K AZALO

1-7 40. godina šumskog sjemenarstva u Hrvatskoj: (institut Jastrebarsko) »Sjeme je početak i kraj svakog životnog ciklusa«

8-9 Otkriveno spomen poprsje bojniku

Alfredu Hillu

20-21 Lovac na šampionske titule

10-13 Sto će šumari ostaviti u miraz novim zaštitarima

29-32 Vijesti i događaji iz naših Uprava Uoči prvog svibnja nagrađeni najbolji radnici

14-16 Kemijsko tretiranje šuma iz zraka, dalo dobre rezultate

17-19 Zaštititi šume i prestati rasipati novac

24-28 Pola stoljeća Nacionalnog parka Plitvička jezera

22-23 Zašto nam ne dolaze lovci iz Njemačke

Mjesečnik »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb, Izdavač: »Hrvatske šume« p.o. Zagreb, Lj. F. Vukotinovića 2, Direktor; Ivan Tarnaj, dipl. inž. šum. Glavni i odgovorni urednik: Antun-Zlatko Lončarić, dipl. inž. Uredništvo: mr. Josip Dundović, dipl. inž., Hranislav Jakovac, dipl. inž., Antun-Zlatko Lončarić, dipl. inž., Josip Maradin, dipl. inž., Branko Meštrić, dipl. inž., Miroslav

Mrkobrad, dipl. pol.. Zvonko Peičević, Vesna Pleše, dipl. pol. Ivan Simić, dipl. inž.. Ivica Tomić, dipl. inž. Novinari: A. Z. Lončarić, M. Mrkobrad, V. Pleše i I. Tomić Adresa redakcije: Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb E-mail; dirckcija@hrsume.hr Uredništvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjima autora teksta. Oblikovanje, priprema i tisak: Hrvatska tiskara d.d. Zagreb Naklada: 5000

Stablo lipe posađeno 1986. godine u arboretumu u Lisičinama Snimio: Z. LONČARĆ Mladunče orla itekavca Snimio: Ž. GUBIJAN

GODIŠNJICA

Obilježena 40. godišnjica znanstvenog i stručnog rada iz šumskog sjemenarstva Hrvatske

Sjetne Je početak i kraj svakog životnog ciklusa

Daleke, 1959. godine, prvog svibnja u Rijeci je započeo s radom najvećeg prirodnog bogatstva naše države. Zavod za šumsko sjemenarstvo, a od 1974. u Šumarskom "^^'"°f ^f-JosoCraćan, u svom pozdrav-

•• nom obraćanju Dro]nim gostima i uzvani-

institutu u Jastrebarskom djeluje Odjel za oplemenjivanje i cima, u dvorani Uprave šuma Karlovac

sjemenarstvo kao sljednik Zavoda g4jcje i održano ovo savjetovanje. Uvodno izlaganje na temu »40 godina

znanstvcno-strućnog rada iz šumskog sje­menarstva u Hrvatskoj« podnio je dr. Kar-melo Poštenjak, znanstvenik Šumskog insti­tuta Jastrebarsko. Ovo izlaganje donosimo u cijelosti u nastavku ovog članka.

O selekcioniranom šumskom sjeme­nu, proizvodnji i uporabi, izlaganje je pod­nio mr. se. Tibor Littvay, a o sjemenskim j e ­dinicama u Hrvatskoj, izlaganje je podnio dr. Joso Gračan.

Nadalje o ulozi i značaju kakvoće šumskog sjemena i njegove uporabe govo­rila je dipl. inž. Maja Gradečki. Posljednje izlaganje na ovom savjetovanju podnio je dipl. ini. Milan Zgela, koji je govorio o pro­gramu proizvodnje šumskog sjemena u sjemenskim plantažama »Hrvatskih šuma«.

Nakon izlaganja uslijedila je rasprava u kojoj j e sudjelovalo desetak prisutnih.

U ime »Hrvatskih šuma« savjetovanju je prisustvovao i pozdravio pomoćnik di­rektora dipl. inž. Tomislav Starčević koji je istakao: »Zadovoljstvo m i j e bilo biti medu skupom ljudi koji su čitavog sebe ugradili u sjemenarstvo Hrvatske i tako iznova pred svijetom pokazali što imamo i što znamo raditi.« Istakao je također kako je pravo

Sa otvorenja Savjetovanja - dipl. inž. Tomislav Starčević i dr. Joso Gračan

Točno na dan kada se napunilo punih 40. godina uspješnog znanstvenog i stručnog rada iz šumskog sjemenar­

stva Hrvatske, 30. travnja - u Upravi šuma Karlovac, održano je Stručno savjetovanje uz okrugli stol na temu Šumsko sjemenar­stvo u Hrvatskoj, a u organizaciji Šumar­skog instituta Jastrebarsko. Naime, 1. svi­bnja 1959. godine u Rijeci je započeo s ra­dom Zavod za šumsko sjemenarstvo, koji je od 1974. godine djelovao u sastavu Insti­tuta u Jastrebarskom.

Ovoj značajnoj godišnjici za šumarsku struku, prisustvovali su brojni šumarski stručnjaci među kojima treba istaknuti Mi­lana Dodana, pomoćnika u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva, dipl. inž. Franju Prebanića iz Državne inspekcije, doajena šumskog sjemenarstva dr. Zvonimira Pelce-ra, dr. Davorina Kajbu sa Šumarskog fakul­teta, brojne šumarske zaposlenike koji se profesionalno bave sjemenarstvom u našim »Hrvatskim šumama« po upravama,

predvodio je zamjenik direktora dipl. inž. Damir Močan, te pomoćnici mr. Josip Dun-dović i dipl inž. Tomislav Starčević.

Porijeklo sjemena i reprodukcijskog materijala ima odlučujuću ulogu u razvi­tku budućih sastojina i šumskih kultura.

Izlaganja naših vrsnih sjemenarskih stručnjaka budno su praćena od brojnih djelatnika »Hrvatskih šutna«

Časopis Hrvatske šume / 1

građanstva vrlo rano stekao pokret za osni­vanjem sjemenskih objekata a posljednjih desetak godina diljem Hrvatske, osnivaju se klonske sjemenske plantaže, koje će sa­svim sigurno načiniti značajan iskorak u tom djelu naše gospodarske grane, te će i ovi današnji naši šumarski zaposlenici ostaviti sasvim jasne tragove i svoje otiske za budućnost - sa zadovoljstvom je kon­statirao inž. Starčević.

O značaju i ulozi sjemenarstva u održavanju šuma u našoj državi govorio je dipl. inž. Franjo Prebanić. Uloga šumara je da pripomogne prirodnoj obnovi šume, pa ćemo tako s ponosom govoriti da mi u Hrvatskoj jedini u Europi imamo prirod­no drvo.

- Uzgoj šuma u čije okvire spada i sjemenarstvo, najodgovorniji jc posao u šumarstvu - rekao je mr. Josip Dundović, a u posljednjih devet godina u »Hrvatskim šumama« mnogo toga se napravilo a pose­bice na očuvanju naših šuma i nastojanji­ma da i dalje zadržimo visok postotak šumovitosti. U tom pravcu samo ove go­dine bit će utrošeno na saniranje naših šuma stradalih od sušenja više od 35 mi­lijuna kuna.

Pomoćnik mr. Dundović govorio je i o revirnom sustavu koji je vrlo značajan za prirodnu obnovu šuma. Nažalost još uvi­jek kod nas u svim upravama revirni su­stav još nije saživio, onako kako bi trebao biti i kako je zamišljen. Sumnje u taj su­stav nema i svi se moramo zalagati da se revirni sustav provede do kraja u svim upravama.

- Ovaj jubilej, 40. godina znanstve­nog i stručnog rada u sjemcnarstvu Hrva­tske, dokaz JC da jc Hrvatsko šumarstvo oduvijek razmišljalo na znanstvenim osnovama i pristupu, istakao je dipl. inž. Damir Močan, zamjenik direktora »Hrva­tskih šuma« te je dodao... »To jc velik ko­rak naprijed, unatoč toga što kasnimo dva­desetak godina. Trenutna naša zaciku-

Dvorana za sastanke l>ila je premala da printi sve zainteresirane koji su željeli .sudjelovati na Savjetovanju i okruglotn stolu o sjemenarstvu

Dipl. inž. Franjo Prehanić, Državni inspektorat

pljenost klonskim plantažama u kojima izravno bez utjecaja sa strane dolazimo do kvalitetnog genofonda, predstavlja zna­čajan optimizam za šumarsku budućnost u Hrvatskoj, a kada se, nadam se uskoro formiraju i klonske plantaže jela, bit će to ogroman korak u tom našem poslu za budućnost i Gorskog kotara.

Upravna zgrada Uprave šuma Karlovac

Dr. Zvonimir Pelcer, doajen sjemenarstva u Hrvatskoj

U raspravi jc sudjelovao i dr. Zvonimir Pelcer, doajen u šumskom sjemcnarstvu Hrvatske. O n je istakao da je oduvijek bio problem nedostatak katastra sjemenskih baza, a danas kada ga imamo moramo više poraditi na kakvoći naših sjemenarskih sa-stojina i na njihovim analizama. A o tome što su prirodne šume, to je dvojbeno i mi ih možda i nemamo toliko koliko mi želi­mo - naglasio je dr. Pelcer.

Mr. Ondrej Lovaš naznačio je jedan i te kako važan problem u sjemenarstvu, a to JC kako sačuvati nakon cvatnje i zametanja plod žira, jer po njemu i u godinama kada nam dobro cvijeta hrast i dolazi do oplod­nje veliki postotak ploda opada u ranoj fazi. O n smatra kako tom problemu treba multidisciplmarniji pristup, stoga i on po­država plantažni klonski uzgoj kako bi se redovito godišnje osiguravao ravnomjer­niji urod.

Ovo su bili naglasci iz rasprava samo nekih sudionika koji su sudjelovali na okruglom stolu u povodu 40. godišnjice sjemenarstva u Hrvatskoj.

U idućim brojevima objavit ćemo i izlaganja ostalih autora na ovom savjeto­vanju, k ^ X I . -

- ^K . Tekst pripremio: A. Z. Lončarić

2 / Časopis Hrvatske šume

DR. SC. KARMELO POŠTENJAK:

40 godina sjemenarstva

V

Šumsko sjemenarstvo je relativno mlada znanstvena disciplina čiji je brži razvoj posljednjih par desetljeća posljedica znanstvenih dostignuća u šumarskoj gene­

tici, uzgajanju šuma i nekim drugim znanstvenim discipli­nama. Kako je sjeme temelj u različitim čovjekovim djelat­nostima kao npr. ratarstvu, cvjećarstvu, hortikulturi itd. odavna mu se posvećuje velika pozornost, a u šumarstvu mu se mora posvetiti još veća briga radi kojekakvih specifičnosti koje su prisutne u šumskoj proizvodnji (po­put dugačka ciklusa proizvodnje, velikih površina, male mogućnosti primjene agrotehničkih mjera itd.), jer jednom napravljena greška vrlo teško i mukotrpno se ispravlja. Genetski kvalitetno sjeme nije nikada skupo, ono se uvijek isplati, jer prema poznatoj narodnoj »kako šiješ onako češ i žeti« - poznavanje kakvoće sjemena isključuje grubu grešku kvalitete budućih sastojina.

U zemljama s naprednim šumarstvom pridaje se veliki značaj porijeklu sjemena, jer se najčešće unaprijed mogu naslutiti genetske osobine buduće sastojine kao npr. brzina rasta, pravost i čistoća debla, oblik krošnje, trajanje vegeta­cije, otpornost prema entomofauni i fitoflori, aerosolu itd. Diljem svijeta svjedoci smo progresivnog osiromašenja kvalitete šuma gdje su sječama vršene negativne selekcije pri čemu su nestajali genetski najkvalitetniji primjerci stoje uvjetovalo osiromašenje sastojina, ali je istovremeno i po­krenulo razdoblje osmišljenijeg pristupa šumskom sjeme-narstvu.

Kroz bližu i dalju prošlost na ovim našim prostorima nailazimo na prve tragove šumskog sjemenarstva i ljudske brige oko podizanja šuma kako u mediteranskom podne­blju tako nešto kasnije i u kontinentu. Tako nije nemoguće naići još ponegdje na vrlo stare nasade crnog bora, vertikal­nog čempresa, pinije, cedra itd. u neposrednom okolišu dalmatinskih gradova koje je podigla težačka ruka a pukim slučajem su ostale do danas pošteđene požara (primjerice šuma crnog bora iznad Jelse stara oko 400 godina ili borove šume u Senjskoj dragi iz prošlog stoljeća). Isto tako znamo da su u nizini naši stari šumarnici u prošlom stoljeću često puta bili prisiljeni podizati lužnjakove sastojine sadnjom žira. Pored ovih najstarijih - postojećih materijalnih dokaza o šumskom sjemenarstvu nalazimo tragove kako u stručnoj i znanstvenoj literaturi tako i u zakonskim normativima. Ipak za to razdoblje ne možemo reći daje šumsko sjeme­narstvo organizirano.

Prvi zakonski akti već 1949. godine Prve naznake organiziranog šumskog sjemenarstva na­

lazimo u pravnom aktu »Uputstvima za izdavanje sastojina i stabala za proizvodnju kvalitetnog šumskog sjemena«

Šumskog u Hrvatskoj

Sjeme je kraj i početak svakog životnog

ciklusa, on je nositelj budućeg života, sobom prenosi kvalitete dobrih i loših svojstava svojih predaka o kojima ovisi

kvaliteta budućeg potomstva

objavljenom 1949. godine. Tim aktom su date upute za izdvajanje sastojina čija namjena i cilj gospodarenja nije proizvodnja kvalitetne oblovine već proizvodnja kvalitet­nog šumskog sjemena koje će služiti za obnovu i podizanje sastojina. Nedugo iza toga slijedi pravni akt kojim se regu­lira na teritoriju bivše države promet sjemena tj. »Zakon o prometu sjemenske robe« objavljen 1954. godine. Par godi­na kasnije 1958. objavljenje »Pravilnik o normama kvalite­te šumskog sjemena i jedinstvenoj metodi za analizu kakvoće šumskog sjemena«. Istovremeno pored objavlji­vanja pravnih akata, u Institutu za šumarska i lovna istraživanja se radi na razdjeljenju teritorija Hrvatske na sjemenske jedinice, što je Safar objavio 1958. godine u Šumarskom listu. Ovim događajima su stvoreni svi predu­vjeti za rad i organiziranje modernog šumskog sjemenar­stva što je i učinila Poljoprivredno šumarska komora NR Hrvatske na prijedlog Sekcije za šumarstvo formiravši Za­vod za kontrolu šumskog sjemena u NR Hrvatskoj sa sjedištem u Rijeci rješenjem broj 365 od 28. 3. 1959. godi­ne s početkom rada od 1. 5. 1959. godine. Zavod je započeo svoj rad ovim postulatom:

»Prvi, osnovni i glavni zadatak sjemenarske službe jest da traži, izabere, izluči, opiše i kartira objekte za sabiranje sjemena.

Časopis Hrvatske šume I 3

koji će biološki i ekonomski odgovarati za osnivanje što boljih sa­stojina na određenim staništima.«

Tijekom svog postojanja u Zavodu se kao i njegovom pravnom sljedbeniku poslije 1974. godine Odjelu za opi. i sjemenarstvo Šumarskog instituta obavlja sljedeća djelat­nost:

• znanstveno istraživačka • donošenje normi iz područja šumskog sjemenarstva • izbor i bonitiranje budućih sjemenskih sastojina • izrada programa mjera njege i genetske melioracije • utvrđivanje kakvoće šumskog sjemena • istraživanje utjecaja osutosti krošnje na kakvoću sje­

mena te izdavanje zakonom propisane dokumentacije o izvršenim

radnjama kao i davanje različitih uputa i organiziranje instruk-taža u operativi.

Zapitamo li se što je zaokupljalo pažnju istraživača u Zavodu i kasnije njihovih sljedbenika vidjet ćemo da se radi o problemima koji su direktno ili indirektno vezani za šumsko sjemenarstvo. Tako istraživači nekadašnjeg Zavo­da, a danas svi pokojnici: Vitomir Mučalo dipl. inž. šum., Boris Regent dipl. inž. šum. i Pavle Rupert dipl. inž. šum. pišu u l i znanstvenih i 16 stručnih radova o:

- klijanju i energiji klijavosti sjemena pucaline, - mogućnostima i ispravnosti upotrebe biokemijskih

metoda za određivanje vitaliteta sjemena obične jele i hi­malajskog cedra,

- određivanju vitaliteta sjemena nekih četinjača topo­grafskom metodom,

- sjemenskim sastojinama četinjača i listača, - brzoj metodi određivanja klijavosti žira u klijalici na

podlozi od filter papira, - određivanju vitaliteta sjemena obične jele i hima­

lajskog cedra metodom rastenja eksplantiranih embrija, - njegi i genetskoj melioraciji sastojina za proizvodnju

normalnog šumskog sjemena, - mogućnosti i načinu konzerviranja sjemena obične

jele, - stimuliranju klijavosti i energije klijanja sjemena

obične jele i zelene duglazijc, - ispitivanju vitaliteta sjemena jasena i javora metodom

rastenja eksplantiranih embrija, - parametrima za utvrđivanje kakvoće sjemena zelene

duglazije, Ijeske, crnog graba i judina drva, - kvalitativnim svojstvima sjemena jele u odnosu na

sušenje sastojina jele u Hrvatskoj, - tehničkim parametrima za ispitivanje kvalitete i zdra­

vstvenog stanja šumskog sjemena, - parametrima za izbor, izdvajanje i bonitiranje sastoji­

na za sjemenske sastojine, - stanju i problematici šumskog sjemenarstva u SR Hrvatskoj. Izdaju knjigu - priručnik »Šumsko sjemenarstvo« i po­

pis sjemenskih sastojina četinjača i listača u Hrvatskoj, a njihovi sljedbenici Marija Gradečki dipl. inž. šum. i Kar-melo Poštenjak dr. se. u 23 znanstvena i 13 stručnih radova pišu o:

- izboru i bonitiranju sjemenskih sastojina i njihovoj genetskoj melioraciji.

