 59,65,79,80 6. Zajam 48, 79

- "služnosti" 79a 7. Nalog 39 - zakonske služnosti 36 - zalaganje, impignoratitio, privremeno otudivanje 56, 68, 79

315

XIV. Nasljedno pravo - ante partem 59 XIV. Nasljedno pravo - ante partem 59 - nužni dio 65, 68b - nužni dio 65, 68b

- oporučni izvršitelj 3 - oporučni izvršitelj 3 - avantagium 41 - avantagium 41 - oporučno 28, 29 - oporučno 28, 29 - darovanje za dušu 76 - donatio

post obitum 3 - isključenje iz nasljedstva 36, 59, 79

- darovanje za dušu 76 - donatio post obitum 3 - isključenje iz nasljedstva 36, 59, 79

- oporuka 3, 15, 36, 41, 42, 68, 69, 79 - paterna paternis 5, 41, 55b - oporuka 3, 15, 36, 41, 42, 68, 69, 79 - paterna paternis 5, 41, 55b - prava udovice 3, 18, 55b - prava udovice 3, 18, 55b - kanonska četvrtina 64

- kmetova 79 - kanonska četvrtina 64 - kmetova 79 - raspodjela među djecom 36 - raspodjela među djecom 36

- red nasljeđivanja po kraljevskim darovnicama 15 - red nasljeđivanja po kraljevskim darovnicama 15

- legati pro anima 53, 64 - legati pro anima 53, 64 - neoporučno 21, 26, 28, 29, 33, 37, - neoporučno 21, 26, 28, 29, 33, 37,

- žena - inovinskopravni položaj 68b - žena - inovinskopravni položaj 68b 38, 40, 41, 42, 59, 65, 73, 79, 81, 87 38, 40, 41, 42, 59, 65, 73, 79, 81, 87

316 316

C. KAZALO POJMOVA C. KAZALO POJMOVA bona empticia 50 bona empticia 50 AA

accomodatio 79a accomodatio 79a bona fides 79 bona fides 79 actin de pauperie 68actin de pauperie 68 bona hereditaria 5, 50bona hereditaria 5, 50actor 43 actor 43 busović 39 busović 39 actiones directae 54actiones directae 54 actiones utiles 54 actiones utiles 54 C

actum 3, 5 actum 3, 5 capolo 44 capolo 44 C

accusatio 40a accusatio 40a captivi 3 captivi 3 accusator 40a accusator 40a Carta 36Carta 36admonitio 79 admonitio 79 casaticum 36 casaticum 36 adoptio 72 adoptio 72 castellum 32 castellum 32 aestimatio humanitatis 55 aestimatio humanitatis 55 castrum 34, 38 castrum 34, 38

casus (inopinati) 79a casus (inopinati) 79a affitto 1 affitto 1 alapa 28 alapa 28 causa pecuniaria 28 causa pecuniaria 28 alienati 41 alienati 41 causa pecunialis 40 causa pecunialis 40

causae criminalis 40acausae criminalis 40aalodij 7 amenda 39 amenda 39 alodij 7

census 20, 46, 52, 53 census 20, 46, 52, 53 amputatio linguae 51 amputatio linguae 51 cirographaetatalis 65 cirographaetatalis 65 ancilla 2, 59 ancilla 2, 59 cisterciti 64cisterciti 64ante partem 59 ante partem 59 cives 43, 45, 51a, 56, 64a, 67, 69 cives 43, 45, 51a, 56, 64a, 67, 69 appelatio 47a, 79 civiliter 65civiliter 65

civitas 32, 38, 79 civitas 32, 38, 79 arbadija 86 arbadija 86 appelatio 47a, 79

arbitrium liberum 40a arbitrium liberum 40a civitas libera et capitalis 46 civitas libera et capitalis 46 arenga 2 arenga 2 civitet 43, 67civitet 43, 67ars notarialis 40b ars notarialis 40b cloaca 74cloaca 74assessores 28 assessores 28 Codex Theodosianus 1 Codex Theodosianus 1 avantagium 41 avantagium 41 cognati 28 cognati 28 auctor 2 auctor 2 collecta 29, 33 collecta 29, 33

