KS-ROMANI »ZRNO« Kolo I., knjiga 1.IzdavaèKR�ÆANSKA SADA�NJOSTMaruliæev trg 14ZAGREBZa izdavaèaVjekoslav BajsiæZagreb, Kaptol 31Kolo uredila Ljiljana Matkoviæ-Vla�iæKorekturaBonita Kovaèiæ Nives KuharOprema Alfred PalTisakNI�RO »VJESNIK« ZagrebHENRYK SIENKIEWICZQUO VADI�Preveo Antun �imèikKR�ÆANSKA SADA�NJOST ZAGREB1979oS i�iiPetronije se probudio tek oko podne, i to kao obièno veoma umoran. Sinoæ je bio kod Ne-rona na gozbi, koja se otegnula do kasno u noæ. Od nekoga vremena poèelo mu se kvariti zdravlje. Sam je govorio da se jutrom budi kao ukoèen te ne mo�e sabrati misli. No po�to su mu uvje�bani robovi pomnjivo protrli tijelo nakon jutarnjeg kupanja, ubrzalo je to pomalo optok njegove lijene krvi, razbuðivalo ga, osvje�æivalo, vraæalo mu snagu, tako da je iz oleotekija, iz stra�nje klijeti u kupelji, izlazio kao da je iznova o�ivio, oèiju sjajnih od svje�ine i veselja, pomlaðen, pun �ivota, gizdav, tako nedosti�an, da se nije mogao s njime usporediti ni sam Oton, pravi, kako ga nazivahu, »arbiter elegantia-rum«.U javne kupelji rijetko je odlazio, osim kad bi se tu na�ao kakav retor koji bi pobudio udivljenje u gradu, ili kad je u efebijama bilo kakvo osobito zanimljivo rvanje. Imao je, uostalom, u svojoj »insuli«kupelj, koju mu je slavni Severov drug Celer bio pro�irio, pregradio i uredio s tako izvrsnim ukusom da joj je sam Neron priznavao prednosti pred carskom, iako su carske kupelji bile prostranije i kudikamo rasko�nije ureðene.Dakle, poslije te gozbe, na kojoj se od dosade naslu�ao Vatinijevih budala�tina i gdje je zajedno s Neronom, Lukanom i Senekom raspravljao o pitanju: ima li �ena du�u � ustao je kasno i po�ao u kupelj. Ba� su ga dva golema balneatora polo�ila na sto od èempresovine, pokriven bijelom kao snijeg misirskom tkaninom, i nakvasiv�i dlanove mirisnim maslinovim uljem stado�e trti njegovo skladno tijelo, a on sklopi oèi èekajuæi da prijeðe na nj toplina laconicuma i toplina njihovih ruku, te da tako razbije njegovu izmorenost. No za nekoliko èasova progovori i rasklopiv�i oèi stade raspitivati kakvo je vrijeme, pa onda za dragulje �to mu ih je draguljar Idomen obeæao danas poslati da ih razgleda ... Reko�e mu da je vrijeme lijepo i da piri tih lahor s Albanskih brda, a dragulji da nisu stigli. Petronije iznova zaklopi oèi i zapovjedi da ga prenesu u tepi-darium, kadli se uto iza zastora pomoli nomenkla-tor najavljujuæi da ga je mladi Marko Vinicije, koji se nedavno vratio iz Male Azije, do�ao pohoditi.Petronije zapovjedi da uvedu gosta u tepidarij, kamo su i njega prenijeli. Vinicije je bio sin njegove starije sestre koja se nekoæ udala za Marka Vinicija, biv�ega konzula iz vremena cara Tiberija. Mladiæ je sada slu�io pod Korbulonom protiv Par-ta, i po�to je rat bio dovr�en, vratio se sad u Rim. Petronije je prema njemu gajio neku posebnu sklonost i odanost, jer je Marko bio lijep mladiæ atletskoga stasa, a ujedno je znao èuvati neku estetsku mjeru u raspu�tenosti, a to je Petronije cijenio vi�e od svega.� Zdravo, Petronije, � pozdravi mladiæ ulazeæi elastiènim korakom u tepidarij. � Neka te svi bogovi nadare sreæom i napretkom, a osobito Askle-pije i Kiprida, jer pod njihovim dvostrukim okriljem neæe te zadesiti nikakvo zlo.

� Dobro do�ao u Rim i prijao ti poèinak poslije rata! � prihvati Petronije pru�ajuæi ruku iz obilnih nabora lanene tkanine, kojom se bio ogrnuo. � �to ima novo u Armeniji, i nije li te za boravka u Aziji put nanosio u Bitiniju?Petronije je nekoæ bio carski namjesnik u Bitiniji, te je upravljao tom pokrajinom vje�to i pravedno. To je bilo èudnovato s obzirom na znaèaj toga èovjeka, koji je bio na glasu sa svoje mekoputnosti i ljubavi k nasladama, pa je stoga rado spominjao ona vremena, jer su dokazivala �to bi on mogao i znao da bude kad bi mu se htjelo.� Bio sam i u Herakleji � odvrati Vinicije. � Poslao me je onamo Korbulon s nalogom da prikupim pojaèanja.� Ah, Herakleja! Znao sam ondje jednu djevojku iz Kolhide, za koju bih dao sve ovda�nje pu�te-nice, ne izuzev�i ni Popeju. Ali to su stare dogodov�tine. Prièaj mi radije �to se èuje iz Partske zemlje. Dodu�e, upravo su mi dosadni ti svi Vologesi, Ti-ridati, Tigrani i svi ti barbari koji, kako tvrdi mladi Arulan, kod kuæe jo� idu èetverono�ke a samo se pred nama grade ljudima. No sada se mnogo govori o njima u Rimu, ako ni za �to, a ono zato �to je opasno goyoriti o èemu drugome.� Taj rat ide rðavo, i da nije Korbulona, mogao bi se pretvoriti u poraz.� Korbulon! Tako mi Baka, to je pravi bog rata, �ivi Mart: velik vojvoda, a ujedno �estok, po�ten i glup. Drag mi je veæ i zato �to ga se Neron pribojava.� Korbulon nije glup.� Moguæe da ima� pravo. Uostalom, to je svejedno. Glupost, kako ka�e Piron, ni po èemu nije gora od mudrosti i nièim se od nje ne razlikuje.Nato Vinicije stane prièati o ratu, no kad je Petronije opet sklopio vjeðe, opazi mladiæ njegovo sumorno i ne�to omr�avjelo lice te promijeni predmet razgovora i stane ga zabrinuto pitati za zdravlje.Petronije iznova otvori oèi.Zdravlje! Ne. On se nije osjeæao zdrav. Nije, dodu�e, jo� do�ao do èega je dospio mladi Sisena kojije tako izgubio svako osjeæanje da je jutrom, kad su ga nosili u kupelj, pitao: »Da li sjedim?« No Pe-tronije nije zdrav. Vinicije ga je maloprije izruèio okrilju Asklepija i Kipride. Meðutim, Petronije ne vjeruje u Asklepija. Ta ne zna se ni èiji je upravo sin taj Asklepije, da li Arsinoin ili Koronidin. A kad je mati tako neizvjesna �to da se tek ka�e za oca? Tko danas mo�e jamèiti i za svoga roðenoga oca! Tu se Petronije naruga i produ�i:� Poslao sam, dodu�e, ima tome dvije godine, u Epidaur tri tuceta �ivih drozdova bravenjaka i vrè zlata, a evo za�to. Rekao sam sam sebi: pomoglo, ne pomoglo, neæe nauditi. Ako ljudi po svijetu jo� prinose �rtve bogovima, mislim da svi umuju kao i ja. Svikolici! Izuzev�i mo�da mazgare koji unajmljuju pod kiriju putnicima svoje mazge kod Kapenskih vrata. Osim Asklepija imao sam okapanja i s Askle-pijadima, kad sam lani pobolijevao od mjehura. Èinili su za me inkubaciju. Znao sam da su to sljepari ali sam ipak govorio sebi: �to mi to �kodi! Svijet je utemeljen na prijevari, a �ivot je obmana. Treba ti samo imati toliko pameti da umije� razluèiti ugodne obmane od neugodnih. U mome hipokaustu lo�e cedrovinom koju mi posipaju ambrom, jer vi�e volim mirise nego vonj. A �to se tièe Kipride, kojoj si me takoðer preporuèio, oku�ao sam njenu za�titu po tome �to me stalno probada u desnoj nozi. No to je ipak dobra bo�ica! Sve bih rekao da æe� i ti, prije ili poslije, prinijeti bijele golubove na njen �rtvenik.� Istina je � reèe Vinicije. � Ne dohvati�e me partske strijele, ali me pogodi Amorova strijela, i to iznenada.� A tako ti bijelih koljena Harita! To æe� mi prvom zgodom u dokolici prièati! � klikne Petronije.� Upravo sam i do�ao da mi u tom da� savjeta � odgovori Marko.No u taj èas uðo�e epilatori, koji se zabavi�e oko Petronija, a Marko zbaci tuniku i spusti se u kadu punu mlake vode, jer mu je Petronije ponudio da se okupa.10� Ah, i ne pitam, uzvraæa li ti ljubav � doda Petronije gledajuæi mlado, kao od mramora klesano tijelo Vinicijevo. � Da te je vidio Lisip, sada bi, kao kip Herakla u mlaðanom vijeku, resio vrata �to vode na Palatin.Mladi se èovjek zadovoljno osmijehne i stane se zagnjurivati u kupelj prskajuæi pri tome obilno toplu vodu na mozaièan pod, koji je predoèavao Heru u èasu kad moli San da uspava Zeusa. Petronije ga je gledao zadovoljnim okom umjetnika.Kad se Marko okupao i kad se i on zatim predao epilatorima, uniðe lektor (s mjeden

om kutijom o pojasu i svicima papirusa u kutiji).� Jesi li voljan poslu�ati? � upita Petronije.� Ako je tvoja umotvorina, drage volje � odvrati Vinicije � ali ako nije, volim razgovarati. Pjesnici hvataju danas ljude na svim æo�kovima.� Dabome. Ne mo�e� proæi ni oko jedne bazilike, oko toplica, pored knji�nice ili knji�are, da ne opazi� pjesnika gdje se uzmahao rukama kao majmun. Kad je onomadne Agripa do�ao s Istoka, mislio je da su to luðaci. Ali takva su ti sada vremena. Car pi�e stihove pa zato svi idu njegovim tragom. Samo nije slobodno pisati stihove bolje od carevih pa se zato pone�to bojim za Lukana. No ja pi�em prozom kojom ne èastim ni sebe ni druge. Èitaè je trebao da èita »kodicile« onoga kukavca Fabricija Vejenta.� Za�to kukavca?� Jer mu poruèi�e da se poigra Odiseja i da se ne vraæa u postojbinu do nove naredbe. Ta odise-jada bit æe mu toliko lak�a nego Odiseju �to njegova �ena nije Penelopa. Ne treba da ti, uostalom, kazujem da su ludo radili. No ovdje nitko ne uzima stvari drukèije nego povr�no. To je prilièno rðava i dosadna knji�ica koju stado�e lakomo èitati istomnda kad je pisac bio poslan u progonstvo. Sada vièu sa svih strana: »Scandala! Scandala!« I mo�e biti da je neke stvari Vejento izmi�ljao, ali ja, koji poznajem grad i znam na�e potrese i na�e �ene, uvjeravam te da je sve to bljeðe u knjizi nego u stvarnosti. Sad svatko tra�i u njoj sebe sa strahom, a11druge sa sla�æu. U Avirunovoj knji�ari sto je pisara prepisivalo po diktatu i uspjeh joj je siguran.� Je li se i o tebe oèe�ao?� Jest, ali je pisac proma�io, jer sam gori i nisam tako plitak kako me ocrtao. Eto vidi�, mi smo ovdje odavna izgubili osjeæaj onoga �to je po�teno �to li nepo�teno i meni se samome èini da tu, zbilja, nema nikakve razlike, premda se Seneka, Muso-nije i Traseja grade kao da je oni vide. Meni je to svejedno! Herkula mi, govorim onako kako mislim. Jedino sam saèuvao tu prednost da znam �to je ru�no a �to lijepo, a toga na priliku na� riðobradi pjesnik, koèija�, pjevaè, igraè i glumac ne razlikuje.� �ao mi je ipak Fabricija! On je dobar drug.� Upropastila ga je ta�tina. Svatko je sumnjao u nj, no nitko nije zastalno znao; ali on sam nije mogao �utjeti nego je na sve strane svakom prièao pod tajnom. Jesi li èuo �to se Rufinu desilo?� Nisam.� Hajdemo u frigidarij, tamo æemo se ohladiti, pa æu ti pripovijedati.Prijeðo�e u frigidarij, usred kojega je vodoskok bacao mlaz vode, obojene svijetloru�ièastom bojom, koja je �irila miris ljubica. Tamo sjedo�e na niska sjedala, prostrta svilom i poèe�e se hladiti. Neko su vrijeme �utjeli. Vinicije je èasak gledao zami�ljeno fauna od tuèa, koji je sebi prebacio preko ramena nimfu i po�udno tra�io ustima njena usta, pa reèe:� Ovaj ima pravo. Eto �to je najbolje u �ivotu.� Manje-vi�e! Ali ti osim toga voli� rat kojega ja ne volim, jer pod èadorovima pucaju nokti i gube ru�ièastu boju. Uostalom, svatko ima ne�to �to voli. Riðobradac ljubi pjev, naroèito svoj vlastiti, a stari Skauro svoju korintsku vazu koja noæu stoji uz njegovu postelju i koju on cjeliva kad mu se ne spava. Sav joj je veæ rub iscjelivao. Reci mi, pi�e� li i ti mo�da stihove?� Ne pi�em. Nikad nisam sastavio nijednoga hek-sametra.� A ne udara� li u-èitam ili ne pjeva� li mo�da?� Ne.12� A utrkuje� li se kolima?� Utrkivao sam se jednom u Antiohiji ali nisam imao sreæe.� Onda sam miran za te. A uz koju si stranku u cirkusu?� Uz zelenu.� Onda sam posve bez brige za te, osobito zato �to ima� dosta velik imutak, iako nisi tako bogat kao Palas ili Seneka. Jer eto vidi�, kod nas je sada dobro pisati stihove, pjevati uz citaru, deklamirati i natjecati se u cirkusu, ali je jo� bolje, a pogotovo sigurnije, ne graditi stihove, ne svirati i ne natjecati se u cirkusu. A najbolje je da se zna� diviti kad to èini Riðobradi. Lijep si mladiæ pa ti mo�e prijetiti jedino ta opasnost da se Popeja zaljubi u te. Ali za to je ona odvi�e iskusna. L

jubavi se nau�ila dosta kod prva dva mu�a a kod treæega stalo joj je do neèega drugoga. Zna� li da je onaj budala Oton ljubi jo� i sada do ludila? �eæe po �panjolskim stijenama i uzdi�e a stare je obièaje tako odbacio i tako zanemario da mu je sada za èe�ljanje kose dosta tri sata na dan. Tko bi to bio oèekivao, pa jo� od Otona!� Ja ga dobro razumijem � odvrati Vinicije. � Samo na njegovu mjestu, ja bih radio ne�to drugo.� �to na priliku?� Kupio bih sebi vjerne legije od hispanskih br-ðana. Nema ti �e�æih vojnika od tih Iberaca.� Vinicije! Vinicije! Sve bih rekao da ti ne bi bio za to podoban. A zna� li za�to? Zato �to se takve stvari rade ali se ne kazuju, pa ni pogodbenim naèinom. �to se mene tièe, smijao bih se na njegovu mjestu Popeji, smijao bih se Riðobradome i kupio bih sebi legije ne od Iberaca nego od Iberkinja. Osim toga jo� bih pisao epigrame ali nikome ih ne bih èitao, kao onaj jadni Rufin.� Htio si mi prièati njegove zgode.� Isprièat æu ti ih u unktuariju.No u unktuariju obrati se Vinicijeva pa�nja na ne�to drugo, i to na divne robinje koje su èekale gospodara iz kupelji. Dvije od njih, Etiopljanke, sliène krasnim kipovima od ebanovine, poèe�e im maza-13ti tijelo nje�nim mirisavim mastima iz Arabije. Druge dvije, Frigijke, vje�te èe�ljarice, dr�ale su u rukama, mekim i gipkim poput zmija, ula�tena ogledala od èelika i èe�ljeve, a dvije djevojke, Grkinje s Kosa upravo bo�anske ljepote, èekale su kao »ve-stiplicae« dok ne doðe na njih red da urede nabore na togama obojice gospodara.� Tako mi gromovnika Zeusa � klikne Marko Vinicije � divna li u tebe izbora.� Volim izbor nego broj � uzvrati Petronije. � Sva moja familija u Rimu ne prema�uje èetiri stotine du�a i dr�im da za osobnu slu�bu samo skorojeviæima treba veæi broj ljudi.� Krasnijih robinja zacijelo nema ni sam Riðo-bradi � reèe Vinicije ra�iriv�i nosnice.Nato æe Petronije s prijaznom nehajno�æu:� Ti si mi roðak, a ja nisam ni zavidan kao Baso, ni cjepidlaka kakav je Aulo Plaucije.No èuv�i Vinicije potonje ime zaboravi èaskom na djevojke s Kosa i dignuv�i �ivo glavu upita:� Otkuda ti pade na um Aulo Plaucije? Zna� li da sam, uganuv�i ruku pred gradom, proveo vi�e dana u njihovoj kuæi? Desilo se da je Plaucije nado�ao u èas te nezgode i, videæi da imam te�ke bolove, ponio me sa sobom, i tamo me njegov rob, lijeènik Me-rion, izviðao. 0 tom sam ba� htio govoriti s tobom.� Za�to? Da se nisi po nesreæi zaljubio u Pompo-niju? U tom sluèaju �alim te: nije mlada, a kreposna je! Ne bih mogao zamisliti gorega sluèaja. Brr!� Nisam u Pomponiju, naopako! � reèe Vinicije. � E da ja sam znam u koga! Veæ eto ne znam pravo ni kako joj je ime: Ligija ili Kalina. U kuæi je zovu Ligijom, jer je od ligijskog roda, a ima svoje barbarsko ime: Kalina. Èudna je to kuæa u tih Plaucije-vih. Puna je kao ko�nica pèela a tiha kao gaj u Su-bijaku. Vi�e dana nisam ni znao da u njoj prebiva bo�anstvo, dok jednom u ranu zoru nisam ugledao gdje se smije na fontani u vrtu. I tako mi one pjene iz koje se rodila Afrodita, zrake rujne zore prolazile su joj kroz tijelo. Mislio sam da æe mi se, kad se14rodi sunce, rasplinuti na svjetlu, kao �to nestaje zvijezda Danica. Odonda jo� sam je dvaput vidio i otada ne znam �to je mir, ne znam �to su druge �elje, ne marim znati �to mi mo�e dati grad, ne marim za �ene, ne marim za zlato, ne marim za korintsku mjed, ni jantar, ni sedef, ni vino, ni èasti, samo Li-giju �udim. Govorim ti iskreno, Petronije, da èeznem za njom kako je èeznuo onaj San �to je naslikan na mozaiku u tvome tepidariju, za Paisitejom, èeznem èitave dane i noæi.� Ako je robinja, otkupi je.� Ona nije robinja.� Da �to je? Osloboðenica Plaucijeva?� Kad nije bila nikad robinja, ne mo�e biti ni osloboðenica.� Nego?� Ne znam: kraljevska kæi, ili ne�to slièno.� Budi� moju radoznalost, Vinicije.

� Ako te volja da me poslu�a�, odmah æu zadovoljiti tvoju radoznalost. Pripovijest nije odvi�e duga. Mo�e biti da si u glavu poznavao Vanija, kralja Sveva koji je, kad je prognan iz svoje zemlje, dugo vremena sjedio ovdje u Rimu pa se i proslavio sretno igrajuæi u kocke i dobro vozeæi u cirkusu. Car Dru-zo povratio ga je na kraljevsku stolicu. Vanije, koji je bio zaista valjan èovjek, vladao je isprva dobro i sretno je vojevao, ali je kasnije stao derati ko�u ne samo susjedima nego i svojim Svevima. Nato odlu-èi�e Vangion i Sidon, njegovi roðeni sestriæi, sinovi hermandurskoga kralja Vibilija, da ga natjeraju da opet ide u Rim ogledati sreæu u kockama.� Sjeæam se, to je bilo nedavno, za Klaudija.� Jest! Zametnuo se rat. Vanije pozove u pomoæ Jazige, a njegovi dragi sestriæi Ligijce, koji, èuv�i za bogatstvo Vanij evo i primamijeni nadom na plijen, doðo�e u tolikom mno�tvu da se sam car Klau-dije stade pobojavati za mir na granici. Klaudije se nije htio mije�ati u barbarske razmirice, nego napisa Ateliju Histeru, koji je bio zapovjednik dunavske legije, da budnim okom pazi na tok rata i da ne dopusti da pomute nas mir. Hister zai�te nato u Ligija-15ca da obeæaju kako neæe prestupiti meðe, a oni ne samo da su pristali nego su dali i taoce, meðu kojima se nalazila i �ena i kæi njihova vojvode... Zna� da barbari idu u rat sa �enama i djecom ... Eto, moja je Ligija kæi toga vojvode.� Otkud zna� sve to?� Kazivao mi je to sam Aulo Plaucije. Ligijci odista ne prestupi�e tada granice, ali barbari dolaze kao oluja i odlijeæu kao oluja. Tako nestade i Ligijaca skupa s njihovim rogovima od turova na glavama. Pobi�e Vanijeve Sveve i Jazige, ali im kralj pogibe u boju i nato odo�e s plijenom a taoci osta�e u Hi-sterovim rukama. Mati doskora umrije, a Hister ne znajuæi �to bi s djetetom, otprati ga upravitelju Ger-manije, Pomponiju. On se vrati u Rim dovr�iv�i rat s Katima gdje mu je Klaudije, kako zna�, dopustio da proslavi trijumf. Djevojèica je i�la tada za kolima dobitmkovim. Ah kad se svr�ila slava, buduæi da se taokinja nije mogla dr�ati za robinju, ni Pomponije nije znao �to æe s njome pa je dade najposlije svojoj sestri Pomponiji Grecini, �eni Plaucijevoj. U toj kuæi, gdjeje sve � poèev�i od gospodara pa do pileta u kokosmjcu � kreposno, uzrasla je do djevojke tako kreposna, kao sama Grecina, a lijepa da bi i Po-peja uz nju bila kao jesenja smokva uz hisperijsku jabuku.� Pa �to dalje?� �to? Ponavljam samo to da sam se od onog èasa kad sam vidio kako su kod vode svijetli sunèani zraci prosijevali kroz njeno tijelo, zaljubio u nju do ludila.� Bit æe da je prozirna kao lampuga ili kao mlada srdehca?� Ostavi se �ale, Petronije a ako te vara mir, kojim sam o svojoj ljubavi govorio, znaj da sjajna haljina èesto puta pokriva duboke rane. Valja da ti jo� i to ka�em, da sam na povratku iz legije prenoæio jednu noæ u Mopsovu hramu, ne bih li usnuo kakav proroèki san, pa mi je u snu do�ao sam Mopso i navijestio da æe u mome �ivotu nastupiti velika promjena, i to u ljubavi.16� Slu�ao sam^ Plinija kako je govorio da ne vjeruje u bogove al' vjeruje u sne, i mo�e biti da ima pravo. Moje �ale ne smetaju mi da i ja mislim kad�to da imam odista samo jedno bo�anstvo, vjeèno, svemoæno, tvoraèko. Venus Genitrix. Ona sastavlja du�e, ona sastavlja ujedno i stvari. Eros je digao svijet iz kaosa. Drugo je pitanje da li je dobro uèinio, ali kad je veæ tako valja da priznamo njegovu moæ, ako nam je i slobodno da je ne blagoslivljamo ...� Ah, Petronije! Lak�e ti je na svijetu za filozofiju nego za dobar savjet.� Ka�ider mi, �to ti zapravo hoæe�?� Hoæu da imam Ligi ju. Hoæu da ove moje ruke koje sada grle samo uzduh, uzmognu nju ogrliti i priviti na prsi. Hoæu da di�em njenim dahom. Da je robinja, dao bih za nju Aulu sto djevojaka okre-èenih nogu u znak da su prvi put dovedene na prodaju. Hoæu da mi ona bude u mojoj kuæi dok mi na glavu ne padne inje, kao na bilo Sorakte zimi.� Ona nije robinjica, ali se ipak broji u »familiju« Plaucijevu, a buduæi da je siroèe, mo�e se smatrati kao »alumna«. Plaucije bi ti je mogao prepustiti da hoæe.� Onda ne poznaje� Pomponije Grecine. Uostalom, oboje su je zavoljeli i prigrlili kao da im je roðena kæi.� Znam ja Pomponiju. Pravi strmogled. Da nije Aulova �ena, mogla bi se na sprovodim

a naimati za narikaèu. Od Julijine smrti nije promijenila crnine i uopæe izgleda kao da �iva �eæe po livadi na kojoj rastu zlatoglavi. Povrh toga je »univira«, i zato meðu na�inama, koje su promijenile veæ èetiri i pet mu�eva, prava feniks-ptica... Nego jesi li ti èuo da se feniks zbilja izlegao u gornjem Egiptu, a to se dogaða jednom u pet stotina godina?� Petronije! Petronije! O feniks-ptici govorit æemo drugom kojom zgodom.� Pa �to ti ja znam kazati, moj Marko? Znam Aula Plaucija koji, ako me i kori zbog mog naèina �ivota, opet me pone�to pazi, a moguæe me i cijeni veæma nego ostale, jer zna da nisam nikad bio pri-�aptavalo kao na priliku Domicije Afer, Tigelin i ci-2 Quo vadi�17IIPoslije okrepe koja se zvala doruèak, i za koju dva prijatelja sjedo�e u doba kad su obièni smrtnici davno veæ bili objedovali, predlo�i Petronije da malo prodrijemaju. Po njegovu mi�ljenju bilo je jo� rano za pohode. Ima, dodu�e, ljudi koji poèinju pohaðati znance veæ iza izlaska sunca, dr�eæi taj obièaj za stari, rimski. No on, Petronije, smatra ga barbarskim. Najzgodniji su za to popodnevni sati, ali ne ranije, dok se sunce ne nagne k strani Jupitera Kapitolsko-ga i ne stane koso gledati na forum. U jesen znade jo� dobro pripeæi, pa ljudi vole pospavati poslije objeda. U to je vrijeme milo poslu�ati �um vodoskoka u atriju i poslije obièajnih tisuæu koraka zadrijemati kod crvenog svjetla, koje se rasipa kroz grimizan, dopola nadvuèen zastor.Vinicije mu dade pravo, i oni stado�e �etati æaskajuæi nehajno o onome �to se èuje na Palatinu i u gradu, pomalo filozofirajuæi o �ivotu. Zatim ode Petronije u spavaonicu, ali nije dugo spavao. Za pola sata izaðe i, zapovjediv�i da mu donesu vervene, poèe je mirisati i trti njome ruke i sljepooèice.� Ne bih vjerovao � reèe � kako to o�ivljava i razbija drijeme�. Sad sam gotov.Nosiljka je veæ odavna èekala, pa obojica sjedo�e i zapovjedi�e da ih ponesu na Vicus Patricius, do Aulove kuæe. Petronijev dom bio je na ju�noj strani Palatina, kod takozvanih Karina, pa im je najpreèi put bio ni�e foruma, no jer je Petronije htio ujedno navratiti do draguljara Idomena, zapovjedi da ih no-20se Apolonovom ulicom i forumom prema Vicus Sce-leratus, gdje je na uglu bilo mno�tvo duæana svake ruke.Golemi crnci digo�e nosiljku i krenu�e, a pred njima su i�li robovi, takozvani pedisequi. Petronije, �uteæi neko vrijeme, prinosio je svoje dlanove koji su mirisali po ulju k nosnicama; èinilo se da ne�to promi�lja. Zatim reèe:� Dolazi mi na pamet, ako tvoja vila nije robinja, da bi mogla ostaviti Plaucijevu kuæu i preseliti se u tvoju. Ti bi je okru�io ljubavlju i obasuo bogatstvom onako kao i ja moju obo�avanu Hrisotemidu, koje sam, budi meðu nama reèeno, sigurno toliko sit koliko i ona mene.Marko odmahne glavom.� Ne bi? � upita Petronije. � U najgorem sluèaju stvar bismo poduprli carevim ugledom, a mo�e� biti miran da bi na� Riðobradi zbog mojega utjecaja bio na tvojoj strani.� Ne zna� ti Ligiju! � usprotivi se Vinicije.� A ti mi dopusti da te zapitam, pozna� li je ti drukèije nego po viðenju? Jesi li govorio s njom? Jesi li joj priznao ljubav?� Vidio sam je prvi put na fontani a onda sam je susreo jo� dva puta. Treba da zna� da sam za svoga boravka u Aulovoj kuæi stanovao po strani, u ljetnikovcu za goste, i jer mi je bila i�èa�ena ruka, nisam mogao jesti za zajednièkim stolom. Istom uoèi dana za koji sam navijestio svoj odlazak, susreo sam se s Ligijom za veèerom i nisam mogao rijeèi progovoriti s njom. Morao sam slu�ati Aula i njegovo prièanje o pobjedama �to ih je izvojevao u Britaniji, a zatim o propadanju maloga posjeda u Italiji, �to se veæ Licinije Stolo trudio da zaprijeèi. Uopæe ne znam mo�e li Aulo govoriti o drugome èemu, i nemoj misliti da æemo se od toga oteti, osim ako us-htjedne� slu�ati o pokvarenosti sadanjih vremena. U njih ima gnjetlova u ptiènjacima, ali ih ne jedu, jer se dr�e tvrdo naèela da se svaki put kad se izjede gnjeto primièe konac rimske vlasti. Drugi put susreo sam Ligiju na cisterni u vrtu. U raci je dr�ala21IIPoslije okrepe koja se zvala doruèak, i za koju dva prijatelja sjedo�e u doba kad su

obièni smrtnici davno veæ bili objedovali, predlo�i Petronije da malo prodrijemaju. Po njegovu mi�ljenju bilo je jo� rano za pohode. Ima, dodu�e, ljudi koji poèinju pohaðati znance veæ iza izlaska sunca, dr�eæi taj obièaj za stari, rimski. No on, Petronije, smatra ga barbarskim. Najzgodniji su za to popodnevni sati, ali ne ranije, dok se sunce ne nagne k strani Jupitera Kapitolsko-ga i ne stane koso gledati na forum. U jesen znade jo� dobro pripeæi, pa ljudi vole pospavati poslije objeda. U to je vrijeme milo poslu�ati �um vodoskoka u atriju i poslije obièajnih tisuæu koraka zadrijemati kod crvenog svjetla, koje se rasipa kroz grimizan, dopola nadvuèen zastor.Vinicije mu dade pravo, i oni stado�e �etati æaskajuæi nehajno o onome �to se èuje na Palatinu i u gradu, pomalo filozofirajuæi o �ivotu. Zatim ode Petronije u spavaonicu, ali nije dugo spavao. Za pola sata izaðe i, zapovjediv�i da mu donesu vervene, poèe je mirisati i trti njome ruke i sljepooèice.� Ne bih vjerovao � reèe � kako to o�ivljava i razbija drijeme�. Sad sam gotov.Nosiljka je veæ odavna èekala, pa obojica sjedo�e i zapovjedi�e da ih ponesu na Vicus Patricius, do Aulove kuæe. Petronijev dom bio je na ju�noj strani Palatina, kod takozvanih Karina, pa im je najpreèi put bio ni�e foruma, no jer je Petronije htio ujedno navratiti do draguljara Idomena, zapovjedi da ih no-20se Apolonovom ulicom i forumom prema Vicus Sce-leratus, gdje je na uglu bilo mno�tvo duæana svake ruke.Golemi crnci digo�e nosiljku i krenu�e, a pred njima su i�li robovi, takozvani pedisequi. Petronije, �uteæi neko vrijeme, prinosio je svoje dlanove koji su mirisali po ulju k nosnicama; èinilo se da ne�to promi�lja. Zatim reèe:� Dolazi mi na pamet, ako tvoja vila nije robinja, da bi mogla ostaviti Plaucijevu kuæu i preseliti se u tvoju. Ti bi je okru�io ljubavlju i obasuo bogatstvom onako kao i ja moju obo�avanu Hrisotemidu, koje sam, budi meðu nama reèeno, sigurno toliko sit koliko i ona mene.Marko odmahne glavom.� Ne bi? � upita Petronije. � U najgorem sluèaju stvar bismo poduprli carevim ugledom, a mo�e� biti miran da bi na� Riðobradi zbog mojega utjecaja bio na tvojoj strani.� Ne zna� ti Ligiju! � usprotivi se Vinicije.� A ti mi dopusti da te zapitam, pozna� li je ti drukèije nego po viðenju? Jesi li govorio s njom? Jesi li joj priznao ljubav?� Vidio sam je prvi put na fontani a onda sam je susreo jo� dva puta. Treba da zna� da sam za svoga boravka u Aulovoj kuæi stanovao po strani, u ljetnikovcu za goste, i jer mi je bila i�èa�ena ruka, nisam mogao jesti za zajednièkim stolom. Istom uoèi dana za koji sam navijestio svoj odlazak, susreo sam se s Ligijom za veèerom i nisam mogao rijeèi progovoriti s njom. Morao sam slu�ati Aula i njegovo prièanje o pobjedama �to ih je izvojevao u Britaniji, a zatim o propadanju maloga posjeda u Italiji, �to se veæ Licinije Stolo trudio da zaprijeèi. Uopæe ne znam mo�e li Aulo govoriti o drugome èemu, i nemoj misliti da æemo se od toga oteti, osim ako us-htjedne� slu�ati o pokvarenosti sadanjih vremena. U njih ima gnjetlova u ptiènjacima, ali ih ne jedu, jer se dr�e tvrdo naèela da se svaki put kad se izjede gnjeto primièe konac rimske vlasti. Drugi put susreo sam Ligiju na cisterni u vrtu. U ruci je dr�ala21tek istrgnutu trsku, koju je zamakala u vodu i �kro-pila njome perunike �to su ondje rasle. Pogledaj moja koljena. Tako mi Herkulova �tita, vjeru ti zadajem da nisu poda mnom zadrhtala kad su na na�e utvrde poput crnih oblaka juri�ali Parti s divljom vikom, ali mi zadrhta�e na onoj cisterni. I smeten kao djeèaèiæ koji nosi jo� bulu o vratu, samo sam oèima molio smilovanje i dugo nisam mogao rijeèi prosloviti. Petronije ga pogleda kao s nekom zavidno�æu.� Blago tebi! � reèe. � Bio svijet i �ivot u njemu najgori, jedno ostaje u njima vjeèno dobro, a to je mladost!Zaèas opet upita:� I nisi joj progovorio?� Jesam, dakako. Do�av�i malo k sebi, rekoh da se vraæam iz Azije, da sam i�èa�io ruku predradom i trpio ljute bolove, ali u èasu kada treba da ostavim ovu gostoljubivu kuæu, vidim da stradanje u njoj vi�e vrijedi nego drugdje rasko�, bolest vi�e nego drugdje zdravlje. Ona je slu�ala moje rijeèi takoðer smetena i, oboriv�i glavu, �arala ne�to trstikom po �utom pijesku. Zatim podi�e oèi, jo� jednom pogleda one na�arane znakove, pa mene,

kao da æe me ne�to zapitati, i pobje�e iznenada kao hamadrijada pred benavim faunom.� Mora da ima lijepe oèi.� Kao more, i utonuo sam u njima kao u moru. Vjeruj mi da Arhipelag nije tako modar. Zaèas do-trèa mali Plaucije i stade me ne�to pitati, ali ja nisam razumio �to hoæe.� O Ateno! � klikne Petronije. � Skini ovom djeèaku povez s oèiju koji mu je svezao Eros, jer æe drukèije razbiti glavu o stup u Venerinu hramu.Zatim se okrene Viniciju:� O ti proljetni pupoljèe na drvetu �ivota! Ti prva zelena mladice u vinogradu! Trebalo bi da zapovjedim da te mjesto k Plauciju odnesu u Gelocijevu kuæu, gdje je �kola za djeèake koji jo� ne poznaju �ivota.� �to hoæe� time reæi?22� �to? Reci mi �to je na�arala na pijesku? Da nije ime Amora, ili srce probijeno njegovom strijelom, ili drugo �togod, po èemu bi mogao poznati jesu li satiri veæ �aptali toj nimfi u uho razlièite tajne �ivota? Kako to da nisi pogledao te znakove?� Nosim togu dulje nego misli� � odvrati Vini-cije � i dok nije dotrèao mali Aulo, pomnjivo sam ogledao one znakove. Ta znam da i u Grèkoj i u Rimu djevojke èesto crtaju u pijesku priznanja koja neæe da izgovore njihova usta... Nego pogodi �to je na�arala?� Ako je drugo �to nego �to sam pomislio, neæu pogoditi.� Ribu.� Kako veli�?� Velim ti: ribu. Je li to znaèilo da joj u �ilama jo� teèe hladna krv? Ne znam! No ti, koji si me nazvao proljetnim pupoljkom na drvetu �ivota, zacijelo æe� bolje pogoditi �to znaèi taj znak.� Dragi moj, za takve stvari pitaj Plinija. On se razaznaje u ribama. Da je jo� �iv stari Apicije mo�da bi ti on znao �to kazati o tome, jer je u �ivotu izjeo vi�e riba nego bi ih odjedanput stalo u napuljski zaljev.No dalje prekinu�e taj razgovor, jer ih uneso�e na ulice pune svijeta, gdje se nisu mogli dobro razumjeti od silna �amora i graje. Kroz ulicu Apolonovu skrenu�e na Forum Romanum, gdje se za lijepih dana na zarancima kupilo mno�tvo besposlena svijeta da se �eæu pod trijemovima, da prièaju ili slu�aju novine, da uz to gledaju nosiljke koje su pronosile odliène ljude, da zagledaju u duæane draguljara, u knji�are, u mjenjaènice gdje su se mijenjali novci, u trgovine sa svilenom robom, mjedenim kipovima ili drugom robom.Takvih duæana bile su pune kuæe koje su se poredale oko trga suèelice Kapitolu. Polovina foruma koja je bila pod visokim zidovima carskoga dvora, bila je utonula veæ u sjenu, no stupovi hramova, graðeni na vi�im mjestima, zlatili su se na sunèanom blijesku i odbijali se od nebeske modrine. Oni, koji23su bili ponize, bacali su produ�ene sjene na mramorne ploèe, a bilo je tih hramova toliko da su se oèi gubile meðu njima kao u �umi. Èinilo se da je tim zgradama i stupovima tijesno jednima uz druge. Stupovi su se izdizali jedni nad druge, razbje�ali se desno i lijevo, penjali se uzbrdicom, pribijali se uza zidove carskog dvora ili se prislanjali jedan uz drugi poput veæih i manjih, jaèih, slabijih, zlaæanih i bijelih stabljika, koje su se rascvale pod arhitravama u cvijet akanta, ili se zakovrèile u jonske rogove, ili se zavr�ile prosto u dorsku èetvorinu. Povrh te �ume sjali se obojeni triglifi, sa zabata nagnuli se isklesani likovi bogova, sa proèelja, rekao bi, sada æe kri-lati èetveroprezi poletjeti u visine, u ono plavetnilo �to je mirno lebdjelo nad ovim gradom, punim zbijenih hramova. Sredinom trga i po stranama vrvje-la je ljudska rijeka: mno�tvo se �etalo pod lukovima bazilike Julija Cezara, hrpimice su sjedili ljudi na stepenicama Kastora i Poluksa i kru�ili oko maloga Vestina hrama, na onom velikom mramornom tlu slièni �arovitim rojevima leptira ili buba. Ozgo niz silne stepenice hrama posveæenoga »lovi Optimo Maximo« slijevali su se novi valovi ljudstva; na Ro-strama slu�ali su neke prigodne govornike; ovdje--ondje èula se vika prodavaèa, koji su nudili na prodaju voæe, vino ili vodu, razmuæenu sokom od smokava, dreka caratana, koji su hvalili èudotvorne lijekove, vraèa-pogaðaèa, koji su znali za zakopano blago, i tumaèa sanja. Negdje su kroz galamu razgovora i dovikivanja jeèali zvuèi sistre, egpitske sam-buke ili grèkih frula. Negdje su bolesni, pobo�ni ili ucviljeni nosili �rtve u hramove. Izmeðu ljudi na mramornom ploèniku kupili su se lakomo na �rtveno zrnje golubovi u jatima koja su bila slièna �arenim i tamnim mrljama, sad

a uzlijeæuæi uz glasan lepet krila, sad iznova padajuæi na mjesta koja bi ostala prazna. Kad�to se hrpe ljudi razmicale pred nosiljkama, u kojima su se vidjela krasna �enska lica ili glave senatora i velika�a, èije su crte bile kao ukoèene ili iscrpljene raskala�enim �ivotom. Raznoje-24zièni puk ponavljao je glasno njihova imena doda-vajuæi im nadimke i popraæujuæi ih porugama ili pohvalama. Izmeðu bezrednih gomila prolazili su kad�to jednolikim korakom odjeli vojnika ili stra�ara koji su èuvali red na ulicama. Grèki jezik mogao se èuti posvuda, tako èesto kao latinski.Vinicije, koji odavna veæ nije bio u Rimu, promatrao je radoznalo taj ljudski mravinjak i Forum Ro-manum, �to je ujedno vladao nad morem pukova i ujedno bio njima tako pokriven da ga je Petronije, koji je pogodio misao svoga druga, nazvao »kvirit-skim gnijezdom bez Kvirita«. Gradski je �ivalj doista gotovo i�èezavao u toj gomili sastavljenoj od svih plemena i svih naroda. Vidjeli su se tu Etiopi, golemi, plavokosi ljudi s dalekog sjevera, Britanci, Gali i Germani, stanovnici Serikuma kosih oèiju, s Eufrata i s Inda ljudi crvenih brada, Sirci sa obala Oronta, crnih i umiljatih oèiju; suhi kao kost stanovnici arapskih pustinja. �idovi upalih prsiju, Mi-sirci s vjeènim ravnodu�nim osmijehom na ustima, Numiðani i Afrièani, Grci iz Helade, koji su zajedno s Rimljanima vladali gradom, ali su vladali kroz nauku, umjetnost, razum i lukavstvo, Grci s otoka i iz Male Azije i iz Misira, iz Italije i iz Narbonske Galije. U mno�tvu robova probijenih u�iju bilo je mnogo i slobodnog besposlena puka, koji je car zabavljao, hranio, pa i odijevao � i slobodnih prido�lica, koje je u golem grad privabio laki �ivot i nada u sreæu; bilo je i trgovaca i sveæenika Serapisovih s paominim granama u rukama, i sveæenika Izidinih, kojoj su na �rtvenike donosili vi�e �rtava i prinosa nego na �rtvenik kapitolinskoga Jupitera � i sveæenika Kibelinih koji su u rukama nosili zlatne kite pi-rinèa, i sveæenika putujuæih bo�anstava, i istoènjaèkih igraèica sa sjajnim mitrama, i prodavaèa zapisa, i krotitelja zmija i kaldejskih maga, i ljudi bez ikakva zanimanja koji su svake nedjelje i�li u javne �itnice na Tiberu da prime �itak, tukli se u trkali�tima za lutrijske biljete, noæivali u zatiberskoj èetvrti u kuæama, koje su se èesto znale sru�iti, a danovali su za lijepa sunèana vremena u natkrivenim trijemo-25Ivima, u prljavim puèkim kuhinjama u Suburi, na Milvijskome mostu ili pred »insulama« imuænika, gdje su im kad�to dobacivali otpatke sa stola robova.Petronija je ta svjetina dobro poznavala. Vinicije je svaki èas èuo: »Hic est! Evo ga!« Bio je poznat radi svoje dare�ljivosti, a osobito je omilio puku kad se doznalo da je pred carem govorio protiv smrtne osude, koja je bila izreèena nad cijelom »familijom«, to æe reæi nad svim robovima prefekta Pedanija Sekunda, bez razlike spola i godina, zato �to je jedan od njih u èasu oèaja ubio toga okrutnika. Pe-tronije je uistinu govorio da mu je to bilo svejedno i da je govorio caru samo kao arbiter elegantiarum, komu je ovakav barbarski pokolj, dostojan kakvih Skita a ne Rimljana, vrijeðao estetsko osjeæanje. Ipak je puk, koji se uzbunio radi toga pokolja, otada zavolio Petronija.No on za to nije mario. Sjeæao se da je taj puk ljubio Britanika, kojega je Neron otrovao, i Agri-pinu, koju je pogubio, i Oktaviju, koju su na Pan-datariji udavili u parnoj kupelji, po�to joj otvori�e �ile, i Rubelija Plauta, koji je bio poslan u progonstvo, i Traseju, kome je svako jutro moglo donijeti smrtnu osudu. Ljubav puka mogla se prije smatrati za zlu kob, a skeptièni Petronije bio je ujedno i praznovjeran. On je puk prezirao dvostrukim prezirom: kao aristokrat i kao esteta. Ljudi koji su zaudarali na pr�eni bob �to su ga nosili u njedrima, i uz to bili uvijek promukli i oznojeni od »more« koje su se igrali po æo�kovima i u peristilima, nisu u njegovim oèima zaslu�ivali ljudsko ime. Zato nije uopæe ni odgovarao na pljesak i na poljupce koje su mu ovdje-ondje slali, kad je pripovijedao Marku o Pe-daniju podrugujuæi se pri tom promjenljivosti ulice, koja je sutradan poslije stra�ne uzbune s pljeskom pozdravila Nerona kad se vozio u hram Jupitera Sta-tora. Pred Avirunovom knji�arom zapovjedi Petronije robovima da stanu, pa siðe i kupi neki kiæeni rukopis koji preda Viniciju.� Ovo je poklon tebi � reèe.26

� Hvala! � odvrati Vinicije i pogledav�i natpis upita. � Satvricon? To je ne�to novo. Èije je to?� Moje. Ali ne bih rado da poðem tragom Ru-fina, èiju je historiju trebalo da pripovijedam, niti za Fabricijem Vejentom, i stoga nitko ne zna za to, a ti nikome ne kazuj.� Ali ti si rekao da ne pi�e� stihova � reèe Vinicije zagledav�i u sredinu � a ovdje vidim ozu, gusto prepletenu stihovima.� Kad u�èita�, svrati pa�nju na Trimalhionovu gozbu. �to se tièe stihova, ogadi�e mi se, ot Neron pi�e ep. Vitelije, na priliku, kad hoæe da mu odlane, uzme palièicu od bjelokosti, pa je turi u grlo; drugi se slu�e �dralovim perjem pokva�enim u ulju ili u odvaru majèine du�ice, a ja èitam Ne-ronove pjesme i djelovanje je sigurno. Mogu ih onda hvaliti, ako ne èiste savjesti, a ono èista �eluca.Rekav�i to zaustavi opet nosiljku kod draguljara Idomena i pogodiv�i se s njim za dragulje zapovjedi da nosiljku nose ravno Aulovoj kuæi.� Putem æu ti ispripovjediti Rufinovu zgodu, da vidi� �to je knji�evnièka ta�tina � reèe.No prije nego je poèeo, skrenu�e na Vicus Patri-cius i odmah se naðo�e pred Aulovim dvorom. Mladi i èvrsti »janitor« otvori im vrata, koja su vodila u atrium. Iznad vrata bija�e svraka u krleci, koja ih stade pozdravljati krije�teæi: »Salve!«Iduæi iz drugoga predvorja u pravi atrij, reèe Vinicije:� Jesi li opazio da je ovdje vratar bez veriga?� Èudna kuæa � odvrati upola glasa Petronije. � Bit æe ti poznato da su Pomponiju sumnjièilda ispovijeda neko istoèno praznovjerje koje se osniva na �tovanju nekoga Krista. Èini se da joj je taj crni kolaè zamijesila Krispinila, koja ne mo�e oprostiti Pomponiji �to joj je jedan èovjek bio dovoljan za sav �ivot... Univira ...! Lak�e æe� naæi danas u Ri zdjelu peèuraka iz Norika. Sudio joj je kuæni sud.� Pravo veli� da je to èudna kuæa. Prièat æu ti kasnije �to sam ovdje èuo i gledao.27Uto doðo�e u atrij. Rob u toj odaji, zvan atriensis, posla nomenklatora da oglasi goste, a sluge im pod-maknu�e stolice i podno�ja pod noge. Petronije, koji je mislio da u ovoj kuæi vlada vjeèita �alost te nikada nije ovamo dolazio, gledao je sad oko sebe sa zaèuðenjem i kao iznenaðen, jer se atrij vrlo prijatno doimao. S tavana je kroz velik otvor upadalo jasno svjetlo koje se razbijalo u tisuæama varnica na vodoskoku. Cetverouglata vododr�a s vodometom na sredini, u koji bi se ukupljala ki�a, a zvala se implu-vium, bila je sasama i ljiljanima kao optoèena. Vidjelo se da su osobito ljiljane voljeli u toj kuæi jer su ih bili cijeli busovi, bijelih i crvenih, pa modrih perunika, kojima je nje�ne latice kao posrebrila vodena pra�ina. Usred mokre mahovine, u kojoj su bili sakriveni petnjaci s ljiljanima, i usred gustog li�æa provirivali su mali kipovi od tuèa koji su predoèivali djecu i vodene ptice. U jednom uglu primakla se ko�uta, izlivena takoðer od tuèa, svojom zelenkastom glavom vodi, kao da æe piti. Atrij je bio po-poðen mozaikom; zidovi, dijelom oblo�eni crvenim mramorom, a dijelom oslikani drveæem, ribama, pticama i grifonima, mamili su oèi skladom razlièitih boja. Dovratnici i gornji pragovi na susjednim odajama bijahu ure�eni �eljvinom ili slonovom kosti. Uza zidove, izmeðu vrata na odajama, stajali su kipovi Aulovih preða. Svuda se opa�ala zadovoljna imuænost, daleka od rasko�i, ali plemenita i svjesna.Petronije, u koga je bila kuæa neusporedivo ras-ko�nija i gizdavija, nije mogao ipak naæi ovdje ni�ta �to bi vrijeðalo njegov ukus. � I ba� se bio obratio Viniciju s tom primjedbom, kad i rob »velarius« od-maèe zavjesu �to je dijelila atrij od tablinuma, i u dubini kuæe ukaza se Aulo Plaucije, koji je dolazio hitrim korakom.To je bio èovjek koji se primicao veèernjim danima �ivota, prosijede glave, ali �ivahan, energièna lica, ne�to okratka, ali zato i slièna pone�to orlovoj glavi. Sada se na njoj ogledalo èuðenje pa i nemir zbog neoèekivane posjete Neronova prijatelja, druga i pouzdanika. No Petronije je bio odvi�e svjetski èo-28vjek i uz to o�trovid, a da to ne opazi, pa mu, po�to izmijeni�e prve pozdrave, izjavi svom rjeèito�æu i slobodom, �to je ljep�e mogao, da mu dolazi zahvaliti na njezi, kojom je tu bio primljen sin njegove sestre, i da je jedino zahvalnost uzrok njegova posjeta, na koji se uostalom oslobodio i radi svoga starog poznanstva s Aulom.Aulo ga uvjeri sa svoje strane da mu je mio gost, a �to se zahvalnosti tièe, sam je njome vezan, iako se Petronije, zacijelo, ne dosjeæa uzroku.

Petronije se, zaista, nije mogao dosjetiti. Podigav�i svoje smeðe oèi uvis zaludu se trudio da se sjeti najmanje usluge, �to bi je bio uèinio Aulu ili kome bilo drugome. Nije mogao nikakvu dozvati u pamet, osim one �to je mislio uèiniti Viniciju. Moguæe se nehotice nekad tako �to dogodilo, ali samo nehotice.� Ja ljubim i uvelike po�tujem Vespazijana � odvrati Aulo � kome si ti izbavio �ivot kad mu se po nesreæi desilo da je zadrijemao slu�ajuæi Cezarove stihove.� Sreæa njegova � odvrati Petronije � �to ih nije èuo. Ali dopu�tam da se moglo naopako po svr�iti. Riðobradi je veæ bio tvrdo naumio da mu po�alje centuriona s prijateljskom porukom da sebi otvori �ile.� A ti si mu se, Petronije narugao.� Istina je, ili bolje protivno: rekoh mu, ako je Orfej bio vrstan svojom pjesmom uspavati divlje zvijeri, to je njegov trijumf jednak, kad mu je po�lo za rukom uspavati Vespazijana. Riðobradoga ti je slobodno pokuditi uz uvjet da u malenoj kudnji bude velika laska. Na�a milostiva Augusta Popeja razumije se u to savr�eno.� Na �alost takva su vremena � odvrati Aulo. � Manjkaju mi dva prednja zuba, �to mi ih je izbio kamen iz ruke nekog Britanca, i zato sièem kad govorim, a ipak sam najsretnije trenutke �ivota proboravio u Britaniji...� Jer su bili dobitnièki � primetne Vinicije. Ali Petronije se prepade da stari vojvoda ne stane prièati o davnim svojim vojnama, pa okrene29predmet razgovoru. Ka�u da su u okolici Preneste seljani na�li mrtvo vuèje �tene s dvije glave, a ono-made je za oluje munja oborila æo�ak na hramu Lune, a to je bila neèuvena stvar, uzme li se na um kasna jesen. Jo� mu je neki Kota kazivao da sveæenici toga hrama odatle prorièu kako to sluti na propast grada, ili najmanje propast koje velike kuæe, koja se mo�e samo izvanrednim �rtvama odvratiti.Poslu�av�i Aulo te glasove, izreèe mi�ljenje da takva mi�ljenja ne valja uzimati s lake ruke. Da su bogovi mo�e biti razgnjevljeni prevrsenom mjerom zala, nije nimalo èudno � i u takvu su sluèaju �rtve pomirnice sasvim uputne i na mjestu.Nato æe Petronije:� Tvoj dom, Plaucije, nije velik, ako i prebiva u njemu velik èovjek; moj je odista prevelik za tako neznatna gospodara, ali je takoðer malen. Pa ako se radi o propasti neèega tako velikog, kako je, na priliku, »domus transitoria«, hoæe li mu se isplatiti da prinosimo �rtve da odvratimo taj pad?Plaucije ne odgovori na to pitanje, i ta opreznost �acne pone�to neugodno Petronija, jer ako mu je i nedostajao osjeæaj za razliku izmeðu dobra i zla, nigda nije bio dou�nik, i s njime je svatko mogao razgovarati s potpunim pouzdanjem. Zato promijeni opet razgovor i poène hvaliti Plaucijev stan, a ujedno i dobar ukus, koji je vladao u kuæi.� Stara je ovo stojnica kuæa � odvrati Plaucije � u kojoj nisam ni�ta mijenjao otkako sam je ba�tinio.Kad odgrnu�e zavjesu koja je dijelila atrij od ta-blinuma, bila je otvorena sva kuæa, tako da je kroz tablinum i za njime kroz peristil i kroz dvornicu za peristilom, zvanu oecus, pogled nesmetano dopirao sve do u vrt, koji se vidio izdaleka kao vedra slika uhvaæena u mrk okvir. Veseli djetinji smijeh dolije-tao je odanle u atrij.� Ah, vojvodo, � reèe Petronije � dopusti nam da se izbliza naslu�amo toga bezazlenoga smijeha, koji se danas tako te�ko èuje.30� Drage volje � odvrati Plaucije ustajuæi. � To se moj mali Aulo i Ligija igraju lopte. No �to se tièe smijeha, rekao bih, Petronije, da tebi sav �ivot u njemu prolazi.� �ivot je vrijedan smijeha, zato se smijem � odgovori Petronije � ali ovdje smijeh zvoni drukèije.� Petronije se � primetnu Vinicije � uostalom ne smije èitave dane, nego bolje rekav�i èitave noæi.Tako u razgovoru proðo�e kroz cijelu kuæu i skre-to�e u vrt, gdje su se Ligija i mali Aulo zabavljali loptama koje su im robovi, nazvani sferiste, osobito za tu zabavu odreðeni, kupili sa zemlje i dodavali u ruke, Petronije baci hitar, letimièan pogled na Li-giju, a mali Aulo, opaziv�i Vinicija, dotrèa da se s njim pozdravi. A Vinicije, prolazeæi, nakloni glavu pred lijepom djevojkom, koja je stajala s loptom u ruci, pone�to zamr�ene kose, malo zadihana i zaru-menjena.

No u vrtnom trikliniju kojemu je pravio hlad br�-Ijan, vinova loza i kozja brada, sjedila je Pomponija Grecina, te poðo�e da nju pozdrave. Petroniju, ako i nije èesto dolazio u Plaucijevu kuæu, bila je ona poznata, jer ju je viðao kod Antistije, kæeri Rubelija Plauta, pa u kuæi Senekinoj i kod Poliona. Nije se mogao takoðer oteti nekom udivljenju kojim ga se doimalo njeno ozbiljno ali vedro lice, plemenitost njena lika, njenih kretnja, da je ovaj do sr�i pokvareni kao nitko u Rimu, i ta�ti èovjek ne samo osjeæao za nju po�tovanje nego se i pone�to zbunio. I zato je sada, zahvaljujuæi joj na njezi Vinicijevoj, umetao kao nehotice rijeè »domina« koja mu nikad nije dolazila na pamet, kad je, na priliku, razgovarao s Kalvijom, Skribonijom, Valerijom, Solinom i ostalim �enama iz velikog svijeta. Pozdraviv�i se s njom i zahvaliv�i joj poèe se tu�iti �to ona izlazi tako rijetko, �to je ne mo�e susresti ni u cirkusu ni u amfiteatru, na �to mu ona odgovori spokojno, sta-viv�i svoju ruku na mu�evu:� Starimo oboje, pa sve veæma volimo kuæno zati�je.31Petronije htjede da zanijeèe, ali Aulo Plaucije doda sièuæi glasom:� I sve smo veæma tuði meðu ljudima, koji i na�e rimske bogove nazivaju grèkim imenima.� Bogovi postado�e od nekoga vremena samo re-torski ukrasi � odvrati nehajno Petronije � a jer su nas retorici uèili Grci, zato mi je i samome lak�e, na priliku, reæi: Hera nego Junona.Rekav�i to, svrne oèi na Pomponiju, kao u znak da mu pred njom nijedno drugo bo�anstvo nije moglo pasti na um � pa onda stane poricati �to je govorila o starosti:� Ljudi, odista, brzo stare, ali samo oni koji �ive posvema drugim, neprirodnim �ivotom, a osim toga ima osoba koje, èini mi se, i sam Saturno zaboravlja.Petronije je govorio to dosta iskreno, jer Pompo-nija Grecina, ako je i silazila s podneva �ivota, saèuvala je osobito svje�u put, a jer je imala malenu glavu i sitno lice, èinila je kad�to i uprkos svojim mrkim haljinama i ozbiljnosti sjete, dojam posve mlade �ene.Uto se pribli�i mali Aulo, koji se za Vinicijeva boravka u kuæi bio s njime veoma sprijateljio, i stade ga moliti da se i on ide loptati s njime. Za djeèakom uniðe u triklinij i Ligija. Pod zavjesom od zimzelena sa svijetlim zrakama koje su joj titrale na licu, uèini se sada Petroniju ljep�a nego kod prvoga pogleda i, odista, slièna kakvoj nimfi. I jer nije jo� bio progovorio s njome, ustade, prikloni pred njom glavu, i mjesto obièajnih rijeèi pozdrava stade citirati rijeèi, kojima je Odisej pozdravio Nausikaju:»Ne znam, jesi li bo�ica ili pak smrtna djeva... Pozdravljam tebe, gospo, U boginja ti si U �ena; ako si od smrtnih ljudi, na zemlji kojino �ive, triput blago onda i ocu i gospoði majci, triput blago i braæi ti...«I Pomponiji se svidjela elegantna uljudnost ovoga svjetskog èovjeka. Ligija je slu�ala smetena i poru-menjev�i i nije smjela oèiju podiæi. No pomalo stade32joj igrati u kutiæima usta obijestan smije�ak, vidjela joj se na licu borba izmeðu djevojaèke postiðe-nosti i �elje da odvrati � i oèito je ta �elja pretegla jer, o�inuv�i trenimokom Petronija, odgovori mu rijeèima iste Nausikaje govoreæi nadu�ak, pomalo kao da kazuje lekciju:»Vidim da nisi rðav ni luda ba� glava!«Zatim, obrnuv�i se na mjestu, pobje�e, kao �to bje�i upla�ena ptica.Sad je bilo na Petroniju da se naðe u èudu, jer se nije nadao èuti Homerov stih iz usta djevojke, za koju je od Vinicija èuo da je barbarskog roda i plemena. Pogleda pitajuæi oèima Pomponiju, no ona mu nije mogla dati odgovora, jer je u taj èas, smije�eæi se, gledala staroga Aula kojemu se na licu odra�avao silan ponos.A on nije umio sakrititi taj ponos. Prvo, zamilo-vao je Ligiju kao svoje roðeno dijete, a drugo, pored svojih staro vjerskih rimskih predrasuda, koje su mu nalagale da grmi protiv grèkoga jezika i njegova �irenja, smatrao ga je ipak za vrhunac dru�tvene uglaðenosti. Sam ga nije nikada mogao dobro nauèiti i to ga je u potaji peklo; zato se radovao sada �to je taj fini svjetski èovjek, a ujedno i literat, koji je bio gotov ocijeniti njegovu kuæu kao barbarsku, dobio odgovor na svoj pozdrav Homerovim versom i jezikom.� Imam u kuæi uèitelja, Grka � reèe okrenuv�i se k Petroniju � koji pouèava na�ega djeèaka, vojka slu�a njegove lekcije. To je jo� neuka ali mila djevojka, i oboje smo je zavoljeli.

Petronije pogleda sada kroz li�æe zimzelena i kozje krvi u vrt na ono troje �to se zabavljalo. Vini-cije je skinuo togu i u samoj tunici bacao uvis loptu koju je djevojka, stojeæi prema njemu uzdignutih ruku, nastojala uhvatiti. Djevojka na prvi pogled nije uèinila velik dojam na Petronija. Uèinila mu se odvi�e tanka. No od èasa kad ju je u trikliniju pogledao izbli�e, pomisli u sebi da takva mo�e otpri-3 Quo vadi�33like biti Zora, i kao znalac razabra da ima u njoj ne�to neobièno. Sve je opazio i sve je ocijenio: i prozirno lice ru�ine boje, i svje�a usta, kao na poljubac slo�ena, i oèi modre kao lazur mora, i kao ala-bastar bijelo èelo, i bujnost vrane kose koja je na zavojima odsjajivala odsjevom jantara ili korintske mjedi, i laki vrat, i »bo�anstveno« spu�tena ramena, i vitak, tanan stas, koji je sav odisao nje�nom mla-do�æu i upravo procvalim cvijeæem. Probudio se u njemu umjetnik i poklonik ljepote, koji osjeti da bi se pod lik te djevojke mogla napisati rijeè: »Proljeæe«. Iznenada sjeti se svoje Hrisotemide i doðe mu na smijeh. Uèinila mu se sa svojim zlatnim pra�kom na kosi i nagarenim obrvama kao svela ljepota, ne�to kao po�utjela ru�a kojoj opadaju latice. A ipak mu je tu Hrisotemidu zaviðao sav Rim. Zatim se sjeti Popeje � i ta preslavna Popeja isto mu se tako uèini vo�tana maska bez du�e. U ovoj djevojci ta-nagrijskih oblika bilo je ne samo proljeæe nego i svjetla »Psihe«, koja je sjala kroz njeno ru�ièasto tijelo, kao �to zraka sja kroz svjetiljku.� Vinicije ima pravo � pomisli � a moja je Hrisotemida stara ... kao Tvoja!Zatim se obrati k Pomponiji Grecini i, pokazav�i na vrt, reèe:� Razumijem sada, domina, da uz ovo dvoje volite kuæu vi�e od gozba na Palatinu i od cirkusa.� Jest � odvrati ona svraæajuæi oèi put maloga Aula i Ligije.A stari vojvoda stane prièati povijest djevojèinu i ono �to je èuo prije vi�e godina od Atelija Histera o narodu Ligijaca, koji sjede na mraènom sjeveru.A ono troje prestado�e se loptati i neko su vrijeme �etali po pijesku u vrtu, i njihove su se tri siluete odbijale od crne pozadine mrèika i èempresa kao tri bijela kipa. Ligija je dr�ala maloga Aula za ruku. Na�etav�i se, sjedo�e na klupu kod »ribnjaka« nasred vrta. No zaèas skoèi mali Aulo da pla�i ribe u prozirnoj vodi ribnjaka, a Vinicije produ�i govor koji je bio zametnuo za �etnje:34� Tako je � govorio je tihim glasom koji je drhtao. � Istom �to sam skinuo pretekstu, otpravi�e me u azijske legije. U gradu nisam upoznao ni �ivota ni ljubavi. Znam naizust ne�to malo Anakreonta i Horacija, ali ne bih umio, kao Petronije govoriti stihove tada kad razum zanijemi od divljenja i ne mo�e naæi ni svojih rijeèi. Kao djeèak hodao sam u �kolu k Musoniju, koji nas je uèio da je sreæa u tome kad hoæemo ono �to hoæe bogovi � i da to zavisi od na�e volje. Ja ipak mislim da ima druga, veæa i dra�a, koja ne zavisi od na�e volje, jer je mo�e dati samo ljubav. Tu sreæu tra�e i sami bogovi, zato i ja, Ligijo, koji nisam dosad upoznao ljubavi, iduæi njihovim tragom tra�im takoðer onu koja bi me htjela usreæiti...On u�uti i neko se vrijeme èuo samo lak pljusak vode, u koju je mali Aulo bacao kamenèiæe pla�eæi ribe. � No zaèas opet progovori Vinicije glasom jo� mek�im i ti�im:� Poznaje� zacijelo Vespazijanova sina, Tita? Ka�u da se, navr�iv�i jedva djeèaèke godine, ko zaljubio u Bereniku da mu èe�nja malo nije ispila �ivot ... I ja bih se znao tako zaljubiti, Ligijo ...! Bogatstvo, slava, vlast pusti je dim! Ta�tina! Bogat æe naæi bogatijega od sebe, slavna æe zasjeniti veæa slava, moguænika predobiti æe moæniji... A mo�e li sam car, mo�e li èak i koji bog okusiti veæu slast, ili biti sretniji od prostoga samrtnika u èasu kad mu na grudima di�u drage grudi ili kad cjeliva ljubljena usta? Zato nas ljubav izjednaèuje s bogovima, Ligijo ...!A ona ga je slu�ala u nemiru, u zaèuðenju, i ujedno kao da slu�a glas grèke frule ili citare. Èinilo joj se na mahove da Vinicije pjeva neku èudnu pjesmu koja joj se upija u u�i, kreæe u njoj krv i ujedno napunja srce nesvije�æu, strahom i nekom neshvaæenom rado�æu. Èinilo joj se, takoðer, da govori ne�to takvo, �to je u njoj veæ otprije bilo, ali o èemu nije sebi znala dati raèuna. Osjeæala je da se u njoj ne�to budi, �to je dosada drijemalo, i da joj se35111u ovaj tren magloviti san mijenja u lik sve jasniji i miliji i ljep�i.