-priznatim sjemenskim sastojinama u Hrvatskoj, - ekološkogospodarskim tipovima i njihovoj strukturi

u šumama N P »Risnjak« - razvoju sjemenskih sastojina u Hrvatskoj, - uređivanju priznatih sjemenskih sastojina u Hrvat­

skoj, - problematici proizvodnje i uporabe šumskog sjemena

u Hrvatskoj, - procjeni klijavosti žira rendgcnografskom metodom, - fcnotipskim karakteristikama lužnjaka iz priznatih

sjemenskih sastojina u Hrvatskoj, - analizi nekih kvalitativnih osobina sjemena lužnjaka

iz sjemenskih sastojina u Hrvatskoj, - prvim rezultatima istraživanja plodonošenja i

oštećenosti krošnje kod lužnjaka, - uloga šumskog sjemena u obnovi šuma, - ekološkim i drugim osobinama jele s Blokova, - utjecaju načina gospodarenja na sastojine šumarije

Imotski, - ekološkogospodarskim tipovima šuma N P »Paklcni-

ca« i' ulogi crnog bora u obnovi krša, - proizvodnji šumskog sjemena u Hrvatskoj, - utjecaju načina gospodarenja u sastojinama na

području općine Čabar, - odnosu osutosti krošnje jele i smreke i kakvoći njiho­

va sjemena na području U Š Delnice, - autohtonoj sastojini pinija na Mljetu i kulturama pi­

nije u mediteranskom području Hrvatske, - opravdanosti uporabe rcndgenografske metode

utvrđivanja kakvoće žira, - kvalitativnim svojstvima sjemena jele iz priznatih sje­

menskih sastojina u Hrvatskoj, - utjecaju puha na proizvodnju šumskog sjemena, - razlikama laboratorijske i rasadničkc klijavosti žira i

visinskom rastu biljaka lužnjaka iz sjemenskih sastojina u Hrvatskoj,

- vrednovanju šteta i gubitaka hrasta lužnjaka u ekološko gospodarskom tipu II-G-10.

- prirodnoj obnovi lužnjakovih sastojina nekada, danas i u budućnosti u Hrvatskoj,

- istraživanju cvatnje i plodonošenja nizinskog brijesta. Drugo ne manje važno područje djelovanja istraživača

nekadašnjeg Zavoda i njihovih sljedbenika je bilo usredotočeno na:

- koncipiranju i predlaganju svih pravnih akata iz područja šumskog sjemenarstva od zakona i pravilnika do uputa,

- predlaganju tehničkih normativa iz područja fenotip-skog ocjenjivanja podobnosti sastojina za buduće sjemen­ske sastojine,

- predlaganju tehničkih normativa za utvrđivanje kakvoće šumskog sjemena,

o čemu će se još govoriti. O pravnim aktima iz područja šumskog sjemenarstva

već je rečeno kao: o uputstvima iz 1949, zakonu iz 1954 te pravilniku iz 1958 godine, što je bio tek početak pravne regulative iz šumskog sjemenarstva, pa je osnivanjem Za­voda ova inicijativa nastavljena u puno većoj mjeri.

4 / Časopis Hrvatske šume

Šumarski institut, Jastreliarsko (Snimio: Z. P£RIC)

Prve godine rada istraživača bile su obilježene dono­šenjem normativa vezanih za šumsko sjeme što je rezulti­ralo pojavom »JUS«-jugoslavenskog standarda za šumsko sjeme četinjača koji je objavljen 1964 godine i J U S -jugoslavenskog standarda za šumsko sjeme listača koji je objavljen 1965. Iste godine je objavljen i prvi zakon o šumskom sjemenu u kojem su opisane i regulirane sve faze šumskog sjemenarstva; njime je po prvi puta kod nas pro­pisano, da svekoliko sjeme koje se upotrebljava za obnovu šuma mora potjecati iz priznatih sjemenskih sastojina.

Dvije godine kasnije tj. 1967. pojavljuju se četiri vrlo značajna pravna akta:

- zakon o uvjetima proizvodnje i odrade sjemena kao nastavak osnovnog zakona o sjemenu, u kojem se detaljno regulira materija koja se odnosi na proizvodnju šumskog sjemena u priznatim sjemenskim sastojinama i doradu tog sjemena nakon sabiranja i sakupljanja,

- pravilnik o načinu vršenja stručne kontrole nad pro­izvodnjom šumskog sjemena i vršenja zdravstvenog pre­gleda šumskih sastojina za proizvodnju šumskog sjemena,

- pravilnik o obliku i načinu vođenja upisnika proizvođača i doradivača šumskog sjemena, te

- pravilnik o postupku za priznavanje novostvorenog selekcioniranog šumskog sjemena, kao prvi takav pravni akt o selekcioniranom sjemenu kod nas.

Godinu dana kasnije 1968. pojavljuju se ponovo dva izuzetno važna pravna akta:

- pravilnik o uvjetima za priznavanje sastojina za proizvodnju normalnog šumskog sjemena,

- prvilnik o normama kvalitete i drugim uvjetima za stavljanje u promet šumskog sjemena i o jedinstvenoj me­todi za vršenje analize šumskog sjemena.

Tri godine kasnije tj. 1971. donosi se novi J U S - j u g o ­slavenski standard za šumsko sjeme četinjača i listača.

Prvi republički - hrvatski zakon o šumskom sjemenu i šumskom sadnom materijalu pojavio se 1974. godine u kojem je medu ostalim naglašeno:

- da se šumsko sjeme namijenjeno za obnovu šuma mora ispitati - analizirati prije upotrebe ili prodaje,

- da se zabranjuje miješanje sjemena iz različitih sje­menskih sastojina, čime je »defacto« i zvanično ozakonjena po­djela teritorija Hrvatske na sjetnenske jedinice.

Godine 1977. pojavljuju se dva pravilnika - istina u ob­novljenom i suvremenijem kontekstu:

- pravilnik o ispitivanju i postupku za priznavanje no­vostvorene selekcije sjemena i sadnog materijala šumskog bilja, te

- pravilnik o načinu obavljanja obaveznog zdravstvenog pregleda poljoprivrednih usjeva i sastojina za proizvodnju šumskog sjemena.

Časopis Hrvatske šume / 5

O zakonu o šumskom sjemenu i šumskom sadnom materijalu koji je donesen 1990. godine potrebno je nešto detaljnije reći, prvo iz razloga jer je donesen u prelomnom vremenu društvenih sustava, a drugo jer je ujedno akcepti-rao buduće promjene koje su se desile stvaranjem neovisne države Hrvatske i treće jer je obuhvatio sve ono što je šumarska znanost u tome trenutku znala o šumskom sje-menarstvu. U zakonu je osobito naglašeno da:

- se njime regulira proizvodnja, promet i uporaba šumskog sjemena i šumskog sadnog materijala,

- pod šumskim sjemenom podrazumijevaju generativ­ni i vegetativni djelovi biljke koji služe za sjetvu i proizvo­dnju šumskog sadnog materijala

- šumsko sjeme se proizvodi u priznatim sjemenskim sastojinama, sjemenskim plantažama i izabranim sjemen­skim sastojinama, postoji pet kategorija šumskog sjemena i to 2 kategorije selekcioniranog sjemena (na osnovu ge­netske verifikacije i na osnovu fcnotipske procjene) i 3 ka­tegorije normalnog sjemena (od plus stabala iz priznate sje­menske sastojine, zatim iz priznate sjemenske sastojine i iz izabrane sastojine),

- proizvodnjom i sabiranjem i sakupljanjem šumskog sjemena se može baviti onaj koji ispunjava uvjete da se upiše u upisnik proizvođača sjemena, te da ima putem ugo­vora osiguran nadtzor nad proizvodnjom sjemena i da vodi knjigu proizvodnje sjemena,

- pod nadzorom se podrazumijeva: izbor i bonitiranje sastojina za sakupljanje sjemena, priznavanje sjemenskih sastojina i matičnih stabala, kontrola prostorne izolacije, izrada programa i kolaudacija selektivnih doznaka, utvrđivanje količine i kakvoće plodonošenja, zdravstvena kontrola sastojina i plodonošenja te propisivanje agrotehničkih i zaštitnih mjera tijekom dozrijevanja sjeme­na, izdavanje propisane dokumentacije proizvođaču i do­stavljanje obavijesti općinskom i republičkom inspektoru za šumarstvo,

- šumsko sjeme se prije uporabe mora doraditi, a dora­da se sastoji iz: sušenja, trušenja, čišćenja, kalibriranja, utvrđivanja kakvoće - analiza sjemena, te pakiranja i dekla­riranja,

- poslove dorade, osim utvrđivanja kakvoće - analize sjemena može obavljati onaj koji ispunjava uvjete da se upiše u upisnik dorađivača šumskog sjemena, a isto to vrijedi i za upisivanje u upisnik utvrđivanja kakvoće sjeme­na,

- poslovima prometa se također može baviti onaj koji ispunjava uvjete za upisivanje u upisnik, a posluje samo s selekcioniranim i normalnim sjemenom koje ima zakonom propisanu prateću dokumentaciju, i nalazi se u propisanoj ambalaži,

- M promet se ne smije stavljati uvezeno sjeme niti se isto smije uvoziti bez prethodne dozvole ministarstva poljoprivrede i šumarstva,

-pojedine vrste šumskog sjemena a time i šumskog sadnog materijala smiju se upotrijebiti samo na za to odgovarajućim površinama koje su utvrđene na temelju razdjeljenja Hrvatske na sjemenske jedinice,

- za dopunu prirodne obnove šuma koristi se sjeme proizvedeno iz priznatih sjemenskih sastojina iste sjemen­ske jedinice ili selekcionirano sjeme istih osobina, a ukoliko se upotrebljava šumski sadni materijal za dopunu prirodne obnove šuma kao i za potrebe proširene biološke repro­dukcije koristi se sjeme iz istih izvora, a iznimno se može dopustiti upotreba sjemena iz izabranih sjemenskih sastoji­na pod posebnim uvjetima (izostao očekivani urod u priz­natim sjemenskim sastojinama, viša sila itd.)

- županijska šumarska inspekcija kao i republička dužna je nadzirati provođenje zakonskih odrednica u svezi proizvodnje, sa­biranja, sakupljanja, dorade prometa i uporabe šumskog sjemena i šumskog sadnog materijala, a za utvrđene nepravilnosti podu­zimati mjere upozorenja, ispravljanja i kažnjavanja odgo­vornih osoba i institucija, a u nekim slučajevima i isključivanja iz postupka određenog kontigenta bilo sjeme­na ili sadnog materijala pa čak i njihovo uništenje.

Nakon objavljivanja ovog zakona doneseno je još niz osuvremenih (prije već objavljenih) pravnih akata iz ovog područja kao:

- pravilnik o upisnicima za proizvodnju i doradu šumskog sjemena i sadnog materijala 1990.,

- pravilnik o načinu vršenja stručne i zadravstvene kontrole sastojina za proizvodnju šumskog sjemena 1990.,

Broj i površina izabranih sjemenskih sastojina u Hrvatskoj 1993.

Vrsta Drveta

ČETINJAČE Abies alba Mili. Pinus halepensis Mili.

nigra austriaca Noss. Dalmatica Franco

pinaster Sol. pinea L.

ukupno

LISTAČE Alnus glutinosa Gaert. Betula verucosa Erhr. Carpinus betulus L. Fagus silvatica L. Fraxinus angustifolia Vahl. Prunus avium L. Quercus ilex L.

: petraea Liebl. pubescens L. robur L.

Tilia cordata Mili. ukupno

sveukupno

L

1993 N

1 5 5 4 4 4

23

1 2 1

13 7 1 3

40 4

111 1

184

207

ha

102 330 i 160 147 i 44 29

811

19 25 i 99

1297 379

15 24

1645 20

8874 2

12400

13211

6 / Časopis Hrvatske šume

- pravilnik o normama kakvoće i o jedinstvenoj metodi vršenja analiza šumskog sjemena 1990., te niz drugih akata poput upisnika, obrazaca itd.

Sjemenske sastojine u Hrvatskoj Već je naprijed spomenuto da je prvi zadatak Zavoda

bio iznalaženje i opisivanje sastojina koje će poslužiti za proizvodnju šumskog sjemena i njemu su istraživači posve­tili dužnu pažnju. Polazeći od davno poznate činjenice da u prirodi ne postoje dvije identične žive materije - bez obzira da li se radi o životinjama ili biljkama tijekom proteklih 40 godina u više navrata na prostoru Hrvatske bonitirano je na tisuće sastojina kako bi se utvrdila njihova podobnost za upis u upisnik priznatih sjemenskih sastojina namijenjenih proizvodnji kvalitetnog šumskog sjemena. Rezultati ovih poslova vidljivi su u popisu priznatih sjemenskih sastojina IZ 1963., 1978., 1985. te 1993. godme, i popisu izabranih sjemenskih sastojina.

Priznate sjemenske sastojine bi trebale pored sekundarnog cilja - alimentiranja biološke reprodukcije šuma kvalitet­nim šumskim sjemenom prvenstveno da budu u funkciji očuvanja genofonda i biološke raznolikosti ovih ekosusta­va.

Izbor sastojina za buduće sjemenske sastojine u jedno-dobnim šumama vršen je u onim sastojinama koje su se nalazile u dobi preko 80% dužine ophodnje, jer su u toj dobi uradale sjemenom i koristile su se odmah za saku­pljanje sjemena. Sastojine u toj dobi su najčešće sa znatno manjim brojem stabala sjemenske - glavne vrste drveća nego što bi trebale imati prema normali, što izuzetno otežava buduće go­spodarenje - njihovo uređivanje za novi cilj gospodarenja. Zbog toga je potrebno u jednodobnim sastojinama u starosti od polovine gospodarske ophodnje pronaći one sastojine koje svojim fe-notipom zadovoljavaju kriterije da budu u odraslom stadiju buduće sjemenske sastojine, jer u toj dobi glavna - sjemenska vrsta ima značajno više stabala po 1 hektaru, što omogućuje ci­ljanim gospodarenjem lakše formiranje kvalitetnije buduće sjemenske sastojine.

Izborom, bonitiranjem - fenotipskim ocjenjivanjem te upisom u upisnik priznatih sjemenskih sastojina učinili smo tek prvi korak prema budućoj proizvodnji kvalitetnog šumskog sjemena. Slovo zakona propisuje da se novo upi­sane sastojine moraju voditi kao poseban uredajni razred - šume s posebnom namjenom - sjemenske sastojine za koje je potrebno da ovlaštena institucija donese program gospodarenja za period od 10 godina.

Program gospodarenja priznatom sjemenskom sastoji-nom je zakonski dokument u kojem se na temelju zatečenog stanja propisuju dugoročne (kroz najmanje 20 do 40 godina) i kratkoročne (kroz tekućih IO godina) mjere gospodarenja putem kojih će se dosadašnja gospodarska sastojina, kojom se je gospodarilo s ciljem proizvodnje najkvalitetnije deblovine, dovesti u stanje da će plodonositi kvalitetnim šumskim sjemenom primjenjujući pri tom pravovremeno, racionalno i učinkovito zaštitarske mjere u svrhu očuvanja kvantiteta i kakvoće pojavljenog uroda. Tijekom proteklih 40 godina istraživači Zavoda su izradili

40 programa mjera njege i genetske melioracije a njihovi sljedbenici 400 programa gospodarenja za priznate sjemen­ske sastojine. U nekima od njih koje su upisane sredinom sedamdesetih godina do sada su izvršene dvije selektivne pro­rede čime su iz sastojine izvađena većim dijelom negativna stabla te dio nepoželjnih stabala, što je sve skupa dopri­nijelo podizanju prije svega fenotipske a zatim i genotipske kakvoće sastojine a time i sjemena. Da bi priznate sjemenske sastojine bile doista priznate potrebno je kod svih njih oba­viti posao testiranja potomstva što do sada nije učinjeno. Ovaj izuzetno obiman, zahtjevan i vremenski dugačak za­datak trebao bi biti novi program Ministarstva znanosti i tehnologije i »Hrvatskih šuma« kao još jedna od karika u lancu pojašnjavanja činjenica i argumenata za razdjeljenje šuma Hrvatske na sjemenske jedinice.

Razvoj gospodarskih tehnologija osobito posljednjih nekoliko desetljeća obilježen je s rezultatima suprotnih efekata - naglim raslojavanjem čovječanstva (na vrlo mali njegov dio bogatih i ogroman pretežni dio siromašnih i gladnih) te višestruko povećanim zatiranjem kako užeg tako i šireg prirodnog okoliša. Nedjeljivi dio te prirode su i šume koje prolaze kroz velike promjene negativnih kono­tacija, a medu inima koju je čovjek zamijetio jest i narušeni vitalitet sastojina koji se očituje u osutosti krošanja kako četinjača tako i listača. Tako oštećene sastojine pokazuju znakove gubitka prirasta, propadanja i sušenja. U takvim sastojinama koje su stoljećima bile uravnotežene i prirodno se obnavljale ili uz minimalnu podršku šumarnika uočavaju se pojave izostanka prirodne obnove, a u drastičnim slučajevima nije moguća čak niti umjetna obno­va. Za prirodnu obnovu kao i još više za umjetnu obnovu sastojina presudnu ulogu čini sjeme, njegove raspoložive koliĆine i kakvoća. Spoznavši svu ozbiljnost i značaj problema započeli smo pred desetak i više godina pratiti u šumama jele na području današnjih uprava šuma Delnice, Senj, Gospić i Split u različitim ekološko gospodarskim tipovima i na različito osutim krošnjama plodonošenje tj. količinu i kakvoću sjemena jele. Također istražujemo utjecaj osutosti krošnje na parametre kakvoće sjemena ne samo jele, već ovo istražujemo i kod smreke, crnog bora i pinija, te kod listača lužnjaka, kitnjaka, crnike i medunca. Za neka od ovih istraživanja objavili smo prethodne rezultate u pozivnom referatu 1995 na lUFRO kongre­su u Tamperi kao vlastitu metodologiju pristupu rješavanja ove složene problematike.

Obilježavajući ovu obljetnicu potrebno je ponovo na­glasiti znanu, ali još uvijek u našoj sjemenarskoj svakodne­vnici nedovoljno prisutnu i neprihvaćenu istinu i činjeni­cu:

»Sjeme je kraj i početak svakog životnog ciklusa, ono je nositelj budućeg života, sobom prenosi kvalitete dobrih i loših svojstava svojih predaka o kojima ovisi kvaliteta budućeg potomstva.«

Današnje su generacije šumarnika s razlogom ponosne na djedovsku baštinu, ali isto tako s razlogom smo uvjere­ni, da će nas se buduće generacije šumarnika - naših unuka spominjati u drukčijem ozračju nego što se mi sjećamo djedova. ^̂

Časopis Hrvatske šume / 7

uz 7. OBLJETNICU UTEMELJENJA NASTAVNOG SREDIŠTA VP OS RH

Otkriveno spomen poprsje bojniku Alfredu Hillu

LJ iuii' ministra ol>raiic Rll, 7. oliljctiiici bio je prisutan poiiioćiiil^ ministra Ante Gugić

U krugu Nastavnog središta Vojne policije u Zagrebu, spomen poprsje bojnika Alfreda Hilla otkrila je njegova kćerka Stasa

Prošle godine, 30. rujna Odlu­kom ministra obrane Repub­like Hrvatske, a na prijedlog

načelnika Uprave vojne policije, ge-neral-bojnika Mate Laušića, Nastavno središte za obuku Vojne policije Oružanih snaga Republike Hrvatske dobilo je ime bojnika Alfreda Hilla.