colere 53 B coloni 81 coloni 81

colere 53

banija 87 banija 87 B

colonus 52 colonus 52 bannum 26a, 40a bannum 26a, 40a comes 1, 12, 21, 33, 60, 81 comes 1, 12, 21, 33, 60, 81

comes parochialis 37 comes parochialis 37 bašćina 68 bašćina 68 bellator 26a comes terrestris 81comes terrestris 81

comites liberi et perpetui 79 comites liberi et perpetui 79 bezvjetje 39 bezvjetje 39 bellator 26a

bewd, bead 69 bewd, bead 69 commodatum 79acommodatum 79acompositio 39, 40a, 79 compositio 39, 40a, 79 bir 87 bir 87

birsagium 52, 81 comun 70comun 70birsagium sanguinis 52 birsagium sanguinis 52 concambio 66, 70 concambio 66, 70 birsagium 52, 81

Bischoffsrecht 1 conservare in victu et amictu 72conservare in victu et amictu 72bližike 39 bližike 39 Bischoffsrecht 1

concambium 4, 24, 70 concambium 4, 24, 70 concivus 63 concivus 63 b b oagium 1 oagium 1

317317

desetina 1, 19, 53, 70 destinatar 2 desetina 1, 19, 53, 70 destinatar 2

concivissa 43 concessor 2 concordia 60 conductor 65 conductor dationis 65 confirmatores 13

concivissa 43 concessor 2 concordia 60 conductor 65 conductor dationis 65 confirmatores 13

dežma v. desetina dicare 52 dežma v. desetina dicare 52 dimittere 51a dimittere 51a discalumniare 25 disciplina literaria 79 discalumniare 25 disciplina literaria 79 confinator 41

conjuratores 79 consanguineus 49, 59

confinator 41 conjuratores 79 consanguineus 49, 59

dispozicija 2 dispozicija 2 distributor 2 distributor 2

consuetudo sponcelati 41 consuetudo sponcelati 41 districta 68a districta 68a consul 3 consul 3 djedovina 79 djedovina 79 contrahere 59, 63 contrahere 59, 63 dobra vira 77 dobra vira 77 contribucio 81 crida 65 contribucio 81 crida 65

dolus 79a dolus 79a dolus preconceptus 79a dolus preconceptus 79a

curator 63 curator 63 dominium 63 dominium 63 curia 63 curia 63 dominium directum 39, 52 dominium directum 39, 52

dominium eminens 52 dominium eminens 52 curia - integra 63 curia - integra 63 dominium utile 39, 42a, 52, 65, 79 dominus 59 dominium utile 39, 42a, 52, 65, 79 dominus 59

- media 63, 6 - media 63, 6 - quarta 63, 66 - quarta 63, 66

dominus dationis 65 dominus terrestris 79 domus cumfundo 49 donatio post obitum 3 dos 55b, 57, 79a

dominus dationis 65 dominus terrestris 79 domus cumfundo 49 donatio post obitum 3 dos 55b, 57, 79a

- octava 63 - octava 63 curia nobilitaris 81 curia nobilitaris 81

Č Č četvrtina, v.: quarta četvrtina, v.: quarta

duellum 23, 28, 37, 40 duellum 23, 28, 37, 40 dupla kazna 46 dux 4 dupla kazna 46 dux 4

D D dacia regis 66, 67, 69 dacia regis 66, 67, 69

dvanaest plemena hr' kraljevstva 50, 73 dvoboj v. duellum dvanaest plemena hr' kraljevstva 50, 73 dvoboj v. duellum

dacia et servicia 67 dacia et servicia 67 daća od 7 denara 37 daća od 7 denara 37

dvorno mjesto 63 dvornik 9 dvorno mjesto 63 dvornik 9

dad 12 dad 12 darovanje nekretnine 57, 72 darovanje nekretnine 57, 72 datum geographicum 30 datum geographicum 30