Meðutim, sunce se odavna bilo nagnulo na Tiber i stajalo je ponizno nad bre�uljkom Janikulom. Na nepomiène èemprese padalo je crveno svjetlo � i sav je uzduh bio njime zasiæen. Ligija podigne svoje kao od sna razbuðene oèi na Vinicija i najednom, u veèernjem odsjevu, priklonjen nad njom, s molbom koja mu je drhtala u oèima, uèini joj se ljep�im od svih ljudi i od svih grèkih i rimskih bogova kojih je kipove viðala na proèeljima hramova. A on obuhvati lako prstima njezinu ruku povi�e zape�æa i upita:� Zar ti ne pogaða�, Ligijo, za�to ja to tebi govorim?� Ne! � �apne ona tako tiho da je Vinicije jedva èuo.No on joj ne povjerova i privlaèeæi sve jaèe njezinu ruku bio bi je privukao do srca, koje mu je kao èekiæ tuklo od navale osjeæaja �to ih je u njemu probudila ta divna djevojka, i bio bi joj upravo rekao �arke rijeèi da se nije na stazici, oko koje su sa obadvije strane èempresi sastavljali ogradu, ukazao stari Aulo, koji im se pribli�i i reèe:� Sunce zalazi, pa se èuvajte veèernje studeni i ne �alite se s Libitinom ...� Ne � odvrati Vinicije � nisam jo� obukao toge, a ipak nisam osjetio studeni.� A eno veæ jedva pola �tita sunèeva proviruje iza gore � odgovori stari bojovnik. � Da je bar ovdje blago sicilijsko podneblje, gdje se predveèer skuplja narod na trgovima, da se zbornim pjevom oprosti od Feba koji zalazi.I zaboraviv�i da ih je maloprije sam opominjao pred Libitinom, zave�e se u prièanje o Siciliji, gdje je imao svoja imanja i veliko seosko gospodarstvo koje je osobito volio. Govorio je kako mu je èe�æe puta dolazilo na um da se preseli na Siciliju i ondje u miru dovr�i �ivot. Dosta je sinjega inja onome kome su zime ubijelile glavu. Jo� ne pada list s gore i nad gradom se osmijeva prijazno nebo. Ali kad36po�uti loza, kad padne snijeg na Albanska brda, i bogovi pohode studenim vjetrom Kampaniju, tko zna neæe li se onda sa svom kuæom preseliti u svoje tiho seosko boravi�te.� Zar bi ti htio ostaviti Rim, Plaucije? � upita ga s iznenadnim nemirom Vinicije.� Smi�ljam ja to veæ odavna � odgovori Aulo� jer se ondje mirnije i sigurnije �ivi.I iznova stane hvaliti svoje nasade, stada, kuæu zaklonjenu zelenim nasadima, i brda obrasla majèinom du�icom i èubrom, usred kojih zuje rojevi pèelica. No Vinicije nije pazio na tu bukolièku �icu� i misleæi samo o tome da mo�e izgubiti Ligiju, pogledao je u Petronija, kao da jedino od njega oèekuje spas.Meðutim, Petronije se, sjedeæi uz Pomponiju, naslaðivao prizorom sunca na smiraju, vrta i ljudi koji su stajali kraj jezerca. Bijele njihove haljine na mrkom tlu mrèika zlatom su odsijevale od veèernjega �ara. Na nebu poèe se rumen �arati grimizom, ljubièastom bojom i prelijevati poput opala. Nebeski svod postade ljiljanove boje. Mrki obrisi èempresa postado�e jo� izrazitiji nego po bijelu danu, a ljude, drveæe i savkoliki vrt osvoji veèernji mir.Petroniju pade u oèi taj pokoj, a osobito u ljudi. U licu Pomponije, staroga Aula, njihova djeèaèiæa i Ligi je bilo je ne�to èega nije viðao u onim licima koja su svaki dan, ili bolje, svaku noæ bivala oko njega: bilo je to neko svjetlo, neko umirenje i neka vedrina, koja je izvirala iz takva �ivota, kakvim su ovdje svi �ivjeli. I s nekim zaèuðenjem pomisli da je ipak moglo biti ljepote i miline, kojih on, koji je vjeèno letio za ljepotom i milinom, nije poznavao. Te misli nije mogao sakriti u sebi i, obrativ�i se Pomponiji, reèe:� Promi�ljam u du�i, kako je razlièan va� svijet od onoga kojim vlada Neron.A ona podi�e svoje sitno lice k veèernjoj rumeni i prostodu�no reèe:� Svijetom ne vlada Neron, nego Bog.37Nastade èasak �utnje. Blizu triklinija zaèu�e se sa staze koraci staroga vojvode, Vinicija, Ligije i maloga Aula. No prije nego stigo�e, upita jo� Petro-nije:� Dakle, ti jo� vjeruje� u bogove, Pomponijo?� Vjerujem u Boga, koji je jedan, pravedan i svemoguæi � odvrati �ena Aula Plaucija.38III� Vjeruje u Boga, koji je jedan, svemoguæi i pravedan � ponovi Petronije kad se opet na�ao u nosiljci nasamu s Vinicijem. � Ako je njen Bog svemoguæ, onda upravlja �ivotom i

smræu, a ako je pravedan, onda po pravu �alje smrt. Za�to dakle, Pom-ponija �ali za Julijom? �aleæi za Julijom, prigovara svome Bogu. Ovo umovanje moram ponoviti Riðo-bradome majmunu, jer mislim da u dijalektici dosti�em Sokrata. �to se �ena tièe, dopu�tam da svaka ima po tri ili èetiri du�e, ali nijedna nema razumne du�e. Neka Pomponija bistri sa Senekom ili s Kornutom �to je njihov velik Logos... Neka zajedno dozivaju sjene Ksenofana, Parmenida, Zenona i Platona, koji èame u dosadi Kimerijskih krajeva kao u kavezu. Ja sam htio govoriti s njom i s Plau-cijem o neèemu drugome. Svetoga mi trbuha egipatske Iziðe! Da sam im onako prosto rekao po �to smo do�li, èini mi se da bi njihova krepost zazve-èala kao mjeden �tit kad po njemu o�ine� palicom. I zato nisam smio! Vjeru ti zadajem, Vinicije, nisam smio! Paunovi su lijepe ptice, ali njihova dreka odvi�e para u�i. Prepao sam se od dreke. Ipak red je da pohvalim tvoj izbor. Prava »ru�oprsta Zora« ... A zna� li èega me takoðer sjetila? Proljeæa! I to ne na�ega u Italigdje se jedva ovdje-ondje gdjekoja jabuka pokrije cvijetom, a maslinici ostanu sivi kako su i bili, nego onoga proljeæa �ta sam ga nekoæ vidio u Helveciji, mlado, svje�e, otvorenozeleno ...39

Tako mi blijede Selene, ne èudim ti se, Marko, ali znaj da ljubi� Dianu, i da su Aulo i Pomponija spremni da te raskinu kao psi �to nekoæ raskido�e Akteona.Vinicije, ne di�uæi glave, posuti èasak, pa zapoèe govoriti glasom isprekidanim od �udnje:� Èeznuo sam za njom dosad, a sad sam je se jo� �ivlje za�elio. Kad sam joj obuhvatio ruku, pro-�ela me vatra ... Moram je imati. Da sam Zeus, ogr-nuo bih je oblakom, kako je on ogrnuo Ionu, ili bih pao na nju ki�om, kako je on pao na Danaju. Htio bih joj ljubiti usta do bola! Htio bih èuti njen krik u svom zagrljaju! Htio bih ubiti Aula i Pomponiju, a nju oteti i donijeti na rukama u svoju kuæu. Noæas neæu spavati. Naredit æu da �ibaju kojega od robova, pa æu slu�ati njegovo jecanje.� Primiri se � reèe Petronije. � Ima� �elje kakvoga tesara iz Subure.� Ne marim ni�ta. Moram je dobiti. Do�ao sam do tebe po savjet, ali ako ga ti ne naðe�, naæi æu ga sam... Aulo dr�i Ligiju za kæer, za�to da je ja gledam kao robinju? Pa kad nije drugoga puta, neka oprede vrata moje kuæe, neka ih namaze vuèjim salom i neka sjedne kao �ena kod mog ognji�ta.� Primiri se, mahniti potomèe konzula! Ne dovodimo zato barbare na konopcima za svojim kolima da se �enimo njihovim kæerima. Æuvaj se da ne pretjera�. Poslu�i se obiènim po�tem naèinom i daj sebi i meni vremena za domi�ljanje. I meni se Hri-sotemida èinila kao Zeusova kæi, pa se opet nisam �enio njome, kao god i Neron koji nije uzeo za �enu Aktu, premda su od nje gradili kæer kralja Ata-le... Primiri se! Pomisli: ako ona ushtije ostaviti Aulove poradi tebe, oni nemaju prava zadr�ati je, a valja i to znati da ne gori� ti sam, nego je i u njoj Eros raspirio oganj ... Ja sam to vidio, a meni vjeruj ... Strpi se. Svemu æe se naæi lijeka, no danas sam ionako veæ odvi�e mislio, a to me umara. No zato ti obeæajem da æu sutra jo� promisliti o tvojoj ljubavi, a Petronije ne bi bio Petronije kad ne bi na�ao kakvo sredstvo.40Umuko�e iznova obojica, a poslije malo vremena javi se Vinicije veæ mirnije:� Zahvaljujem ti, i neka ti Fortuna bude milostiva.� Samo se strpi!� Kamo si rekao da te nose?� K Hrisotemidi...� Blago tebi, kad ima� onu koju ljubi�!� Ja? Zna� li �to me jo� zabavlja kod Hrisote-mide? To �to me vara s mojim vlastitim osloboðe-nikom lutnjarom Teoklom, a misli da ja toga ne vidim. Hodi sa mnom do nje. Ako te stane zavoditi i pisati slova na stolu prstom umoèenim u vino, znaj da nisam ljubomoran.I zapovjedi da ih obojicu nose Hrisotemidi. No u predvorju Petronije stavi ruku Viniciju na rame i reèe:� Èekaj, èini mi se da sam veæ smislio naèin.� Neka te svi bogovi nagrade ...!� Tako je! Dr�im da je ovo vrlo pouzdan naèin. Zna� li �to, Marko?� Slu�am te, moja Ateno ...!� Evo, za nekoliko dana blagovat æe bo�anska Ligija Demetrino zrnje u tvojoj kuæi� Ti si veæi od cara! � klikne zaneseno Vinicije

41IVPetronije je, doista, odr�ao �to je bio obeæao. Sutradan poslije pohoda kod Hrisotemide prospavao je, istina, cijeli dan ali naveèe zapovjedi da ga odnesu na Palatin, gdje je imao s Neronom povjerljiv razgovor, nakon kojega se treæi dan pred Plaucije-vom kuæom pojavi centurion s dvadesetak pretori-janskih vojnika.Vremena su bila opasna i stra�na. Poslanici ove vrste bili su ujedno najèe�æi glasnici smrti. I zato onoga èasa kad je kapetan udario zvekirom na Aulo-va vrata i kad je nadzornik atrija oglasio da su u predvorju vojnici, zaprepasti se sva kuæa. Porodica se odmah skupi oko staroga vojvode, jer nitko nije sumnjao da je najprije njegova glava u opasnosti. Pomponija, ogrliv�i ga rukama oko vrata, privinula se uza nj svom snagom, a problijedjela usta micahu joj se brzo izgovarajuæi neke tihe rijeèi. Ligija, sva blijeda u licu kao platno, ljubila mu je ruku, mali Aulo uhvatio ga za togu; iz trijemova pak, iz odaja na katu, odreðenih za �ensku slu�inèad, iz dru�in-ske sobe, iz kupelji, iz donjih stanova pod svodovima, iz svekolike kuæe nagrnu�e èetimice robovi i robinje. Stado�e ih vapaji: »Jao! Jao mene jadnika!« �ene stado�e zapijevati, neke veæ poèe�e grditi lice ili pokrivati glave rupcima. Jedini stari vojvoda, koji se od davnih godina nauèio bio gledati smrti ravno u oèi, ostade miran, samo se njegovo kratko, orluj-sko lice stegnulo, kao da je od kamena otesano. Za-42èas uti�av�i vrisak i zapovjediv�i slu�inèadi da se raziðe, reèe:� Pusti me, Pomponijo! Ako mi je do�ao kraj, imat æemo se kad oprostiti.Lako je odmaèe. A ona reèe:� Da Bog da, tvoj usud i ja doèekala, Aulo! Zatim pade na koljena i stade se moliti onom snagom, �to je mo�e dati jedino bojazan za drago biæe.Aulo prijeðe u atrij gdje ga je èekao kapetan.Bio je to stari Gajo Hasta koji je negda bio pod njegovom zapovijeðu i drug njegov iz britanskih ratova.� Zdravo, vojvodo! � reèe. � Donosim ti zapovijed i pozdrav od cara, a evo ploèica i znaka da dolazim u njegovo ime.� Zahvaljujem caru na pozdravu, a zapovijed æu izvr�iti � odvrati Aulo. � Zdravo, Hasto, i govori s kakvom porukom dolazi�?� Aulo Plaucije � zapoèe Hasta � car je doznao da u tvojoj kuæi prebiva kæi ligijskog kralja, koju je taj kralj jo� za �ivota bo�anskoga Klaudija povjerio Rimljanima u ruke za taoca da Ligijci neæe nikada povrijediti granice rimskog carstva. Bo�anski Neron zahvalan ti je, vojvodo, zato �to si joj toliko godina iskazivao gostoprimstvo kod sebe, no neæe da vi�e tereti tvoj dom, a kao talac i treba da stoji pod za�titom samoga cara i senata, pa ti zato zapovijeda da je preda� u moje ruke.Aulo je bio odvi�e vojnik i odvi�e oèelièen èovjek a da dopusti sebi proti zapovijedi kakvu �albu, uzaludne rijeèi ili da se potu�i. Ipak mu se nabor prijekoga gnjeva i bola pojavi na èelu. Pred tim namr�tenim obrvama drhtale su negda britanske legije, pa se i sada na Hastinu licu pokazao strah. No sada, pred zapovijeðu, Aulo Plaucije osjeti se nemoæan. Èaskom je gledao ploèice i znak, zatim digne oèi put staroga satnika i mirno reèe:� Prièekaj, Hasto, u atriju dok ti taokinju izruèe. To rekav�i ode na drugi kraj kuæe u dvoranu zvanu oecus, gdje su ga Pomponija Grecina, Ligija i mali Aulo i�èekivali u nemiru i tjeskobi.43,.��. i� Nikome ne prijeti smrt ni progonstvo na daleke otoke � reèe � a ipak je carev poslanik glasnik nesreæe. O tebi se radi, Ligijo.� O Ligiji? � klikne u èudu Pomponija.� Tako je � odvrati Aulo.I obrati se djevojci, te joj stane govoriti:� Ligijo, odgojena si u na�oj kuæi kao na�e roðeno dijete, i nas oboje, ja i Pomponija, ljubimo te kao kæer. Ali ti zna� da nam nisi kæi. Ti si talac kojega je tvoj narod dao Rimu, i skrb nad tobom pripada caru, i zato te car uzima iz na�ega doma.Vojvoda je govorio mirno, ali nekim èudnim, neobiènim glasom. Ligija je slu�ala njegove rijeèi trep-æuæi oèima, kao da ne razumije o èemu se radi. Obrazi u Pomponije problijedje�e; na vratima koja su vodila iz trijema u oecus poèe�e se iznova pokazivati prestrav

ljena lica robinja.� Volja se careva mora izvr�iti � reèe Aulo.� Aulo! � zavapi Pomponija obuhvatajuæi rukama djevojku, kao da æe je braniti. � Bolje bi joj bilo umrijeti!A Ligija je privijajuæi joj se na grudi ponavljala: »Majko! Majko!« ne moguæi od jecaja prosio vi ti druge rijeèi.Na licu Aulovu poka�e se iznova gnjev i bol.� Da sam sam na svijetu � reèe mrko � ne bih je dao �ive, i moja bi rodbina danas jo� mogla pri-nijeti za nas �rtve »lovi liberatori« .. . Ali nemam prava upropastiti tebe i na�e dijete, koje æe mo�da doèekati sretnija vremena ... Idem jo� danas k caru pa æu ga moliti da promijeni zapovijed. Hoæe li me poslu�ati, ne znam. A sada budi mi zdravo, Ligijo, i znaj da smo ja i Pomponija uvijek blagoslivljali dan kad si sjela uz na�e ognji�te.Rekav�i to, polo�i joj ruku na glavu, ali premda se trudio da ostane miran, ipak u èasu kad mu Ligija okrene svoje oèi zalivene suzama, pa ga dohvati za ruku i stade je pritiskivati na svoja usta, u glasu mu zatitra duboka, oèinska �alost.44� Zbogom, radosti na�a i na� oèinji vide! � reèe i hitro se vrati u atrij da ga ne shrva èutvo, nedostojno Rimljanina i vojvode.Meðutim, Pomponija odvede Ligiju u lo�nicu, stade je miriti i tje�iti, hrabriti i govoriti joj rijeèi koje je èudno bilo èuti u toj kuæi, gdje je u susjednoj sobi stajao »lararium« i ognji�te, na kojemu je Aulo Plaucije, vjeran starinskom obièaju, prinosio �rtve kuænim bogovima. Evo do�ao je èas ku�nje. Nekoæ je Virginije probo grudi roðenoj kæeri da je bavi iz ruku Apijevih; jo� u davnije vrijeme Lukrecija je dragovoljno sramotu okaljala �ivotom. Cesareva je kuæa peæina sramote, zla, opaèine.� Nego mi, Ligijo, znamo za�to nemamo prava da stavimo ruku na se ...!Tako je! Onaj zakon pod kojim obje �ive jest drugi, veæi, svetiji, ali ne dopu�ta ipak da se brane od zla i sramote, pa kad bi tu obranu mukama i �ivotom trebalo platiti. Tko èist izlazi iz boravi�ta po-kvarenosti, tomu je veæa zasluga. Zemlja je takvo boravi�te; nego, na sreæu, �ivot je samo jedan tre-nut oka, a od mrtvih ustajemo iz groba, za kojim ne vlada vi�e Neron, nego Milosrðe, a mjesto bola samo je radost, i mjesto suza veselje.Zatim uze govoriti o sebi. Mirna je, dodu�e, ali i u njenim grudima ima te�kih rana. Eto na oèima njena Aula jo� je mrena, jo� nije na nj si�ao izvor svjetla. Ni sina joj nije dopu�teno odgajati u Istini. Zato kad pomisli da tako mo�e biti do konca �ivota, i da mo�e nadoæi èas rastajanja s njima, sto puta veæega i strasnijega nego je ovo vremenito, s kojega su obje sada ucviljene, ne mo�e ni razumjeti na koji æe naèin biti bez njih i u nebu sretna. I mnogo je noæi veæ proplakala, mnogo ih provela u molitvi moleæi smilovanja i ljubavi. No svoju bol prinosi Bogu i èeka i nada se. A sada, kad je snalazi nov udarac, kad joj okrutnikova zapovijed oduzima milu glavu, onu koju je Aulo nazvao oèinjim vidom, jo� se ipak nada, jer vjeruje da postoji moæ veæa od Neronove, i Milosrðe jaèe od njegove pakosti.45I pritisne jo� jaèe na grudi glavicu djevojke, a ona se spusti do njenih koljena i sakriv�i oèi u naborima njena pepluma ostade tako dugo vremena muèke. No kad najposlije ustade, lice joj je veæ bilo mirnije.� �ao mi je tebe, majko, i oca i brata, ali znam da otpor ne bi ni�ta pomogao, a vas bi sve upropastio. No obeæajem ti da tvojih rijeèi nikad neæu zaboraviti u domu Cesarovu!Jo� jednom savi joj ruke oko vrata pa se onda, kad obje iziðo�e u oecus, stade opra�tati s malim Plaucijem i sa starèiæem Grkom, koji im je bio uèitelj, sa svojom oblaèiljom, koja ju je nekoæ odgajala, i sa svim robovima.Jedan od njih, visok i pleæat Ligijac, kojega su u kuæi zvali Ursom, i koji je nekoæ zajedno s majkom i s njome do�ao uz druge njihove sluge u rimski tabor, pade joj sad do nogu a onda se spusti i do koljena Pomponijih govoreæi:� O gospoðo, dopusti mi da idem sa svojom gospodaricom, da joj slu�im i da je èuvam u carevoj kuæi.� Nisi na� sluga, nego Ligijin � odgovori Pompo-nija Grecina � no hoæe li te pustiti u kuæu carevu? I kako æe� moæi da je èuva�?� Ne znam, gospo, samo znam da gvo�ðe puca u mojim rukama kao drvo ...

Aulo Plaucije koji je uto nai�ao, èim dozna o èemu se radi, ne samo da se nije usprotivio �elji Ursovoj, nego reèe da oni i nemaju prava da ga zadr�avaju. Otpremaju Ligiju kao taokinju koju potra�uje car pa su zato obavezni opremiti i njenu pratnju, koja prelazi zajedno s njome pod carevu za�titu. Nato pri�apne Pomponiji da joj pod izlikom pratnje mo�e dodati toliko robinja koliko joj se uèini podesno, jer toga satnik ne mo�e odbiti.Za Ligiju je to bila nekakva utjeha. A Pomponiji je to jednako bilo drago, �to je mo�e okru�iti slu-�inèadi po svome izboru, pa joj osim Ursa odredi staru oblaèilju, dvije Ciparkinje, vje�te èe�ljarice, i dvije germanske djevojke za kupelj. Izabrala je sve same uèenike nove vjere, a buduæi da je i Urso pri-46znavao tu vjeru veæ nekoliko godina, Pomponija se mogla pouzdati u vjernost te slu�inèadi, a ujedno i tje�iti se mi�lju da æe sjeme istine biti posijano u domu Cesarovu.Napisala je i nekoliko rijeèi osloboðenici Nerono-voj, Akti, preporuèujuæi njenoj za�titi Ligiju. Pomponija je nije, istina, viðala na sastancima pristalica nove vjere ali je ipak èula od njih da im Akte nikad ne uskrati usluga i da �eljno èita poslanice Pavla iz Tarsa. Poznato joj je bilo, osim toga, da mlada oslo-boðenica �ivi u neprestanoj tuzi, da se posve odvojila od svih �ena u Neronovoj kuæi i da je uopæe dobri genij u palaèi.Hasta se sam prihvati zadatka da list izruèi Akti. Smatrajuæi takoðer za naravnu stvar da kraljevska kæi treba da ima pratnju svojih slugu, nije se ni malo ustruèavao da ih vodi u palaèu, nego se prije zaèudio njihovu malenu broju. Zamoli ipak da pohitaju, pribojavajuæi se da ne posumnjaju u njegovu revnost u izvr�avanju zapovijedi.Doðe èas rastanka. Pomponiji i Ligiji oèi se iznova zali�e suzama. Aulo jo� jednom metne ruku na njenu glavu, i zaèas vojnici uz viku maloga Aula, koji je branio sestru i prijetio svojim �aèicama satniku, otprati�e Ligiju u kuæu Cesarovu.No stari vojvoda zapovjedi da mu spreme nosiljku pa zatvoriv�i se s Pomponijom u pinakoteci kraj oecusa, reèe joj:� Slu�aj me, Pomponijo. Idem do cara iako mislim da je zaludu! I premda rijeè Senekina ni�ta vi�e kod njega ne vrijedi, idem i do Seneke. Danas vi�e znaèe Sofonije, Tigelin, Petronije ili Vatinije ... A car mo�da i nije èuo u �ivotu za ligijski narod pa je zatra�io da mu izruèimo Ligiju kao taokinju jedino zato �to ga je tkogod na to nagovorio, a lako je pogoditi tko je to mogao uèiniti.Ona ga hitro pogleda:� Petronije?� Jest.Za�utje�e èaskom, a onda vojvoda nastavi:47� Eto �to znaèi kad pusti� preko svoga praga kojega od tih ljudi bez èasti i savjesti. Proklet bio èas kad je Vinicije uni�ao u na�u kuæu! On je doveo k nama Petronija. Te�ko Ligiji, jer njima nije do tao-kinje, nego do prile�nice.I govor njegov od gnjeva, od nemoænoga bijesa i od �alosti za otetim djetetom postade jo� veæma siktav no obièno. Borio se neko vrijeme sam sa sobom, i samo su stisnute �ake odavale kako je te�ak bio taj unutarnji boj.� �tovao sam uvijek bogove � reèe � no ovaj èas mi se èini da ih nema nad svijetom i da imaamo jedan, opak, lud i nakazan, koji se zove Neron.� Aulo! � reèe Pomponija. � Neron je samo �aka truloga praha prema Bogu.A on stade �irokim koracima mjeriti mozaik pinakoteke. �ivot je njegov bio pun velikih djela, ali nije imao velikih nesreæa, pa im se nije bio nauèio. Stari je vojnik zavolio Ligiju veæma nego je sam o tome znao i sad se nije umio pomiriti s mi�lju da ju je izgubio. Povrh toga osjeæao je da kod te sile njegova snaga nije ni�ta.No kad je na kraju zatomio u sebi gnjev, koji mu je smuæivao misli, reèe:� Rekao bih da nam je Petronije nije uzeo za cara, jer ne bi se htio omraziti Popeji. Dakle, ili ju je uzeo za se ili za Vinicija. To æu doznati jo� danas.I doskora ga ponese nosiljka put Palatina, a Pomponija ostav�i sama, ode do maloga Aula koji nije prestajao plakati za sestrom i prijetiti se Cezaru.48Aulo je s pravom slutio da ga neæe pustiti pred Ne-rona. Reko�e mu da je car zabavljen pjevanjem s lutnjarom Terpnosom i da uopæe ne prima onih koje nije sam pozvao. Drugim rijeèima, to je znaèilo neka se i ubuduæe Aulo ne trudi da dolazi caru. No zato

Seneka, premda je bolovao od groznice, doèeka staroga vojvodu s du�nim po�tovanjem. Ali kad je saslu�ao �to je Aula dovelo k njemu, osmjehnu se gorko i reèe:� Jednu ti samo mogu uèiniti uslugu, plemeniti Plaucije, a to je: ne pokazati nikada caru da moje srce osjeæa tvoju bol, i da bih ti rado pomogao; jer da car i najmanje o tom posumnja, znaj da ti ne bi nikako vratio Ligiju, ako ni za �to drugo a ono jedino zato da meni prkosi.Jednako mu nije svjetovao da ide do Tigelina ni do Vatinija ni do Vitelija. Mo�da bi postigao �togod kod njih novcima, mo�da bi takoðer htjeli da napr-kose Petroniju, komu se trude da potkopaju utjecaj kod cara, ali najvjerojatnije je da bi odali caru koliko je Ligija Plaucijevima draga, pa je tada car pogotovu ne bi dao. Nato stane stari mudrac govoriti s ujedljivom ironijom koju je obraæao sam protiv sebe:� �utio si, Plaucije, �utio si mnogo godina, a car ne voli onih koji �ute. Kako si mogao da se ne zanosi� njegovom ljepotom, krepo�æu, pjevom, njegovom deklamacijom, vo�njom i stihovima? Kako si4 Quo vadi�49mogao da ne hvali� smrt Britanikovu, ne reèe� pohvalnu besjedu na èast ubojici svoje matere i ne pri-nese� èestitke kod ugu�enja Oktavijina? Nema u tebe dosta opreznosti, Aulo, koje mi, sretnici �to �ivimo na dvoru, imamo u dovoljnoj mjeri.Tako govoreæi uze drvenu èa�u �to je nosio o pojasu, zahvati vode iz slijevali�ta na fontani, pokvasi suha usta i produ�i:� Ah, u Nerona je tako zahvalno srce! Ljubi tebe jer si slu�io Rimu i proslavio mu ime na krajevima svijeta, a ljubi i mene, jer sam mu bio uèitelj u mladosti. Zato, vidi�, znam da ova voda nije otrovana, pa je i pijem miran. Vino bi u mojoj kuæi bilo opasnije, no ako si �edan, napij se slobodno ove vode. Dovedena je na toèak èak iz albanskih brda, pa bi valjalo otrovati sve èesme u Rimu, kad bi je htio tko otrovati. Kako vidi�, èovjek mo�e jo� biti na svijetu siguran i u�ivati mirnu starost. Bolestan sam, istina, ali boluje mi veæma du�a nego tijelo.To je bila istina. Seneki je nedostajala ona du�evna snaga, kakva je bila, na priliku, u Kornuta ili Tra-seje, pa mu je zato �ivot bio niz ustupaka uèinjenih opaèini. Sam je to osjeæao i razumio da bi pristalici Zenona iz Citija valjalo iæi drugim putem i trpio je radi toga veæma nego od straha pred samom smræu.No vojvoda mu sad prekide muèna razmi�ljanja.� Petronije i ja � odvrati Seneka � mi smo ljudi iz dva neprijateljska tabora. Ne znam kako bi ga mogao predobiti, nije ni pod èijim utjecajem. Mo�da pri svoj svojoj pokvarenosti vi�e vrijedi od onih lupe�a �to ih Neron danas kupi oko sebe. Ali dokazivati mu da je uèinio rðavo djelo, znaèi samo tratiti vrijeme. Petronije je veæ odavna izgubio razumijevanje koje razluèuje zlo od dobra. Poka�i mu da je èin njegov gnjusan pa æe se postidjeti. Kad ga vidim reæi æu mu: »Tvoje djelo prilikuje osloboðeniku.« Ako to ne pomogne, ni�ta neæe pomoæi.� Hvala i na tome! � odgovori vojvoda. Zatim zapovjedi da ga nose Viniciju, kojega naðegdje se maèuje s kuænim lanistom. Kad je Aulo vidio mladiæa koji se mirno zabavlja vje�banjem u èasu50kad je izveden udar protiv Ligije, uhvati ga stra�an gnjev, koji, èim pade zastor za lanistom, bukne potokom gorkih prijekora i uvreda. Ali èim je Vinicije èuo da je Ligija ugrabljena, problijedi tako da Aulo ni èasak vi�e nije mogao sumnjati da je i on moguæe bio upleten u tu stvar. Mladiæu izbi�e na èelo kapi znoja, krv koja je èasom udarila u srce navali mu iznova vruæim valom u lice, oèi stanu sijevati, usta sipati pitanja bez reda. Ljubomor i bijes potresali su ga naizmjence kao vihor. Èinilo mu se da je Ligija, èim je prestupila prag careve kuæe, za nj zauvijek izgubljena. A kad je Aulo izustio Petronijevo ime, sumnja kao munja sjeknu kroz misao mladoga vojnika, da mu se Petronije narugao te je ili mislio darovati Ligiju caru da zadobije novu milost za njega, ili ju je kanio ostaviti za se. Da bi tko ugledao Ligiju, a odmah je i ne po�elio, nije mu moglo u glavu. Naprasitost, priroðena njegovu plemenu, zanosila ga je sada te je bio kao mahnit konj i oduzimala mu svijest.� Vojvodo � reèe isprekidanim glasom � vrati se kuæi i èekaj me... Znaj, da mi je Petronije otac osvetio bih mu se za krivicu uèinjenu Ligiji. Vrati se kuæi i èekaj me. Neæe biti

ni Petronijeva ni careva.Pa pru�i stisnute �ake prema vo�tanim likovima koji su stajali u atriju i plane:� Tako mi ovih smrtnih prilika, prije æu ubiti nju i sebe!Rekav�i to dovikne jo� jednom Aulu: »Èekaj me!« te izleti kao mahnit iz atrija i pohita do Petronija, gurajuæi putem prolaznike da mu se maknu u stranu.Aulo se vrati kuæi s nekom nadom. Dr�ao je, ako je Petronije nagovorio cara da otme Ligiju pa da je preda Viniciju, da æe je Vinicije opet otpratiti u njihovu kuæu. Najposlije bila mu je neka utjeha i misao da æe Ligija, ne bude li izbavljena, biti osveæena i da æe je smrt oèuvati od sramote. Vjerovao je da æe Vinicije izvr�iti sve �to je obeæao. Vidio je njegovu pomamu i poznavao je �estinu priroðenu njegovu plemenu. On sam, ako je i ljubio Ligiju kao roðeni otac, volio bi je pogubiti nego dati caru, i da se nije51obazirao na sina, posljednjeg potomka obitelji, bez sumnje bi bio to uèinio. Aulo je bio vojnik i za stoi-ke je jedva naèuo bio, ali znaèajem nije se od njih daleko odvojio: i njegovim pojmovima i njegovu ponosu bolja je i lak�a smrt negoli sramota.Povrativ�i se kuæi, umiri Pomponiju, ohrabri je svojom nadom i oboje stanu èekati glase od Vinicija. Kad�to, kad bi u atriju odjeknuli koraci kojega od robova pomisli�e da im mo�da Vinicije dovodi ljubljeno dijete, i bili su spremni blagosloviti oboje iz dna du�e. Ali vrijeme je odmicalo a nikakav glas nije dolazio. Istom podveèe zveknu klepalo na vratima.Zamalo uðe rob i izruèi Aulu list. Stari vojvoda, koliko je god rado pokazivao da se umije svladati, prihvati list ipak pone�to drhtavom rukom i stade ga èitati s takvom hitnjom kao da se radi o svoj njegovoj kuæi.Iznenada mu se smrèe lice, kao da pade na nj sjena oblaka.� Èitaj! � reèe okrenuv�i se Pomponiji.Pomponija uze list i proèita ovo:»Marko Vinicije pozdravlja Aula Plaucija.�to se dogodilo, dogodilo se s Carevom voljom, pred kojom priklonite glavu, kako je priklanjam ja i Petronije.«Zatim nasta duga �utnja...52VIPetronije je bio kod kuæe. Vratar nije smio zaustaviti Vinicija koji upade u atrij poput oluje i èuv�i da treba gospodara potra�iti u knji�nici, istim zaletom srne u knji�nicu. Zatekav�i Petronija gdje pi�e, ugrabi mu trstiku iz ruke, prelomi je, baci na zemlju, zarije mu prste u ramena i primièuæi lice njegovu licu stane pitati promuklim glasom:� �to si uèinio s njom? Gdje je ona?No odjednom dogodi se èudna stvar. Taj tanki i mekoputni Petronije uhvati ruku mladoga atlete, koja mu se upijala u rame, uhvati i drugu i dr�eæi ih obje u svojoj jednoj, snagom gvozdenih klije�ta, reèe:� Ja sam samo izjutra slabiæ, a veèerom zadobivam staru snagu. Poku�aj se oteti. Gimnastici te je, èini se, uèio tkalac, a pristojnosti kovaè.Na licu mu se ne ukaza ni traga gnjeva, samo mu u oèima sijevnu neki modar odsjev srèanosti i energije. Zaèas pusti ruke Vinicija koji je stajao pred njime poni�en, zastiðen i bijesan.� U tebe je ruka od èelika � proslovi � ali tako mi svih paklenih bogova, ako si me iznevjerio, udarit æu te no�em posred grla, makar to bilo u carevom dvoru.� Porazgovorimo se mirno! � odgovori Petronije. � Èelik je jaèi, kako vidi�, od gvo�ða, pa reba da te se bojim, iako bi se moglo od jedne tvoje ruke naèiniti dvije moje. Tek mi je krivo �to si tako53neuljudan, i kad bi mi ljudska nezahvalnost bila za èudo, èudio bih se tvojoj.� Gdje je Ligija?� U lupanaru, to jest u carevoj kuæi.� Petronije!� Umiri se i sjedi! Molio sam Cezara dvoje, �to mi je i obrekao: najprije, da izvadi Ligiju iz kuæe Aulove, a drugo, da je izruèi tebi. Da nema� gdjegod no�a pod togom? Neæe�

li me ubosti? Nego ja ti savjetujem da prièeka� nekoliko dana, jer bi te otpratili u tamnicu, a Ligiji bi bilo dosadno u tvojoj kuæi.Nastade �utnja. Vinicije je poglædao neko vrijeme zaèuðenim oèima Petronija, pa reèe:� Oprosti mi. Ljubim je, pa mi ljubav smuæuje misli.� Divi mi se, Marko! Rekoh onomadne Cezaru ovako: »Moj sestriæ Vinicije zaljubio se tako silno u neku slabaèku djevojèicu koju odgajaju Aulovi, da mu se kuæa pretvorila u parnu kupelj od pustoga uzdisanja. Ti, rekoh, Cezare, i ja, koji znamo �to je prava ljepota, ne bismo za nju dali ni tisuæu sester-cija, ali taj je djeèak uvijek bio lud kao tronog a sad je pobudalio dokraja.«� Petronije!� Ako ne razumije� kako sam to rekao da oèuvam od opasnosti Ligiju, gotov sam povjerovati da sam rekao istinu. Utuvio sam Riðobradome, da onakav esteta kakav je on, ne mo�e smatrati onakvu djevojku za ljepoticu, i Neron, koji dosad ne smije gledati drukèije nego mojim oèima, neæe u njoj naæi ljepote, a kad je ne naðe, neæe je ni po�eljeti.rebalo se od majmuna osigurati i uhvatiti ga na konopac. Ligiju æe ionako ocijeniti ne on, nego Popeja i oèevidno æe se pobrinuti da je �to prije otpravi iz palaèe. A ja sam govorio, tobo�e, nehajno Riðoj Bradi: »Uzmi Ligiju, pa je daj Viniciju! Ima� pravo da to uèini� jer je taokinja, a èineæi to, uèinit æe� Aulu na�ao.« I privolio je. A za�to da li, tim prije �to mu se tako pru�ila zgoda da uèini ne�to �ao po�tenim ljudima. Postavit æe zakonitim èuvarom taokinje, predat æe ti u ruke to ligijsko blago, a ti54saveznik ubojnih Ligijaca, a ujedno i vjeran sluga carev, ne samo �to neæe� to blago ni�ta umanjiti nego æe� nastojati da ga jo� i umno�i�. Car æe, da saèuva formu, pridr�ati Ligkoliko dana u kuæi pa æe je onda otpraviti u tvoju kuæu, sretnice!� Je li to istina? I ni�ta joj ne prijeti u kuæi Cezarovoj?� Kad bi joj ondje valjalo stalno boraviti, Popeja bi se porazgovorila o njoj s Lokustom, ali kroz nekoliko dana ne prijeti joj ni�ta. U palaèi Cezarovoj ima deset tisuæa du�a. Moguæe da je Neron neæe ni vidjeti, pogotovu kad je sve meni povjerio a dokazuje to èinjenica da je maloprije bio kod mene kapetan s vije�æu da je otpratio djevojku u palaèu i predao je Akti u ruke. To je dobra du�a, ta Akta, zato sam i naredio da je njoj izruèe. Pomponija Gre-cina oèito misli isto tako, jer joj je pisala. Sutra je gozba kod Cezara. Tebi sam izradio mjesto do Ligije.� Oprosti mi, Gajo, moju �estinu! � reèe Vinicije. � Pomislio sam da si je odveo za se ili za cara.� Mogu ti oprostiti �estinu, ali te�e mi je oprostiti proste kretnje, dreku i glas, koji me podsjeæaju na igraèe koji se igraju more. To mi nije u volji, Marko, i toga se èuvaj. Znaj da je carev svodnik Ti-gelin, a znaj takoðer, kad bih ja htio djevojku uzeti za se, rekao bih ti sada gledajuæi ti ravno u oèi ovo: »Vinicije, uzimam ti Ligiju i dr�at æu je dok mi ne dosadi«.Tako govoreæi, stade gledati svojim smeðim oèima ravno u oèi Viniciju, s hladnim i slobodnim izrazom, i mladi èovjek zbuni se do kraja.� Skrivio sam ti � reèe. � Ti si dobar i plemenit, i ja ti zahvaljujem iz sve du�e. Dopusti mi samo da te jo� jedno upitam: za�to nisi zapovjedio da Ligiju odmah otprate mojoj kuæi?� Jer car hoæe da saèuva zakonitu formu. Ljudi æe o tome prièati po Rimu, a jer uzimamo Ligiju kao taokinju, dokle god budu o njoj govorili, ostat æe u palaèi Cezarovoj. Onda æe ti je lijepo, tiho dopremiti, i stvar æe biti svr�ena. Riðobradi je kukavno pseto. Zna da mu je vlast neogranièena, a ipak se55trsi da saèuva lijep izgled kod svakog djela. Jesi li se veæ ohladio toliko da se malko mudrovanjem zabavimo. Meni je samome vi�e puta dolazilo na um, za�to se opaèine, iako je onaj tko je uèini moæan kao Cezar i bez straha od kazne, uvijek nastoji zaodjenuti togom zakona, pravednosti i kreposti? Èemu taj trud? Ja dr�im da je ubojstvo brata, matere i �ene èin dostojan kakva ti drago azijatskog kraljiæa, a ne rimskoga Cezara; ali kad bi mi se to desilo, ne bih pisao senatu pismo kojim bih se opravdavao radi takva djela. A Neron pi�e, Neron tra�i izlike, jer je kukavica. No Tiberije nije bio kukavica, pa je ipak opravdavao svako svoje djelo. Za�to je to tako? Kako je èudno to nesvojevoljno klanjanje �to ga prinosi opaèina kreposti! Zna� li �to bih ja rekao? Da to biva zato �to je opaèina ru�na, a krepost lijepa. Po tom je pravi esteta ujedno i krepostan èovjek. Dakle, i ja sam krepostan èovjek. Danas valja da izli-jem

ne�to vina u èast sjenama Protagore, Prodika i Georgije. Vidi se da sofisti nisu sasvim naodmet. Slu�aj, jer nastavljam. Uzeo sam Ligiju Aulovima da je tebi dam. Dobro. �to bi Lisip od vas stvorio divnu skupinu! Oboje ste lijepi, pa je i moj èin lijep, a kad je lijep ne mo�e da bude zao. Gledaj, Marko, evo pred tobom sjedi krepost, utjelovljena u Petro-niju! Da je Aristid �iv, trebao bi da doðe k meni pa da mi prinese sto mina za kratku raspravu o kreposti.Nego Vinicije, kao èovjek kome je vi�e bilo stalo do stvarnosti negoli do razlaganja o kreposti, reèe:� Sutra æu vidjeti Ligiju, a onda æu je imati u svojoj kuæi svaki dan, neprestano i do smrti!� Ti æe� imati Ligiju, a ja æu imati na vratu Aula. Zaklinjat æe sve podzemne bogove da mi se osvete. I kad bi barem, grdoba, poslu�ao prije lekciju o valjanoj deklamaciji! Ali on æe grditi onako kao �to je moje klijente grdio biv�i moj vratar, koga sam zato morao otpraviti na selo u ergastulum.� Aulo je bio kod mene. Obeæao sam mu da æu mu poslati vijest o Ligiji.56� Napi�i mu da je volja »bo�anskoga« Cezara vrhovni zakon, i da æe� svome prvome sinu nadjeti ime Aulo. Treba starca nekako utje�iti. Ja sam voljan zamoliti Riðobradoga da ga pozove sutra na gozbu. Neka te vidi u trikliniju do Ligije.� Nemoj toga èiniti � reèe Vinicije. � Meni ih je ipak �ao, osobito Pomponije.I sjede pisati onaj list koji je starome vojvodi uzeo ono malo nade �to mu je bilo ostalo.57VIIPred Aktom, nekadanjom ljubovcom Neronovom, klanjale su se nekoæ najvi�e glave u Rimu. No ona se ni tada nije htjela mije�ati u javne poslove, pa iako se kad�to poslu�ila svojim utjecajem na mladoga vladara, to je bilo jedino da izmoli kome milost. Bila je tiha i ponizna te je stekla zahvalnost mnogih, a nikome se nije omrazila. Nije je mrzila ni Oktavi-ja. Zavidnicima se èinila malo opasna. Znali su da jo� uvijek ljubi Nerona ljubavlju tu�nom i bolnom, koja vi�e ne �ivi od nade nego samo od uspomena na èasove kad je Neron bio mlaði i kad je nije samo ljubio nego i bio bolji. Znali su da ona od tih uspomena ne mo�e rastaviti ni du�e ni misli, ali da ni�ta vi�e ne èeka; a jer nije bilo ozbiljne bojazni da æe joj se Cezar vratiti, gledali su je kao biæe sasvim bezazleno i zato je ostavi�e u miru. Popeja ju je dr�ala samo za tihu slu�benicu, tako neopasnu da nije tra�ila da je uklone s dvora.No zato �to ju je nekoæ Cezar ljubio i ostavio bez uvrede, na miran, �tovi�e i prijazan naèin, imali su prema njoj obzira. Neron je oslobodi, dade joj stan u palaèi i u njemu osobitu lo�nicu i nekoliko robinja u slu�bu. Pa buduæi da su u svoje vrijeme Palas i Narcis, ako su i bili Klaudijevi osloboðenici, sjedili su s Klaudijem na gozbama i kao moæni ministri imali i odlièna mjesta, to su i nju kad�to pozivali k carevu stolu. Moguæe je to bivalo i stoga �to je njena milolika pojava odista zaèinjala svaku gozbu. Ce-58zar se, uostalom, davno veæ prestao obazirati na sva pravila kod izbora svojega dru�tva. Za njegov stol dolazila je najraznoliènija mje�avina ljudi svih stale�a i zvanja. Bilo je meðu njima senatora, ali prete�no onakvih koji bi ujedno i za lakrdija�e slu�ili. Bilo je patricija starih i mladih �eljnih naslada, ras-ko�a i u�ivanja. Bilo je i �ena koje su imale velika imena, ali se nisu �acale metnuti veèerom plave vla-sulje na glavu i tra�iti zabavu i pustolovine na mraènim ulicama. Bilo je i visokih èinovnika i sveæenika koji su se kod punih èa�a sami rado podsmijevali svojim bogovima, a uz njih svjetine svake vrsti: pjevaèa, glumaca, sviraèa, plesaèa i plesaèica, pjesnika koji su èitajuæi stihove mislili o sestercijama �to ih mogu u�iæariti za pohvalu Cezarovih stihova, bilo je i filozofa-gladnica, koji su pohlepnim oèima pratili dono�ena jela, pa èuvenih vozaèa, pelivana, èarobni-ka, bajalica, �aljivaca, èak i svakakvih sljepara, kojima je moda ili ljudska ludost udijelila jednodnevnu slavu. Bilo je i takvih koji su dugom kosom pokrivali u�i, u znak ropstva.Odluèniji su lijegali odmah oko stolova, a neznat-niji ih zabavljali za blagovanja èekajuæi èas kad æe im sluge dopustiti da srnu na ostatke jela i piæa. Goste ove vrste dobavljali su Tigelin, Vatinije i Vitelije, ali èesto je valjalo tim gostima namaknuti i haljine koje bi dolikovale carevu dvoru. A caru je bilo po volji ba� takvo dr

u�tvo, jer je u njemu bio najslobodniji. Dvorski sjaj sve je pozlaæivao i sve pokrivao blijeskom. Veliki i mali, potomci velikih rodova i fukara s gradskoga ploènika, sna�ni umjetnici i kukavni izraðeni talenti gurali su se na jagmu u palaèu da naslade svoje zablije�tene oèi rasko�em koji je gotovo nadma�ivao ljudsku ma�tu, i da se pribli�e raz-davaèu svih milosti, bogatstva i dobara, onome èiji ih je jedan hir mogao sasvim poniziti, ali i uzdignuti bez mjere.Taj dan imala je i Ligija doæi na sliènu gozbu. Strah, neizvjesnost i omama, naravna poslije nagle promjene, borila se u njoj sa �eljom da se usprotivi. Bojala se cara, zazirala je od ljudi, bojala se palaèe59gdje je buka omamljivala, bojala se gozba za koje je veæ slu�ala od Aula, od Pomponije Grecine i njihovih prijatelja, kakve se ondje dogaðaju sablazni. Ako je i bila mlada djevojka, ipak nije bila neiskusna, jer spoznan je zla u ono je vrijeme rano dolazilo i do djetinjih du�a. Zato je znala da joj u toj palaèi prijeti opasnost, koju joj je na rastanku predoèila sama Pomponija. No u nje je bila du�a mlada, nedo-taknuta pokvareno�æu, i visoko je priznavala nauk koji joj je ucijepila njena hraniteljica-majka, pa je odluèila braniti se od te opasnosti: to je obeæala majci, sebi i ujedno onomu Bo�anskome Uèitelju, u kojega je ne samo vjerovala nego ga je i zavoljela svojim napola djetinjim srcem zbog slatkog njegova nauka, zbog gorke njegove smrti i zbog slavnoga njegova uskrsnuæa. Bila je takoðer uvjerena da sada ni Aulo ni Pomponija Grecina neæe odgovarati za njena djela pa je smi�ljala neæe li biti bolje da se usprotivi i ne poðe na gozbu. S jedne strane govorio joj je jasno strah i nemir, a s druge rodila se u njoj �elja da se iska�e juna�tvom, postojano�æu, da se izvrgne mukama i smrti. Ta Bo�anski je Uèitelj tako naredio i sam je dao najbolji primjer. Pa i Pomponija joj reèe da revniji vjernici �ude svom du�om za takvom ku�njom i mole za nju. I Ligiju, dok je bila jo� u kuæi Aulovoj, osvajala je na mahove takva �elja. Vidjela se kao muèenica, s ranama na rukama i nogama, bijela kao snijeg, ure�ena nadzemaljskom ljepotom, kako je nose isto tako bijeli anðeli u modro nebo. I takvim viðenjima zabavljala se njezina ma�ta. Bilo je u tome mnogo djetinjih sanjarija, a bilo je i pone�to samoljublja s kojega ju je karala Pomponija. I sada, kad joj je protivljenje Cezarovoj volji moglo uzrokovati kakvu krutu kaznu i kad su se prizori muka, o kojima je ma�tala, mogli obistiniti, tim lijepim i omiljelim slikama pridru�i se jo�te neka radoznalost, pomije�ana sa strahom, kako li æe i nju kazniti i kakve æe muke za nju izmisliti.I tako se njena jo� napola djetinja du�a kolebala na dvije strane. No kad je Akte èula za to kolebanje, pogleda je tako zaèuðeno kao da djevojka govori u60vruæici. Usprotiviti se Cezaru? Nadra�iti veæ prvoga èasa njegov gnjev? To bi moglo uèiniti jedino dijete koje ne zna �to govori. Ta iz njenih, Ligijinih, rijeèi proizlazi da ona i nije taokinja, nego djevojka koju je njen narod zaboravio. Nju ne brani nikakvo meðunarodno pravo, a kad bi je i branilo, car je dosta moæan da ga u èasu srd�be pogazi. Caru se svidjelo da je uzme i odsele njome upravlja. Odsele je ona podlo�na njegovoj volji, nad kojom nema druge na svijetu.�� Istina je � produ�i ona � i ja sam èitala poslanice Pavla iz Tarsa i ja znam da je nad zemljom Bog i Sin Bo�ji koji je uskrsnuo od mrtvih. Ali na zemlji je samo Cezar, i to nemoj zaboraviti, Ligijo. Znam takoðer da ti tvoj nauk ne dopu�ta da bude� ono �to sam ja bila, i da je vama, kao stoicima, o kojima mi je prièao Epiktet, kad doðe do izbora izmeðu sramote i smrti, slobodno samo da izaberete smrt. No mo�e� li unaprijed znati èeka li te smrt a ne sramota? Zar nisi èula za Sejanovu kæer, jo� malu djevojèicu, koja je na Tiberijevu zapovijed, da se ne bi povrijedio zakon koji brani da se djevice kazne smræu, morala prije smaknuæa pretrpjeti sramotu? Ligijo, Ligijo, nemoj dra�iti Cezara! Kada doðe odluèan èas da odabere� izmeðu smrti ili sramote, èinit æe� kako ti tvojera zapovijeda, ali samovoljno ne tra�i svoje propasti i nemoj radi ispraznoga razloga dra�iti zemaljskoga i, uz to, okrutnoga boga.Akte je govorila sa sa�aljenjem i zanosno, i buduæi da je od prirode bila ne�to kratkovidna, primakne svoje miloliko lice k Ligijinu licu, kao da hoæe ogledati dojam svojih rijeèi.A Ligija je ogrli s djetinjom povjerljivo�æu oko vrata i reèe:� Ti si dobra, Akte!Akte, osvojena tom pohvalom i povjerljivo�æu, pri-vine je na srce pa, izvukav�i se lak

o iz njena zagrljaja, odvrati:� Minula je moja sreæa i moja radost, ali nisam zla.61Zatim stane brzim koracima �etati odajom i govoriti kao sama sa sobom, gotovo oèajno:� Ne! Ni on nije bio zao. On je sam mislio tada da je dobar i htio je biti dobar. Ja to znam najbolje. To je sve do�lo kasnije... Kad je prestao ljubiti... Drugi su ga uèinili takvim kakav je sada, drugi � i Popeja!I trepavice joj se orosi�e suzama. Ligija ju je pratila svojim modrim oèima pa joj reèe:� �ali� li ga, Akte?� �alim! � odgovori muklo Grkinjica.I ponovo po�eta stisnuv�i ruke kao od bola, s beznaðem na licu. A Ligija priupita boja�ljivo:� Ti ga ljubi�, Akte?� Ljubim ...I zaèas pridometne:� Osim mene njega nitko ne ljubi... Nastade �utnja u kojoj se Akte trudila da povratimir koji su joj uzmutile uspomene, i kad joj je lice opet primilo obièni izraz tihe tuge, reèe:� Govorimo o tebi, Ligijo! Nemoj ni misliti da se protivi� Cezaru! To bi bila mahnitost. Primiri se. Znam dobro ovu kuæu i dr�im da ti od Cezara ni�ta ne prijeti. Da te je Cezar oteo za se, ne bi te doveo na Palatin. Ovdje vlada Popeja, a Neron, otkako mu je rodila kæer, jo� je veæma pod njenom vla�æu... Ne. Neron je, dodu�e, naredio da bude� na gozbi ali jo� te nije vidio ni zapitao za te, pa mu i nije za tobom stalo. Moguæe da te je uzeo od Aula i Pompo-nije iz pakosti prema njima ... Meni je Petronije pisao da te uzmem pod svoje okrilje, a pisala mi je, kako zna�, i Pomponija. Bit æe, dakle, da su se dogovorili. Mo�da je on to uèinio na njezinu molbu. Ako jest i ako se i on na Pomponijinu molbu stara za te, ni�ta se ne treba� bojati i, tko zna, neæe li te Neron po njegovu nagovoru poslati Aulovima. Ne znam da li ga Neron veoma ljubi ali znam da se rijetko kad usuðuje imati drugo mi�ljenje od Petronija.� Ah, Akte! � odvrati Ligija � Petronije je bio kod nas prije nego me ugrabi�e, i moja je majka bi-62la uvjerena da je Neron zatra�io moje izruèenje samo zato jer ga je Petronije podgovorio.� To bi bilo zlo � reèe Akte. No zamisliv�i se malo nastavi:� Mo�e biti da je Petronije samo izlanuo pred Ne-ronom za kakvom veèerom da je vidio kod Aula tao-kinju Ligijaca, a Neron, koji je ljubomoran na svoju vlast, da te je zatra�io samo zato �to taoci pripadaju Cezaru. On ionako ne pazi dobro Aula i Pomponi-ju... Ne! Ne èini mi se da bi se Petronije, kad bi htio da te oduzme Aulu, latio takvog sredstva ... Ne znam da li je Petronije bolji od onih koji su oko Ce« �ara, ali je drukèiji... Mo�da æe� napokon osim njega naæi jo� koga tko bi htio da se zauzme za te. Zar nisi kod Aula upoznala koga od ljudi koji su bli�i Cezaru?� Vidjela sam Vespazijana i Tita.� Njih Cezar ne voli.� I Seneku.� Neronu je dosta da Seneka �togod svjetuje pa da odmah uèini drukèije.Vedro lice Ligijino poène se zastirati rumenilom.� I Vinicija.� Njega ne znam.� On je Petronijev roðak, koji se skoro vratio iz Armenije...� Misli� li da mu je Neron sklon?� Vinicija svi rado imadu.� A bi li se htio za te zauzeti?� Bi.Akte se nasmije�i milostivo i reèe:� Onda æe� ga zacijelo vidjeti na gozbi. Druge ti nema nego doæi, prvo zato jer se mora ... Samo ovakvo dijete kao ti moglo je pomisliti drukèije. Drugo, ako hoæe� da se vra

ti� u kuæu Aulovu, naæi æe� zgodu da zamoli� Petronija i Vinicija da ti svojim utjecajem izrade pravo na povratak. Da su oni ovdje, obojica bi ti rekli �to i ja: da bi bila ludost i propast poku�ati da se protivi�. Cezar, istina, mogao bi i ne opaziti tvoje nenazoènosti, ali kad bi opazio i pomislio da si smjela oprijeti se njegovoj volji, ne bi ti bi-63lo spasa. Hajde, Ligijo!... Èuje� li onu buku u kuæi? Sunce je veæ na zarancima i gosti æe doskora stati dolaziti.� Ima� pravo, Akte � odgovori Ligija � poslu�at æu tvoj savjet.Koliko je u toj odluci bilo �elje da vidi Vinicija i Petronija, koliko li �enske radoznalosti da jednom u �ivotu vidi takvu gozbu i na njoj Cezara, dvor, slavnu Popeju i druge ljepotice i sav onaj neèuveni rasko� o kojem su se prièala èudesa u Rimu, sama Ligija nije znala o tome dati sebi raèuna. No Akte je svakako imala pravo i djevojka je to dobro osjeæala. Trebalo je iæi, i zato kad nu�da i zdrava pamet odbi-�e potajnu napast, prestade se kolebati.Iza toga je Akte odvede u svoj unktuarij da je namaze i odjene, i premda u Cezarovoj kuæi nije nedostajalo robinja, i Akte ih je imala prilièno za svoju poslugu, ipak od samilosti prema djevojci koja je svojom nevino�æu i ljepotom osvojila njeno srce, odluèi da je sama odjene. I odmah se pokaza da je u mladoj Grkinjici, usprkos njenoj tuzi i marljivom èitanju listova Pavla iz Tarsa, ipak ostalo jo� mnogo od nekadanje helenske du�e, kojoj je ljepota tijela govorila jaèe nego sve drugo na svijetu. Svu-kav�i Ligiju i ugledav�i njen lik, onako vitak i pun, stvoren kao od biserne ru�e, nije mogla zadr�ati zadivljen uzvik i odstupiv�i nekoliko koraka gledala je sa zanosom tu neusporedivu pramaljetnu priliku.� Ligijo! � klikne naposljetku. � Ti si sto puta ljep�a od Popeje.No djevojka, odgojena u strogoj kuæi Pomponiji-noj gdje se pazilo na èednost i onda kad su �ene bile nasamu, stajala je divna kao divni san, skladna poput Praksitelova djela, ili poput pjesme, ali sva smetena, rumena od stida, stisnuv�i koljena, s rukama na prsima i zasjeniv�i oèi trepavicama. Napokon podigav�i naglom kretnjom ruke izvadi ukosnice koje su joj dr�ale kosu, i u tren oka jednim kre-tom glave ogrne se njome kao pla�tem. Akte joj se pribli�i i dotièuæi se mrkih pletenica reèe:64� Kako ti je divna kosa! ... Neæu je posuti zlatnim pra�kom, jer se i sama prelijeva gdjegdje zlatom na zavojima... Osim ako joj mo�da ovdje-on-dje dodam zlatnoga sjaja, ali lagano, lagacko, kao da ih je zrak obasjao ... Divan mora da je va� ligijski kraj, gdje se raðaju takve djevojke.� Ja ga nisam zapamtila � odvrati Ligija. � Samo mi je Urso prièao da su kod nas same �ume, �ume, �ume.� A u �umama cvate cvijeæe � reèe Akte uma-èuci dlanove u vazu punu vervene i moèeæi njome jinu kosu. Svr�iv�i taj posao stane lagano mazati èitavo njeno tijelo mirisnim uljima iz Arabije, pa joj obuèe meku tuniku zlatne boje bez rukava, na koju je trebao doæi snje�ni peplum. No jer je prije trebalo oèe�ljati kosu, ogrne je �irokom haljinom koja se zvala svnthesis i, posadiv�i je na stolicu, pre-dade je na èasak èe�ljaricama, a sama je pazila iz-dalje kako je èe�ljaju. Dvije robinjice stanu istodobno Ligiji obuvati na no�ice bijele, grimizom izvezene cipelice, privezujuæi ih unakrst zlatnim vrpcama oko alabastrovih gle�anja. Kad je oèe�lja�e, obuko�e joj peplum nabrav�i ga u prelijepe lake nabore, a onda joj Akte �apne ðerdan od bisera oko vrata, popra�i joj malo na zavojcima kosu zlatnim pra�kom i zapovjedi da i nju obuku, prateæi sve to vrijeme ushiæenim oèima Ligiju.No ona je bila brzo gotova i, kad pred glavnim vratima izbi�e prve nosiljke, uðo�e obje u pokraj ni kriptoportik, odakle su bila na pogledu glavna vrata, nutarnje galerije i dvori�te, ograðeno stupovima od numidijskoga mramora.Pomalo stado�e sve veæma vrvjeti ljudi ispod visokoga svoda na kapiji, povrh koje krasan èetvero-preg Lisijin, èinilo se, da nosi uzduhom Apolona i Dianu. Ligiji zablije�ti oèi krasan prizor, o kojemu joj skromna kuæa Aulova nije mogla dati ni najmanjega pojma. Bija�e to èas sunèeva smiraja, i posljednje zrake obasjale su �ut numidijski mramor stupova, koji se u tom sjaju ljeskao poput zlata i ujedno se pro�arao ru�ièastom bojom. Izmeðu stu-5 Quo vadi�65

pova, kraj bijelih kipova Danajevih kæeri i drugih, koji su prikazivali bogove ili junake, prolazili su hrpimice ljudi, mu�ko i �ensko, takoðer slièni kipovima, jer bijahu odjeveni u toge, peplume i stole s lijepim i mekim naborima do zemlje, a na njima se gasio blijesak sunca koje je zalazilo. Golemi Herkul kojemu je glava bila jo�te obasjana a od prsiju nani�e veæ uronio u sjenu, gledao je svisoka ovo mno�tvo. Akte je pokazivala Ligiji senatore u togama sa �irokim obrubom, u obojenim tunikama i s polumjesecom na obuæi, vitezove i slavne umjetnike, i rimske gospoðe, obuèene na rimsku, grèku ili fantastiène istoène no�nje, kose oèe�ljane na kule, na piramide, ili kao na kipovima bo�ica prièe�ljane nisko uz glavu, i okiæene cvijeæem. Mnoge je mu�eve i mnoge �enAkte spominjala po imenu nadovezujuæi kratka, a èesto i grozna prièanja, od kojih je Ligiju hvatao strah, divljenje ili prepast. Za nju je to bio neobièan svijet koji joj je ljepotom zanosio oèi, ali kojega protuslovnost nije mogao pojmiti njen djevièanski razum. U onome sjaju na nebu, u onim redovima nepomiènih stupova koji su se gubili unedogled, i u tim ljudima bija�e nekakav veliki mir; èinilo se da usred ovih mramora s jednostavnim crtama �ive neki bespeèalni, zadovoljni i sretni polubogovi. Meðutim tihi Aktin glas otkrivao joj je sve redom i svaki put drugu jezivu tajnu i ove palaèe i onih ljudi. Eno ondje podalje vidi se kriptoportik, kojemu se na stupovima i kaldrmi jo� crvene mrlje krvi, kojom je bijeli mramor poprskao Kaligula kad je pao od no�a Kasija Hereje; ondje eno ubi�e mu �enu; ondje razbi�e dijete o kamenje; pod onim krilom palaèe nalazi se podzemlje u kojemu je mlaði Dru-zo od gladi izgrizao ruke; ondje otrova�e starijega, tamo se u strahu savijao Gemelo, a onamo u smrtnoj muci Klaudije, ondje Germanik. Posvuda su ti zidovi slu�ali jauk i hropac samrtnika. I ovi ljudi koji hitaju sada na gozbu u raznobojnim tunikama, pod cvijeæem i draguljima, mo�da su sutra�nji osuðenici; moguæe na mnogome licu osmijeh pokriva strah, nemir, neizvjesnost sutra�njega dana; moguæe grozni-66èava pohlepa i zavidnost izgrizaju srca ovih prividno bezbri�nih, ovjenèanih polubogova. Upla�ene Ligiji-ne misli nisu mogle stizati Aktine rijeèi, i dok je ovaj divni svijet sve veæom snagom zamamljivao njezine oèi, srce joj se ste�e od straha i du�u joj obuze iznenada neizreciva i tjeskobna èe�nja za ljubljenom Pomponijom Grecinom i za mirnim Aulovim domom u kojem je vladala ljubav, a ne opaèina.Meðutim su tamo s Apolonove ulice u novim valovima grunuli uzvanici prema carskome dvoru. Ispred vrata dopirala je glasna vika klijenata, koji su pratili svoje patrone. Dvori�te i trijemovi pod stupovima zaroji�e se mno�tvom Cezarovih robova, robinja, malih djeèaka i pretorijanaca, vojnika koji su èuvali stra�u u palaèi. Gdjegdje se izmeðu bijelih ili mrkih lica ukazalo crno oblièje nekog Numidijca pod pernatom gvozdenom kacigom i s velikim zlatnim obod-cima u u�ima. Robovi su pronosili lutnje, citare, kite cvijeæa umjetno odgojena, ruène svjetiljke, srebrne, zlatne i mjedene. Sve glasniji �um razgovora mije�ao se sa �uborom vodometa, s kojega su mlazovi od veèernje rumeni ru�ièasti padali svisoka na mramorne ploèe i razbijali se kao jecajuæi.Akte prestade prièati, no Ligija je jednako gledala, kao da tra�i nekoga u gomili. I odjednom je obli rumen. Izmeðu stupova pomoli�e se Vinicije i Petroni-je i okrenu�e prema velikom trikliniju, lijepi, mirni, u svojim bijelim togama slièni bogovima. Kad je Ligija usred tuðih ljudi ugledala Vinicija, uèini joj se da joj se te�ko breme odvalilo sa srca. Osjeti se manje osamljena. Ona neizmjerna èe�nja za Pomponijom i Aulovim domom koja ju je maloprije bila obuzela, jenjala je u jedan èas. Primamljiva �elja da vidi Vinicija i da govori s njim zatomi ostale glasove. Zaludu je dozivala sebi u pamet sve zlo, �to je slu�ala bila o kuæi Cezarovoj, i rijeèi Aktine i opomene Pomponijine. Osjetila je iznenada da mora i da hoæe biti na toj gozbi: na misao da æe zaèas èuti onaj ugodni mili glas koji joj je govorio o ljubavi i sreæi dostojnoj bogova, i koji je jo� odzvanjao u u�ima poput pjesme, obuze je sasvim radost.67Ali se naglo prepla�i te radosti. Uèini joj se da u taj tren izdaje i onu èistu nauku u kojoj je odgojena, i Pomponiju i sebe samu. Drugo je iæi od nevolje, a drugo radovati se toj neuklonjivoj nu�di. Osjeti se kriva, nevrijedna i izgubljena. Uhvati je oèaj i bilo joj je da zaplaèe. Da je bila sama, bila bi kleknula i stala se udarati u prsi, ponavljajuæi: moj grijeh, moj grijeh! Akte je uze sada za ruku i povede je kroz nutarnje odaje u veliki triklinij gdje æe biti gozba, a ona je gotovo obnevidjela: od unutarnje uzbuðenosti zujale su joj u�i a kucanje srca zadr�avalo joj dah. Kao kroz san ugleda tisuæe svjetiljaka, koje su zasjale na trpezama i na zidovim