Neposredno pred zaključenje ovog broja našeg časopisa, u srijedu 19. svibnja 1999. godine obilježavajući 7. obljetnicu utemeljenja Nastavnog središta VP OS RH, u krugu Nastav­nog središta otkriveno je poprsje Al­freda Hilla dosadašnjeg bojnika, a kako smo obaviješteni, uskoro i puko­vnika.

Ovoj svečanosti prisustvovali su izaslanik ministra obrane, Ante Gugić brojni generali, časnici i dočasnici i obitelj, roditelji i supruga sa kćerkom Alfreda Hilla.

Nastavno središte za obuku Voj­ne policije OS RH, temeljna je usta­nova za izobrazbu i obuku pripadnika Vojne policije. Osnovano je 2. svi­bnja 1992. godine kao Nastavna sat­nija za specijalističku izobrazbu ročnika Vojne policije u trenutku kada su se na hrvatski narod obrušile sile zla, okrutan neprijatelj koji je htio zatrti hrvatsko ime, uništiti hrva­tsku baštinu, muku i trud i slavu sta­rog europskog naroda koji je

stoljećima bio predziđe kršćanstva — izjavio je bojnik Ilija Cota, zapovjed­nik Nastavnog središta.

Današnjim pripadnicima i svim budućim naraštajima Nastavnog sre­dišta vojne policije ime bojnika Al-fred Hilla bit će simbol otpora i hra­brosti, poticaj i putokaz kako se voli i brani Lijepa naša jedina nam do­movina Republika Hrvatska - rekao je bojnik Ilija Cota, pozdravljajući uzvanike, brojne goste i vojnike na proslavi.

Stožerni brigadir Marijan Biškić, u svom obraćanju vojnicima postro­jenim u Nastavnom središtu uoči otkrivanja poprsja, istakao je da 7. obljetnicu Nastavnog središta VP prvi puta obilježavamo pod imenom »Bojnika Alfreda Hilla«, a u spomen na hrvatskog viteza Alfreda Hilla koji nije dočekao ostvarenje sna milijuna Hrvata, jer su ga na tom putu zausta-

8 / Časopis Hrvatske šume

Predsjednik Tuđman, posmrtno je odlikovao »Ordenom Kneza Domagoja s

ogrlicom« i »Redom hrvatskog trolista« bojnika Alfreda Hilla, a odlikovanje je

primila kćer Stasa Hill

vile sile zla, 16. listopada 1991. g. u rodnom Vukovaru. General bojnik Mate Laušić u svom obraćanju vojni­cima Vojne policije i svim nazoč­nima, istakao je da čin otkrivanja spo­men poprsja bojniku Alfredu Hillu, više nego zorno govori da žrtve hrva­tskih sinova, tisuće položenih na oltar Domovine nisu bile uzaludne, a među tim žrtvama su i 134 vojna po­licajca, hrvatska viteza a među njima i Alfred Hill, koji su u trapericama i sportskim papučama krenuli goloruki u obranu Hrvatske domovine. Stoga sam i danas ovdje pred Vama prepun osjećaja ponosa, zahvale i sjećanja na sve ono što su ti hrabri vitezovi u tim ratnim godinama prošli i proživjeli. Ponosan sam na sjećanja na sve one koji nisu doživjeli taj sretan trenutak da stanu u stroj u odorama s oznaka­ma Hrvatske vojske. Stoga njihove likove trebamo ugraditi u temelje svih segmenata Hrvatske vojske i svi­ma njima ću se do kraja života dubo­ko klanjati, istakao je general-bojnik Mate Laušić.

Tekst i snimci: Antun Zlatko Lončarić

Spomen poprsje u krugu Nastavnog središta otkrila je Stasa Hill

Spomen poprsje bojnika Alfreda Hilla

ALFRED HILL - ATILA Alfred Hill rođen je 14. svibnja 1956. godine u Vukovaru. U rodnom gradu

završio je osnovnu školu i gimnaziju. Pravni fakultet završio je u Zagrebu. Po završetku fakulteta vraća se u rodni kraj, ženi te dobija kćerku Stasu. Upošljava se u Upravi šuma Osijek, u pravnom odjelu.

Živi naizgled normalno i ni po čemu se ne razlikuje od drugih, no sa prvim znacima demokratskih promjena stavlja se na raspolaganje demokratskim snaga­ma, a od 10. svibnja 1991. godine ulazi u sastav pričuvnih snaga Zbora narodne garde Vukovar i sudjeluje od prvog dana u organiziranju obrane Vukovara.

Kao iskusnog i hrabrog bojovnika, zapovjednik obrane grada Vukovara Mile Dedaković-Jastreb 25. rujna 1991. godine imenuje Alfreda Hilla prvim zapovjed­nikom satnije VP Vukovar, 204. Vukovarske brigade.

Alfred Hill-Atila (borbeni nadimak) sa najbližim suradnicima, iskusnim bojovnicima, formira satniju VP, preuzima sve zadaće iz djelokruga Vojne policije uz aktivno i neprekidno sudjelovanje u obrani opkoljenog Vukovara.

Kao zapovjednik satnije bio je u svemu prvi i ispred svojih bojovnika. Dana 16. listopada 1991. godine poginuo je braneći položaje na Sajmištu. Odlukom Vrhovnika OS RH, Predsjednika RH, dr. Franje Tuđmana, 29.

travnja 1993. godine dodijeljen mu Je posmrtni čin bojnika OS RH. Nakon ekshumiranja njegovih posmrtnih ostataka iz masovne grobnice u

Vukovaru, uz vojne počasti zajedno sa poginulim braniteljima Vukovara, pokopan Je u Vukovaru, 20. lipnja 1998. godine, na Novom groblju u Aleji branitelja Vuko­vara.

Odlukom predsjednika RH i Vrhovnog zapovjednika OS RH dr. Franje Tuđmana, 30. ožujka 1999. godine bojnik Alfred Hill Je posmrtno odlikovan Or­denom »Kneza Domagoja s ogrlicom« i »Redom hrvatskog trolista«.

Bojnik Alfred Hill nije dočekao međunarodno priznanje Republike Hrvatske, operacije »Maslenica«, »Bljesak«, »Oluju«, Mimohode OS RH i slobodu, ali Je svojim likom i dijelom ušao u povijest i ugradio sebe u temelje samostalne i suve­rene Republike Hrvatske Oružanih snaga RH, a posebno VP OS RH.

Današnjim pripadnicima i svim budućim pripadnicima VP OS RH ime boj­nika Alfreda Hilla bit će simbol otpora i hrabrosti, ali i poticaj i putokaz kako se voli, brani i izgrađuje Lijepa Naša, Jedina nam Domovina Republika Hrvatska, a spomen poprsje bojnika Alfreda Hilla bit će mjesto gdje će se sadašnji i budući naraštaji sjećati dijela povijesti hrvatskog naroda i VP OS RH i preispitivati se koliko daju i koliko su spremni dati u izgradnji Oružanih snaga Republike Hrva­tske, samostalne i suverene Republike Hrvatske.

Časopis Hrvatske šume / 9

AKTUALNA TEMA:

Zaštita prirode i okoliša

Treba li nam nova i skupa administracija?

Dosadašnje Nacionalne parkove i

Parkove prirode, čuvali su i sačuvali

uglavnom desetljećima šumari, a sada odjednom oni

to ne znaju pa se mora oformiti novo

Ministarstvo???

Treba li nam samostalno Ministarstvo prirode i okoliša, pitanje je o kome se nedavno raspravljalo u Hrvatskom

novinarskom društvu, Zboru novinara za okoliš. Na tu dvojbu na svoj način odgovo­reno je s državnog vrha rekonstrukcijom Vlade, stavljanjem dosad samostalne Drža­vne uprave za zaštitu prirode i okoliša pod Ministarstvo graditeljstva. O toj temi sva­kako bi nešto imale reći i »Hrvatske šume« p. o. Zagreb, javno poduzeće koje upravlja šumama i šumskim zemljištem Republike Hrvatske, a koje začudo nisu bile pozvane na taj skup. Što dakle o nekim pitanjima vezanima za tu temu koja se dotiču kom­pleksnog problema zaštite prirode i okoliša misle u šumarstvu, pojasnio je ing. Tomislav Starčević iz Hrvatskih šuma, koji je na spo­menutom sastanku govorio u ime Hrva­tskog šumarskog društva.

Ustrojavanjem Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša otvorila se samo mogućnost učinkovitijeg očuvanja prirode i okoliša, no ostvarenje stvarne i racionalne zaštite manje se rješava promjenom insti­tucionalnog oblika tijela koje time upravlja, već jedino i samo temeljitim znanstveno stručnim i izvodljivim prostornim planovi­ma i, dakako, njihovim dosljednim, kvalifi­ciranim i odgovornim provođenjem, misli Starčević. U tom smislu već je Zakon o šumama vrlo određeno obvezao »Hrvatske

i^m^tM Zanimljivo hi bilo čuti što je zapravo prava pozadina naglog interesa za vođenjem brige nad

Parkovima prirode i drugim zaštićenim, uglavnom šumskim površinama i predjelima kao što je i Kopački rit od strane novoformiranih javnih ustanova

šume« na korištenje i zaštitu šuma kao i na zaštitu njenih općekorisnih fiankcija. A brojni akti, kao Pravilnik o uređivanju šuma pa i svaka osnova gospodarenja pre­cizno opisuju sve zadatke iz područja osi­guranja biološke ravnoteže i raznolikosti, utjecaja na vodni režim, opterećenosti onečišćivačima, mjera za očuvanje i zaštitu staništa, sprječavanja bujica i erozija, utje­caja na klimu i pročišćavanje atmosfere itd.

T k o će raditi, a tko će sve to platiti?

O aktualnim problemima koji se u novije vrijeme događaju ing. Starčević kaže:

- Ustrojavanje javnih ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode (Nacionalni parkovi, parkovi prirode), bez stručnog i vrlo studioznog a izvodljivog programa s jasno predvidljivim i osigura­nim izvorima prihoda, značajno će svojim troškovima (upravno vijeće, ravnatelj, stručni voditelj, nadzornička služba, admi­nistracija sa svim pratećim troškovima) op­teretiti proračunska sredstva države ili županije. Samo već dva postojeća nacio­

nalna parka. Plitvička jezera i Risnjak te najveći nacionalni park Sjeverni Velebit izuzimaju iz gospodarenja površinu šuma od 40.082 ha, 10.096,313 kubika drvne zalihe i redovnog godišnjeg tečajnog prirasta 194.833 kubika. Svjedočanstva iz prakse potvrđuju nam istinu kako se ipak ta drvna masa koristi, no najčešće bez prisustva šumarske struke. Stručna je pak istina kako se gospodarskom djelatnošću šumarske struke ne ugrožava izvornost prirode u nacionalnim parkoviina, niti bitne značajke i zaštitna uloga unutar parkova prirode. Nije li zbog toga na pri­mjer, u skladu s Programom prostornog uređenja Hrvatske, sjeverne granice Nacionalnog parka Sjeverni Velebit trebalo usuglasiti s »Hrvatskim šumama«? Postojeći Park prirode Kopački rit te tri najavljena nova parka (Papuk, Zumbcrak-Samoborsko gorje i Učka) pod posebni tretman stavljaju 81.018 ha šuma i šumskog zemljišta. Taj posebni tretman utvrđuje se pravilnicima o unutarnjem redu ustanove koje u skladu s člankom 30 zakona o zaštiti prirode na prijedlog upra-

10 / Časopis Hrvatske šume

vnog vijeća donosi ininistar, a oni potanko i bez ikakvih usuglašavanja i ograničenja uređuju pitanja zaštite, unapređenja i korištenja nacionalnog parka i parka priro­de te propisuju prekršaje i upravne mjere za nepoštivanje odredaba toga pravilnika.

Za ing. Starčevića upitna je i mogu­ćnost stručnog obavljanja posla:

- Prema Zakonu o zaštiti prirode nad­zor nad zakonitošću rada takvih javnih ustanova obavljaju nadležna ministarstva odnosno nadležni županijski i gradski ure­di, dok stručni nadzor nad radom javnih ustanova obavlja Ministarstvo. Postavlja se pitanje imamo li pouzdano dostatan broj tako široko specijaliziranih i stručno ospo­sobljenih stručnjaka za kvalificirani stručni nadzor svih područja djelatnosti javne ustanove?

Zbog svega toga, kaže Starčević, upitna je svrhovitost najavljenih oblika zaštite, unapređenja i promicanja zaštićenih dijelo­va prirode s aspekta stručnosti, djelotvor­nosti i racionalne ekonomičnosti. Isklju­čuje se dosadašnja skrb šumarske i lovne struke javnog poduzeća »Hrvatske šume« s preko tisuću zaposlenika visoke stručne spreme biološkog i drugih profila, zna­čajnim brojem doktora i magistara znano­sti, uhodanom suradnjom sa Šumarskim fakultetom u Zagrebu i Šumarskim insti­tutom u Jastrebarskom, stoljetnim isku­stvom i respektirajućim sredstvima, tako nužnim za svaki iole značajniji zahvat u provedbi zaštite prirode i okoliša, da bi se osnivanjem i troškovima rada javnih usta­nova najdirektnije opteretio proračun države ili županije, (m) -J^

PARK PRIRODE MEDVEDNICA

Što če šumari ostaviti u miraz

novim, »zaštitarima«

Sastojina bukve i jele u Bistranskoj gori

Treba li šumu štititi od šumara? Kako izgleda u vrlo bliskoj budućnosti i to se može dogoditi!!! Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša, osnovala je javne ustanove po parkovima prirode, imenovala upravna vijeća i ravnatelje koji bi trebali raditi ono što već

više od 125 godina rade šumarski stručnjaci diljem Lijepe naše. Zakon o šumama govori da već netko

gospodari i odgovara za te šume. Tako je sada stvoren dualizam vlasti na istom prostoru. Još kada

se na toj istoj površini pojave i lovci, po nekom trećem zakonu, pa koncesionari lovišta, bolje da se

dalje ni ne pomišlja što će biti s našim hvale vrijednim šumama?

R evizijom posljednje od četiri gospodar­ske jedinice na Medvednici, Bistranske gore sa 1.363 ha, a prije toga i gospodar­

skih jedinica Sljcme-Medvedgradske šume, Markuševačka gora i Stubička gora kojima go­spodare šumarije Zagreb i Donja Stubica u sa­stavu zagrebačke uprave, propisano je gospo­darenje ovim državnim šumama na Medved­nici u sljedećih 10 godina. Obzirom da se te šume nalaze (i) u sastavu Parka prirode Me­dvednica, dakle pod posebnim režimom go­spodarenja, revizija osnove ima i dodatnu specifičnu težinu. Posebno danas kada se oko zaštićenih dijelova prirode u Hrvatskoj, nacio­nalnih parkova i parkova prirode, vodi bitka svim oružjima kako bi se njima — ovladalo.

I Park prirode Medvednica u tom bi se kontekstu opet mogao naći u središtu pozor­nosti. Ranije se to obično događalo kada su šumari, shodno propisima, morali sijeci šumu na Sljemenu, bilo da se radilo o sanitarnim zahvatima ili o pomlađivanju, a poneki bi pre-revni po.sjetitelj ovog zagrebačkog izletišta alarmirao i novinare i ostale, prije toga i sam presuđujući šumarima da »su ko Mlečani«. A šuma na Medvednici unatoč tome (a valjda baš zbog takvih zahvata!) lijepa i uređena u

Časopis Hrvatske šume / 11

"j^-^-, '' V.

Ji'loi' pomladak iznikao kraj staroi^a panja - slika kakvu šumari mot^ii samo poželjeti

Hitnu sanaciju trebat će napraviti na dijelu ove ceste na Sljemenu koji je voda jednostavno odnijela

što se svakodnevno mogu uvjeriti tisuće po­sjetitelja ove zelene oaze nadomak našeg vele­grada.

Medvednica jc Parkom prirode proglaše­na 1981. godine (uz nju u Hrvatskoj je još pet takvih zaštićenih prirodnih cjelina - Kopački rit, Lonjsko polje, Velebit, Telaščica i Bioko-vo) i šumama na njoj gospodari se po poseb­nom režimu. I svih proteklih godina te su šume podizali, uređivali i umivali šumari iz šumarija Zagreb (većim dijelom) i Donja Stu-bica.

No odredbama Zakona o zaštiti prirode (iz 1994. godine) odnedavno je upravljanje parkovima prirode i nacionalnim parkovima preuzela Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša. A ona je osnovala javne ustanove po parkovima prirode, imenovala upravna vijeća i ravnatelje koji bi trebali raditi ono što šumari već godinama rade. I to na površinama kojima po Zakonu o šumama već postoji netko tko gospodari i tko je za te šume odgovoran. No na tim površinama nisu samo šume, tu je i zanimljivija kompletna infrastruktura — pro­metnice, šumarske kuće i drugi objekti, pješačke i poučne staze, koje su izgradili šu­mari. Hoće li i oni u ruke novim gospodari­ma, važno je pitanje kad se vide neke odredbe statuta javnih ustanova. Stvoren je dualizam vlasti na istom prostoru. Još kad se na toj istoj površini, ali po trećem zakonu, onom o lovu,

pojave lovci i konccsionari lovišta, borba za svoj kolačić udjela u vlasti u toj jednoj jedinoj šumi dovodit če do apsurda. No to je šira tema o kojoj će se svakako morati otvoreno porazgovarati. Zasad svatko baca svoje koplje iz debele busije i maše papirima po kojima ima »sva prava«.

Ovdje ćemo se pozabaviti Medvednicom, gdje je također osnovana Javna ustanova Park prirode Medvednica koja bi trebala zaštititi tu prirodu od - šumara! Od onih koji su je cijelo vrijeme štitili, uređivali i njegovali. Nova usta­nova znači nove ljude, administraciju od koje već boli glava i novi trošak za novoosvještene zaštitare - dakako iz državnog proračuna - za ono što su šumari obavljali kao svoju redovnu djelatnost. (Koliko li je zagrebačka uprava i šumarija Zagreb uložila novaca, živaca, rada, koliko se puta moralo objašnjavati i dokazivati svakom »stručnjaku«, a svi misle da o šumar­stvu .sve znaju, da se šuma mora i sijeci kako bi rasla). Zanimljive su mnoge odredbe Statu­ta nove ustanove, medu njima i neke koje propisuju ovlaštenja upravnog vijeća. Tako vijeće koje upravlja ustanovom među ostalim može odlučivati o sklapanju pravnih poslova u vrijednosti do 1.000.000 kuna, članovi vijeća imaju pravo na naknadu, dnevnice. Članak 22, pak, kaže da sam ravnatelj, može, na primjer, sklopiti posao do vrijednosti od 150.000 kuna! (Što bi dao upravitelj neke šumarije da raspo­

laže i desetinom toga iznosa!). A u članku 32 propisuju se uvjeti tko može voditi stručne poslove pa se kaže da može biti osoba koja »ima visoku stručnu spremu biološkog, šumarskog, poljoprivrednog ili zemljopisnog smjera«.