E E debita 55c debita 55c Eideshelfer 79a ekskuzati I Eideshelfer 79a ekskuzati I

debitor manifestus 81 debitor manifestus 81 defalcare 51a defectus seminis 75 defalcare 51a defectus seminis 75 emancipacija 79

emancipatus 41 emancipare 59 emphiteota 42a emfiteuza 1, 42a, 53 eshatokol 2, 5 evikcija 5

emancipacija 79 emancipatus 41 emancipare 59 emphiteota 42a emfiteuza 1, 42a, 53 eshatokol 2, 5 evikcija 5

defendere 13, 36, 54 defendere 13, 36, 54 defensare 25 defensija 5 defensare 25 defensija 5 deliberacija 63 dekan 66, 83, 84 depraestare 41

deliberacija 63 dekan 66, 83, 84 depraestare 41

examen iudicis 23 examen iudicis 23 descensus 19, 26, 28, 29, 37, 38, 69descensus 19, 26, 28, 29, 37, 38, 69

318 318

examinator 25, 54 examinator 25, 54 heres legitimus 59

hereditas 79 heres legitimus 59 hereditas 79 excalumniare 54 excalumniare 54

exceptio non numeratae pecuniae 54 exhereditare 36 exceptio non numeratae pecuniae 54 exhereditare 36

hereditates 79a hipoteka 56 hereditates 79a hipoteka 56

extrema necessitas 79 extrema necessitas 79 homagium 55, 79, 79a homagium 55, 79, 79a homicidium 79

hospites 33, 40 hoverlica 39

homicidium 79 hospites 33, 40 hoverlica 39

F F Tama publica 40a Tama publica 40a fassio 79 feliciter 3 feminitatis causa 68b fassio 79 feliciter 3 feminitatis causa 68b humanitas 55

Hungari 17 humanitas 55

Hungari 17 feud 7 feud 7 feudatari 70 feudatari 70 I I

feudum 42a feudum 42a ignobilis 81 ignobilis 81 fideiussio 43, 79 fideiussio 43, 79 imbandire 41 imbandire 41 filius in potestate patris 59 filius in potestate patris 59 impignorare 41 impignorare 41 filius adoptivus 72 filius adoptivus 72 impignoratio 49, 56, 79

incola 52 impignoratio 49, 56, 79 incola 52 fiškuš 85 fogari

87 forum 33 fratres adoptivi 81

fiškuš 85 fogari 87 forum 33 fratres adoptivi 81 individualno vlasništvo 5

inhabitatores 63, 64a individualno vlasništvo 5 inhabitatores 63, 64a frater major 65 frater major 65 inhibicio 79a inhibicio 79a fundus vacuum 63, 66 fundus vacuum 63, 66 inquilini 42, 45, 51, 63, 64a inquirere 5 inquilini 42, 45, 51, 63, 64a inquirere 5

furtum 26a, 28, 40a, 52 furtum 26a, 28, 40a, 52

inquisitio 40a inquisitio 40a G G institrix 43 institrix 43 gaj 68, 76 gaj 68, 76 instrumentum 59 instrumentum 59 generatio 37

genus 60 generatio 37 genus 60 instrumentum privilegij 30

instrumentumpublicum 30, 51, 54, 59 insula 66

instrumentum privilegij 30 instrumentumpublicum 30, 51, 54, 59 insula 66

Gewere 76 Gewere 76 glasnik 37 glasnik 37

insultum 71 insultum 71 gosti 16 gosti 16 inter absentes 65 inter absentes 65 grašćik 39, 87

Grifen 69 grašćik 39, 87 Grifen 69 inter vivos (poslovi) 55c

interfector 26a inter vivos (poslovi) 55c interfector 26a grunt 43 grunt 43 interpellare 36 interpellare 36 guarentare 54

gvardijan 64 guarentare 54 gvardijan 64 inter presentes 65 inter presentes 65

intitulacija 2 intitulacija 2 invaginatio 79a invaginatio 79a H H invokacija 2 invokacija 2 habitatrix 43 habitatrix 43 iudex 21, 52, 58, 82, 83, 85 iudex civitatis 28, 83 iudex 21, 52, 58, 82, 83, 85 iudex civitatis 28, 83

Hand wahre Hand 79a Hand wahre Hand 79a heres 21, 40 heredes 72, 79a heres 21, 40 heredes 72, 79a iudicium linguae 51 iudicium linguae 51

iurisdictio 79 iurisdictio 79 iurisdictio civitatis 53, 72 ius comune 54 iurisdictio civitatis 53, 72 ius comune 54 ius confinii 41 ius confinii 41