a; kao kroz san zaèu klicanje kojim pozdravi�e Cezara, kao kroz maglu ugleda i njega samoga. �agor je zaglu�i, sjaj je zablije�ti, mirisi je omami�e, i izgubiv�i sasvim svijest, jedva je razaznavala Aktu, koja je posadi za stol i sama se smjesti do nje.No zaèas javi joj se tihi, poznati glas s druge strane:� Da si zdravo, najljep�a od djevica na zemlji i od zvijezda na nebu! Pozdravljam te, bo�anska Kalino!Ligi ja, razabrav�i se malo, pogleda: a ono je kraj nje bio Vinicije.Bio je bez toge, jer su udobnost i obièaj tra�ili da se skinu toge za vrijeme gozbe. Tijelo mu je pokrivala samo grimizna tunika bez rukava, a po njoj su bile srebrom izvezene paome. Ruke do ramena bile su mu gole, a na njima je imao na istoènjaèku dvije �iroke zlatne grivne, zakopèane povi�e lakata; podlaktice pomnjivo oèi�æene od pahuljica, glatke, ali odvi�e mi�iæave, prave vojnièke ruke, kao stvorene za maè i �tit. Glavu je okitio vijencem od ru�a. Radi svojih sastavljenih obrva, prekrasnih oèiju i zagorjele puti bio je kao utjelovljena mladost i snaga. Ligiji se uèini tako lijep da je jedva mogla odgovoriti, premda je pro�la prva zabuna:'� Da si zdravo, Marko ... A on nastavi:68� Blago mojim oèima koje te vide! Blago u�ima koje èu�e tvoj glas, miliji od glasa frula i citara! Da mi dadu birati, tko æe biti do mene na ovoj gozbi, ti, Ligija, ili Venera, izabrao bih tebe, bo�anska!I stade je promatrati, kao da je se hoæe nagledati, i palio je oèima. Pogled je njegov klizio po njoj, naslaðivao se njome, obuhvatao je i gutao, a u tom je pogledu sjala sreæa i zaljubljenost i beskrajan ushit.� Znao sam da æu te vidjeti u Cezarovu dvoru � produ�i � pa opet, kad sam te ugledao, sva mi je du�a ustreptala od takve radosti, kao da me je sna�la sasvim neoèekivana sreæa.Ligija, do�av�i k sebi i osjeæajuæi da je u toj gomili i u toj kuæi on jedino njoj blisko biæe, stane razgovarati s njime i ispitivati ga za sve �to joj je bilo nerazumljivo i s èega ju je hvatao strah. Otkuda je znao da æe je naæi u Cezarovu domu, i za�to je ona ovdje? Za�to ju je Cezar rastavio od Pomponije? Nju je ovdje strah i rado bi se povratila k njoj. Umrla bi od tjeskobe i straha da joj nije nade da æe se on i Petronije zauzeti za nju kod Cezara.Vinicije joj razjasni da je od Aula doznao da je odvedena. Za�to je ona ovdje, ne zna. Cezar nikome ne daje raèuna o svojim naredbama i zapovijedima. Ali neka se ne boji. Eto on, Vinicije, kod nje je, pa æe i ostati kod nje. Volio bi izgubiti oèi nego nje ne vidjeti, volio bi izgubiti �ivot nego nju ostaviti. Ona je njegova du�a, i on æe je èuvati kao svoju du�u. Postavit æe joj kod kuæe �rtvenik kao svome bo�anstvu, na jemu æe joj prinositi mirtu i aloj, a u proljeæe sase i cvijet od jabuke... I buduæi da se boji Cezarova doma, obrièe joj da neæe ostati u tom domu.I premda je govorio izmièuæi, a kad�to i izmi�ljeno, u glasu mu je zvuèala istina, jer su mu osjeæaji bili iskreni. Zaista mu se iskreno sa�alila, i njene rijeèi dirale su ga u du�u tako da nije mogao savladati ganutosti i èinilo mu se da se nikada neæe moæi oprijeti njezinoj molbi, kad mu je stala zahvaljivati i uvjeravati ga da ga je Pomponija zavoljela radi69njegove dobrote, a ona sada da æe mu svega �ivota biti zahvalna. Srce mu se stane rastapati. Njena ljepota opajala je njegova sjetila, i on ju je �udio, no ujedno je osjeæao da mu je veoma draga i da bi joj se doista mogao klanjati kao bo�anstvu; osjeæao je takoðer neodoljivu potrebu da govori o njenoj ljepoti i o svojem obo�avanju, pa kako je �amor gostiju bivao sve veæi, primaèe se bli�e i stade joj �aptati rijeèi dobre, slatke, koje su izvirale iz dna du�e, milozvuène poput glazbe, a opojne poput vina. I opajao ju je. Usred ovih tuðih ljudi oko nje uèinio joj se sve bli�i, sve miliji i posvema pouzdan i svom du�om predan. Umirio ju je obeæav�i joj da æe je izbaviti iz Cezarove kuæe; obeæao joj je da je neæe ostaviti i da æe joj slu�iti. Osim toga, prije kod Au-lovih razgovarao je s njome samo o ljubavi i sreæi, �to je ona mo�e dati, a sada je veæ govorio oèito da je ljubi, da mu je najmilija i najdra�a. Ligija je prvi put slu�ala ovakve rijeèi iz mu�kih usta i �to je dulje slu�ala, èinilo joj se da se ne�to u njoj budi kao iza sna, da je obuzima neka sreæa, u kojoj se beskrajna radost spaja s beskrajnim nemirom. Obrazi su joj gorjeli, srce kucalo, usta joj se lako otvori�e kao od udivljenja. Osvajao ju je strah slu�ajuæi takve stvari, a ne bi niza�to na svijetu htjela da joj umakne ijedna rijeè. Èasomice je zasjenila oèi trepavicama, ali je iznova dizal

a k Viniciju svijetao, boja�ljiv i ujedno upitan pogled, kao da mu �eli reæi: »Govori jo�!« mor, glazba, miris cvijeæa i arapskoga kada stade je iznova omamljivati. U Rimu je bio obièaj da le�e kod blagovanja, no kod kuæe je imala Ligija mjesto izmeðu Pompom je i maloga Aula, a sad je do nje bio Vinicije, mlad, velik, zaljubljen, koji je plamtio, a ona osjeæajuæi �ar koji je od njega sijevao, æutjela je ujedno stid i neku slast. Svladavala ju je neka nemoæ, neka nesvijest i zaborav, kao da æe je obrvati san.No njezina blizina stade djelovati i na nj. U licu problijedi. Nosnice mu se �irile kao u arapskoga konja. Oèito je i njegovo srce pod grimiznom tunikom kucalo neobiènim kucaj em, jer mu se disanje ubrza-70lo, a rijeèi mu se kidale u ustima. I on je prvi put bio ovako uza nju. Misli mu se stado�e mutiti; u �ilama je osjeæao vatru koju je zaludu ku�ao ugasiti vinom. Jo� ga nije toliko opajalo vino koliko njezino divno lice, njene lijepe ruke, njene oèi i sav njen lik, pokriven bijelim naborima pepluma. Napokon je prihvati za ruku vi�e zgloba, kao �to je bio veæ jednom uèinio u Aulovoj kuæi, i privlaèeæi je k sebi stane �aptati htavim ustima:� Ja te ljubim, Kalina ... bo�anska moja ...!� Marko, pusti me! � reèe Ligija.No on joj je tepao dalje, a oèi mu se zamagli�e:� Bo�anska moja! Ljubi me ...No u taj èas javi se Akte, koja je le�ala s druge strane Ligiji:� Cezar vas gleda.Vinicija uhvati jaka srd�ba i na Cezara i na Aktu. Te njezine rijeèi raspr�i�e èar opojnosti. U tom trenutku i prijateljski glas bio bi se mladiæu uèinio nametljiv, a mislio je da Akte �eli namjerice omesti njegov razgovor s Ligijom.Zato digne glavu i pogledav�i mladu pu�tenicu preko Ligijinih ramena reèe zlobno:� Minulo je vrijeme, Akte, kad si na gozbi bila kraj Cezara, a vele da ti prijeti sljepoæa pa kako ga mo�e� vidjeti?A ona odgovori kao s tugom:� Vidim ga ipak... I on je kratkovid, pa vas gleda na smaragd.Sve �to je èinio Neron, budilo je pa�nju, pa i njegovih najbli�ih, zato se Vinicije uznemiri, ohladi � i stade neopazice gledati put Cezara. Ligija, koja ga je na poèetku gozbe u smetenosti vidjela kao kroz maglu, a poslije, zabaviv�i se sasvim nazoèno�æu i razgovorom Vinicijevim, nije ga ni gledala, obrati sada takoðer k njemu svoje izvjedljive i ujedno prestra�ene oèi.Akte je govorila istinu. Cezar se prignuo nad stol i za�miriv�i jednim okom dr�ao je pred drugim okru-gao smaragd, kojim se neprestano poslu�ivao i gledao ih. Njegov pogled sastane se naèas s Ligijinim71oèima, a djevojci se srce stegne od prestravijenosti u grudima. Kad je jo� djetetom boravila na seoskom imanju Aulovu na Siciliji, prièala bi joj stara Mi-sirka, robinja, o zmajevima koji prebivaju u peæinama u planini, i sad joj se uèini da ju je iznenada pogledalo oko takvoga zmaja. Dohvati Vinicija za ruku kao dijete koje se boji, a u glavu joj sunu�e smr�eni i brzi dojmovi. Dakle to je on? Onaj stra�ni i svemoæni? Nije ga jo� nigda vidjela pa je mislila da je drukèiji. U svojoj ma�ti predoèavala je sebi neko stravièno oblièje sa crtama u koje je uklesana pakost; ali ugleda veliku glavu nasaðenu na debelu vratu, stra�nu dodu�e, ali gotovo smije�nu, jer je iz-daljeg bila nalik glavi djeteta. Tunika ametistove boje, zabranjene obiènim smrtnicima, bacala je plavi-èast odsjev na njegovo �iroko i kratko lice. Kose je bio mrke, poèe�ljane po modi koju je zaveo bio Oton, u èetiri reda uvojaka. Brade nije imao, jer ju je nedavno prinio Jupiteru, na èemu mu je sav Rim zahvaljivao, iako su potiho �aptali da ju je �rtvovao zato �to je bila riðe boje, kao u svih od njegova roda. No na njegovu èelu, koje je iskoèilo iznad obrva, bilo je ipak ne�to olimpijsko. U namr�tenim obrvama vidjela se svijest svemoæi; no pod tim èelom poluboga bilo je lice majmuna, pijanice i ko-medijanta, ta�to, puno nepostojanih po�uda i pored mladoga vijeka zaliveno pretilinom, bole�ljivo, pod-buhlo. Ligiji se uèini zlokobno a jo� vi�e odvratno. Zaèas car ostavi smaragd i prestade je gledati. Tada zagleda Ligija njegove ispale, modre oèi, koje su treptale od jarkoga staklena svjetla, bez misli, nalik mrtvaèkim oèima.A on se okrene Petroniju rekav�i:� Je li to ona taokinja u koju se zaljubio Vini-cije?

� Jest � odvrati Petronije.� Kako se zove njezin narod?� Ligijci.� Sviða li se ona Viniciju?� Navuci �enski peplum na truli panj masline, pa æe Vinicije priznati da je lijep. Ali na tvojemu72licu, neusporedivi znaoèe, èitam veæ njenu osudu! Ne treba� ni da mi kazuje�! Jest, odvi�e je suha! Mr�ava, prava makovica na tankome struèku. A ti, bo�anski esteto, cijeni� u �ene struk, i po tri i po èetiri puta ima� pravo! Lice samo po sebi ne znaèi ni�ta. Ja sam se mnogo okoristio uza te, ali nemam tako pouzdano oko... I voljan sam okladiti se s Tulijem Senecionom za njegovu ljubovcu i, koliko je god muèno kod gozbe, gdje svi le�e, prosuditi svu priliku da si ti veæ rekao u sebi: »Odvi�e je uska u bedrima.«� Odvi�e je uska u bedrima � odvrati za�muriv�i oèima Neron.Ustima Petronijevim preleti jedva zamjetljivi osmijeh, a Tulije Senecion, koji je dotle razgovarao s Vestinom podsmijevajuæi se snima, u koje je Ve-stin vjerovao, okrene se Petroniju i reèe, iako nije imao pojma o èemu se govori:� Vara� se. Ja se sla�em s Cezarom.� Dobro � doèeka ga Petronije. � Upravo sam ovaj èas dokazivao da u tebe ima mrvièak pameti, a Cezar tvrdi da si prava budala.� Habet! � klikne Neron smijuæi se i izvrne palac k zemlji, kao �to se èinilo u cirkusu za znak da je gladijator pobijeðen i da ga treba dotuæi. A Ve-stin misleæi da oni jo�te raspredaju o snima, uzvikne:� Ja ipak vjerujem u sne. I Seneka mi je nedavno kazivao da i on vjeruje.� Noæas sam usnila san da sam bila vestalka � reèe Kalvija Krispinila nadnoseæi se nad trpezu.Nato Neron stane pljeskati rukama, a drugi se povedo�e za njim, i èasom nastade silan pljesak, jer je Krispinila, koja se veæ nekoliko puta rastavila od svojih mu�eva, bila na glasu u svemu Rimu sa svoje basnovite razuzdanosti. No ona se nimalo ne zbuni, nego reèe:� Pa �to! One su sve do jedne stare i ru�ne. Jedina je Rubrija meðu njima slièna ljudima, pa bismo bile dvije, premda i Rubriji ljeti izbijaju pjege na licu.73� Dopusti ipak, preèista Kalvija � doda Petro-nije � da si mogla postati samo u snu vestalska djevica.� A kad bi Cezar zapovjedio? �to bih onda bila?� Onda bih vjerovac da se i najèudesniji sni obi-stinjuju.� Dakako da se obistinjuju � reèe Vestin. � Razumijem ljude koji ne vjeruju u bogove, ali kako mo�e netko ne vjerovati u sne?� A gatanje? � upita Neron. � Meni su gatali da æe Rim propasti, i da æu ja vladati nad cijelim Istokom.� Gatanja i sanje, to je vezano jedno za drugo � stane prièati Vestin. � Jednom je neki prokonzul, velik nevjernik, poslao u Mopsov hram roba sa zapeèaæenim pismom zabraniv�i mu da ga otvara, kako bi se uvjerio hoæe li mu moæi bog odgovoriti na pitanje u pismu. Rob je noæio u hramu, ne bi li snio vidovit san, i kad se vratio kuæi, reèe gospodaru: Usnio sam mladiæa sjajna kao sunce koji mi je rekao samo jednu rijeè: »Mrkoga.« Prokonzul za-èuv�i to problijedi � i okrenuv�i se gostima koji nisu ni u �to vjerovali kao ni on, reèe: � Znate li �to je bilo u pismu?Ovdje Vestin stane i prinese ustima èa�u s vinom da se napije.� �to je bilo napisano? � priupita Senecion.� U pismu je bilo pitanje: »Kakvoga bika da �rtvujem, bijeloga ili mrkoga?«No pa�nju, kojom su slu�ali prièanje, prekine Vi-telije koji je veæ pripit do�ao na gozbu i stao se bez ikakva razloga grohotom smijati.� �to li se smije ona baèva loja? � zapita Neron.� Smijeh razluèuje ljude od �ivotinja � reèe Pe-tronije � a on nema drugoga dokaza da nije vepar.A Vitelije se odjednom prestane smijati i mljaska-juæi usnicama, sjajnim od umaka i masti, stane gledati nazoène u takvu èudu, kao da ih nigda prije nije vidio.Zatim podi�e svoju ruku, �iroku poput jastuka i reèe promuklim glasom:74

� Pao mi je s ruke vite�ki prsten �to mi je ostao od oca.� Koji je bio postolar � doda Neron.No Vitelije iznenada opet prasne u smijeh i stane tra�iti prsten u peplumu Kalvije Krispinile.Nato stane Vatinije cièati poput prestra�ene �ene, a Nigidija, prijateljica Kalvinijina, mlada udovica, u koje je bilo lice kao u djeteta, a oèi kao u bezobraz-nice, reèe naglas:� Tra�i èega nije izgubio.� I �to mu neæe valjati ako i naðe � dovr�i pjesnik Lukan.Gozba je postajala veselija. Hrpe robova raznosile su neprestano nova jela; iz velikih vaza, punih leda i okiæenih br�ljanom, vadili su svaki èas manje vrèeve s nebrojenim vrstama vina. Svi su pili mnogo. Sa stropa padale su na stol i po gostima se trunile od èasa do èasa ru�e.No Petronije stane moliti Nerona da gozbu, dok se nisu gosti opili, zaèini svojim pjevom. Zbor glasova povladi njegovim rijeèima, ali Neron se stade izgovarati. Nije samo radi slobode, premda ga je uvijek ostavljala... Bogovi znadu koliko ga muke stoji svako pjevanje... On, dodu�e, ne uzmièe od toga, jer treba ne�to uèiniti za umjetnost, i ako mu je Apolon darovao nekakav glas, ne pristoji se ostavljati darove bo�je da propadnu. No danas je, doista, promukao. Noæas je metao utezice od olova na prsi, ali ni to nije pomoglo ... Veæ je pomislio da ide u Ancij i tamo se nadi�e morskog uzduha.No Lukan ga stane preklinjati u ime umjetnosti i èovjeèanstva. Svi znadu da je bo�anski pjesnik i pjevaè spjevao novu himnu Veneri, prema kojoj je Lukrecijeva kao zavijanje vuèiæa od godine dana. Neka ova gozba bude prava gozba. Tako milostiv vladar ne smije takve muke zadavati svojim podlo�nicima:� Ne budi okrutan, Cezare!� Ne budi okrutan! �navali�e svi koji su bli�e njega sjedjeli.75Neron ra�iri ruke u znak da mu valja popustiti. I sva se lica èasom pretvori�e u izraz zahvalnosti, i sve se oèi upravi�e k njemu. No on naredi jo� prije, neka jave Popeji da æe pjevati, a nazoènima reèe da ona nije do�la na gozbu, jer je ne�to slaba, a kako joj ni od kakve ljekarije ne olak�a kao od njegova pjevanja, bilo bi mu �ao da joj ne pru�i priliku.I, doista, Popeja odmah doðe. Ona je jo� jednako vladala Neronom kao podlo�nikom, ali je ipak znala da bi opasno bilo da ga podra�i gdje mu je stalo bilo do samoljublja kao pjevaèu, vozaèu ili pjesniku. Uni�la je lijepa kao bo�ica, obuèena kao Neron u haljinu ametistove boje, s ðerdanom od krupna bisera o vratu, koji je nekoæ bio zaplijenjen meðu Ma-sinisinim blagom, zlatokosa, milolika, i premda veæ dvaput rastavljena, bila je djevojaèkoga pogleda i lica.Doèeka�e je klicanjem i imenom »bo�anske Auguste«. Ligija nije jo� u svom �ivotu vidjela tak ljepote i nije htjela vjerovati svojim oèima, jer je znala da je Popeja Sabina jedna od najgorih �ena na svijetu. Znala je od Pomponije da je ona navela Cezara da pogubi mater i �enu, znala ju je po kazivanju Aulovih gostiju i slugu. Slu�ala je da njene kipove obaljuju noæu u gradu; èula je bila za rugalice, kojih su sastavljaèi ka�njavani najte�im kaznama, a koje su ipak svakoga jutra osvitale na zidovima. A sada, ugledav�i tu ozlogla�enu Popeju, koju su Kristovi sljedbenici dr�ali za utjelovljenje zla i opaèine, uèini joj se da takvi mogu biti anðeli ili kakvi nebeski duhovi. I nikako nije mogla od nje rastaviti oèi, i iz usta ote joj se nehotice pitanje:� Ah, Marko, je li to moguæe ...!A on, razigran vinom i pone�to nestrpljiv �to toliko stvari privlaèi njenu pa�nju i odvraæa je od njega i njegovih rijeèi, reèe:� Jest, ona je lijepa, ali ti si stotinu puta ljep�a. Ti ne zna� za se, inaèe bi se zaljubila u se kao Narcis ... Ona se kupa u magareæem mlijeku, a tebe je zacijelo okupala Venera u svojem. Ti ne zna� za se, o celle mi...! Ne gledaj za njom. Svrni oèi k meni,76o celle mi...! Dotakni se ustima ovoga vrèa pa æu ja na isto mjesto pritisnuti svoja usta...I stane se primicati sve bli�e, a ona poèe uzmicati k Akti! No u taj èas zapovjedi�e mir, jer je Cezar ustao. Pjevaè Diodor doda mu lutnju, koja se po obliku nazivala del

ta, a drugi, Terpnos, koji ga je imao pratiti u svirci, pribli�i se sa glazbalom koje se zvalo nablium. Neron nasloni deltu na trpezu, podi�e oèi uvis, i èasom nasta u trikliniju nijema ti�ina koju je prekidao samo su�anj ru�a �to su neprestano padale sa stropa.Tada Neron zapjeva ili bolje stade besjediti poj-nim i ritmièkim glasom uz zveèanje dviju lutnja svoju himnu Veneri. Ni glas, tek malo zastrt, ni stihovi ne bijahu lo�i, pa je jadnu Ligiju iznova za-pekla savjest, jer himna, ako je i slavila neèistu ido-lopoklonièku Veneru, uèini joj se i odvi�e lijepa, a i sam Cezar s lovor-vijencem oko èela i uzdignutim oèima uèinio joj se uglednijim i manje stra�nim i manje odvratnim nego na poèetku gozbe.Gosti stado�e gromko pljeskati. Usklici: »Ah, nebeski glase!« zaèu�e se ovdje-ondje. Neke �ene podigo�e ruke uvis za pjev; druge su otirale suze s oèiju; sva dvorana uzavri kao ko�nica. Popeja se pri-maèe svojom zlatokosom glavicom Neronovoj ruci i dr�ala ju je dugo na ustima �uteæi, a mladi Pita-gora, Grk divne prilike, onaj isti s kojim se kasnije napola mahniti Neron dao vjenèati, klekne sada do njegovih nogu.No Neron je pomnjivo gledao u Petronija, èije je pohvale najveæma �elio èuti, a ovaj progovori:� Ako æemo govoriti o glazbi, Orfej mora da je ovoga èasa tako �ut od zavisti kao ovdje na� Lukan; za stihove pak �alim �to nisu lo�iji, jer bih onda moguæe na�ao rijeèi hvale priadne njihovoj vrijednosti.No Lukan nije bio ozlojeðen �to je Petronije spominjao njegovu zavist, nego ga pogleda zahvalno i stane mrmljati kao tobo�e zle volje:� Prokleta sudbina koja mi je odredila da �ivim kao suvremenik ovakvome pjesniku. Èovjek bi77

imao mjesto u uspomeni kod ljudi i na Parnasu, a ovako valja da ugasne kako gasne �i�ak pored sunca.A Petronije, u koga je bilo divno pamæenje, stane ponavljati odlomke himne, nabrajati pojedine stihove, istièuæi sve ljep�e izraze. Lukan, kao zabo-raviv�i na zavist pred èarom poezije, pridade njegovim rijeèima ono �to je njega bilo zanijelo. Na licu Neronovu pojavi se slast i neizreciva ta�tina, koja nije samo granièila s bezumljem nego mu je bila posve jednaka. Sam im je podmetao stihove koje je dr�ao za najljep�e, a naposljetku stane tje�iti Lukana i govoriti mu da ne klone; jer ipak èast koju ljudi iskazuju Jupiteru, ne �kodi èasti drugih bogova.Zatim ustane da otprati Popeju, koja je htjela da ode, jer odista nije bila zdrava. No gostima koji ustado�e, zapovjedi da opet posjednu i reèe da æe se vratiti. I zaèas se povrati da se dalje omamljuje dimom kada i da gleda dalje prizore �to su ih za gozbu udesili on sam, Petronije i Tigelin.Opet su èitali stihove i slu�ali dijaloge, u kojima se èudnovatost smjenjivala s duhovito�æu. Zatim je slavni mimièar Pari� prikazivao prigode Ione, kæeri Inahove. Gostima, napose Ligiji, nenavikloj sliènim prizorima, èinilo se da vidi èudesa i èarolije. Pari� je znao kretnjama ruku i tijela predstaviti stvari, za koje bi se èinilo da se ne mogu igrom iskazati. Njegove ruke zamuti�e uzduh tvoreæi svijetao oblak, �iv, drhtav, pun draganja, vijuæi se oko napola nesvjesnoga djevojaèkog lika koji je drhtao pod grèem naslade. To je bila slika a ne ples, slika jasna, koja je skidala koprenu s tajne ljubavi, èarobna i bezobrazna, i kad poslije njega uniðo�e koribanti i za-poèe�e uz svirku frula, citara, cimbala i bubnjiæa bahantsku igru sa sirskim djevojkama, Ligiji se uèini da æe je sa�eci �ivi oganj, ili da svakako mora munja upaliti ovu kuæu ili se prolomiti strop nad glavama gostiju. Ali iz zlatne mre�e, razapete pod stropom, padale su samo ru�e, a napola pijani Vi-nicije govorio joj je:78� Vidio sam te u Aulovoj kuæi na vodoskoku i zavolio sam te. Bilo je ranom zorom pa si mislila da te nitko ne gleda, ali ja sam te gledao ... I vidim te jo� i sada onako, ako mi te i krije peplum. Zbaci peplum, kao Krispinila! Vidi� li? Bogovi i ljudi tra�e ljubavi. Osim nje nema ni�ta na svijetu. Prisloni mi svoju glavu na prsi i sklopi oèi!A njoj su kucavice udarale �estoko u sljepooèica-ma i rukama. Bilo joj je kao da pada u neki ponor, a ovaj Vinicije, koji joj se prije èinio tako blizak i pouzdan, umjesto da je spa�ava, vuèe je u nj. I bude joj �ao na nj. Stade se iznova bojati i gozb

e i njega i sebe same. Neki glas, slièan Pomponijinu, jo� je vapio u njenoj du�i: »Ligijo, spasi se!« Ali ne�to joj je ujedno govorilo da je veæ prekasno, i koga je za-dahnuo ovakav plamen, tko je vidio sve to �to se dogaðalo na toj gozbi, u kom je srce kucalo onako kao u njoj kad je slu�ala Vinicijeve rijeèi, i koga je snalazila ovakva drhtavica kao nju kad joj se primicao, taj je propao bez spasa. Hvatala ju je vrtoglavica. Na mahove mislila je da æe se onesvijestiti. Znala je da uz prijetnju Cezarova gnjeva nikome nije dopu�teno ustati dok ne ustane Cezar, ali i da nije toga bilo, ne bi vi�e imala za to snage. A do svr�etka gozbe bilo je jo� daleko. Robovi su jo� donosili novih jela i sveudilj punili vrèeve vinom, a pred stolom koji je bio postavljen u potkovu, pojavi�e se dva pelivana, da gosti vide borbu.I odmah se porva�e. Sna�na, od ulja sjajna tijela saèinjavala su jednu stijenu, kosti su im �kripale u gvozdenim ramenima, iz stisnutih èeljusti za�krgu-tali su zlokobno zubi. Èulo se èasomice hitre, gluhe udarce nogu o pod, posut �afranom, i opet se ukopa�e na mjestu nepomièno, smiri�e se, a oèi Rimljana u�ivale su gledajuæi podrhtavanje stra�no zategnutih hrp ten jaèa, listova i ruku. Ali borba ne po-traja dugo, jer Kroton, uèitelj i starje�ina u gladi-jatorskoj �koli, nije bio zaludu na glasu kao najjaèi èovjek u carevini. Njegov protivnik sve se vi�e za-dihao, onda stane hroptati: lice mu posinji kao zemlja, izbaci krv na usta i klone Krotonu na rukama.79Gromko pljeskanje pozdravi konac borbe, a Kro-ton upre nogu o protivnikova pleæa, prekrsti silne ruke na prsima i pogleda dobitnièkim pogledom po dvorani.Za rvaèima doðo�e imitatori �ivotinja i njihovih glasova, akrobati i lakrdija�i, ali su ih veæ slabo gledali, jer je vino veæ stalo udarati u lice i pomraèi-valo oèi. Gozba se stala pretvarati u neskladnu i divlju graju citara, lutnja, armenskih cimbala, mi-sirskih sistara, truba i rogova, a kad su neki gosti htjeli razgovarati, nastade vika na sviraèe da odlaze. Uzduh, zasiæen mirisom cvijeæa, pun mirisa plemenitih ulja, kojima su milovidni djeèaci za gozbe kropili gostima noge, i zasiæen �afranovim mirisom i ljudskim dahom, postade te�ak. Svjetiljke su gorjele blijedim plamenom, vijenci se na èelima nakrivili, lica su problijedila i osula se kapljicama znoja.Vitelije se svalio pod stol. Nigidija nasloni svoju pijanu djetinju glavu na prsi Lukanu, a on, takoðer pijan, stade otpuhivati s njene kose zlatni pra�ak pogledavajuæi s neizrecivim bla�enstvom uvis. Vestin je uporno�æu pijanca ponavljao deseti put odgovor Mopsov na zapeèaæeno pismo prokonzulo-vo, a Tulije, koji se rugao bogovima, govorio je, dok ga je prekidala �tucavica, otegnutim glasom:� Jer ako je Ksenofanov Sferos okrugao, to vidi� i sam da takvoga boga mo�e� pred sobom nogom valjati kao kakvo bure.No Domicije Afer, stari lupe� i klevetnik, uzruja se s takva govora i u �estini poli falernskim vinom svu tuniku. On je uvijek vjerovao u bogove. Ljudi zbore da æe Rim propasti, a ima ih, dapaèe, koji tvrde da veæ propada. I zacijelo bit æe tako ...! No ako se to dogodi, bit æe zato �to u mlade�i nema vjere, a bez vjere ne mo�e biti kreposti. Odnemarili su i stare stroge obièaje, a nikomu ne pada na um da se epikurejci neæe moæi oduprijeti barbarima. I sve je zaludu! On, �to se njega tièe, �ali �to je doèekaoakva vremena i �to u nasladama mora tra�iti obranu od oèajanja koje bi ga drukèije brzo srvalo.80Rekav�i to prigrli neku sirijsku igraèicu i stade joj krezubim ustima cjelivati vrat i lice, a kad to vidje konzul Memije Regul, nasmija se od srca, uz-dignuv�i æelavu glavu koju je kitio vijenac nahero, te reèe:� Tko veli da Rim propada... ? Nije nego jo� ne�to ... Ja, konzul znam to najbolje ... Videant consules ...! Trideset legija èuva na� pax romanalPa pritisnuv�i �ake na sljepooèice zavièe kroza svu dvoranu:� Trideset legija...! Trideset legija ...! Od Britanije do partske granice!Ali iznenada zastade i uperiv�i prstom u èelo proslovi:� A jesu, vjeruj, trideset i dvije ...I prevali se pod stol, gdje je zaèas stao povraæati jezike plamenaca, skakavce peèene na medu, ribe, meso i sve �to je bio izjeo ili popio.Ali Domicija ne umiri ni broj legija koje su èuvale rimski mir.� Ne, ne! Rimu je suðeno da propadne, jer je nestalo vjere u bogove i stroge obièaje! Rimu je suðeno da propadne, a �teta ga je, jer �ivot je ipak lijep, Cezar milostiv, a vino dobro! Ah, puste �tete.

I skloniv�i glavu na rame sirske plesaèice, raspla-ka se:� Kakav buduæi �ivot... Trice...! Pravo reèe Ahilej da je bolje biti sluga na podsunèanom svijetu, nego kraljevati u kimerijskim krajevima. A i to je pitanje ima li kakvih bogova, premda bezvjerstvo kvari mlade�.Lukan je dotle otpirio sav zlatni pra�ak s kose Nigidiji, koja je, opiv�i se, zaspala. Tada dohvati vijence br�ljana s vaze pokraj sebe i ovije njima uspavanu. Obaviv�i taj posao, stane gledati nazoène radosnim upitnim pogledom. Zatim okiti sebe br�lja-nom ponavljajuæi glasom duboka uvjerenja:� Ja nisam vi�e èovjek, ja sam faun. Petronije nije bio pijan, ali Neron, koji je isprvapio pomalo radi svoga »nebeskoga« glasa, potkraj6 Quo vadi�81stane ispijati Èèv".^ ?a. èa�om, pa se opije. Htio je opet pjevati svoje stihcve, i to sada grèke, ali se pomete i zapjeva Anakreontovu pjesmicu. Pratili su ga Pi-tagora Diodor i Terpnos, ali jer se nisu mogli slo�iti, okane se i toga. Neron se stane zanositi kao znalac i esteta Pitagorinom ljepotom i od zanosa cjelivati ga po rukama. Ovako lijepe ruke vidio je samo nekoæ davno � u koga?I staviv�i ruke na oznojeno èelo stane se sjeæati. Zaèas mu se na licu uka�e u�as.� Aha! U majke! U Agripine!I nenadano ga zaokupi�e mraèna viðenja.� Ka�u � reèe � da ona obnoæ �eæe po mjeseèini morem kod Baja i Baula ... Ni�ta, samo �eæe,o tra�i. A kad se pribli�i laðici, pogleda samo i ode, ali ribar, kojega je pogledala, umire.� To ne bi bila lo�a tema � reèe Petronije.A Vestin, ispru�iv�i vrat kao �dral, pro�apæe tajanstveno:� Ne vjerujem u bogove, ali vjerujem u duhove. Ali Neron nije pazio na njihove rijeèi, nego nastavi:� A ipak sam odslu�io Lemuralia. Neæu da je vidim! I ovo je veæ peta godina. Morao sam, morao sam je kazniti, jer je poslala na me ubojice, i da je nisam pretekao, ne biste danas slu�ali moga pjeva.� Hvala ti, Cezare, u ime grada i svijeta! � us-klikne Domicije Afer.� Vina, i neka kucnu u timpane!Opet uzavri buka. Lukan, sav u br�ljanu, htijuæi je nadvikati ustane i poène vikati:� Ja nisam èovjek, nego faun i prebivam u �umi! E ... ho ... oooo!Opio se najposlije Cezar, opili se mu�karci i �ene. Vinicije nije bio manje natru�en od drugih, a osim toga pored strasti budila se u njemu i �elja za kavgom, a to mu se dogaðalo svagda kad je pretjerao s piæem. Njegovo zagorjelo lice problijedi jo� veæ-ma, i jezikom je veæ zametao kad je govorio u sav glas i zapovijedajuæi:82� Daj mi usta! Danas, sutra, svejedno je... ! Dosta je toga! Cezar te je uzeo od Aula da te meni daruje, razumije� li? Sutra doveèe poslat æu ljude po te, razumije� li...? Cezar te je obeæao meni prije nego te je od njih uzeo ... Mora� biti moja! Daj mi usta! Neæu da èekam do sutra... Daj brzo usta!I obujmi je, ali je Akte stane braniti, a i ona se sama branila posljednjom snagom, jer je osjeæala da propada. Ali zaludu se objeruèke opirala da skine sa sebe njegovu glatku ruku; zaludu mu se molila glasom u kojem je drhtala �alost i strah da ne bude takav kakav jest, i da ima s njome smilovanja. Dah zasiæen vinom oblijevao ju je sve bli�e i lice se njegovo posve primaèe njezinu licu. Nije to bio vi�e nekada�nji dobri i njenoj du�i gotovo dragi Vinicije, nego pijan, opak satir, koji joj je zadavao strah i odvratnost.No snaga je stane sve vi�e izdavati. Zaludu je, ot-kloniv�i se, odvraæala lice da se ukloni njegovim poljupcima. On se podigne, zagrli je objema rukama i privukav�i njenu glavu na svoje prsi, stane te�ko di�uæi gnjeèiti ustima njena blijeda usta.No u taj tren neka stra�na snaga odrije�i njegove ruke s njena vrata takvom lakoæom kao da su djeèje ruke, a njega odgurne na stranu kao suha-rak ili uveli list. �to je to bilo? Vinicije protare zapanjene oèi i odjednom ugleda vi�e sebe divovsku priliku Ligijca, zvanoga Urso, kojega je upoznao u Aulovoj kuæi. Ligijac je stao netremice i samo gledao Vinicija modrim oèima tako neobièno da se mladiæu stisnula krv u �ilama; zatim uze na ruke svoju kraljevnu i uspravnim, tihim korakom iziðe iz triklinija.

Akte poðe uzastopce za njim.Vinicije je èas sjedio kao okamenjen, onda skoèi na noge i poteèe k izlazu:� Ligijo! Ligijo ...!No po�uda, iznenaðenje, ljubav i vino presjeko�e mu noge. Posrne jednom, drugi put, onda se dohvati golih ruku jedne bakantice i zapita trepèuæi oèima:� Sto je bilo?83A ona dohvativ�i vrè vina pru�i mu ga s osmijehom u zamagljenim oèima.� Pij! � reèe.Vinicije iskapi i svali se s nogu.Veæi dio gostiju le�ao je veæ pod stolom; poneki su jo� posrtali po trikliniju, drugi su spavali na po-èivaljkama za stolom hrèuæi ili povraæali i u snu vino; a na pijane konzule i senatore, na pijane vitezove, pjesnike, filozofe, na pijane igraèice i plem-kinje, na sav taj svijet, svemoæan jo�te, ali veæ bez �ivota, ovjenèan i raspojasan, ali veæ na umoru, iz zlatne mre�e, zapete pod stropom, neprestano su se trunile i trunile ru�e.Vani je stalo svitati.84VIIIUrsa nitko nije zaustavio niti ga je tko pitao �to radi. Oni od gostiju koji nisu le�ali pod stolom bili su veæ ostavili svoja mjesta, i zato sluge videæi diva gdje nosi na rukama jednu od uzvanica, pomisli�e da to kakav rob nosi svoju pijanu gospoðu. Napokon s njima je i�la Akte, pa je njena nazoènost uklanjala svaku sumnju.Tako iziðo�e iz triklinija u susjednu odaju, a iz nje u trijem koji je vodio u Aktin stan.Ligiju je ostavila snaga tako da je kao mrtva visjela na Ursovim rukama. No kad ju je zadah-nuo hladan i èist jutarnji uzduh, ona otvori oèi. Bivalo je sve vidnije. Pro�av�i ispod stupova, Urso okrene u trijem na strani koji nije vodio u dvori�te, nego u vrtove palaèe, u kojima je zora zarumenjela vr�ike pinija i èempresa. U tom predjelu zgrade bio je mrtvi mir, i �um od vike i glazbe dopirao je sve nejasnije do njihovih u�iju. Ligiji je bilo kao da su je izbavili iz pakla na jasni Bo�ji svijet. Bilo je, dakle, ipak ne�to izvan onoga odvratnog triklinija. Bilo je nebo, zora, svjetlo i ti�ina. Djevojka bri�ne u plaè i privijajuæi se uz rame divovskoga èovjeka stane ponavljati jecajuæi:� Kuæi, Urso! Kuæi, k Aulovima ...!� Hajdemo! � odvrati Urso.Uto se naðo�e u malenu atriju, koji je pripadao Aktinu stanu. Tu Urso posadi Ligiju na mramornu klupu, podalje od vodometa, a Akte je stade miriti85i nagovarati da poèine, uvjeravajuæi je da joj toga èasa ni�ta ne prijeti, jer æe pijani gosti poslije gozbe spavati do veèera. No Ligija se dugo nije mogla umiriti i pritisnuv�i rukama sljepooèice, ponavljala je samo kao dijete:� Kuæi, k Aulovima!Urso je bio spreman. Na vratima stoje, dodu�e, pretorijanci, ali on æe svejedno proæi. Vojnici ne zaustavljaju one koji izlaze. Pred lukom sve vrvi od nosiljaka. Ljudi æe hrpimice navaliti na izlaz. Nitko ih neæe zaustaviti. Iziæi æe zajedno s mno�tvom, pa æe otiæi ravno kuæi. Uostalom, �to ga briga. Kako kraljevna ka�e, onako mora biti. Zato je on ovdje.A Ligija je samo govorila:� Da, Urso, idemo!Akte je morala imati razbora za oboje. Iziæi æe, da, nitko ih neæe ustaviti. No iz kuæe Cezarove nije slobodno bje�ati, i tko to uèini, vrijeða njegovo velièanstvo. Iziæi æe, ali doveèe æe kapetan s vojnicima donijeti smrtnu osudu Aulu i Pomponiji Grecini, a Ligiju æe povratiti u palaèu, i onda joj vi�e nema spasa. Ako je Aulovi prime pod svoj krov, smrt im je gotova.Ligiji klonu ruke. Nije bilo pomoæi. Valjalo joj je birati propast Plaucija ili svoju. Iduæi na gozbu, nadala se da æe je Vinicije i Petronije izmoliti u Cezara i predati Pomponiji, a sad je znala da su upravo oni podgovorili Cezara da je odvede od Aula. Pomoæi nije bilo. Samo bi je èudo moglo oteti iz te propasti. Èudo i Bo�ja moæ.� Akte � reèe oèajno � jesi li èula �to je govorio Vinicije: da me je Cezar njemu poklonio,

da æe veèeras poslati robove po me i odvesti me u svoju kuæu!� Èula sam � reèe Akte.I ra�iriv�i ruke u�uti. Oèaj s kojim je govorila Ligija, nije u njoj nalazio odjeka. Ta ona je sama bila nekoæ Neronova ljubavnica. Njeno srce, koliko je god bilo dobro, nije osjeæalo sramotu takva odno-�aja. Nekadanjoj robinjici odvi�e je pre�ao u krv zakon ropstva, a osim toga ljubila je jo� uvijek Nero-86na. Kad bi se htio k njoj povratiti, pru�ila bi mu ruke kao sreæi. Razumjev�i sad jasno da Ligiji valja ili postati ljubavnicom mladoga i lijepoga Vinicija, ili izlo�iti sebe i Aulove propasti, nije prosto shvaæala kako mo�e djevojka oklijevati.� U domu Cezarovu � reèe nakon kratke stanke � ne bi bila sigurnija nego u Vinicijevu domu.I premda je govorila istinu, ne pade joj na um da su njezine rijeèi znaèile: »Smiri se sa sudbinom i budi Vinicijeva prile�nica.« No Ligiji koja je jo� osjeæala na ustima njegove cjelove, pune �ivotinjske po�ude, i koji su je �egli kao �ivi ugljen, kod te same uspomene navali od stida krv u lice.� Nikada! � klikne �estoko. � Neæu ostati ni ovdje niti kod Vinicija, nikada!Akte se zaèudi toj �estini.� Zar ti je Vinicije tako mrzak?No Ligija nije mogla odgovoriti, jer je iznova bri-znula u plaè. Akte je privine na prsi i stane je miriti. Urso se te�ko zadisao i grèio silne pesnice, jer je ljubio svoju kraljevnu sasvim odano i nije mogao gledati njenih suza. U njegovu ligijskom poludivljem srcu rodi se �elja da se vrati u dvoranu, da zadavi Vinicija, a do potrebe i Cezara, ali se bojao da to predlo�i svojoj gospodarici, jer nije bio siguran da bi takav postupak koji mu se od prve uèinio sasvim prost, pristajao slu�beniku Raspetoga Jaganjca.A Akte zagrliv�i Ligiju opet zapita:� Je li ti on tako omrznuo?� Nije � reèe Ligija � nije mi slobodno mrziti ga jer sam kr�æanka.� Znam, Ligijo. Znam takoðer iz poslanica Pavla iz Tarsa, da vam nije slobodno bojati se vi�e smrti nego grijeha, ali reci mi, dopu�ta li tvoja vjera zadavati kome smrt?� Ne.� Kako, dakle, mo�e� navlaèiti Cezarovu osvetu na Aulov dom?Opet za�utje�e. Bezdana propast opet se provali pred Ligijom.87A mlada osloboðenica proslijedi:� Pitam te to stoga jer mi je �ao i tebe i dobre Pomponije, i Aula, i njihova djeteta. Ja odavno �ivim u ovoj kuæi pa znam �to znaèi Cezarova srd�ba. Ne! Vama odavde nema bje�anja. Ostaje ti jedini put: da moli� Vinicija da te vrati Pomponiji.No Ligi ja klekne na koljena da se moli nekome drugomu. Zaèas klekne i Urso, i oboje se stado�e moliti u Cezarovoj kuæi, u ranu zoru. Akte je prvi put vidjela ovakvu molitvu i nije mogla svrnuti oèiju s Ligije, koja je, okrenuta k njoj sa strane, uz-digav�i glavu i ruke gledala k nebu, kao da odozgo oèekuje spas. Osvit rasu svjetlo na njenu crnu kosu i bijeli peplum, odsijevajuæi u njenim zjenicama, i sva onako u sjaju bila je i sama nalik svjetlu. U njenu blijedome licu, na otvorenim ustima, u uzdignutim rukama i oèima vidjelo se neko nadzemaljsko ushiæenje. I sad je Akte razumjela za�to Ligija ne mo�e biti nièija prile�nica. Pred nekadanjom Nero-novom milosnicom kao da se odgrnuo jedan rogalj zavjese koja je sakrivala svijet sasvim drugi od ovoga na koji se ona bila obikla. Divila se toj molitvi u ovoj kuæi opaèine i sramote. Maloprije joj se èinilo da nema Ligiji spasa, a sada je poèela vjerovati da se mo�e dogoditi ne�to vanredno, da æe doæi nekakvo spasenje, tako silno, da se i sam Cezar neæe moæi oprijeti, da æe s neba siæi neka krilata vojska u pomoæ djevojci, ili æe sunce podmetnuti poda nju zrake i povuæi je k sebi. Èula je veæ za mnoga èudesa meðu kr�æanima sada pomisli da je zacijelo sve to istina, kad se Ligija tako moli.Napokon Ligija ustane, a lice joj se zasja od nade. Urso ustane takoðer i èuènuv�i kod klupe, gledao je u svoju gospodaricu èekajuæi njezine rijeèi.A njoj se zamute oèi i dvije krupne suze odrone joj se lagano niz obraze.� Neka Bog blagoslovi Pomponiju i Aula! � reèe. � Ne smijem ih upropastiti i zato ih neæu vidjeti nikada vi�e.

Zatim se obrati Ursu i stane mu govoriti kako joj je ostao jedini on sada na svijetu, kako joj treba dabude i otac i za�titnik. Ne mogu tra�iti zaklona kod Aulovih, jer bi ih izlo�ili carevu gnjevu. Ali ona ne mo�e ostati ni u carevoj kuæi ni u Vinicijevoj. Neka je zato Urso odvede iz grada, neka je zakloni gdjegod, gdje je neæe naæi ni Vinicije ni njegovi sluge. Ona æe svakako poæi za njim, pa ako treba i preko mora i gora, k barbarima, gdje se ne èuje za rimsko ime i ne dopire Cezarova vlast. Neka je izvede i izbavi, jer joj je preostao jedini on.Ligijac je bio spreman i za znak poslu�nosti prig-ne se i ogrli njene noge. Ali na licu Aktinu, koja se nadala èudu, pokaza se razoèaranje. Zar je samo to bio uèinak molitve? Pobjeæi iz Cezarove kuæe znaèi uvrijediti velièanstvo, a to ne mo�e proæi bez kazne, pa kad bi Ligiji i po�lo za rukom da se sakrije, Cezar æe se osvetiti Aulovima. Ako misli bje�ati, neka bje�i iz Vinicijeve kuæe. Mo�e biti da Cezar koji se nerado brine za tuðe poslove, neæe ni htjeti pomagati Viniciju kod tra�enja, a u svakom sluèaju neæe biti zloèina uvrede velièanstva.No Ligija je tako i mislila. Aulovi neæe ni znati gdje je ona, pa ni Pomponija. Ali ona neæe pobjeæi iz Vinicijeve kuæe nego s puta. On joj je rekao pijan da æe doveèe poslati po nju svoje robove. Zacijelo je govorio istinu, koje ne bi bio priznao da je bio trijezan. Po svoj prilici on sam, ili mo�da obojica, on i Petro-nije, bijahu prije gozbe kod Cezara i izmoli�e od njega obeæanje da æe je sutra izruèiti. A zaborave li danas, onda æe po nju poslati sutra. Ali Urso æe je izbaviti. Doæi æe i iznijet æe je iz nosiljke, kako ju je iznio iz triklinija, pa æe poæi u bijeli svijet. Ursu se neæe moæi nitko usprotiviti. Njemu ne bi odolio ni onaj stra�ni borac �to se juèer rvao u trikliniju. No jer bi Vinicije mogao poslati mnogo robova, poæi æe Urso odmah k biskupu Linu po savjet i pomoæ. Biskup æe se sa�aliti na nju pa je neæe ostaviti u rukama Vinicijevim, nego æe narediti kr�æanima da joj idu s Ursom u pomoæ. Oni æe je preoteti i odvesti, a onda æe je Urso odvesti iz grada i sakriti negdje daleko od rimske moæi.89I lice joj se zarumeni i nasmije. Opet joj se vrati utjeha u srce, kao da se nada u spas veæ pretvorila u zbilju. Ogrli naglo Aktu oko vrata i pritisnuv�i svoja mila usta na njeno lice, stane �aptati:� Ti nas neæe� izdati, Akte, zar ne?� Tako mi sjene materine � odvrati pu�tenica � neæu vas izdati. Samo moli svojega Boga da te Urso uzmogne izbaviti.Modre, bezazlene oèi divove sjale su od sreæe. On se nije mogao nièemu domisliti, mada je razbijao svoju gre�nu glavu, ali izvesti takvo djelo, to æe on veæ znati. Bilo danju ili noæu, svejedno mu je...! Poæi æe k biskupu, jer biskup u nebu èita �to treba, a �to ne treba. No kr�æane bi i tako znao skupiti. Zar malo ima znanaca i robova i gladijatora i slobodnih ljudi i na Suburi i za mostovima? Skupio bi ih tisuæu, i dvije. I otet æe svoju gospodaricu i onda je odvesti iz grada i pobjeæi s njom u svijet! Poæi æe bilo nakraj svijeta, bilo onamo gdje im je zavièaj, gdje za Rim nitko nije èuo.Onda stane gledati preda se, kao da hoæe vidjeti ne�to �to je pro�lo vrlo davno, pa reèe:� U �umu? Ej, u kakvu pustu �umu...!No èasom se otrese priviðenja. Sad æe odmah poæi biskupu, a doveèe æe s kojih stotinjak ljudi dovre-bati nosiljku. Pa da je prate ne robovi, nego pretori-janci! Neka mu nitko ne nalijeæe pod �ake, pa da ima gvozden oklop na sebi...! Zar je gvo�ðe tako jako? Neka dobro udari po gvo�ðu, neæe ni glava pod njim izdr�ati.No Ligija s velikom i ujedno djetinjom ozbiljno�æu digne prst uvis:� Urso! »Ne ubij!«Ligijac stavi svoju ruku, sliènu buzdovanu na zatiljak i stane se mrmljajuæi èe�ati u velikoj zabuni po vratu: On mora izbaviti nju, svoje svjetlo ... Sama je rekla da je sad na njemu sve ... Trudit æe se koliko bude mogao. Ali kad bi se nehotice dogodilo...? Ta on je mora svakako izbaviti! A kad bi se po nesreæi desilo, on æe veæ takvu pokoru èiniti, tako90æe moliti nevinoga Jaganjca da æe se Raspeti Jaganjac smilovati na njega gre�nika... Ta on ne bi nikako htio uvrijediti Jaganjca, samo �to ima tako te�ke ruke...I veliko ganuæe ukaza se na njegovu licu, ali hoteæi ga sakriti, pokloni se i reèe:� Idem sada k svetome biskupu.Akte ovije ruke Ligiji oko vrata i rasplaèe se... Iznovice probudi se u njoj slutn

ja da ima neki svijet gdje je i u stradanju vi�e sreæe nego u svemu rasko-�u i nasladama Cezarova dvora. Iznova joj se od-�krinu�e neka vrata k nepoznatu svjetlu, ali ujedno osjeti da nije dostojna da proðe kroz ta vrata.91IXLigiji je bilo te�ko na srcu za Pomponijom Greci-nom, koju je ljubila svom du�om, i �alila je za Au-lovim domom, ali je pro�ao oèaj. Osjeæala je i neku slast u misli da radi Istine �rtvuje bogatstvo, ugodnost i polazi u skitnièki i neznani �ivot. Mo�da je pri tome bilo i pone�to djetinje radoznalosti, kakav li æe biti taj �ivot negdje u dalekim stranama meðu barbarima i divljim zvijerima, no svakako je bilo jo� vi�e duboke i zaufane vjere da, radeæi tako, èini kako je zapovjedio Bo�anski Uèitelj, i da æe odsada On sam bdjeti nad njom kao nad poslu�nim i vjernim djetetom. A kakvo je onda mo�e snaæi zlo? Doðu li kakve nevolje, ona æe ih podnijeti radi Njegova imena. Doðe li nenadana smrt, On æe je primiti k sebi, i kad jednom umre Pomponija, bit æe zajedno svu vjeènost. Èesto jo� u kuæi kod Aulovih znala bi muèiti svoju djetinju glavicu, �to ona, kr�æanka, ni�ta nmo�e uèiniti za onoga Raspetoga, kojega je tako ganuto spominjao Urso. No sada je do�ao èas. Osjeæala se gotovo sretna i stade govoriti o svojoj sreæi Akti, ali ona nije mogla razumjeti. Ostaviti sve, ostaviti kuæu, bogatstvo, grad, vrtove, hramove, por-tike, sve �to je lijepo, ostaviti sunèani kraj i prijatelje, a za�to? Zato da se sakrije od ljubavi mlada i lijepa viteza... To nije moglo Akti u glavu. Èaso-mice bi osjetila da je to pravo, da u tome mo�e biti i neke goleme tajne sreæe, ali nije umjela da sebi dade jasno o tome raèuna, osobito zato �to je Ligiju92jo� èekao dogaðaj koji se mogao svr�iti zlom i u kojemu je mogla lako i zaglaviti. Akte je bila po naravi stra�ljiva i sa strepnjom je mislila �to mo�e ovo veèe donijeti. Ali o svojoj bojazni ne htjede govoriti Ligiji, i jer se veæ bilo razdanilo i sunce je obasjalo atrij, stane je nagovarati da ide na poèinak, potreban poslije neprospavane noæi.Ligija se nije protivila, i obje poðo�e zajedno u lo-�nicu, prostranu i rasko�no ureðenu radi nekada�njih odnosa Aktinih prema caru. Obje lego�e, no Akte uza sav umor nije mogla zaspati. Bila je odavna tu�na i nesretna, no sada je stane obuzimati neki nemir kojega prije nije poznavala. Dosad joj se �ivot èinio samo muèan i bez nade, a sad joj se iznenada uèini neèastan. U glavi joj je nastajala sve veæa pometnja. Vrata k svjetlu stado�e se iznova sad otvarati, sad zatvarati. No u tren, kad su se otvarala, za-blije�talo ju je to svjetlo tako da nije ni�ta jasno mogla razabrati. Samo je nagaðala da je u tome svjetlu neka neizreciva sreæa prema kojoj je svaka druga tako ni�tavna da bi, kad bi, na priliku, Cezar odbio od sebe Popeju i nju iznova zavolio, i to bilo prema toj sreæi isprazno. Odjednom doðe joj pomisao da je taj Cezar kojega je ljubila i kojega je nehotice smatrala za nekog poluboga, ne�to tako jadno kao i svaki rob, a ova palaèa na stupovima od nubijskog mramora ne�to �to ne vrijedi vi�e od gomile kamenja. No naposljetku ti osjeæaji kojih nije umjela razmrsiti, stado�e je muèiti. Htjela je zaspati ali nije mogla, jer ju je morio nemir.Najzad, misleæi da ni Ligija, oko koje su se nadvi-le tolike prijetnje i opasnosti, ne spava, obrati se k njoj da se porazgovore o njezinu veèera�njem bje-�anju. No Ligija je spokojno spavala. U tamnu lo�-nicu kroz zastor koji je bio malo odgrnut, prodiralo je nekoliko svijetlih zraka, u kojima je titrala zlatna pra�ina. Pri njihovu svjetlu ugleda Akte njezino nje�no lice, naslonjena na golu ruku, njene sklopljene oèi i lako otvorena usta. Disala je pravilno, kako se di�e u snu.93I� Spava i jo� mo�e spavati! � pomisli Akte. � Ona je jo� dijete.No zaèas joj opet doðe na pamet da to dijete voli bje�ati nego biti Vinicijeva milosnica, voli bijedu od sramote, voli skitanje od gospodskoga doma na Ka-rinama, od gizdavih haljina, dragulja, gozbi, svirke citara i lutnji. Za�to?I zagleda se u Ligiju kao da bi htjela naæi odgovor u njezinu uspavanom licu. Gledala joj je preèi-sto èelo, mirno svedene obrve, crne trepavice, malo rastvorena usta, djevièanske grudi, koje su se dizale mirnim disanjem, pa iznova pomisli:� Koliko se ona razlikuje od mene!I Ligija joj se prièini kao neko èudo, neka bo�anska prikaza i kao neki ljubavni dar bogova, sto puta ubaviji od svega cvijeæa u Cezarovu perivoju i od svih kipova u nj

egovoj palaèi. Ali u srcu Grkinjice nije bilo zavisti. Naprotiv, pri misli o opasnostima �to su prijetile djevojci, obuze je velika samilost. U njoj se probudio neki materinski osjeæaj. Ligija joj se uèini ne samo lijepa kao san, nego ujedno i veoma draga, i pribli�iv�i usta njenoj mrkoj kosi stade je cjelivati.A Ligija je mirno spavala kao kod kuæe pod pa�njom Pomponije Grecine. I spavala je prilièno dugo. Podne je veæ bilo prevalilo kad je rasklopila svoje plave oèi i stala se razgledavati po lo�nici s velikim udivljenjem.Bilo joj je oèevidno zaèudo �to nije kod kuæe, kod Aula.� To si ti, Akte? � reèe napokon razabrav�i u mraku lice mlade Grkinjice.� Jesam, Ligijo.� Je li ovo veæ veèe?� Nije, dijete, ali podne je veæ pro�lo.� A Urso se nije vratio?� Urso nije ni govorio da æe se vratiti, nego samo da æe uveèe s kr�æanima doèekati nosiljk� Da, istina je!94Zatim odo�e iz lo�nice u banju gdje je Akte okupala Ligiju pa je povela na doruèak, a zatim u dvorski perivoj u kojemu se nisu trebale bojati nikakva opasna susreta, jer su car i njegovi glavniji dvorani jo� spavali. Ligija je prvi put u �ivotu vidjela ove krasne vrtove, pune èempresa, pinija, hrastova, maslina i mirte, meðu kojima se bijelila cijela èeta ki-pova, ljeskala se mirna povr�ina jezeraca, cvali su cijeli gajevi ru�a, oro�eni vodenim pra�kom vodoskoka gdje je ulaze u èarobne peæine prekrio br�ljan ili vinova loza, gdje su na vodi plovili kao srebro bijeli labudovi a izmeðu kipova i drveæa �etale pitome gazele s afrièkih pustinja i polijetale �arene ptice, do-bavljene sa svih poznatih strana svijeta.Perivoj je bio pust, samo su ovdje-ondje radili robovi s lopatama u rukama pjevajuæi upola glasa pjesme, a drugi, kojima dado�e èasak odmora, sjedjeli su nad jezercima ili u sjeni hrastova, koja je treperila od sunèanih zraka �to su probijale kroz li�æe, a neki su opet zalijevali ru�e i plavkasto �afranovo cvijeæe. Akte i Ligija �etale su prilièno dugo razgledajuæi sve te divote u sadu, i premda je Ligiji nedostajalo slobode misli, ipak je bila odvi�e jo� dijete da bi odoljela radoznalosti i udivljenju. Dolazilo joj je èak i to na pamet, kad bi car bio dobar, da bi u ovoj palaèi i u ovakvim vrtovima mogao biti vrlo sretan.Napokon, umoriv�i se malo, sjedo�e na klupu zaklonjenu gotovo posvema gustim èempresima, i stanu razgovarati o onome �to im je bilo najvi�e na srcu, to jest o veèera�njem Ligijinu bijegu. Akte je bila mnogo manje mirna od Ligije zbog misli kako li æe uspjeti taj bijeg. Pokad�to joj se èinilo da je to mahnit naum koji ne mo�e poæi za rukom. Osjeæala je sve veæu suæut za Ligiju. Pomi�ljala je takoðer, da bi sto puta sigurnije bilo da poku�aju namoliti Vi-nicija. Zato stane Ligiju pomalo ispitivati otkada poznaje Vinicija i ne misli li da bi se mo�da dao umoliti i vratiti je Pomponiji.No Ligija odmahne �alosno svojom tamnom glavicom.95

� Ne bi. U kuæi kod Aulovih bio je Vinicije drukèiji, veoma dobar, ali od sinoænje gozbe ja ga se bojim i volim bje�ati k Ligijcima.� No u kuæi kod Aulovih bio ti je drag? � nastavi Akte pitati.� Jest � odvrati Ligija ponikav�i pogledom.� Pa ti nisi robinja kao ja �to sam bila � reèe Akte poslije kratka razmi�ljanja. � S tobom bi se Vinicije mogao o�eniti. Ti si taokinja i kæi ligijskoga kralja. Aulovi te paze kao roðeno dijete, i ja ne sumnjam da su spremni da te prime za kæer. Vinicije bi se mogao o�eniti tobom, Ligijo.No ona uzvrati i jo� �alosnije:� Volim bje�ati k Ligijcima.� Ligijo, ako hoæe�, ja idem odmah k Viniciju, probudit æu ga ako spava i reæi æu mu ovo �ttebi govorim ovaj èas. Jest, draga moja, idem k njemu pa æu mu reæi: »Vinicije, ona je kraljevska kæi i mezimèe slavnoga Aula, pa ako je ljubi�, vrati je Au-lovima a onda je kao �enu vodi svojoj kuæi.«A djevojka odgovori glasom sada veæ tako tihim da je Akte jedva razabrala �to ka�e:� Volim k Ligijcima ..I dvije joj se suze uhvate na spu�tenim trepavicama.

Dalji razgovor presijeèe im su�anj koraka koji su se pribli�avali, i prije negoli je Akte stigla pogledati tko to dolazi, pred klupom se pojavi Sabina Popeja s malom pratnjom robinjica. Dvije od njih dr�ale su joj nad glavom �titove od nojeva perja na zlatnim palicama kojima su je lako hladile i ujedno je �titile od jakoga jo� jesenjega sunca. Pred njom je i�la crna kao ebanovina, Etiopljanka, bujnih, kao nabreklih od mlijeka, grudiju, noseæi na rukama dijete, uvijeno u grimiz, iskiæen zlatnim resama. Akte i Ligija ustanu na noge misleæi da æe Popeja proæi pokraj klupe ne obaziruæi se na njih ali ona se ustavi kod njih i reèe:� Akte, praporci �to si ih prisila na ikunkuiu (lutku), bili su zlo pri�iveni. Dijete je jedan otkinulo i96prinijelo ustima. Sreæa �to je Lilita opazila za vremena.� Oprosti, bo�anska! � odgovori Akte skrstiv�i ruke na prsima i oboriv�i glavu.No Popeja se zagleda u Ligiju.� Kakva je to robinja? � upita za èasak.� Ovo nije robinja, bo�anska Augusto, nego go-jenica Pomponije Grecine i kæi ligijskog kralja, koji ju je dao Rimu za taokinju.� Pa ti je do�la u pohode?� Ne, Augusta. Ona stanuje od prekjuèer u palaèi.� Je li bila sinoæ na èasti?� Jest, Augusta.� Po èijoj zapovijedi?� Po Cezarovoj.Popeja stane jo� pa�ljivije gledati Ligiju koja je stajala pred njom oborene glave, èas podi�uæi od radoznalosti svoje sjajne oèi, èas ih iznova zasjenju-juæi trepavicama. Najedanput pokaza se nabor izmeðu Augustinih oèiju. Ljubomorna na svoju ljepotu i vlast �ivjela je u neprestanoj bojazni da je ne bi jednom kakva sretna suparnica upropastila, kako je ona Oktavi ju. Stoga je svako lijepo lice u palaèi budilo njenu sumnjièavost. Znalaèkim okom ogleda cijelu krasnu pojavu Ligijinu, procijeni svaku osobitost u njenu licu i prepade se. »To je prava nimfa«, reèe u sebi. »Nju je rodila Venera.« I glavom joj sine, �to joj nikad nije dolazilo na um kad bi vidjela koju ljepotu: da je veæ znatno starija! U njoj zadrh-ta ranjeno samoljublje, uhvati je nemir, i razliène brige sunu�e joj kroz glavu. »Mo�da je Neron nije vidio, ili je nije gledajuæi kroz smaragd ocijenio. Ali �to se mo�e dogoditi, ako je susretne po danu, na suncu, ovako divnu...? Povrh toga nije robinja nego kraljevska kæi, dodu�e barbarka, ali opet kraljevna ...! Besmrtni bogovi! Ona je lijepa kao i ja, a mlaða!« I nabor meðu carièinim obrvama postade jo� dublji i oèi joj ispod zlatnih trepavica sijevnu�e hladnim blijeskom.7 Quo vadi�97I obrnuv�i se Ligij i nastavi pitati s prividnim mirom:� Jesi li govorila s Cezarom?� Nisam, Augusta.� Za�to voli� da bude� ovdje nego kod Aulovih?� Ne volim ja biti ovdje, uzvi�ena carice. Petro-nije je nagovorio Cezara da me uzme od Pomponije, ali ja sam protiv svoje volje ovdje, gospodarice . . .!� I ti bi se htjela vratiti Pomponiji?To je Popeja zapitala mek�im i bla�im glasom i zato Ligiji srce obuze nada.� Svijetla carice � reèe pru�ajuæi prema njoj ruke � Cezar me je obrekao dati Viniciju kao robinju, ali ti se zauzmi za me i vrati me Pomponiji.� Dakle, Petronije je nagovorio Cezara da te uzme od Aulovih i dade Viniciju?� Jest, gospodarice. Vinicije æe poslati jo� danas po me, ali ti, milostiva, smiluj se na me!Rekav�i to prigne se i dohvativ�i rub Popejine haljine, èekala je njenu rijeè nemirna srca. Popeja je gledala èasak, a lice joj se razvedri pakosnim osmijehom, te reèe:� Onda ti obeæajem da æe� jo� danas biti Vinici-jeva robinja.I ode kao lijepa, ali zla prikaza. Do u�iju Ligijinih i Aktinih dopre samo cika djeteta koje se s nepoznata razloga rasplakalo.Ligij i se oèi orosi�e suzama, ali zaèas prihvati Ak-tinu ruku i reèe:� Vratimo se! Pomoæ treba èekati samo odanle otkuda mo�e doæi.