Prirast od milijun kubika što su dakle šumari tokom svih ovih go­

dina radili i napravili na Medvednici i što će dati »u miraz« novoj javnoj ustanovi.

Najprije najvažnije - ukupna drvna zaliha ovih šuma u posljednjih je 40-ak godina pra­vilnim gospodarenjem povećana za milijun kubika, odnosno od preko milijun kubika dr­vne mase 1957. godine narasla je na današnjih oko 2 milijuna kubika, s tim da je u tom razdoblju u okviru njege i obnove iskorišteno još milijun kubika čija je novčana vrijednost omogućila održavanje i reprodukciju ovih šuma.

Naravno da se sve to nije događalo samo od sebe, da ranije šume, u različitom vlasništvu i različito korištene pa i devastirane, nisu izgledale ovako, da je tek trebalo stvoriti predjele kao stoje Markov travnik sa sjeverne strane Medvednice, u Bistranskoj gori, koji podsjeća na Gorski kotar, da je ovakve mješovite šume bukve i jele, pa same jele sa zagorske strane planine trebalo odnjegovati.

12 / Časopis Hrvatske

Time je povećana i vrijednost općekorisnih tunkcija šuma.

Od grofa Kulmera do današnjih dana

Ukupna površina Parka prirode Medved­nica iznosi 22.862 ha od čega same šume po­krivaju 14.550 ha, a u njima državne šume u četiri već spomenute gospodarske jedinice šumarija Zagreb i D. Stubica 8.562 ha. Ostalo su privatne šume. Činjenica je da se rijetko koja metropola može pohvaliti takvim okruženjem, planinom-parkotn, koja cijele godine, ovisno o sklonostima i raspoloženju, pruža utočište, odmor, osvjcženje ili mogućnost bavljenja sportom za milijun duša razasutih do i preko Save prema jugu. Južni obronci ovog zelenog štita već su dobrano ur­banizirani, pomalo se to događa i sa zagor­skom stranom Medvednice. Broj stanovnika hrvatske metropole rapidno se povećava, po­vijesni društveni događaji posljednjeg deset­ljeća (ratovi, selidbe) taj su prirodni proces još ubrzali, grad postaje tijesan a njegovi žitelji željni prirodnog ugođaja. A on je tu nadomak ruke.

Pogled u povijest pod.sjeća nas da su do 1945. godine šumama Medvednice upravljali grad Zagreb na površini od 1690 ha (733 ha gradu je Zlatnom bulom 1242. godine do­dijelio kralj Bela IV, a ostatak je kupljen od velepo.sjcdnika, zatim bivši veleposjednici (Rauch, Predović, Kulmer), Zagrebački prvo­stolni Kaptol te zemljišne zajednice. Sumama se gospodarilo, bolje bi bilo reći koristilo ih se

prema potrebama i interesima vlasnika, a kod sitnijih posjednika sjeklo se bez ikakve kon­trole. S povećanjem gradskog stanovništva Medvednica postaje gradsko izletište pa Skupština gradskog zastupstva Zagreba 1932. godine 1300 ha središnjeg dijela gradskih šuma Medvednice proglašava zaštitnom park šumom, prelazi se na konzervativno preborno gospodarenje i donosi jedinstveni program rada. Drastične promjene nakon 1945. godine ogledaju se u agrarnoj reformi i eksproprijaciji svih šuma, 1947. sve šume su proglašene općenarodnom imovinom, provedena je pr\'a inventarizacija šuma te izrađena dugoročna osnova sječa do 1956. godine. Fond društvenih šuma na Medvednici iznosio je 8.775 ha.

Godine 1957. šume Zagrebačke gore pro­stornom su podjelom šuma cijele Hrvatske svrstane u četiri gospodarske jedinice i razvr­stane u oblast jednodobnih šuma. Za daljnji razvoj ovih šuma značajna je odluka kojom su 1963. godine proglašene izletištem, 1976. do­nijeta je i »Uredajna osnova šiuria Medvedni­ce« a godinu dana kasnije i društveni dogovor o organiziranom korištenju Medvednice. Iste godine usvojene su i osnove za četiri gospo­darske jedinice na Medvednici po kojima će se dalje raditi. Cjelovitu zaštitu kao park pri­rode ovo područje dobilo je 1981. godine te­meljem Zakona o zaštiti prirode na ukupnoj površini od 22.862 ha.

U prvoj osnovi gospodarenja za gradske šume Medvednice koju je još 1877. godine sastavio šumar Mijo Vrbanić na površini od

433 ha bilo je 68 posto bukve, 14 posto keste­na, 12 posto jele, 6 posto brijesta, a drvna za­liha iznosila je 195 kubika/ha. Danas to šumsko područje pripada jedinici Sljeine -Medvedgradske šume a omjer smjese je sljedeći: bukva 57 posto, kitnjak 24 posto, ke­sten i grab po 4 posto, jela 3 posto. Prosječna drvna zaliha porasla je na 287 kubika/lia. Još su bolje usporedbe gospodarenja u posljednjih 40 godina i veći porast drvne zalihe, i to je ono što su šumari učinili kroz cijelo ovo razdoblje. Tako je prirast na drvnoj zalihi ra­stao od 2,9 kubika/ha 1957. godine do 7,6 kubika/ha 1997. godine, što je znak kvalitet­nog gospodarenja.

Kako dalje Obilazeći prilikom revizije Bistranske

gore sjeverne dijelove Medvednice jedan je šumar konstatirao da bi bio »veliki grijeh ne provoditi cjelovite uzgojne zahvate i pustiti drvo da istrune«, dakako po režimu gospoda­renja koji je za ovakve zaštićene šume propi­san. Drugim riječima, dovoljno je prostora za sve ekološke zahvate, etat u državnim šumama može ići do 75 posto prirasta, a tu treba uključiti stručno gospodarenje i privatnim šumama u sastavu parka prirode. Najvažnije u svemu je da se sve to napravi stručno - a šumari za to valjda jesu stručni (ili ipak, sudeći po svim zbivanjima nisu) - a Zagrepčani će i dalje moći bezbrižno na svoje omiljeno izletište. w

- J ^ Tekst i snimci: ^ ^ Miroslav Mrkobrad

Tko će dalje gospodariti ovom gospodarskom jedinicom - komisija prilikom pregleda nove osnove za Bistransku goru

Časopis Hrvatske šunte I 13

TRETIRANJA

Aviotretiranje šumskih površina na novogradiskom području

Uspješno protiv kukavičjeg suznika, zlatokraja i četnjaka

Prvo se obavi punjenje zrakoplova vodom, a zatim se...

Novogradiška Uprava šuma provela je aviokemijsko tretiranje hrastovih sastojina na

površini 7108 ha, na području šumarija Jasenovac, Novska, Stara Gradiška i Nova

Gradiška

Tijekom šestodnevne akcije u trećoj dekadi travnja i početkom svibnja novogradiška Uprava šuma provela je aviokemijsko tretiranje hrastovih sastojina starije dobi na

površini 7108 ha. Tretirane su pretežito sastojine hrasta lužnjaka starije od 80 godina, na području šumarija Novska, Jasenovac, Stara Gradiška i Nova Gradiška, a kemijska zaštita usmjerena je protiv kukavičjeg suznika, zlatokraja, hrastovog četnjaka, grbica i nekih drugih, manje prisutnih štetnika. Akcija je provedena na području gospodarskih jedinica Novsko brdo. Trstika I i Zelenika (šumarija Novska), Grede - Kamare, Trstika II i Zabarski bok (šumarija Jasenovac), Ljeskovača, Medustrugovi i Podložje (Stara Gradiška) i Ključevi (Nova Gradiška). Sastojine hrasta kitnjaka na površini 75 ha tretirane su samo na području gospodarske jedi­nice Novsko brdo. Najveća površina na kojoj je provedeno avio­kemijsko tretiranje bilo je na području šumarije Stara Gradiška (2380 ha). Od navedenih štetnika najviše je bio prisutan kukavičji suznik (oko 90%), a ostali štetnici pojavili su se na manjim loka­litetima ili mjestimično na pojedinačnim stablima, u pripremnim sijekovima, osamama i u podstojnim etažama.

Tri uzletišta Akcija aviotrctiranja provedena je s dva poljoprivredna

zrakoplova koji su polijetali s uzletišta Dubovac (Biljna proizvo­dnja Okučani), PPK Nova Gradiška (kod hotela Slaven) i Su-bocka kod Novske. S uzletišta Dubovac zrakoplov je obuhvatio površinu 3155 ha, na području šumarija Stara Gradiška, Novska i Jasenovac, a s uzletišta Subocka obuhvaćen je prostor novljanske

...u spremnik zrakoplova nalijeva zaštitno sredstvo

i jasenovačke šumarije (2352 ha). Najmanja tretirana površina bila je obuhvaćena s uzletišta kod hotela Slaven, na području gospodarskih jedinica Ključevi (šumarija Nova Gradiška) i Po­dložje (šumarija Stara Gradiška), a zrakoplov je izvršio tretiranje na oko 1600 ha. »Hrvatske šume«, p.o. Zagreb, odnosno Uprava šuma Nova Gradiška koristila je usluge privrednog zrakoplovstva od osječkih poduzeća »AIR TRACTOR«, d.o.o. i »SPARROW«, a ugovorena naknada po jednom satu iznosila je 4200 kuna. Prema riječima stručnog suradnika za ekologiju i zaštitu novogradiške Uprave šuma, ing. Ivana Prgića, tijekom akcije utrošeno je 790 1 insekticida Fastaca 10% SC (za 6508 ha) i 1800 1 biološkog pre­parata Foraya (za 600 ha). Spremnik zrakoplova imao je zaprem­ninu 1400 1, a korištene su koncentracije Fastaca od 1,1-1,2 dcl/ ha odnosno 6,2-6,7 litara po jednom letu na 56 ha površine.

Kukavičji suznik (Melacosotna neustria L.)

Ovaj vrlo štetni leptir iz porodice prelaca poznat je po po­vremenim gradacijama u posavskim šumama, gdje zna izazvati golobrst na većim površinama. Premda se najčešće javlja u mladim šumama i kulturama, u godini prenamnoženja napada i odrasle sastojine. Posljedice golobrsta u starijim sastojinama su manji prirast i slab prinos sjemena. Prema nekim istraživačima, kukavičji suznik znatno utječe, osim gubara i zlatokraja, na sušenje slavonskih hrastovih šuma. Kada ovaj štetnik napadne sastojine na velikim površinama tada ga treba suzbiti avioke-mijskom metodom, s to je učinjeno na novogradiskom području.

Ženka ovoga polifagnog leptira snese oko 250 jaja, koja su slijepljena čvrstim smeđim kitom i poredana oko grana u gustim višerednim prstenovima. Jaja prezimljuju, a gusjenice izlaze u proljeće i žderu tek izašle lisne i cvjetne pupove, te oblikuju u početku tanke, a kasnije guste zapretke, posebice medu rašljama, gdje se i presvlače.

14 / Časopis Hrvatske šume

Zlatokraj (Nygtnia chrysorrhaea L.)

Ovaj polifagni štetnik iz porodice gubara prelaca podjed­nako napada šumsko drveće i voćke. Od šumskoga drveća najčešće jede list svih vrsta hrastova, a posebice hrasta kitnjaka i cera. Gusjenice mogu pojesti cijeh list do peteljke, a štetnost se očituje u smanjenju lisne površine pri kraju vegetacije te tijekom svibnja, za vrijeme najintenzivnijeg rasta drveća. Velike štete nastaju kada hrastove sastojine više godina uzastopno napadne zlatokraj, pa nakon toga gubar. S obzirom na to da zlatokraj odlaže jaja na Ušću, u šumama se može suzbiti samo kemijskitn sredstvima, a najbolje g a j e provesti dok su gusjenice još mlade. Veća područja visokih šuma tretiramo aviokemijskim načinom.

Leptir ima smedezlatni zadak, a gusjenica ima žućkaste dlake na bradavicama. U proljeće, kada se pupovi otvaraju, gu­sjenice izlaze iz gnijezda te napadnu mlado lišće i pupove. N e ­rijetko nastaju istovremene gradacije gubara, zlatokraja i kukavičjeg suznika, a naročito su napadnuta osamljena stabla.

Pilot, mehaničar i osoblje starogradiške šumarije s gostima is Požege na uzletištu PPK Nova Gradiška

Vremenski uvjeti idealni Piloti su za orijentaciju koristili pregledne gospodarske karte

u mjerilu 1:25.000, s osjenčanim i obojanim objektima (prosjeke, vodotoci, šumske i autoceste), koji su bili dobro uočljivi iz zraka. Vremenski uvjeti tijekom tretiranja bili su idealni, bez ekstrem­nih temperatura i padalina, s dobrom vidljivošću. Od iskusnog pilota Mije Bana, koji ove poslove obavlja od 1970. godine, doz­nali smo na uzletištu PPK Nova Gradiška (kod hotela Slaven) kako tijekom dana, ukoliko vremenski uvjeti to dozvoljavaju, može načiniti do 35 letova. Ovaj osječki pilot, kako ističe njegov mehaničar Stanko Matoševič, bio je dvostruki europski prvak u natjecanju pilota u slobodnom letenju.

Broj gusjenica smanjen u akciji aviokemijskog tretiranja sudjelovali su iz US Nova

Gradiška revirnici ing. Ivo Duvnjak (šumarija Nova Gradiška), upravitelj ing. Davor Pečnjak i ing. Goran Dor ić (Stara Gradiška), ing. Marinko Stojić (Novska) i upravitelj jasenovačke šumarije ing. Miodrag T o m a z . Uz njih su bili čuvari šuma Josip Šnaubert, Marijan Jurašinović, A n t e Rad-tnan, Krunoslav Mandić, Ante Jakić i Drago Antolović te šumski radnici Ivan Mihalić, Marinko Jolić i Milan Galić. Cjelokupnu akciju koordinirao je stručni suradnik ing. Ivan Prgić.

Kako naglašava ing. Prgić, na temelju opetovanih pregleda pojedinih kontrolnih ploha i prebrojavanjem gusjenica nakon provedenog tretiranja uočeno je da se njihov broj smanjuje po m-̂ , a posebice dobri rezultati uočeni su na području gospodarske

i Tretiranje površina na Upravi šuma Osijek

Hrastov četnjak (Cnetocampa processionea L.)

štetnik je u nas posvuda raširen u nizinskim hrastovim šumama. Povremeno se pojavljuje u većem broju i tada zna izazvati golobrst. Treba istaknuti da se obično javlja u znatno manjem broju od gubara i zlatokraja. Pretežito napada hrast, a u nedostatku hrane hrani se lišćem drugih listača. Leptir je tam-nosive boje, s rasponom krila oko 3 cm, javlja se ljeti, a leti noću. Na kori stabla ženka odloži šesterokutnu skupinu od 100-200 jaja, koja prezime a prilijepljena su na podlogu i pokrivena Iju-skicama sa zatka ženke. Gusjenice u proljeće, u vrijeme pupanja, izlaze iz jaja i nagrizaju zelene pupove i mlado lišće. Tijekotn traženja hrane grupiraju se u redove (čete) i tako se kreću od jednoga stabla na drugo.

jedinice »Ključevi«. Stoga se može zaključiti da je aviotretiranje protiv navedenih štetnika uspjelo.

FASTAC - najpovoljniji insekticid Uprava šuma Nova Gradiška obavijestilaje pučanstvo putem

sredstava javnog informiranja o vremenu i mjestima avioke-mijskoga tretiranja. Na većem dijelu tretirane površine (6508 ha) korištenje insekticid »Fastac« SC 10. To j e ekološki najpovoljniji insekticid, ne ostavlja rezidue, raspada se na organskoj supstanci i nije štetan. Uopće, ovaj piretroid ne ugrožava ekološku ravnotežu šuma na relativno maloj površini, a kao repelent ne ugrožava pčele. ^ ^

^ TEKST i SNIMCI: Ivan Tomić

Akcija uspjela, defolijacije neće biti Ukupno je tretirano 815 ha na području šumarija Osijel< i Đakovo

Prateći razvoj populacije mrazovca tijekom prošle godine na 38 ploha Uprave šuma Osijek, prebrojavanjem ženki uhvaćenih na ljepljivim prstenovima na stablima, utvrđenje

kritični broj koji je ukazivao kako će doći do defolijacije tijekom ove godine.

Temeljem takvog kritičnog broja na plohi br. 3 u Šumariji Osijek u g. j . Osječke nizinske šume, odjel 26a gdje j e iznosio 1,58 i plohe br. 4 koji je iznosio 1,36 u odjelu 35a, kao i na plohi br. 2 u g j . Đakovački lugovi i Gajevi u odjelu 280 u Šumariji

Đakovo, gdje j e kritični broj bio 1,24, bilo je neophodno planirati suzbijanje ovog štetnika aviokemijskim tretiranjem.

Na nekim plohama sa ljepljivim prstenovima, odnos uhva­ćenih ženki i obima stabala kretao se blizu kritičnog broja kao u predjelu Selevrtak šumarije Đakovo i predjelu Kreketnjak šuma­rije Osijek, što ukazuje daje štetnik u progradaciji i iduće godine će biti posla za avione a dijagnozno-prognoznoj službi na pozor­no praćenje razvoja populacije ovog štetnika.

Tijekom proljeća na temelju utvrđene gustine populacije, prišlo se projektiranju akcije suzbijanja gdje se trebalo utvrditi:

Časop is Hrvatske šume 115

- površine koje će se tretirati - izrade karte napadnutih površina - odrediti najbliže zračne luke sa kojih će se izvoditi akcije - putem natječaja odrediti izvođače radova i isporučitelja in­

sekticida i drugih sredstava. Ekološki odjel Uprave šuma Osijek obavio je sve operativne

radnje na terenu, dok su za izvođače radova odabrani »Sparrow« d.o.o. Osijek za pružanje usluga privredne avijacije i »Bonani« poduzeće iz Zagreba kao isporučitelja insekticida, u Direkciji »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb.

Prateći razvoj mrazovca u šumi i fenfoze listanja utvrdili smo da je listanje šume otpočelo nešto ranije, a gusjenice mrazo­vca nalazile se već 14. travnja, koje su već rupičasto izgrizle list i dužine 6-7 milimetara. Istodobno su postavljene kontrolne ploče metar x metar sa platnom za praćenje razvoja gusjenica i poslije tretiranja stupanj mortaliteta gusjenica. Utvrđene su površine koje će se tretirati na šumariji Osijek, lokalitet Tomin hrast na površini od 515 ha i lokalitet Zokovica-Ivanovci i Švrako-vnjak-Tomašanci na šumariji Đakovo 300 ha.