319319

kry 39 ius gladii 28 ius gladii 28 kunovina 19, 20, 37, 69 kunovina 19, 20, 37, 69

kry 39

ius hereditarium 10 ius hereditarium 10 kvaderna od tržac 39 kvaderna od tržac 39 ius montanum 87 ius perpetuum 52 ius perpetuum 52 ius montanum 87

L L ius perpetuum possidendi 63 laesio enormis 79alaesio enormis 79aius perpetuum possidendi sub condi- ius perpetuum possidendi sub condi- ius perpetuum possidendi 63

lama infe 63 lama infe 63 tione 53 tione 53 Latini 17 ius propinquitatis 41 ius propinquitatis 41 latrocinium 28 latrocinium 28

Latini 17

laudatio parentum 5, 7, 8laudatio parentum 5, 7, 8izdaja grada 40a izdaja grada 40a laudo 13 laudo 13 legatum pro anima 53 legatum pro anima 53 J J legitima 65 legitima 65 jamčevina 37

jezična globa 37 jamčevina 37

lex commissoria 56 lex commissoria 56 jobagioni svetog kralja 15 jezična globa 37

Lex Romana Utinensis 5 Lex Romana Utinensis 5 jobagiones 79 jobagioni svetog kralja 15

Lex Voconia 55b Lex Voconia 55b judex suspectus 47a jobagiones 79

libera civitas. 34 libera civitas. 34 junak 61, 77 judex suspectus 47a

libera migratio 28 libera migratio 28 junak 61, 77

libri fassionum 551K K librifunduales 55a librifunduales 55a

libri fassionum 551

lidigna 36 lidigna 36 kamata 48 kamata 48 kapara 44 kapara 44 liga 71, 77 liga 71, 77 kapetan 77 kapetan 77 likuf 39 likuf 39

litera confirmatoria 63 litera confirmatoria 63 kapetani 1 kapetani 1 litera fassionalis 79 litera fassionalis 79 Kaptol 37 Kaptol 37

katerna - katernum 43, 55a katerna - katernum 43, 55a literaprivilegialis 63, 72literaprivilegialis 63, 72litera procuratoria 46akervavica 81 kervavica 81 litigium 79a litigium 79a litera procuratoria 46a

ketušina 47 ketušina 47 littere hereditarie 79a littere hereditarie 79a ketws 47 ketws 47 lupež 77 lupež 77 kmet - podvorac 52 kmet - podvorac 52

kmetić 68kmetovi 39 kmetovi 39 kmetić 68

M M maccellum 44 maccellum 44 knez 39 knez 39 major villae 40, 83 major villae 40, 83 komplecija 2 komplecija 2 maiores civitatis 28maiores civitatis 28konsenzualnost 44, 45, 47konsenzualnost 44, 45, 47malicia premeditata 28 malicia premeditata 28 kontribucija 69 kontribucija 69

konzul v. consul manutenere 13manutenere 13koroboracija 2 koroboracija 2 konzul v. consul

marturina v. kunovina marturina v. kunovina kotar 68 kotar 68 materna potestas 36

matrimonium 5 matrimonium 5 materna potestas 36

kovanje novca 19 kovanje novca 19 mercenaria 59 mercenaria 59 - lažnog 37 - lažnog 37

krađa v. furtum krađa v. furtum minores 59 minores 59 milites 9 milites 9 k k ralj 4 ralj 4

320 320

miraz 55c, 57 miraz 55c, 57 perchivium 36, 41

percussio 26a perchivium 36, 41 percussio 26a mirišća 86 mirišća 86

mors 26a mors 26a perfecta aetas 59 permanija 86 perfecta aetas 59 permanija 86 mortis causa (poslovi) 55c

mulier indotata 55b mortis causa (poslovi) 55c mulier indotata 55b persolutio daciorum 63, 67 persolutio daciorum 63, 67

peruš 79 peruš 79 mutuare 41, 59 mutuare 41, 59 peticija 2 peticija 2 mutuum 79a mutuum 79a Phennig 69 Phennig 69