I povrate se u atrij iz kojega nisu izlazile do veèera. Kada se zamraèilo, i kad su robovi unijeli èe-tverokrake �i�ke s velikim plamenovima, obje su bile veoma blijede. Razgovor im je svaki èas zapi-njao. Obje su neprestano oslu�kivale ne dolazi li tko-god. Ligija je neprestano ponavljala da bi, koliko joj je god �ao �to ostavlja Aktu, voljela da se sve danas izvr�i, jer Urso zacijelo veæ èeka negdje u mraku. Od uzrujanosti disala je br�e i glasnije. Akte, �to je br�e mogla, kupila je dragocjenosti i, zavezujuæi ih98u rogalj od pepluma, zaklinjala je Ligiju da ne odbija toga dara i toga sredstva za bijeg. Èasomice je nastajala gluha ti�ina, koja je omamljivala sluh. Objema se prièinjalo da èuju sad kakav �apat za zavjesom, ili daleki plaè djeteta, ili pasji lave�.Najednom odgrne se zavjesa na predvorju bez �u-�nja i visok, crnoko�an èovjek kozièava lica pojavi se kao duh u atriju. Ligija je odmah prepoznala Ata-cina, Vinicijeva osloboðenika, koji je dolazio u kuæu k Aulovima.Akte krikne, no Atacin se pokloni duboko i reèe:� Pozdrav bo�anskoj Ligij i od Marka Vinicija, koji je èeka na gozbi u kuæi okiæenoj zelenilom.Usta u djevojke problijedi�e sasvim.� Idem � reèe.I za opro�taj ovije Akti ruke oko vrata.t99XVinicijev dom bio je doista okiæen zelenim vijencima od mrèe i br�ljana, koji su bili obje�eni na zidovima i nad vratima. Stupovi su bili ovijeni vinovom lozom. U atriju, nad kojim je za za�titu od noæne studeni bila razapeta vunena grimizna zavjesa, bilo je vidno kao po danu. Gorjele su svjetiljke, svaka s osam i dvanaest plamenova. Svijeænjaci su bili uèinjeni od alabastra, mramora i pozlaæene korintske mjedi u obliku posuda, drveæa, �ivotinja, ptica i kipova, koji su dr�ali svjetiljke napunjene mirisnim maslinovim uljem. Ako ti svijeænjaci nisu bili onako krasni kao onaj slavni svijeænjak iz Apolonova hrama, kojim se dugo slu�io Neron, bili su ipak lijepi i izradio ih je umjetnik na glasu. Neki su bili oklop-ljeni aleksandrijskim staklom ili oblo�eni prozirnim indijskim tkaninama, crvenim, modrim, �utim, ljubièastim, tako da je sav atrij bio pun raznobojnih zraka. Svuda se �irio miris narda, na koji se Vinicije nauèio na Istoku i vrlo ga zavolio. U dubini kuæe, gdje su se u�urbano vrzle mu�ke i �enske prilike robova, bija�e takoðer sve rasvijetljeno. U trikliniju bio je prireðen stol za èetiri osobe, jer su na gozbi osim Vinicija i Ligije imali biti jo� i Petronije i Hri-sotemida.Vinicije je slu�ao u svemu Petronija, koji ga je svjetovao da ne ide po Ligiju, nego da po�alje Ata-cina s dopu�tenjem dobivenim od Cezara, a sam da100je èeka u domu te da je tu doèeka ljubazno i sa svom poèasti.� Sinoæ si bio pijan � govorio mu je. � Vidio sam te: vladao si se prema njoj kao kamenar iz Albanskih brda. Ne budi odvi�e silovit i ne smetni s uma da dobro vino treba polagano piti. Znaj takoðer da je slatko �udjeti, ali jo� je slaðe biti �uðen.Hrisotemida je imala o tome svoje pone�to razli-èno mi�ljenje, no Petronije, nazivajuæi je svojom vestalkom i golubièicom, stane joj dokazivati razliku kakva treba da bude izmeðu vje�ta vozaèa u cirkusu i djetiæa koji se prvi put uspeo na kvadrigu. Zatim okrenuv�i se k Viniciju, nastavi:� Osvoji njeno povjerenje, razveseli je, budi prema njoj velikodu�an. Ne bih rado vidio �alostan pir. Zakuni joj se, ako hoæe� i samim Hadom da æe� je povratiti Pomponiji, a onda je do tebe da sutra radije ostane tu nego da se vrati.I pokazujuæi na Hrisotemidu doda:� Ja veæ pet godina svaki dan postupam otprilike na taj naèin s ovom plahom grlièicom i ne mogu se potu�iti na njeno nemilostivo srce ...Hrisotemida ga osine lepezom od paunova perja i reèe:� A nisam li se branila, satiru?� Iz obzira prema mojem prethodniku ...� A nisi li kleèao pred mojim nogama?� Da ti prste okitim prstenjem. Hrisotemida pogleda nehotice svoje noge, kojima

su se na prstima zbilja ljeskale iskre od dragulja, i oboje udare u smijeh. No Vinicije nije slu�ao njihove prepirke. Srce mu je nemirno kucalo pod tunikom sirskoga sveæenika, koja je bila izvezena cvijeæem i koju je obukao da u njoj doèeka Ligiju.� Bit æe da su sad veæ iza�li iz palaèe � reèe kao da se sam sa sobom razgovara.� Zacijelo � odgovori Petronije. � Ako �eli�, pripovijedat æu ti dotle o proroèanstvima Alonija od Tiane, ili onu prièu o Rufinu, �to ti je onomadne, ne znam veæ za�to, nisam isprièao dokraja.101No Viniciju malo je bilo stalo do Apolonija od Tia-ne, koliko i do prièe o Rufinu. Misli su mu bile kod Ligi je i premda je osjeæao da je prilièni je doèekati je u domu nego iæi kao uhoda u palaèu, ipak se na èasove kajao �to nije po�ao, samo zato �to bi je mogao vidjeti i sjedjeti kod nje u mraku u nosiljci.U to uneso�e robovi trono�ne, ovnujskim glavama ure�ene zdjele od tuèa sa �eravicom, na koju stado�e sipati sitna vlakanca tamjana i narda.� Sad veæ sigurno kreæu prema Karinama � progovori opet Vinicije.� On neæe izdr�ati nego æe im poletjeti u susret i jo� æe se s njima mimoiæi! � povikne Hrimida.Vinicije se nesvjesno osmjehne i reèe:� O, ipak æu izdr�ati.Nosnice su mu se nadimale, i on stane te�ko disati, a Petronije, videæi to, slegne ramenima.� Nema u njemu pameti ni za sesterciju � reèe � i nikad od ovoga Martova sina neæu uèiniti vjeka.Vinicije ga nije ni èuo.� Veæ su zacijelo na Karinama!Oni su, doista, veæ bili na Karinama. Robovi, zvani lampadari i�li su sprijeda, drugi, zvani pedisequi, s obje strane nosiljke, a Atacin odmah za njom pazeæi na svu pratnju.No i�li su polagano, jer su im svjetiljke u sasvim nerasvijetljenom dijelu grada slabo osvjetljavale put. Povrh toga, ulice kod palaèe bile su puste, jedva bi gdjekoji èovjek pro�ao sa svjetiljkom, no dalje su ulice bile neobièno �ive. Iz gotovo svake ulièice izbijali su ljudi, po trojica, po èetvorica, svi bez zuba-lja, svi u mrkim pla�tevima. Neki su prilazili i i�li zajedno s povorkom mije�ajuæi se s robovima, drugi su im u veæim hrpama dolazili isprijeka u susret. Neki su i kao pijani posrtali. Èasomice je povorka tako te�ko prolazila da su lampadariji stali vikati:� Mjesta za plemenitog tribuna Marka Vinicija! Ligi ja je vidjela kroz razgrnute zavjese te tamnehrpe te je stala drhtati od uzbuðenja. Obuzimala ju je sad nada, sad tjeskoba.102� To je on! To je Urso s kr�æanima! Sad æe se izvr�iti! � govorila je drhtavim glasom. � Krte, po-mozi, Kriste, spasi!No i Atacin, koji isprva nije mario za ovo neobièno o�ivljenje ulice, naposljetku se uznemiri. Bila je to èudna stvar. Lampadariji su morali sve èe�æe vikati: »Mjesta za nosiljku plemenitoga tribuna!« Nepoznati ljudi sa strana tako su se natisnuli na nosiljku da je Atacin zapovjedio robovima da ih odbijaju batinama.Najednom stane vika na èelu povorke, i èasom se pogasi�e sve svjetiljke. Oko nosiljke nastade gu�va, uzbuna i tuènjava.Atacin je razumio: to je bio napadaj. Pri toj pomisli uhvati ga jeza. Bilo je svakome poznato da Cezar èesto od obijesti u dru�tvu augustiana zameæe kavgu na Suburi i po drugim krajevima grada. Znalo se da je kad�to znao ponijeti s takvih noænih izleta èvorova i modrica, no tko se branio, bila mu je smrt gotova, bio on i senator. Stra�a koja je bila du�na èuvati grad, nije bila odveæ daleko, no stra�ari u takvim zgodama uèinili bi se gluhi i slijepi. Meðutim, oko nosiljke kome�anje se sve vi�e poveæavalo: ljudi se stado�e rvati, udarati, bacati na zemlju i gaziti. Atacinu sijevne misao da najprije treba spasiti Li-giju i sebe, a ostale sasvim prepustiti sudbini. Zato je izvuèe iz nosiljke, di�e na ruke i pohita da se izmakne u mraku.No Ligi ja stane vikati:� Urso! Urso!Bila je u bijelo obuèena, pa ju je bilo lako vidjeti. Atacin drugom slobodnom rukom stane joj nabacivati silom preko glave svoj pla�t, kad li ga uto stra�na klije�ta �èepaj

u za vrat, a na glavu mu pade neka te�ina kao kamen. On pade kao vol udaren tokma-kom po èelu pred Jupiterovim �rtvenikom.Robovi su veæinom le�ali na zemlji ili gledali da izmaknu, udarajuæi se u debelu mraku o uglove na zidovima. Na boji�tu ostade samo nosiljka, polomljena u gunguli. Urso je nosio Ligiju put Subure, a103njegovi drugovi pohita�e za njim rasipajuæi se pomalo na sve strane.Robovi se stanu opet prikupljati tek pred Vinicije-vom kuæom i stanu vijeæati. Nisu smjeli uniæi. Poslije kratka pogaðanja vrati�e se na mjesto sukoba gdje naðo�e nekoliko mrtvaca, a meðu njima i Ata-cinovo tijelo. On se jo� trzao, no poslije jednog jaèeg grèa protegne se i ostane nepomièan. Oni ga poneso�e sa sobom i vrativ�i se opet, stado�e pred vratima. Trebalo je gospodaru javiti �to se dogodilo.� Neka govori Gulo � �apne nekoliko glasova. � Krv mu teèe s lica, kao i nama, a gospodar ga pazi. Za nj æe biti manje opasno nego za nas druge:A German Gulo, stari rob, koji je nekoæ Vinicija na rukama nosio i kojega je Viniciju bila ostavila u ba�tinu njegova mati, Petronijeva sestra, reèe:� Ja æu javiti, ali hajdemo svi! Za�to da njegov gnjev padne samo na me?A Vinicije postade sve nestrpljiviji. Petronije i Hri-sotemida podsmijevali su mu se, no on se u�etao atrijem i ponavljao:� Vrijeme je da stignu ...! Vrijeme je veæ da stignu ...!I veæ je htio poæi, ali su ga oni oboje zadr�avali.Najednom zaèuju se u predvorju koraci, i u atrij upado�e u gomili robovi i pritisnuv�i se uza zid uz-digo�e ruke, i stade ih jeka:� Aaaa ...! Aaa!Vinicije skoèi k njima.� Gdje je Ligija? � vikne stra�nim, promijenjenim glasom.� Aaaa ...!Uto se izmaèe naprijed Gulo okrvavljena lica pa za vapi oèajno i brzo:� Evo krvi na�e, gospodaru! Branili smo se! Evo krvi, gospodaru! Evo krvi...!Ali ne doreèe, jer Vinicije dohvati svijeænjak od tuèa i jednim udarcem raskoli glavu robu, pa uhvativ�i se objeruèke za glavu ukopa prste u svoju kosu vapijuæi hrapavim glasom:104� Me miserum! Me miserum! (Jao meni! jao meni!)Lice mu posinji, oèi upado�e duboko u oènice, na usta mu navre pjena.� �ibe! � drekne napokon neljudskim glasom.� Gospodaru! Aaaa ...! Smiluj se! � zakuka�e robovi.No Petronije ustade s izrazom odvratnosti na licu.� Hajde, Hrisotemido! � reèe. � Ako te je volja gledati meso, zapovjedit æu da obiju koju mesnicu na Karinama.I iziðe iz atrija, a sva kuæa, okiæena u zelenilu br-�ljana i spremljena za sveèanu gozbu, zajauka od plaèa i zvizge �iba, i to potraj a gotovo do jutra.L.....j,..105XITe noæi nije Vinicije ni legao. Naskoro poslije odlaska Petronijeva, kad jauk �ibanih robova nije ubla�io ni njegova bola ni bijesa, skupi èetu drugih robova i potrèa s njima u kasnu noæ, da potra�i Ligiju. Obi�ao je Eskvilinsku èetvrt, pa Suburu, Vicus Sce-leratus i sve ulièice oko njih. Obi�av�i zatim Kapi-tolij, ode preko Fabricijeva mosta na otok i proðe dio grada s druge strane rijeke Tibera. No to je bila potjera bez cilja, jer sam nije imao nade da æe naæi Ligiju pa je tra�io samo zato da ubije kako bilo ovu stra�nu noæ. Kuæi se povratio istom u osvit, kad su u grad poèela dolaziti kola i mazge prodavaèa povræa i kad su pekari otvarali duæane. Vrativ�i se, naredi da uklone Gulovo tijelo kojega se nitko nije usudio dotaknuti, zatim zapovjedi da one robove od kojih je bila oteta Ligija, po�alju na selo u ergastulum, a to je bila kazna gotovo strasnija od smrti. Napokon se baci na prostrtu klupu u atriju i stane bez reda razmi�ljati kako bi na�ao i opet oteo Ligiju.Da je se odreèe, da je izgubi, da je vi�e ne vidi, èinilo mu se bezumno, i kod same pomisli na to hvatalo ga ludilo. Samovoljna æud mladoga vojnika nai�la je prvi put u �ivotu na otpor, na drugu neslomivu volju i nikako nije mogla pojmiti kako se tko s

mije usprotiviti njegovoj po�udi. Vinicije bi vi�e volio da svijet i grad propadne nego da se on ne dokopa onoga �to je po�elio. Gotovo ispred usta ote�e mu èa�u rasko�a, pa mu se èinilo da je to ne�to neèuve-106no �to vapije za osvetom bo�jih i ljudskih zakona. No nije nikako htio i nije mogao miriti se sa sudbinom, jer ni za èim nije tako èeznuo u �ivotu kao za Ligijom. Èinilo mu se da bez nje ne mo�e �ivjeti. Nije znao sam sebi odgovoriti �to æe bez nje sutra, kako li æe pre�ivjeti slijedeæe dane. Na mahove ga je zanosio gnjev na nju, blizak mahnitosti. Htio ju je imati, a onda bi ga opet osvojila silna èe�nja za njenim glasom, pojavom, oèima i osjeæao je da bi joj pred noge pao. Dozivao ju je, grizao prste, obuhvatao glavu rukama. Naprezao se svom silom da mirno misli kako da je naðe ali nije mogao. Glavom mu se rojilo tisuæu sredstava i naèina, ali sve jedan luði od drugoga. Napokon sine mu misao da je nitko drugi nije oteo nego Aulo i da u najgorem sluèaju Aulo mora znati gdje je ona sakrivena.I skoèi na noge da pohrli do Aulovih. Ako mu je ne dadu, ako se ne upla�e prijetnja, poæi æe do Cezara, tu�it æe staroga vojvodu s neposluha i izraditi za njega smrtnu osudu. Ali prije æe ih prisiliti da priznaju gdje je Ligija. A ako mu je i drage volje dadu, opet æe se osvetiti. Primili su ga, istina, u kuæu i njegovali, ali to nije ni�ta. Tom jednom krivnjom rije�ili su ga svake zahvalnosti. Nato stane njegova osveti j iva i zlopamtilaèka du�a s nasladom ma�tati o oèaju Pomponije Grecine, kad starome Aulu donese kapetan smrtnu osudu. A bio je gotovo uvjeren da æe je dobiti. Pomoæi æe mu u tome Petronije. Napokon i sam Cezar ne uskraæuje ni�ta svojim drugovima augustianima, kad ga na to ne puti osobita nevoljkost ili po�uda.I odjednom zamre u njemu srce od stra�ne sumnje: a da nije mo�da sam Cezar oteo Ligiju?Svi su znali da je Cezar noænim tuènjavama tra�io da razbije èamu. I Petronije je znao sudjelovati u tim zabavama. Glavna im je zapravo svrha bila da hvataju �ene i da ih bacaju uvis na vojnièkom plastu, dok se ne bi onesvijestile. No i sam je Neron kad�to nazivao takvo skitanje »lovom na biser«, jer se znalo dogoditi da su u zabitnim gradskim èetvrtima, gdje je stanovao nebrojen ubogi puk, uhvatili1071 L1prave bisere dra�esti i mladosti. Tada se »sagatio«, kako su zvali takvo bacanje na vojnièkom plastu, svr�ilo pravom otmicom, i »biser« bi poslali ili na Palatin, ili u koji od nebrojenih ljetnikovaca Cezarovih. Tako se moglo dogoditi i s Ligijom. Cezar ju je gledao na piru, i Vinicije nije ni èasom posumnjao da mu se morala uèiniti najljep�om od �ena koje je god dotada vidio. Ta zar je i moglo biti drukèije? Istina, Cezar ju je imao na Palatinu kod sebe i mogao ju je oèito zadr�ati, no pravo je rekao Petroni-je, Neron nije imao odva�nosti u zloèinstvima, pa kad je i mogao raditi otvoreno, volio je raditi tajno. Na to ga je mogao prisiliti i strah od Popeje. Vinici-ju pade sada na um da se Aulo vi ne bi usudili silom otimati djevojku koju mu je poklonio Cezar. A tko bi to i smio? Ili mo�da onaj golemi Ligijac plavih oèiju, koji je smio uniæi u triklinij i iznijeti je s gozbe na rukama? No gdje bi se s njome zaklonio, kamo bi je odveo? Ne, rob ne bi mogao toga izvesti. Zato to nitko drugi nije uèinio nego Cezar.Na tu misao smrèe se Viniciju pred oèima, i kapi znoja izbi�e mu na èelu. U takvu sluèaju Ligija je bila zauvijek izgubljena. Iz svaèijih drugih ruku bilo ju je moguæe izbaviti, ali iz Cezarovih ni dovijeka. Sada je s veæim pravom nego prije mogao ponavljati: Vae misero mihi\ (Te�ko meni bijednu!) U ma�ti ugleda Ligiju u Neronovu naruèju i prvi put u �ivotu razabra da ima misli kojih èovjek nikako ne mo�e podnijeti. Sada je istom spoznao kako ju je zavolio. Kako utopljeniku kad se utapa, proleti strelimice kroz pamet sav njegov �ivot, tako se i njemu povrati u pamet Ligija. Vidio ju je, èuo je svaku njezinu rijeè. Vidio ju je kod vodoskoka, vidio je kod Nerona na gozbi. Osjeæao ju je iznova blizu sebe, æutio je miris njene kose, toplinu njena biæa, slast cjelova, kojima je na gozbi obasipao njena nevina usta. Uèinila mu se sto puta ljep�a, po�eljnija, slaða, sto puta vi�e jedina izabranica izmeðu svih smrtnica i svih boginja nego ikad prije. I kad je pomislio da je sve �to mu je tako u srcu raslo, �to mu je postalo krv i �ivot, mogao ubrati Neron, uhvati ga bol, sasvim tje-108lesni bol tako �estok da mu se prohtjelo udarati glavom o zid atrija, dok je ne ra

zbije. Osjeæao je da mo�e poludjeti i da bi zacijelo poludio da mu ne ostaje jo� ta osveta. No kako mu se maloprije uèinilo da neæe moæi �ivjeti ako opet ne naðe Ligije, tako mu se èinilo sada da neæe moæi umrijeti dok je ne osveti. Jedino je u toj misli nalazio olak�icu. »Bit æu tvoj Kasije Hereja!« � ponavljao je u sebi misleæi0 Neronu. Zatim zahvativ�i �akom zemlje iz posuda sa cvijeæem, koje su bile oko vodoskoka, zakle se stra�nom kletvom Erebu, Hekati i svojim kuænim larima da æe se osvetiti.I doista mu je odlanulo. Imao je barem za�to �ivjeti i èime ispunjati svoje dane i noæi. Okaniv�i se zatim misli da ide do Aula, zapovjedi da ga nose na Palatin. Putem je mislio, ako ga ne puste pred Cezara, ili ako htjednu ogledavati nema li kod sebe oru�ja, da æe to biti dokaz da je Ligiju ugrabio Cezar. Oru�ja ipak nije ponio. Izgubio je gotovo sasvim svijest, ali kako je obièno u ljudi koji su sve misli stavili u jednu, saèuvao ju je u onome �to se ticalo osvete. Nije htio da mu od prevelike naglosti umak-ne. Osim toga, �elio je najprije da vidi Aktu, jer je dr�ao da od nje mo�e doznati istinu. Na èasove mu se ukazivala i nada da æe mo�da vidjeti i Ligiju, i na tu misao stao bi drhtati. A �to ako je Cezar oteo ne znajuæi koga otima, pa da mu je danas vrati? No veæ zaèas ostavi tu moguænost. Da mu ju je htio vratiti, bio bi mu je sinoæ dopremio. Samo Akte je mogla sve razjasniti, i zato je trebalo da govori s njom prije nego s drugima.Utvrdiv�i se u toj odluci, zapovjedi robovima da ubrzaju korake, a putem je razmi�ljao sva�ta, sad o Ligiji, sad o osveti. Bio je èuo da sveæenici misirske bo�ice Pahte znadu slati bolesti na koga im drago,1 namisli da dozna od njih tu vje�tinu. Na Istoku, prièalo se, da �idovi imadu nekakve zakletve od kojih izlaze èirovi na tijelu njihovih neprijatelja. Meðu robovima imao je i desetak �idova, pa zato obeæa sebi, kad se povrati, da æe ih muèiti dok mu ne oda-du tu tajnu. No s najveæom sla�æu mislio je na krat-109ki, �iroki rimski maè, od kojega poteku mlazovi krvi, onakvi, kakvi su �ikljali iz Gaja Kaligule i po�kropili neizbrisivim mrljama stup u trijemu. Bio je sada spreman da pokolje sav Rim, i da su mu kakvi osve-tni bogovi obeæali da æe svi ljudi izginuti osim njega i Ligije, bio bi na to pristao.Pred ulazom na dverima razabere se sasvim i kad je spazio pretorijansku stra�u, pomisli: ako mu stanu i najmanje prijeèiti da uðe, to æe biti dokaz da je Ligija u palaèi po Cezarovoj volji. No glavni kapetan prijazno mu se nasmije�i i, pristupiv�i nekoliko koraka, reèe:� Zdravo, plemeniti tribune! Ako �eli� da se pokloni� Cezaru, do�ao si u nezgodan èas, i ne znam hoæe� li moæi do njega.� �to se dogodilo? � upita Vinicije.� Bo�anska mala Augusta iznenada se juèer razboljela. Cezar i Popeja neprestano su kod nje s lijeènicima koji su pozvani iz cijelog grada.To je bio ozbiljan dogaðaj. Kad se Cezaru rodila kæi, gotovo je poludio od sreæe i doèekao je: extra humanum gaudium. Jo� prije toga senat je najsveèanije preporuèivao bogovima Pope ju i dijete koje je imala roditi. Èinili su se razlièni zavjeti, a u An-ciju, gdje je Popeja rodila, priredi�e sjajne igre, i povrh toga sagradi�e hram objema Fortunama. Ne-ron, koji ni u èemu nije znao mjere, ljubio je preko naèina i to dijete, a Popeji je ono takoðer bilo veoma drago veæ i stoga �to je pojaèavalo njen polo�aj i èinilo njen utjecaj nesavladivim.0 zdravlju i �ivotu male Auguste mogla je visjeti sudbina cijele carevine, no Vinicije se bio tako zabavio svojim jadom i svojom ljubavi da se pravo nije ni osvrnuo vi�e na kapetanovu vijest, nego odgovori:� Hoæu samo da vidim Aktu.1 poðe.No i Akte je bila zabavljena kod djeteta, pa mu je valjalo dugo èekati. Do�la je istom oko podne, blijeda i izmorena lica, koje je jo� veæma problijedilo kad je ugledala Vinicija.110� Akte � klikne Vinicije hvatajuæi je za ruke i vukuæi je nasred atrija � gdje je Ligija?� Ja sam htjela tebe to pitati � odvrati ona gledajuæi ga prijekorno u oèi.A on, premda se zarekao bio da æe je mirno ispitati stisne opet rukama glavu i stane ponavljati s bolom i gnjevom, od kojega mu se steglo lice:

� Nema je. Ugrabi�e mi je na putu!Zaèas ipak doðe k sebi i pribli�iv�i svoje lice Ak-tinu, stane govoriti kroz stisnute zube:� Akte .. . ako ti je �ivot drag, ako neæe� da bude� uzrok nesreæama kojih sebi ne mo�e� niisliti, odgovori mi pravo da li ju je Cezar ugrabio?� Cezar nije juèer izlazio iz palaèe.� Tako ti sjene tvoje majke, tako ti svih bogova, je li ili nije Ligija u palaèi?� Tako mi sjene materine, Marko, nema je u palaèi i Cezar je nije ugrabio. Kako je juèer zaboljelo malu Augustu, nije se Neron makao od njene kolijevke.Vinicije odahne. Ono �to mu se èinilo najstra�nije, prestade mu prijetiti.� Dakle � reèe sjedajuæi na klupu i grèeæi pesti � ugrabili su je Aulovi, a onda te�ko njim� Aulo Plaucije bio je jutros ovdje. Nije mogao sa mnom govoriti, jer sam bila zabavljena kod djeteta, nego je pitao za Ligiju Epafrodita i druge od Cezarovih slugu, a onda mu je rekao da æe jo� doæi da vidi mene.� Htio je svaliti sa sebe sumnju! Da nije znao �to je s Ligijom bio bi je do�ao tra�iti u moju kuæu.� Ostavio mi je nekoliko rijeèi na ploèici, iz kojih æe� razabrati da je znajuæi da je Ligiju odveo Cezar iz njegove kuæe na tvoju i Petronijevu molbu, oèekivao da æe biti tebi poslana, i jutros je bio u tvom domu, gdje mu reko�e �to se dogodilo.Rekav�i to ode u lo�nicu i èasom se vrati s ploèicom, �to joj je bio ostavio Aulo.Vinicije proèita i zamukne. Èinilo mu se da Akte èita misli na njegovu mrku licu, kad je zaèas rekla:111* *: f-l� Ne, Marko. Dogodilo se �to je sama Ligija htjela.� Ti si znala da ona kani pobjeæi! � plane Vi-nicije.A ona ga pogleda svojim zamagljenim oèima gotovo o�tro:� Znala sam da neæe da bude tvoja prile�nica.� A �to si ti bila za svega �ivota?!� Ja sam prije toga bila robinja.No Vinicije nije se prestao ljutiti: Cezar mu je darovao Ligiju, zato njemu ne treba pitati �to je ona bila prije. Naæi æe je makar pod zemljom i radit æe od nje sve �to mu bude drago. Jest! Bit æe mu prile�nica i zapovjedit æe da je �ibaju, kad mu se prohtije. Kad mu omrzne, dat æe je najposljednjemu od svojih robova, ili æe je poslati u Afriku da okreæe �rvnje na njegovim imanjima. Sada æe je tra�iti i naæi samo zato da je �atre, pogazi i ponizi.I raspaljujuæi se sve veæma pretjerao je svaku mjeru tako da je i Akte vidjela da se prijeti vi�e negoli bi bio podoban uèiniti, i da iz njega govori gnjev i muka. Na muku bi joj se sa�alio, no prekomjerni bijes iscrpe njezinu strpljivost, pa ga naposljetku zapita po �to je k njoj do�ao.Vinicije ne naðe odmah odgovora. Do�ao je k njoj jer je htio, jer je mislio da æe mu dati kakve vijesti, no upravo je do�ao do Cezara; kad pak njega nije mogao vidjeti, do�ao je k njoj. Pobjegav�i, Ligija se usprotivila Cezarovoj volji, zato æe ga on zamoliti da zapovjedi da je tra�e u svem gradu i po svoj dr�avi, pa makar valjalo upotrijebiti sve legije i pretresti svaku kuæu u carevini. Petronije æe poduprijeti njegovu molbu, i tra�enje æe zapoèeti jo� danas.Nato æe Akte:� Èuvaj se da je ne izgubi� zauvijek, i to onda kad je na Cezarovu zapovijed naðu.Vinicije namr�ti obrve.� �to æe to reæi? � upita.� Slu�aj me, Marko! Juèer smo bile i ja i Ligija ovdje u perivoju i susrele smo Popeju i s njom ma-112lu Augustu, koju je nosila Etiopljanka Lilita. Uveèe se dijete razboljelo, i Lilita tvrdi da su uroci i da ga je urekla ona tuðinka �to su je susreli u perivoju. Ako dijete ozdravi, to æe se zaboraviti, ali u protivnom sluèaju prva æe Popeja obijediti Ligiju zbog èaranja, a onda, ako je naðu, gdje god bila, nema joj spasa. Zasutje�e oboje, a onda se ozove Vinicije:� A moguæe da ga i jest urekla: i mene je urekla.� Lilita uporno tvrdi da je dijete odmah zapla-kalo kako ga je pronijela mimo nas

. Istina, zapla-kalo je, ali je sigurno bilo veæ bolesno kad su ga u vrt iznijeli. Marko, tra�i je samo ako hoæe�, ali dok mala Augusta ne ozdravi, ne govori o njoj s Cezarom jer æe� navuæi na njenu glavu Popejinu osvetu. Dosta su se veæ Ligijine oèi s tebe naplakale, i neka sada svi bogovi èuvaju njenu bijednu glavu.� Ti je ljubi�, Akte? � upita mrko Vinicije. U oèima pu�tenice zasja�e suze.� Jest! Zavoljela sam je.� Jer tebi nije platila mr�njom kao meni. Akte ga pogleda èasom, kao kolebajuæi se ili kao�eleæi izvidjeti govori li iskreno, pa mu odvrati:� �estoki i slijepi èovjeèe, ona te je ljubila. Vinicije skoèi kao da se pomamio na te rijeèi:»Nije istina!« Ona ga je mrzila. Otkuda mo�e Akte znati? Zar joj je Ligija u jedan dan poznanstva uèinila priznanje? Èudne mi ljubavi koja voli skitnju, poti�tenost, siroma�tvo, neizvjesnu buduænost, a mo�da i smrt u nevolji nego ovjenèanu kuæu u kojoj je èeka dragi s gozbom. Bolje mu je ne èuti takve rijeèi jer je gotov da poludi. On ne bi dao te djevojke za sve blago ove palaèe, a ona je pobjegla. Kakva je to ljubav koja se boji rasko�a i raða bolom! Tko æe to pojmiti? Da mu nije nade da æe je naæi, udario bi se maèem! Ljubav se daje, a ne otima se. Bilo je èasova u kuæi kod Aulovih, kad je sam vjerovao u blisku sreæu, no sada zna da ga je mrzila, da ga mrzi i da æe i umrijeti s mr�njom u srcu.g Quo vadi�113No i Akte, koja je bila obièno boja�ljiva i blaga, plane sada �estoko: Kako je on nastojao da je pre-dobije? Mjesto da je prosi u Aula i Pompunije, oduzeo je lukavstvom od roditelja dijete. Htio ju je uèiniti ne �enom, nego prile�nicom, nju, odgojenu u uglednoj kuæi, nju, kraljevsku kæer. I doveo ju u ovu kuæu opaèine i sramote, obe�èastio njene nevine oèi prizorom one razuzdane gozbe. Postupao je s njome kao s kakvom nevaljankom. Zar je zaboravio �to je Aulova kuæa i tko je Pomponija Grecina koja je odgojila Ligiju? Zar nema dosta pameti da prosudi kako su one druge �ene nego Nigidija, Kalvija Kris-pinila, nego je Popeja i sve one koje se susreæe u kuæi Cezarovoj? Zar nije, ugledav�i Ligiju, odmah razabrao da je to èisto djevojèe koje voli smrt nego sramotu? Otkuda zna on kakve ona bogove po�tuje, i nisu li èistiji i bolji od bestidne Venere ili Iziðe koju �tuju raspu�tene Rimljanke? Ne! Ligija joj nije priznavala ni�ta, ali joj je odgovorila da oèekuje spas od njega, od Vinicija. Tje�ila se nadom da æe joj on izmoliti u Cezara povratak kuæi i da æe je vratiti Pomponiji. I govoreæi o tome, rumenjela se kao djevojèe koje ljubi i koje se nada. I njeno srce kucalo je za nj, ali on ju je sam prestra�io, odbio, uvrijedi. Neka je sada tra�i s Cezarovim vojnicima, ali neka zna, ako umre Popejino dijete da æe na nju pasti sumnja, i da nitko neæe odvratiti propast od nje.Gnjev i bol Vinicijev stalo je svladavati ganuæe. Vijest da ga je Ligija ljubila, potrese ga do dna du�e. Sjeti je se kakva je bila u vrtu kod Aulovih kad je slu�ala njegove rijeèi porumenjev�i u licu i oèiju punih sjaja. Èinilo mu se da ga je tada, doista, zapoèinjala ljubiti, i odjednom ga na tu misao osvoji osjeæaj neke sreæe, jo� sto puta veæe od one za kojom je �udio. Pomisli da ju je, zbilja, mogao imati poslu�nu i da bi ga povrh toga i ljubila. Bila bi oprala njegova vrata i namazala ih vuèjim salom i onda bi sjela kao �ena na ovèje runo kod njegova ognji�ta. On bi èuo tada iz njenih usta posveæene rijeèi: »Gdje si ti Gajo, tu sam i ja Gaja«, i bila bi114zavazda njegova. Za�to nije tako radio? Ta bio je veæ na sve gotov. A sad je nema i mo�da je i neæe naæi, pa da je i naðe, mo�e je upropastiti. A da je i ne upropasti, neæe ga htjeti vi�e ni Aulo ni ona. I opet mu se di�e kosa na glavi od gnjeva, ali ovaj put ne vi�e na Aula ni Ligiju nego na Petronija. On je bio svemu kriv. Da nije njega, ne bi se Ligija trebala prebijati od nemila do nedraga, bila bi njegova vjerenica i nikakva opasnost ne bi se nadvila nad njenom dragom glavom. A sada se dogodilo, i prekasno je popravljati zlo koje se ne da popraviti.� Prekasno!I èinilo mu se da se jaz rastvorio pred njegovim nogama. Nije znao èega da se prihvati, �to da uèini, kamo da ide. Akte kao jeka ponovi rijeè »prekasno«, koja mu u tuðim ustima zazvoni kao smrtna osuda. Vidio je samo to da mu valja naæi Ligiju, jer æe drukèije zlo svr�iti.

I zaviv�i se nesvjesno u togu, htjede poæi i ne oprostiv�i se od Akte, kadli se zavjesa, koja je rastavljala predvorje od atrija, odgrne i on ugleda iznenada pred sobom Pomponiju Grecinu u �alob-noj odjeæi.Oèito je i ona veæ bila doznala da je nestalo Li-gije, i dr�eæi da æe njoj biti lak�e nego Aulu da vidi Aktu, do�la je do nje da èuje kakve glase.No opaziv�i Vinicija, obrati k njemu svoje sitno, blijedo lice i zaèas reèe:� Marko, Bog ti prostio krivnju �to si uèinio nama i Ligiji!A on je stajao pognuv�i èelo, s osjeæajem nesreæe, krivnje, ne razumjev�i kakav mu je Bog imao i mogao oprostiti, ni za�to Pomponija govori o opra�tanju, kad je trebalo da govori o osveti.I napokon iziðe smetene glave, pune muènih misli, silne tuge i zaèuðenja.Na dvori�tu i u trijemu stajale su nemirne hrpe svijeta. Meðu kuænim robovima vidjeli su se vitezovi i senatori, koji doðo�e da zapitaju za zdravlje male Auguste i ujedno da se poka�u u palaèi i po-115svjedoèe svoju zabrinutost, ako ni pred kim, a ono barem pred carskim robovima. Vidjelo se da se glas0 bolesti »bo�ice« brzo raznio, jer su se na vratima pojavljivali neprestano novi polaznici, a kroz otvor na dverima vidjele se èitave gomile. Nekoji od pri-do�lica, videæi da Vinicije izlazi iz palaèe, stanu ga zapitkivati za novosti, no on je ne odgovarajuæi na pitanja i�ao ravno napolje, dok se Petronije koji je takoðer do�ao da èuje vijesti, nije gotovo sudario s njime prsima i zadr�ao ga.Vinicije bi bio bez sumnje planuo kad ga je ugledao, i poèinio kakvu sablazan u Cezarovoj palaèi da nije od Akte izi�ao kao slomljen i tako izmuèen1 sustao, da ga je èasomice ostavila i priroðena �estina. Ipak otisne Petronija i htjede proæi, no on ga zadr�a upravo silom.� Kako je bo�anskoj? � upita.No ta sila iznova razdra�i Vinicija i on u tren uskipi:� Neka pakao pro�dre nju i svu kuæu � odgovori stisnuv�i zube.� �uti, nesretnice! � reèe Petronije i obazrev�i se na sve strane doda brzo: � Ako hoæe� da o Ligiji, hodi sa mnom. Ne! Ovdje ti neæu ni�ta kazati. Hodi sa mnom, pa æu ti kazati svoje domi-�ljaje u nosiljci.I obuhvativ�i rukom mladiæa, izvede ga brzo iz palaèe. Do toga mu je najvi�e bilo stalo, jer nije imao nikakvih novosti. No jer je bio pametan èovjek i jer je uza svu juèera�nju srdnju imao mnogo suæuti prema Viniciju, i napokon osjeæajuæi se pone�to odgovoran za sve �to se dogodilo, veæ je bio ne�to smislio, pa kad sjedo�e u nosiljku, reèe:� Zapovjedio sam svojim robovima da paze, i dao sam im toèan opis djevojke i onoga diva koji ju je odnio s Cezarove gozbe, jer nema sumnje da ju je on oteo. Slu�aj me! Mo�e biti da æe Aulovi htjeti da je sakriju na kojem od svojih seoskih posjeda, pa æemo u takvu sluèaju znati na koju æe je stranu odvesti. Ako li je ne doèekaju na vratima, to æe biti116znak da je ostala u gradu, pa æemo jo� danas zapoèeti potra�ivanje u gradu.� Aulovi ne znaju gdje je ona � odgovori Vinicije.� Zna� li to pouzdano?� Vidio sam Pomponiju. I oni je tra�e.� Noæas nije mogla iziæi iz grada, jer su noæu sva vrata zatvorena. Po dvojica od mojih ljudi paze na svakim vratima. Jedan ima da poðe za Ligijom i za divom, a drugi æe se odmah vratiti da javi. Ako je u gradu, naæi æemo je, jer je onoga Ligijca lako poznati po uzrastu i po pleæima. Sretan si �to je nije ugrabio Cezar, a mogu te uvjeriti da nije, jer na Palatinu nema za me tajne.No Vinicije plane jo� veæma od tuge nego od lju-tine i glasom, isprekidanim od uzbuðenosti, stane Petroniju prièati �to je èuo od Akte i kakve su nove opasnosti zaprijetile Ligijinoj glavi, tako stra�ne da æe je zbog njih, ako i naðu bjegunce, trebati �to pom-njivije kriti od Popeje. Zatim stane gorko koriti Petronija s njegovih savjeta. Da nije njega, sve bi bilo po�lo drugim putem. Ligija bi bila u Aula, a on, Vinicije, mogao bi je viðati svaki dan i bio bi danas sretniji od Cezara. I zanoseæi se tim pripovijedanjem, podavao se sve veæma ganutosti, dok mu napokon ne poteko�e iz oèiju suze od �alosti i ljutine.A Petronije, koji se nije ni nadao da bi taj mladiæ mogao tako �arko ljubiti, videæi t

e oèajne suze, govorio je u sebi s udivljenjem:� O moæna gospodarice Cipra, ti jedina kralju-je� nad bogovima i nad ljudima!117XIINo kad iziðo�e iz nosiljke pred Petronijevom kuæom, reèe im nadstojnik atrija da se nijedan od robova, poslanih na gradska vrata, nije vratio. Nadstojnik atrija naredio je da im donesu jela i da im dobro podviknu da pod prijetnjom �iba paze o�tro na sve koji izlaze iz grada.� Vidi� li � reèe Petronije � bez sumnje su jo� u gradu, a u tom sluèaju naæi æemo ih. Ipaki i ti svojim ljudima da stra�are kod gradskih vrata, osobito onima koji su bili poslani po Ligiju, jer æe je lako poznati.� Zapovjedio sam da ih po�alju na seoske erga-stule � reèe Vinicije � ali æu odmah zapovijed poni�titi, pa neka i oni idu na gradska vrata.I napi�e odmah nekoliko rijeèi na povo�tenoj da�èici pa je dade Petroniju koji naredi da je odmah po�alju Vinicijevoj kuæi. Zatim odo�e u unutarnji portik, sjedo�e na mramornu klupu i stado�e razgovarati.Zlatokosa Eunika i Iras podmetnu�e im pod noge podno�ja od tuèa i zatim, postaviv�i pred klupom stoliæ, stado�e im nalijevati vino u èa�e iz divnih uskogrlih vrèeva, kakvi su se dovozili iz Volatere i Cecine.� Ima� li meðu svojim ljudima koga tko poznaje onoga golemoga Ligijca? � upita Petroniie.� Znao ga je Atacin i Gulo. No Atacin je poginuo juèer uz nosiljku, a Gula sam okonèao ja.118� �teta ga je � reèe Petronije. � On je nosio na rukama ne samo tebe nego i mene.� Htio sam ga osloboditi � odvrati Vinicije � ali neka ga gdje je. Govorimo o Ligiji! Rim je more ...� Biser se i tra�i u moru ... Zacijelo je neæemo naæi odmah danas ili sutra, ali naæi æemo je nesumnjivo. Ti mene sada krivi� da sam ti dao onaj savjet,no savjet je sam po sebi bio dobar i prometnuo se u zlo istom kad je stvar po zlu po�la. Èuo si od samoga Aula da se misli sa svom obitelji preseliti na Siciliju. Tako bi djevojka opet bila daleko od tebe.� Bio bih po�ao za njima � odgovori Vinicije � a u svakom sluèaju bila bi sigurna, a sad, ako ono dijete umre, Popeja æe i sama povjerovati i Cezaru napuniti glavu da je to Ligijina krivnja.� Istina je. To je i mene uznemirilo. No ona mala lutka mo�e jo� ozdraviti. A ako i umre, naæi æe se veæ neki izlaz.Petronije se èasak zamisli i reèe:� Popeja kao da priznaje �idovsku vjeru i vjeruje u zle duhove. Cezar je praznovjeran... Ako razglasimo da su Ligiju oteli zli duhovi, tomu æe glasu povjerovati, osobito stoga �to je nije oteo ni Cezar ni Aulo Plaucije, a ona je i�èezla zbilja na tajnovit naèin. Ligijac sam nije bio u stanju to uèiniti. Mora da mu je netko pomogao, a otkuda da rob za jedan dan skupi toliko ljudi?� Robovi se poma�u uzajamno u cijelome Rimu.� Ali svaki put i krvavo plate, ma bilo kada. Jest, poma�u se, da, ali ne jedni protiv drugih, a ovdje se znalo da æe na tvoje pasti odgovornost i kazna. Ako podmetne� svojima misao o zlim duhovima, potvrdit æe ti smjesta da su ih svojim oèima vidjeli, jer æe ih to pred tobom odmah opravdati . . . Upitaj kojega za poku�aj, nije li vidio kako su nosili Ligiju uzduhom, pa æe ti se Zeusovom egidom zakleti da je ba� tako bilo.Vinicije, koji je bio takoðer praznovjeran, pogleda u Petronija s naglim, velikim nemirom.119� Ako Urso nije imao ljudi koji su mu pomogli, i ako je nije mogao sam oteti, tko ju je onda oteo?No Petronije udari u smijeh.� Vidi� li � reèe � povjerovat æe, kad ti veæ upola vjeruje�. Takav je na� svijet koji se pjeva bogovima. Povjerovat æe i neæe tra�iti, a mi æemo je dotle smjestiti gdjegod daleko od grada u kakvu mojemu ili tvojem ljetnikovcu.� Pa tko joj je onda mogao priteæi u pomoæ?

� Njeni istovjerci.� Koji? Kakvo ona po�tuje bo�anstvo? Ja bih to morao znati bolje od tebe.� Gotovo svaka �ena u Rimu �tuje drugo bo�anstvo. Nema nikakve sumnje da je Pomponija odgojila u �tovanju onoga bo�anstva koje sama priznaje, ali koje, to ja ne znam. Jedno je utvrðeno: nikad je nitko nije vidio da bi ona u kojemu od na�ih hramova �rtvovala na�im bogovima. Bijedili su je èak da je kr�æanka, ali to je nevjerojatno. Kuæni sud opravdao ju je od te objede. Za kr�æane prièaju da se ne samo klanjaju magareæoj glavi, nego i da su zlotvori ljudskoga roda i da rade najpoganije opaèine. Pomponija ne mo�e biti kr�æanka, jer je njena krepost poznata, a zlotvorka ljudskoga roda ne bi postupala onako s robovima kako ona postupa.� Ni u jednoj kuæi ne postupaju s robovima onako kao kod Aulovih � prekine ga Vinicije.� Vidi�, dakle, Pomponija mi je spomenula nekakvoga Boga, koji je tobo�e, jedan, svemoguæ i milosrdan. Gdje je sahranila sve druge, to je njena stvar. Taj njen Logos ne bi bio odvi�e moæan, nego vrlo jadan bog kad bi imao samo dva priznavaoca, to jest Pomponiju i Ligiju, pribrojiv�i im njihova Ursa. Mora da je vi�e tih priznavalaca i oni su Li-giji pru�ili pomoæ.� Ta vjera zapovijeda da pra�tamo � reèe Vinicije. � Sreo sam kod Akte Pomponiju, koja mi reèe: »Bog ti prostio krivnju �to si je uèinio Ligiji i nama!«120� Njihov je bog po svoj prilici kakav vrlo dobrodu�ni »curator«. Ha! Neka ti oprosti, i u znak opro�ten ja neka ti vrati djevojku.� �rtvovao bih mu sutra hekatombu. Ne marim ni za jelo, ni za kupelj, ni za san. Ogrnut æu mrku lacernu, pa idem u skitnju kroz grad. Mo�da æu je tako preobuèen naæi. Bolan sam!Petronije ga pogleda s nekim sa�aljenjem. Ispod oèiju je, zbilja, bio posinjio, zjenice su mu sjale kao od vruæice, neobrijana od jutros brada zacrnila je kao mrkim povezom njegove sna�no zacrtane vilice, kosa mu se zamrsila, te je zbilja imao bolesnièko lice. Iras i zlatokosa Eunika gledale su ga takoðer sa�alno, no èinilo se da ih on i ne vidi. Ni on ni Petronije nisu se obazirali na nazoènost robinja, koliko ni na pse.� Vruæica te izjeda � reèe Petronije.� Da.� Pa poslu�aj mene... Ne znam �to bi ti propisao lijeènik, ali znam kako bih radio na tvojemu mjestu. Eto, dok se ona ne naðe, potra�io bih u drugoj ono �to mi je s onom nestalo. Vidio sam u tvojoj vili gizdavih djevojaka. Nemoj mi odgovarati ...! Znam �to æe reæi ljubav, i znam kad èovjeka uhvati �udnja za jednom da je druga ne mo�e zamijeniti. No u lijepe robinje mo�e èovjek uvijek naæi bar èasom zabave ...� Neæu! � odvrati Vinicije.No Petronije, koji ga je zbilja volio i koji je doista �elio da mu olak�a njegovo trpljenje, stane razmi�ljati kako da to uèini.� Moguæe da tvoje nemaju za te cara novosti � reèe iza kratke �utnje � no (i na to stane promatrati sad Iras sad Euniku i napokon stavi dlan na bedro zlatokosoj Grkinjici) ogledaj ovu Harietu. Pred nekoliko dana davao mi je mlaði Fontej Kapi ton za nju tri divna djeèaka iz Klazomene, jer ljep�ega tijela nije valjda ni kipar Skopa isklesao. Sam ne razumijem za�to sam dosad ostao ravnodu�an prema njoj, jer sigurno me nije uzdr�avala misao na Hrisotemidu! Evo, nju ti darujem, uzmi je!121A zlatokosa Eunika, zaèuv�i to, problijedi èasom kao platno i gledajuæi prestra�enim oèima Vinicija èekala je kao bez daha u prsima njegov odgovor.No on naglo skoèi i stisnuv�i rukama sljepooèice stane govoriti nadu�ak kao èovjek koga izjeda bolest, pa neæe ni za �to da èuje:� Neæu! Neæu! �to je meni do nje! �to mi je do drugih ...! Hvala ti, ali neæu! Idem tra�itinu po gradu. Ka�i neka mi dadu galsku lacernu s kukuljicom. Idem na drugu stranu Tibera ... Da mi je gdje barem Ursa ugledati. . .!I iziðe brzo. A Petronije, videæi da Vinicije odista ne mo�e ostati na jednome mjestu, i ne poku�a da ga zaustavlja. Ipak je dr�ao to Vinicijevo odbijanje tek za èasovitu odvratnost prema svakoj �eni koja nije Ligija, i ne htijuæi da njegova velikodu�nost bude jalova, okrene se robinji veleæi:� Euniko, okupat æe� se, namazati i obuæi, pa æe� otiæi kuæi Vinicijevoj.

No ona pade pred njim na koljena i sklopiv�i ruke stade mu se moliti da je ne uklanja iz kuæe. Ona ne ide k Viniciju i voli ovdje nositi drva u hipo-kaustu, nego ondje biti prva meðu slugama! Neæe! Ne mo�e! I moli ga da se smiluje nad njom. Neka je svaki dan �iba, samo neka je ne �alje iz kuæe.I tresuæi se kao list od bojazni i ujedno od zanosa pru�ala je k njemu ruke, a on ju je slu�ao zapanjen. Robinja koja se smije usprotiviti u vr�enju zapovijedi, koja govori: »neæu i ne mogu«, bila je ne�to tako neèuveno u Rimu da Petronije nije htio odmah u�ima vjerovati. Najposlije mu se namr�ti�e obrve. Bio je odvi�e uglaðen da bude okrutan. Njegovim robovima, osobito �to se raspu�tenosti tièe, bilo je vi�e slobodno nego drugima, uz uvjet da uzorno vr�e slu�bu i volju gospodarevu da �tuju kaogod i bo�ju. Kad bi se koji ogrije�io o te dvije obveze, znao je i on kazniti nemilice, onako kako je tada bilo u obièaju. I jer osim toga nije podnosio nikakva protivljenja i ni�ta �to bi mutilo njegov mir, reèe, po�to se èasak zagledao u djevojku, koja je kleèala:� Zovi mi Tiresiju i vrati se ovamo s njim!122Eunika ustade dr�æuæi, u suzama, i ode pa se zaèas vrati s Kreæaninom Tiresijem, atrij skim predstojnikom.� Uzet æe� Euniku � reèe mu Petronije � pa æe� joj udariti dvadeset i pet �iba, ali da joj okvario ko�e.Rekav�i to ode u knji�nicu, sjedne za stol od ru�ièastoga mramora i dade se na posao oko svoje »Trimalhionove gozbe«. No bijeg Ligijin i bolest male Auguste odvi�e su mu se vrzle po glavi pa nije mogao dugo raditi. Osobito je ta bolest bila ozbiljan dogaðaj. Petronije pomisli, ako Cezar povjeruje da je Ligija bacila uroke na malu Augustu, da odgovornost mo�e pasti i na nj, jer su po njegovoj molbi doveli bili djevojku u dvor. No raèunao je da æe mu kod prvoga sastanka s Cezarom poæi za rukom na kakav bilo naèin dokazati mu bezumnost takva nagaðanja, a malo se uzdao i u neku sklonost �to je imala prema njemu Popeja, skrivajuæi je, dodu�e, pomnjivo, ali ne s takvom pomnjom da je on ne bi pogodio. Za èasak slegne ramenima na svoje bojazni i smisli da ode u triklinij i da se onda dade odnijeti jo� jednom u palaèu, a zatim na Martovu poljanu, pa k Hrisotemidi. No iduæi u triklinij na ulazu u hodnik odreðen za slu�inèad, opazi najednom uza zid tankovitu priliku Eunièinu, gdje stoji izmeðu ostalih robova, i sjetiv�i se da nije dao Ti-resiji drugoga naloga nego da je i�iba, namr�ti iznova obrve i stade se za njim obazirati. No ne zapaziv�i ga meðu slugama, okrene se Eunici:� Jesi li dobila �ibe?!A ona mu se baci po drugi put do nogu, pritisne èasak na usta porub njegove toge, pa odgovori:� 0, jesam, gospodaru! Dobila sam! 0 da, gospodaru . . .!U glasu joj je zvuèala kao radost i zahvalnost. Oèito je bilo da je mislila da su joj �ibe bile mjesto odlaska iz kuæe i da joj je sada slobodno ostati. Petronija, koji je to shvatio, zadivi to stra�no protivljenje robinjino, ali je bio odvi�e vje�t poznavalac123ljudske naravi, da ne pogodi da je samo ljubav mogla biti uzrok takvome protivljenju.� Ima� li dragoga u ovoj kuæi � upita.A ona podigne put njega svoje modre, suzne oèi i proslovi tako tiho da je jedva bilo èuti:� Da, gospodine!I s tim oèima, sa zlatnom kosom zabaèenom niz pleæa, sa strahom i nadom u licu bila je tako lijepa, gledala ga tako moleæivo da Petronije, koji je kao filozof sam slavio moæ ljubavi, a kao esteta �tovao svaku ljepotu, oæuti prema njoj neko sa�aljenje.� Koji je od njih tvoj dragi? � upita pokazujuæi glavom na slu�inèad.Ali na to nije èuo odgovora. Eunika samo spusti glavu sve do njegovih nogu i osta nepomièna.Petronije se obazre po robovima, meðu kojima su bili i lijepi i naoèiti mladiæi, ali ni iz jednoga lica nije mogao proèitati ni�ta, nego na svakome je vidio neki èudan osmijeh; zatim pogleda jo� èasom Euniku, koja je kleèala do njegovih nogu i ode bez rijeèi u triklinij. Poslije ruèka zapovjedi da ga nose u palaèu, i onda k Hrisotemidi, kod koje osta do kasne noæi. No vrativ�i se, naredi da mu zovnu Ti-resiju.

� Je li Eunika dobila �ibe? � upita ga.� Jest, gospodaru. Samo si zabranio da joj se ne prosijeèe ko�a.� Zar nisam za nju ni�ta drugo zapovjedio?� Nisi gospodaru � odgovori nemirno nadstojnik atrija.� Dobro. Koji je od robova njezin dragi?� Nijedan, gospodaru.� A �to zna� o njoj?Tiresija odveza govoriti ne�to nesigurnim glasom:� Eunika nigda ne izlazi noæu iz lo�nice, gdje spava sa starom Akrisionom i Ifidom. Nikad poslije tvoga kupanja, gospodaru, ne ostaje u kupelji... Druge robinje podsmijevaju joj se i nazivaju je Dia-nom.124� Dosta! � prekine ga Petronije. � Moj roðak Vinicije kojem sam je jutros poklonio, nije ju primio, pa æe ostati u kuæi. Mo�e� otiæi.� Je li mi slobodno da jo� koju reèem o Eunici, gospodaru?� Rekoh ti da mi ka�e� sve �to zna�.� Svi u kuæi govore, gospodaru, o bijegu djevojke koja se trebala useliti u kuæu plemenitoga Vi-nicija. Poslije tvojega odlaska do�la je k meni Eunika i kazala mi da zna èovjeka koji bi je umio naæi.� A! � reèe Petronije. � Kakav je to èovjek?� Ne znam ga, gospodaru, ali sam mislio da sam ti to du�an javiti.� Dobro. Neka taj èovjek sutra èeka u mojoj kuæi tribuna kojega æe� ujutro zamoliti u moje ime da me rano pohodi.Nadstojnik atrija se pokloni i iziðe.A Petronije poène nehotice misliti o Eunici. Isprva mu se èinilo jasno da mlada robinja �eli da Vinicije naðe Ligiju, samo zato da ne bude ona prisiljena da je zamjenjuje u njegovoj kuæi. Ali tada mu doðe na um da onaj èovjek, kojega Eunika nameæe, mo�e biti njen ljubavnik, i ta mu misao odjednom bi mrska. Bilo je, dodu�e, lako doznati istinu, jer je trebalo samo dozvati Euniku, no veæ je bila kasna noæ, a Petronije se osjeæao umoran poslije duga hoda kod Hrisotemide i veæ mu se uvelike spavalo. Ipak, iduæi u lo�nicu, sjeti se ne znajuæi za�to da je u oènim kutovima Hrisotemidinim opazio danas nabore. Pomisli takoðer da je njezina ljepota bila na veæem glasu u Rimu nego je bila istina, i da je Fontej Kapiton, koji mu je nudio tri djeèarca iz Klazomene za Euniku, htio ovu kupiti odvi�e ispod cijene.125XIIITek �to se sutradan Petronije bio odjenuo u unk-tuariju, sti�e mu Vinicije, pozvan po Tiresiji. On je veæ znao da nikakvi glasovi nisu do�li od gradskih vrata, i ta vijest, mjesto da ga utje�i kao dokaz da se Ligija nalazi u gradu, jo� ga veæma poni�ti, jer je poèeo vjerovati da ju je Urso mogao izvesti iz grada odmah poslije otmice, dakle, prije nego su Petronijevi robovi poèeli stra�iti na vratima. Istina, u jesen kad dani okraæaju, zatvaraju ih dosta rano, ali ih i otvaraju putnicima, koji su u znatnom broju izlazili. A iz grada bilo je moguæe iziæi i drugim putovima, za koje su robovi, koji su htjeli pobjeæi iz grada, dobro znali. Vinicije je, dodu�e, poslao svoje ljude i na sve putove koji su vodili u pokrajinu, i k stra�arima u omanjim gradiæima s vijestima o pobjeglome paru robova i s toènim opisom Ursa i Ligije i s oznakom nagrade za njihovo hvatanje. No bilo je sumnjivo hoæe li ih ta potjera stiæi, a kad bi ih stigla, hoæe li mjesne oblasti dr�ati za svoju du�nost da ih ustave na privatni zahtjev Vi-nicijev, neovjerovljen od pretora. A za takvo ovjerovljen je nije se imalo kada. Vinicije je sam juèer cijeli dan preobuèen u ropsko odijelo tra�io Ligiju po svim zakucima gradskim, ali nije mogao naæi ni najmanjega traga ili putokaza. Vidio je, dodu�e, Au-love ljude, ali èinilo se da i oni ne�to tra�e, i to ga utvrdi samo u mi�ljenju da je ni Aulovi nisu ugrabili, niti znadu �to je bilo od nje. I kad mu je Ti-resija dojavio da postoji èovjek koji bi se poduhvatio da je naðe, pohita �to je mogao br�e k Petroni-jevoj kuæi, i jedva �to se pozdravi�e, stade ga ispitivati za toga èovjeka.� Vidjet æemo ga ovaj èas � reèe Petronije. � To je poznanik Eunike koja æe sad doæi da mi re nabore na togi, pa æe nas pobli�e o njemu izvijestiti.