Određujući način rada avioorošavanjem (mikroniranje) sa dozom od 25 lit./ha škropiva i 0,12 lit/ha Fastaca 10% SC aktivne materije. Odabrane su zračne luke Mrzović za rad na šumariji Osijek i Đakovačka satnica za rad na šumariji Đakovo, jer su naj-prilagodljivije za rad ovih aviona. Sa prvim naletom otpočelo se 20. travnja na šumariji Osijek, ali se taj dan obavilo samo četiri naleta, uslijed manjeg kvara aviona i kasnijeg pogoršanja vreme­

na. Sutradan je nastavljeno tretiranjem i završeno na lokalitetu Tomin hrast na 515 ha. Isti dan prešlo se na drugi lokalitet i zračnu luku u Đakovačkoj satnici, međutim uslijed pogoršanja vremena moralo se prekinuti, pa je tek nastavljeno 26. travnja, kada je vrijeme dozvolilo tako da se na toj lokaciji Zakovice na 300 ha i završilo taj dan.

Rezultate aviotretiranja 20. i 21. travnja vidjeli smo na kon­trolnim pločama na lokalitetu Tomin hrast, predjelu Sikirna, odjel 26a i Komarevac odjel 34a koje smo pratili pet dana poslije tretiranja, te nakon 26. travnja na lokacijama Zakovica odjel 28c i Švrakovnjak 30b kada smo obavili prebrojavanje mrtvih gusjenica i ekskremenata po metru kvadratnom. Rezultatima smo jako za­dovoljni jer je bilo vidljivo daje gustina populacije mrazovca bila daleko veća na području šumarije Osijek, nego na području šu­marije Đakovo, mortalitetom na kontrolnim pločama kao i ma­som uginulih gusjenica po tlu, kao i onih koje su još visile o niti­ma po granama. Količina ekstremenata nije se mogla najprecizni­je pratiti zbog kišovitog vremena jer su se većinom otopili na ploči.

Na kraju možemo reći kako je aviotretiranjc u potpunosti uspjelo dobrim dijelom i stoga što su izvršitelji ovog posla od šumarskih stručnjaka i poslužitelja na zračnim lukama sa pilotom činili jednu skladnu i ujednačenu ekipu, gdje je punjenje zrako­plova obavljeno u najkraćim vremenima, svega 4-7 minuta.

Jerko Mihaljević

lAviotretiranje na području Uprave šuma Sisak

Tretirano više od 4.000 hektara Obveza je Hrvatskih šuma da putem

dijagnostičko prognostičke službe prate razvoj i brojnost šumskih štet­

nika (defolijatora) te provode preventivne mjere (npr. aviotretiranjc) za sprječavanje razvoja štetnika iznad dopuštenog broja. Nakon opsežnih motrenja Šumarski je in­stitut Jastrebarsko u suradnji sa šumarima iz Uprave šuma Sisak, stručnim surad­nikom za ekologiju ing. Ilijom Hukićem te revirnicima u šumarijama Sunja, Hrva­tska Dubica i Sisak, inženjerima Dragom Domazetovićem, Nikolom Glavinićem i Darkom Abramovićem, utvrdio da se očekuje prekobrojnost štetnika i predložio konkretne korake za njihovo suzbijanje. U opasnosti su bile gospodarske jedinice Po­savske šume i Brezovica. Zbog nedostatka sredstava prišlo se izradi plana tretiranja protiv štetnika samo žarišta zaraze.

Čitav posao obavila su poduzeća AIR TRACTOR I SPERROW a zbog vremen­skih neprilika, vjetra i kiše, akcija je bila odgađana i počela je 1. svibnja. U nekoliko dana aviotretiranjem je bilo obuhvaćeno 4.129 ha šuma, utrošeno je 565 litara zaštitnih sredstava te 102.000 litara vode. Tehnološki, koristilo se 25 litara vođe po hektaru uz dodatak zaštitnih sredstava 0,12 l/ha Fastaca, Mimica, Dimilina i Foreya. Prije samog tretiranja obaviješteno je pučanstvo kako bi se s toga područja pre-

Hrastoua sastojina u g. j . Posavske šume, Šumarije Sunja

mjestile pčele i stoka. Zrakoplovi su po-lijetali s uzlijetnih staza u Donjoj Su-bockoj i Potoku, a samo aviotretiranjc izazvalo je veliko zanimanje okolnog pučanstva.

Prvi podaci praćenja uspjeha cijele akcije na kontrolnim plohama pokazali su daje broj gusjenica treći dan nakon treti­ranja opao. U strukturi vrsta šumskih štet­nika 90 posto otpada na kukavičji suznik, a 10 posto na ostale vrste.

Cijela akcija koštala je 343 tisuće kuna, a to je znatno manje od svih mogućih šteta koje su mogle nastati da su se štetnici nesmetano razvili (sušenje, manji prirast).

Treba se nadati daje ovo početak već duže najavljivane akcije sanacije gospodar­skih jedinica Posavske šume i dijelom Brezovica kako bi generacijama koje dola­ze ostavili dobre i zdrave šume.

Tekst i snimci: Ing. Ignac Dorotić Ing. Ilija Hukić

16 / Časopis Hrvatske šume

UREĐIVANJE SUMA

Priprema se revizija propisa osnova

Zaštititi šume i prestati rasipati novac!

Premda je sa šumarskog stajališta sval<i uzgojni zahvat

opravdan, pitanje ekonomičnosti baš svih

uzgojnih radova u degradiranim krškim šumama,

makiji i garicima i vraćanje danas uloženog, prelaskom na

tržišne uvjete poslovanja postaje vrlo upitno

K od propisivanja uzgojnih zahvata u submediteranskim šumama sijede značajne promjene. Morat

će se, prvo, podvrgnuti reviziji svi ure-đajni programi na području krša da bi se struka mogla opredijeliti i reći u kome dijelu će se iz stručnih razloga što mijenjati i kojim intenzitetom radi­ti. Nije to nikakvo izbjegavanje ili uki­danje uzgojnih radova, već usmjera­vanje radova na očuvanje ovih sastoji-na.

Drugo, kod svih budućih propisi­vanja uzgojnih radova u uvjetima prio­balja svi će se morati pridržavati onog što se dogovori i tome će se podrediti intenzitet radova.

" Ne ukidamo uzgojne radove, no makiju, šikare i garige ne treba njegovati i trošiti novac, ustvrdio je prof. dr. Slavko Matić na terenskom kolokviju na području šumarije Rovinj.

U submediteranu, treće, bit će va­žan angažman šumara iz šumarija koji će morati za svaki pojedini objekt na terenu za koji postoji nekakav pro­gram, napraviti detaljnu kartu, obilje­žiti površine, opis sastojina sa svim posebnostima po odjelima i odsjeci­ma.

To su osnovni naglasci sa sada već finiša dužih aktivnosti reguliranja sta-

Ne ukida se uzgajanje šuma... - Ovo dakako nije ukidanje uzgajanja šuma, da neki dušobrižnici ne bi

to tako shvatili, več ukidanje neracionalnih i nesvrsishodnih radova koji nemaju veze »ni sa strukom ni sa mozgom«. U kršu kao kolijevci šumarstva ima puna za raditi, no snage i sredstva treba utrošiti na pametnije stvari, na izgradu karata, opis sastojina. I to je podloga razvoja šumarstva. Ovakvi će zahvati biti potrebni i na kontinentu gdje ima dosta praznih hodova i sličnih stvari. To su unutarnje rezerve hrvatskog šumarstva i ako bi njih iskoristili, ne bi se više razmišljalo hoće li biti za plaču i slično. Ovo je možda trebalo početi davno prije, no treba reći da ni znanost tada nije bila spremna. Svi skupa dolazimo do ovih saznanja, kroz suradnju znanosti i »Hrvatskih šuma«. Sada je ovo sazrela situacija i korak naprijed na kome se mora po­raditi. (Prof. dr. Slavko Matić)

nja i uvažavanja novih zahtjeva u, šire rečeno, uređivanju šuma, s posebnim naglaskom na reduciranje nekih zah­vata koji ne samo da nisu nužni nego su mjereno potrebama i mogućno­stima današnjeg trenutka nepotrebni i - skupi.

Ekipa uređivača iz direkcije vodit će o svemu tome računa prilikom izrade budućih propisa kako bi se zau­stavilo nepotrebno bacanje novca za nešto što nije stručno opravdano. Taj novac racionalnije će se koristiti u svim ostalim elementima, ponajprije u protupožarnoj i drugoj zaštiti šuma, pa nadalje. Ova preorijentacija u pro­pisivanju radova na kršu mora se do­goditi što skorije, jer takvo ponašanje je nužnost vremena i zbog same struke a onda i zbog onog dijela koji sve to prati, financija.

Površine, radovi, troškovi U submediteranskom dijelu Hr ­

vatske u državnom se vlasništvu nalazi oko 660.000 ha šuma i šumskog ze-

Časopis Hrvatske šume/ 17

mljišta. U obraslom dijelu ovih površi­na najrazličitiji stadiji niskih uzgojnih oblika-panjače, šikare, šibljaci, makije i garici - uzgajaju se na oko 360.000 ha, što iznosi 88 posto obraslih šums­kih površina Istre, Hrvatskog primorja i Dalmacije. To je značajan potencijal za unapređenje šumske proizvodnje, a u priobalnom dijelu on je potenciran estetskim, turističkim i zaštitnim funkcijama. U degradiranim šumama uzgojni postupci su zahtjevni i složeni a kao trajna nit u sustavu gospodarenja primorskim krškim šumama provlači se zaštita od požara. Radovi njege u degradiranim sastojinama imaju pak cilj prevođenje sastojine u viši uzgojni oblik te kao krajnji cilj povratak kli-matogene biljne zajednice i šuma vi­sokog uzgojnog oblika, odnosno zaštitu tla i hidrološkog režima. U svim takvim sastojinama kao najpo­trebniji zahvat u okviru njege prepo-ruča se čišćenje.

Premda je sa šumarskog stanovišta svaki uzgojni i meliorativni zahvat opravdan, pitanje ekonomičnosti baš svih uzgojnih radova u degradiranim krškim šumama i vraćanje uloženog danas je, prelaskom na tržišne uvjete poslovanja, upitno. Stoga se kao osno­vna pitanja i dvojbe postavljaju: (a) uravnoteženost rashoda za potrebe pojedinih radova s raspoloživim izvo­rima sredstava kao što su jednostavna i proširena biološka reprodukcija i

Predjel Mortizin: sastojina cera i medunca potpuno prekinutog sklopa. Tek pojedinačno ili grupimice ima starijih stabala

OKFŠ, (b) učinkovitost propisanih zahvata te (c) optimalnost intenziteta zahvata obzirom na protupožarnu zaštitu, estetsku i turističku funkciju šuma ovog podneblja.

Kako to izgleda konkretno, na te­renu, a to je najsigurniji pokazatelj »bolesti ili zdravog stanja« odnosno opravdanosti nekog zahvata, mogli su se uvjeriti svi odgovorni u hrvatskom šumarstvu na terenu, na stručnom ko­lokviju o »Gospodarenju submedite-ranskim šumama niskog uzgojnog oblika« održanom na području Upra­ve šuma Buzet, u šumariji Rovinj.

" a ; S *

Panjače medunca nepotpunog sklopa u predjelu Stancija Bemho gdje je šuma posječena prije 4 godine u stadiju mladika. U sloju grmlja javljaju se i bjelograhič, crni jasen, maklen, šmrika,

drijen.

Treba li 50 radnika na dan na čišćenju?

Na području gospodarske jedinice Rovinj evidentirano je 3.736 ha ma­kija, panjača i šikara a to je 82 posto svih obraslih površina ove gospodar­ske jedinice. Programom gospoda­renja ovdje su predviđena čišćenja na 728 ha, a u razdoblju od 1995-1998. očišćeno je samo 92 ha. Jer za više nije bilo sredstava. Na više lokacija koje su obišli, šumari su imali priliku vidjeti obavljene radove i suditi o općoj dvoj­bi jesu li oni potrebni i hoće li uloženi trud i sredstva rezultirati poboljš­anjem stanja sastojina.

Tako je u predjelu Mortizin u odsjeku 79a čišćenje obavljeno u sa-stojini cera i medunca a prema smjer­nicama gospodarenja slijedi i dalje čišćenje od grana, u predjelu Stancija Bcmbo u 81b odsjeku isti zahvati na­pravljeni su u sastojini panjača me­dunca, a u Lisičnjaku se radilo o panjačama medunca, cera i bjelograbi-ća.

- Ako iz ovoga ispadnu dobre panjače, bit će to uspjeh. N o trošiti 11.000 kuna po hektaru ili 40-50 rad­nika po danu na ovakve poslove a isto­vremeno dopustiti da negdje propadne daleko kvalitetnija šuma zbog nedosta­tka sredstava za njegu, to je nedopusti­vo, konstatirao je ing. Tomislav Starčević iz Direkcije »Hrvatskih šuma«. »Mi moramo definirati, koji degradirani

18 / Časopis Hrvatske šume

Zajednički posao u nastojanjima da se (ne­

potrebni) troškovi smanje, da se radovi racionaliziraju i da šumarstvo izvuče sve svoje re­zerve, šumari žele objediniti sve snage. Zato su ovom kon­kretnom terenskom dijelu posla prisustvovali predstav­nici Ministarstva poljoprivre­de i šumarstva. Državnog in­spektorata. Šumarskog insti­tuta, Šumarskog fakulteta. Hrvatskog šumarskog druš­tva, i dakako šumari iz »Hr­vatskih šuma«.

Problemima uređivanja, odnosno revizijom propisa os­nova šumari će se još jedanput pozabaviti i na području Dal­macije te i u kontinentalnom dijelu, jer i tamo ima dosta toga za reći i - mijenjati.

'^^^mmw^

Predjel Lislčnjak gdje se nakon sječe u panjačama medunca, cera i hjelograhića razvio hjelograhić i crni jasen. Čišćenjem 1991. godine ništa se nije dobilo.

Panjača medunca s većim plješinama u predjelu Vrh Leme. Propisanim čišćenjem

koljika i letvika te čišćenjem od grana ni ovdje se neće iznjegovati šuma jer stabla su slabo

razvijena i zakrivljena.

oblik zaslužuje intervencije, a koji ne, jer troškovi su preveliki«. Još konkret-niji bio je prof. dr. Stavko Matić, pre­dsjednik Hrvatskog šumarskog društ­va koji je ustvrdio da kao profesor »nikad nije rekao kako treba njegovati makiju, šikare i garige! Jer to je ba­canje novca. Ne treba njegovati nešto ako se ne može iznjegovati stablo. Ovaj ekosustav treba zaštititi i saču­vati, i to će biti naš šumarski doprinos. Ni bogati Emirati ne bi ovdje bacali novac! Uzgajati šumu, to da, ali mora se raditi racionalno.

7«g. Robert Laginja iz Ministarstva poljoprivrede i šumarstva misli da se pogriješilo još ranije kad se počelo propisivati uređivanje krša u Dalma­ciji i praviti njege u makijii pseudo-makiji, kad se uredivači, dovedeni u Dalmaciju sa svih strana, nisu snašli. Treba napraviti revizije osnova i raditi samo ono što se sa stručnog stanovišta mora, predlaže on. Inj^. Vlado Topić iz Jadranskog šumarskog instituta misli daje »velika stvar ako se za krš napravi samo detaljan opis stanja i šume in-ventariziraju«. A ove istarske, premda degradirane panjače i šikare za onaj dalmatinski krš izgledaju kao prave šume. Precizne podatke koliko je utrošeno sredstava u posljednjih pet godina u jednostavnu i proširenu re­produkciju iznio je ing. Stipe Tomljano-vić iz Direkcije »Hrvatskih šuma«. Ove šume iskorištavane su godinama i došle su u fazu u kojoj su sada, u fazu

niske proizvodnosti, ustvrdio je ing^. Vlatko Skorup. On je posebno naglasio važnost prioriteta u ukupnom vredno­vanju uloge ovih šuma. Da šumarstvo ne postoji samo za sebe i da je pro­blem daleko dublji nego što je sada načet, misli i i'ng. Marijan Kolić upravi­telj buzetske uprave. Ono se mora uklopiti u opći razvoj društva i šumari u tome moraju sudjelovati. I sami smo za to, veli Kolić, da se neki zahvati iz­bace iz propisa jer kad bi ih morali izvršiti trebali bi još četiri, pet puta više novaca. U Istri ima daleko kvali­tetnijih šuma, ovo što smo vidjeli granični su primjeri koje smo htjeli pokazati.

Za mr. se. Josipa Dundovića pomoć­nika direktora iz Direkcije »Hrvatskih šuma« njega u najkonkretnijem obliku u ovakvim šumama znači zaštitu i očuvanje šuma od požara, izgradnjom protupožarnih prosjeka s elementima cesta. O n misli da dobar dio pričuve stoji u šumarijama, u upraviteljima i revirnicama koji imaju posla cijele go­dine. Oni mogu obilježiti odjele i odsjeke, karte, utvrditi gdje propis osnove ne odgovara stvarnim prilika­ma na terenu, predložiti izmjene i do­pune. Ima dosta toga što moramo na­praviti sami, konstatirao je Dundović, a sredstva preusmjeriti gdje je najpo­trebnije.

^ ^ Tekst i snimci: " ^ r Miroslav Mrkobrad

Časopis Hrvatske šume / 19

HOBIJI NAŠIH DJELATNIKA

Lovac na šampionske titule

M edu djelatnicima »Hrvatskih šuma« na tisuće je lovaca,

u svakoj Upravi postoji i Odjel lovstva. Dobar dio lo­vaca uzgaja ili ima lovačkog psa, a vrlo mali broj od njih bavi se i kinologijom, odnosno ozbiljnijim sustav­nim uzgojem lovnih pasa, u svojim uzgajivačnicama. Za ovaj broj našeg časopisa odabrali smo jednog koji je svojstven ne samo u »Hr­vatskim šumama« već i u cijeloj našoj državi. Riječ je o dipl. ing. Draženu Matičiću, rukovoditelju Odjela lovs­tva u Upravi šuma Karlo­vac, uspješnom uzgojivaču istarskih kratkodlakih go­niča, lovcu na šampionske titule i pehare diljem Eu­rope i svijeta, aktivnom sudioniku promicanja hrva­tske nacionalne baštine.

Dipl. ing. Dražen Ma-tičić, lovac i kinolog, jedan je od onih što u svijetu pronose glas hrvatske kino­logije. Brojnim europskim i svjetskim priznanjima, pe­harima i titulama šampiona što ih psi iz njegove uzgoj ivačnice pasa »Čičak« dobivaju, kruniše svoje dugogodišnje bavljenje ki­nologijom. Kinološki je sudac, član je i dva Odbora u Hrvatskom kinološkom savezu - Odbora za autoh­tone pasmine pasa i Odbora za lovne pasmine.