N N piae causae 52, 53 pignus 59, 65, 69 pignus ponere 41 placitum 1, 2

piae causae 52, 53 pignus 59, 65, 69 pignus ponere 41 placitum 1, 2

naracija 2 naracija 2 naturaliter 63 naturaliter 63 navala na tuđu kuću 37 navala na tuđu kuću 37 nobiles 9, 37, 60 nobiles 9, 37, 60 plantator 59 plantator 59 nobiles regni Croaciae duodecim generationum v. dvanaest plemenah rva t skog k ra l j e v s t va nota perpetuae infidelitatis 79 nota perpetuae infidelitatis 79

nobiles regni Croaciae duodecim generationum v. dvanaest plemenah rva t skog k ra l j e v s t va

plemenšćina 68, 76, 78 plemenšćina 68, 76, 78 prvad 62 prvad 62 prvokup 49, 76 prvokup 49, 76 podknežin 62, 82 podvornica 68, 76 popaša 68

podknežin 62, 82 podvornica 68, 76 popaša 68

notarius 40b notarius 40b

0 0 populus 79 populus 79 porcio canonica 4 porotnici 79a porcio canonica 4 porotnici 79a

obiteljska imovina 5, 52 obiteljska imovina 5, 52 odustatnina 62 očevina 79 odustatnina 62 očevina 79 poruk 78 poruk 78

posesorni konstitut 52 possessionaria venditio v. venditio possessiones

onera 79 onera 79 općina 39, 62, 76, 83, 84 općina 39, 62, 76, 83, 84 oppidum 79, 79a ordinare 13 oppidum 79, 79a ordinare 13 - acquisitae 73

- eviticiae 73 - acquisitae 73 - eviticiae 73

posesorni konstitut 52 possessionaria venditio v. venditio possessiones

ortak 47, 65 ortak 47, 65 - hereditariae 73 - hereditariae 73 oslobodenici 1

otkup 10 oslobodenici 1 otkup 10 possessor 59

post traditam 3, 5 pows 26

possessor 59 otočko viće 58 otočko viće 58

P

pacisci 63 palež 40a particeps et condivisionalis 79 pastinare 41, 63 paterna paternis 5, 41, 43 patria potestas 79 patrimonium 5 pecuniae quantitas 44 pečat 79 pena violenciae 81

powsno 52

post traditam 3, 5 pows 26

P pozivanje na sud 37 požar 52

powsno 52

praescriptio 59, 79 pravo otkupa 49, 73 preceptum 68a

pozivanje na sud 37 požar 52

pacisci 63 palež 40a

precium 44

praescriptio 59, 79 pravo otkupa 49, 73 preceptum 68a

particeps et condivisionalis 79 pastinare 41, 63 paterna paternis 5, 41, 43

predialis 42a precium 44 patria potestas 79

predijalist 42a predialis 42a patrimonium 5

primates 13 predijalist 42a pecuniae quantitas 44

prior 3, 6, 13 primates 13 pečat 79

prisega 37, 43, 44, 45, 46, 51, 79, 82 prior 3, 6, 13 pena violenciae 81 prisega 37, 43, 44, 45, 46, 51, 79, 82

321 321

satnik 9, 39, 61, 87 satnik 9, 39, 61, 87 prisežnici 79

prisjednik 46 pristav 36, 76, 78, 82

prisežnici 79 prisjednik 46 pristav 36, 76, 78, 82

savjetnik 46 selište 52 savjetnik 46 selište 52

procurator 46a procurator communitatis 46a procurator 46a senator 83, 85

senior 6, 13 seoski načelnik 37

senator 83, 85 senior 6, 13 seoski načelnik 37 pro fine 39

procurator communitatis 46a

prodaja auctoritate commissaria 56 prohibicio 79a

pro fine 39

prohibita 79 proles 79a

prodaja auctoritate commissaria 56 prohibicio 79a

servi 2, 11, 59 servicia 63 serviens 59 servientes regis 37

servi 2, 11, 59 servicia 63 serviens 59 servientes regis 37

propinquiores 36

prohibita 79 proles 79a

propinquus 41, 59 propinquiores 36 servitutes 54

sessio 52 servitutes 54 sessio 52

protokol 5 protokol 5 propinquus 41, 59

sigillum 79 silovanje 40a Slaveni 1, 17 slobodni ljudi 1

sigillum 79 silovanje 40a Slaveni 1, 17 slobodni ljudi 1

proximus 49 purgari 83 proximus 49 purgari 83

Q Q soceda 65 socedalis 65 societas 47, 65

soceda 65 socedalis 65 societas 47, 65

quarta 1, 7 quarta 1, 7 quarta pars legatorum 64 quarta plebanica 64 quarta pars legatorum 64 quarta plebanica 64

societas ad mercandum 47 societas ad mercandum 47 quarta puellaris 68b quarta puellaris 68b sok 77 sok 77