� Ona koju si mi juèer htio pokloniti?� Ona �to si je ti juèer odbio, na èemu sam ti, uostalom, zahvalan, jer je najbolja vestiplica u svemu gradu.Tek �to je to Petronije dorekao, uðe Eunika i uzev�i togu, prebaèenu na stolici oblo�enoj slonovi-nom, razvi je da je ogrne Petroniju oko ramena. Lice joj je bilo vedro, spokojno, a u oèima joj je sjala radost.Petronije je pogleda i uèini mu se vrlo lijepa. Zaèas, kad ga je ogrnula togom i stala je sabirati pri-gibajuæi se kad�to da izvuèe nabore, opazi da joj ruke imaju divnu boju blijede ru�e, a prsa i pleæa proziran odsjev sedefa i alabastra.� Euniko � reèe � je li do�ao onaj èovjek �to si o njemu govorila Tiresiji?� Jest, gospodaru.� Kako se zove.� Hilon Hilonides, gospodaru.� �to je on?� Lijeènik, mudrac i vraè-pogaðaè, koji zna èitati sudbinu ljudsku i proricati buduænost.� Je li i tebi prorekao buduænost?Euniku oblije rumen koja joj udari i u u�i i u vrat.� Jest, gospodaru.� Pa �to ti je prorekao?� Da æe me snaæi bol i sreæa.� Bol te je sna�ao juèer iz Tiresijine ruke, pa æe ti, valjda, doæi i sreæa.� Veæ je do�la, gospodaru.� Kakva?A ona �apne tiho:� Ostala sam.i126127Petronije polo�i ruku na njezinu zlatnu glavu.� Danas si dobro sabrala nabore, i ja sam zadovoljan s tobom, Euniko.A njoj se pod tim dodirom zamagli�e oèi od sreæe i grudi joj se stado�e brzo dizati.No Petronije prijeðe s Vinicijem u atrij gdje ih je èekao Hilon Hilonides, koji ugledav�i ih, duboko im se pokloni. Na misao o sinoænoj sumnji da je to, moguæe, Eunièin ljubavnik, pojavi se Petroniju smije�ak na ustima. Èovjek koji je stajao pred njim nije mogao biti nièiji ljubavnik. U toj èudnoj prilici bilo je ne�to i odvratno i smije�no. Nije bio star: u zapu�tenoj bradi i kovrèavoj kosi jedva se gdjegod bijelio sijedi vlas. Trbuh mu je upao, pleæa se po-grbila, tako da se od prvoga pogleda èinilo da je grbav, a nad grbom odskoèila je povelika glava majmunskoga i ujedno lisièjega lica, a ubodljiva oka. �uækastu put nagrdile su mu bubuljice, a nos koji je posve njima bio pokrit, nesumnjivo je pokazivao veliko prijateljevanje s èa�om. Istro�eno odijelo od mrke tunike, otkano od kostreti, i isto takvoga izderanog pla�ta pokazalo je pravo ili hinjeno siroma�tvo. Èim ga Petronije uoèi, pade mu na um Homerov Tersit, i mahnuv�i rukom na pozdrav reèe:� Zdravo, bo�anski Tersite! Kako tvoje masnice �to ti ih je nabio pod Trojom Odisej i �to on sam radi na Elisejskim poljanama?� Plemeniti gospodaru � odvrati Hilon Hilonides � najmudriji meðu mrtvacima, Odisej, �alje po meni najmudrijemu od �ivih, Petroniju, pozdrav i molbu da novim pla�tem pokrije moje masnice.� Tako mi Hekate Troliène! � klikne Petronije. � Odgovor vrijedi pla�ta ...No dalje doskoèice presijeèe im nestrpljivi Vini-cije, koji zapita nabusito:� Zna� li toèno, èega se prihvaæa�?� Kad dvije »familije« u dvjema gospodskim domovima ne govore ni o èemu drugome, a za njima prièa tu novost polovina Rima, nije muèno znati � otpovrne Hilon. � Preksinoæ ugrabi�e djevicu, othranjenu u domu Aula Plaucija, po imenu Ligiju, ili128upravo Kalinu, koju su tvoji robovi, gospodaru, pratili iz Cezarova dvora u tvoju kuæu, a ja se prihvaæam da je naðem u gradu, ili ako je poèem, �to je malo vjerojatno, ostavila grad, da te naputim, plemeniti tribune, kamo je pobjegla i gdje se sakrila.� Dobro � reèe Vinicije, komu se svidio taj odgovor kao s nokta � kakva ima� za to pomaga

la?Hilon se lukavo osmjehne.� Pomagala su u tebe, gospodaru, u mene je samo um.I Petronije se osmjehne, jer je bio potpuno zadovoljan svojim gostom.»Ovaj bi èovjek mogao naæi djevojku«, pomisli. A Vinicije namr�ti svoje srasle obrve i reèe:� Rðo, ako me vara� radi dobitka, zapovjedit æu da te ubiju kijaèama.� Ja sam filozof, gospodaru, a filozof ne mo�e biti lakom na blago, pogotovu ne na takvo �to ga velikodu�no obeæaj e�.� Ah, ti si filozof? � upita Petronije. � Eunika mi je kazivala da si lijeènik i gatalac. Odakle zna� Euniku?� Do�la mi je po savjet, jer je moja slava doprla do njenih u�iju.� Pa kakav je tra�ila savjet?� 0 ljubavi, gospodaru. Htjela se lijeèiti od neuzvraæene ljubavi.� Pa jesi li je izlijeèio?� Uèinio sam jo� vi�e, gospodaru, jer sam joj dao zapis s kojim joj je siguran uzvrat ljubavi. U Pafu na Cipru ima hram, gospodaru, u kojem se èuva Venerin pojas. Dao sam joj dvije �ice iz tog pojasa, zaklopljene u ljusci od badema.� I dobro ti je platila?� Uzvraæena ljubav ne mo�e se naplatiti, i jer nemam dva prsta na desnoj ruci, skupljam da sebi kupim roba-pisara, koji æe hvatati u pero moje misli i saèuvati svijetu moj nauk.� A kakve si �kole, bo�anski mudrace?� Ja sam, gospodaru, cinik, jer mi je isparana kabanica; stoik sam, jer strpljivo nevolju podno-9 Quo vadi�129sim, a peripatetik sam, jer nemajuæi nosiljke �eæem pje�ke od krèmara do krèmara i uzgred pouèavam one koji mi obeæaju da æe platiti vrè lozovine.� A kod vrèa postaje� i retor (govornik)?� Heraklit je rekao: »Sve teèe«, a mo�e� li zanijekati, gospodaru, da je vino kapljevina?� A rekao je i to da je oganj bo�anstvo, a to bo�anstvo plamti na tvom nosu.� A bo�anski Diogen iz Apolonije uèio je da je bit stvari uzduh, i �to je uzduh topliji, to savr�enija biæa raða, a od najtoplijega postaju du�e mudraca. A buduæi da u jesen dolazi hladno vrijeme, pravi je mudrac du�an ogrijevati du�u vinom ... Jer isto tako ne mo�e� zanijekati, gospodaru, da vrè sve ako je u njem kiseli� ispod Kapue ili Telesije, ipak raznosi toplinu kroza sve kosti propadljivoga ljudskog tijela.� Hilone Hilonov sine, gdje je tvoja otad�bina?� Na Pontu Euksinu. Ja sam rodom iz Mesem-brije.� Hilone, ti si velik!� I nepripoznat! � doda sjetno mudrac.No Vinicija opet uhvati nestrpljivost. Prema nadi kakva mu je sinula, bilo bi mu najdra�e da Hilon odmah krene u potragu, i sav mu se razgovor èinio samo pusta danguba, zbog koie se srdio na Petro-nija.� Kad æe� zapoèeti s tra�enjem? � reèe okre-nuv�i se Grku.� Veæ sam zapoèeo � odgovori Hilon. � I kad sam ovdje, kada odgovaram na tvoja prijazna pitanja, takoðer tra�im. Uzdaj se samo, èestiti tribune, i znaj da ti je nestala podveza od obuæe, jo� bih na�ao podvezu ili onoga tko ju je digao na ulici.� Jesi li veæ obavljao ovakve slu�be? � upita Petronije.Grk podi�e oèi:� Premalo danas cijene krepost i mudrost, da ne bi morao i filozof potra�iti drugih sredstava za �ivot.130� A koja su tvoja sredstva?� Da saznam sve i da novostima poslu�im one koji ih �ele.� I koji ih plaæaju?� Ah, gospodaru, treba mi kupiti pisara. Inaèe propade moja mudrost sa mnom zajedno.� Ako nisi dosele skupio ni za èitav pla�t, mora da ti nisu ni zasluge ba� velike.� Skromnost mi brani da ih iznosim. No pomisli, gospodaru, da danas nema� onakvih dobrotvora kakvih je bilo prije bezbroj, i kojima je obasuti zlatom zaslugu bilo

isto tako milo kao �vaknuti ostrigu iz Puteola. Nisu moje zasluge malene, nego je malena ljudska zahvalnost. Kad se desi, te strugne koji rob, mnogocjeni, tko æe ga pronaæi, ako neæe jedini sin moga oca? Kad na zidovima osvanu pogrdni natpisi o bo�anskoj Popeji, tko æe otkriti krivce? Tko æe iskopati meðu knjigama u knji�ari pjesmu o Cezaru? Tko li æe dokazati �to se govori u sena-torskim i vite�kim domovima? Tko nosi listove koji se ne povjeravaju robovima? Tko prislu�kuje novosti na vratima kod brijaèa? Pred kim nemaju tajni ni krèmari ni pekari? Kome se povjeravaju robovi? Tko zna sve sokake, sokaèiæe, bud�ake? Tko zna �to se naklapa u toplicama, u cirkusu, na trgovima, u �kolama lanista, u da�èarama trgovaca robljem i u samim arenarijima ...?� Tako ti bogova, dosta, plemeniti mudrace � klikne Petronije � jer æemo se utopiti u tvojim zaslugama, mudrosti i rjeèitosti. Dosta! Dosta! Htjeli smo znati tko si, i sad znamo!No Viniciju je bilo drago, jer je pomislio da ovaj èovjek kao i lovaèki pas kad se jednom otisne za tragom, neæe stati dok ne naðe Ligijino skrovi�te.� Dobro � reèe � treba� li upute?� Trebam oru�ja.� Kakvoga? � zapita u èudu Vinicije.Grk podmetne jednu ruku, a drugom stane micati kao da broji novce.� Takva su danas vremena, gospodaru � reèe s uzdahom.131� Bit æe�, dakle, magarac � reèe Petronije � koji osvaja tvrðavu zlatnim vreæicama.� Ja sam samo siromah filozof, gospodine � odvrati ponizno Hilon � a zlato je u vas.Vinicije mu baci kesicu, koju Grk uhvati u letu, premda odista, nije imao dva prsta na desnoj ruci. Zatim podi�e glavu i reèe:� Gospodaru, znam veæ vi�e nego se nada�. Nisam do�ao ovamo praznoruk. Znam da djevojku nisu ugrabili Aulovi, jer sam veæ govorio s njihovim slugama. Znam da je nema na Palatinu, gdje se svi zabavi�e bolesnom malom Augustom, a mo�da èak i pogaðam za�to vi�e volite tra�iti djevicu s pomoæu mojom nego s pomoæu vigila i Cezarovih vojnika. Znam da joj je olak�ao bijeg sluga, njen zemljak. On nije mogao naæi pomoæi u robova, jer robovi koji svi zajedno dr�e, ne bi mu pomogli protiv tvojih. Mogli su mu pomoæi samo istovjerci...� Èuje� li, Vinicije � prekine Petronije � nisam li isto to, rijeè po rijeè, govorio?� To je èast za me � reèe Hilon. � Djevojka, gospodine � produ�i obraæajuæi se iznova Vinicz ikakve sumnje, klanja se istome bo�anstvu, kojemu i ona najkreposnija meðu Rimljankama, ona prava matrona stolata Pomponija. Æuo sam i to da su Pomponiji sudili u kuæi zbog priznavanja nekakvih tuðih bo�anstava, ali nisam mogao od slugu doznati kakvo je to bo�anstvo i kako se zovu njegovi vjernici. Da mi je to doznati, oti�ao bih meðu njih, pretvorio bih se kao najpobo�niji meðu njima i zadobio njihovo pouzdanje. Nego ti, gospodine, koji si, kako sam takoðer èuo, boravio po vi�e dana u domu plemenitog Aula, mo�e� li mi dati kakvu obavijest o tome?� Ne mogu � odvrati Vinicije.� Pitali ste me dugo koje�ta, plemenita gospodo, i ja sam odgovarao na pitanja. Dopustite da ih sada ja zadajem. Nisi li vidio, èestiti tribune, nikakvih kipova, nikakvih �rtava, nikakva obilje�ja, nikakvih zapisa u Pomponije ili u tvoje bo�anske Ligije? Da132nisi vidio gdje �araju meðu sobom kakve znakove, razumljive samo njima?� Znakove ...? Èekaj ...! Da! Vidio sam jednom gdje je Ligija na pijesku na�arala ribu.� Ribu? A! O! Je li to uèinila jednom ili vi�e puta?� Jednom samo.� I pouzdano zna�, gospodine, da je na�arala ribu? Oo ...!� Dakako � odvrati Vinicije radoznalo. � Pogaða� li �to to znaèi?� Pita� da li pogaðam! � usklikne Hilon. I pokloniv�i se u znak rastanka, doda.� Neka Fortuna prosipa na vas sveudilj svekolike darove, velemo�na gospodo!� Ka�i da ti dadu pla�t � reèe mu na odlasku Petronije.� Odisej ti zahvaljuje za Tersita � odgovori Grk.I pokloniv�i se drugi put izaðe.� �to veli� za toga plemenitoga mudraca? � upita Petronije Vinicija.� Velim da æe on naæi Ligiju! � klikne radosno Vinicije. Ali velim i to kad bi negdje p

ostojalo carstvo lupe�ko, on bi mogao carevati u toj carevini.� Bez sumnje. Valja mi se pobli�e upoznati s ovim stoikom, no sad æu zapovjediti da za njim prokade atrij.A Hilon Hilonides, ogrnuv�i svoju novu kabanicu igrao se ispod nje na dlanu kesom, �to ju je bio dobio od Vinicija, i u�ivao jednako u njenoj te�ini i u njenu zveku. Iduæi polako s noge na nogu i obaziruæi se, ne gledaju li za njim iz Petronijeve kuæe, umine pored Li vi j ina trijema i do�av�i do ugla Clivus Vir-biusa zavrne na Suburu.� Valja otiæi k Sporu � govorio je sam sa sobom � i prosuti malo vina Fortuni. Napokon na�ao sam �to sam odavna tra�io. Mlad je, plahovit, podat-ljiv kao ciparski rudnik, a za onu ligijsku konopi jarku gotov je dati pola imanja. Da takvoga sam i tra�io odavna. Ali valja da budem s njim oprezan, jer133jnjegovo mr�tenje obrva ne sluti dobro. Ah! Vuèji �tenci drmaju danas svijetom ...! Manje bih se bojao onoga Petronija. 0 bogovi! Za�to se danas svoðenje bolje isplaæuje nego li krepost? Ha! Na�arala ti je ribu na pijesku? Udavio se kri�kom kozjega sira, ako znam �to mu to znaèi! Ali doznat æu! A jer ribe �ive u vodi, a potra�ivanje u vodi te�e je nego na kopnu, ergo: platit æe mi za tu ribu napose. Jo� jedna ovakva kesica, pa bih mogao baciti bo�-jaèke bisage i kupiti roba ... Nego �to bi rekao, Hi-lone, kad bih te ja savjetovao da ne kupuje� roba, nego robinju...? Znam te ja! Znam da æe� pristati...! Da je lijepa, kao na priliku Eunika, i sam bi se uza nju pomladio, a ujedno imao bi od nje po�ten i stalan prihod. Prodao sam onoj kukavici Eunici dvije �ice iz svojega staroga pla�ta ... Da, budale! Ali da mi je Petronije prika�e, uzeo bih je... Da, da, Hilone Hilonoviæu ... Izgubio si oca i majku ...! Sirota si, pa kupi za razgovor barem robinju. Trebat æe, dodu�e, da negdje i stanuje, pa æe joj Vini-cije najmiti stan, gdje æe� se i ti stisnuti; valja joj se odjenuti, ele æe joj Vinicije platiti haljine, a valja joj bogme i jesti, dakle, Vinicije æe je hraniti. Oh, �to je �ivot muèan! Gdje su ona vremena kad si za obol mogao dobiti toliko boba sa slaninom da ga nisi u obje �ake mogao uhvatiti, ili komad kozje krvavice, kolik ruka u djeteta od dvanaest godina...! No evo i onoga lupe�a Spora! U krèmi je najlak�e �togod naæukati.Tako govoreæi, uðe u krèmu i zapovjedi da mu donesu vrèiæ »crnoga«, ali videæi nepovjerljiv ed domaæinov iskopa zlatnik iz kese i polo�iv�i ga na stol, reèe:� Spore, radio sam danas sa Senekom od zore do podne, i evo �to mi je moj prijatelj poklonio na put.Okrugle oèi Sporove, ugledav�i dukat, jo� se veæ-ma zaokru�i�e i odmah se stvori vino pred Hilonom, koji umoèi u nj prst, nacrta ribu na stolu i reèe:� Zna� li �to ovo znaèi?134� Riba? Pa riba, riba!� Ti si budala, kakogod u vino prisipa� toliko vode, da bi se mogla u njem naæi i riba. To je simbol koji u filozofskom jeziku znaèi: Fortunin osmijeh. Da si pogodio, i na te bi se mo�da nasmije�ila. Po�tuj filozofiju, ka�em ti, jer æu drukèije promijeniti kru, na �to me moj glavni prijatelj Petronije veæ odavna nagovara!135XIVNekoliko dana iza toga zameo se Hilonu svaki trag. Vinicije, otkako je bio doznao od Akte da ga je Ligija ljubila, stoput je vi�e �elio da je naðe te je poèe tra�iti na svoju ruku, jer nije htio a ni mogao otiæi k Cezaru, koji je bio u te�koj �alosti zbog bolesti male Auguste.I, doista, ni�ta ne pomogo�e �rtve, prine�ene u hramovima, ni molitve i zavjeti, ni lijeènièka vje�tina i sva èarobna sredstva kojih su se u nevolji laæali. Za nedjelju dana dijete je umrlo. �alost je obuzela sav dvor i sav Rim. Cezar, koji je kod roðenja djeteta ludovao od radosti, mahnitao je sada od oèaja i zatvoriv�i se dva dana nije uzimao hrane. I premda su palaèom vrvjeli na gomile senatori i augusti-ani, koji su hitali da ga uvjere o svojoj �alosti i suæuti, ne htjede nikoga primiti. Senat se sabrao u izvanrednu skup�tinu, gdje su mrtvo dijete proglasili bo�icom i odobrili da joj se sagradi hram i postavi u njemu poseban sveæenik. I u drugim su hramovi-mi prinosili nove �rtve na èast pokojnoj Augusti, lijevali su njene kipove od dragih kovina, a pogreb je bio velika slava, na kojoj se narod divio Cezarovu prekomjernom poka

zivanju �alosti. I puk je plakao s njime, pru�ao ruke za darovima, a najveæma se zabavljao cijelim tim neobiènim prizorom.Petronija uznemiri ta smrt. Veæ se znalo po svemu Rimu da je Popeja pripisuje urocima. To su za njom ponavljali i lijeènici, koji su na taj naèin mogli136opravdati neuspjeh svoga naprezanja, i sveæenici zaludnost svojih �rtava, i bajalice koje su drhtale za svoj �ivot, kao i sav narod. Petroniju je bilo sada drago �to je Ligija utekla, jer nije �elio zla Aulovi-ma, a �elio je dobro i sebi i Viniciju, i zato kad ski-do�e èempres, zataknut za znak �aobe pred Palati-nom, ode na primanje senatora i augustiana, da bi se uvjerio koliko je Neron povjerovao glasu o urocima i da bi predusreo posljedice koje bi se otuda mogle izleæi.Poznavajuæi Nerona, slutio je da æe se, ako i ne povjeruje u uroke, pretvarati kao da vjeruje i zato da prevari svoju bol, i zato da se bilo kome osveti, i najzad, da predusretne nagaðanje da ga bogovi poèinju karati za nedjela. Petronije nije mislio da bi Cezar svoje roðeno dijete mogao ljubiti istinski i duboko, premda ga je ljubio vatreno, ali je znao da æe pretjeravati u boli. I nije se prevario. Neron je slu�ao utjehe senatora i vitezova kamena lica upi-Ijiv�i oèi u jednu toèku, i vidjelo se, ako i doista trpi, da ujedno misli i o tome kako se njegova tuga doima nazoènih, da predstavlja Niobu i roditeljsku �alost, kako bi je predstavljao kakav glumac na pozornici. Nije se dapaèe znao ni uzdr�ati u �utljivu i kao okamenjenu bolu, jer je èasomice kretao rukama kao da posipa pra�inom glavu, a kad�to je muklo jeknuo. Kad je opazio Petronija, skoèi i tragiènim glasom stane vapiti, da bi ga svi èuli:_� Eheu ...! I ti si kriv njenoj smrti. Po tvom savjetu u�ao je u ovu kuæu zli duh koji je jednim pogledom isisao �ivot iz njenih grudi... Kuku meni! Kamo sreæe da mi oèi ne vide Helijeva svjetla... Kuku meni! Eheu! Eheu!I di�uæi sve vi�e glas prijeðe u oèajni krik. No Petronije u isti tren namisli sve staviti na jednu kocku i pru�iv�i ruku dohvati hitro svilenu maramu �to ju je Neron uvijek nosio o vratu, i stavi mu je na usta.� Gospodaru! � reèe sveèano. � Spali Rim i svijet zbog tuge ali nam saèuvaj svoj glas!Zapanji�e se nazoèni, iznenadi se naèas i sam Neron, samo se Petronije nimalo ne smete. Znao je i137odvi�e dobro �to radi. Sjetio se da je Terpnosu i Diodoru nalo�eno da zatvore Cezaru usta, kad bi god uzdigao glas i tako ga izvrgavao bilo kakvoj opasnosti.� Cezare � nastavi Petronije jednako ozbiljno i �alostivo � pretrpjeli smo neizmjeran gubitak. Neka nam ostane barem ovo blago utjehe!Lice Neronovo zadrhta i zaèas mu iz oèiju pote-ko�e suze. On se upre rukama o Petronijeva ramena i nasloniv�i glavu na njegova prsa stane ponavljati jecajuæi:� Ti si jedini od svih na to pomislio! Ti jedini! Petronije! Ti jedini!Tigelin po�uti od zavisti, a Petronije nastavi:� Poði u Ancij! Tamo je ona do�la na svijet, tamo te je sna�la radost, tamo æe� naæi i umirje. Neka morski uzduh okrijepi tvoje bo�ansko grlo, neka se tvoja prsa nadi�u morske vlage. Mi, vjerni tvoji, poæi æemo svuda za tobom i dok mi budemo tvoju bol gasili prijateljstvom, ti æe� na�u bol bla�iti pjesmom.� Da! � odvrati tu�no Neron. � Napisat æu himnu u njenu èast i slo�iti za nju glazbu.� A zatim æe� potra�iti toplo sunce u Bajama.� A onda zaborav u Grèkoj.� U otad�bini poezije i pjesme!I tvrdi, mraèni izgled poèe pomalo nestajati, kako nestaju oblaci kad zaklone sunce, a mjesto toga zametnu se razgovor, pun dodu�e tuge, ali ujedno pun osnova za buduænost: o putovanju, o umjetnièkim nastupima, pa i o doèeku �to ga je iziskivao najavljeni dolazak Tiridata, kralja Armenije. Tigelin poku�a, dodu�e, jo� jednom spomenuti uroke, no Petronije, koji je veæ bio siguran za svoju pobjedu, doèeka otvoreno izazov.� Tigeline � reèe � misli� li da uroci mogu nauditi bogovima?� Sam je Cezar o njima govorio � odvrati dvo-ranin.� Govorila je tuga, a ne Cezar. No �to ti o tome misli�?138� Bogovi su odvi�e moæni da bi mogli stradati od uroka.� Misli� li, dakle, poricati bo�anstvo Cezaru i njegovoj obitelji?� Peractum est\ � promrmlja Eprije Marcel, koji je stajao blizu njih, ponavljaj

uæi uzvik koji je dovikivala svjetina kad je borac u areni bio odjednom pogoðen tako da mu nije trebalo posljednjega udarca.Tigelin zatomi u sebi gnjev. Meðu njim i Petroni-jem bilo je odavno natjecanje pred Neronom, i Tigelin je nadma�io Petronija u tome �to se Neron pred njim manje ili nimalo ni u èem nije ustruèavao; no ipak ga je Petronije dosele, kad bi se god sukobili, pobjeðivao i dosjetljivo�æu i pameæu.Tako je bilo i sada. Tigelin za�uti i samo je u pameti zapisivao one senatore, koji Petronija, èim je uzmaknuo u dubinu dvorane, odmah okru�i�e, uvjereni da æe poslije onoga �to se dogodilo, on stalno biti prvi miljenik Cezarov.A kad je Petronije izi�ao iz palaèe, uputi se k Vi-nièiju i isprièav�i mu zgodu s Cezarom i Tigelinom reèe:� Nisam odvrnuo pogibao samo od Aula i Pom-ponije, nego i od nas dvojice, pa i od Ligije, koje neæe tra�iti veæ radi toga �to sam nagovorio onoga riðobradoga majmuna da putuje u Ancij, a odanle u Napulj ili Baje. I otputit æe se, jer u Rimu dosad nije smio nastupati javno u kazali�tu, a znam da se dugo veæ nakanjuje da predstavlja u Napulju. Zatim mu se sanja o Grèkoj gdje mu se hoæe pjevati i u svim glavnim gradovima, a onda bi sa svima vijencima, �to bi mu ih prikazali Grèiæi, u slavnom trijumfu ujezdio u Rim. Dok to bude trajalo, moæi æemo slobodno tra�iti Ligiju i sakriti je na neopasno mjesto. A �to? Zar na� plemeniti filozof nije jo�te dolazio?� Tvoj plemeniti filozof je varalica. Ne! Nije do�ao, nije se pokazao i neæe se vi�e pokazati!� A ja imam bolje mi�ljenje, ako ne o njegovu po�tenju, a ono o njegovoj pameti. Pustio je veæ je-139

�*�¦� «�dared krv tvojoj kesi, pa æe doæi, ako ni za �to drugo, a ono da joj pusti i drugi put.� Neka se èuva da ja ne bih njemu krvi pustio!� Ne èini toga! Budi strpljiv s njime, dok se tvrdo ne uvjeri� o njegovoj prijevari. Ne daj mu vi�e novaca, nego mu mjesto toga obeæaj obilnu nagradu ako ti donese pouzdan glas. Poduzima� li �to na svoju ruku?� Dva moja osloboðenika, Nimfije i Demas, tra�e je sa �ezdeset ljudi. Onom od robova koji je naðe, obeæao sam slobodu. Osim toga poslao sam osobite ljude na sve putove, koji vode iz Rima, da u krèmama ispituju za Ligijca i djevojku. Sam trèim gradom danju i noæu, ne bih li je gdjegod po sreæi skobio.� �togod dozna�, javi mi, jer mi valja iæi u Ancij.� Dobro.� A ako se koje jutro probudi� i reèe� sam sebi da se nije vrijedno kinjiti i toliko truditi radi jedne djevojke, doði u Ancij. Tamo æe biti dosta �ena i zabava.Vinicije se ushoda brzim koracima, a Petronije je gledao èasak za njim, pa ga najzad upita:� Ka�i mi po du�i, ne kao zanesenjak koji sam sebe o neèemu uvjerava i sam sebe uzbuðuje, nego kao èovjek razabrane svijesti koji odgovara prijatelju: je li ti jo� uvijek toliko stalo za tom Ligijom?Vinicije se zaustavi trenutak i pogleda u Petronija, kao da ga prije nije vidio, i iznova se ushoda. Vidjelo se da se svladava da ne plane. Napokon mu od osjeæaja vlastite nemoæi, od �alosti, gnjeva i nesavladive èe�nje navrnu na oèi dvije krupne suze koje su govorile Petroniju jaèe nego najrjeèitije besjede.Zato zamisliv�i se èasom, Petronije reèe:� Svijet dr�i na pleæima �ena, a ne Atlas, pa se kad�to igra njime kao loptom.� Tako je! � odgovori Vinicije.I stanu se pra�tati. No u taj mah oglasi rob da Hilon Hilonides èeka u predvorju i moli da ga puste pred gospodarevo lice.140� Ha! Nisam li ti govorio? Tako ti Herkula! Budi samo miran, jer æe on zavladati tobom, a ne ti njime.� Pozdrav i po�tovanje plemenitom vojnièkom tribunu i tebi, gospodine! � reèe Hilon ulazeæi. �¦ Sreæa vam bila ravna slavi, a slava obletjela svijet od Herkulovih stupova do granica Arsacida!

� Zdravo, zakono�o vrline i mudrosti! � odgovori Petronije.No Vinicije zapita s prividnim mirom:� �to donosi�?� Prvi put donio sam ti, gospodaru, nadu, sad donosim izvjesnost da æe se djevojka naæi.� To æe reæi da je nisi poslije na�ao?� Istina je, gospodaru, ali sam na�ao �to znaèi znak koji ti je na�arala, znam tko su ljudi koji su je ugrabili, a znam i boga, meðu èijim priznavaoci-ma je valja tra�iti.Vinicije htjede skoèiti sa stolice na kojoj je sjedio, ali mu Petronije metnu ruku na rame i, obrativ�i se Hilonu, reèe:� Govori dalje!� Jesi li posve siguran, gospodaru, da ti je djevojka nacrtala na pijesku ribu?� Jesam! � plane Vinicije. Nastade èasak �utnje.� Slu�aj, Hilone! � javi se najzad Petronije. � Moj roðak namijenio ti je, ako naðe� djevoj, znatnu svotu novaca ali isto toliko �iba, ako ga ushtjed-ne� varati. U prvom sluèaju kupit æe� ne jednoga nego tri pisara, a u drugome sluèaju neæe ti mudrost sviju sedam mudraca ni s tvojim skupa dostajati za ljekovitu mast.� Djevojka je kr�æanka, gospodine! � vikne Grk.� Stani malo, Hilone! Ti nisi èovjek �upljoglav. Znamo da je Julija Silana zajedno s Kalvijom Kris-pinilom obijedila Pomponiju Grecinu da ispovijeda kr�æansko praznovjerje, ali znamo, takoðer, da ju je kuæni sud oslobodio od te objede. Zar hoæe� da je ti iznova osumnjièi�? Zar misli� nas uvjeriti da141bi Pomponija, i s njome zajedno Ligija mogla pripadati zlotvorima ljudskoga koljena, trovaèima stu-denaca i èesama, poklonicima magareæe glave, ljudima koji kolju djecu i valjaju se u najpoganijoj raskala�enosti? Promisli, Hilone, da se ta tvoja teza �to nam je oglasuje� ne odbije kao antiteza na tvojim leðima.Hilon ra�iri ruke za znak da to nije njegova krivnja, pa reèe:� Gospodine! Izgovori grèki ove rijeèi: Isus Krist, Bo�ji Sin, Spasitelj.� Dobro. Evo govorim . ..! Pa �to je to?� A sad uzmi prva slova svake od tih rijeèi, pa ih sastavi tako da saèinjavaju jednu rijeè!� Riba! � reèe Petronije na�av�i se u èudu.� Eto, za�to je riba postala znak kr�æana � odgovori ponosito Hilon.Nastade kratka �utnja. Zakljuèci toga Grka bili su tako sna�ni da se oba prijatelja nisu mogla snaæi od èuda.� Vinicije � upita Petronije � da se ti ne vara�? Je li Ligija zaista na�arala ribu?� Tako mi svih podzemnih bogova, to je da èovjek poludi! � klikne razdra�eno mladiæ. � Da mi je na�arala pticu, rekao bih pticu!� Ele, ona je kr�æanka � ponovo æe Hilon.� To æe reæi � doda Petronije � da Pomponija i Ligija truju studence, da kolju djecu uhvaæenu na ulici i da se predaju raspu�tenosti! Budala�tina! Ti, Vinicije, bio si dulje vremena u njihovoj kuæi, ja sam bio malo, ali znam dovoljno i Aula i Pomponiju, poznajem dosta i Ligiju da mogu reæi: potvora i besmislica! Ako je riba znak kr�æana, �to je doista te�ko poreæi, i ako su one kr�æanke, onda, Proserpine mi, valja reæi da kr�æani ni ono za �to ih mi dr�imo.� Govori� kao Sokrat, gospodine � odvrati Hilon. � Tko je ikada prouèio kr�æane? Tko je upoao njihovu nauku? Kad sam putovao, ima tri godine, iz Napulja ovamo u Rim (ah, �to nisam ondje142ostao!) pridru�io mi se lijeènik, imenom Glauko, za koga su prièali da je kr�æanin, a ja sam se ipak uvjerio da je bio dobar i krepostan èovjek.� Da nisi od toga vrloga èovjeka sada doznao �to znaèi riba?� Na �alost nisam, gospodine! Na putu je u jednoj krèmi ubo netko staroga po�tenjaka no�em, a �enu mu i djecu zarobi�e trgovci robljem, ja sam pak braneæi ih izgubio evo ova dva prsta. A jer meðu kr�æanima ima dosta, kako oni ka�u, èudesa, nadam se da æe mi opet izrasti.� Kako to? Zar si ti postao kr�æanin?� Od juèer, gospodine, od juèer! Uèinila me kr�æaninom ona riba. Gle, kakva je u nje snaga! I za nekoliko dana bit æu najvjerniji od revnih, ne bi li i mene uputili u svoje

tajne. A kad me upute u sve tajne, saznat æu gdje se krije djevojka. Mo�da æe mi se tada moje kr�æanstvo bolje isplatiti nego moja filozofija. Zavjetovao sam se takoðer i Merkuru, ako mi pomogne naæi djevojku, da æu mu �rtvovati dvije jalovice iste dobi i jednolika rasta i da æu im pozlatiti rogove.� Dakle, tvoje juèera�nje kr�æanstvo i tvoja stara filozofija ne smetaju ti da vjeruje� u Merkura?� Ja vjerujem svagda ono �to mi je potrebno da vjerujem, i to je moja filozofija, koja æe bez sumnje biti osobito Merkuru u volji. Na nesreæu, znate, dostojna gospodo, kakav je to sumnjièav bog. Ne vjeruje on obeæanjima pa ni neporoènih filozofa, nego bi jamaèno volio unaprijed dobiti jalovice, a to je silan tro�ak. Nije svatko Seneka, niti mi kesa to donosi, ali kad bi plemeniti Vinicije htio na raèun one svote �to mi je obeæao ... �togod malo ...� Ni obola, Hilone! � odsijeèe Petronije. � Ni obola! Vinicijeva dare�ljivost nadvisit æe tvoje nade, ali istom onda kad se naðe Ligija, to jest kad nam poka�e� njezino skrovi�te. Merkuru nema druge nego da ti vjeruje za dvije junice, premda mu se i ne èudim �to za to nema ba� volje, i u tome vidim njegovu pamet.143

� Slu�ajte me, dostojna gospodo! Otkriæe �to sam ga uèinio jest veliko, jer ako i nisam jo� na�ao djevojke, na�ao sam put na kojemu je treba tra�iti. Vi ste eto razaslali osloboðenike i robove po svemu gradu i pokrajini, pa je li vam ijedan pokazao kakav ka�iput? Ja sam jedini na�ao trag. I reæi æu vam vi�e. Meðu va�im robovima ima mo�ebiti kr�æana, zai ne znate, jer se to praznovjerstvo �iri veæ svuda, i oni æe vas, mjesto da vas poma�u, izdavati. Nije dobro ni to �to mene ovdje vide, i zato ti, plemeniti Petronije, naredi Eunici da �uti, a ti, jednako plemeniti Vinicije, razglasi da ti prodajem mast kojom se ma�u konji da odnesu obdulju na trkama u cirkusu. Ja æu sam tra�iti i ja æu sam naæi bjegunce, a vi se uzdajte u me i znajte, �togod dobijem unaprijed, da æe mi to biti samo poticaj, jer æu se uvijek nadati veæemu i imati sve veæe pouzdanje da mi obeæana nagrada neæe propasti. Ah, da! Kao filozof prezirem novac, premda ga ne preziru ni Seneka, ni Musonije, ni Kornut, a ipak nisu izgubili prste braneæi drugoga, pa mogu sami pisati i imena svoja ostaviti potomstvu u ba�tinu. Ali osim roba, kojega mislim kupiti, i osim Merkura, kome sam obeæao jalovice (a znate, kako je blago poskupilo), i samo tra�enje djevojke iziskuje mnogo izdataka. Poslu�ajte samo strpljivo! U ovo nekoliko dana naèinile su mi se rane na nogama od neprestana hodanja. Svraæao sam u krème da razgovaram s ljudima, zalazio sam k pekarima, mesarima, trgovcima uljem i ribarima. Obigrao sam sve ulice i æorsokake, uvlaèio sam se u skrovi�ta pobjeglih robova, izgubio sam gotovo sto asa igrajuæi se more, bio sam u praonicama, u su�nicama, u prehranama, sastajao se s mlinarima i mazgarima, odlazio ljudima koji lijeèe od mjehura i vade zube, razgovarao s prekupcima suhih smokava, bio sam na grobljima, a znate li za�to? Zato eto, da svuda na�aram ribu gledajuæi ljudima u oèi i slu�ajuæi �to æe na taj znak reæi. Dugo vremena nisam mogao opaziti ni�ta, dok se nisajednom namjerio na stara roba na studencu, koji je zahvaæao vedrice vode i plakao. Odmah sam pristupio k njemu144i zapitao ga za�to plaèe. Nato mi je, kad smo sjeli na stepenicama studenca, isprièao da je sav �ivot kupio sestercij do sestercija da otkupi miloga sina, ali njegov gospodar, neki Pansa, vidjev�i novce, uze mu ih, a sina zadr�a u ropstvu. »I tako plaèem« � govorio je stari � »jer premda ponavljam: neka se vr�i Bo�ja volja, ne mogu se, nevoljni gre�nik, uzdr�ati suza«. Tada ja, kao da me taknula slutnja, umoèim prst u vedricu i nari�em mu ribu, a on odgovori: »I moja je nada u Kristu.« A ja ga zapitam: »Jesi li me prepoznao po znaku?« A on æe meni nato: »Jesam, i mir s tobom!« Onda ga ja stanem povlaèiti za jezik, a dobrièina mi je isprièao sve. Njegov gospodar, onaj Pansa, i sam je osloboðenik velikoga Panse i Tiberom doprema kamen u Rim, gdje ga robovi i nadnièari istovaruju sa splavova i nose na gradili�ta noæu, da po danu ne smetaju promet na ulicama. Meðu njima radi mnogo kr�æana, pa i njegov sin, ali jer je to prete�ak posao, htio ga je otkupiti. No Pansa je volio zadr�ati i novce i roba. Tako govoreæi iznova zaplaèe, a ja sam smije�ao s njegovim suzama svoje, a to mi je lako bilo zbog mojega dobroga srca i zbog sijevanja u nogama, �to sam zadobio od te�ka hodanja. Stao sam uz to naricati da sam do�ao pred nekoliko dana iz Napulja, a ne poznajem nikoga od braæe, niti znam gdje se skupljaju na zajednièku molitvu. On se zaèudi �to mi kr�æani iz Napulja n

e dado�e pisma za rimsku braæu, a ja mu rekoh da su mi ih ukrali na putu. Nato mi reèe da doðem noæu k rijeci, pa æe me upoznati s braæom, a oni æe me odvesti u molitvene kuæe i k starje�inama, koji upravljaju kr�æanskom opæinom. Kad sam to èuo, obradovao sam se tako da sam mu dao svotu potrebnu za otkup sina, u nadi da æe mi je velikodu�ni Vinicije dvostruko vratiti...� Hilone � presijeèe Petronije � u tvojemu pripovijedanju la� pliva povrh istine kao ulje povrh vode. Donio si va�ne vijesti, to ne porièem. �tavi�e, tvrdim da je na putu da naðemo Ligiju, uèinjen vel-ki korak, ali nemoj la�ima zaèinjati svoje novosti.10 Quo vadi�145Kako se zove taj starac od kojega si doznao da se kr�æani poznaju po znaku ribe?� Euricije, gospodine. Jadan, nesretan starac! Sjetio me lijeènika Glauka, koga sam branio od razbojnika, i tim me je najveæma za�alio.� Vjerujem da si se upoznao s njime i da æe� se znati okoristiti tim poznanstvom, ali novaca mu nisi dao. Nisi mu dao ni asa, razumije� li! Nisi dao ni�ta!� Ali sam mu pomogao dizati vjedrice i o sinu sam mu govorio s najveæom suæuti. Jesam, gospodine! Ta �to se mo�e sakriti od Petronijeve pronica-vosti? Dakle, nisam mu dao novaca, ili bolje, dao sam mu ih, ali samo u duhu, u namjeri, i da je pravi filozof, to bi moglo biti dosta ... A dao sam mu zato jer sam spoznao taj èin za potreban i koristan. Ta pomisli, gospodine, kako bi mi on mogao odjednom pridobiti sve kr�æane, kakav li mi pristup otvoriti k njima i kakvo povjerenje u njima probuditi.� Istina � reèe Petronije� i du�an si bio da to uèini�.� Upravo sam zato i do�ao da to mogu uèiniti.Petronije se okrene k Viniciju.� Zapovjedi da mu izbroje pet tisuæa sestercija, ali u duhu, u dobroj nakani...No Vinicije reèe:� Dat æu ti djeèaka koji æe ponijeti potrebnu svotu, a ti æe� reæi Euriciju da je djeèak tvob, pa æe� starcu pred njim izbrojiti novce. I jer si ipak donio va�an glas, dobit æe� i ti toliko. Doði veèeras po novce i po djeèaka!� Eto pravoga Cezara! � reèe Hilon. � Dopusti, gospodine, da ti posvetim svoje djelo, ali dopusti, takoðer, da veèeras doðem sam po novce, jer mi je Euricije rekao da su iskrcali veæ sve splavove, a nove æe dotjerati iz Ostije istom za nekoliko dana. Mir bio s vama! Tako se pozdravljaju kr�æani... Kupit æu robinju, to jest, htio sam reæi roba. Ribe se love na udicu, a kr�æani na ribu. Pax vobiscuml Pax ...! Pax ...! Pax ...!146XV»Petronije Viniciju pozdrav!�aljem ti iz Ancija po pouzdanom robu ovaj list na koji se nadam bez odveæ velika odugovlaèenja odgovoru tvome po istom listono�i, premda ti je ruka veæma obikla maè i koplje negoli pero. Ostavio sam te na dobru tragu i puna nade, pa slutim da si ili veæ umirio slatke �elje u Ligijinim zagrljajima, ili æe� ih ispuniti, prije nego pravi zimski vjetar zavije Kampanijom sa vrha Sorakta. O moj Vinicije. Bila ti uèiteljica zlatna bo�ica s Cipra, a ti budi uèitelj onoj ligijskoj zorici, koja bje�i od sunca ljubavi. I uvijek dr�i na pameti da mramor sam po sebi, sve da je najskupocjeniji, nije ni�ta i da pravu vrijednost dobiva istom kad ga u remek-djelo pretvori ki-pareva ruka. Takav kipar budi ti, carissimel Nije dosta ljubiti, treba znati ljubiti i treba znati ljubav uèiti. Tu rasko� osjeæa i plebs pa i �ivine, ali pravi èovjek tim se upravo razlikuje od njih �to je nekako pretvara u plemenito umijeæe i naslaðujuæi se njome zna za to, i svu njezinu bo�ansku vrijednost u du�i sebi predstavlja, i �to time zasiæuje ne samo tijelo nego i du�u. Èesto puta, kad ovako pomislim o ispraznosti, nestalnosti i dosadi na�ega �ivota, pada mi na pamet da si mo�da i bolje odabrao, i da nije Cezarov dvor, nego rat i ljubav jedino radi èega je vrijedno roditi se i �ivjeti.U ratu si bio sretan, budi i u ljubavi! Ako te zanima �to se dogaða na dvoru Cezarovu, ja æu te od147vremena do vremena obavijestiti. Sada na priliku stojimo u Anciju i njegujemo na� nebeski glas, ali se jo� nismo odljutili na Rim i na zimu kanimo otiæi u Baje, da javno istupimo na pozornici u Napulju, gdje æe nas stanovnici, kao Grci, bolje znati ocijeniti nego vuèje pleme koje prebiva na obalama Tibera. Sleæi æe se narod iz Baja,

Pompeja, i Puteola, iz Kume, iz Stabija. Pljeskanja i vijenaca neæe nam pofa-liti, i to æe biti ponuka za nami�ljeni put u Ahaju.A uspomena male Auguste? Da, jo� je oplakujemo. Pjevamo himne koje smo sami slo�ili tako divno da su se sirene od zavisti zaklonile u najdubljim peæinama Amfitritinim. Mjesto njih slu�ali bi nas dupini, da im ne smeta morska buka. Na�a bol nije se jo� umirila, pa je zato pokazujemo ljudima u svim oblicima �to ih nauèava kiparstvo, pazeæi pri tom pomnjivo da li nam dobro stoje, i znadu li ljudi opaziti tu ljepotu. Ah, moj dragi! Umrijet æemo kao lakrdija�i i komedijanti.Ovdje su svi augustiani i augustianke, ne brojeæi ono pet stotina magarica, u èijem se mlijeku kupa Popeja, i deset tisuæa slugu. Kad�to zna ovdje biti veselo. Kalvija Krispinila stari; prièaju da je umolila Popeju neka joj dopusti da se kupa odmah poslije nje. Nigidiji je Lukan prilijepio æu�ku sumnjajuæi da je u ljubavnom odno�aju s gladijatorom. Spor je u igri sa Senekionom proigrao na kockama �enu. Torkvat Silan nudio mi je za Euniku èetiri mrkova koji æe ove godine, bez sumnje, odnijeti na utrkama pobjedu. Nisam htio. A tebi takoðer hvala �to je nisi primio! A Torkvat Silan i ne sluti jadan da je veæ vi�e sjena nego èovjek. Smrt mu je zapeèaæena. A zna� li �to je njeva krivnja? Ta praunuk je bo�anskog Augusta. Nema mu spasa. Takav je svijet!Nadali smo se ovdje, kako ti je poznato, Tiridatu, meðutim je Vologez napisao uvredljivo pismo. Buduæi da je osvojio Armeniju, moli da mu je ostavimo za Tiridata, a ako ne htjednemo, da nam je ionako neæe vratiti. Prava poruga! Zato smo se odluèili na rat. Korbulon æe dobiti takvu vlast kakvu je u ratu s morskim gusarima imao Pompej Veliki. Jedan se148èas Neron skanjivao: boji se, oèito, slave �to je mo�e ubrati Korbulon u sluèaju pobjede. Smi�ljali su veæ kako bi vrhovno zapovjedni�tvo ponudili na�em Aulu. Oprla se tome Popeja, kojoj je krepost Pom-ponijina, oèito, sol u oèima.Vatinije nam je navijestio nekakve neobiène gladi jatorske borbe �to æe ih on pripraviti u Beneven-tu. Gledaj do èega, usprkos poslovici: ne sutor tiltra crepidam, dolaze postolari u na�e vrijeme! Vi teli je je potomak postolarski, a Vatinije roðeni sin! Bit æe da je i sam jo� natezao dretvu. Glumac Alitur divno je juèer prikazivao Edipa. Pitao sam ga takoðer kao �idova, jesu li kr�æani i �idovi isto? Odgovorio mi je da su �idovi imali vjeru od iskona, a kr�æani da su nova sekta koja je odskora do�la na svijet u Judeji. Za vremena Tiberijeva raspeli su ondje na kri� nekoga èovjeka, èiji se sljedbenici mno�e svaki dan, a po�tuju ga kao boga. Èini se da ne mare ni za kakve druge bogove, a pogotovo za na�e. Ne znam �to bi im to moglo �koditi.Tigelin mi veæ pokazuje i oèito neprijateljstvo. Dosele mi ne mo�e nikako doskoèiti, ali ima svakako nada mnom jednu prednost, jer mu je veæma stalo do �ivota i ujedno je veæi lupe� od mene, i to ga pribli�ava Riðobradome. Ta æe se dvojica prije ili kasnije sporazumjeti, i onda æe doæi na me red. Kad æe to nastupiti, ja ne znam, ali jer i tako mora jednom doæi nije mi stalo za rok. Dotle se treba zabavljati. �ivot po sebi ne bi bio rðav da nije Riðobra-doga. Zahvaljujuæi njemu, èovjek se kad�to gadi sam sebi. Zaludu je otimanje za njegovu naklonost smatrati kao neku trku u cirkusu, neku igru, neke zabave u kojima pobjeda laska samoljublju. Ja to sebi, dodu�e, tako èesto tumaèim, ali mi se ipak pokad�to èini da sam neki Hilon i ni�ta bolji od njega. Kad ti ne bude trebao, po�alji mi ga ovamo. Zavolio sam njegove pouène razgovore. Pozdravi od mene svoju bo�ansku kr�æanku i zamoli je, u moje ime, da ne bude prema tebi hladna kao riba. Javi mi za svoje zdravlje, javi za ljubav, znaj ljubiti, nauèi ljubiti i budi mi zdravo!«149»M. C. Vinicije Petroniju pozdrav!Ligi je jo� uvijek nema! Da mi nije nade da æu je skoro naæi, ne bi dobio odgovora, jer kad ti �ivot omrzne, nije ti ni do pisanja. Htio sam uglaviti da me Hilon ne vara, pa sam se one noæi kad je do�ao po novce za Euricija, ogrnuo vojnièkim plastom i po�ao nazorice za njim i za djeèakom �to sam ga s njim bio otpravio. Kad su do�li na roèi�te, motrio sam ih izdaleka, sakriven za stupom neke ve�e, i uvjerio se da Euricije nije izmi�ljeno lice. Dolje je kod rijeke nekoliko desetaka ljudi istovarivalo uz plamen zubalja kamenje iz velikoga splava i slagalo ga na obali. Vidio sam kako im se Hilon pribli�io i stao razgovarati s nekim starcem koji mu je na to pao do nogu. Drugi se sjati�e oko njih i stado�e kli-cati od èuda. Vidio sam kako je djeèak uruèio tobo-lac Euriciju, koji ga prihvati i stade se moliti uzdi-gav�i ruke, a uza nj klek

ne drugi jedan, zacijelo njegov sin. Hilon je jo� ne�to zborio �to nisam mogao èuti, blagoslovio onu dvojicu na koljenima i druge praveæi po uzduhu znak kri�a, koji oni bez sumnje po�tuju, jer su svi prigibali koljena. Hvatala me je �elja da odem meðu njih i da obeæam tri onakve kese blaga onome koji mi preda Ligiju, ali sam se bojao da Hilonu ne pokvarim posao i, postojav�i jo� malo, oti�ao odatle.To se dogodilo otprilike dvanaest dana po tvom odlasku. Otada je dolazio k meni vi�e puta. Sam mi je prièao da je meðu kr�æanima stekao velik ugled. Veli da Ligi je nije na�ao zato �to ih ima veæ nebrojeno mno�tvo u samome Rimu, pa se svi ne poznaju i ne mogu sve znati �to se meðu njima zbiva. Pored toga su i oprezni i uopæe malorijeki. Ali on zadaje vjeru, samo kad dopre do njihovih starje�ina koje zovu prezbiteri, da æe od njih sve tajne izmamiti. Nekoliko je veæ upoznao i poku�ao ispitivati, ali oprezno da hitnjom ne uzbudi sumnje i ne otegoti posao. Premda je muèno èekati, premda mi nestaje strpljivosti, vidim da ima pravo, i èekam.150Doznao je takoðer da za molitvu imaju zajednièka mjesta, ponajvi�e za gradskim zidovima, u pustim kuæama, pa i u arenarijima i ondje slave Krista, pjevaju i dr�e bratske gozbe. Takvih zbori�ta imade mnogo. Hilon misli da Ligi ja navlas polazi na druga mjesta nego Pomponija, e da bi se ova u sluèaju suda ili istrage slobodno mogla zakleti da ne zna za njeno skloni�te. Mo�e biti da su joj prezbiteri savjetovali taj oprez. Kad Hilon upozna ta mjesta, poæi æu s njim zajedno, i ako mi bogovi dopuste da ugledam opet Ligiju, kunem ti se Jupiterom da mi se neæe vi�e oteti iz ruku. Mislim o tim bogomoljama. Hilon neæe da idem s njime. On se boji, ali ja ne mogu sjediti u kuæi. Oni se ondje skupljaju obnoæ, ali ja æu je i noæu poznati. Svuda bih prepoznao njen glas i kretnje. Sam æu poæi preodjeven i ogledat æu svakoga tko ulazi i izlazi. Mislim o njoj neprestano pa æu je prepoznati. Hilon treba da doðe sutra, pa æemo se otpraviti zajedno. Ponijet æu �togod od oru�ja. Nekoliko mojih robova �to sam ih otpravio bio u provinciju, vrati�e se praznoruki. Ali sad vi�e nimalo ne sumnjam da je ona ovdje u gradu, mo�e biti ne daleko. Obi�ao sam i sam mnogo kuæa pod izlikom najma. Kod mene bit æe joj sto puta bolje, jer ondje �ive èitavi mravinjaci sirotinje. Ta ja joj neæu ni�ta prikratiti. Pi�e� da sam dobro izabrao, a eto izabrao sam muku i jade. Poæi æemo najprije u one bogomolje �to su u gradu, a onda izvan gradskih vrata. Nada mi svakoga jutra ne�to oèekuje, inaèe se ne bi moglo ni �ivjeti. Ti govori� da treba znati ljubiti, i ja sam s Ligijom znao govoriti o ljubavi, ali sada samo èeznem i samo i�èekujem Hilo-na i u kuæi mi je nesnosno. Zdravo!«151XVIHilon ipak nije dolazio dosta dugo, tako da Vini-cije nije na koncu znao �to da o tome misli. Zaludu je sebi ponavljao da potra�ivanje, ako æe voditi povoljnom i uspje�nom svr�etku, mora da bude polagano. Njegova krv zajedno sa �estokom æudi bunile su se protiv glasa razbora. Ne raditi ni�ta, èekati, skr�tenih ruku, bilo je ne�to tako protivno njegovoj naravi da se nikako s tim nije umio pomiriti. Tumaranje ulièicama gradskim u tamnom, ropskom plastu, veæ stoga �to je bilo uzaman, èinilo mu se samo varanje njegova nerada, pa ga nije moglo umiriti. Njegovi osloboðenici, ljudi iskusni kojima je bio naredio da tra�e na svoju ruku, pokazivali su se sto puta manje okretni od Hilona. Uz to se povrh ljubavi k Ligiji rodila u njemu oporost igraèa koji hoæe da dobije. Vinicije je bio uvijek takav. Od malih nogu radio je �to je htio sa stra�æu èovjeka koji ne razumije da mo�e ne�to i ne poæi od ruke i da treba ne�to pregorjeti. jnièka stega uzaptila je, dodu�e, za neko vrijeme njegovu samovolju, ali mu je ujedno ucijepila uvjerenje da se svaka zapovijed �to je davao ni�ima od sebe, mora ispuniti, a du�i boravak na Istoku, meðu ljudima savitljivim koji su bili navikli na ropski posluh, utvrdio ga je samo u vjeri da za njegov »hoæu« nema granica. Zato je sada te�ko stradalo i njegovo samoljublje. Bilo je pri tom i u tim suprotnostima, u tom otporu i u samome bijegu Ligijinu ne�to njemu nerazumljivo, neka152zagonetka oko koje je te�ko muèio svoju glavu da je odgonetne. Osjeæao je da je Akte rekla istinu i da nije bio Ligiji ravnodu�an. No za�to je onda voljela odabrati skitnju i siroma�tvo nego ljubav, njegovo milovanje i boravak u njegovoj rasko�noj kuæi? Na to pitanje nije umio naæi odgovora nego je mjesto toga dolazio do neke nerazgovijetne slutnje, da meðu njime i Ligijom i meðu njihovim shvaæanjima, te meðu svijetom njegovim i Petronijevim i svijetom Ligije i Pomponije Grecine postoji neka razlika i

nekakav nesporazumak dubok kao ponor, koji ni�ta neæe moæi zajaziti i poravniti. Tada bi mu se èinilo da æe svakako izgubiti Ligiju, i na tu misao gubio bi ono malo ravnote�e �to je Petronije htio uzdr�ati u njemu. Bilo je èasova kad sam nije znao da li Ligiju ljubi ili mrzi, razumio je samo da je mora naæi i da bi volio da ga zemlja proguta nego da je vi�e ne ugleda i ne zadobije. U ma�ti svojoj viðao ju je tako potpuno kao da pred njim stoji: dozivao je u pamet svaku rijeè �to joj je govorio i �to je od nje èuo. Æutio ju je blizu sebe, osjeæao je na prsima, u svojim rukama, i tada ga je po�uda hvatala kao plamen. Ljubio ju je i zazivao. I kad je pomislio da je bio od nje ljubljen i da je mogla dragovoljno ispuniti sve �to je od nje �elio, hvatala bi ga te�ka �alba, neizmjerna, i neka velika ganutost zalijevala bi mu srce poput silna vala. Ali bilo je èasova kad je blijedio od bijesa i naslaðivao se mislima o poni�enju i mukama �to æe ih zadati Ligiji kad je naðe. Htio je ne samo da je ima nego da je ima kao potlaèenu robinju, a isti èas osjeæao je, kad bi mu bilo na izbor: ili biti njen rob ili je vi�e ne vidjeti za �ivota, da bi volio njoj robovati. Bilo je dana kad je mislio o biljega-ma, �to bi ih na njenu ru�ièastom tijelu ostavio biè, i ujedno je htio cjelivati te biljege. Dolazilo mu je takoðer u glavu da bi bio sretan da je mo�e ubiti.U toj raskidanosti izmoren, u neizvjesnosti koja ga je izjedala, gubio je zdravlje pa i ljepotu. Postao je takoðer nerazuman i okrutan gospodar. Robovi, pa i osloboðenici pribli�avahu mu se s trepetom, i kad su padale na njih kazne bez ikakva razloga, za-'153mrzi�e u potaji na nj. A on osjeæajuæi to i znajuæi svoju osamljenost, svetio bi im se jo� veæma. Svladavao bi se onda jedino prema Hilonu od straha da ne bi prestao tra�iti Ligiju. Hilon je to opazio te stade njime vladati i stade sve vi�e od njega tra�iti. Isprva je kod svakoga navrata uvjeravao Vinicija da æe stvar poæi lako i brzo a sada je sam stao izmi�ljati te�koæe i ne prestajuæi jamèiti za nesumnjiv uspjeh traganja, nije tajio da æe jo� dugo vremena trebati za to.Napokon doðe poslije dugih dana i�èekivanja tako smuæena lica, da je mladiæ, ugledav�i ga, problijedio i skoèiv�i k njemu jedva imao snage da zapita:� Zar je nema meðu kr�æanima?� Jest, dakako � odvrati Hilon � ali sam na�ao meðu njima lijeènika Glauka.� 0 èemu zbori� i tko je to?� Zaboravio si dakle, gospodine, za starca s kojim sam putovao iz Napulja u Rim i izgubio ova dva prsta braneæi ga, pa mi taj gubitak ne dopu�ta dr�ati pero u ruci. Razbojnici, koji su mu oteli �enu i djecu, ubodo�e ga no�em. Ostavio sam ga na umoru u krèmi ni�e Minturna i dugo sam ga oplakivao. Na �alost, uvjerio sam se da je jo� u �ivotu i da pripada kr�æanskoj opæini u Rimu.Vinicije, koji nije mogao razabrati u èemu je stvar, razumio je samo da taj Glauko ne�to smeta da se naðe Ligija, pa zatomi gnjev koji je uzavrio u njemu i reèe:� Ako si ga branio, du�nost mu je da ti bude zahvalan i da ti poma�e.� Ah, dostojni tribune! Ni bogovi nisu uvijek zahvalni a kamoli ljudi. Jest, trebalo bi da mi bude zahvalan. Ali na nesreæu taj je starac slaboumnik kome je starost i stradanje pomraèilo pamet, i zato ne samo �to mi nije zahvalan nego sam eto doznao od njegovih istovjeraca, da me objeduje kako sam se s razbojnicima dogovorio i da sam ja uzroènik njegove nesreæe. To mi je plaæa za dva prsta!� Uvjeren sam, lupe�ino, da je sve bilo kako on ka�e! � reèe Vinicije.154� Onda zna� vi�e od njega, gospodaru � odvrati Hilon dostojanstveno � jer on se samo domi�lja da je tako bilo, ali to ga ipak ne bi smetalo da pozove kr�æane i da mi se te�ko osveti. On bi to zacijelo uèinio, a drugi bi mu isto tako nesumnjivo pomogli. Sreæom ne zna za me, a u domu gdje se mole i gdje smo se susreli, nije me opazio. No ja sam ga odmah prepoznao i u prvi èas htio sam da mu se bacim u zagrljaj. Zadr�ala me samo razboritost i obièaj da promislim svaki korak �to ga kanim uèiniti. Iza�av�i dakle iz bogomolje stanem se za njega raspitivati, i oni koji ga znaju, reko�e mi da je to èovjek kojega je izdao suputnik iz Napulja ... Drukèije ne bih znao da on tako prièa.� �to je meni do toga stalo! Govori, �to si vidio u bogomolji!� Tebi nije stalo, gospodine, ali je stalo meni taman koliko za moju roðenu ko�u. A jer, bih rado da me moj nauk nad�ivi, volim pregorjeti nagradu �to si mi bio obrekao, nego usijati glavu za pusto blago, bez kojega æu kao pravi filozof znati �ivjeti tr

a�eæi bo�ansku istinu.No Vinicije mu se pribli�i zlokobna lica i zausti zatomljenim glasom:� A tko ti je rekao da æe te iz Glaukove ruke prije stiæi smrt nego iz moje? Otkuda zna�, pseto, da te neæe ovaj èas zakopati u mom vrtu?Hilon, koji je bio stra�ivica, pogleda u Vinicija i u tren razabra da je propao bez spasa, ako izusti jo� jednu neopreznu.� Tra�it æu je, gospodine, i naæi æu je! � klikne naglo.Èasak nasta �utnja. U to vrijeme nije se èulo ni�ta do brza disanja Vinicijeva i dalekoga pjevanja robova koji su radili u vrtu.Istom nakon nekoliko èasova, kad se Grk uvjerio da se mladi patricij primirio, nastavi:� Smrt je pro�la pored mene, ali ja sam je gledao s takvim mirom kao Sokrat. Ne, gospodine! Nisam rekao da neæu vi�e tra�iti djevojke nego sam ti samo htio napomenuti da je to tra�enje sada skopèa-155no za me s velikom opasno�æu. Ti si nekoæ sumnjao ima li na svijetu kakav Euricije, i premda si se uvjerio da ti je sin moga oca govorio istinu, sada sumnja� da sam ja izmislio Glauka. Na �alost! Da je on samo izmi�ljotina, pa da mogu potpuno slobodno meðu kr�æane, kao dosad �to sam odlazio, dao bih za to onu bijednu staru robinju, �to sam je kupio ima tome tri dana, da njeguje moju kljastu starost. No Glauko je �iv, i da me jednom ugleda, ti me ne bi vi�e ugledao, pa tko bi ti onda na�ao djevojku? Tu zamukne iznova i stane utirati suze, pa produ�i:� No dok je Glauko �iv, kako æu je tra�iti, kad mogu svaki èas na nj nabasati? A kad na nj naba-�em, poginuo sam i sa mnom je propalo ujedno i moje potra�ivanje.� Kamo smjera�? �to savjetuje�? I �to kani� poduzeti? � upita Vinicije.� Aristotel nas uèi, gospodine, da manje stvari treba �rvovati veæima, a kralj Priam èesto je znao reæi da je starost tegobno breme. To breme starosti i nesreæa pritislo je Glauka odavna, i to tako te�ko da bi mu smrt bila dobroèinstvo. Jer �to je po Se-neki smrt nego izbavljenje ...?� Idi ludovati s Petronijem, a ne sa mnom! No govori �to �eli�?� Ako je krepost ludovanje, dajte mi, bogovi, da zauvijek ostanem luðak. Mislim, gospodine, ukloniti Glauka, jer dok je god on u �ivotu, i moj �ivot i moje tra�enje neprestano su u opasnosti.� A ti najmi ljude koji æe ga umlatiti kijaèama. Ja æu ih platiti.� Oderat æe te, gospodine, i jo� æe kasnije zloupotrebljavati tajnu. Nitkova u Rimu ima toliko koliko zrna �ala u areni, ali ne bi vjerovao kako poskupe kad po�tenu èovjeku ustreba njihovo lupe�tvo. Ne, dostojni tribune! A da vigili uhvate ubojice kod ubojstva? Oni bi bez sumnje prokazali tko ih je naj-mio, pa bi se ti ukopao u bijedu. A mene neæe prokazati, jer im neæu kazati svoga imena. Naopako ako se ne uzda� u me, jer se ovdje radi o dvjema drugim156stvarima: o mojoj roðenoj ko�i i o nagradi �to si mi je bio obrekao.� Koliko ti treba?� Treba mi tisuæu sestercija, jer pogledaj, gospodine, moram naæi po�tene lopove, onakve koji neæe primiti kaparu pa i�èeznuti s njome bez traga. Za dobar posao dobra naplata! I meni bi valjalo �togod da osu�im suze �to æu ih proliti od �alosti za Glau-kom. Uzimam bogove za svjedoke kako sam ga ljubio. Ako danas dobijem tisuæu sestercija, za dva æe dana du�a njegova biti u Hadu i tamo æe istom, ako du�e zadr�avaju pamet i dar misli, poznati kako sam ga ljubio. Ljude æu naæi jo� danas i oglasit æu im da æu od sutra uveèer za svaki dan Glaukova �ivota odbiti po stotinu sestercija. Imam takoðer neku domi-sao, koja mi se èini neprevarljiva.Vinicije mu obeæa opet tra�enu svotu, ali mu zabrani da jo� govori o Glauku, nego ga zapita kakve druge donosi novosti, gdje je kroz to vrijeme bio, �to li je vidio i �to je otkrio. No Hilon mu nije mogao mnogo novosti kazati. Bio je jo� u dvjema bogomoljama i pa�ljivo je motrio sve, a osobito �ene, ali nije opazio nijedne koja bi bila nalik na Ligiju. No kr�æani ga dr�e za svojega, i kako je dao otkupninu za sina Euricijeva, po�tuju ga kao èovjeka koji ide stopama »Hristosa.« Doznao je takoðer od njih da se neki veliki zakono�a, neki Pavao iz Tarsa, nalazi u Rimu u tamnici pod optu�bom koju su digli na nj �idovi, pa je naumio da se s njima upozna. Ali najvecma ga je obradovala druga vijest, naime da æe najvi�i sveæenik èitave sekte, koji je bio uèenik Krist

ov i kojemu je on povjerio bio upravu kr�æana svega svijeta, u najskorije vrijeme takoðer stiæi u Rim. Zacijelo æe svi kr�æani za�eljeti da ga svojim oèima vide i poslu�aju njenauk. Bit æe kakvi veliki zborovi, gdje æe i on, Hilon, biti nazoèan i �tovi�e, buduæi da je lako sakriti se u mno�tvu, povest æe sa sobom i Vinicija. Onda æe zacijelo naæi Ligiju. Kad jednom uklone Glauka, to neæe biti ni tako opasno. Kad bi bilo za osvetu, osvetili bi se bez sumnje i kr�æani, ali oni su uopæe mirni ljudi.157

Sada stane Hilon prièati s nekim èuðenjem da nije opazio nikada da bi se oni podavali raspu�tenosti, trovali studence i èesme, da bi bili neprijatelji roda ljudskoga, klanjali se magarcu ili se hranili djetinjim mesom. Ne, toga nije vidio. Zacijelo æe meðu njima naæi i takvih, koji æe za novac smaknuti Glau-ka, ali nauk njihov, koliko mu je poznato, ne potièe ni na kakav zloèin, nego zapovijeda pra�tati uvrede.Vinicije se tu spomene �to mu je kod Akte rekla Pomponija Grecina, pa je Hilonove rijeèi slu�ao s rado�æu. Premda je osjeæaj njegov k Ligiji primao vid mr�nje, odlanulo mu je kad je èuo da nauk �to ga ispovijedaju ona i Pomponija, nije ni zloèinaèki ni odvratan. Ipak je imao u sebi nekakvo nejasno osjeæanje da je upravo to njemu nepoznato i tajno �tovanje Krista razdvojilo njega i Ligiju, pa se ujedno stane bojati te nauke i mrziti je.158IXVIIHilonu je odista bilo stalo da makne sa svijeta Glauka, koji, premda veæ u godinama, nije bio ipak nemoæan starac. U onome �to je Hilon isprièao bio Viniciju, bio je znatan dio istine. On je negda po* znavao Glauka, izdao ga, prodao razbojnicima, rastavio ga s obitelji i imutkom i dao da ga se ubije. No sjeæanje na to snosio je ipak lako, jer ga je ostavio na umoru ne u krèmi, nego u polju pod Mintur-nom, ali samo jednu stvar nije predviðao: da æe se Glauko izlijeèiti od rana i doæi u Rim. Zato kad ga je ugledao u bogomolji, prepade se zbilja i u prvi èas htio se, doista, ostaviti daljnjega tra�enja Ligije. No s druge strane jo� ga veæma zapla�i Vinicije. Razumio je da mu valja birati izmeðu straha od Glauka i progonjenja i osvete moænog patricija, kojemu bi jamaèno do�ao u pomoæ drugi, jo� veæi, Petronije. Zato se Hilon prestade kolebati. Promislio je da je bolje imati neprijatelje male nego velike, i premda se njegova stra�ljiva narav ne�to �acala od krvavih sredstava, uèini mu se ipak nu�nim da Glauko pogine od tuðe ruke.Sad se radilo samo o izboru ljudi, i na njih se upravo odnosila misao �to ju je Vinicije bio spomenuo. Provodeæi ponajèe�æe noæi u krèmama i noæeæi u njima meðu ljudima besku bez po�tenja i vjere, lako je mogao naæi takve koji bi omirisav�i u njega novce prihvatili taj posao ili bi, primiv�i predujam, istisli iz njega svu svotu prijetnjom da æe ga159lipredati vigilima. Napokon od nekoga doba Hilonu se gadilo na tu fukaru, na one prljave a ujedno stra�ne likove �to su se ugnijezdili u sumnjivim kuæama na Suburi ili na Zatiberju. Mjereæi sve svojim mjerilom i ne prouèiv�i dovoljno kr�æane ni njihovu nauku, sudio je da æe i meðu njima naæi uslu�no oruðe, a jer su mu se èinili prostodu�niji od druh, nakanio je poæi k njima i predoèiti im stvar na taj naèin da bi se toga prihvatili ne samo radi novca nego i poradi revnosti.U toj misli poðe pod veèer do Euricija, za kojega je znao da mu je predan svom du�om i da æe uèiniti sve e da bi mu pomogao. A jer je bio od naravi oprezan, nije ni mislio da mu povjeri svoje prave nakane, koje bi uostalom bile u oèitoj protivnosti sa starèevom vjerom u njegovu krepost i bogobojaznost. Htio je da ima ljude gotove na sve i s njima istom da se pogodi za stvar na takav naèin da je iz obzira na same sebe èuvaju u vjeènoj tajni.Otkupiv�i sina, stari Euricije uzeo je u najam jedan od onih malih duæanèiæa, kojih je bilo sva sila kod Cirkusa Maksimusa, da u njemu prodaje masline, bob, prijesnace i vodu s medom gledaocima koji su dolazili na trke. Hilon ga zateèe kod kuæe gdje ureðuje duæan, i pozdraviv�i ga Kristovim imenom stane govoriti o poslu koji ga je doveo bio do njega. Uèiniv�i im uslugu, raèuna da æe mu oni vratiti zahvalnost. Trebaju mu dva ili tri èovjeka, jaka i srèana, da odvrate opasnost koja je zaprijetila ne samo nj

emu nego svim kr�æanima. On je, dodu�e, siromah jer je gotovo sve �to je imao predao Euri-ciju, no on bi takvim ljudima ipak platio za njihovu uslugu uz uvjet da se uzdaju u nj i da izvr�e vjerno �to im nalo�i.Euricije i sin njegov Kvarto slu�ali su ga kao svojega dobrotvora gotovo pokleèke. I oba reko�e da su gotovi sami uèiniti sve �togod od njih zai�te, vjerujuæi da tako svet èovjek ne mo�e tra�iti djela koja ne bi bila u skladu s Kristovom naukom.Hilon ih uvjeri da je tako, i podigav�i oèi uvis, prièini se kao da moli; a u sebi je promi�ljao ne bi li160dobro bilo da prihvati njihovu ponudu koja bi mu pri�tedjela tisuæu sestercija. Ali je, nakon trenutnoga razmi�ljanja, odbaci. Euricije je bio starac, mo�da ne toliko pritisnut vijekom, koliko istro�en brigom i bole�æu, a Kvartu je bilo tek �esnaest godina. Hilon je, naprotiv, trebao ljude vje�te a prije svega jake. A od ono tisuæu sestercija nadao se da æe po misli koja mu pade na um, na svaki naèin pri�tedjeti znatan dio.Oni su se nudili jo� neko vrijeme, no kad ih je odluèno odbio, popusti�e. Nato æe Kvarto:� Znam pekara Demasa, gospodine, kod kojega rade na �rvnjima robovi i najamnici. Jedan od tih nadnièara je tako jak da bi dostajao ne za dvojicu, nego i za èetvoricu, jer sam vidio kako je dizao stijene �to ih èetiri èovjeka nisu mogla s mjesta pomaknuti.� Ako je èovjek bogobojazan i podoban da se �rtvuje za braæu, upoznaj me s njime � reèe Hilon.� Jest kr�æanin, gospodine � odgovori Kvarto � jer kod Demasa rade veæinom kr�æani. Ima u n dnevnih i noænih radnika, a on je noæni. Da sada poðemo, na�li bismo ih za veèerom, pa bi se mogao slobodno s njime porazgovoriti. Demas stanuje blizu Emporija.Hilon pristade najspremnije. Emporij je bio Aven-tinu na podanku, dakle ne odvi�e daleko od velikoga cirkusa. Mogli su, ne obilazeæi bre�uljaka, poæi uz rijeku kroz Emilijev trijem, pa bi put bio jo� kraæi.� Ostario sam � reèe Hilon kad su uni�li pod niz stupova � pa me kad�to izda pamet! Da! Na�a Krista izdao je jedan od uèenika njegovih! Ali ime onoga izdajice ne pada mi ovaj èas na pamet...� Juda, gospodine, koji se objesio � odvrati Kvarto èudeæi se pone�to u du�i kako je bilo moguæe ne zapamtiti to ime.� A da! Juda! Hvala ti! � reèe Hilon.I neko vrijeme i�li su �uteæi. Do�av�i do Emporija, koji je veæ bio zatvoren, proðo�e ga i otnice u kojima se puku izdavao �ive�, okrenu�e nali- Quo vadi�161jevo kuæama, koje se naniza�e oko Ostijskoga puta sve do brda�ca Pestacija i Mlinarskoga trga. Tamo stado�e pred drvenom zgradom iz koje je dopirala huka �rvanja. Kvarto uðe unutra, a Hilon, koji se nije rado pokazivao velikom broju ljudi, jer je bio u neprestanom strahu da ga ne nanese kakva zla sreæa na lijeènika Glauka, osta vani.� Rad sam vidjeti toga Herkula koji slu�i kod mlinara � govorio je sam sebi pogledajuæi mjeseèinu, koja je divno sjala. � Ako je lupe� i prepreden èovjek, stajat æe me �togod, ako li je èestit i lud kr�æanin, uèinit æe besplatno sve �to od njega zatra�im.Daljnje razmi�ljanje prekide mu povratak Kvar-tov, koji iziðe iz kuæe s jo� jednim èovjekom, odjevenim samo u tuniku, zvanom eksomis, skrojenu na taj naèin da je desna strana prsiju ostala nepokrivena. Takvu haljinu nosili su osobito radnici, jer je dopu�tala potpunu slobodu kretanja. Pogledav�i Hilon do�ljaka, odahne zadovoljno jer za �ivota nije vidio takvu ruku i takvih prsiju.� Ovo je, gospodine, brat, kojega si �elio vidjeti � reèe Kvarto.� Mir Kristov bio s tobom! � javi se Hilon. � A ti, Kvarto, reci svome bratu da li zaslu�ujem vjeru i pouzdanje, pa se onda vrati u ime Bo�je, jer ne treba sijedoga oca ostavljati sama.� Ovo je svet èovjek � reèe Kvarto � koji je dao sav imutak da mene, nepoznata, otkupi iz ropstva. Neka mu Gospod, na� Spasitelj, pripravi za to nebesku nagradu.Golemi radnik, èuv�i to, sagne se i poljubi Hilona u ruku.� Kako ti je ime, brate? � upita Grk.� Na svetome kr�tenju dado�e mi, oèe, ime Ur-ban.