- Ljubav prema lovu i

Rukovoditelj Odjela za lovstvo Uprave šuma Karlovac, dipl. ing. Dražen Matičić, dugogodišnji je lovac i kinolog, koji psima

iz svoje uzgojivačnice »Čičak« istarskih kratkodlakih goniča već niz godina diljem Europe i svijeta osvaja brojne nagrade,

priznanja i šampionske titule

Međunarodni šampioni - europski i svjetski iz uzgojivačnice Čičak s lijeva: Don, Din i Tisa

- Godinama sam stje­cao teoretsko kinološko znanje uz praktičan uzgoj, držanje, odgoj i uporabu ra­zličitih lovnih pasa, od lov­nih terijera, brak jazavčara i drugih pasmina do nje­mačkog ptičara. Nakon svih tih iskustava s tim psima, moj izbor je bio hrvatska autohtona pasmina istarski kratkodlaki gonič. I sve ovo što sam do sada postigao s tim psima, najbolji je dokaz da nisam pogriješio u izbo­ru.

• Možete li nam ukrat­ko predočiti što je to ka­rakteristično za tu našu hr­vatsku pasminu?

- Istarski kratkodlaki gonič, je stara hrvatska pa­smina pasa. Prvi puta se spominje u zapisima još da­vne 1374. godine, od đakovačkog biskupa Petra Bakica. Međutim, tek 14. svibnja 1948. godine, dakle prije 51 godinu službeno je priznata od strane Među­narodne kinološke fede­racije FCI. Raspadom bivše države, naši susjedi u Slo­veniji žele tu u svijetu vrlo cijenjenu pasminu pasa pri­svojiti, tako danas vodimo dosta žestoku borbu kako bi naša pasmina pripala nama, Hrvatskoj, jer i Istra pripada našoj državi, pa tako nema ni dvojbe niti sumnje u au­tohtonost istarskih kratkod­lakih goniča. Mnogima, a ponajviše našim susjedima

lovnim psima, jos u najranijem djetinjstvu mi je usadio moj otac koji je bio i lovac i kinolog. Uvijek smo doma imali puno lovačkih pasa. Ozbiljnije sam se kinologijom otpočeo baviti 80-ih godina, a lov i pas su nerazdvojni. Ja često znam reći da je lovac bez psa kao jahač bez konja. Za lovca športaša nema većeg zadovoljstva od lova s lovnim psom, jer njegova gracioznost, živahnost, brzina, hrabrost, odlučnost, ljepota i urođena mudrost daju lovcu poseban doživljaj i uzbuđenja nego u bilo kojem drugom športu.

• Sto Vas je ponukalo da se odlučite za uzgoj istarskog kratkodlakog goniča?

je najviše krivo što naša mala država Hrvatska ima čak pet autohtonih pasa. U hrva­tsku kinološku nacionalnu baštinu pripadaju hrvatski ovčar, dalmatinski pas, istarski gonič kratke i istarski gonič oštre dlake te posavski gonič.

Istarski kratkodlaki gonič plemenitog je, kako ini to kažemo porculanskog izgleda. Snježno je bijele boje sa žuto-narandžastim oznakama na glavi i tijelu. Kratke je tanke dlake. Izvanredan je gonič naročito pogodan i dobar u traženju i gonjenju lisica i zečeva, a u novije vrijeme se uspješno koristi i u lovu na divlje svinje. Najpoželjnija visi­na za mužjaka je 50 cm a ženke 48 cm.

20 / Časopis Hrvatske šume

• što to znači biti kinolog, odnosno uzgajivač i imati uzgojivačn icu ?

- Kinologija je znanost o psima i njihovim pasminskim odlikama. Jedno je biti kinofil i imati jednog psa iz ljubavi prema toj životinji, a posve drugo je biti kinolog i baviti se uzgojem pasa jedne ili više pasmina. To je složen i nimalo lak posao, koji se ne sastoji samo od kvalitetnog hranjenja, zdravstvene zaštite, selekcije, uzgoja, dresure i školovanja pasa pojedine pasmine, već je to, možemo reći, danas već i nauka.

Moja uzgojivačnica sada raspolaže s tri eksterijerno i ra­dno vrhunska mužjaka i tri također vrhunske ženke, znači šest pasa u rasplodu za kvalitetan kinološki rad, što se već do sada potvrdilo i u praksi, tako daje moja uzgojivačnica pasa »Čičak« priznata u Europi, pa čak mogu reći i u svijetu. Psi iz moje uzgojivačnice danas se već nalaze ne samo u Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji, već i u Norveškoj, a uskoro i mnogo dalje. Moj do sada najbolji pas koji je ujed­no i promovirao moju uzgojivačnicu je Don od Čička a to je pas koji je danas osvojio i šampionsku titulu Europe i svijeta. Već sada spremam dostojnu zamjenu za njega i za moje pse koji su također bili nositelji brojnih priznanja i šampionskih titula. Borka, Besu, Unu, Adu i druge.

• Cesto ste na međunarodnim izlož­bama pasa, koji su najbolji rezultati Vaših pasa?

- Niz godina se bavim kinologijom i uzgojem pasa, bio sam na brojnim izložbama, smotrama u Hrvatskoj, po gotovo svim europskim državama i diljem svijeta. Teško mi je sada sjetiti se svih nagrada i priznanja i bilo bi potrebno dosta prostora za popis svih nagrada. Spomenut ću vam samo one koje su za mene posebno drage i vrijedne i jasno najznačajnije za moju uzgojivačnicu.

Kao što znate jučer (16. svibnja) sam „ . , , , . . .. ,. r, •, Priznati hrvatski

se vratio iz Austrije, gdje se u Beču, ^,.y^^ ^^^-^^^ odnosno u Tullnu održavala velika smotra pasa »Eurodog '99« na kojoj je bilo prisutno 308 pasmina sa više od 5.250 pasa. Ja sam se vratio sa psom koji je osvojio titulu vicešampiona Europe. Prošle godine u Genovi, na također europskoj izložbi Din od Lopasa postao je prvak Europe, a ženka Tisa od Čička proglašena je za mladog prvaka Europe, za 1998. g. Lani nisam izlagao na Svjetskoj izložbi pasa u Helsinkiju, jer nisain uspio dobiti vizu od nekih bivših zemalja SSSR za prolaz kroz njih s mojim psima. Godine 1977. Don od Čička bio je prvak Hrvatske, te godine bio sam s njima u Kopenhagenu na prvenstvu Europe, gdje je Don od Čička postao opet prvak Europe, a Don od Lopasa prvak Europe za mlade pse. Inače Don od Čička je već od 1995. godine prvak Europe iz Belgije, a u Budimpešti gdje je bilo preko 15.000 pasa D o n j e postao viceprvak svijeta 1996. da bi već 1997. u Porto Ricu, Don od Čička osvojio prvenstvo svijeta, a Don od Lopasa titulu prvaka mladih. To su samo

neka najdraža za mene priznanja i za moju ugojivačnicu. Ovih dana točnije početkom lipnja letimo za Mexico, gdje se održava ovogodišnje prvenstvo svijeta. Moram biti iskren i reći da se tamo nadam nekoj tituli.

Za ovaj moj hobi mislim da je nepotrebno posebno isticati koliko mi je potrebno i novaca i vremena. Znajte da samo karta za mene i pse u Mexico stoji više od 3.000 do­lara, a naš Hrvatski kinološki savez nema dovoljno sredsta­va ni za manje priredbe, a kamo li za ovako skupe svjetske izložbe. Stoga se snalazimo sami, a vjerujte mi da su se svi čudili u Porto Ricu kada smo rekli odakle dolazimo. Pa kada smo postali prvaci svijeta, i kada se hrvatska trobojnica zavijorila na jarbolu mnogi su tražili da im više pričam o Hrvatskoj i pokažem na karti gdje je to u Europi.

Međunarodna kinološka organizacija sa sjedištem u Bruxellesu koja je primila naš Hrvatski kinološki savez u punopravno članstvo 1995. godine, priznala je naše četiri autohtone pasmine, a do 2001. g. produljila je odluku o

kinolog i uzgajivač istarskih kratkodlakih goniča ing. Dražen Matičić sa pasa uzgojivačnice »Čičak« s kojima je do sada pobrao niz europskih i

svjetskih šampionskih titula

priznanju i istarskog kratkodlakog goniča za hrvatsku au­tohtonu pasminu. Stoga mi u Hrvatskom kinološkom sa­vezu nastavljamo bitku za naša hrvatska prava na jedan j e ­dini ispravan način - radom i samo radom, povijesnim ar­gumentima, zemljopisnim i kinološkim dokazima da je Istra i istarski gonič hrvatska pasmina. A jedan od najuvjer-Ijivih načina dokazivanja kinološkoj javnosti svijeta je i prikazivanje našeg autohtonog nacionalnog bogatstva. Da bi FCI priznali nekome autohtonu pasminu treba imati najmanje 600 jedinki. Mi za sada imamo oko 3 tisuće istar­skih kratkodlakih goniča, dakle imamo kvantitet, a stalnim osvajanjem šampionskih titula po Europi i svijetu dostigli smo i zavidan kvalitet kojeg trebamo i održati kroz neko­liko godina. Tako pored naših vrhunskih športaša i turiz­ma, naši psi pronose glas diljem svijeta o Lijepoj našoj.

" ^ r Antun Zlatko Lončarić

Časopis Hrvatske sume I 21

LOVSTVO

8. međunarodni sajam lova i ribolova u Munchenu

Zašt e dolaze lovci iz Njemačke

Lovni djelatnici »Hrvatskih šuma« pred ulazom u Sajam lova i ribolova na novom Munich Trade Fair centru

Uz znatno opustošena lovišta, Hrvatska je i

dalje nekonkurentna sa cijenama odstrjela, a u

osamdesetak i više milijunskoj Njemačkoj danas se regrutiraju novi lovci u pravilu

skromnijih platežnih mogućnosti, a otuda nam dolazi velik broj

lovaca, međutim Hrvatske lovne ponude

u Munchenu ove godine nije bilo

U vremenu od 14. do 18. travnja ove godine u Miinchenu je održan tradicionalni 8. po redu

JVIedunarodni sajam lova, ribolova i sportskog streljaštva. Za razliku od dosadašnjih sajamskih priredaba ovogodišnji je po prvi put održan na prostoru novog velesajamskog centra, kojih dvadesetak kilometara od bavar­ske prijestolnice. U četiri od ukupno 15 novoizgradenih paviljona bilo je smješteno 420 proizvođača i trgovaca lovačke, ribolovačke i sportske opre­me iz 78 zemalja svijeta, ponudivši praktički sve ono što se danas u svijetu proizvodi. Uz znatan broj posjetilaca iz Hrvatske, Sajam su razgledali i stručni lovni djelatnici Direkcije »Hr­vatskih šuma« i područnih uprava šuma iz Osijeka, Vinkovaca, Našica, Bjelovara, Koprivnice i Siska.

Iako je sezona lova praktički iza nas teško je bilo barem ne proviriti na neki od štandova renomiranih proiz­

vođača lovačkog oružja i streljiva, od domaćeg Suhl-a, talijanske Bresciae, belgijskog Liege-a, engleskog Westley Richardson-a i dr. Nisu izostali ni naši susjedi puškari iz Borovlja (Ferlach), čijeg su zacijelo nama najpoznatijeg puškara Johanna Fanzoja, strastvenog lovca i člana Safari Cluba Internatio­nal, naši šumari i lovci posjetili u njegovu domu u Borovlju.

Među puškama dominirale »ekspresice«

Medu lovačkim puškama domini­rale su »ekspresice«, što će reci dvo-cjevke risanice, čije cijene bolje ne spominjati. Njemački Anschiitz prika­zao je nove verzije svojih sačmarica, čije su cijevi izrađene od nerđajućeg krom-nikla, Anson-Deeley sustava te s jednim okidačem, a tvrtka Blaser obo-cjevke bokerice kod kojih sačmena i karabinska cijev nisu međusobno po­vezane. Pažnju posjetitelja privlačili su

22 / Časopis Hrvatske šume

Naši lovci ispred Muzeja lova i ribolova u MUnchenu

majstori graveri, koji su na licu mjesta svoje umijeće graviranja/čekiranja s prizorima iz lova i/ili likovima divljači demonstrirali na metalnim i drvenim dijelovima pušaka. Što se pak vrhun­skih proizvođača optičke opreme tiče (Swarovski, Zeiss i dr.) na tržištu je nova generacija ciljnika čija je glavna cijev od lagane legure sa ojačanjcm, širokog vidnog polja i izvrsne kakvoće slike. Sa japanskog tržišta dolaze nam novi izvlačni durbini, uređaji za noćno gledanje, laserski mjerači udaljenosti...

Fliigelova široka paleta repelenata

U centralnoj hali Sajma, Bavarski lovački savez postavio je veliku diora-mu pod nazivom »Divlji papkari (parnoprstaši) u gorskim šumama«, a Bavarsko ministarstvo za regionalni razvoj tematsku izložbu »Zaštićene vr­ste koje ne poznaju granice«. U nju je bio sretno uklopljen poseban izložbe­ni prostor Njemačkog saveza sokolara, koji ove godine proslavlja 75. godišnji­cu uspješnog rada i djelovanja. Držeći te prekrasne grabljivice »oka sokolova« na rukama, poruka sokolara nama lo­vcima bila je jasna i nedvosmislena: prestanite ih smatrati štetočinama i ne dižite na njih svoje ubojito oružje; nijedna ptica grabljivica ne istrebljuje divljač, ona samo uzima svoj dio pri-

Divojarac sa četiri kuke, jedan od atraktivnih eksponata Muzeja

lova i ribolova

rodnog plijena i nije konkurent lovci­ma.

Uz gotove modele hranilica i lovnotehničkih objekata, »električne pastire«, izbora najrazličitijih sjemenki za osnivanje krmnih polja, prirodnih duplji za gniježđenje ptica (dupljašica i dr. mnoge tvrtke, poput njemačkog Fliigela, predstavile su široku paletu repelenata protiv šteta od divljači, guljenja kore ili obgrizanja vršnih izbojaka.

A što tek reći o ponudi knjiga i časopisa na lovačku i šumarsku temu? Uz skupa monografska djela o pojedi­nim (glavnim) vrstama divljači, novog

izdanja Leksikona lova i dr. na prodaj­nim štandovima nakladnika našla se i nova generacija džepnih i jeftinih priručnika, koji su toliko mali da stanu u džep, ali i toliko opsežni da pružaju sveobuhvatni uvid u područje kojim se bave.

Dok je prije nekoliko godina na Sajmu u Miinchenu predstavljen u posebnom Safari paviljonu »topla Afrika«, na ovogodišnjem Sajmu lova i ribolova predstavljena je »Stara Afri­ka«, da ne kažemo Divlji zapad. U okruženju uspjelih dermopreparata bizona u naravnoj veličini u hali A5 bile su uređene trgovine kaubojskim potrepštinama s atraktivnim Red Grizzly Saloon-om!

U okviru Safari Club Internatio­nal, tvrtke Eduart Kettner Jagd-Reisen te samostalnih agencija pojedinih ze­malja na Sajmu su se nudili lovni aranžmani i paket usluge za više ze­malja Europe, Azije i Afrike.

Muzej lova i ribolova Iako, uz izuzetak nekolicine lovo-

zakupnika iz Čazme i Suhopolja, mo­gućnosti lova u Hrvatskoj nisu službe­no predstavljene, ostaje činjenica da smo, uz vidno opustošena lovišta, i dalje nekonkurentni sa cijenama, uk­ljučujući tu i »Hrvatske šume«, koje su nedavno snizile odstrjelne takse za lov na medvjeda i vepra. Tako primjera radi »zlatni« medvjed (300 CIC toča­ka) za sezonu 1999/2000. godinu moći će u Bugarskoj odstrij eliti za 6000 DEM, u Rumunjskoj za 6900 DEM, a u nas u Hrvatskoj za 8000 DEM. Slično je i sa veprovima, jelenskom divljači... U danas 80 milijunskoj Njemačkoj regrutiraju se novi lovci, u pravilu skromnijih platežnih moguć­nosti u odnosu na svoje starije kolege sunarodnjake, o čemu i te kako mora­mo voditi računa ako ih želimo dobiti u naša lovišta.

Na kraju radnog posjeta Sajmu lova i ribolova u Miinchenu djelatnici »Hrvatskih šuma« obišli su Njemački muzej lova i ribolova, a na povratku, kako je rečeno u uvodu, puškarsku ra­dionicu našeg starog znanca Johanna Fanzoja u Ferlachu, koji za hrvatske lovce daje 10 posto popusta za sve oru­žje koje je izrađeno u njegovim radio­nicama.

Tekst i snimci: Alojzije Frković

Časopis Hrvatske šume / 23

OBLJETNICE NACIONALNIH PARKOVA

Pola stoljeća 1979. 1999.

Nacionalnog parka PUtvUka jezera

Plitvice su stavljene na popis kao jedan od 500 svjetskih odnosno 230 europskih spomenika

prirodne baštine, među kojima je i pet u

Hrvatskoj. Proglašene su prvim hrvatskim

Nacionalnim parkom 8. travnja 1949. godine. Riječ je o znanstveno

vrlo zanimljivom i osjetljivom

biodinamičkom sustavu

Cijenjeni čitatelji. Radujem se što zajedno s Vama na ovim stranicama mogu podijeliti

radost naše zlatne obljetnice Nacionalnog parka »Plitvička jezera«. Prije točno pola stoljeća mi smo postali prvi hrvatski Nacionalni

park, a prije dvadeset godina i UNESCO nas je primio u okrilje Spo­menika svjetske prirodne baštine, ocijenivši iznimnost i važnost biodi­namičkog procesa nastanka sedrenih barijera na području krša.

Svijet prirode Plitvičkih jezera je živi svijet koji se neprekidno razvija i kao takav zahtijeva nesmetano okružje. Za nastanak brojnih sedrenih barijera u našem Parku trebalo je proći na stotine godina i na nama je sada odgovornost pred generacijama koje dolaze da omo­gućimo daljnji što prirodniji tijek tih procesa i u budućnosti.

Očuvanje plitvičke prirodnosti treba postati naša trajna zadaća i imperativ za sve planirane zahvate na našem prostoru.

Omogućimo svojim zaštitarskim djelovanjem nesmetani razvoj se-drotvomih algi i mahovina.

Dođite, uživajte u neponovljivoj ljepoti koja nam j e ovdje podarena, gledajte i obogatite svoje dojmove prizorima što žive pred Vašim očima od proljeća, preko ljeta, jeseni i zime. Čuvajte ovu ljepotu da ostane netaknuta i za sve buduće posjetitelje, za stoljeće koje dolazi i za sva ona stoljeća koja će doći!