R R solutio daciorum 67 solutio daciorum 67 rancor 79a recusatio 28 redemptio 43, 49, 56

rancor 79a recusatio 28 redemptio 43, 49, 56

solvere 51a solarica 43 statuiranje nekretnine 55

solvere 51a solarica 43 statuiranje nekretnine 55

redi 39 redi 39 statutum 79 suburbium 69 sudac v. iudex sugestio 2

statutum 79 suburbium 69 sudac v. iudex sugestio 2

redimere 43, 49 redimere 43, 49 relaxare 51a renovum 65 repulsio 79

relaxare 51a renovum 65 repulsio 79 summissae personae 5 summissae personae 5 res immobiles 28, 79, 79a resparaphernales 55b, 57 res immobiles 28, 79, 79a resparaphernales 55b, 57

sulj 87 sulj 87 summa pecuniae 56 summa pecuniae 56

respondens 40a reset bona 64 Richter 69 rihtardus 21 rizar 9

respondens 40a reset bona 64 Richter 69 rihtardus 21 rizar 9

superficies solo cedit 30, 41, 54 susjedi 49, 74, 79 superficies solo cedit 30, 41, 54 susjedi 49, 74, 79 svjedoci 2, 28, 43, 44, 45, 47, 51, 55svjedoci 2, 28, 43, 44, 45, 47, 51, 55

T T rođaci 49, 79 rusticus 79, 81 rođaci 49, 79 rusticus 79, 81

taksa - vojna 37 taksa općini 67 talio 25, 37, 39 tazbina 49

taksa - vojna 37 taksa općini 67 talio 25, 37, 39 tazbina 49 S S

sankcija 2 sankcija 2 težak 45 težak 45 tenuta 68atenuta 68a

322 322

tepči 12 vicus 42 terrae emptitiae 68b vićnik 58 terrae pigneratitiae 68b vidua inops 55b terragium 38 terraticum 59 testamentum 36, 56, 59

vigilatura 67 vijećnici 45 villani 79

testes v. svjedoci titulus 36, 79 tlaka 85

villicus 26, 35, 37, 38, 42, 71 vinograd sub censu 53 vinograd absque omni censu 53 Vlah 71 tortura 40a

travarina 1, 86 trg 38, 40, 46, 53 tribun 1, 3, 6

vlastelin 52 vojščina 69 vražba 39, 40a, 55, 79

tributum 19, 21, 26, 27, 28, 33, 38 tributum foci 29

vražda v. vražba

tridesetnina 38 Trogirska diploma 13 w

wera 55 trun v. tribun Wergeld v. vražda wergeldum 55

tužba - privatna 40a turres speciales 31

widrigeldum 55 turns murata 63

Z U zagovor 39 ubojstvo 37, 40a, 52

usura 48, 52 zajam 48 Zakon vinodolski 82 utensilia domus 79a zakup 1, 53 zalaganje nekretnina 56 zalazniria v. descensus V

vadiacio 81 zaluzina v. descensus valovani list 79 zamjena v. concambium

zamjena nekretnina 56, 66 zapovijed 68a

valovanje 79 varoš 83 vasallus 42a zastupstvo in nomine viri 43

zavez 39 vectura 53 zelenaški poslovi 48 vekovečina 79

zavodnik 68 veleizdaja 37 Zinstreid 1 vendere 41

venditio possessionaria 79 Z verba iniurosa 40a

via currualis 74 ždrijeb 76, 78 žirovnina 1 vicarius 40a

v i c e b a n 4 8 župan 2, 12, 37, 40 vicinus 49 ! - Zei'

323 o~ G R . A E G

ą