� Urbane, brate, ima� li kad da se sa mnom slobodno razgovara�?� Posao primamo o ponoæi, a sad nam istom zgo-tavljaju veèeru.162� Ima, dakle, vremena dosta. Hajdemo na rijeku pa æe� tamo saslu�ati rijeèi moje.Odo�e i sjedo�e na kamenoj obali, u ti�ini, koju je prekidala samo udaljena huka �rvnjeva i �um valova koji su pod njima protjecali. Hilon se zagleda radniku u lice koje mu se pored o�tra i sjetna izraza kakav su imala obièno lica barbara �to su boravili u Rimu, uèini dobrodu�no i iskreno.� Tako je! � reèe sebi u du�i. � To je èovjek dobar i lud koji æe Glauka ubiti d�abe.Zatim upita:� Urbane, ljubi� li ti Krista?� Ljubim iz srca i iz du�e � odgovori radnik.� A braæu svoju i sestre i one koji te nauèi�e istini i vjeri u Krista?� Ljubim i njih, oèe.� Neka, dakle, mir bude s tobom!� I s tobom, oèe!Opet nasta ti�ina, samo su u daljini huèali �rvnjevi, a pod njima je �umorila rijeka.Hilon se zagleda u jasan mjeseèev bljesak i laganim, sti�anim glasom stade govoriti o smrti Kristovoj. Govorio je kao da ne govori Urbanu, nego sam sebi, kao da se sjeæa one smrti, ili kao da njenu tajnu povjerava onome uspavanome gradu. Bilo je u tome ne�to ganutljivo i ujedno sveèano. Radnik je plakao, a kad je Hilon stao jeèati i �aliti �to u èasu smrti Spasiteljeve nije bilo nikoga da ga brani, ako ne od raspinjanja, a ono barem od poruga vojnika i Zidova, velike �ake barbarinove stado�e se grèiti od �alosti i prigu�ena bijesa. Smrt ga je samo dirala, ali na misao o onoj svjetini koja se rugala pribitome najcri� Jaganjcu, bunila se u njemu priprosta du�a i hvatala ga divlja �elja za osvetom.A Hilon zapita iznenada:� Urbane, zna� li tko je bio Juda?� Znam, znam! Ali on se objesio! � klikne radnik.I u glasu mu bje�e kao �alost �to je izdajnik veæ sam sebi odmjerio kaznu i �to ne mo�e pasti u njegove ruke.163A Hilon nastavi.� No da se nije objesio, pa kad bi ga koji od kr�æana sreo na suhu ili na moru, zar ne bi bio du�an da osveti muku, krv i smrt Spasitelj evu?� Tko se ne bi osvetio, oèe!� Mir s tobom, vjerni slugo Jaganjèev! Jest! Prosto je opra�tati svoje krivice, ali tko ima pravo pra�tati krivicu Bo�ju? No kako zmija raða zmiju, zloæa zloæu, izdaja izdaju, tako se iz otrova Judina rodio drugi izdajnik, i kako je onaj izdao �idovima i vojnicima rimskim Spasitelja, tako je ovaj, koji �ivi meðu nama, namislio izdati vucima njegove ovèice, i ako nitko ne pomrsi izdaju, ako nitko ne �atre na vrijeme glavu zmiji, sve nas èeka poguba, a s nama æe ujedno poginuti i �tovanje Jaganjca.Radnik ga je gledao s velikim nemirom, kao da ne zna dati sebi raèuna o onome �to je èuo, a Grk, za-viv�i glavu skutom od pla�ta, stade ponavljati glasom kao ispod zemlje:� Te�ko vama, sluge pravoga Boga! Te�ko vama, kr�æani i kr�æanke!Opet nasta mucanje, opet se nije èulo nego huka �rvnjeva, nerazgovijetno pjevanje mlinara i �um rijeke.� Oèe � upita napokon radnik � kakav je to izdajnik?Hilon obori glavu. � Kakav je to izdajnik? Sin Judin, sin otrova njegova, koji se gradi kr�æaninom i dolazi u bogomolje samo zato da opada braæu pred Cezarom, kako neæe Cezara da priznaju za boga; kako truju studence, kolju djecu i hoæe da uni�te ovaj grad, da ne ostane kamen na kamenu ... Evo za koji dan izdat æe se zapovijed pretorijancima da pohvataju starce, �ene i djecu i da ih povedu na strati�te, kako su pogubili robove Pedanija Sekunda. I sve je to uèinio onaj drugi Juda. Ali ako prvoga nitko nije kaznio, ako mu se nitko nije osvetio, ako nitko nije branio Krista na èasu muke, tko æe htjeti da pokara ovoga, tko æe satrti zmiju dok je nije saslu�ao Cezar, tko æe pogaziti, tko li æe obraniti od propasti braæu i vjeru u Krista?164A Urban, koji je dosada sjedio na kamenu nasipu, ustade naglo i reèe:

� Ja æu to uèiniti, oèe.Hilon ustade takoðer, èaskom je gledao u lice ra-dnikovo, obasjano mjeseèevim sjajem, pa onda pru�i ruku i polo�i je lagano dlanom na njegovu glavu.� Idi meðu kr�æane � reèe sveèano � idi u bogomolju i pitaj braæu za lijeènika Glauka, i kapoka�u, onda ga u ime Kristovo ubij ...!� Glauka? � ponovi radnik, kao da hoæe utvrditi u pameti to ime.� Zna� li ga?� Ne, ne znam ga. Kr�æana imade na tisuæe u èitavome Rimu, pa se svi ne poznaju. Ali sutra æe se na Ostrianu sabrati noæu braæa i sestre, do jedne du�e, jer je do�ao velik apostol Kristov, koji æe ondje nauèavati, i tamo æe mi braæa pokazati Glauka.� U Ostrianu? � upita Hilon. � Ta to je izvan gradskih zidova. Braæa i sve sestre? Noæu? Za gradskim vratima u Ostrianu?� Jest, oèe! To je na�e groblje izmeðu Via Salaria i Nomentana. Zar ti nije poznato da æe ondje uèiti veliki apostol?� Nije me bilo dva dana kod kuæe pa nisam primio njegova pisma a nisam znao gdje je Ostrian, jer sam nedavno do�ao ovamo iz Korinta, gdje upravljam kr�æanskom opæinom ... Nego tako æemo! I kad te je Krist nadahnuo, poæi æe�, sinko, noæu u Ostrian, tamo æe� na�ibraæom Glauka, pa æe� ga ubiti na povratku u grad, i zato æe ti biti opro�teni svi grijesi. A sada mir s tobom...� Oèe...� Slu�am te, slugo Jaganjèev.Na licu radnikovu izrazi se zabuna. Eto nedavno je ubio èovjeka, a moguæe i dvojicu, a nauk Kristov zabranjuje ubijati. Ipak ih nije ubio braneæi sebe, jer i to nije dopu�teno! Nije ubio, saèuvaj Kriste, radi dobitka... Biskup mu je sam bio dao braæu u pomoæ, ali ubijati nije mu dopustio, a on je nehotice ubio, jer ga je Bog kaznio prevelikom snagom... I sada èini te�ku pokoru... Drugovi pjevaju kod165�rvnjeva, a on gre�nik misli o svom grijehu, o uvredi Jaganjca ... �to se veæ namolio, naplakao! Koliko se Jaganjca namolio da mu oprosti! I jednako osjeæa da nije dosta okajao ... A sada je iznova obeæao ubiti izdajnika ... Dobro! Slobodno je samo svoje krivnje pra�tati, pa æe ga ubiti sve da je na oèigled sve braæe i sestara koji æe sutra biti u Ostrianu. Ali neka Glauko bude prije osuðen od starje�ina meðu braæom, od biskupa ili od apostola. Ubiti nije velika stvar, a ubiti izdajnika njemu je jo� i milo, kao ubiti vuka ili medvjeda, ali da Glauko pogine nevin? Kako da uzme na svoju du�u novo ubojstvo, nov grijeh i novu uvredu Jaganjca?� Za sud nije vremena, moj sinko � odvrati Hil-on � jer æe izdajnik iz Ostriana poæi ravno k Cezaru u Ancij, ili æe se skloniti u kuæu nekog patricija, kojemu slu�i. Nego æu ti evo dati znak, pa kad ga poka�e� poslije Glaukova smaknuæa, i biskupi i veliki apostol blagoslovit æe tvoje djelo. � Rekav�i to, izvadi novèiæ, zatim stane tra�iti za pa�om no�iæv�i ga, ureza na sesterciju rtom znak kri�a i pru�i ga radniku.� To je presuda Glauka i znak za te. Kad ga, po�to pogubi� Glauka, poka�e� biskupu, oprostit æe ti i ono ubojstvo �to si ga nehotice uèinio.Radnik pru�i nehotice ruku za novcem, ali u njemu bija�e jo� odvi�e svje�a uspomena na prvo ubojstvo te osjeti kao neku bojazan.� Oèe � proslovi upravo moleæivim glasom � uzima� li na du�u to djelo i jesi li sam èuo Glagdje prodaje braæu?Hilon shvati da mu treba dati neke razloge, spomenuti kakva imena, jer inaèe mo�e divu u srce uljesti kakva sumnja. I smjesta mu sine sretna misao u glavi.� Poslu�aj, Urbane � reèe � ja prebivam u Ko-rintu, ali sam postojbinom s Kosa, a ovdje u Rimu uèim u Kristovoj nauci neku djevojku robinjicu iz mojega zavièaja, koja se zove Eunika. Ona slu�i kao »vestiplica« u kuæi Cezarova prijatelja, nekoga Pe-tronija. Eto u toj kuæi èuo sam, kako se Glauko pot-166hvatio da izda sve kr�æane, a povrh toga obeæao je drugomu pri�aptivaèu, carskome Viniciju, da æe mu naæi meðu kr�æanima djevojku ...Ovdje prekide i pogleda u èudu radnika, kome oèi sijevnu�e iznenada kao u zvjerke, a lice mu primi izraz divljega gnjeva i prijetnje.� �to ti je? � upita ga upravo sa strahom.� Ni�ta, oèe. Sutra æu ubiti Glauka...!No Grk za�uti. Zaèas prihvati radnika za ramena i okrene ga tako da mu je mjeseèev sja

j padao upravo na lice, i stane ga pomnjivo motriti. Oèito je bilo da je u du�i kolebao, bi li ga dalje pitao i sve iznio na javu, ili bi prekinuo na onome �to je doznao ili èemu se domislio. Najposlije ipak pobijedi njegova priroðena opreznost. Odahne duboko jedan i drugi put, zatim polo�i iznova ruku na glavu radnikovu i upita sveèanim, odluènim glasom:� Nije li ti na svetome kr�tenju dano ime Urban?� Jest, oèe.� Dakle mir s tobom, Urbane!167XVIII»Petronije Viniciju pozdrav!Zlo je s tobom, dragi moj! Venera ti je oèito smela sve misli, oduzela razum i dar mi�ljenja o èemu bilo drugome doli o ljubavi. Proèitaj jo� jednom ono �to si mi na moj list odgovorio, pa æe� vidjeti, kako je tvoj um postao ravnodu�an za sve �to nije Ligija, kako se samo njom bavi, k njoj se neprestano vraæa i lebdi nad njom kao jastreb nad uoèenim plijenom. Poluksa mi! Naði je br�e, jer koliko te vatra ne pretvori u pepeo, promijenit æe� se u misirskoga Sfink-sa, koji se zaljubio, kako ka�u, u blijedu Iziðu, i postao za sve gluh, ravnodu�an i èeka samo noæ da se mo�e zagledati u dragu kamenim oèima.Tumaraj veèerima kroz grad preobuèen, polazi sa svojim filozofom kr�æanske bogomolje. Sve �to budi nadu i ubija vrijeme, zaslu�uje pohvalu. Ali za moje prijateljstvo i ljubav uèini jednu stvar: onaj Urso, Ligijin rob, jamaèno je èovjek neobiène snage, zato najmi Krotona, pa se otpravljajte u troje kad izlazi�. To æe biti pouzdanije i razumnije. Kad su meðu kr�æanima Pomponija Grecina i Ligija, zacijelo oni nisu onakvi bezakonici, kakvima ih opæenito dr�e, ali kod Ligijine otmice dali su dokaz da ne znadu za �alu kad se radi o kakvoj ovèici iz njihova stada. Kad ugleda� Ligiju, znam da se neæe� moæi svladati i da æe� je htjeti odmah voditi, a kako æe� to izvr�iti sa samim Hilonom? A Kroton æe veæ znati iziæi na kraj sa svima, pa da je brani deset onakvih Ligi-168jaca kao Urso. Ne daj se guliti od Hilona, a za Krotona ne �ali novaca. Od svih savjeta �to ti mogu poslati, ovaj je najbolji.Ovdje su veæ prestali govoriti o maloj Augusti i o tome da je od èaranja umrla. To jo� spominje samo koji put Popeja, ali Cezarove misli zabavljene su drugim stvarima. Uostalom, ako je istina da je Diva Augusta opet zanijela, onda æe se i u nje uspomena na ono dijete rasplinuti bez traga. Ima veæ nekoliko dana �to smo u Napulju, ili pravije u Bajama. Da si podoban misliti o èemu bilo, onda bi jeka o na�em boravku ovdje morala doprijeti do tvojih u�iju, jer sav-koliki Rim ne govori jamaèno ni o èemu drugome. Do�li smo, dakle, ravno u Baje, gdje nas napade prije svega materina uspomena i prijekor savjesti. I zna� li do èega je Riðobradi veæ dospio? Njemu je veæ i ubojstvo materino samo predmet za stihove i povod da glumi luðaèki tragiène prizore. On je prije imao toliko zbiljskog grizodu�ja, koliko i kukavièluka. Sada, po�to se uvjerio da mu je svijet, kao i prije, pod nogama i da mu se nijedan bog nije osvetio, samo hini gri�nju savjesti da bi tako ljude dirao svojom sudbinom. Kad�to se trza noæu, pa tvrdi da ga gone Furije, budi nas, obzire se, stavlja se u pozu komedijanta koji igra Orestovu ulogu, i to rðavoga komedijanta, i gleda da li mu se divimo! I mjesto da mu ka�emo: »Idi spavati, budalo!« s boli takoðer udaramo u ton tragedije i branimo velikoga umjetnika od Srda. Kastora mi! Mora da si èuo barem to da je veæ javno istupio u Napulju. Sabrali su zbrda--zdola svu grèku fukaru po Napulju i okolnim mjestima, koji su napunili arenu tako neugodnim mirisom èe�njaka i znoja da sam hvalio bogove �to sam, mjesto u prvim redovima meðu augustianima, bio za scenom. I hoæe� li vjerovati da se je bojao? Bo-j'ao se, tako mi vjere! Hvatao me za ruku i stavljao je sebi na srce koje je zbilja kucalo ubrzanim kuca-jem. Izdavao ga dah, i kad je valjalo da nastupi, problijedio je kao pergamena i èelo mu se orosilo kap-ijicama znoja. A ipak je znao da po svim redovima sjede pripravljeni pretorijanci, oboru�ani batinama,169kojima su u sluèaju potrebe trebali uspaljivati zanos. Ali nije trebalo. Nijedan èopor majmuna iz karta�ke okolice neæe zadreèati, kako je dreèala ona fukara. Ka�em ti da je miris èe�njaka dopirao do scene. A Neron se klanjao, pritiskao ruku na srce, rukom dobacivao cjelove i plakao. Zatim je upao meðu nas koji smo èekali za scenom, kao opo

jen klikæuæi: »�to su svi trijumfi prema mojemu trijumfu?« A ona fukara jo� je jednako zavijala i pljeskala znajuæi da æe ispljeskati milosti, darove, zahvalne govore, lutrijske biljete i nove predstave Cezara luðaka. Ja im se i ne èudim �to su pljeskali, jer to se dosele nije vidjelo. A on je ponavljao svaki èas: »Evo, �to æe reæi Grci! Evo, �to æe rerci!« I èini mi se da se od toga èasa pojaèala njegova mr�nja na Rim. Jo� je poslao u Rim osobite tekliæe s izvje�æem o trijumfu, i oèekujem ovih dana èestitku senata. Odmah poslije prvoga nastupa Neronova dogodio se ovdje èudan sluèaj. Kazali�te se naglo sru�ilo, ali istom kad su ljudi veæ bili iza�li. Bio sam na mjestu i nisam vidio da su ijednoga mrtvaca izvadili ispod ru�evina. Mnogi, i od Grka, gledaju to kao gnjev bogova radi sramoæenja carskoga ugleda, ali on, naprotiv, tvrdi da je to ljubav bogova koji oèito �tite njegov pjev i one koji ga slu�aju. Zato se prinose �rtve zahvalnice po svim hramovima, a njemu je to nov poticaj za put u Aheju. Pred nekoliko dana ipak mi je rekao da se boji �to æe na to reæi rimski puk i neæe li se pobuniti, jedno iz ljubavi prema njemu, drugo od bojazni za obilato dijeljenje �itka i za igre �to bi ga mogle minuti za dulje nenazoènosti Cezarove. Ipak æemo iæi u Benevent, da ogledamo postolarski rasko�, kojim æe se podièiti Vatinije, a odanle æemo pod za�titom bo�anske braæe Helenine Grèku. Ja sam sa svoje strane opazio, kad je èovjek meðu onima koji mahnitaju, i sam pomahnita, i �tovi�e, nalazi neki èar u mahnitanju. Grèka i putovanje uz tisuæu citara, nekakav trijumfalni pohod Bakov usred nimfa i bakantica, ovjenèanih zelenilom mrèike, lozo-vim li�æem i li�æem od kozjaka, kola s upregnutim tigrovima, cvijeæe, tirsi, vijenci, usklici: »Evoe!« gla-170tzba, poezija i Helada koja plje�æe i sve je to dobro, ali mi ovdje gojimo jo� smjelije zamisli. Hoæe nam se stvoriti nekakav bajni istoèni imperij, carstvo palmi, sunca, poezije i jave, prenesene u san iz �ivota koji se pretvara u rasko�. Hoæe nam se da zaboravimo Rim i da te�i�te svijeta smjestimo negdje izmeðu Grèke, Azije i Misira, da �ivimo �ivotom ne ljudi, nego bogova, da ne znamo �to je svagdanjica, da �eæemo u zlatnim galijama u hladu grimiznih jedara Arhipelagom, da budemo Apolon, Osiris i Baal u jednoj osobi, da se rumenimo sa zorom, da se zla-timo sa suncem, da se srebrimo s mjeseèinom, da vladamo, pjevamo, snivamo... I hoæe� li vjerovati, ja, koji imam jo�te za sestercij razbora, a za as zdravoga suda, zanosim se kad�to tim ma�tanjima, a prepu�tam se zanosu zato �to ako su i nemoguæa, a ono su barem velika i neobièna... Ovakav bajni imperij bio bi konaèno ne�to �to bi se jednom u dubokoj buduænosti, poslije dugih vjekova, uèinilo ljudima kao san. Ukoliko Venera ne uzme na se lik kakve Ligije ili ovakve robinjice kakva je Eunika, i ukoliko ne ukrasi �ivot umjetno�æu, on ostaje jalov i èesto prima majmunsko lice. Ali Riðobradi neæe ostvariti svojih sanja veæ radi toga �to u tome bajnom carstvu poezije i Istoka ne bi bilo mjesta izdajama, podlosti i smrti, a u njemu pod prilikom pjesnika krije se lo� komedijant, luckasti vozaè i plitki tiranin. Zato jednako davimo ljude, kad su nam bilo na koji naèin na smetnji. Jadni Torkvat Silan veæ je sjena. Otvorio je sebi �ile, ima nekoliko dana. Le-kanije i Licinije sa strahom primaju konzulat, stari Traseja neæe umaæi smrti jer se usuðuje biti po�ten. Tigelin dosad nije uspio izraditi za me naredbu da sebi otvorim �ile. Potrebit sam jo� ne samo kao arbi-ter elegantiae, nego kao èovjek bez èijih bi savjeta i ukusa mogao izlet u Aheju i ne uspjeti. No èesto mislim da se prije ili kasnije tako mora svr�iti, i zna� li, o èemu vodim samo brigu? Da Riðobradome ne dopane moja mirenska èa�a, �to je ti poznaje� i kojoj se divi�. Ako se desi� na mojoj samrti kod mene, dat æu je tebi, ako li bude� daleko, razbit æu je. No171sad je pred nama jo�te postolarski Benevent, olimpijska Grèka i Usud koji svakome namjenjuje neznan i nesluæen put. Budi mi zdravo i najmi Krotona, jer æe ti drugi put oteti Ligiju. Hilonida mi, kad ti ne bude vi�e od potrebe, po�alji, gdjegod budem. Mo�da æu od njega uèiniti drugoga Vatinija, pa æe mo�da jo� biv�i konzuli i senatori drhtati ed njim, kako dr�æu pred onim vitezom Dretvicom. Vrijedilo bi nagledati se i toga èuda. Kad naðe� Ligiju, javi mi da prikazem za vas par labudova i par golubova u ovda�njem oblom hramiæu Venerinu. Vidio sam jednom u snu Ligiju na tvojim koljenima gdje tra�i tvoje cjelove. Uznastoj da to bude zbiljski san. �elim da ne bude oblaka na tvojem nebu, a budu li, da imaju miris i boju ru�e. Ostaj mi zdravo do viðenja!«172XIX

Tek �to je Vinicije doèitao, kadli se u biblioteku uvuèe lagano Hilon, da ga nitko nije najavio, jer je slu�inèad imala nalog da ga pusti u svako doba danju i noæu.� Bo�anska mati tvojega velikodu�noga pretka Eneje � reèe � bila ti milostiva, kako je meni bio milostiv bo�anski sin Majin!� To znaèi? � upita Vinicije trgnuv�i se od stola za kojim je sjedio.A Hilon di�e glavu i reèe:� Heureka!Mladi patricije uzbudi se tako da du�e vremena nije mogao rijeèi prosloviti.� Jesi li je vidio? � upita napokon.� Vidio sam Ursa, gospodine, i govorio sam s njim.� I zna� gdje su se sakrili?� Ne, gospodine. Drugi bi iz pusta samoljublja natuknuo Ligijcu da je pogodio tko je on, drugi bi nastojao da ga ispita gdje prebiva, i dobio bi zvrèku poslije koje bi mu svi zemaljski poslovi postali ravnodu�ni, ili bi uzbudio nepovjerenje onoga diva i postigao da jo� iste noæi potra�i drugo skloni�te za djevojku. Ja toga nisam uèinio, gospodine. Meni je dosta znati da Urso radi kod mlinara blizu Emporija, koji se zove Demas, ba� kao tvoj osloboðenik, i zato mi je dosta, jer sad mo�e koji mu drago tvoj pouz-173dani rob poæi izjutra nazorice za njim i naæi njihovo skrovi�te. Ja tim donosim samo izvjestan glas da je Urso ovdje, dakle se i bo�anska Ligija nalazi u Rimu, i drugi glas, da æe noæas biti gotovo bez sumnje na Ostrianu ...� Na Ostrianu? Gdje to? � presijeèe Vinicije hoteæi oèito odmah pohitati na reèeno mjesto.� To je stari hipogenum izmeðu Via Salaria i Nomentana. Onaj kr�æanski pontifex maximus, �to sam ti ga spominjao, gospodine, i kojega su i�èekivali znatno kasnije, do�ao je veæ i noæas æe krstiti i nauèavati na onome groblju. Oni se kriju sa svojom naukom, jer ako i nema, dodu�e, nikakvih edikata koji bi je zabranjivali, ipak puk mrzi njih, pa moraju biti oprezni. Sam Urso govorio mi je da æe se svi do jedne du�e skupiti noæas na Ostrianu, jer svatko bi rado da vidi i èuje onoga koji je bio prvi uèenik Kristov, i koga oni zovu Poslanikom.1 A jer kod njih �ene jednako s mu�karcima slu�aju nauk, od �ena neæe biti mo�da jedina Pomponija, jer se ne bi mogla opravdati pred Aulom, poklonikom starih bogova, za�to noæu odlazi od kuæe; no Ligija, gospodine, koja je pod za�titom Ursovom i starje�ina opæine kr�æanske, poæi æe sasvim sigurno s drugim �enama.Vinicije koji je dotada �ivio kao u vruæici, pa ga je dr�ala nada, sad, kad se èinilo da se ta nada ispunjava, osjeti iznenada nemoæ kakvu osjeæa putnik na cilju puta koji je bio iznad njegovih sila. Hilon to opazi i odluèi da se time okoristi:� Vrata, dodu�e, èuvaju tvoji ljudi, gospodine, i kr�æani zacijelo znadu za to. Ali njima ne trebaju vrata. Ni Tiber im ne treba, i premda je od rijeke do onih putova podaleko, vrijedi im se potruditi da vide Velikoga Apostola. Oni mogu, uostalom, imati tisuæu naèina da doðu napolje iz grada, i ja znam da ih imadu. U Ostrianu æe� naæi, gospodine, Ligiju, a kad i ne bi bila, �to ne vjerujem, bit æe ondje Urso, jer mi je obeæao da æe biti ondje i da æe umoriti Gla-uka, èuje� li, plemeniti tribune? Eto, dakle, ili æe�1 Poslanik se grèki ka�e apostol. 174poæi za njim uzastopce i saznati gdje stanuje Ligija ili æe� zapovjediti svojim ljudima da ga uhvate kao ubojicu, i kad ga bude� imao u rukama, nagnat æe� ga na priznanje gdje je sakrio Ligiju. Ja sam svoje uèinio! Drugi bi ti, gospodine, rekao da je popio s Ursom deset vrèeva najboljega vina, dok mu je izmamio tajnu gdje je sakrio Ligiju; drugi bi ti rekao da je proigrao tisuæu sestercija igrajuæi s njime igru scriptae duodecim, ili da je za dvije tisuæe kupio vijest ... Znam da bi mi ti vratio dvostruko, ali pored toga ipak jednom u �ivotu... to jest, htio sam da reknem: kao uvijek u �ivotu, bit æu po�ten, jer slutim da æe, kako je govorio velikodu�ni Petronije, sve moje tro�kove i nade nadma�iti tvoja dare�ljivost. No Vinicije, koji je bio vojnik i navikao ne samo da se sam snalazi u svim dogaðajima nego i da radi, odmah svlada èasovitu slabost i reèe:� Neæe� se prevariti u mojoj dare�ljivosti, aliprije mora� poæi sa mnom u Ostrian.� Ja u Ostrian? � upita Hilon koji nije imao nimalo volje da ide onamo. � Ja sam ti, plemeniti tribune, obeæao da æu ti pokazati Ligiju, ali ti nisam obeæao da æu je oteti... Pomisli, gospodine, �to bi bilo od mene da se onaj ligijski medvjed, rastrgav�i Gl

auka, uvjeri istodobno da ga nije sasvim po pravu rastrgao? Zar ne bi dr�ao mene (uostalom krivo) za uzroènika poèinjenoga ubojstva? Sjeti se, gospodine, �to je tko veæi filozof, to mu je muènije odgovarati na luda pitanja prostaka, pa �to bih mu ja odgovorio da me zapita za�to sam potvorio lijeènika Glauka? Ako li me jo� uvijek sumnjièi� da te varam, onda æu ti reæi: plati mi istom onda kad ti poka�em kuæu u kojoj stanuje Ligija, a danas mi poka�i samo dijelak svoje dare�ljivosti, da ne bih po èem (�to ne dali svi bogovi), kad bi tebe, gospodine, susrela zla sreæa, ostao sasvim bez nagrade. Moje srce ne bi to nikada preboljelo.Vinicije poðe kovèegu koji je stajao na mramornom podno�ju i zvao se »arca«, te izvadiv�i iz njega kesu, dobaci je Hilonu.175� To su skrupuli1 � reèe. � Kad Ligija bude u mojoj kuæi, dobit æe� isto takvu punu kesu zlnika.� Jupitere! � klikne Hilon. No Vinicije namr�ti obrve.� Ovdje æe� dobiti jesti, pa onda mo�e� poèinuti. Do veèeras neæe� se maci otuda, a kad padk, pratit æe� me u Ostrian.Na licu Grkovu izmijeni�e se èasom strah i ska-njivanje, ali se zatim primiri i reèe:� Tko æe ti se oprijeti, gospodaru! Primi te rijeèi kao dobru kob, kako ih je primio veliki na� junak u Amonovu hramu. A moje su skrupule nadvladali ovi tvoji (i ovdje zvekne kesom), da i ne govorim o tvome dru�tvu koje je za me sreæa i naslada ...No Vinicije ga presijeèe nestrpljivo i stane ispitivati za pojedinosti razgovora s Ursom. Jedno se iz njih jasno razabiralo: to jest da æe skrovi�te Ligi-jino biti noæas otkriveno, ili æe nju samu moæi ugrabiti na povratku iz Ostriana. I na tu misao Vinicija obuze mahnita radost. Sada, kad je gotovo bio siguran da æe Ligiju opet naæi, i�èeznu�e i gnjev na nju i uvreda �to je osjeæao. Za tu sadanju radost pra�tao joj je sve krivice. Mislio je samo o njoj kao o dragu i �uðenu biæu, i bilo mu je kao da mu se vraæa poslije duga puta. Bila mu je volja da sazove robove i da im naredi da okite kuæu vijencima. U taj èas nije mu bilo �ao ni na Ursa. Bio je gotov svima da sve oprosti. Hilon, prema kojemu je uza sve njegove usluge osjeæao neku odvratnost, prvi put mu se uèini zanimljivim i ujedno neobiènim èovjekom. Svanulo mu je u kuæi, zasjale mu oèi, iz-vedrilo se lice. Iznova je stao osjeæati mladost i rasko� �ivota. Pro�lo mraèno stradanje nije mu pokazalo dovoljno koliko je Ligiju zavolio. Shvatio je to istom sada kad se ponadao da æe je imati. �udnja za njom budila se u njemu, kako se u proljeæe budi zemlja ogrijana suncem, ali po�ude njegove bile su sada manje slijepe i divlje, a veæma radosne i nje�-1 Scripulum ili scrupulum, malen zlatnik, vrijedio je tre-æinu zlatnog dinara ili auresa.176ne. Osjeæao je takoðer u sebi srèanost bez granica i bio je uvjeren, èim samo ugleda Ligiju svojim oèima, da mu je vi�e neæe oteti ni svi kr�æani svega svijeta, pa ni sam Cezar.A Hilon, osokoliv�i se njegovom rado�æu, uze besjediti i davati savjete. Po njegovu mi�ljenju nije jo� trebalo smatrati stvar kao da je veæ sasvim dobivena, nego je valjalo paziti s najveæim oprezom, bez kojega cijeli pothvat mo�e po zlu okrenuti. Jo� je zaklinjao Vinicija da ne otima Ligije iz Ostriana. Onamo treba poæi s kukuljicama na glavama, zastrta lica i zadovoljiti se motreæi sve nazoène iz kakva tamna kuta. Istom kad ugledaju Ligiju, bit æe najsigurnije ako poðu za njom te izdaleka pogledaju u koju kuæu ulazi, a sutra je na osvitu opkole velikom silom robova i otmu po bijelu danu. Buduæi da je ona taokinja i pripada zapravo Cezaru, moæi æe se to uèiniti bez straha od vlasti. U sluèaju da je ne naðu u Ostrianu, poæi æe za Ursom, pa æe uspjeh biti isti. Na groblje se ne mo�e iæi s velikim brojem ljudi, jer bi lako mogli svratiti na se pa�nju, pa bi kr�æani trebali samo da potrnu sva svjetla, kako su to uèinili kod prve otmice i da se raspr�e i posakrivaju po mraku u skrovi�ta samo njima poznata. Mjesto toga treba se oboru�ati, a jo� je bolje povesti dva pouzdana i jaka èovjeka da im po potrebi budu u pomoæi.Vinicije mu je posve povladio i, sjetiv�i se ujedno Petronijeva savjeta, zapovjedi robovima da mu dovedu Krotona. Hilon, koji je znao svakoga u Rimu, znatno se umiri èuv�i ime poznatoga rvaèa, èijoj se nadljudskoj snazi èesto divio u areni, pa reèe da æe u Ostrian. Èinilo mu se da æe tobolac velikih zlatnika mnogo lak�e zadobiti uz Krotonovu pomoæ.Zato sjede dobre volje za stol, za koji ga je doskora pozvao atrijski nadstojnik

, i jeduæi prièao je robovima kako dobavlja njihovu gospodaru èudotvornu mast kojom ne treba nego namazati kopita najlo�ijih konja, pa æe daleko ostaviti za sobom sve druge. Tu mast nauèio ga je prireðivati neki kr�æanin, jer se kr�æanske starje�ine mnogo bolje zu-12 Quo vadls177miju u vraèanje i èudesa i od samih Tesalaca, premda je Tesali ja na glasu sa svojih vraèara. Kr�æani imaju prema njemu veliko povjerenje, a za�to ga imadu, tome æe se domisliti svatko tko znade �to æe reæi riba. Tako æaskajuæi, gledao je pa�ljivo lica robova u nadi, ne bi li mo�da meðu njima otkrio kr�æanina i prijavio ga Viniciju. Ali kad ga je prevarila ta nada, stade jesti i piti izobila ne �tedeæi pohvalu kuharu i uvjeravajuæi da æe nastojati da ga kupi od Vinicija. Veselje mu je jedino mutila misao da veèeras treba iæi u Ostrian, ali se tje�io da æe iæi preobuèen, po mraku i u dru�tvu dvojice ljudi, od kojih je jedan kao jakota bio idol svega Rima, a drugi visoki èasnik vojnièki. »Da i prepoznaju Vinicija« � govorio je sam sebi � »neæe smjeti diæi ruku na nj, a �to se mene tièedajem im vjeru da mi neæe vidjeti ni vr�ak nosa.«Zatim se stane sjeæati razgovora s radnikom, i to sjeæanje napuni ga novom nadom. Nije ni najmanje sumnjao da je taj radnik bio Urso. Znao je iz kazivanja Vinicija i onih koji su pratili Ligiju iz Cezarove palaèe, o neobiènoj snazi toga èovjeka. Zato kad je kod Euricija pitao za osobito jake ljude, nije bilo nimalo èudno �to su mu spomenuli Ursa. Zatim zabuna i uzrujanost radnikova na spomen o Viniciju i Ligiji nije ostavljala nikakve sumnje da ga se te osobe posebno tièu. Radnik je bio spomenuo Atacina. Najposlije oblièje radnikovo odgovaralo je sasvim onome �to je Vinicije pripovjedio o Ligijcu. Samo promijenjeno ime moglo je uzbuditi sumnju, no Hilon je veæ znao da kr�æani èesto na kr�tenju primaju nova imena.� Ako Urso ubije Glauka � govorio je u sebi Hilon � jo� bolje, ako li ga ne ubije, i to æe biti dobar znak, jer æe se pokazati kako je te�ko kr�æanima ubijati. Ta prikazao sam mu onoga Glauka kao roðenog sina Judina i izdajnika svih kr�æana. Bio sam tako rjeèit da bi se i kamen ganuo i obeæao pasti Glauku na glavu, pa sam ipak jedva jedvice privolio onoga ligijskoga medvjeda da mi obeæa da æe na nj staviti �apu ... Skanjivao se, neækao se, prièao je o178svojemu kajanju i pokori. Oèito nije to meðu njima u obièaju... Svoje krivnje treba pra�tati, za tuðe nije se slobodno svetiti, dakle uva�i, Hilone, �to ti mo�e prijetiti? Glauku nije slobodno da ti se sveti... A Urso, ako ne pogubi Glauka za tako krupnu krivnju, kao �to je izdaja svih kr�æana, jo� æe manje ubiti tebe za tako sitnu kao �to je izdaja jednoga kr�æanina. Uostalom kad jednom poka�em onomu pomamnome golubu duplja�u gnijezdo one grlièice, perem ruke od svega i vraæam se natrag u Napulj. I kr�æani govore o nekakvom umivanju ruku, to æe, dakle, biti oèito naèin na koji ih se mo�e èovjek otresti kad ima s njima posla. To su neki dobri ljudi, ti kr�æani, a tako pogano o njima govore! O bogovi! Takva je pravda nastala na svijetu. Ipak ljubim tu nauku, jer ne dopu�ta ubijati. Ali ako ne dopu�ta ubijati, onda zacijelo ne dopu�ta ni krasti, ni varati, ni krivo svjedoèiti, i zato neæu reæi da je laka. Oèito je da uèi ne samo po�teno umirati, kako uèe stoici, nego i po�teno �ivjeti. Ako kada ste-èem imetak i kuæu kao �to je ova, i tolike robova, mo�ebit da æu postati kr�æanin za toliko dok mi to bude i�lo na ruku. Jer gavan mo�e sve sebi dopustiti, pa i krepost... Jest, to je vjera za bogata�e, i zato ne razumijem kako to da meðu njima ima toliko siromaha. �to æe imati od toga i za�to dopu�taju kreposti da im ve�e ruke? O tom treba jednom promisliti. Meðutim, hvala ti, Hermese, �to si mi pomogao naæi onoga jazavca... Ali ako si to uèinio radi dviju jalovica, bijelih godi�njakinja pozlaæenih rogova, onda te ne prepoznajem. Stidi se, Argoubo-jico! Tako mudar bog, pa unaprijed ne vidjeti da neæe� ni�ta dobiti! Prikazujem ti zato svoju zahvalnost, a ako voli� od moje zahvalnosti dvije �ivine, onda si sam treæa i, u najboljem sluèaju, valjao bi za èobanina, a ne za boga. Èuvaj se jo� da kao filozof ne doka�em ljudima da te nema, jer bi tada svi prestali da ti prinose �rtve. Najbolje ti je s filozofima �ivjeti u prijateljstvu.Razgovarajuæi tako sa sobom i s Hermesom, pru�i se na klupi podmetnuv�i pla�t pod glavu, i kad179robovi ukloni�e suðe, zaspi. Probudio se istom, ili probudi�e ga, kad je do�ao Kroton. Tada poðe u atrij i zadovoljno stane ogledati golemi lik laniste, biv�ega gladijatora

, koji je svojom velièinom, èinilo se, ispunio sav trij. Kroton se bio veæ pogodio za ekspediciju i upravo je govorio Viniciju:� Herkula mi, dobro, gospodine, �to si mi danas poruèio, jer sutra polazim u Benevent, kamo me je pozvao plemeniti Vatinije da se tamo pred Cezarom ogledam s nekim Sifaksom, najjaèim Crncem �to je ikad rodila Afrika. Mo�e� zamisliti, gospodine, kako æe mu hrptenica krenuti u mojim rukama, i jo� æu mu �akom smrskati njegovu crnu laloku.� Poluksa mi! � odgovori Vinicije. � Uvjeren sam da æe� to uèiniti, Krotone.� I lijepo æe to uèiniti � pridometne Hilon. � Jest...! Jo� mu prebij laloku! To je dobra nakana i djelo dostojno tebe. Spreman sam se okladiti da æe� mu slomiti vilicu. Samo se sada namazi uljem, moj Herkule, i dobro pritegni pojas, jer znaj da æe� imati posla s pravim Kakom. Èovjek koji èuva onu djevojku do koje je stalo èestitom Viniciju, ima izvanrednu snagu.Hilon je govorio tako samo da podbode Kroto-novo samoljublje, ali Vinicije reèe:� Istina, ja to nisam vidio, ali reko�e mi da je vrstan uhvatiti bika za rogove i odvuæi ga kamo god hoæe.� A! � klikne Hilon, koji nije mislio da je Urso tako jak.No Kroton se osmjehne prezirno.� Pothvatit æu se, dostojni gospodine � reèe � da uhvatim ovom rukom, koga mi poka�e�, a ov drugom da se obranim od sedmorice onakvih Ligi-jaca i da ti donesem djevojku u kuæu, makar me svi kr�æani iz Rima gonili kao kalabrijski vuci. Ako to ne uèinim, dat æu se izbatinati na ovome implu-viju.� Ne dopusti mu toga, gospodine! � uzvikne Hilon. � Stat æe nas gaðati kamenjem, pa �to æe m onda pomoæi njegova snaga? Zar nije bolje180voditi djevojku iz kuæe ne izla�uæi ni sebe ni nju pogibiji?� Tako æe biti, Krotone! � odluèi Vinicije.� Tvoji novci tvoja volja! Znaj samo, gospodine, da sutra putujem u Benevent.� Imam pet stotina robova u samom gradu � odgovori Vinicije.Zatim im dade znak da odu a sam poðe u knji�nicu, sjede i napisa Petroniju ove rijeèi:»Hilon je na�ao Ligiju. Veèeras idem s njime i s Krotonom u Ostrian pa æu je oteti odmah danas ili sutra iz kuæe. Bogovi prosuli na te sve sretne darove! Ostaj mi zdravo, carissime, jer od radosti ne mogu pisati vi�e.«I ostaviv�i trstiku stane se brzim korakom �etati, jer osim radosti, koja mu je zalijevala du�u, hvatala ga je groznica. Govorio je sebi da æe sutra Ligija biti u ovoj kuæi. Nije znao kako æe s njome postupati ali je osjeæao, ako ga ushtjedne ljubiti da æe joj biti sluga. Sjeti se Aktine tvrdnje da ga je ljubila, i to ga je potresalo do dna srca. Dakle, radit æe se samo o svladavanju nekakvoga djevièanskog stida i o kakvu obredu, �to ga jamaèno nala�e kr�æanska vjera? Ali ako je tako, kad bude Ligija jednom u njegovoj kuæi i podlegne nagovaranju ili sili, onda æe morati reæi sama: »Dogodilo se!« pa æe veæ popustiti i zavoljeti ga.No Hilonov ulazak pomrsi mu tok tih bla�enih misli.� Gospodine � reèe Grk � evo �to mi je jo� palo na pamet: kr�æani imaju neke znakove, neke re«, bez kojih neæe nikoga pustiti u Ostrian. Znam da tako biva u bogomoljama, i ja sam takav biljeg dobio od Euricija. Dopusti mi, dakle, da poðem do nJe§a» gospodine, da raspitam potanko i da dobavim one znakove, ako budu potrebni.� Dobro, plemeniti mudrace � odvrati veselo Vinicije. � Govori� kao oprezan èovjek i zato zaslu�uje� pohvalu. Idi, dakle, do Euricija, ili kamo ti drago, ali za svaku sigurnost, ostavit æe� na ovome stolu tu kesu �to si dobio.181Hilon, koji se uvijek nerado rastajao s novcem, opreci usnice, ali ipak poslu�a zapovijed i ode. S Karina do cirkusa, kod kojega je bio duæanèiæ Eu-ricijev, nije bilo odvi�e daleko, zato se vrati zarana jo� prije veèera.� Evo znakova, gospodine. Bez njih nas ne bi pustili. Raspitao sam se takoðer dobro za put i ujedno sam rekao Euriciju da trebam biljege samo za svoje prijatelje, a sam da neæu iæi jer je za me starca predaleko, i da æu napokon sutra vidjeti velikoga apostola koji æe mi ponoviti najljep�e odlomke iz svoje besjede.� Kako neæe� iæi? Mora� � reèe Vinicije.� Znam da moram ali poæi æu dobro zakukuljen, a i vas savjetujem da to isto uèinite, jer drukèije mo�emo popla�iti ptice.I bez oklijevanja stado�e se spremati, jer se veæ stao hvatati mrak. Uze�e galske pla�te

ve s kukulji-cama i poneso�e svjetiljke. Vinicije jo�te naoru�a sebe i drugove kratkim krivim no�evima. Hilon natakne vlasulju, �to je uzajmio bio iduæi k Euriciju, te poðo�e hitno da stignu k dalekim Nomentanskim vratima, dok se jo�te nisu zakljuèala.182XXI�li su kroz Vicus Patricius du� Viminala do starih Viminalski vrata, oko ravnice, na kojoj je kasnije Dioklecijan sagradio divne kupelji. Proðo�e ostatke zidova Servija Tuli ja i doðo�e pusti j im mjestima na Nomentansku cestu, i okrenuv�i nalijevo k Salarijskoj cesti, naðo�e se meðu bre�uljcima, punim jama, gdje se kopao pijesak ili su le�ala groblja. Uto se bilo veæ sasvim smrklo, i jer mjesec jo� nije bio iza�ao, bilo bi im dosta muèno naæi put, da im ga nisu pokazivali sami kr�æani. S desne i lijeve i sprijeda vidjeli su se tamni likovi koji su i�li prema pje�èanim dolovima. Nekoji od tih ljudi nosili su fenjere, zaklanjajuæi ih po moguænosti pla�tevima, a drugi, koji su bolje znali put, i�li su po mraku. Uvje�bane vojnièke oèi Vinicijeve razabirale su po kretnjama mlade mu�karce od staraca, koji su se vukli o �tapu, i od �ena, koje su se bri�no ovile u duge stole. Rijetki prolaznici i seljaci, koji su izlazili iz grada, jamaèno su dr�ali te noæne putnike za radnike, koji su na putu u arenarije, ili za pogrebna bratstva, kojih su èlanovi prireðivali kad�to noæu obredne gozbe. No �to su mladi patricij i njegovi drugovi i�li vi�e naprijed, sve je vi�e svjetiljaka sijevalo oko njih i broj se ljudi uveæavao. Neki od njih pjevahu tihim glasom pjesme koje su se Vini-ciju èinile kao pune tuge. Èasomice je njegovo uho hvatalo isprekidane rijeèi ili odlomke pjesama, kao na priliku »Ustani, koji spava�« ili »Ustaj od mrt-183vih«, kad�to su Kristovo ime ponavljala usta mu�karaca i �ena. No Vinicije se slabo osvrtao na rijeèi, jer mu se po glavi vrzla misao da je moguæe koja od tih �ena Ligija. Nekoje su prolazeæi blizu govorile: »Mir s vama!« ili »Slava Kristu!« A njega je osvajao nemir i srce mu je �ivlje zakucalo, jer mu se èinilo da èuje Ligijin glas. Njoj sliène pojave ili kretnje varale su ga u pomrèini svaki èas, istom kad je nekoliko puta utvrdio svoju bludnju, nije vi�e vjerovao svojim oèima.No put mu se uèinio dug. Okolicu je znao dobro, ali se po mraku nije znao u njoj snaæi. Svaki èas nailazili su na neke uske prolaze, sad zidove, sad opet neke zgrade kojih se nije sjeæao. Napokon se ukaza i krajièak mjeseca iza zbijenih oblaka i obasja okolicu bolje od slabih svjetiljaka. Naposljetku, ne�to u daljini zablista kao vatra ili plamen od zu-balja. Vinicije se prikloni ka Hilonu i zapita ga je li to Ostrian.Hilon, na kojega su noæ, daljina od grada i ovi likovi, slièni prikazama, èinili oèevidno jak dojam, odgovori ne�to nesigurnim glasom:� Ne znam, gospodine, nikad nisam bio na Ostria-nu. No Krista bi mogli hvaliti gdjegod i bli�e gradu.A zaèas osjeæajuæi potrebu da govori, da se ohrabri, doda:� Kupe se kao hajduci u èetu, a ipak im nije dopu�teno ubijati, osim ako me je onaj Ligijac nedostojno prevario.No Vinicija koji je mislio na Ligiju, takoðer zadivi ova opreznost i tajnovitost s.kojom su se njeni istovjerci kupili da èuju svojega vrhovnoga sveæenika, pa reèe:� Kao sve religije, i ta ima meðu nama svojih prista�a. Ali kr�æani su �idovska sekta. Za�tse, dakle, kupe ovdje kad su na Zatiberju �idovske bogomolje, u kojima Zidovi po bijelu danu prinose �rtve?� Nije tako, gospodine. Zidovi su im upravo naj�e�æi zlotvori. Govorili su mi da je veæ prije dana�njega Cezara gotovo do�lo do borbe izmeðu Zidova i njih. Cezaru Klaudiju tako dosadi�e te razmirice184da je prognao sve Zidove, ali danas je taj edikt ukinut. No kr�æani se kriju od �idova i od puka koji ih, kako ti je poznato, sumnjièi s opaèina i mrzi ih. Neko vrijeme i�li su �uteæi, a onda Hilon, kojemu je strah rastao s udaljeno�æu od grada, reèe:� Na povratku od Euricija uzajmio sam u jednoga brijaèa vlasulju i u nozdrve sam turio dva zrnca boba. Neæe me prepoznati. A da me i prepoznadu, neæe me ubiti. To nisu rðavi ljudi! To su, naprotiv, veoma èestiti ljudi koje ljubim i po�tujem.� Nemoj im se prije vremena umiljavati pohvalama � odgovori Vinicije.Sad su u�li u uzak klanac, zatvoren sa strana kao dvama nasipima, nad kojima je na jednom mjestu prelazio vodovod. Mjesec opet proviri iz oblaka, i na kraju klanc

a ugleda�e zid obrastao obilno br�lja-nom koji se srebrio na mjeseèini. To je bio Ostrian.Viniciju srce stade �ivlje kucati.Na vratima su dva grobara uzimala biljege. Zaèas se Vinicije i njegovi drugovi naðo�e na dosta prostranu mjestu, ograðenu odasvuda zidom. Ovdje-on-dje stajali su pojedini grobni spomenici, a na srijedi vidio se pravi hvpogeum ili kripta, koja je ni�im svojim dijelom le�ala pod povr�inom, i u njoj su bile rake; pred ulazom u kriptu �um jela je èesma. Ipak je bilo oèito da preveliko mno�tvo ljudi ne bi stalo u samo podzemlje, pa se Vinicije lako dosjetio da æe se obred slaviti pod vedrim nebom; na dvori�tu u kojem se za kratak èas skupio veoma brojan svijet. Koliko je moglo oko pregledati, svjetlucao je �i�ak do �i�ka, a mnogi od do�ljaka nisu nikako imali svjetla sa sobom. Osim nekoliko glava, koje se otkri�e, svi od straha izdajnièkoga ili od studeni osta�e zakukuljeni, i mladi patricij sa strahom pomisli, ostanu li tako dokraja, da neæe u ovoj mno�ini, pri slabaèkom svjetlu, moæi razaznati Li-giju-No najednom kod kripte upali�e nekoliko smol-nih zubalja i sastavi�e od njih malu lomaèu. Malo je postalo vidnije. Mno�tvo zaèas zapjeva, ispoèetka tihano a onda sve glasnije, neku èudnu himnu. Vi-185nièije nikad u �ivotu nije èuo sliène pjesme. Ista sjeta koja ga se dojmila u pjesmama �to su ih pjevali u po glasa pojedini ljudi iduæi na groblje, javi se i sada u ovoj himni, samo jo� mnogo izrazitije i jaèe, i napokon se tako uzdi�e i zajeèa, kao da je zajedno s ljudima u jedan glas protu�ilo svekoliko groblje, brda�ca, klanci i okolica. Gotovo se kod toga èinilo da je to neko noæno dozivanje, neka ponizna molba za pomoæ u bespuæu i tami. Èinilo se da glave, uzdignute uvis, vide nekoga ondje visoko, a ruke ga prizivaju da siðe. Kad je pjesma utihnula, nastao je kao èas oèekivanja, tako potresan da su i Vinicije i njegovi drugovi nehotice pogledali k zvijezdama, kao da se boje da æe se dogoditi ne�to neobièno i netko zbilja siæi. Vinicije je u Maloj Aziji, u Misiru i u samome Rimu vidio mnogo razliènih hramova, upoznao mnogo vjera i èuo mno�tvo pjesama, no ovdje je istom prvi put vidio ljude koji su zazivali bo�anstvo pjesmom ne zato da izvr�e neki ustaljeni obred nego od srca, iz onakve prave èe�nje za njim kakva mo�e osvajati djecu za ocem i materom. Trebao bi biti slijep tko ne bi vidio da ti ljudi ne samo �tuju svojega Boga nego da ga i svom du�om ljube, a toga Vinicije nije vidio dosele ni u kojoj zemlji, ni u kojem zakonu, ni u kojem hramu, jer u Rimu i Grèkoj oni koji su jo� davali po�tu bogovima, èinili su to da naklone sebi njihovu pomoæ, ili od straha, ali nikome nije padalo na um da ih ljubi.I koliko mu je god misao zaokupila Ligija, a pa�nju tra�enje oèima izmeðu gomila, ipak nije mogao da ne vidi te èudne i neobiène stvari koje su se oko njega dogaðale. Uto nalo�i�e opet nekoliko zubalja na vatru, koja obli groblje crvenim svjetlom i potamni blijesak svjetiljaka, a u taj èas iziðe iz podzemlja starac u kabanici sa kukuljicom, ali otkrivene glave i stupi na kamen koji je le�ao blizu ognja.Mno�tvo se ustalasa kad ga ugleda�e. Glasovi oko Vinicija stado�e �aptati: »Petar! Petar!« ... Neki kle-ko�e, drugi su pru�ali prema njemu ruke. Nastade tako duboka ti�ina da su èuli svaki ogarak �to bi186pao sa zublje, i daleko treskanje kola na Nomen-tanskom drumu i �u�kanje vjetra u borovima koji su rasli oko groblja.Hilon se nagne Viniciju i �apne:� To je on, prvi uèenik Kristov, ribar!A starac di�e ruku i znakom kri�a blagoslovi sakupljene, koji u taj mah kleko�e na koljena. Drugovi Vinicijevi i on sam, ne hoteæi se izdati, povedo�e se za primjerom drugih. Mladiæ nije znao odmah pohvatati svoje dojmove jer mu se èinilo da je lik �to ga vidi pred sobom, i dosta priprost i neobièan, i èak da ta neobiènost dolazi upravo od te prostote. Starac nije imao mitre na glavi, ni hrastova vijenca na tjemenu, ni paome u rukama, ni zlatnih ploèica na prsima, ni haljina izvezenih zvijezdama ili bijelih, jednom rijeèju, nikakva obilje�ja �to su ih nosili istoèni, misirski, grèki sveæenici ili rimski flamini. I ponovo se zaèudi Vinicije toj razlici �to je opazio slu�ajuæi kr�æanske pjesme, jer i taj »ribar« uèini mu se ne kao neki veliki sveæenik, vje�t ceremonija, nego kao neki prosti, starodavni i preèasni svjedok koji je do�ao izdaleka navijestiti neku istinu koju je vidio, koje se doticao, u koju je povjerovao, kako se vjeruje u oèevidnost, i koju je zavolio upravo zato �to je vjerovao. Bila mu je i u

licu snaga uvjerenja, kakvu imade samo istina. I Vinicije, koji se kao skeptik nije htio predati njegovu caru, predade se ipak nekoj groznièavoj radoznalosti, �to li æe sada poteæi iz usta ovoga druga tajnovitoga »Hristosa« i kakva je to nauka �to ispovijedaju Ligija i Pomponija Grecina.Uto Petar poèe govoriti. Isprva je govorio kao otac koji opominje djecu i uèi ih kako æe �ivjeti. Zapovijedao im je da se odreknu suvi�ka i rasko�i, a da ljube ubo�tvo, èistoæubièaja, istinu, da podnose strpljivo krivice i progonstva, da slu�aju starje�ine i oblasti, da se èuvaju izdaje, prijetvornosti, klevetanja i napokon da daju dobar izgled i meðu se jedni drugima, pa i poganima. Vinicija, kojemu je bilo dobro samo ono �to mu je moglo vratiti Li-giju, a zlo sve �to je stajalo izmeðu njega kao za-187preka, zapeko�e i ogorèi�e neki od tih savjeta, jer mu se èinilo da starac preporuèujuæi èis i borbu protiv po�uda, tim smije ne samo osuðivati njegovu ljubav, nego i Ligiju odvraæati od njega i utvrðivati je u otporu. Razumio je, ako je ona meðu sabranima i slu�a te rijeèi i pribire ih u srce, da u taj èas zacijelo misli o njemu kao neprijatelju te nauke i opaku èovjeku. Na tu misao uhvati ga ljutina. »Pa �to sam novo èuo?« govorio je u sebi. »To li je ta nepoznata nauka? To zna svaki, svatko je to èuo. Pa siroma�tvo i ogranièenje potreba preporuèuju i cinici; a krepost je preporuèivao i Sokrat kao stvar staru i dobru, pa svaki stoik, i onakav kakav je Se-neka koji ima pet stotina stolova od èetrunovine hvali umjerenost, preporuèa istinu, strpljivost u pro-tiv�tinama, postojanost u nesreæi; i to je sve kao zale�alo �ito koje grizu mi�evi, a ljudi ga neæe jesti jer od stare�i tukne.« I osim gnjeva osjeti kao neko razoèaranje jer se nadao otkrivanju nekih neznanih èarobnih tajna, a u najmanju ruku je mislio da æe èuti kakva retora koji æe zadivljavati svojom rjeèito�æu. A kad tamo slu�ao je tek rijeèi sasvim proste, bez ikakvih ukrasa. Èudio se samo onoj ti�ini i onoj sabranosti s kojom ga je mno�tvo slu�alo. No starac je besjedio dalje tim ljudima koji su se zaslu�ali u njegovu rijeè: kako treba da budu dobri, smjerni, pravedni, siroma�ni i èisti, ne radi toga da bi za �ivota imali mir, nego da bi poslije smrti vjeèno �ivjeli u Kristu, u takvu veselju, u takvoj slavi, cvatu i radosti, �to je nitko na zemlji nije nikada okusio. Kod toga Vinicije, koliko je god maloprije nepovoljno sudio, nije mogao nego opaziti kako ipak ima razlika izmeðu nauke starèeve i onoga �to su govorili cinici, stoici ili drugi filozofi, jer oni su dobro i krepost preporuèivali kao stvar razumnu i praktiènu samo u �ivotu, a on je za nju obeæavao besmrtnost, i to ne kakvu ni�tavnu besmrtnost pod zemljom, u dosadi, ni�tavilu, pusto�i, nego divnu, gotovo ravnu bla�enstvu bogova. Pri tom je govorio o njoj kao o sasvim izvjesnoj istini, pa je stoga krepost prema takvoj vjeri dobivala upra-188vo neizmjernu cijenu, a nevolje u �ivotu spale su na ne�to potpuno ni�tavno, jer trpjeti jedan èas radi nenadma�ne sreæe sasvim je ne�to drugo negoli trpjeti samo zato �to je takav red u prirodi. No starac produ�i besjediti, da krepost i istinu treba ljubiti radi njih samih, jer je najveæe dobro i krepost od-vijeka Bog, i tko njih ljubi, ljubi Boga, i po tom sam postaje njegovo ljubljeno èedo. Vinicije nije toga dobro razumijevao ali je znao otprije iz rijeèi �to ih je Pomponija Grecina rekla bila Petroniju, da je taj Bog po mi�ljenju kr�æana jedan i svemoguæ, i kad je sad jo� uz to èuo da je on najveæe dobro i najvi�a istina, pomisli i nehotice da bi kod takvoga Demiurga Jupiter, Saturn, Apolon, Junona, Vesta i Venera bili kao neka sitnièava i buèna zadruga, u kojoj spletkare svi ukupno i svaki na svoju ruku. Ali najveæma dade se na èudo mladiæu kad starac stade nauèavati da je Bog ujedno najveæa ljubav, i zato tko ljubi ljude, ispunjava najveæu njegovu zapovijed. Ali nije dosta ljubiti ljude od svojega naroda, jer je Bog-èovjek za sve ljude krv pro-lio, pa je i meðu neznabo�cima na�ao veæ svoje izabrane, kao Kornelija kapetana. Nije dovoljno ljubiti one koji nam dobro èine, jer je Krist oprostio i �idovima koji su ga predali bili na smrt, i vojnicima rimskim, koji su ga pribili na kri�. Treba, dakle, onima koji nam krivnju èine ne samo pra�tati nego ih i ljubiti i vraæati im dobro za zlo. I nije dosta ljubiti dobre, nego treba ljubiti i zle, jer samo ljubavlju mo�e se iz njih istrijebiti zloæa. Hilon kod tih rijeèi pomisli u sebi da mu je sav trud oti�ao niz vodu i da Urso nikada na svijetu neæe smjeti ubiti Glauka, ni noæas ni ikoje druge noæi. No ipak se odmah utje�i drugim zakljuèkom izvedenim iz nauke starèeve: da ni Glauko neæe ubiti njega, ba� da ga i otkrije i prepozna. Vinicije nije vi�e mislio da u rijeèima starèevima nema ni�ta novo, nego je u èudu sam sebe pitao: Kakav je to Bog? Kakva je to nauka? Kakav li

je to svijet? Sve �to je èuo, nije mu nikako i�lo u glavu. To je njemu bila neka neèuvena novost pojmova. Osjeæao je kao da bi na189priliku htio pristati za tom naukom, da bi mu valjalo na lomaèu nalo�iti svoje mi�ljenje, obièaje, znaèaj, svukoliku dosadan ju æud i sve to sa�eci u pepeo i napuniti se nekim iz temelja drugim �ivotom i potpuno novom du�om. Nauka koja mu je zapovijedala da ljubi Parte, Sirce, Grke, Misirce, Gale i Britance, da opra�ta neprijateljima, da im uzvraæa dobro za zlo i da ih ljubi, uèini mu se mahnita, a u isti tren osjeti da ipak u toj mahnitosti ima ne�to sna�nije nego u svim dosada�njim filozofijama. Mislio je da je sa svoje mahnitosti neizvr�iva i radi neizvr�ivosti bo�anska. Odbijao ju je u du�i a osjeæao je da od nje di�e, kao s livade pune cvijeæa, neki opojni miris, i tko ga se jednom nadi�e, mora, kao u zemlji lotofa�koj, zaboraviti sve drugo i samo za njome èeznuti. Èinilo mu se da u njoj nema ni�ta stvarno i ujedno da je stvarnost prema njoj ne�to tako isprazno da ne vrijedi kod nje zaustavljati svojih misli. Opkoli�e ga neki ogromni prostori kojih ni slutio nije, i neki oblaci. Ovo groblje poèe ga se doimati kao zbori�te mahnitaca, ali i kao mjesto tajnovito i stra�no na kojemu se kao u nekoj mistiènoj lo�nici raða ne�to èega jo� nije bilo na svijetu. Posvijestio je sebi sve �to je od prvoga èasa starac zborio o �ivotu, o istini, ljubavi, Bogu, i misli su mu se zasjenjivale od bljeska kako se zasje-njuju oèi od uèestalih munja koje se naglo susti�u. Kako je obièajeno u ljudima kojima se sav �ivot pretvorio u jednu strast, mislio je o svemu tome prema svojoj ljubavi k Ligiji, i pri svjetlu tih munja ra-zabra jasno jednu stvar: ako je Ligija na groblju, ako ispovijeda tu nauku, ako je slu�a i osjeæa, da nigda dovijeka neæe postati njegova prile�nica.I prvi put, otkako ju je upoznao kod Aulovih, osjeti, kad bi je sada i opet dobio, da je ipak ne bi dobio. Ni�ta mu slièno dotad nije padalo na um, a i sada nije sebi znao dati o tome raèuna, jer je to bilo ne toliko razumijevanje, koliko mutno osjeæanje nekoga nenadoknadivog gubitka i neke nesreæe. Nastade u njemu nemir koji se prometnuo u gnjevnu oluju protiv kr�æana uopæe, a napose protiv star-190ca. Ovaj ribar, kojega je na prvi pogled oka ocijenio za prostaka, zadavao mu je sada gotovo strah i èinio mu se kao neki tajanstveni Usud koji neumoljivo i ujedno tragièno kroji njegovu sudbinu.Grobar nabaci opet neèujno nekoliko zubalja na oganj, vjetar prestade �umjeti u borovima, plamen se dizao dugim jezikom ravno put zvijezda koje su se krijesile na vedru nebu. A starac spomenuv�i smrt Kristovu, stade sada samo o njemu govoriti. Svi su-zdr�a�e dah u prsima i nastade jo� veæa ti�ina nego prije, takva ti�ina da se gotovo èu kucanje srdaca. Taj èovjek bje�e vidio! I prièao je kao onaj kome se svaki trenutak usijekao tako u pamet da vidi i onda kad sklopi oèi. Govorio je kako su, vrativ�i se ispod kri�a, prosjedjeli on i Ivan dva dana i dvije noæi u blagovali�tu, ne spavajuæi, ne jeduæi, izmuèeni u tuzi, tjeskobi, u sumnji, glave dr�eæi u rukama i promi�ljajuæi kako je On umro. Ah, kako je to bilo te�ko! Kako muèno! Veæ je svanuo bio treæi dan i zora je zablijedila zidove, a on i Ivan sjedjeli su tako pod zidom bez savjeta i nade. A kad bi ih san i obrvao (jer i onu noæ uoèi muke proveli su bili bez sna), opet su se trzali iza sna i iznova stali tu�iti. No tek �to se rodilo sunce, upade Marija iz Magdale bez daha, raspletene kose, klièuæi: »Uze�e Gospoda!« A oni, èuv�i to, skoèi�e na nogee-ko�e na mjesto. No Ivan, èovjek mlaði, dotrèa prvi, ugleda grob prazan i ne smjede uniæi. Istom kada se skupi�e sve troje na ulazu, on, koji im to govori, uni�ao je, ugledao na kamenu pokrov i veze, ali tijela ne naðe. I napade na njih strah, jer su mislili da su ugrabili Krista sveæenici, i obojica se vra-ti�e kuæi jo� u veæoj �alosti. Potom doðo�e drugi uèenici i stado�e naricati redom svi u jedan glas, eda bi ih lak�e èuo Gospod nad vojskama. Premrla je u njima du�a, jer su se nadali da æe Uèitelj otkupiti Izrael, a bje�e treæi dan kako je umro pa nisu razumjeli za�to je Otac ostavio bio Sina, i bili bi voljeli da ne gledaju dana i da pomru, tako je te�ko bilo to breme.191Uspomena na te stra�ne èasove sad istisne iz oèiju starcu dvije suze, koje su se dobro vidjele na sjaju ognja kako se trune niza sijedu bradu. Stara bez kose glava stade mu se tresti glas mu zamrije u prsima. Vinicije reèe u duhu: »Taj èovjek govori istinu i plaèe nad njom!« A slu�aèe prostih srdaca takoðer uhvati �alost za grlo. Èuli su veæ uta o muci Kristovoj i znali su da æe radost nastupiti iza tuge, ali jer je to prièao apostol koji je sve to vidio, lamali su u uzbuðenosti ruke jecajuæi ili su se udar

ali u prsi.No pomalo se primiri�e jer ih svlada �elja da dalje slu�aju. Starac sklopi oèi kao da hoæe bolje vidjeti u du�i davne dogaðaje, i proslijedi: »Dok su tako tu�ili, upade iznova Marija iz Magdale vièuæi da je vidjela Gospoda. Ne mogav�i ga od velikoga sjaja prepoznati, mislila je da je vrtlar, ali On reèe: »Marija!« Nato je ona uskliknula: »Rabboni!« I pala mu je do nogu, a on joj naredi da ide k uèenicima i nestade. Ali oni, uèenici, ne vjerova�e joj, a kad je plakala od radosti, jedni su je korili, a drugi mi�ljahu da joj je �alost pomutila pamet, jer je takoðer govorila da je u grobu vidjela bila anðele, a oni opet dotrèav�i onamo vidje�e prazan grob. Zatim uveèe doðe Kleofa, koji je i�ao drugim uèenikom u Emaus, i vrati�e se na svu hitnju govoreæi: »Zaista uskrsnu Gospod!« I stado�e se prepirati zatvoriv�i vrata od straha pred �idovima. Uto stade On meðu njima, premda vrata nisu �krinula, i kad se s toga upla�i�e, reèe im: »Mir s vama!«»I vidjeh Ga, kao svi �to Ga vidje�e, i bje�e kao svjetlost i kao sreæa srcima na�im, jer vjerovasmo da je uskrsnuo i da æe mora presahnuti i gore se u prah pretvoriti, a slava Njegova neæe proæi.«»I osmi dan stavi Toma Blizanac prste u Njegove rane i dotaèe se boka Njegova i onda Mu pade k nogama i povika: »Gospod moj i Bog moj!« A on mu192odgovori: »Jer me vidje, vjerova. Blago onima koji ne vidje�e, a vjerova�e.« I te rijeèi èusmo i oèi na�e gleda�e Njega, jer bje�e meðu nama.«Vinicije je slu�ao i s njime se zbivalo ne�to èudno. Zaboravio je naèas gdje je, i stao je gubiti osjeæaj realnosti, mjeru, suðenje. Stajao je pred dvjema nemoguæim stvarima. Nije mogao povjerovati �to je starac zborio, a osjeæao je da bi morao biti samo slijep i odreæi se svoga razuma, pa da dopusti da ovaj èovjek koji je govorio: »Vidjeh«, la�e. Bilo je u njegovoj ganu tosti, u njegovim suzama, u èitavu njegovu liku i u pojedinostima dogaðaja �to ih je kazivao, ne�to �to je èinilo nemoguæom svaku sumnju. Viniciju je bilo na mahove kao da sniva. No oko sebe vidio je mno�tvo u nijemu muku; èaða od svjetiljaka dolijetala mu je do nosnica; podalje su plamtjele zublje, a kod njih na kamenu stajao je èovjek, starac, blizak grobu, kojemu se tresla glava dok je dajuæi svjedoèanstvo ponavljao: »Vidio sam!«I ispripovjedi im sve dalje do uza�a�æa. Èasom bi otpoèinuo, jer je govorio vrlo potanko, ali se osjeæalo da mu se svaka i najmanja sitnica urezala u pamet kao u kamen. Oni koji ga slu�ahu bijahu opo-jeni. Zavrati�e s glava kukuljice, da bolje èuju i da im ne izmakne nijedna od tih rijeèi koje su za njih bile predragocjene. Èinilo im se da ih neka nadljudska snaga prenosi u Galileju, da �eæu zajedno s uèenicima po onim gajevima i uz vode, da se ovo groblje pretvara u Tiberijadsko jezero, a na obali u jutarnjoj magli stoji Krist onako kako je stajao kad Ivan gledajuæi iz laðice reèe: »Eno Gospoda!« A Petar se bacio u vodu da prije padne k dragim nogama. Na licima se razabirao zanos bez mjere i zaborav �ivota i sreæa i neizmjerna ljubav. Oèito su neki za dugoga pripovijedanja Petrova imali viðenje, i kad je stao govoriti kako su se u èasu uza�a�æa oblaci podmicali pod noge Spasitelju, stali ga zaklanjati i sakrivati od oèiju apostola, sve se glave nehotice podigo�e nebu i nastupi trenutak oèekivanja, kao da se ovi ljudi nadaju da æe Ga jo� ugledati ili da13 Quo vadi�193æe iznova siæi s nebeskih visina da pogleda kako stari Apostol pase povjerene mu ovce, da blagoslovi njegovo stado.I za te ljude nije bilo u taj tren Rima, nije bilo mahnitoga Cezara, nije bilo hramova, bogova poganskih, bio je samo Krist koji je ispunjavao zemlju, more, nebo i svijet.U udaljenim kuæama, razasutim du� Nomentan-skoga druma, stado�e pjevati pijetlovi ogla�ujuæi ponoæ. U taj èas stade Hilon Vinicija vuæi za skut od pla�ta i reèe �apatom:� Gospodine, eno ondje sasvim blizu starca vidim Urbana i do njega neku djevojku.Vinicije se tr�e kao od sna, i obrativ�i se kamo mu je pokazao Grk, ugleda Ligiju.194XXISvaka kapljica krvi ustrepti u mladom patriciju kad ju je opazio. Zaboravi mno�tvo, starca, svoje èuðenje o tim nepojmljivim stvarima �to je bio èuo, i vidio je pred sobom samo nju jedinu. Eto napokon je na�ao poslije svih napora, poslije dugih dana nemira, lomljenja i jada! Prvi put u �ivotu osjeti da radost mo�e nasrnuti na prsi kao

divlja zvijer i pritisnuti ih da èovjek ne mo�e ni du�om dahnuti. On, koji je dosele dr�ao da je »Fortuna« nekako du�na da mu izvr�uje sve njegove prohtjeve, jedva je sada vjerovao svojim oèima i svojoj sreæi. Da nije bilo te sumnje, njegova �estoka æud mogla bi ga zanijeti na kakav nepromi�ljen èin, no on se htio prije uvjeriti nije li to nastavak onih èudesa kojih mu je bila puna glava, i da li ne sanja. Ali nije bilo sumnje: vidio je Ligiju i od nje ga je rastavljao razmak jedva od deset koraèaja. Stajala je u punom svjetlu, pa je se mogao nagledati koliko je god htio. Kukuljica joj se omakla s glave i pomrsila joj kosu; usta joj se malo otvori�e, oèi je uzdigla u Apostola, lice se zagledalo i zanijelo. U plastu od mrke vune bija�e odjevena kao djevojka iz puka, no Vinicije ne bje�e je vidio nikad ljep�u, i pored sve smetnje koja u njemu nastade, udari mu u oèi kod onih gotovo ropskih haljina plemenitost one divne patricijske glave. Ljubav ga pro�e�e kao plamen, silna, smije�ana s nekim èudnim osjeæajem èe�nje, udiv-ljenja, poèitanja i po�ude. Osjetio je rasko� od sa-195moga toga pogleda i sladio se njime kao �ivom vodom nakon duge �eðe. Stojeæi uz golemoga Ligijca, èinila mu se manjom nego je prije bila, gotovo dijete. Opazio je takoðer da je oslabila. Ko�a joj je bila gotovo prozirna; èinila je na njega dojam cvijeta i du�e. Ali je to veæma �elio zadobiti to biæe, tako razlièno od �ena �to ih je viðevao ili lj na Istoku i u Rimu. Osjeæao je da bi dao za nju one sve, i s njima zajedno i Rim i savkoliki svijet!Bio bi se zagledao i posvema zaboravio da nije bilo Hilona koji ga je vukao za skut od pla�ta iz straha da ne uèini �togod �to bi ih moglo izlo�iti opasnosti. Zaèas zagrmi aranatha«, i Veliki Apostol stane krstiti vodom s vodometa one koje su mu prezbiteri dovodili kao pripravljene da prime kr�tenje. Viniciju se èinilo da se ta noæ neæe nikad svr�iti. Htio je sada da ide �to prije za Ligijom i da je ugrabi na putu ili u njenu stanu.Napokon stado�e neki odilaziti s groblja. Nato pri�apne Hilon:� Iziðimo, gospodine, pred vrata jer nismo skinuli kukuljice i ljudi nas gledaju.Tako je doista i bilo. Dok su svi za Apostolove besjede poskidali kukuljice da bi bolje èuli, oni se nisu poveli za tim primjerom. Hilonov savjet uèini se i zato dobar jer su stojeæi na vratima mogli motriti sve prolaznike, a Ursa je bilo lako prepoznati po uzrastu i po liku.� Poæi æemo za njima � reèe Hilon � vidjet æemo u koju kuæu ulaze, pa æe�, gospodine, sutrat jo� danas opkoliti sve ulaze u kuæu robovima i odvesti je.� Ne! � reèe Vinicije.� Da �to æe� uèiniti, gospodine?� Uæi æemo za njom u kuæu i odmah je ugrabiti! Toga si se pothvatio Krotone.� Jesam � reèe lanista � i predajem ti se, gospodine, kao rob ako ne slomim krsta onome bivolu koji je èuva.No Hilon ih stane odgovarati i zaklinjati svim bogovima da toga ne èine. Ta Krotona su namislili196uzeti samo kao za�titu za sluèaj da ih prepoznadu a ne da otimlju djevojku. Ako je stanu otimati samo njih dvojica, sami æe staviti glavu u torbu, i �to je gore, mo�e im se izmaæi iz ruku pa se sakriti na drugome mjestu ili pobjeæi iz Rima. Pa �to su onda postigli? Za�to ne bi radili sigurno, za�to da se izla�u smrti, a sav pothvat neizvjesnoj sreæi? Vinicije je pored toga �to se te�kom mukom uzdr�avao da odmah na groblju ne uhvati Ligiju u naruèaj ipak vidio da Grk ima pravo i bio bi se mo�da priklonio njegovu svjetovanju da nije bilo Krotona kojemu je bilo stalo do nagrade.� Zapovjedi, gospodine, ovome starome jarcu da �uti � reèe � ili mi dopusti da ga dohvatim malo �akom po glavi. Jednom me je u Buksentu, kamo me je na igre doveo bio Lucije Saturnin, napalo u krèmi sedam pijanih gladijatora i nijedan nije oti�ao èitavih rebara. Ne ka�em da djevojku otmemo sada iz ove svjetine, jer bi nam mogli bacati pod noge kamenje; ali kad bude jednom u kuæi, otet æu ti je i odnijeti kamo god bude� htio.Vinicije se obradova èuv�i te rijeèi i odgovori:� Tako æe biti, Herkula mi! Moglo bi se sutra desiti da je ne naðemo u kuæi, a da ih uzbunimo zacijelo bi je drugamo odveli.� Onaj Ligijac èini mi se stra�no jak! � reèe Hilon.� Ne ka�u tebi da mu dr�i� ruke � odsijeèe mu o�tro Kroton.