Želim Vam dobrodošlicu na Plitvička jezera. Stjepan Dujmić, dipl, ing. Ravnatelj NP »Plitvička jezera«

24 / časopis Hrvatske šume

Zbog svoje osebujnosti, neobi­čne i jedinstvene prirodne ljepote te specifičnih priro-

doznanstvenih vrijednosti Nacio­nalni park Plitvička jezera svrstava se u najveće prirodne rezervate u Hrvatskoj te zauzima istaknuto mjesto i u međunarodnim okviri­ma. U travnju ove godine navršilo se 50 godina od proglašenja Plitvica Nacionalnim parkom. Naime, proglašenje je obavljeno 8. travnja 1949. na petom redovnom zasje­danju Sabora Republike Hrvatske, a kao osnovica toga čina bilo je obrazloženje daje riječ »o predjelu naročite prirodne ljepote koji će nadzirati i o njemu se brinuti nauka«. Dvije godine nakon pro­glašenja tadašnje Ministarstvo šu­marstva donijelo je rješenje o gra­nicama parka, a početkom 1997., u novostvorenoj hrvatskoj državi, donesena je zadnja zakonska izmjena o veličini Parka, koji se prostire na površini 294,82 km^. Pritom su u obzir uzete zone utjecaja površinskih i podzemnih

»Divna li su divna Plitvička jezera, njim dorasla nema ni kista ni pera...«

pjesnik Ivan vitez Trnski (1900)

U prošlosti pristup do manjih jezera i do sedrenih barijera bio je gotouo nemoguć, dok nisu izgrađene staze i putovi iznad vodenih

jezerskih površina

voda na temeljni jezerski fenomen biodinamičnoga procesa postanka sedre. U Plitvičkom Ljeskovcu 1951. godine osnovana je prva Uprava Parka, na čelu koje je bio inženjer šumarstva sa savjetodav­nim Stručnim savjetom. U okviru savjeta bile su formirane grupe za šumarsku, botaničku, zoološku, geološku-hidrogeološku i arhitek-tonsko-inžcnjersku problematiku, a određene su i zaštitne mjere sa svrhom očuvanja prirodnoga stanja na ovom području.

Na popisu ugrožene svjetske baštine

Kao svjetski spomenik prirodne baštine, i prvi hrvatski Nacionalni park, Plitvička jezera stavljena su na Listu kulturne i prirodne ba­štine 26. listopada 1979. te će tim povodom ove godine obilježiti dva­desetu obljetnicu. Prema strogim kriterijima UNESCO-vog Odbora za svjetsku baštinu, Plitvice su sta­vljene na popis kao jedan od 500 svjetskih odnosno 230 europskih spomenika prirodne baštine, medu kojima je i pet u Hrvatskoj. Tije­kom okupacije, za vrijeme Domo­vinskog rata, Plitvice su na zahtjev

Najduži i najdublji Kozjak

Prema profilu ing. Mili-voja Petrika, uzdužna dužina vodene površine svih šesnaest Plitvičkih jezera iznosi 8200 m. Najduže i najdublje jezero je Kozjak, koje je dugačko 2350 m, duboko 46 m, a nalazi se na nadmorskoj visini 534 metra. Ukupna površina svih jezera je 194,9 ha.

Na visini 636 m iznad mo­ra nalazi se Prošćansko jezero, koje je dugačko 2100 metara, a najveća mu je dubina 37 m.

Ime slapa po opernoj pjevačici

Slap Milke Tmine na Do­njim jezerima dobio je naziv po našoj čuvenoj opernoj pje­vačici, koja je nakon jednoga svoga nastupa sav prihod od 1992 krune poklonila tada­šnjem »Društvu za uređivanje i poboljšavanje Plitvičkih je­zera« za uređenje staza po je­zerima.

Časopis Hrvatske šume I 25

Prašuma Corkova uvala

Na području Nacionalnog parka Plitvička jezera nalazi se prašuma Corkova uvala, ko­ja zauzima površinu oko 75 ha, na nadmorskoj visini 860-970 m. U fitocenološkom po­gledu to je dinarska varijanta bukovo-jelove šume (Abieti-Fagetum illyricum). Prašuma je prirodni rezervat i jedan od najljepših ostataka prirodne šume bukve i jele dinarskoga klimazonalnog vegetacijskog podpodručja, a smještena je u planinskom masivu Male Ka­pele, na obroncima Oštrog Ja­vora. Dobro je sačuvana i pris­tupačna te se stoga u njoj oba­vljaju različita šumskouzgoj-na, eksperimentalno-ekološka, vegetacijska i druga istraži­vanja. Tipični krški fenomeni: ponikve, škrape, strmine, ka­meniti blokovi i dr. karakte­ristični su za teren Čorkove uvale. U prašumi se nalaze go­tovo sve razvojne faze europ­ske prašume: optimalna faza, faza starenja, faza raspadanja, preboma faza i faza pomla­đivanja. Prevladavaju optimal­na faza i faza starenja.

Suština Plitvica leži u sedri i sedrotvomom bilju, jer bez njega brzo bi vodena masa

izglodala i razgradila mekanu sedru

hrvatske Vlade stavljene s Dubrov­nikom na popis ugrožene svjetske baštine, a brisane su s toga popisa 1997. godine, kada je ocijenjeno da

je svaka opasnost prošla. Treba istaknuti daje za vrijeme okupacije U N E S C O pokazivao stalnu brigu za svoju kulturnu baštinu, uputivši svoje misije na Plitvice (1992. i 1993.) te pokazavši zanimanje i nakon okupacije, radi utvrđivanja poslijeratnoga stanja i možebitnih posljedica za ovaj svoj zaštićeni pri­rodni objekt.

Stare bukove i jelove šume Kao specifična krška pojava

Plitvička jezera sastavljena su od 16 većih i mnoštva manjih jezera, koja su stepeničasto nanizana i među­sobno odijeljena sedrenim barijera­ma. Ove barijere poprimaju razli­čite oblike, a preko njih se prelijeva voda, koja stvara mnogobrojne za-pjenušane slapove i brzace nepono­vljive ljepote. Riječ je o znanstveno vrlo zanimljivom i osjetljivom bi­odinamičkom sustavu, u kojem se-drotvorne biljke, mahovine i alge, sudjeluju u oblikovanju i održa­vanju navedenih sedrenih pregra­da. Prostor Nacionalnoga parka smješten je u Lici, prostire se

između planinskih masiva Male Kapele i ličke Plješivice, a u pre­težitom dijelu nalaze se stare, ugla­vnom bukove i jelove šume, unu­tar kojih su neke zadržale prašumske značajke (primjerice predjel Corkova uvala). Prema ela­boratu Instituta za šumarska istraživanja u Zagrebu iz 1974. go­dine, visinsko raščlanjivanje vege­tacije Parka sadrži tri pojasa. Za prvi pojas i najnižu stepenicu (od 550-700 m n.v.) karakteristične su šume kitnjaka i običnoga graba (Querco-carpinctum illyricum Horv.). U udolinama na rubnim dijelovima parka: Babin potok (760 m). Brezovac (760 m), Globorito polje (680 m), Matić-krčcvina (660 m) i Rastovača (550 m) i na istočnoj obali jezera Kozjak zastu­pljeni su fragmenti i klimazonalne zajednice. U tom pojasu šume su iskrčene odnosno zamijenjene liva­dama i poljoprivrednim kulturama. Drugi pojas obuhvaća u rasponu od 700-900 m n.v. pojas gorske bukove šume (Fagetum illyricum), a iznad 900 m n.v. je pojas šume bukve i jele (Abieti-Fagetum illyri-

Stabla se rađaju, rastu i umiru bez upliva čovjeka

Ih I Časopis Hrvatske sume

»Vode, jezera, slapova i šuma ima i drugdje, a ipak su Plitvička jezera na čitavom svijetu jedna...«

I. Pevalek U Nacionalnom parku »Plitvička jezera« podignuta je spomen-

ploča akademiku i sveučilišnom profesoru dr. se. Ivi Pevaleku. Tijekom okupacije u Domovinskom ratu netko je ispalio metak u glavu i probušio je, s toje odraz kulture onih koji su do »Oluje« vla­dali Krajinom. Pokojni prof. Ivo Pevalek (1893-1967) bio je od 1926. g. redovni profesor na zagrebačkom Poljoprivredno-šumarskom fakultetu, gdje je osnovao Zavod za botaniku, Botanički vrt i naučne kolekcije tropskog i suptropskog bilja. Od 1959. do mirovine (1963) redovni je profesor Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Jedan je od najboljih i međunarodno priznatih istraživača i poznavatelja flore, posebice alga, gljiva i biljaka sedrotvoraca

cum Horv.). S obzirom na pojavu niza biljaka, koje karakteriziraju su-balpsku vegetaciju, može se utvrdi­ti da usponi iznad 1200 m (Cigel-Seliški vrt) pripadaju već pojasu pretplaninske bukove šume.

Šumska vegetacija uglavnom očuvana

Granice parka, osim vapne-načke podloge na kojoj su pretežito šumske zajednice tipične za po­dručje našega visinskog krša, obu­hvaćaju i znatne površine čistoga dolomita s takozvanom dolomit-nom vegetacijom. Vrlo malo su za­stupljene kvartarne naslage s, ugla­vnom, higrofitnim asocijacijama crne johe, vrbe, trske, šaša i dr., na naplavinama uz jezerske obale. Za sinekološku i sindinamsku karakte-rizaciju šumske vegetacije parka važni su činitelji litološka podloga i pedološke prilike. Prema litološkoj podlozi šumske zajednice (cenoze) mogu se grupirati u fitocenoze na dolomitima, na vapnencima i na kvartarnim nanosima. Pod utje­cajem čovjeka najyače je opustošena vegetacija najnižeg pojasa, na pro­storu kojeg su pretežito livade i poljoprivredne kulture, okružene šibljacima i šikarama. U predjelima Medvednjak, Bigina poljana i Pli­tvički klanac, u pojasu brdske bu­kove šume, zastupljene su i bukve panjače. Važno je naglasiti da je veći dio šumske parkovne vegeta­

cije, koji se rasprostire u pojasu bukve i jele, očuvan, a posebice sa­stojine prašumske strukture, poput Corkove uvale.

Vrelo trajnih znanstvenih istraživanja

Neograničene su mogućnosti za dalja prirodoznanstvena istra­živanja, naročito u užem dijelu Nacionalnoga parka »Plitvička je ­zera«. U cilju eksperimentalnih šu­marskih i drugih dugoročnih istra­živanja znanstvenici se koriste mre­žom trajnih pokusnih ploha, veli­čine 1 ha. Plohe su uvedene u regi­star trajnih ploha pod svojim bro­jem, a na terenu su vidljivo obi­lježene. Kako navodi prof dr. Želj-ko Spanjol sa zagrebačkoga Šuma­rskog fakulteta u travanjskom broju časopisa »Priroda«, od svih zaštićenih predjela u Republici Hr­vatskoj N P »Plitvička jezera« ima najviše, čak 12, postavljenih trajnih pokusnih ploha. One su smještene u predjelima Medvedak, Čorkova uvala (2), Cudinka, Crni vrh. Pod kikom. Prijeboj, Karleušine, Bre-zovačko polje (2), Prošćansko jeze­ro i jezero Kozjak. Obuhvaćaju sljedeće biljne zajednice: šumu bu­kve i jele (Lamio orvale-Fagetum i Omphalodo vernae-Fagetum), li­vade i vodene ekosustave. Primjeri­ce, trajne pokusne plohe br. 32 i br. 87 u predjelu Corkove uvale nalaze se u prašumskom stadiju šume

Znanstvenici o Plitvičkim jezerima

»Plitvice ulaze u niz onih vrhunskih objekata prirode našega kontinenta, koji se ubraja u dobra europskog čo­vjeka, europske kulture i civi­lizacije uopće«. (Akademik Branimir Gušić, 1979)

»Svako onečišćenje ili sni­ženje lužnatosti (pH) poreme­tilo bi kemijske i biodinami­čke odnose, što bi osim ostalog imalo kao posljedicu uništenje svih sedrotvoraca. Zato svako nerazumno upletanje čovjeka u naše krške rijeke, pa i u naj­manje, imalo bi katastrofalne posljedice i treba ga spri­ječiti.« (Prof. dr. se. Ivo Mato-ničkin, Priroda, 1992.)

Najviši slap u Hrvatskoj

Poznati slap potoka Plitvi­ce visok je 75 metara i najviši je slap u Hrvatskoj. Vode ovo­ga potoka i vode pada zadnjeg plitvičkoga jezera Novakovića broda, znane pod imenom Sa­stavci, oblikuju početak krške rijeke Korane duge 134 km, koja se kod Karlovca ulijeva u rijeku Mrežnicu.

Časopis Hrvatske šume / 27

Misli akademika Pevaleka

»Suština Plitvica leži u se-dri i sedrotvornom bilju, koji­ma Plitvice zahvaljuju svu ljepotu i turističku atraktiv­nost.«

»Ako se u zaštiti Plitvičkih jezera bude postupalo po dik­tatu znanosti i njezinih rezul­tata, siguran sam da ćemo uspjeti očuvati tu prirodnu znamenitost.« (Akademik Ivo Pevalek, 1958.)

Ekološka raznolikost Ukupna površina NP »Pli­

tvička jezera« je oko 295 km^. Cjelokupni teritorij parka iz­građuju karbonatske naslage iz mezozoika, a prevladavaju vapnenci i dolomiti iz trijasa, jure i krede. Na navedenoj su podlozi najrašireniji sljedeći tipovi tala: rendzine na dolo­mitu, smeđa ili ilimerizirana tla na vapnencima, smeđe tlo na vapnencu i smeđe tlo na dolomitu.

Osebujnost i raznolikost ekoloških prilika u Nacional­nom parku uvjetuje pojavu oko 40 različitih šumskih, livadskih i ostalih zaje­dnica, raščlanjenih na mno­go subasocijacija, ekoloških varijanata i facijesa.

Zelje Milke Trnine

»Moja je vruća želja, da se rajska ljepota ovog kraja mile naše Domovine i stra­nom svijetu otkrije, da se i strani narodi mogu nasla­đivati, gledajući ovu uzvi­šenu krasotu pa da se ovaj biser lijepe naše Domovine proslavi širom svijeta...« Milka Tmina, operna diva

(21. 3. 1898.)

bukve i jele (Omphalodo vernae-Fagetum Marinček ct al, 1992). U ovim sastojinama preborne struk­ture prevladava optimalna faza, a faze raspadanja i pomlađivanja uočavaju se na manjim površi­nama. Sa šumarskoga stajališta plohe imaju značaj zbog prou­čavanja neutjecanog razvoja sastoji­ne i svih ekoloških činitelja poveza­nih u šumskom ekosustavu u kojem su zastupljene bukva, jela i smreka.

Suma i voda - glavni prirodni fenomeni

Praćenjem zdravstvenog stanja sastojina prije Domovinskog rata, ističe dr Spanjol, uočeno je da je zdravstveno stanje šuma na po­dručju N P »Plitvička jezera mnogo bolje nego u drugim gorskim pre­djelima, primjerice u Gorskom ko­taru i Lici. Uz šumu, voda je u parku glavni prirodni osnovni fe­nomen i treba joj posvetiti osobitu pozornost, u cilju očuvanja stabil­nosti osjetljivog vodenog ekosusta­va. Međutim, gospodarske aktivno­sti i ljudska nazočnost u Nacional­nom parku odražavaju se na njego­vu kvalitetu. Na nekim mjestima, zaključuje dr Spanjol, zbog antro-

Požari koji su tijekom Domoviiisko^^ rata harali Plitvičkim okolišem uništili su dobar

dio stoljetnih stabala

pogcnc eutrofizacije dolazi do na­seljavanja alohtonc mikroflore, ko­ja je pokazatelj prisutnosti navede­nih mineralnih soli antropogenog podrijetla.

W Pripremio: I. TOMIĆ ^ y Fotografije: A. Z. Lončarić

Brojne staze i putcljci vijugaju između slapova a često preko tijili i padaju stoljetna stabla te čine krajolik još zanimljivijim

28 / Časopis Hrvatske šume

UPRAVA ŠUMA DELNICE - Iz rada sindikalnih podružnica naših Uprava šuma

Uoči 1. svibnja nagrade najboljim radnicima

Najboljim radnicima Uprave šuma Delnice od strane poslovodstva čestitao je i upravitelj Uprave dipl. ing. Herrnan Sušnik

Na svečanoj dodjeli naffada bila je prisutna i predsjednica Hrvatskog sindikata šumarstva Gordana Colnar koja je i idejni

začetnik dodjele svih nagrada najboljim radnicima pojedinih uprava

Meč treću godinu za redom Hrvatski sindil<at šumarstva, odnosno njegove podružnice po našim Upravama šuma, uoči Praznika rada, prvog svibnja, upriličuje skromne svečanosti na kojima sindikalni povjerenici pojedinih uprava podijeljuju simbolične nagrade najboljim radnicima za proteklu godinu od 1.000 kuna. Ovaj lijepi običaj kojeg su naši radnici jasno, sa zadovoljstvom prihvatili, još uvijek je znak da u većini naših Uprava Sindikat vodi brigu o najboljim radnicima.

Na svečanosti u Delnicama devctnaestorici najboljih zaposlenika Uprave šuma, dodijeljena su priznanja i nagrade za ostvarene uspjehe u radu tijekom 1998. g.

Najboljima u štimarstvu nagrade se dodjeljuju već treću godinu zarcdom od 1996. g. kada je Glavni odbor Hrvatskog sindikata šumarstva donio odluku o dodjeli novčane na­grade od 1.000 kn najboljim zaposlenicima iz direktne proizvodnje iz šumarija i organizacio­nih dijelova Uprava šuma.

U ime Sindikalnog povjereništva Uprave šuma Delnice nazočnima se obratila VLATKA ŠTIOLIC dosadašnja glavna Sindikalna po­vjerenica, osvrnuvši se na rad Sindikata u pro­teklom razdoblju od četiri godine. Radom Sin­dikata u Upravi šuma Delnice možemo biti za­dovoljni, jer su mnoge aktivnosti realizirane uspješno zahvaljujući i potpori poslovodstva. Dosta se postiglo u rješavanju problematike in­valida rada, u procesima pretvorbe u šumarstvu, u izborima za zaposlenička vijeća, u organizi­ranju godišnjih odmora za zaposlenike, a osobit je bio doprinos Sindikata u izradi Kolektivnog ugovora za šumarstvo, a što se onda vrlo povolj­no odrazilo i na isplate plaća zaposlenicima.

Od strane poslovodstva Uprave šuma Del­nice najboljim radnicima čestitao je HERMAN SUŠNIK dipl. ing. šum. upravitelj, te JOSIP PLEŠE dipl. ing. od strane MGP d.o.o. Delnice.