Ipak im je valjalo jo� podugo èekati, i pijetli stado�e pjevati prije osvita, dok ne ugleda�e Ligijca gdje izlazi kroz dveri i s njime Ligija. Pratilo ih je nekoliko drugih osoba. Kad su iza�li, poðe Ligija s Velikim Apostolom naprijed, a iza njih je i�ao drugi starac, znatno ni�ega uzrasta, dvije postarije �ene, Urso i djeèak, koji je svijetlio svjetiljkom. Za ovom èeticom i�lo je mno�tvo od oko dvjesta ljudi. Vinicije, Hilon i Kroton pomije�a�e se u tu hrpu.� Da, gospodine � reèe Hilon � tvoja je djevica pod moænom za�titom. Ono ide s njome on, Ve-197liki Apostol, jer gle kako ljudi klecaju pred njim na prolazu.Ljudi su doista padali na koljena, ali Vinicije ih nije gledao. Ne skidajuæi ni za tren oka s Ligije, mislio je samo o njenoj otmici i obikav�i u vojsci na osvajanja svake ruke, gradio je u glavi s vojnièkom toèno�æu èitavu osnovu za otmicu. Osjeæao je da je korak na koji se odluèio vratoloman ali je znao dobro da smjeli napadaji obièno polaze za rukom. Put se ipak otegao pa je èasomice mislio i na jazove �to ih je iskopala izmeðu njega i Ligije ova èudna nauka, koju je ona priznavala. Razumio je sada sve �to se u pro�losti dogodilo i razumio je za�to se dogodilo. Bio je za to dosta razabrane pameti. Eto on dosad nije znao Ligije u du�u. Vidio je u njoj najljep�u od svih drugih djevojaka, za kojom mu pla-nu�e sva æutila a sad je razabrao da je ta nauka uèinila od nje neko biæe razlièno od drugih �ena, i da je nada da æe i nju zanijeti æutila, po�uda, bogatstvo, rasko�, samo obmana. Poimao je sada napokon �to obojica, ni on ni Petronije ne razumje�e da je ova vjera ucjepljivala u du�u ne�to neznano ovome svijetu u kojemu je �ivio, i da Ligija, sve kad bi ga i zavoljela, ni�ta neæe od svojih kr�æanskih istina �rtvovati radi njega; ako postoji za nju kakav rasko�, taj je zacijelo sasvim razlièan od onoga za kakvim je hlepio on, Petronije i Cezarov dvor i sav Rim. Svaka druga od �ena �to ih je poznavao, mogla mu je biti ljubavnica, ali ova kr�æanka mogla je da bude samo �rtva.I misleæi o tome, osjeæao je �estoku bol i gnjev, a ujedno je osjeæao da je taj gnjev nemoæan. Oteti Ligiju èinilo mu se moguæe i bio je o tome siguran, ali je jednako bio siguran da su prema toj nauci on sam, njegovo juna�tvo i njegova moæ ni�ta i da s njome neæe izaæi nakraj. Ovaj rimski vojnièki tribun, koji je bio uvjeren da æe ona snaga maèa i pesnice koja je zavladala svijetom, uvijek njime vlada+i, prvi put u �ivotu vidje da osim nje mo�e biti jo� ne�to drugo pa se u èudu pitao: �to je to?198I nije umio jasno sebi odgovoriti, jedino su mu glavom prolijetale slike groblja, skupljenog svijeta i Ligije koja je svom du�om slu�ala rijeèi starca, �to je prièao o muci, smrti i uskrsnuæu Boga-èovjeka koji je otkupio svijet i obrekao mu sreæu s onu stranu Stiksa.I kad je o tome mislio, u glavi mu je nastajao kaos. No iz toga zamr�aja misli tr�e ga jadikovanje Hilona koji se stane jadati na svoju sudbinu: ta on se pogodio samo da naðe Ligiju, pa ju je s opasno�æu po svoju glavu na�ao i pokazao. Pa �to hoæe od njega jo� vi�e? Zar se pothvaæao da je otme, i tko bi mogao zahtijevati takvo �to od bogalja bez dva prsta, od èovjeka starca koji se predao razmi�ljanju, nauci i vrlini? �to æe biti ako gospodina, ovako dostojna kakav je Vinicije, snaðe kakva bijeda pri otmici ove djevojke? Istina, bogovi su du�ni èuvati izabrane, ali zar se gdjekad ne de�avaju takve stvari da se èini kao da se bogovi igraju piljaka, mjesto da gledaju �to se po svijetu zbiva? Fortuni su, kako je poznato, zavezane oèi, pa ne vidi ni danju, a kamoli noæu. Neka se �to dogodi, neka onaj ligijski medvjed potegne na plemenitoga Vinicija �rvnjem, buretom vina ili, �to je jo� gore, vode, tko æe jamèiti da na kukavca Hilona mjesto nagrade ne padne odgovornost? On, ubogi mudrac, prionuo je iz prijateljstva plemenitome Viniciju, kao Aristotel Aleksandru Makedoncu, pa kad bi mu plemeniti Vinicije poklonio onu kesicu �to je na njegove oèi zadjenuo bio za pas na polasku od kuæe, imao bi èime u nesreæi prizvati odmah pomoæ ili predobiti same kr�æane. O, za� neæe da slu�a starèevih savjeta, �to ih kazuje razboritost i iskustvo?Æuv�i to, Vinicije izvadi kesu iza pasa i baci je Hi-lonu u ruke.� Evo ti, pa muèi!Grk osjeti da je neobièno te�ka, pa se ohrabri.� Sva mi je nada u tome � reèe � �to su Her-kul i Tezej izvodili jo� muènija djela, a �to jj osobiti najglavniji prijatelj Kroton, nego Herkul? A199

tebe pak, dostojni gospodine, neæu nazvati polubogom jer si èitav bog i neæe� ni unapredak zaboraviti slugu siroma�na ali vjerna, kome treba od vremena na vrijeme podmirivati potrebe, jer on sam, kad se jednom udubi u knjige, ne mari ni za �to ... Nekoliko ara vrta i kuæica, ma i s najmanjim trijemom radi hlada ljeti, bilo bi ne�to dostojno ovakvoga darovatelja. A sada æu se poizdaljega diviti va�im vite�kim podvizima, prizivat æu Jupitera da vam bude prijazan, a ako bude nevolje, diæi æu takvu graju da æe se pola Rima razbuditi i doæi vam u pomoæ. Rðava li i neravna puta! Izgorjelo mi je ulje u svjetiljci; nego kad bi me Kroton, koji je jednako plemenit kao i jak, htio uzeti na ruke i donijeti do gradskih vrata, znao bih najprije, hoæe li lako odnijeti djevojku, drugo, uèinio bi kao Eneja, a najposlije naklonio bi sebi sve po�tenije bogove tako da se ne bi trebao nimalo bojati za uspjeh na�ega pothvata.� Volio bih nositi mrcinu od ovce prije mjesec dana od �uge Upsalu � odvrati mu lanista � ali ako mi da� onu kesu �to ti je dobacio èestiti tribun, nosit æu te sve do vrata.� Dabogda prebio no�ni palac! � odgovori Grk. � Zar si se tako okoristio naukom onoga èasnoga starca koji je preporuèio ubo�tvo i milosrðe kao dvije ponajveæe kreposti.. .? Zar ti nije izrijekom kazao da me ljubi�? Vidim da od tebe neæu uèiniti nikad rðava kr�æanina, i da bi lak�e sunce pro�lo kroz zidove mamertinske tamnice nego istina kroz tvoju hipopotamsku lubanju.A Kroton, u kojega je bila �ivotinjska snaga, ali zato nije imao nikakva èovjeènog osjeæaja, odvrati:� Ne boj se! Od mene nikad kr�æanina! Neæu da gubim svoj hljebac!� Istina, ali da ima� i sam osnovne pojmove iz filozofije znao bi da je zlato ni�tetno.� Udari ti mene filozofijom, a ja æu tebe glavom gruhnuti u trbuh, pa da vidimo tko æe pobijediti.� Tako isto mogao je i vol kazati Aristotelu � doèeka ga Hilon.200Mrak se stao gubiti. Zora je blijedom bojom obojila vrhove zidova. Drveæe kraj puta, zgrade i koje-gdje postavljeni grobni spomenici stado�e se pomaljati iz tame. Drum nije vi�e bio sasvim pust. Pre-kupci hrane �urili su se na otvorenje gradskih vrata goneæi magarce i mazge, natovarene povræem; ponegdje su �kripala kola, na kojima su vozili divljaè. Na putu i s obje strane druma povila se nad samom zemljom laka magla, koja je slutila na lijepo vrijeme. Ljudi, viðeni dalje, èinili su se u toj magli kao duhovi. Vinicije je upro oèi u vitku priliku Ligije, koja mu se, �to je veæma svitalo, èinila sve srebrenijom.� Gospodine � reèe Hilon � uvrijedio bih te kad bih pomi�ljao da æe se ikada iscrpsti tvoja po-datljivost, no sada kad si me platio, ne mo�e� sumnjati da govorim samo za svoju korist. Evo, jo� te jednom svjetujem, sada kad sazna� u kojoj kuæi stanuje bo�anska Ligija, da se vrati� kuæi po robove i nosiljku i da ne slu�a� ovoga slonova rila, Kroto-na, koji se samo zato pothvaæa da sam otme djevicu, ne bi li ti iza�eo kesu kao vreæicu sira.� Dobit æe� od mene udarac �akom meðu lopatice, to æe reæi da æe� poginuti � javi se Kroton� Dobit æe� od mene bure kefalonca, to æe reæi da æu ostati zdrav � odvrati Grk.Vinicije ne odgovori ni�ta jer se pribli�i�e gradskim vratima, gdje vidje�e èudan prizor. Kad je prolazio Apostol, dva vojnika kleko�e, a on èasom polo�i ruke na njihove kacige i uèini nad njima znak kri�a. Mladome patriciju nikad dotad nije palo na um da bi veæ i meðu vojnicima moglo biti kr�æana i u èudu pomisli kako u gradu koji gori, po�ar zahvaæsve vi�e i vi�e kuæa, da tako i ova nauka osvaja oèevidno svaki dan nove du�e i �iri se preko svakoga ljudskoga shvaæanja. To mu udari u oèi i poradi Ligije, jer se uvjerio da bi se, kad bi htjela pobjeæi iz grada, na�li stra�ari koji bi joj sami olak�ali tajni izlazak. I zato je taj èas zahvaljivao svim bogovima �to se to nije dogodilo.Pro�av�i nezagraðena mjesta, koja su se nalazila izvan zidova, èeta kr�æana stade se razilaziti. Trebalo201je iæi za Ligijom u veæem razmaku i opreznije, da ne svrnu na se pa�nju. Hilon se stane tu�iti na rane i sijevanje u nogama i sve je veæma zaostajao, a Vi-nicije nije se tome protivio misleæi da mu sada stra-�ivi i slabaèki Grk neæe vi�e biti od potrebe. Bio bi mu èak i dopustio da ide kamo hoæe, ali je èestitoga mudraca zadr�avala opreznost ili nagonila izvjed-Ijivost, jer je neprestano pristajao za njima i ponekad im i prilazio ponavljajuæi svoje preða�nje savjete i nagaðajuæi da bi starac koji ide iza Apostola

, kad ne bi bio ne�to ni�ega rasta, mogao biti Glauko.I�li su jo� dugo, èak na Zatiberje, i sunce je veæ bilo gotovo iza�lo kad se èetica, u kojoj je bila Li-gija, razdvoji. Apostol, stara �ena i djeèak odo�e uz rijeku, a starac ni�ega uzrasta, Urso i Ligija zama-ko�e u tijesnu ulicu i pro�av�i jo� oko stotinu koraka uðo�e u predvorje kuæe, u kojoj su bila dva duæana, jedan uljarski, a drugi ptièarski.Hilon, koji je i�ao nekih pedeset koraka za Vini-jem i Krotonom, stane odjednom kao ukopan i pri-biv�i se uza zid stane im psikati da se vrate k njemu.Oni se vrati�e, jer se trebalo posavjetovati.� Idi � reèe mu Vinicije � i pogledaj da nema ova kuæa mo�da drugi izlaz na onu ulicu.Kako se god Hilon prije tu�io na rane na nogama, sada poskoèi tako �ivo kao da ima na gle�njima Merkurova krila�ca i èasom se vrati.� Nema � reèe � nego jedan izlaz. Zatim sklopi ruke:� Tako ti Jupitera, Apolona, Veste, Kibele, Iziðe i Ozirisa, Mitre, Bala i svih bogova sa Istoka i Zapada, zaklinjem te, gospodaru, okani se ove namjere... Poslu�aj me ...No najednom mu zape rijeè, kad ugleda kako je Viniciju lice problijedilo od uzrujanosti, a oèi mu se za�agri�e kao vuèje zjenice. Dosta ga je bilo pogledati pa razumjeti da ga ni�ta na svijetu neæe zadr�ati od pothvata. Kroton stane sabirati dah u svoja herkulska prsa i kretati svojom nerazvijenom lubanjom kao medvjed �to èini u zatvorenom kavezu.202Dodu�e, na njegovu licu nije bilo traga kakvoj uznemirenosti.� Ja idem prvi! � reèe.� Ti æe� za mnom! � reèe zapovjednièkim glasom Vinicije.I zaèas i�èezo�e obojica u mraènoj ve�i. Hilon skoèi do ugla najbli�e ulièice i stane iza ugirivati èekajuæi �to æe biti.203XXIIIstom u ve�i Vinicije razabra svu te�koæu pothvata. Kuæa je bila velika, na vi�e katova, graðena na onaj tip, kakvih je bilo u Rimu na tisuæe posagra-ðeno da se izdaju u najam, a obièno su bile na brzu ruku rðavo graðene, te nije gotovo bilo godine da se nije po nekoliko njih sru�ilo na glave stanovnicima. To su bile prave ko�nice, odvi�e visoke i odvi�e tijesne, pune komorica i klijeti, u kojima je stanovao siroma�ni svijet, a uz to mnogobrojan. U gradu, u kome mnoge ulice nisu imale naziva, te kuæe nisu imale brojeva. Ubiranje stanarine vlasnici su povjeravali robovima, a oni nisu bili obvezani od gradske uprave da prijavljuju imena stanovnika pa ih èesto puta ni sami nisu poznavali. Raspitati se za koga u ovakvoj kuæi bilo je èesto neobièno te�ko, osobito kad na vratima nije bilo vratara.Vinicije i Kroton doðo�e kroz ve�u, sliènu dugaèku hodniku, u tijesno, sa èetiri strane ograno dvori�te, koje je bilo kao neki zajednièki atrij za svu kuæu, s èesmom na srijedi, iz koje je mlaz vode padao u kamenicu uzidanu u zemlji. Du� svih zidova bile su izvana stube, koje kamene, koje drvene, i vodile su na hodnike, s kojih se ulazilo u stanove. Prizemno bili su takoðer stanovi, neki s drvenim vratima, neki od dvori�ta odijeljeni samo vunenim, veæinom otrcanim i izderanim ili zakrpljenim zavjesama.204Bilo je jo� rano i na dvori�tu jo� nije bilo ni �ive du�e. Oèito su u cijeloj kuæi jo� svi sli, osim onih �to se vrati�e iz Ostriana.� �to da èinimo, gospodaru? � upita Kroton za-stav�i malko.� Èekajmo ovdje, mo�da æe se tkogod javiti �odgovori Vinicije.� Ne treba da nas vide na dvori�tu.No odmah pomisli da je Hilonov savjet ipak bio praktièan. Da je imao nekoliko desetaka robova, mogao bi zaposjesti ve�u koja je bila jamaèno jedini izlaz, i pretresti sve stanove, a ovako je trebao ot-prve pogoditi u Ligijinu sobu, jer bi joj inaèe kr�æani, kojih je zacijelo bilo vi�e u ovoj kuæi, mogli dojaviti da je tra�e. Zato je bilo opasno i raspitivati tuðe osobe. Vinicije je èas promi�ljao ne bi li se vratio po robove, kadli uto ispod jedne zavjese, koje su zatvarale dalje stanove, izaðe èovjek sa sitom u ruci i priðe èesmi.Mladiæ na prvi pogled pozna Ursa.� To je Ligijac! � �apne Vinicije.

� Da mu odmah polomim kosti?� Èekaj.Urso ih nije opazio jer su stajali u mraku u ve�i i stane mirno ispirati u vodi zelenje �to je bilo u situ. Oèevidno je poslije noæi, provedene na groblju, kanio od njega zgotoviti doruèak. Zaèas svr�iv�i taj posao, uze mokro sito i i�èezne s njime za zavjesom. Kroton i Vinicije krenu�e za njim misleæi da æe upasti pravo u Ligijin stan.Koliko li se zaèudi�e, kad vidje�e da je zavjesa od dvori�ta dijelila ne stan, nego drugi tamni hodnik na kraju kojega se vidio vrtiæ od nekoliko èempresa, nekoliko grmova mrèike i malena klijet, koja se kao prilijepila na slijepi stra�nji zid druge neke kuæe.Oba odmah shvati�e da je to ba� zgoda za njih. Na dvori�tu je mogla nastati strka svih stanara, a osamljenost klijeti olak�avala je pothvat. Brzo æe svr�iti s branièima, ili bolje s Ursom, pa æe ugrabljenu Ligiju isto tako brzo iznijeti na ulicu, a tamo æe veæ znati kako æe dalje. Po svoj prilici nitko ih ne-205æe zaustaviti, a ako ih i zaustavi, oni æe reæi da se radi o bjegunici, Cezarovoj taokinji, a u krajnjem sluèaju, javit æe se Vinicije vigilima i prizvati njihovu pomoæ.Urso je veæ ulazio u kuæu, kadli mu topot koraka svrne pa�nju, pa stade i, vidjev�i dva èovjeka, ostavi sito na balustradi i vrati se k njima.� A �to tra�ite ovdje? � upita.� Tebe! � odvrati Vinicije.Pa okrenuv�i se Krotonu klikne brzim, tihim glasom:� Ubij!Kroton skoèi kao tigar i u tren oka, prije nego je Ligijac stigao da se snaðe i razabere neprijatelja, dohvati ga svojim èeliènim mi�icama.No Vinicije se odvi�e uzdao u njegovu nadèovje-èju snagu i ne poèeka svr�etak borbe, nego izmakav-�i se pored njih skoèi k vratima kuæice, gurne ih i naðe se u sumraènoj odaji, ali osvijetljenoj pone�to ognjem koji je gorio u kaminu. Blijesak toga ognja padao je upravo Ligiji na lice. Druga osoba, �to je sjedjela kod vatre, bio je onaj starac koji je pratio djevojku i Ursa putem od Ostriana. Vinicije bane tako naglo da je Ligiju, prije nego ga je mogla raspo-znati, uhvatio oko pasa i podigav�i je uvis srne opet k vratima. Starac ga sti�e, dodu�e, pa mu stane na put, ali on pritisnuv�i djevojku jednom rukom k prsima odrine ga drugom slobodnom rukom. Kukuljica mu spade s glave. U Ligiji se pri tome na pogled ovoga znanoga, a u taj èas stra�nog lica stisnu krv od prepasti, a glas joj zamrije u grlu. Htjela je zvati u pomoæ ali nije mogla. Isto tako zaludu htjede da se uhvati za dovratnik, da se tako odupre. Prsti joj ok-liznu�e po kamenu, i bila bi se obeznanila da nije bilo jezovitoga prizora �to ga je ugledala kad je Vinicije izletio s njome u vrt.Tamo je Urso dr�ao u rukama nekoga èovjeka, sasvim pognuta nauznak, prelomljene glave, okrvavljenih usta. Ugledav�i ih, Urso jo� jednom udari �akom po onoj glavi i u tren oka skoèi kao pobje�njela zvijer k Viniciju.206� Smrt! � pomisli mladi patricije.I zatim zaèuje kao kroz san Ligijin krik:� Ne ubij!Potom osjeti da mu je ne�to kao munja razrije�ilo ruke kojima ju je bio obuhvatio, a onda se zemlja okrene s njime i dnevno svjetlo smraèi mu se pred oèima--------------------------------------------------------A Hilon se zgurio za uglom i èekao je �to æe biti jer se u njemu borila izvjedljivost sa strahom. Mislio je takoðer, ako im uspije oteti Ligiju, da æe dobro biti naðe li se uz Vinicija. Ursa se nije bojao jer je takoðer tvrdo vjerovao da æe ga Kroton ubiti. Mjesto toga raèunao je, ako na pustim jo� ulicama nastane kakva strka, ili ako kr�æani ili drugi tkogod stane na put Viniciju, on æe im zaprijetiti kao predstavnik oblasti, kao izvr�itelj Cezarove volje, a u najgorem sluèaju pozvat æe vigile u pomoæ mladome patriciju protiv uliène svjetine i tim æe zaslu�iti nove milosti. U du�i je ipak prosuðivao da je postupak Vinicijev nerazborit, ali gledajuæi na stra�nu snagu Krotonovu dopu�tao je da mo�e uspjeti.� Ako bude do nevolje � govorio je sam sebi � nosit æe tribun sam djevojku, a Kroton æe mu krèiti put.No ipak mu je to malo predugo trajalo, a i uzne-miravala ga je ti�ina u ve�i, na koj

u je izdaleka gledao.� Ako ne pogode u njeno skrovi�te i naèine buku,upla�it æe je.I misao o tome nije mu bila ba� mrska, jer je vidio da æe i u takvom sluèaju iznovice trebati Viniciju i da æe opet iz njega izmamiti prilièan broj ses-tercija.� Uèinili �to mu drago � govorio je u sebi � uèinit æe za me, premda se nijedan tome ne dos-æa . ,. Bogovi, bogovi, dajte mi samo ...I naglo se prekide, jer mu se prièini da je ne�to izvirilo iz ve�e. Zato pribiv�i se uza zid stane gledati, zatomljujuæi dah u prsima.207I nije se prevario jer se iz ve�e pomolila upola neka glava i poèela se razgledavati uokolo. No zaèas je nestade.� Bit æe Vinicije ili Kroton � pomisli Hilon � ali ako su oteli djevojku, za�to ona ne vièe i za�to gledaju na ulicu? Ljude æe i tako sretati, jer dok doðu na Karine, o�ivjet æe u gradu promet. �to je to!? Za ime svih besmrtnih bogova ...!I najednom mu se ono malo kose naje�i na glavi.Na vratima se pojavio Urso s prevje�enim preko ramena Krotonovim tijelom i, razgledav�i se jo� jednom, potrèa s njime kroz pustu ulicu k rijeci.Hilon se splo�ti uza zid kao komad lijepka kojim se zid ma�e.� Poginuo sam ako me opazi! � pomisli.No Urso potrèa brzo oko ugla i nestade ga za drugom kuæom, a Hilon ne èaseæi èasa poteèe u dubinu popreène ulice cvokoæuæi zubima od strave i takvom brzinom koja bi bila zamjerna i u mladiæa.� Ako me na povratku izdaleka opazi, stiæi æe me i ubiti � govorio je sam u sebi. � Spasi me, Zeuse, spasi me, Apolone, spasi, Hermese, spasi, kr�æanski Bo�e! Idem iz Rima, vratit æu se u Mesembriju, ali izbavite me iz ruku onoga demona.Onaj Ligijac koji je ubio Krotona, èinio mu se toga èasa doista kao neko nadljudsko biæe. Trèeæi, pomisli da je to mo�da kakav bog koji je uzeo na se lik barbarina. U taj èas vjerovao je u sve bogove na svijetu i u sve mitske prièe kojima se obièno podrugi-vao. Glavom mu sijevne i to da je Krotona mogao ubiti Bog kr�æanski, i kosa mu iznova stane rasti na glavi pri pomisli da je dirnuo u takvu silu. Istom kad je projurio kroz nekoliko ulièica i ugledao neke radnike gdje izdaleka idu prema njemu, pone�to se umiri. U prsima veæ mu je nestalo daha, zato sjede na prag neke kuæe i stane rogljem pla�ta utirati svoje znojno èelo.� Star sam i treba mi mira! � reèe.Ljudi koji su mu i�li u susret, svrnu�e u neku poboènu ulicu, i' ponovo ga obuze samoæa. Grad je jo�208spavao. Jutrom je promet nastajao ranije u bogatijim èetvrtima, gdje su robovi u gospodskim domovima morali ustajati prije dana, a u onima gdje je stanovao slobodni puk koji je �ivio na dr�avni tro�ak i zato besposlièio, ustajali su, osobito zimi, dosta kasno. Sjedeæi Hilon tako na pragu osjeti neku hladnoæu. Zato veæ iza malo èasaka ustade i uvje-riv�i se da nije izgubio kesu, �to je dobio od Vinicija, uputi se polaganijim korakom k rijeci.� Mo�da æu gdjegod ugledati Krotonovo tijelo � govorio je u sebi. � Bogovi! Taj Ligijac ako je èovjek, mogao bi u godini zaraditi milijune sesterci-ja, jer ako je Krotona udavio kao �tene, tko æe mu se smjeti oduprijeti? Za svaki nastup u areni dali bi mu toliko zlata koliko va�e. Èuva on bolje djevojku nego Kerber pakao, dabogda ter ga pakao progutao. Neæu vi�e imati s njime posla. Odvi�e je ko�èat. Ali �to æu sad? Dogodilo see�to stra�no. Ako je on onakvome Krotonu polomio kosti, onda zacijelo i Vini-cijeva du�a cvili negdje nad onom prokletom kuæom èekajuæi pogreb. Kastora mi! Ta on je ipak patricij, prijatelj Cezarov, Petronijev roðak, gospodin poznat u èitavom Rimu i vojnièki pukovnik. Njegova smrt neæe im olako proæi... Kako bi bilo da odem na priliku u pretorijanski tabor ili k vigilima ...?Tu za�uti i stane malo razmi�ljati, no veæ zaèas reèe:� Kuku meni! Tko ga je vodio u onu kuæu nego ja...? Njegovi osloboðenici i robovi znadu da sam mu ja dolazio, da sam mu navlas pokazao kuæu u kojoj ga je sna�la smrt? Makar se poslije i pokazalo na sudu da ja toga nisam namjeravao, opet æe reæi da sam ja uzrok ... A to je ipak patricij, pa ni u kojem sluèaju neæu proæi bez kazne. A da, potajno �mugnem iz Rima i odem kamo daleko, izlo�io bih se jo� veæoj sumnji.

I ovako i onako bilo je zlo. Rim je bio golem grad, ali je Hilon ipak osjetio da u njemu mo�e biti tijesno. Jer svatko drugi mogao bi prosto otiæi k prefektu vigila i kazati mu �to se dogodilo, pa ako bi i pala na nj kakva sumnja, mogao bi mirno èekati istragu.14 Quo vadi�209Ali sva pro�lost Hilonova bila je takva da bi mu svako bli�e poznanstvo, bilo s prefektom grada, bilo s prefektom vigila, donijelo na vrat te�kih neprilika i ujedno bi utvrdio sumnju koja bi mogla pasti na um èinovnicima.S druge strane pobjeæi znaèilo bi utvrditi Petro-nija u misli da je Vinicije bio izdan i po dogovoru ubijen. A Petronije je bio èovjek moæan koji je mogao raspolagati policijom u èitavoj carevini i koji bi bez sumnje nastojao naæi krivce pa da su nakraj svijeta. Ipak Hilonu doðe na um da ode do njega i da mu isprièa �to se dogodilo. Da! To je bio najbolji naèin. Petronije je bio èovjek miran i Hilon je mogao biti siguran barem za to da æe ga saslu�ati do kraja. Petronije, koji je znao stvar od poèetka, lak�e bi takoðer povjerovao u nevinost Hilonovu nego prefekti. Ali da poðe k njemu, trebalo bi pouzdano znati �to se dogodilo s Vinicijem. A Hilon toga nije znao. Vidio je, dodu�e, Ligijca gdje se s Kroto-novim tijelom krade k rijeci, ali vi�e ni�ta. Vinicije je mogao biti ubijen, ali je mogao biti ranjen ili uhvaæen. Sada istom pade Hilonu na um da kr�æani zacijelo ne bi smjeli ubiti èovjeka tako moæna, augu-stiana i visokoga vojnièkoga èasnika, jer bi takvo djelo moglo na njih navuæi opæeniti progon. Vjerojatnije je bilo da su ga zadr�ali na silu, kako bi dali Ligiji vremena da se presakrije.Ta misao umiri donekle Hilona.� Ako ga onaj ligijski zmaj nije pogubio od prvoga zaleta, onda je �iv, a ako je �iv, sam æe posvjedoèiti da ga nisam izdao, i onda ne samo da mi ne prijeti ni�ta zlo nego se (o Hermese, raèunaj iznova na dvije jalovice!) preda mnom otvara novo polje ... Mogu dojaviti kojemu od osloboðenika gdje mu valja tra�iti gospodara, a hoæe li on iæi prefektu ili neæe, to je njegova stvar, samo da ja ne idem k njemu ... Mogu tako poæi k Petroniju i raèunati na nagradu ... Tra�io sam Ligiju pa æu sada tra�iti Vi-nicija, a onda opet Ligiju... Nego valja prije znati da li je �iv ili je ondje zaglavio.210Sad mu doðe misao da bi noæu mogao otiæi do pekara Demasa i zapitati za Ursa. Ali tu misao odmah zabaci. Volio je ne imati nikakva posla s Ursom. Mogao je po pravu nagaðati, ako Urso nije ubio Glau-ka, da ga je bez sumnje koji od starje�ina kr�æanskih, kome je priznao svoj naum, svjetovao da je to neèist posao, i da ga je na to htio navesti kakav izdajica. Napokon od same uspomene Ursove Hilona podiðo�e trnci po èitavu tijelu. Mjesto toga pomisli da po�alje doveèe Euricija po vijesti u kuæu u kojoj se dogodila nezgoda. Meðutim, trebalo mu je da se sada malo okrijepi, pa da se okupa i otpoèine. Ne-prospavana noæ, put u Ostrian i ovaj bijeg za Zati-berja doista ga te�ko umori�e.Samo jedno ga je neprestano tje�ilo: da ima kod sebe dvije kese, i onu �to mu je bio dao Vinicije u kuæi, i onu koju mu je dobacio na povratku sa groblja. Radi te sretne okolnosti kao i radi svih tolikih uzbuðenja �to ih je noæas i jutros podnio, namisli da se obilnije nahrani i da se napije boljega vina nego obièno.Kad je dakle do�ao sat da se otvori krèma, okrijepi se u tako znatnoj mjeri da je kupelj zaboravio. Htjelo mu se prije svega spavati i sanjivost uzela mu je snagu tako da je jedva doklipsao u svoj stan na Suburi, gdje ga je èekala robinja koju je bio kupio za Vinicijeve novce.Uni�av�i u lo�nicu, mraènu kao lisièja jazbina, baci se ondje na postelju i za kratak èas zaspi tvrdim snom. Probudio se istom podveèe, ili bolje, probudi ga robinja pozivajuæi ga da ustane, jer da ga netko tra�i i hoæe s njime govoriti o nekom vrlo hitnu poslu.Oprezni Hilon osvijesti se u jedan èas, navuèe hitro pla�t s kukuljicom i rekav�i robinji da odstupi na stranu, od�krine malo vrata i pomoli najprije vrlo oprezno glavu.Od strave se zaprepasti! Jer kroz vrata sobe ugleda divovski stas Ursov.Na taj pogled osjeti da mu se noge i glava slede-ni�e, srce mu presta kucati u prsima, uz leða mu po-211gmiza�e mravi. Nekoliko èasova nije mogao proslo-viti ni jedne rijeèi, a onda cvokoæuæi zu

bima reèe ili bolje za jeca robinji:� �iro! Nema me kod kuæe... ne znam... toga... dobroga èovjeka...� Rekla sam mu da si kod kuæe i da spava�, gospodaru � odvrati djevojka � a on je tra�io da te probudim...� 0 bogovi... ja æu te ...No, Urso, veæ nestrpljiv radi otezanja, pribli�i se k vratima lo�nice i sagnuv�i se zavuèe unutra glavu.� Hilone Hilonidesu! � reèe.� Pax tecum! Pax! Pax! � odgovori Hilon. � O, najbolji od kr�æana! Da, ja sam Hilon, ali mora da je to pomutnja ... jer te ne poznajem!� Hilone Hilonidesu � ponovi Urso � gospodar tvoj Vinicije zove te da doðe� do njega zajedno sa mnom.DRUGI DIO212XXIIIVinicija probudi ljut bol. U prvi mah nije mogao razabrati gdje je i �to je s njim. U glavi mu je zujalo a oèi su mu bile pokrivene kao maglom. No postupno vraæala mu se svijest i tada kroz tu omaglicu opazi tri èovjeka koji su se nadni-jeli nad njim. Dvojicu je prepoznao: jedan je bio Urso, drugi onaj starac kojega je bio oborio noseæi Ligiju. Treæi, sasvim nepoznat, dr�ao mu je lijevu ruku i pipajuæi du� lakta sve do ramena i kljuène kosti zadavao mu je tako stra�an bol, te je Vinicije, misleæi da je to neka osveta nad njim, rekao kroz stisnute zube: � Ubijte me!No oni, èinilo se, nisu pazili na njegove rijeèi, kao da ih ne èuju ili kao da ih smatraju za obièno jau-kanje od bola. Urso, zabrinuta a ujedno grozna barbarskoga lica, dr�ao je u ruci svitke bijelih krpa, izderanih na duge trakove, a starac je govorio èovjeku koji je gnjeèio Vinicijevu ruku:215� Glauko, jesi li siguran da ta rana na glavi nije smrtna?� Jesam, èasni Krispo � odgovori Glauko. � Kad sam robom slu�io u mornarici i kasnije, �iveæi u Napulju, viðao sam mnoge rane i dobitkom �to mi je nosio taj posao, otkupio sam sebe i svoje... Rana je na glavi laka. Kad je ovaj èovjek (tu pokaza na Ursa) oteo mladiæu djevojku i stisnuo ga o zid, on se oèito padajuæi zaklonio rukom koju je i�èa�io i slomio, ali je oèuvao glavu i �ivot.� Mnoge od braæe veæ si njegovao � odgovori Krispo � i na glasu si kao vje�t ljekar ... Zato sam i poslao Ursa po te.� Koji mi je uz put priznao da je jo� juèer bio spreman da me ubije.� Ali prije nego tebi, priznao je meni svoju namjeru, a ja, znajuæi tebe i tvoju ljubav prema Kristu, razlo�io sam mu da ti nisi izdajnik, nego onaj neznanac koji ga je na ubojstvo htio nagovoriti.� To je bio zao duh, a ja sam ga dr�ao za anðela � odgovori s uzdahom Urso.� To æe� mi drugom zgodom isprièati � reèe Glauko � a sada nam valja misliti na ranjenikaI rekav�i to, stane namje�tati ruku Viniciju koji se neprestano onesvje�æivao od bola, premda mu je Krispo vodom �kropio lice. To je uostalom bila za njega sretna okolnost, jer nije osjeæao ravnanja noge niti istezanja slomljene ruke, koju Glauko uhvati u dvije izdubene da�èice, pa je stegne hitro i èvrsto, da se ne bi mogla micati. No poslije svr�ene operacije probudi se on iznova � i ugleda vi�e sebe Ligiju.Stajala je tik uz njegovu postelju dr�eæi pred sobom mjedeno vjedarce s vodom, u koju je Glauko pokad�to umakao spu�vu i kvasio mu glavu.Vinicije je gledao i nije vjerovao svojim oèima. Èinilo mu se da mu san ili vruæica pokazuju dragu prikazu � i tek poslije dugoga vremena mogao je �ap-nuti:� Ligijo ...Na njegov glas zadrhta vjedarce u njenim rukama, ali ona ipak svrati na nj oèi, prepune tuge.216Mir s tobom! � odgovori mu tiho.I staja�e pru�iv�i pred sobom ruke, lica puna milosrða i tuge. On je gledao nju, kao da hoæe napuniti njom zjenice tako da bi mu, kad sklopi vjeðe, ostala pod njima njena slika. Gledao joj je lice, bljeðe i mr�avije nego prije, uvojke vrane kose, sirotinjsko ruho radnièko; zagledao se tako da je pod njegovim pogledom njezino nje�no èelo porumenjelo � i najprije pomisli da je jo� uvijek ljubi, a drugo da ju je on izagnao iz

doma, gdje su je ljubili i gdje je �ivjela u obilju i udobnosti, i gurnuo je u tu kukavnu sobicu i navukao joj taj ubo�ki pla�t od mrke vune. A jer bi je �elio odjenuti u najskupocjenije haljine zlatom izvezene i okititi svim uresima ovoga svijeta, obuze ga èuðenje, tjeskoba, samilost i �alost tako velika da bi joj bio pao pred noge da se mogao maknuti.� Ligijo � reèe � ti nisi dala da me ubiju. A ona odgovori blago:� Bog ti vratio zdravlje!Za Vinicija koji je sebi bio svjestan i onih krivnja �to joj je prije uèinio bio, i ove �to je jutros htio uèiniti, bile su rijeèi Ligijine pravi balzam. Zaboravio je taj trenutak da na njena usta mo�da progovara kr�æanska nauka, i osjeæao je samo da govori ljubljena �ena, i da u njenu odgovoru ima neka osobita nje�nost i upravo nadèovjeèna dobrota koja ga potresa do dna du�e. Kako je prvo od bola, tako je sada oslabio od uzbuðenosti. Osvoji ga neka nemoæ, u isti mah i velika i slatka. Bilo mu je kao da pada nekamo u ponor ali je pri tom osjeæao da mu je dobro � i da je sretan. Mislio je takoðer u tom trenutku slaboæe da nad njim stoji bo�anstvo.Uto Glauko dovr�i ispiranje rane na njegovoj glavi i privije na nju melem od ljekovite masti. Urso prihvati mjedenicu iz Ligij inih ruku, a ona, dohvativ�i sa stola pripravljenu èa�u vode pomije�anu s vinom, prinese je ustima ranjenikovim. Vinicije ispije po�udno i osjeti veliku olak�icu. Poslije povijanja bol mu je gotovo uminuo. Rane i uboji stado�e manje boljeti. Vratila mu se posvema svijest.217� Daj mi jo� piti � reèe.Ligija ode s praznom èa�om u drugu odaju, a Kris-po poslije kratka razgovora s Glaukom pribli�i se postelji i reèe:� Vinicije, Bog ti nije dao da izvr�i� zlo djelo nego te je saèuvao na �ivotu da se osvijesti� u du�i svojoj. Onaj, prema kojemu èovjek nije nego prah, predao te bez obrane u na�e ruke, no Krist u kojega vjerujemo, zapovjedio nam je da ljubimo na�e zlotvore. Zato smo zavili tvoje rane i, kako reèe Ligija, molit æemo se da ti Bog vrati zdravlje, ali dulje te njegovati ne mo�emo. Ostani, dakle, miran i promisli, bi li se pristojalo da i dalje progoni� Ligiju koju si li�io hranitelja, krova, i nas, koji smo ti dobrim zlo naplatili?� Zar hoæete da me ostavite? � upita Vinicije.� Hoæemo da ostavimo ovu kuæu u kojoj nas mo�e dosegnuti potjera gradskoga prefekta. Tvoj je drug poginuo, a ti, koji si moæan meðu svojima, le�i� ranjen. Nije se dogodilo na�om krivnjom, ali na nas bi ipak bez svake sumnje pao gnjev zakona ...� Progonstva se ne bojte � reèe Vinicije. Ja æu vas za�tititi.Krispo mu ne htjede odgovoriti da im nije samo do prefekta i policije, nego da ni u njega nemaju vjere, pa da zato hoæe da zaklone Ligiju od njegova buduæeg gonjenja.� Gospodine, � reèe � desna ti je ruka zdrava. Zato evo ti ploèice i stila: napi�i slugama da doðu veèeras po te s nosiljkom i da te odnesu u tvoj dom gdje æe ti biti udobnije nego u na�oj siroma�tini. Mi ovdje stanujemo kod siroma�ne udovice koja æe skoro doæi sa svojim sinom, pa æe taj momèiæ odnijeti tvoje pismo, a nama nema druge nego da svikolici potra�imo drugo zakloni�te.Vinicije problijedi, jer je razumio da ga hoæe rastaviti od Ligije, a ako je nanovo izgubi da je, mo�da, nikad vi�e u �ivotu vidjeti neæe ... Razumio je, dodu�e, da su se meðu njim i njome dogodile krupne stvari, zbog kojih æe mu, ako je bude htio predobiti, valjati da tra�i kakve nove putove o kojima jo� nijeimao vremena misliti. Razumio je isto tako da oni, �to god kazao tim ljudima � makar im se zakleo da æe Ligiju vratiti Pomponiji Grecini � imaju pravo da mu ne vjeruju i neæe mu vjerovati. Ta to je mogao uèiniti veæ prije: mogao je, mjesto da progoni Ligiju, poæi k Pomponiji i zakleti joj se da se ostavlja progonjenja, pa bi u takvu sluèaju sama Pomponija potra�ila i uzela k sebi djevojku. � Ne! Osjeæao je da ih nikakva obeæanje te vrste neæe zadr�ati i nikakvu sveèanu zakletvu neæe mu priznati, to vi�e, jer nije kr�æanin, pa bi se mogao samo zakleti besmrtnim bogovima, u koje ni sam nije mnogo vjerovao, i koje su oni smatrali za zle duhove.No oèajno je �elio da se nagodi i s Ligijom i s ovim njenim skrbnicima na kakav mu drago naèin, a za to je trebao vremena. Bilo mu je i do toga da je gleda makar nekoliko dana. Kako se utopljeniku svaki komad daske ili vesla èini spasom, tako se i njemu èinilo da æe za tih nekoliko dana biti vrstan reæi �togod takvo �to æe ga njoj pribli�

i, da æe se mo�da èemu dosjetiti, da æe se mo�da dogoditi �togod povoljno po nj.Zato, sabrav�i svoje misli, reèe:� Poslu�ajte me, kr�æani. Sinoæ sam bio zajedno s vama na Ostrianu i slu�ao sam va�u nauku,li da je i ne poznajem, va�a bi me djela uvjerila da ste ljudi po�teni i dobri. Recite toj udovici koja stanuje u ovoj kuæi, da ostane u njoj, ostanite i vi takoðer i dopustite i meni da ostanem. Neka ovaj èovjek (ovdje pogleda u Glauka), koji je ljekar ili je barem vje�t viðanju rana, ka�e je li moguæe mene danas prenositi. Bolan sam i prebijena mi je ruka koja mora vi�e dana mirovati. I zato vam ka�em da neæu krenuti odovud, osim ako me silom iznesete.Tu prekine, jer mu je u umornim prsima ponestalo daha, a Krispo reèe:� Nitko, gospodine, neæe upotrijebiti protiv tebe silu, samo mi æemo odavle iznijeti na�e glave.Nato mladiæ, nenavikao otporu, namr�ti obrve i reèe:� Daj mi da odahnem.218219I zaèas opet produ�i:� Za Krotona, kojega je udavio Urso, nitko neæe ni zapitati; danas je trebao poæi u Benevent, kamo ga je pozvao Vatinije, pa æe svi misliti da je otputovao. Kad smo u�li u ovu kuæu, nije nas vidio nitko do jednoga Grka, koji je s nama bio u Ostrianu. Kazat æu vam gdje stanuje, dovedite mi ga, a ja æu mu narediti da �uti, jer je moj plaæenik. U svoj dom napisat æu pismo da sam takoðer otputovao u Benevent. Ako li je Grk veæ obavijestio prefekta, ja æu izjaviti da sam Krotona sam ubio, i da mi je on slomio ruku. Tako æu uèiniti, tako mi sjene oèeve i materine! Zato mo�ete ovdje mirno ostati, jer vam neæe ni vlas pasti nijednome s glave. Dovedite mi brzo Grka, koji se zove Hilon Hilonides!� Neka dakle Glauko ostane kod tebe, gospodine � reèe Krispo � pa æe te zajedno s udovicom njegovati.Vinicije namr�ti jo� jaèe obrve.� Poslu�aj, starce, �to æu ti reæi! � reèe. � Du�an sam ti zahvalnost, i èini se da si doba èovjek, ali mi ne kazuje� ono �to ti je na dnu du�e. Ti se boji� da ne bih pozvao svoje robove i zapovjedio im da vode Ligiju? Nije li tako?� Jest, tako je! � pone�to o�tro reèe Krispo.� Onda èuj i promisli: ja æu s Hilonom govoriti pred vama i pred vama æu napisati pismo kuæi da sam otputovao, i neæu kasnije naæi drugih poslanika doli vas ... Promisli sam i ne dra�i me vi�e.Tu se naljuti i lice mu se stegne od gnjeva te stane govoriti u pomami:� Zar si ti mislio da æu zanijekati da hoæu ovdje ostati zato da nju vidim ...? I luðak bi to pogodio, kad bih i zanijekao. Ali silom je vi�e neæu otimati... A tebi æu reæi drugo ne�to: ako ona ovdje ne ostane, tad æu ovom zdravom rukom raskinuti povoje na ruci, neæu primiti ni jela ni piæa, i neka moja smrt padne na te i tvoju braæu. Za�to si me povijao, �to me nisi dao ubiti?I problijedi od Ijutine i slaboæe. No Ligija, koja je iz druge odaje èula èitav razgovor i koja je bila uvje-220rena da æe Vinicije izvr�iti ono èim se prijeti, prepade se od njegovih rijeèi. Nipo�to nije htjela njegove smrti. Ranjen i nemoæan budio je u njoj samo suæut a ne strah. Od svoga bijega �ivuæi usred ljudi koji su bili opojeni vjerskim zanosom, promi�ljajuæi samo o �rtvama, pregaranju i neizmjernom milosrðu, sama se opojila tim novim duhom u tolikoj mjeri da joj je on zamjenjivao dom, obitelj, izgubljenu sreæu i ujedno uèinio od nje jednu od onih kr�æanskih djevica, koje su kasnije izmijenile svijetu staru du�u. Vinicije je pao odvi�e te�ko na tezulju u njenoj sudbini i odvi�e joj se nametnuo da bi ga mogla zaboraviti. Mislila je o njemu èitave dane i èesto je molila Boga za takav trenutak kad bi mu mogla vladajuæi se po duhu kr�æanske nauke vratiti dobro za zlo, milosrðe za progone, slomiti ga, predobiti za Krista i spasiti. I sad joj se uèini da je upravo takav trenutak do�ao i da su joj molitve bile usli�ane.Zato priðe Krispu lica kao nadahnuta i prozbori, kao da iz nje govori neki drugi glas:� Krispo, neka on ostane meðu nama i mi æemo ostati s njime, dok ga Krist ne ozdravi.A stari sveæenik, navikao u svemu tra�iti poticaje Bo�je, videæi njen zanos pomisli odma

h da moguæe govori kroza nju vi�a moæ, i upla�iv�i se u srcu, prikloni glavu.� Neka bude kako govori�! � reèe.Na Vinicija, koji sve to vrijeme nije s nje oka smetnuo, ta brza poslu�nost Krispova uèini èudan i dubok dojam. Èinilo mu se da je Ligija meðu kr�æanima neka Sibila ili sveæeca, kojoj svatko daje èast i posluh. I nehotice se poda takoðer tome po�tovanju. Ljubavi, �to je osjeæao, pridru�i se sada kao neka bojazan ili zaziranje, zbog kojega je ljubav sama postajala ne�to gotovo odvi�e smjelo. Nije se pri tome umio pomiriti s mi�lju da je njihov odnos promijenjen i da sada ne ovisi ona o njegovoj, nego on o njenoj volji, da le�i ovdje bolestan, slomljen, da nije vi�e sila napadaèka i osvajaèka i da je kao nejako dijete ostavljen njenoj njezi. Za njegovu ponositu i samovoljnu æud ovakav bi odnos prema sva-221kome drugome bio poni�enje, ali ovaj put ne samo da se nije osjetio poni�en nego joj je bio zahvalan kao svojoj gospodarici. To su bili osjeæaji u njega neèuveni, koji mu jo� juèer nikako ne bi i�li u glavu i koji bi mu èak i ovoga èasa bili èudni da je umio razgovijetno dati sebi o njima raèuna. Ali sad nije pitao za�to je tako, kao da je to sasvim prirodno, nego se samo osjeæao sretan �to ovdje ostaje.I htjede zahvaliti joj na tome sa zahvalno�æu i s jo� nekim èuvstvom, njemu tako nepoznatim, da ga nije umio ni imenom nazvati, jer je to prosto bila smjernost. Ali preða�nje uzbuðenje tako ga je bilo izmorilo da nije bio podoban govoriti, nego joj je zahvaljivao samo oèima, u kojima je sjala radost �to ostaje kod nje i �to æe je moæi gledati sutra, prekosutra, mo�da dugo jo�te. Tu mu je radost mutila samo bojazan da ne izgubi ono �to je dobio, tako velika, da se, kad mu je Ligija zaèas opet dala vode i kad mu je nado�la �elja da primi njezinu ruku � bojao uèiniti, bojao se � on, onaj isti Vinicije, koji je na èasti kod Cezara cjelivao na silu njena usta i poslije njena bijega zarekao se da æe je za kosu vuæi u lo�nicu, ili da æe je dati �ibati.222XXIVNo u isti èas stade strahovati da mu kakva nezgodna pomoæ izvana ne pokvari radost. Hilon je mogao dojaviti njegovo i�èeznuæe gradskome prefektu ili kuænim osloboðenicima, pa je u takvu sluèaju bilo vjerojatno da æe se umije�ati vigili. Glavom mu sine misao da bi tada lako mogao zapovjediti da uhvate Ligiju i da je zatvore u njegovoj kuæi, ali je osjeæao da mu to ne prilièi uèiniti � i da ne bi mogao. Bio je èovjek samovoljan, smion i dosta pokvaren, a u potrebi i neumoljiv, ali nije bio ni Tige-lin ni Neron. Vojnièki �ivot ostavio mu je neki osjeæaj pravednosti, vjere i toliko savjesti, te je razabrao da bi takav postupak bio grdna podlost. Bio bi mo�da i podoban uèiniti ga u srd�bi i u punoj snazi, ali u taj je mah bio dirnut i bolestan, pa mu je bilo samo do toga da nitko ne stane izmeðu njega i Li-gije. I opazio je sa èuðenjem, da od èasa kako je Ligija stala na njegovu stranu, ni ona sama ni Krispo ne tra�e od njega nikakva jamstva, kao da su bili uvjereni da æe ih u potrebi obraniti kakva vrhunaravna sila. Viniciju, kome se � otkako je u Ostrianu èuo bio nauku i propovijedanje Apostolovo � u glavi stade mrsiti razlika izmeðu moguænosti i nemoguænosti, nije mnogo trebalo da pomisli, e bi i to moglo biti. Ipak uzev�i stvar treznije sam im spomenu �to je govorio za Grka, i iznova zaiska da mu dovedu Hilona.223Krispo pristade na to, te odluèi�e poslati Ursa. Vi-nicije, koji je posljednjih dana prije polaska u Os-trian èesto, ali zaludu, �iljao svoje robove do Hilo-na, opi�e Ligijcu natanko njegov stan, zatim napi�e nekoliko rijeèi na da�èici i reèe okrenuv�i se Krispu:� Dajem mu tablicu jer je to èovjek sumnjièav i prevejanac, koji je, kad sam ga èesto pozivao, poruèivao mojim ljudima da ga nema doma, a èinio je to svagda kad se nemajuæi za me povoljnih vijesti bojao mojega gnjeva.� Samo ako ga naðem, dovest æu ga, htio on, ne htio � odgovori Urso.Potom, dohvativ�i pla�t, izaðe brzo.Naæi koga u Rimu nije bilo tako lako i kod najboljih uputa, ali Ursu je u takvim sluèajevima pomogao nagon �umskoga èovjeka, a ujedno i veliko poznavanje grada, tako da se poslije malo vremena na�ao u Hilonovu stanu.Ali njega nije prepoznao. Prije ga je vidio samo jednom u �ivotu i osim toga noæu. Povrh toga, onaj ponosni i samosvjesni starac koji ga je nagovarao da ubije Glauka, tako se razlikovao od ovoga Grka, savitoga udvoje od straha, da nitko �iv ne bi

pomislio da su obojica jedna osoba. I Hilon, opaziv�i da ga Urso gleda kao sasvim tuðega èovjeka, sabere se od prve prestravljenosti. Ugledav�i da�èicu s Vinici-jevim rukopisom, umiri se jo� vi�e. Nije ga bar pla�ila sumnja da ga Urso mami navlas u stupicu. Pomisli pri tome da kr�æani nisu pogubili Vinicija oèito stoga �to ne smjedo�e diæi ruku na tako ugledna èovjeka.� Tako æe Vinicije i mene u potrebi zakriliti � reèe u sebi � jer ne poziva me valjda zato da me oni ubiju.Oslobodiv�i se, dakle, pone�to takvih misli, zapita:� Dobri èovjeèe, zar nije moj prijatelj, plemeniti Vinicije, poslao po me nosiljku? Noge su mi otekle pa ne mogu pje�aèiti tako daleko.� Nije � odgovori Urso � iæi æemo pje�ke.� A aVr> ia npr.ii'A ako ja neæu?224

� Ne èini toga, jer mora� iæi.� I hoæu, ali od svoje volje. Inaèe me nitko ne bi mogao prisiliti jer sam èovjek slobodan i prijatelj s gradskim prefektom. Kao mudrac znam se i ja braniti od sile, umijem pretvarati ljude u drveæe i �ivotinje. Ali idem, idem! Samo æu jo� ogrnuti malo topliju kabanicu i kukuljicu da me ne poznaju robovi u ovoj èetvrti, jer bi nas drukèije neprestano zaustavljali da mi cjelivaju ruke.Rekav�i to, ogrne se dugim pla�tem a na glavu natuèe veliku galsku kukuljicu od straha da mu Urso ne prepozna oblièja kad izaðu na veæe svjetlo.� Kamo me vodi� � upita putem Ursa.� Na Zatiberje.� Tek sam od nedavna u Rimu, pa nisam nikada bio ondje, ali i tamo zacijelo �ive ljudi koji ljube krepost.No Urso je bio èovjek prostodu�an i bio je èuo Vinicija, gdje reèe da je Grk bio s njime u Ostri-anu i potom vidio kad je ulazio s Krotonom u kuæu gdje je stanovala Ligija. Zato sad zastade i reèe:� Ne la�i, starce, jer si noæas bio s Vinicijem na Ostrianu i pred na�im vratima.� Ah � reèe Hilon � dakle va�a je ona kuæa preko Tibera. Do�ao sam, nije tome davno, u Rim,a ne znam dobro kako se zovu ti razlièni gradski dijelovi. Tako je, prijatelju! Bio sam na va�im vratima i zaklinjao sam u ime kreposti Vinicija da ne ulazi. Bio sam i na Ostrianu, a zna� li za�to? Evo od nekoga vremena radim o tome da obratim Vinicija, pa sam htio da èuje Velikoga Apostola. Neka svjetlo prodre u njegovu i tvoju du�u! Bit æe� i ti jamaèno kr�æanin i �udi� zacijelo da istina nadvlada la�?� Da! � odgovori smjerno Urso. Hilon se sasvim ojunaèi.� Vinicije je moæan gospodin � reèe � i prijatelj Cezarov. Èesto on jo� slu�a pri�aptavanja duha, ali da mu jedan vlas padne s glave, osvetio bi se Cezar svim kr�æanima.15 Quo vadi�225� Nas èuva vi�a moæ.� Pravo! Pravo! Nego �to ste naumili èiniti s Vinicijem? � upita s novim nemirom Hilon.� Ne znam. Krist zapovijeda milosrðe.� To si izvrsno rekao. Misli uvijek na to, jer æe� se inaèe cvariti u paklu kao kobasica u tepsiji.Urso uzdahne, a Hilon pomisli da bi s ovim èovjekom, stra�nim u prvoj �estini, svagda uèinio �to bi htio.Ali �eleæi saznati kako je protekla stvar kod Ligi-jina otimanja, opet priupita glasom o�tra sudije:� A �to ste uèinili od Krotona? Govori i ne la�i!� Kazat æe ti Vinicije.� To æe reæi da si ga ubo no�em ili ga umlatio kocem?� Bio sam goloruk.Grk nije mogao odoljeti èuðenju nad velikom snagom barbarinovom.� Neka te Pluton... to jest htio sam reæi: Neka ti Krist oprosti!I�li su nekoliko èasaka muèke, a onda nadove�e Hilon:� Ja te neæu izdati, ali se èuvaj vigila.