GORDANA COLNAR predsjednica Hr­vatskog sindikata šumarstva u svom pozdravu dobitnicima osvrnula se na ulogu i rad Sindika­ta u šumarstvu do sada, te na buduće zadatke ove najmasovnije udruge šumara. Hrvatski sin­dikat šumarstva član je i Međunarodne federa­cije šumara i drvara koja ima svoje podružnice u 106 država svijeta i više od 8 milijuna članova.

Ova je godina za Sindikat bila i izborna, u svim sindikalnim podružnicama izabrana su nova rukovodstva, što znači da treba još bolje i jače prionuti na rad, jer pred nama je novo tisućljeće i borba za stvaranje što boljeg i uspješnijeg Sindikata. Čestitajući najboljim rad­nicima na nagradama, rekla je da se ove nagrade dodijeljuju uz 1. .svibanj Međunarodni dan rada, kada su se mnogi sindikalci u povijesti borili i dali svoj život štiteći prava radnog čovjeka.

Nazočne je razveselila i viješću da će se ove godine ponovo održati proizvodna na­

tjecanja radnika u šumarstvu, koja su bila preki­nuta unatrag nekoliko godina.

Nagrade i priznanje najboljima uz Gorda-nu Colnar dijelila je i VALERIJA VUKELIĆ dipl. ing. šum. novoizabrana glavna Sindikalna povjerenica Uprave šuma Delnice.

Najbolji radnici Uprave šuma Delnice za 1998. g. su: Boris Gašparac (Lokve), Mile Petković (Klana), Zlatko Rački (Skrad), Rade Berić (Gomirje), Marijan Kvaternik (Delnice), Žcljko Stefanac (Vrbovsko), Boško Tadcjevič (Mrkopalj), Milan Katić (Ravna gora), Josip Klepac (Tršće), Mihovil Rauker (Galanterija Vrbovsko), Dubravko Medić (Fužine), Katica Mance (Lovački dom d.o.o.). Dane Pervan (Crni lug). Ivica Cargonja (Rijeka), Sanjin Ožbolt (Prezid), Ivan Pajnić (Gerovo), Velimir Zagar (MGP d.o.o. Transport), Josip Stajmin-ger (MGP Građevinarstvo), Željko Kranjac (MGP d.o.o. Transport i mehanizacija Vrbo­vsko). V. Pleše

Uprava šuma Nova Gradiška

Sindikalno povjerenstvo novogradi-ške uprave šuma organiziralo je potkraj travnja tradicionalnu dodjelu priznanja i nagrada najboljim radnicima iz direktne proizvodnje za 1998. godinu. U upravnoj zgradi u Novoj Gradiški priznanja i novčane nagrade (1000 kuna) dobila su osmorica radnika. Glavni sindikalni po­vjerenik ove uprave ing. Jasna Bubanj uručila j e priznanja i nagrade sljedećim radnicima: Ivanu MihaUću iz šumarije Nova Gradiška, Franji PCaurinu iz šuma­rije Novska, Josipu Mihaljeviću iz šuma­rije Nova Kapela, Anti Lovrići: iz šumarije Okučani, Zdravku Brtanu iz šumarije Ja­

senovac, Jozi Zecu iz šumarije Stara Gradiška, Ivici Spionjaku iz šumarije Tr-njani i Darku Nenadiću iz šumarije Orio-vac. Potonji Darko Ncnadić je traktorist, a svi ostali nagrađeni su sjekači. Budući da slavonskobrodska šumarija nije dostavila prijedlog za najboljeg radnika iz izravne proizvodnje, nagrada nije nikome do­dijeljena.

Svečanost dodjele nagrada obavljena j e u nazočnosti upravitelja novogradiške Uprave šuma ing. Mladena Sertića, koji j e nagrađenima uputio prigodne čestitke, te sindikalnih povjerenika s pojedinih šuma-rija. (I. T.)

Časop is Hrvatske šume I 29

Iz Uprave šuma Vinkovci

Hrvatski sindikat šumarstva povodom 1. svibnja Međunarodnog praznika rada nagradio

i je 169 najboljih proizvodnih radnika javnog poduzeća »Hrvatske šume« Zagreb, a među nagrađenima je i 13 radnika Uprave šuma Vinkovci. To su: Vlado Katnenicki iz šuma­rije Cerna, Stjepan Galemanović iz šumarije Gunja, Josip Adamec iz šumarije Ilok, Brani-slav Djulabić iz šumarije Lipovac, Jozo Šalić IZ šumarije Mikanovci, Marinko Matković iz šumarije Otok, Antun Šiškić iz šumarije Stri-zivojna, Ilija Piljanović iz šumarije Strošinci, Ivan Bićanić iz šumarije Vinkovci, Jožef Prsa iz šumarije Vrbanja, Ivan Horvat iz šumarije Vukovar, Ilija Lukić iz šumarije Županja i Franjo Babajić iz »Šumatransa« d.o.o. Vinko­vci.

Nagrađenim radnicima medu prvima čestitao je upravitelj uprave šuma Vinkovci mr. se. Darko Beuk, a priznanja i prigodne nagra­de u vrijednosti tisuću kuna nagrađenima je uručio ing. Željko Kalauz, novoizabrani glav­ni sindikalni povjerenik Uprave šuma Vinkovci. Ova skromna svečanost održana je u lovačkoj kući »Merolino« kojom upravlja i gospodari šumarija Cerna. Tekst i snimak

Zvonko PEIČEVIĆ

Uprava šuma Požega Uprava šuma Gospić

Tijekom dodjele priznanja i nagrada najboljim proizvodnim radnicima požeške Uprave šuma Snimio: I. TOMIĆ

Na temelju kriterija Hrvatskog, sindikata šumarstva u Upravi šuma Gospić izabrani su najbolji radnici za prošlu godinu i nagrađeni sa 1.000 kuna. To su sljedeći djelatnici:

Jandre Cvitković iz šumarije Brinje, Zdravko Maračić iz Donjeg Lapca, Marijana Busija iz šumarije Gospić, Dalibor Markanjević iz šumarije Gračac, Pašo Pašić iz šuma­rije Karlobag, Marko Rončević iz šumarije Otočac, Ivica Cačić iz šuma­rije Perušić, Marijan Kalašević iz šumarije Sv. Rok, Jozo Šapina iz šumarije Korenica, Bogoljub Pajić iz šumarije Udbina i Ivan Vukelić iz šumarije Vrhovine. (Z. L.)

U povodu obilježavanja 1. svibnja. Međunarodnoga praznika rada, sindikalno povjereništvo Uprave šuma Požega organiziralo je u sklopu Hrvatskoga sindikata šumarstva tra­dicionalnu dodjelu priznanja i nagrada najboljim radnicima iz izravne proizvodnje za 1998. godi­nu. U požeškoj restauraciji »Lovački rog« priz­nanja uz novčane nagrade dobila su sedmorica radnika, a uručio ih je glavni sindikalni povjere­nik požeške Uprave šuma Pero Jurić, istaknuvši da če iduće godine biti obuhvaćeno više kandi­data za nagrade. Nagrađeni su Alojz Sarajlić (243,70 bodova) iz šumarije Caglin, Đuro Antu-nović (239,10) iz šumarije Kutjevo, Željko

Kršulj (234,53) iz šumarije Kamenska, Stjepan Gagić (242,70) iz šumarije Požega, Vladimir Fridrih (212,40) iz šumarije Pleternica, Ivo Đogolović (221,40) iz šumarije Velika i Branko Bešlić (208,20) iz »Transporta, mehanizacije i graditeljstva«, d.o.o. Požega.

Nagrađenim radnicima čestitali su ru­kovoditelj Proizvodnoga odjela požeške Uprave šuma ing. Marijan Alađrović i direktor »Tran­sporta, mehanizacije i graditeljstva«, d.o.o. ing. Ivan Gašpar. Svečanosti dodjele priznanja i na­grada bili su nazočni upravitelji šumarija te no­voizabrani sindikalni povjerenici i članovi Zaposleničkog vijeća ove Uprave.

I. Tomić

Uprava šuma Senj I u Upravi šuma Senj, u povodu

Prvog svibnja, podijeljene su nagrade najboljim radnicima: To su:

Ivica Devčić iz šumarije Krasno, Ivan Makaus iz šumarije Rab, Šime Datković iz šumarije Pag, Mira Popić iz šumarije Crikvenica, Ivica Krmpo-tić iz šumarije Senj i Žarko Tus iz G M P d.d. Senj. (Z. L.)

30 / Časopis Hrvatske šume

Uprava šuma Karlovac Uprava šuma Osijek u Upravi šuma Karlovac uoči

praznika rada, nagrađeni su sljedeći najbolji radnici:

Tomo Kučinić, šumarija Cetin­grad, Josip Jazvac, šumarija Draganići, Ivan Lauš, šumarija Duga Resa, Ilija Cengić, šumarija Jaska, Darko Ju-rčević, šumarija Karlovac, Pero Polja­nica, šumarija Krnjak, Josip Bučar, šumarija Krašić, Danijel Tončić, šu­marija Ozalj, Mato Bošnjak, šumarija Pisarovina, Petar Cindrić šumarija Rakovica, Nikola Delač, šumarija Slunj, te Darko Draženović šumarija Topusko. (Z. L.)

Uprava šuma Sisak

u Upravi šuma Sisak nagrade najboljim radnicima dodijeljene su sljedećim radnicima:

Miroslav Tadić iz šumarije Su-nja, Mijo Cisić iz šumarije Lekenik, Mićo Jurić iz šumarije Hrvatska Du-bica, Ivo Pejić iz šumarije Petrinja i Mirko Stjepanović iz šumarije Sisak. (Z. L.)

Najbolji radnici Uprave šuma Osijek

Po treći puta za redom i u Upravi šuma Osijek, u lugarnici Jarčevac upriličenje susret najboljih radnika i po­djela nagrada. Nagrade im je uručio sin­dikalni povjerenik ing. Dubravko Župan.

Nagrade su primili:

Miroslav Gramić iz Osijeka, Đuro Rešetar iz »Sumatransa« d.o.o. Ilija Tu-nanović iz Levanjske Varoši, Ivo Jurić iz Đakova, Franjo Mijatović iz Batine, Mi-lan Kralj iz Darde, Mijo Rončević iz Belog Manastira, Jožef Svob iz Tikveša i Tomislav Đugalić iz Valpova. (Z. L.)

Dani hrvatskog šumarstva - Bjelolasica 25-27. lipnja

Aktualni problemi i zadaci hrvatskog šumarstva

Poslije trogodišnjeg mirovanja u Olimpijskom kompleksu na Bjelolasici održat će se manifestacija »Dani hrvatskog šumarstva« u sklopu kojih će se održati i

već tradicionalno natjecanje radnika sjekača Tradicionalna stručno-gospodarska manife­

stacija Dani hrvatskog šumarstva ove će se go­dine održati od 25. do 27. lipnja na području šumarije Jasenak u Upravi šuma Ogulin, u bli­z ini olimpijskog kompleksa na Bjelolasici. T o m prigodom raspravljat će se o aktualnim problemima i zadacima hrvtskog šumarstva na pragu novog tisućljeća sažet im u tri teme:

- Problematika zaštićenih objekata prirode, gospodarenje i upravljanje,

- Vodoprivredna naknada,

- Zapošljavanje proizvodnih radnika i po ­duzetnika u proizvodnji u »Hrvatskim šumama«.

U okviru ovogodišnje manifestacije ponov­no će se, nakon prekida od nekoliko godina, održati tradicionalno natjecanje sjekača na kome će svaku upravu zastupati po tri sjekača, a bit će organizirane i prigodne i z ložbe umjet­nika iz Ogulina te djelatnika »Hrvatskih šuma«, (m)

(Opširnije u sljedećem broju).

Časopis Hrvatske šume / 31

Nagrađeni radnici Uprave šuma Split

Po odluci Glavnog odbora HSS od 4. ožujka 1999. dodijeljene su nagrade naj­boljim zaposlenicima Uprave šuma Split. Na svečanosti dodjele pozvani su svi na­građeni, sindikalni povjerenici i upravite­lji. Ključ nagrađivanja zaposlenika bila je zastupljenost svih ustrojbenih jedinica Uprave, a članova sindikata, iz čega proiz­laze sljedeći nagrađeni; Slavko Orlovič, Benkovac, Slavko Mršić, Biograd, Petar Dragičević, Brač, Nikola Stojanović, Dr­niš, Miroslav Korda, Dubrovnik, Ivan Bi-ličić, Hvar, Toni Dujmović, Imotski, Pe­tar Jelovina, Knin, Berislav Tasovac, Ko­rčula, Ante Staničič, Makarska, Tonći Ku­ran, Metković, Ivan Maričić, Obrovac, Bože Penič, Sinj, Ivan Maslov, Split, Mar­tin Henjak, Šibenik, Tomislav Sclak, Vr­gorac, Slavko Zrilić, Zadar, Ana Colović, Uprava.

Prigodna i tradicionalna svečanost koja se u kontinuitetu održava već drugu godinu, održana je u prostorijama Uprave.

Svečane nagrade je dodijelila glavna sin­dikalna povjerenica Uprave šuma Split, gđa. Anita Cvitanić.

U svom obraćanju gđa. Cvitanić je naglasila: Sindikat je ovom manifestacijom nastojao nadoknaditi događanja Dana šumarstva koji su u svom sadržaju imali

slične nagrade. Nagrada se dodjeljuje naj­boljim zaposlenicima, članovima sindikata. Ona je doista simbolična, ali u svakom slučaju važna za one koji su je dobili i po­ticajna za ostale djelatnike. Nakon sveča­nosti priređen je i prigodan domjenak.

I. Šimić

ŠUMARIJA KLOŠTAR PODRAVSKI

Nova osnova

Gospodarska jedinica Sečajednaje od tri gospodarske jedinice u sastavu šumarije Kloštar Podravski u koprivničkoj upravi. Prema sastavu i uvjetima gospodarenja ka­rakteriziraju je dvije različite gospodarske

cjeline - nizinski dio s hrastom lužnjakom na krajnjim dijelovima Đurđevačkih pe-saka te brdski, bilogorski dio s pretežnim udjelom bukve. S 51 posto udjela bukvaje i inače dominantna vrsta u ovoj gospodar-

Još samo potpisivanje zapisnika - komisija za odobravanje nove osnove za Seču nakon pregleda terena

skoj jedinici, uz 16 posto graba, 10 posto lužnjaka, osam posto kitnjaka i lipe.

Nedavno je za ovu gospodarsku jedi­nicu donijeta nova osnova gospodarenja. Komisija Ministarstva poljoprivrede i šumarstva u sastavu ing. Krešo Turk, pre­dsjednik, ing. Ivica Francetić i ing. Zvonko Zmečak kao članovi obišla je na terenu pojedine odjele te nakon razgovora, pri­mjedbi i »pročišćavanja« nejasnoća prihva­tila prijedlog nove osnove.

Nova osnova predviđa desetogodišnji etat od 60.000 kubika, a od nekih zna­čajnijih uzgojnih radova u jednostavnoj biološkoj reprodukciji pripremne radove za obnovu sastojina na 182 ha, sjetvu i sa­dnju sjemena i sadnog materijala na 55 ha, njegu pomlatka na 227 ha, njegu mladika na 177 ha i čišćenje koljika na 160 ha. U proširenoj biološkoj reprodukciji njega pomlatka i mladika obavit će se na 11 ha, čišćenje koljika na sedam ha.

Ukupna drvna zaliha u ovoj gospo­darskoj jedinici iznosi 673.000 kubika.

Prijedlog osnove izradio je odjel za uređivanje koprivničke uprave na čelu s ing. Brankom Belčićem a u izradi su su­djelovali inženjeri Jaka Indir i Krunoslav Indir.

32 / Časopis Hrvatske šume

Orao štekavac ili Bjelorepan Haliaeetus albicilla (L, 1758) Red. grabljivice - Accipitres Porodica: sokolovl<e - Falconidae Rod; obalni orlovi - Haliaeetus

Orao štekavac je jedina vrsta toga roda koja obitava u Europi. Rasprostranjen je od sjevera (oba­la Norveške, zapadna Irska) prema istočnoj i južnoj Europi, preko zemalja bivšeg SSSR na istok do Kamčatke i Japana. Nije naseljen u Portugalu, Španjolskoj, Francuskoj, Italiji i Švicarskoj.

Ornitolozi razlikuju pet zemljopisnih vrsta od kojih je jedna dobro rasprostranjena u Sj. Americi, tako da su ga Amerikanci stavili i u svoj grb (bijela glava, bijeli rep).

Bjelorepan je jedan od najvećih orlova u Euro­pi i najveća grabljivica među orlovima. Raspon krila je od 200-240 cm, a kod nekih jedinki čak do 250 cm. Satima može jedriti na uzgonu toplijeg zraka. Vršno perje na krilima je rašireno, glava i vrat su istegnuti, a pozadi je kratki klinasti rep. Ženka je nešto veća od mužjaka, 69-91 cm. Laganje u odno­su na veličinu, svega 6-6,5 kg.

Hrani se ribama, može podići i ribu do 8 kg težine, pticama močvaricama, hvata patke, guske, labudove, gnjurce, galebove, čaplje i dr. sisavcima-zečevima, lisicima, kornjačama i zmijama. Plijen hvata nogama, grubo ga očerupa i raskomada. Hra­nu brzo guta i skuplja po volji, a kasnije je postupno probavlja. Cesto se hrani i strvinama i uginulim ri­bama.

Najčešće se gnijezdi u blizini velikih vodenih površina, mora, jezera, rijeka i ribnjaka. Gnijezdo gradi visoko u krošnji drveća. Promjer gnijezda je i do 180 cm, a kako ga godinama nadograđuje, može biti i isto toliko visoko. U literaturi se spominje da gradi gnijezdo i na tlu. Godišnje ima jedno leglo, polaže 1-2 jaja, iznimno 3, na kojima sjede ženka i mužjak, tijekom veljače i ožujka, 34—40 dana, najduže 49 dana. Mladi čučavci izvale se otvorenih očiju i ušiju, pokriveni zametnim paperjem koje prvih tjedan dana zamijene pravim paperjem. Polijeću nakon 70 dana, oko sredine lipnja. Primijećeno je da jači baci slabijeg iz gnijezda prije polijetanja, vjerojatno zbog nedostatka hrane, jer mladi puno jedu i češće su teži od roditelja. Nakon polijetanja još se do 28 dana vraćaju do gnijezda da ga roditelji hrane prije nego što se potpuno osamo­stale.

Mlada ptica je tamnijeg perja bez karakte­rističnog bijelog repa. Skita se do pete godine, kada kao znak spolne zrelosti dobiva bijeli rep, nešto kraći nego prijašnji smeđi. Tada pronalazi svog partnera i gradi gnijezdo.

Tel<st i snimci: Željko Gubijan

Odrasli štekavac slijeće u gnijezdo

Mladi orao u gnijezdu starosti 40-50 dana

Gnijezdo orla štekavca visoko je u krošnji i na tridesetak metara,

početak travnja