� Ja se bojim Krista, a ne vigila.� I to s razlogom. Nema ti te�a grijeha od ubojstva. Molit æu se za te, ali ne znam hoæe li moja molitva �to pomoæi, osim ako uèini� zavjet da nikad vi�e u �ivotu neæe� nikoga nom dohvatiti.� Ja ionako nisam ubio hotimice � odvrati Urso.No Hilon, koji se htio za svaki sluèaj osigurati, nadoveza da bi Ursu �to vi�e ogadio razbojstva kako bi trebalo da se zavjetuje. Ispitivao je takoðer za Vi-nicija, no Ligijac je odgovarao na njegova pitanja preko srca ponavljajuæi da æe iz usta samoga Vi-nicija èuti �to treba. Razgovarajuæi se tako, prevali�e napokon daleki put od Grkova stana do Zatiberja i stigo�e pred kuæu. Srce Hilonovo iznova zakuca nemirno. Od straha uèini mu se da ga Urso poèinje gledati nekakvim lakomim pogledom. »Mala mi je to utjeha« � govorio je u sebi, � »ako me ubije226nehotice, i volio bih svakako da ga udari kap i skupa s njime i sve ostale Ligijce. To daj, Zeuse, ako mo�e�.« Razmi�ljajuæi tako, uvijao se sve jaèe u svoj galski gunjac tvrdeæi da se boji prehlade. Najzad, kad se pro�av�i ve�u i prvo dvori�te naðo�e u trijemu ko je vodio u vrtiæ pred kuæicom, zastade odjednom i reèe:� Daj mi da odahnem, jer neæu drukèije moæi razgovarati s Vinicijem i dati mu spasonosne savjete.To reèe i stade, jer koliko god ponavljao sebi da mu nikakva opasnost ne prijeti, ipak na pomisao da æe doæi meðu te tajanstvene ljude �to ih je vidio na Ostrianu, noge mu malo zadrhta�e.Uto mu iz kuæice dopre do u�iju pjevanje.� �to je to? � upita.� Veli� da si kr�æanin, a ne zna� da je u nas obièaj poslije svakoga obroka slaviti Spasitelja pjevanjem � odgovori Urso. � Bit æe da se veæ vratila Mirjama sa sinom, a moguæe je i Apostol s njima, jer svaki dan pohodi udovicu i Krispa.� Vodi me ravno k Viniciju.� Vinicije je u istoj odaji gdje i svi ostali, jer je ta jedina veæa, a ostalo sve su polutamne komorice, u koje odlazimo samo spavati. Hajdemo veæ unutra, tamo æe� se odmoriti.I uðo�e unutra. U odaji je bilo sumraèno, veèer je bila oblaèna, hladna, a plamen od nekoliko uljanica nije mogao posve razagnati mrak. Vinicije je vi�e pogodio nego raspoznao u zakukuljenom èovjeku Hilona, a on, ugledav�i postelju u uglu i na njoj Vi-nicija, poðe ne gledajuæi druge ravno k njemu, kao uvjeren da æe uza nj biti najsigurniji.� O, gospodine! �to nisi slu�ao mojih savjeta! � zavapi sklapajuæi ruke.� �uti � reèe Vinicije � i slu�aj!I stane bistro gledati Hilonu u oèi i progovori lagano i odre�ito, kao da �eli da svaka njegova rijeè bude shvaæena kao zapovijed i da se zauvijek utvrdi u Hilonovoj glavi:227� Kroton je navalio na me da me ubije i orobi, razumije� li? I ja sam ga ubio, a ovi ljudi povezali su mi rane �to sam ih dopao u borbi s njim.Hilon odmah shvati, kad tako govori Vinicije, onda æe to biti bez sumnje po dogovoru s kr�æanima, i u takvom sluèaju �eli da mu se vjeruje. Razabrao je to takoðer iz njegova lica, i u isti trenutak ne pokazav�i ni sumnje ni èuðenja pogleda uvis i uzvikne:� Lupe� je ono bio da mu para nema, gospodine! Opominjao sam te da mu ne vjeruje� ni�ta. Sve moje nauke odbijale su se od njegove glave kao bob od zida. Sav Had nema za nj dosta muka. Jer tko ne mo�e da bude po�ten èovjek, taj mora biti u neku ruku lupe�, a kome je te�e da se provaljani nego lupe�u? Ali napusti svojega dobrotvora i gospodina tako velikodu�na! O bogovi...!Sad se dosjeti da se putem Ursu prikazivao kao kr�æanin � i za�uti. Vinicije reèe:� Da nije bilo no�a, �to sam ga imao uza se, bio bi me ubio.� Blagoslivljem onaj èas kad sam te svjetovao da ponese� ma i no�.No Vinicije svrati na Grka ispitljiv pogled i upita:� �to si radio danas?� Kako? Zar ti nisam, gospodine, rekao, da sam èinio zavjete za tvoje zdravlje?� I ni�ta drugo?� I upravo sam se spremao da te obiðem, kada doðe ovaj dobri èovjek i reèe mi da me zove�.� Evo ti da�èice. Poði s njome do moje kuæe, pa æe� naæi mojega osloboðenika i izruèi mu je

njoj da sam oti�ao u Benevent. I sam æe� kazati Demusu da sam to uèinio jutros, pozvan hitnim pismom Petronijevim.I ponovo naglasi:� Oti�ao sam u Benevent, razumije� li?� Oti�ao si, gospodine! Ta jutros sam se pra�tao s tobom kod Porte Kapene, i otkako si oti�ao tako me uhvatila tuga, da æu, ako je tvoja velikodu�nost228ne uta�i, kao nesretna Zetova �ena od �alosti za Iti-lom, umrijeti cvileæi.Vinicije, ako i bolan i navikao na Gr kovu hitrinu, nije mogao da se ne osmjehne. Uz to bilo mu je drago �to ga je Hilon brzo razumio, pa reèe:� Pripisat æu jo� da ti utru suze. Daj mi �i�ak. Hilon, veæ potpuno umiren, ustane i korakne prema kaminu, pa skine jedan od �i�aka �to su gorjeli0 zidu.No kad mu pri tom pokretu kukuljica spade s glave i svjetlo pade ravno na njegovo lice, skoèi Glauko s klupe i pribli�iv�i se naglo stane pred njim.� Ne poznaje� li me, Cefase? � upita.I u glasu bija�e mu ne�to tako stra�no da su svi nazoèni protrnuli.Hilon podigne �i�ak i u isti tren ispusti ga na zemlju, pa se previje udvoje do zemlje i zajeèi:� Nisam ja ... Nisam ja ... Milost!A Glauko se okrene k onima �to su veèerali i reèe:� Evo èovjeka koji je prodao i pogubio mene i moju obitelj ...!Povijest njegova bila je poznata i svim kr�æanima1 Viniciju, koji se samo zato ne dosjeti tko je taj Glauko, �to mu ne èu imena previjajuæi se neprestano od bola pri povijanju. No i Ursu je onaj kratki èas, u vezi s Glaukovim rijeèima, bio kao munja u pomrèini. Prepoznav�i Hilona jednim skokom naðe se kod njega, �èepa ga za ruke i trgnuv�i mu ih na leða vikne:� On me je nagovarao da ubijem Glauka!� Milost! � jekne Hilon. � Dat æu vam... Gospodine ...! � zavapi okreæuæi glavu VinicijuIzbavi me! U tebe sam se pouzdao, zauzmi se za me ... Tvoje pismo ... odnijet æu ... Gospodine! Gospodine...!No Vinicije, koji je od svih naj ravnodu�ni je gledao �to se dogaðalo, jedno zato �to su mu svi Grkovi poslovi bili poznati, a drugo zato �to njegovo srce nije znalo za milost, reèe:� Zakopajte ga u vrtu: pismo æe odnijeti tko drugi.229

Hilonu se prièini da su te rijeèi odluèna presuda. Kosti mu stado�e pucati u stra�nim rukama Urso-vim, na oèi mu skoèi�e suze od bola.� Tako vam va�ega Boga! Smilujte se! � vikao je. � Ja sam kr�æanin, pa ako mi ne vjerujete, pokrstite me jo� jednom, jo� dva puta, jo� deset puta! Glauko, to je pomutnja! Dopustite mi da govorim! Uèinite me robom ... Nemojte me ubijati! Smilujte se...!I glas njegov, prigu�en od bola, slabio je sve vi�e, kad uto za stolom ustane Apostol Petar: èasak je potresao svojom sijedom glavom spu�tajuæi je na prsa, i oèi je sklopio, ali ih zatim ponovo otvori i reèe usred ti�ine:� A Spasitelj nam reèe: Ako ti brat tvoj sagrije�i, pokaraj ga; a ako se pokaje, oprosti mu. I ako ti sedam puta na dan sagrije�i i sedam puta povrati se k tebi govoreæi: »Sagrije�ih«, oprosti mu!Zatim nasta jo� veæa ti�ina. Glauko je stajao dugo pokriv�i lice rukama. Napokon ih pusti i reèe:� Cefase, Bog ti oprostio �to si mi skrivio, kako ti u ime Kristovo i ja pra�tam.A Urso, pustiv�i Grku ruke, odmah nadoda:� Neka mi Spasitelj bude tako milostiv, kako ti i ja opra�tam.Hilon posrne na zemlju i uprijev�i se o nju rukama kretao se kao zvijer uhvaæena u zamku, ogledavajuæi se oko sebe i èekajuæi otkuda æe smrt doæi. Oèima i u�ima jo� nije vjerov nije usuðivao nadati se opro�tenju.No pomalo mu se vraæala svijest, samo su mu sinje nosnice, koje su pomodrile, jo� drhtale od straha. Uto reèe Apostol:� Idi u miru!Hilon ustane, ali jo� nije mogao prosioviti rijeè. Pribli�i se nehotice Vinicijevoj po

stelji, kao da jo� tra�i u njega za�tite, jer nije jo� imao vremena pomisliti da ga je on, mada se koristio njegovim uslugama i bio donekle njegov ortak, osudio, dok su mu * r230upravo oni, protiv koji je bio slu�io, oprostili. Ta mu je misao do�la mnogo kasnije. U ovaj mah vidjelo mu se na oèima samo èuðenje i nevjerovanje. Premda je veæ opazio da su mu oprostili, ipak je htio �to prije iznijeti glavu od ovih nepojmljivih ljudi kojih ga je dobrota zapanjivala upravo tako kako bi ga zaprepa�æivala okrutnost. Èinilo mu se ako du�e ostane da æe se opet zbiti �togod neoèekivano, pa stane povi�e Vinicija i navali govoriti isprekidanim glasom:� Daj, gospodine, list! Daj list!I dohvativ�i tablicu, koju mu pru�i Vinicije, pokloni se duboko kr�æanima, pa onda bolesniku i sav zgrbljen dr�eæi se uza zid izleti na vrata.Kad ga je u vrtiæu obastrla pomrèina, od straha mu opet stane rasti kosa na glavi, jer je tvrdo bio uvjeren da æe Urso poletjeti za njim i ubiti ga nasred noæi. Bio bi iz sve snage bje�ao, ali ga noge izda�e i zaèas mu sasvim odreko�e slu�bu, jer se Urso zbilja stvorio pred njim.Hilon udari licem o zemlju i procvili:� Urbane, za ime Kristovo ... No Urban reèe:� Ne boj se. Apostol mi je rekao da te izvedem na vrata, da ne zaðe� u mraku, a ako ne mo�e�, is-pratit æu te kuæi.Hilon podi�e lice.� �to govori�? �to ...? Neæe� me ubiti?� Ne! Neæu te ubiti, a ako sam te malo jaèe uhvatio i povrijedio ti kosti, oprosti mi.� Pomozi mi da ustanem � reèe Grk. � Neæe� me ubiti, �to? Izvedi me na ulicu, pa æu dalje i.Urso ga podigne sa zemlje kao perce i osovi na noge, pa ga provede kroz mraèni prolaz u drugo dvori�te, iz kojega se izlazilo u ve�u i na ulicu. U trijemu je Hilon neprestano ponavljao u du�i: »Gotov sam!« I istom onda, kad banu�e na ulicu, doðe k sebi i reèe:� Dalje idem sam.� Mir bio s tobom!231� I s tobom! I s tobom ...! Daj da odahnem.A kad je Urso oti�ao, odahne iz svih grudi a rukom se pipne po pojasu i bedrima, kao da se hoæe uvjeriti da li je jo� �iv i poðe nato brzim korakom dalje.No, pro�av�i nekoliko desetina koraèaja, stane i reèe:� A za�to me oni nisu ubili?I pored onoga �to je s Euricijem razgovarao o kr�æanskoj nauci, i pored razgovora na rijeci s Urbanom, i nakon svega �to je èuo u Ostrianu, ipak nije znao na to pitanje naæi odgovora.232XXVVinicije takoðer nije znao sebi objasniti �to se dogodilo, i u du�i se èudio ne manje od Hilona. Jer �to su s njime ovi ljudi uradili ovako kako su uradili, i mjesto da mu se osvete za gonjenje, zavili mu bri�ljivo rane, pripisivao je to njihovoj nauci koju su ispovijedali, ali jo� veæma Ligiji, a i svome visokome polo�aju. No njihovo postupanje s Hilonom nadma�ivalo je prosto njegove pojmove o ljudskoj sposobnosti pra�tanja. I njemu se protiv volje nametalo pitanje: za�to nisu ubili Grka? Ta mogli su to uèiniti bez kazne. Urso bi ga zatrpao u vrtu ili bi ga noæu odnio u Tiber, koji je u ta vremena noænih razbojstava �to ih je poèinjao Cezar, tako èesto izbacivao ljudske le�eve da nitko nije ni istra�ivao otkuda su dolazili. Povrh toga, po Vinicijevu mnijenju, kr�æani nisu samo mogli, nego su i trebali ubiti Hilona. Milosrðe nije bilo, istina, sasvim nepoznato svijetu kojemu je pripadao mladi patricije. Atenjani mu sagradi�e �rtvenik i dugo su se protivili uvoðenju gladijatorskih borba u Ateni. De�avalo se da su i u Rimu pobijeðenima opra�tali �ivot, kao na primjer Kalikratu, kralju bretonskomu, koji je bio zarobljen za Klaudija i od njega obilato nadaren prebivao slobodan u gradu. No osveta za osobne krivnje èinila se Viniciju posvema dopu�tena i opravdana. Odreæi se osvete bilo je sasvim protivno njegovoj dusi. Cuo je, dod

u�e, i on u Ostrianu da treba ljubiti svoje zlotvore, ali to je dr�ao za neku teoriju koja233I,u �ivotu nema znaèenja. I sada mu je padalo jo� na um da moguæe Hilona nisu ubili samo stoga jer je bilo mo�da kakvo svetaèno vrijeme ili kakva mjeseèeva mijena, za koje kr�æanima nije dopu�teno ubijati. Èuo je da ima takvih rokova u kojima raznim narodima nije slobodno ni zaratiti se. No za�to ga onda nisu izruèili u ruke pravde? Za�to je Apostol govorio, ako tko sedam puta skrivi da mu treba sedam puta oprostiti? I za�to je Glauko rekao Hilonu: »Prostio ti Bog, kako ti i ja pra�tam?« I ipak mu je Hilon uèinio najstra�niju nepravdu �to je mo�e èovjek èovjeku uèiniti. I u Viniciju na samu pomisao kako li bi postupao s onim koji bi na primjer ubio Ligi ju, uzavre srce kao krop: nema muka kojima se ne bi osvetio! A Glauko je oprostio! I Urso je takoðer oprostio, on, koji je doista mogao u Rimu ubiti koga bi mu se samo prohtjelo, sasvim bez kazne, jer bi zatim trebao samo da ubije kralja Nemo-renske �ume i da preuzme njegovo mjesto. Zar bi se èovjeku, kojemu Kroton nije odolio, odrvao gladijator koji je imao tu èast do koje se dolazilo samo ubojstvom preða�njega »kralja«? Samo jedan bio je odgovor na sva ta pitanja: oni nisu ubijali iz neke dobrote, tako velike da sliène nije jo� bilo nigda na svijetu, iz beskrajne ljubavi k ljudima, koja je zapovijedala zaboravljati sebe, svoje krivnje, svoju sreæu i svoju nesreæu � i �ivjeti za druge. Kakvu su plaæu za to imali primiti, èuo je Vinicije u Ostrianu, ali to mu nije i�lo u glavu. Mjesto toga osjeæao je da bi ovaj zemaljski �ivot, vezan za du�nost prega-rati sve �to je dobro i rasko�no, za korist drugih, morao biti kukavan. Zato je takoðer u tome �to je u ovaj èas mislio o kr�æanima, pored najveæega zaèu-ðenja bilo i sa�aljenja i kao npreziranje. Èinilo mu se da su to ovce koje æe prije ili kasnije zacijelo izjesti vuci, a njegova rimska æud nije bila podobna da osjeti kakvo priznanje prema onima koji se daju izjesti. No jedna ga je stvar zapanjila. Poslije Hilonova odlaska neka duboka radost razvedri sva lica. Apostol se pribli�i Glauku i, polo�iv�i ruku na njegovu glavu, reèe:234� Krist je u tebi pobijedio!A on podi�e oèi uvis, tako pune pouzdanja i radosti, kao da ga je sna�la neka velika, nenadana sreæa. Vinicije, koji bi razumio samo radost nad ispunjenom osvetom, gledao je u nj ra�irenim od vruæice oèima, kako bi otprilike gledao bio na èovjeka koji je �enuo pameæu. Vidio je zatim, ne bez ljutine u sebi, kako je Ligija na svoja kraljevska usta pritisnula ruku toga èovjeka, koji je vanj�tinom bio nalik na roba, i èinilo mu se da se poredak ovoga svijeta izvrnuo naopako.Nato doðe Urso i stane kazivati kako je ispratio Hilona na ulicu i kako ga je molio za opro�ten je radi krivnje �to ju je moguæe uèinio njegovim kostima, a Apostol nato blagoslovi i njega. A Krispo reèe da je to dan velike pobjede. Èuv�i za tu pobjedu, tkivo Vinicijevih misli do kraja se zamrsi.No kad mu je Ligija zaèas pru�ila hladni napitak, zadr�a èasak njezinu ruku i zapita:� Dakle, i ti si meni oprostila?� Mi smo kr�æani. Nama nije slobodno gajiti u srcu mr�nje.� Ligijo � reèe on nato � tkogod bio tvoj Bog, poèastit æu ga sa sto volova samo zato jer je tvoj.Ligija mu odvrati:� Uèinit æe� mu èast srcem, kad Ga uzljubi�.� Zato samo jer je tvoj ... � ponovi slabijim glasom Vinicije.I nato zatvori oèi, jer ga je opet osvojila slabost.Ligija ode ali se doskora opet vrati i stane blizu nad njim, da se uvjeri spava li. Vinicije osjeti njenu blizinu i otvori oèi, osmjehne se, a ona mu stavi na oèi lagano ruku, kao da ga hoæe privoljeti da spava. Tada ga obuze velika milina ali se ujedno osjeti veæma bolestan. I bilo je tako doista. Veæ se sasvim unoæalo bilo, pa je s noæu nastupila i jaèa groznica. Zato nije mogao spavati i pratio je Ligi ju svojim pogledima, kamo bi se god maknula. Na èasove upadao je ipak u neki polusan, u kom je vidio i èuo sve235�to se oko njega zbivalo, ali u kojem se zbiljnost mije�ala s groznièavim priviðenjima. Èinilo mu se da na nekom starom, zapu�tenom groblju stoji hram u obliku kule, u kojo

j je Ligija sveæenica. I nije odvajao od nje oèiju, nego ju je gledao na vrhu kule s lutnjom u ruci, svu u svjetlu, sliènu onim sveæeni-èama koje su noæu pjevale himne mjesecu u èast i �to ih je viðevao na Istoku. A on se penjao s velikim naporom po zavojitim stubama da je ugrabi, a za njim je puzao Hilon cvokoæuæi zubima od strave i ponavljajuæi: »Ne èini toga, gospodine, jer je to sveæenica, za koju æe se On osvetiti...« Vinicije nije znao tko je taj On, ali je razumio da ide da uèini svetogrðe, i kod toga je osjeæao silan strah. No kad je do�ao do naslona koji je bio oko najvi�ega kata na kuli, uz Ligiju se stvori iznenada Apostol srebrne brade i reèe: »Ne stavljaj na nju ruke, jer ona pripada meni.« I rekav�i to, poðe s njome po tragu mjeseèeva svjetla, kao po putu u nebo, a on, Vinicije, pru�iv�i za njima ruke stane im se moliti da ga povedu sa sobom.Nato se probudi, sabere i pogleda oko sebe. Vatra na visoku ognji�tu �arila se veæ slabije, ali je jo� bacala dosta �iv blijesak, a oni su sjedjeli svi uz vatru grijuæi se, jer je noæ bila hladna, a odaja studena. Vinicije je vidio njihov dah, koji je izlazio iz usta u obliku pare. Na srijedi sjedio je Apostol, do njegovih koljena na niskoj klupèici Ligija, dalje Glauko, Krispo, Mirjama, a na krajevima s jedne strane Urso, s druge Nazarije, sin Mirjamin, mlad djeèak, ljepolik, duge ravne kose koja mu je pala do ramena.Ligija je slu�ala Apostola podignutih oèiju, i sve su glave bile k njemu okrenute, a on je govorio u po glasa. Vinicije se zagleda u nj s nekim praznovjernim strahom, malo manjim od one strave �to ga je hvatala u groznièavoj tlapnji. Proðe mu kroz glavu da je u groznici osjeæao kao da mu taj sijedi prièa-lac s dalekih obala doista uzima Ligiju i da je vodi nekamo na neznane putove. Bio je takoðer uvjeren236da starac o njemu govori, ili se moguæe savjetuje kako bi ga od nje rastavio, jer mu se èinilo nevjerojatno da bi tko mogao govoriti o drugom èemu, pa zato pribrav�i svu svijest stane oslu�kivati rijeèi Petrove. Ali se potpuno prevari, jer je Apostol opet govorio o Kristu.� Oni �ive samo o tom imenu! � pomisli Vinicije.A starac je prièao kako uhvati�e Isusa. Do�la je èeta sa slugama sveæenièkim da Ga uhvate. Kad ih je Spasitelj upitao koga tra�e, odgovori�e: »Isusa Nazareæanina.« A On im reèe: »Ja saI pado�e na zemlju i ne smjedo�e staviti na Nj ruke, nego Ga istom po drugom pitanju uhvati�e.Nato Apostol stane i, pru�iv�i ruke k vatri, reèe:� Noæ je bila hladna kao noæas a u meni je prekipjelo srce, te podigoh maè da Ga branim, i odsje-koh uho sluzi velikoga sveæenika. I bio bih Ga branio veæma nego svoj �ivot da mi nije rekao: »Ostavi maè svoj u korice. Zar da ne pijem èa�u koju mi dade Otac?« . . . Tada Ga uhvati�e i sveza�e.Tu stane i prinese ruku na èelo, kao da je htio pred nastavkom prièanja svladati moæ uspomena. No Urso koji nije mogao odoljeti, tr�e se, potaèe o�egom vatru na ognji�tu, da su se sve varnice osule kao zlatna ki�a i plamen �ivlje bukne uvis, pa sjede i vikne:� A neka bi bilo �to mu drago, hej . . .!No odmah stane, jer je Ligija metnula prst na usta. Samo je glasno disao i vidjelo se da se buni u du�i, i premda je uvijek gotov da cjeliva noge Apostolu, da mu ipak ne mo�e taj jedan èin odobriti u du�i, jer kad bi ovako eto na priliku pred njim tko digao ruku na Spasitelja, ili da je on bio s Njime one noæi, sva�ta bi bilo od vojnika i slugu sveæenièkih i slu�atelja ... I oèi mu se pri samoj pomisli o tome zamuti�e suzama od �alosti i du�evne muke, jer je u jednu ruku pomislio da bi ne samo obranio Spasitelja on sam nego bi mu jo� prizvao u po-237moæ Ligijce, odabrane momke, a u drugu ruku, kad bi to uèinio, pokazao bi se neposlu�an Spasitelju i omeo otkupljenje svijeta.Zato nije mogao zatomiti suza.Zaèas Petar, skinuv�i ruke s èela, proslijedi prièati, no Vinicija opet srva groznièavi polusan. Ono �to je sada èuo, pomije�a mu se u glavi s onim �to je Apostol prièao sinoæ u Ostrianu o onome danu kad se Krist ukazao na obali Tiberijadskoga jezera. Vidio je, dakle, �iroku puèinu, na njoj laðu ribaricu, a u laði Petra i Ligiju. On je sam plivao svom snagom za njima, ali bol u slomljenoj ruci smetao mu je da ih stigne. Bura mu stane bacati valove u oèi, i on se stao topiti vapijuæi moleæivim glasom u pomoæ. Tada

Ligija klekne pred Apostolom, a on okrene laðu i pru�i mu vesla, za koje se on prihvati i s njihovom pomoæu uspne se u laðu i pade joj na dno.No zatim mu se uèini da je, ustav�i, ugledao mno�tvo ljudi koji plivaju za laðom. Valovi su pjenom pokrivali njihove glave; nekojima su se iz virova vidjele samo ruke, ali Petar je redom izbavljao utopljenike, primao ih k sebi u laðicu koja se �irila kao èudom. Zakratko je pritisnu�e cijele gomile, tako velike, kao one �to bijahu sabrane u Ostrianu, a i pobojao se da se ne utope. No Ligija ga stane miriti i pokazivati mu neko svjetlo na dalekoj obali, prema kojoj su plovili. Sad se Vinicijeve tlapnje iznova smije�a�e s onim �to je èuo bio u Ostrianu iz Apostolovih usta, kako se jednom Krist bio ukazao na jezeru. Zato je sada u onom svjetlu na obali vidio neku priliku kojoj je Petar upravio krmu. I �to su joj se veæma primicali, postajala je ti�ina sve veæa, puèina sve glaða, a svjetlo jaèe. Gomile zapjeva�e slatku himnu, uzduh se napuni nardovim mirisom, a voda se prelijevala u bojama duge, kao da su s dna gledali ljiljani i ru�e, i napokon laða udari lagano kljunom u pr�inu. Tada ga Ligija dohvati za ruku i reèe: »Hodi, ja æu te voditi.« I povede ga u svjetlo...238Vinicije se iznova probudi ali njegove su se tlapnje raspr�avale polagano i nije se odjednom na�ao na javi. Neko vrijeme jo� mu se èinilo da je na jezeru, i da su oko njega gomile, meðu kojima je, ne znajuæi ni sam za�to, stao tra�iti Petronija i zaèudio se kako ga ne mo�e naæi. �ivo svjetlo od kamina, uz koji nije vi�e bilo nikoga, sasvim ga osvijesti. Maslinovi panj iæi �arili su se �mirkajuæi pod ru�ièastim pepelom, ali su zato cjepke borova, oèito maloprije nalo�ene na vatru, plamtjele jasnim plamenom, i u tom sjaju ugleda Vinicije Ligiju gdje sjedi nedaleko od njegova kreveta.Pogled na nju dirne ga u dno du�e. Sjeæao se da je pro�lu noæ provela u Ostrianu i sav dan poslovala njegujuæi ga, a sada, kad su svi po�li na poèinak, ona je sama bdjela kraj njegove postelje. Lako je bilo pogoditi da je zacijelo umorna, jer je sjedjela nepomièno a oèi su joj bile sklopljene. Vinicije nije znao da li spava ili se zanijela u misli. Gledao je njen profil, spu�tene trepavice, ruke slo�ene na koljenima, i u njegovoj neznabo�aèkoj glavi stane se muèno probijati shvaæanje da pored nage, samosvjesne i ponosne sa svojih oblika grèke i rimske ljepote, ima na svijetu neka druga, nova, neizmjerno èista ljepota u kojoj se nalazi du�a.Nije se mogao odluèiti da je nazove kr�æanskom, no misleæi na Ligiju nije vi�e mogao tu ljepotu odvojiti od nauke koju je ona ispovijedala. Pojmio je èak i to, ako su svi ostali po�li na poèinak, a Ligija jedina, ona, kojoj je toliko zla uèinio, bdi nad njim, da to èini upravo zato jer ta nauka tako zapovijeda. No ta misao, s koje se divio toj nauci, bila mu je ujedno neugodna. Volio bi da je to Ligija radila iz ljubavi prema njemu, radi njegova lica, oèiju, radi skladnih udova, rijeèju s onih svih razloga s kojih su se èesto o njegovu vratu ovijale nje�ne ruke grèke i rimske.No odmah osjeti, kad bi ona bila kao i druge �ene, da bi mu ne�to kod nje nedostajalo. Tada se zaèudio i sam nije znao �to se s njime dogaða, jer je239vidio da se i u njemu raðaju neki novi osjeæaji i mile mu se nove stvari, tuðe onome svijetu u kojemu je dosada �ivio.Uto ona otvori oèi i videæi da je Vinicije gleda, pristupi k njemu bli�e i reèe:� Ja sam kod tebe. A on odgovori:� Vidio sam u snu tvoju du�u.XXVI240Sutradan se probudi oslabljen ali hladne glave i bez vruæice. Èinilo mu se da ga je probudio razgovor �aptom. No kad je otvorio oèi, Ligije nije bilo kod njega, samo je Urso sagnut pred kaminom ras-pretao sivi pepeo i tra�io pod njim �ara, i na�av�i ga stao ga raspirivati, kao da ne pu�e ustima, nego kovaèkom mje�inom. Vinicije se sjeti da je taj èovjek slomio juèer Krotona, pa je gledao sa zanimanjem, dostojnim ljubitelja arene, njegova kao u Kiklopa divovska pleæa i silne poput stupova udove.� Hvala Merkuru �to mi nije zakrenuo vratom! � pomisli Vinicije u du�i. � Poluksa mi! Ako su drugi Ligijci njemu slièni, imat æe dunavske legije jo� te�ke muke s njima.I javi se naglas:� Ej, robe!Urso okrene glavu od kamina i, osmjehnuv�i se gotovo prijazno, reèe:� Bog ti dao, gospodine, dobar dan i lijepo zdravlje, ali ja sam slobodan èovjek, a

nisam rob.Viniciju koji je htio raspitati Ursa za Ligijin zavièaj te rijeèi bijahu ugodne, jer je razgovor sa slobodnim èovjekom, makar i prostim, manje vrijeðao njegovu rimsku patricijsku èast nego razgovor s robom, kojemu ni pravo ni obièaj nisu priznavali ljudskoga biæa.� Dakle, ti nisi Aulov? � upita.16 Qu° vadi�241� Ne, gospodine. Ja slu�im Kalini, kako sam slu�io njenoj materi, ali dragovoljno.I opet zavuèe glavu u kamin da raspiruje �eravu, zatim je izvuèe i reèe:� U nas nema robova. No Vinicije zapita:� Gdje je Ligija?� Upravo je oti�la, a ja imam zgotoviti doruèak, gospodine. Èuvala te svu noæ.� Za�to je nisi zamijenio?� Jer je tako htjela, a moja je du�nost da slu�am.Oèi mu se smrknu�e i zaèas reèe:� Da je nisam slu�ao, ti, gospodine, ne bi vi�e �ivio.� Zar ti je �ao �to me nisi ubio?� Nije, gospodine: Krist nije zapovjedio da treba ubijati.� A Atacin? A Kroton?� Nisam mogao drukèije � mrmljao je Urso.I pogleda kao raskajan svoje ruke, koje su oèito ostale poganske, premda je du�a primila krst.Zatim pristavi lonac na ognji�te i, èuènuv�i pred kaminom, zami�ljeno se zagleda u plamen.� To je tvoja krivnja, gospodine � reèe najzad � za�to si digao ruku na nju, na kraljevsku kæer?U Viniciju plane u prvi èas ponos �to prostak i barbarin smije ne samo govoriti s njime tako povjerljivo nego ga jo�te i koriti. K onim neobiènim i nevjerojatnim stvarima koje mu se od preksinoæ dogodi�e, doðe jo� jedna. No jer je bio slab i nije imao pri ruci svojih robova, svlada se osobito stoga �to je u njemu pretegla �elja da dozna kakve potankosti iz Ligijina �ivota.Zato se umiri i stane ispitivati za Ligijski rat s Vanijem i Svevima. Urso je s voljom stao prièati, ali nije znao kazati mnogo vi�e od onoga �to je Viniciju prièao Aulo Plaucije. Urso nije bio u boju, jer je pratio taoce u tabor Atelija Histera. Znao je samo to da su Ligijci razbili Sveve i Jazige, ali jenjihov vojvoda i kralj poginuo od jazi�ke strijele. Odmah po tome dopado�e im glasovi da su Semno-ni popalili �ume na njihovim granicama, pa su stoga br�e pohitali natrag da osvete tu krivicu, a taoci ostado�e u Atelija, koji isprva naredi da im ukazuju kraljevske poèasti. Poslije je mati Ligijina umrla. Rimski vojvoda nije znao �to æe s djetetom. Urso se htjede vratiti s njime u postojbinu, ali to je bio put opasan od zvjeradi i divljih plemena; i kad doðe glas da se neko ligijsko poslanstvo nalazi kod Pom-ponija nudeæi mu pomoæ protiv Markomana, uputi ih Hister Pomponiju. No do�av�i k njemu, dozna�e da nije bilo nikakvih poslanika � i tako ostado�e u taboru, otkuda ih Pomponije odvede u Rim, i pro-slaviv�i slavlje dade malu kraljevnu Pomponiji Gre-cini.Premda su Viniciju u tome prièanju samo neke potankosti bile nepoznate, slu�ao je rado, jer je neizmjernome njegovu obiteljskom ponosu godilo �to je oèevidac potvrðivao kraljevsko podrijetlo Ligiji-no. Buduæi kraljevska kæi, mogla je primiti na dvoru Cezarovu polo�aj ravan kæerima prvih obitelji, to vi�e �to narod kojim je vladao njezin otac nije nikad dotad ratovao s Rimom, i premda barbarski, mogao je biti stra�an, jer je po svjedoèanstvu samoga Atelija Histera imao nebrojenu silu ratnika.Urso je, uostalom, potpuno potvrdio to svjedoèanstvo jer na pitanje Vinicijevo o Ligijcima odgovori:� Mi sjedimo u �umama, ali zemlje ima u nas toliko da nitko ne zna gdje je kraj �ume. I naroda ima u njoj mnogo. Ima u �umi i drvenih gradova u kojima je veliko bogatstvo, jer �to Semnoni, Markoma-ni, Vandali i Kvadi zadobiju plijena po svijetu, to im mi otmemo. A oni ne smiju k nama, nego samo kad vjetar pu�e od njih, onda nam pale �ume. I ne bojimo se ni njih ni rimskoga Cezara.� Bogovi su dali vlast Rimljanima na zemlji � reèe o�tro Vinicije.� Bogovi su zli duhovi � odgovori prostodu�no Urso � i gdje nema Rimljana, nema ni njih

ove vlasti.

242243I potièuæi vatru govorio je kao sam sebi:� Kad je Kalinu uzeo Cezar u svoj dvor, i ja sam mislio da se mo�e dogoditi kakvo zlo, pa sam htio iæi onamo u �ume i dovesti Ligijce u pomoæ kraljevni. I Ligijci bi krenuli na Dunav, jer to je narod dobar ako i jesu pogani. Eto, odnio bih im »evanðelje«. Ali ja æu i ovako jednom, èim se Kalina vrati k Pomponiji, pokloniti joj se i zamoliti je da mi dopusti poæi k njima, jer se Krist rodio daleko, a oni nisu èuli za Nj ... Znao je On bolje od mene gdje Mu se valjalo roditi, ali da se kojom sreæom rodio kod nas u �umi, da je kod nas do�ao na svijet, zacijelo ne bismo ga bili muèili, nego bismo njegovali Djete�ce i nastojali da Mu nikad ne uzmanjka ni divljaèi, ni vrganja, ni dabrova krzna, ni jantara. A �to bismo od Sveva ili Markomana oteli, to bismo Njemu dali, da ima svega do volje i da Mu bude lijepo.Tako govoreæi, pristavi na vatru posudu s juhom, odreðenom za Vinicija, i za�uti. Misao mu je oèito bludila neko vrijeme po ligijskim �umama, i istom kad je jelo uzavrelo, izlije ga u plitku zdjelu i dobro ga ohladiv�i reèe:� Glauko mi je odredio da �to manje kreæe�, gospodine, i onom rukom koja ti je zdrava, pa mi je Kalina naredila da te hranim.Ligija je naredila! Nije bilo prigovora. Viniciju i ne pade na um da se usprotivi njezinoj volji, kao da je Cezareva kæi ili boginja, zato ne reèe ni rijeèi, a Urso sjede kod njegove postelje i stane grabiti juhu iz zdjele malim èankom i hraniti ga. Èinio je to tako pomnjivo, s tako ljubaznim osmijehom u svojim modrim oèima da Vinicije nije vjerovao oèima da bi ovo mogao biti onaj isti stra�ni Titan koji je juèer nadrvao Krotona i kidisao i na nj kao vihor, i bio bi ga raznio na komade da se nije Ligija na nj smilovala. Mladi patricije stao je prvi put u �ivotu misliti o tome �to se mo�e dogaðati i u grudima prostaka, sluge i barbarina.No Urso pokaza se dadiljom toliko nespretnom, koliko i bri�ljivom. Zdjelica je gotovo sasvim upala244u njegove herkulske prste, tako da nije ostajalo ni malo mjesta za Vinicijeva usta. Poslije nekoliko neuspjelih poku�aja div se te�ko zabrine i reèe:� Ej, lak�e bih tura izveo iz �ume... Vinicija je zabavljala Ligijèeva neprilika, ali gaje jo� vi�e zanimala ta rijeè. Viðao je u cirkusima stra�ne »turove«, dovedene iz sjevernih , koje su najvrsniji »bestiarii« lovili sa strahom i koji su jedino za slonovima zaostajali velièinom i snagom.� Zar si kadgod ku�ao uhvatiti takve nemani za rogove? � upita u èudu.� Dok nisam preturio dvadeset zima, bojao sam se � odgovori Urso � ali poslije bilo je i toga.I opet stane hraniti Vinicija jo� nespretnije negoli prije.� Nema druge nego da zamolim Mir jamu ili Na-zarija � reèe.No u taj èas pomoli se iza zavjese blijeda glavica Ligijina.� Odmah æu pomoæi � reèe.I izaðe zaèas iz lo�nice, u kojoj se oèito spremala na poèinak, jer je bila odjevena samo u zategnutoj tunici, koja se zvala capiteum, �to je sasvim pokrivala grudi, i kosa joj je bila raspletena.Vinicije, kome je srce �ivlje zakucalo kad ju je ugledao, stane je koriti �to jo� nije po�la spavati, no ona odgovori veselo:� Upravo sam htjela to uèiniti, ali æu prije zamijeniti Ursa.I uzev�i zdjelicu sjedne na kraj postelje i stane hraniti Vinicija koji je bio ujedno i poti�ten i sretan. Kad se prigibala k njemu, osjeæao je toplinu njezina tijela i raspletena njena kosa padala mu je na prsi, a on je blijedio od uzbuðenosti, ali je u zabuni i uzbuðenosti po�ude ujedno osjeæao da je ovo vi�e od svega draga i veæma od svega obo�avana glava, prema kojoj sav je svijet ni�ta. Prije ju je po�elio bio a sada ju je poèimao ljubiti svom du�om. Prije je kao uopæe u �ivotu, tako i u osjeæanju bio kao svi tada�nji ljudi slijep, bezobziran245samo�ivac, kojemu je bilo do sebe, a sad mu je bilo i do nje. I zaèas ne htjede vi�e j

esti, i premda je u gledanju njezinu i njezinoj prisutnosti nalazio neizmjernu slast, reèe:� Dosta. Poði na poèinak, bo�anska moja!� Ne zovi me tako � odgovori � meni ne dolikuje to slu�ati.Ipak se osmjehivala na nj, pa mu potom reèe da joj se razbio san, da ne osjeæa sustalost i da neæe iæi na poèinak dok ne doðe Glauko. On je slu�ao njene rijeèi kao glazbu, i ujedno mu je srce previralo od sve veæega uzbuðenja, sve veæega ushita, sve veæe zahvalnosti, i misli se trudile kako da joj tu zahvalnost posvjedoèi.� Ligijo � reèe � ja te nisam poznavao. Ali sad znam da sam htio doæi do tebe naopakim putem pa ti ka�em: vrati se Pomponiji Grecini i budi uvjerena da odsada nitko neæe na te diæi ruke.A njeno se lice naglo rastu�i.� Bila bih sretna � odgovori � da mi ju je bar izdaleka vidjeti, ali vraæati se vi�e k njoj ne mogu.� A za�to? � upita u èudu Vinicije.� Mi kr�æani znamo od Akte �to se na Palatinu dogaða. Zar nisi èuo da je Cezar malo poslije moga bijega i prije svoga puta u Napulj pozvao Aula i Pomponiju i, misleæi da su mi oni pomogli, zaprijetio im je svojim gnjevom. Na sreæu Aulo mu je mogao odgovoriti: »Zna�, gospodaru, da nikad la� nije pre�la preko mojih usta; eto, kunem ti se da joj nismo pomogli u bijegu i da ne znamo ni to �ta je od nje bilo!« I Cezar mu je povjerovao i poslije zaboravio, no ja po savjetu starje�ina nikad nisam majci javila gdje sam, da se ona mo�e uvijek slobodno zakleti da o meni ni�ta ne zna. Ti, mo�da, neæe� toga razumjeti. Vinicije, nama nije slobodno lagati, ni da se o glavi radi. Takva je na�a nauka prema kojoj nastojimo upraviti srca, zato nisam vidjela Pomponije otkako sam ostavila njezinu kuæu, a njoj su tek pogdjekad dolazili daleki glasovi da �ivim i da sam izvan svake pogibli.246Nato je svlada tuga, a oèi joj se orosi�e suzama, ali se zaèas umiri i reèe:� Znam da i Pomponija èezne za mnom, ali mi imamo svoje utjehe, kojih nemaju drugi.� Jest � odgovori Vinicije � va�a je utjeha Krist, ali ja toga ne razumijem.� Pogledaj nas: za nas nema rastajanja, nema bolova i stradanja, i ako doðu, pretvaraju se u radost. I sama smrt, koja je vama svr�etak �ivota, nama je samo njegov poèetak i promjena gore sreæe za bolju, manje spokojne za spokojniju i vjeènu. Prosudi kakav je nauk koji nam zapovijeda milosrðe i prema neprijatelju, zabranjuje la�, oèi�æava nam du�e od zlobe i obeæava po smrti neizmjerno bla�enstvo.� Èuo sam to u Ostrianu i vidio sam kako ste radili sa mnom i s Hilonom, i kad o tome mislim, i sada mi se èini da je to samo san i da ne mogu vjerovati ni oèima ni u�ima. Nego ti mi odgovori na drugo pitanje: jesi li sretna?� Jesam! � odgovori Ligija. � Ispovijedajuæi Krista ne mogu biti nesretna.Vinicije je pogleda, kao da je to �to je govorila sasvim prevr�ilo mjeru ljudskoga shvaæanja.� I ne bi se htjela vratiti k Pomponiji?� Ja bih to htjela od sve du�e i vratit æu se ako bude Bo�ja volja.� Onda ti velim: vrati se i ja æu ti se zakleti i svojim bozima da neæu diæi na te ruke.Ligija se zamisli za èasak, pa odvrati:� Ne. Ne mogu svojih bliskih izvrgnuti opasnosti. Cezar ne ljubi Plaucijeva roda. Da se vratim, ti zna�, kako se kroz robove raznosi svaka novost po gradu, pa bi se i moj povratak proèuo u gradu, i Neron bi bez svake sumnje doznao za nj od svojih robova. Tada bi pokarao Aulove, a u najmanju ruku uzeo bi me iznova od njih.� Jest � reèe mr�teæi obrve Vinicije � to bi moglo biti. Uèinio bi to, ako ni za �to, a onopoka�e da se njegova volja mora izvr�iti. Istina je da je on247tebe samo zaboravio ili nije htio misliti dr�eæi da se nije dogodilo preko njegove, nego preko moje volje. Nego moguæe da bi... uzev�i te od Aula... predao meni, a ja bih te vratio Pomponiji.No ona zapita s tugom:� Vinicije, zar bi ti htio da me opet vidi� na Pa-latinu?A on stisne zube i odgovori:� Ne. Ima� pravo. Govorio sam kao luda. Ne! I u jedan èas ugleda pred sobom kao bezda

nupropast. Bio je patricij, bio je vojnièki tribun, bio je èovjek moæan, ali iznad svih moæi svijeta kojemu je on pripadao, stajao je mahnitac kojemu nitko nije mogao pogoditi volje ni pakosti. Ne mariti za nj, ne bojati ga se mogli su samo ovakvi ljudi kao �to su kr�æani, kojima sav ovaj svijet, njegovi rastanci, stradanja i smrt nisu bili ni�ta. Svi drugi morali su se tresti pred njime. Sva strahota vremena u kojima su �ivjeli, pokaza se Viniciju u svoj svojoj velièini. Nije mogao eto predati Ligiju Aulovima od straha da se zloduh ne sjeti nje i ne obrati na nju svoj gnjev, a s istoga razloga, kad bi je sada uzeo za �enu, mogao bi strovaliti u propast i nju i sebe i Aulove. Dosta bi bio jedan èas zlovolje da ih sve upropasti. Vinicije osjeti prvi put u �ivotu da se svijet mora promijeniti i preporoditi, jer æe inaèe �ivot postati nemoguæ. Razumio je takoðer �to mu je maloèas jo� bilo tamno, da u ovakvo vrijeme jedini kr�æani mogu biti sretni.No najvi�e ga o�alosti kad je razabrao da je on sam tako zamrsio �ivot sebi i Ligiji, da im iz toga zapleta skoro nije bilo izlaska. I u toj �alosti stane govoriti:� Zna� li ti da si sretnija od mene? Ti si u ubo-�tvu i u ovoj bijednoj odaji usred prostih ljudi imala svoju nauku i svog Krista, a ja imam samo tebe, i kad mi je tebe nestalo, postao sam kao nevoljnik koji nema ni krova nad sobom ni kruha. Ti si mi dra�a od svega svijeta. Tra�io sam te jer nisam mogao �ivjeti bez tebe. Nisam htio ni gozba ni sna. Da i248nije bilo nade da æu te naæi, bacio bih se bio na maè. Ali bojim se smrti jer ne bih mogao tebe gledati. Govorim ti èistu istinu kad ka�em da ne mogu bez tebe �ivjeti. I dosad sam �ivio samo od nade da æu te naæi i opet vidjeti. Sjeæa� li se na�ega razgovora kod Aulovih? Jednom si mi nacrtala ribu na pijesku, a ja nisam razumio �to to znaèi. Sjeæa� li se kako smo se igrali lopte? Ljubio sam te veæ tada vi�e nego �ivot, a i ti si veæ poèela nasluæivati da te ljubim... Do�ao je Aulo, pla�io nas Libitinom i prekinuo na� razgovor ... Pomponija reèe na opro�taju Petroniju da je Bog jedan, svemoguæ i milosrdan, ali nama nije ni nakraj pameti bilo da je va� Bog Krist. Neka mi pokloni tebe pa æu Ga zavoljeti, premda mi se èini da je On Bog robova, tuðinaca i sirotinje. Ti sjedi� kod mene i misli� samo na Nj. Misli na mene, jer æu drukèije zamrziti Njega. Za me si jedina ti bo�anstvo. Bla�en otac tvoj i mati, bla�ena zemlja koja te rodila! Htio bih da ti obujmim noge i da ti se molim, da ti iskazujem �tovanje, da ti prinosim �rtve, da ti se klanjam � tebi, tri puta moja bo�ice! Ti ne zna� i ne mo�e� znati kako te ja ljubim ...Govoreæi tako prevuèe rukom preko blijeda èela i sklopi oèi. Narav njegova nije znala nikad mjere, u gnjevu kao ni u ljubavi. Govorio je u ushitu kao èovjek koji je prestao sobom vladati, pa neæe da se obazire ni na kakvu mjeru u rijeèima ni u �tovanju. No govorio je iz dna du�e i srca. Osjeæalo se da su bol, zanos, strast i obo�avanje nakupiv�i se u njegovim grudima napokon provalili nesuzdr�ivom bujicom rijeèi. Ligiji se uèini�e njegove rijeèi kao hule, a ipak joj je srce stalo jaèe udarati, kao da æe raskinuti tuniku koja joj je sapinjala prsi. Nije mogla odoljeti suæuti prema njemu i njegovoj muci. Uzbudilo ju je po�tovanje s kakvim joj je govorio. Osjeæala se ljubljena i neizmjerno obo�avana, osjeæala je da taj neslomivi i opasni èovjek pripada sada njoj du�om i tijelom, kao rob, i taj osjeæaj njegove pokornosti i svoje moæi napuni je sreæom. U tomu joj o�ivje�e uspomene. Bio je to za nju iz-249nova onaj gizdavi, kao poganski bog krasni Vinicije, koji joj je u kuæi Aulovih govorio o ljubavi i budio kao oda sna njeno tada poludjetinje srce: onaj isti kojega je cjelove jo� osjeæala na ustima, i iz èijega ju je zagrljaja kao iz plamena na Palatinu istrgao Urso. Samo �to joj se sad s ushitom i ujedno s bolom u svom orlujskom oblièju, ublijedjela èela i moleæivih oèiju, ranjen, srvan od ljubavi, zaljubljen, pun obo�avanja i poniznosti, uèinio onakav kakva ga je onda �eljela i kakva bi tada ljubila svom du�om, i zato joj je bio dra�i nego ikad prije.I najednom shvati da mo�e doæi èas kada æe njegova ljubav osvojiti i ponijeti nju kao vjetar, i oæu-tjev�i to bilo joj je u du�i isto onako kao i njemu maloprije: kao da stoji nad ponorom. Zar je zato ostavila Aulove i njihov dom? Zato li se spasila bijegom? Zato li se krila toliko vremena u zapu�tenim gradskim dijelovima? Tko je bio taj Vinicije? Au-gustian, vojnik i dvoranin Neronov! I on je sudjelovao u njegovu razvratu i mahnitanju, kako je pokazivala ona gozba koju Ligija nije mogla zab

oraviti; i on je polazio i odlazio s ostalima u hramove i prinosio �rtve sramotnim bogovima, u koje, mo�da, nije vjerovao ali im je ipak iskazivao slu�beno �tovanje. I progonio ju je, ne bi li od nje uèinio svoju robinju i milosnicu, i ujedno da je povuèe u onaj stra�ni svijet banèenja, rasko�a, opaèine i sramote, koji su vapili za osvetom Bo�jom. Èinio joj se, dodu�e, promijenjen, ali eto sam joj je rekao, ako bude vi�e mislila o Kristu nego o njemu, da Ga je gotov zamrziti. Ligiji se uèinilo da je veæ svaka misao o kakvoj mu drago ljubavi, osim ljubavi prema Kristu, grijeh protiv Njega i protiv Njegove nauke, i kad je razabrala da joj se na dnu du�e mogu probuditi drugi osjeæaji i �elje, uhvati je strah od svoje vlastite buduænosti i vlastitoga srca.U taj èas nutarnje borbe bane Glauko, koji je do�ao prigledati bolesnika i ispitati njegovo zdravlje. Na Vinicijevu licu uèas sine gnjev i nestrpljenje. Razljutio se �to mu je prekinuo razgovor s Ligijom, i kad ga Glauko stade pitati, odvraæao mu je gotovo250s prezirom. Odmah je, dodu�e, opet promijenio svoje dr�anje, ali ako je Ligija imala kakve god obmane da je ono �to je èuo u Ostrianu moglo djelovati na njegovu naprasitu æud, te su se obmane sad morale raspr�iti. Promijenio se samo prema njoj, ali izvan toga jedinoga osjeæaja ostade mu u prsima staro neprijazno i samoljubivo, pravo rimsko i vuèje srce, nepodobno ne samo za osjeæaj blage kr�æanske nauke nego i za zahvalnost.Ona ode napokon s nemirom i zabrinuto�æu u srcu. Nekoæ je u molitvi darivala Kristu srce vedro i doista èisto kao suza. Sada je ta vedrina bila pomuæena. U cvijet je u�ao otrovan crv i stao ga gristi. Ni san joj pored neprospavanih dviju noæi nije donio pokoja. Snilo joj se da na Ostrianu Neron s pratnjom augustiana, bahantica, koribanata i gladijatora gazi kolima, okiæenim ru�ama, gomile kr�æana, a Vinicije grabi je u naruèaj, vièe na kvadrigu i privijajuæi je k prsima �apæe: »Hodi s nama!«251XXVIIOtada se rjeðe stala pokazivati u zajednièkoj odaji i rjeðe se pribli�avala njegovoj postelji. Ali mir joj se nije vraæao. Vidjela je da je Vinicije prati za-molnim pogledom, da èeka svaku njezinu rijeè kao kakvu milost, da trpi, a ne smije se potu�iti da je ne bi odvratio od sebe, da mu je samo ona zdravlje i radost, i tada je u njoj srce previralo od sa�aljenja. Urso opazi takoðer �to se veæma nastoji uklanjati od njega da joj ga je sve veæma �ao i da se u njoj time raðaju sve nje�niji osjeæaji prema njemu. Izgubila je mir. Kad�to je govorila u sebi da treba da bude neprestano uza nj, prvo, jer bo�anska nauka zapovijeda vraæati dobro za zlo, a drugo stoga �to bi ga razgovarajuæi se s njime mogla k toj nauci privuæi. Ali bi odmah u njoj progovorila savjest da vara samu sebe, i da je ne pri te�e k njemu ni�ta nego njegova ljubav i njegov èar. Na taj naèin �ivjela je u neprestanoj du�evnoj borbi koja se poveæavala svaki dan. Èasomice joj se èinilo da je ste�e neka mre�a, a ona se, htijuæi je raskinuti, sve veæma u nju zapliæe. Morala je takoðer priznati pred sobom da joj je svaki dan sve potrebnije da ga vidi, da joj je njegov glas sve miliji, i da se sve veæma mora boriti sa �eljom da sjedi uz njegovu postelju. Kad se pribli�avala k njemu, on bi se preobrazio i radost je i njoj zalijevala srce. Jedan dan vidjela je tragove suza na njegovim trepavicama, i prvi put u �ivotu doðe joj misao da bi ih mogla osu�iti cjelovima.252Prestravljena tom mi�lju i puna prezira prema sebi svu je noæ proplakala.A on je bio strpljiv, kao da se zakleo na strpljivost. Kad mu èasovito sijevnu�e oèi od nestrpljivosti, samovolje ili gnjeva, odmah je zatomljivao taj blijesak i gledao bi Ligiju onda nemirno, kao da je hoæe zamoliti za opro�tenje, a nju je to diralo jo� jaèe. Nikad nije osjeæala da je tako mnogo ljubljena, i kad je o tome mislila, osjeæala se ujedno kriva i nesretna. A Vinicije se zbilja mijenjao. U njegovim razgovorima s Glaukom bilo je manje oholosti. Èesto mu je dolazilo u glavu da i taj siroma�ni rob lijeènik i tuðinka stara Mirjama, koja ga je njegovala, i Krispo, kojega je viðao neprestano zadubljena u molitvu, da su takoðer ljudi. Èudio se takvim mislima, ali se bavio njima. Ursa je s vremenom zavolio i razgovarao je s njime sada po èitave dane, jer je mogao s njime govoriti o Ligiji, a div je bio neiscrpan u prièanju i iskazujuæi bolesniku najprostije usluge, stane mu takoðer pokazivati neku odanost. Ligija je jednako Viniciju bila biæe kao od druge vrste, sto puta vi�e od onih �to

su bili oko nje; ali ipak je stao promatrati ljude proste i uboge, �to nije èinio nikad u �ivotu, i stao u njima otkrivati razlièna svojstva vrijedna pa�nje, za koje mu nikada prije nije padalo na um da bi mogla u njima postojati.Samo Nazarija nije mogao podnositi, jer mu se èinilo da se mladi djeèak usuðuje ljubiti Ligiju. Svladavao se dugo vremena, dodu�e da mu ne poka�e zlovolje, ali kad je jednom donio djevojci dvije prepelice, �to je kupio bio na trgu za svoj zaraðeni novac, u Viniciju se javi kviritski potomak kojemu je do�ljak iz tuðega puka znaèio manje nego najjadniji crv. Èuv�i zahvalu Ligijinu, problijedi stra�no, i kad Nazarije ode po vodu za piæe, reèe:� Ligijo, zar mo�e� trpjeti da ti on donosi poklone? Zar ne zna� da ljude njegova roda Grci nazivaju �idovskim psima?� Ne znam kako ih nazivaju Grci � odvrati ona � ali znam da je Nazarije kr�æanin i moj brat.253iRekav�i to pogleda ga s èuðenjem i �alo�æu, jer ju je veæ bio oduèio od takvih provala, a onsne zube da joj ne reèe da bi takvoga njena brata i�ibao do smrti ili bi ga otpravio na selo da, kao compe-ditus1, kopa motikom zemlju u njegovim sicilijanskim vinogradima... Ipak se suspregne, ugu�i u sebi gnjev i istom zaèas reèe:� Oprosti mi, Ligijo! Ti si za me kraljevska kæi i milo dijete Plaucijevo.I svladao se toliko da je Nazariju, kad je opet do�ao u odaju, obeæao da æe mu, èim se vrati u svoju vilu, darovati par paunova ili plamenaca kojih je imao pune perivoje.Ligija je razumjela koliko ga negdje stoje takve pobjede nad samim sobom. No �to ih je èe�æe dobivao, to joj se veæma srce k njemu priklanjalo. No njegova zasluga prema Nazariju bila je manja nego je mislila. Vinicije se mogao trenutno naljutiti na nj, ali nije mogao biti na nj ljubomoran. Mirjamin sin odista u njegovim oèima nije mnogo vi�e znaèio od psa, a osim toga bio je jo� dijete koje, ako je i ljubio Ligiju, ljubio ju je nesvjesno i kao sluga. Te�e je borbe imao sa sobom mladi tribun da se podlo�i, bilo i muèke, onome �tovanju �to su ga ti ljudi davali imenu Kristovu i Njegovoj nauci. U tom pogledu dogaðale su se u Viniciju èudnovate stvari. Bila je to svakako nauka u koju je vjerovala Ligija, pa je samo radi toga bio spreman da je prizna. Zatim, �to mu se veæma vraæalo zdravlje, �to se bolje prisjeæao èitavoga niza dogaðaja ji se dogodi�e od one noæi na Ostrianu, i èitavoga niza pojmova koji mu od toga doba uniðo�e u glavu, to se veæma èudio nadljudskoj sili te nauke koja je iz temelja tako preporaðala ljudske du�e. Razumio je da ima u njoj ne�to neobièno, ne�to èega dotad nije bilo na svijetu, i osjeæao je, kad bi zahvatila sav svijet i kad bi mu ucijepila svoju ljubav i svoje milosrðe, da bi tada nastao neki novi svijet, nalik onome zlatnome vijeku kad jo� nije vladao svijetom Jupiter negoRob ili ka�njenik koji je radio okovan u negvama.254Saturno. Nije smio ni sumnjati u vrhunaravno podrijetlo Kristovo, ni u Njegovo uskrsnuæe ni njegova èudesa. Oèiti svjedoci, koji su o tome pripovijedali, bili su odvi�e vjerodostojni i odvi�e su se gadili na la� a da bi mogao i pomisliti da prièaju neistine. Uostalom, skepticizam rimski dopu�tao je nevjerovanje u bogove, ali je vjerovao u èudesa. Vinicije se na�ao pred nekom èudnom zagonetkom koje nije znao odgonetnuti. A s druge strane, èitava ta nauka èinila mu se tako suprotna postojeæem redu svjetskom, tako neprikladna za praktiènu primjenu i tako mahnita kao nijedna druga. Po njegovu mi�ljenju, ljudi u Rimu i po svemu svijetu bili su mo�da zli, ali poredak u svijetu bio je dobar. Da je, na priliku, Cezar bio po�ten èovjek, da je senat bio sastavljen ne od podlih raspu�tenika, nego od ljudi kakav je bio Traseja, �to bi èovjek vi�e mogao po�eljeti? Ta rimski mir i rimsko gospodstvo bijahu dobre stvari, razlika meðu ljudima pravedna i na mjestu. A ova bi nauka, po Vinicijevu shvaæanju, sru�ila svaki poredak, svaku vlast i uklonila bi sve razlike stale�a. Pa �to bi onda bilo, eto, ba� od vlasti i dr�ave rimske? Zar su Rimljani mogli prestati vladati, ili priznati èitavo krdo pokorenih naroda sebi ravnima? To veæ nije mogla dokuèiti patricijeva glava. I povrh toga ta je nauka jo� napose bila suprotna svim njegovim predod�bama, navikama, znaèaju i poimanju �ivota. Nije mogao nikako zamisliti kako bi mogao �ivjeti kad bi, na priliku, tu vjeru prigrlio. Zazirao je od nje i divio joj se, ali od toga da je primi, prosto se �acala njegova narav. Razumio je, napokon, da ga nije ni�t

a drugo nego ona razdijelila od Ligije, i kad je o tome mislio, mrzio ju je svom snagom du�e.Ipak je veæ opa�ao da je ona odjenula Ligiju onom nekom posebnom i neizrecivom ljepotom, koja je u njegovu srcu rodila osim ljubavi po�tovanje, osim po�ude obo�avanje i od same Ligije uèinila biæe dra�e od svega na svijetu. I tada je opet htio ljubiti Krista. I jasno je poimao da æe Ga ili uzljubiti ili zamrziti, ali da ne mo�e ostati ravnodu�an. Kao da255su ga nosila dva protivna vala, kolebao se u osjeæajima, nije umio izabrati, ali je ipak priklanjao glavu i iskazivao muèke poèitanje ovome za njega neshvatljivome Bogu samo zato �to je Ligijin Bog.A Ligija je vidjela �to se u njemu zbiva, kako se lomi, kako njegova narav odbija tu nauku, pa iako ju je to s jedne strane te�ko boljelo, s druge su strane milostiva suæut i zahvalnost prema Kristu �to je pokazivao, vukle k njemu neodoljivom snagom njeno srce. Sjetila se Pomponije Grecine i Aula. Pom-poniji je izvor bezutje�ne tuge i nepresu�nih suza bila misao da iza groba neæe naæi Aula. Ligija je poèela sada bolje razumijevati tu gorèinu i tu bol. I ona je na�la drugo biæe, od kojega joj je prijetio vjeèni rastanak. Kad�to bi se, dodu�e, zavaravala da æe se njegova du�a jo� otvoriti Kristovim istinama, ali te obmane nisu bile trajne. Znala ga je i razumjela veæ odvi�e dobro. Vinicije, kr�æanin! Ta se dva pojma èak i u njenoj neiskusnoj glavi ne mogo�e slo�iti. Kad razboriti i ozbiljni Aulo nije postao kr�æanin pod utjecajem mudre i savr�ene Pomponije, kako bi to postao Vinicije? Na to nije bilo odgovora, ili bolje bio je tek jedan: da mu nema nade ni spasa.No Ligija opazi sa stravom da ta te�ka osuda koja ga èeka mjesto da je od njega odvaja, po samom sa�aljenju jo� joj ga èini dra�im. Kad�to ju je obuzela �elja da govori s njime iskreno o njegovoj tamnoj buduænosti, no kad je jednom sjela kraj njega i rekla mu da izvan nauke kr�æanske nema �ivota, on se, jer je bio veæ ojaèao, podi�e na svoju zdravu ruku, pa joj iznenada nasloni glavu na koljena i reèe:� Ti si �ivot!A njoj stade dah u grudima, svijet je ostavi, od neke rasko�ne drhtavice protrne od glave do pete. Uhvativ�i ga rukama za sljepooèice, trudila se da ga podigne, ali se i sama prignula kod toga k njemu tako da se ustima dotakla njegove kose. I nekoliko èasova borili su se tako u opojnosti sa sobom i s ljubavlju koja ih je vukla jedno k drugomu.256Napokon Ligija skoèi i pobje�e osjeæajuæi u �ilama �iv oganj i vrtoglavicu. No to je bila kap, koja je napokon prelila prepunu veæ èa�u. Vinicije nije ni slutio kako æe skupo platiti taj sretni èas, no Ligija je uvidjela da sada njoj samoj treba spasa. Noæ poslije te veèeri provela je u besanici i suzama i u molitvi, s osjeæajima da nije vrijedna da se moli i da ne mo�e biti usli�ana. Sutradan iziðe rano iz lo�nice i pozvav�i Krispa u vrtnu sjenicu, pokrivenu br�ljanom i uvelim slakom, otvori mu svoju du�u moleæi ga ujedno da joj dopusti ostaviti kuæu Mir-jaminu, jer se vi�e ne uzda u se i ne mo�e savladati u srcu ljubavi k Viniciju.Krispo, koji je bio èovjek star, o�tar i predan neprestanom zanosu, pristade da ostavi kuæu Mir-jaminu, ali nije na�ao rijeèi opro�tenja za njenu ljubav koju je dr�ao gre�nom. Srce mu plane ljuti-nom na samu pomisao da je ona, Ligija koju je pazio od njena bijega, koju je zavolio, utvrdio u vjeri i na koju je dotada gledao kao na bijeli ljiljan-cvijet iznikao na njivi kr�æanske nauke, nepokvaren nikakvim zemaljskim zadahom, mogla naæi u du�i mjesta za drugu ljubav negoli za nebesku. Vjerovao je dotada da nigdje u svemu svijetu nije kucalo èistije srce u Kristovu slavu. Htio ju je prikazati Njemu kao biser, kao dragi kamen i dragocjeno djelo svojih ruku, pa ga je prevarena nada ispunila èuðenjem i gorèinom.� Idi i moli Boga da ti oprosti grijehe! � reèe joj mrko. � Bje�i dok te zli duh, koji te je spleo, ne odvede u potpunu propast i dok se nisi odrekla Spasitelja. Bog je umro za te na kri�u da svojom krvlju otkupi tvoju du�u, a ti si voljela uzljubiti onoga koji te htjede uèiniti svojom prile�nicom. Bog te je èudom izbavio iz njegovih ruku, a ti si otvorila srce neèistoj po�udi i zamilovala sina tame. Tko je on? Prijatelj i sluga Antikristov, uèesnik raspu�tenosti i opaèine. Kamo æe te on odvesti, nego u onaj jaz i u onu Sodomu u kojoj sam �ivi? A ja ti ka�em: bolje bi bilo da si umrla, bolje bi bilo da su se zidovi ove kuæe oborili na tvoju glavu prije nego �to

17 Quo vadi�257se taj èovjek uvukao u tvoje grudi i ukaljao ih otrovom svojega bezakonja.I �estio se sve vi�e jer ga je grijeh Ligijin ispunio ne samo gnjevom nego i odvratno�æu i prezirom prema naravi ljudskoj uopæe, a napose prema �enskoj, koju ni kr�æanska nauka nije oèuvala od Evine slabosti. Ni�ta njemu nije bilo �to je djevojka ostala posve èista, �to je htjela bje�ati od te ljubavi i �to ju je ispovjedila sa �alo�æu i skru�eno�æu. Kri je htio pretvoriti u anðela i uznijeti u visine na kojima je postojala samo ljubav prema Kristu, a ona se, eto, zaljubila u augustiana! Sama pomisao na to ispunjavala mu je srce grozom koju je pojaèao osjeæaj razoèaranja i prevarene nade Ne! Nije joj mogao toga oprostiti! Rijeèi zgra�anja pekle su mu usta poput �ivoga ugljevlja; borio se jo� sa sobom da ih ne izgovori, ali su mu se lepr�ave ruke tresle pred prestra�enom djevojkom. Ligija se osjeæala kriva, ali ne toliko. Mislila je èak da æe odlazak iz Mirjamine kuæe biti pobjeda nad ku�njom i ubla�iti krivnju. Krispo ju je �atro u prah; pokazao joj je svu bijedu i niskost njene du�e, kakve jo� nije slutila dotada. Ona je mislila da æe stari sveæenik, koji joj je od èasa njezina bijega s Palatina bio kao otac, pokazati malo samilosti, da æe je utje�iti, ohrabriti, okrijepiti.� Bogu prinosim svoju prevarenu nadu i svoju bol � govorio je � ali ti si iznevjerila i Spasitelja, jer si za�la na baru�tinu u kojoj su ti ispariva-nja otrovala du�u. Mogla si je prikazati Kristu kao dragocjen sud i reæi mu: »Ispuni ga, Bo�e, ljubavlju!« A voljela si je darovati sluzi zloga duha. Bog ti oprostio i smilovao se na te, jer ja, dok ne izbaci� zmiju ... ja, koji sam te dr�ao za izabranu ...I najednom presta govoriti jer je opazio da nisu sami.Kroz uveli slak i kroz br�ljan, koji se zelenio jednako ljeti i zimi, opazi dva èovjeka od kojih je jedan bio Petar Apostol. Drugoga nije mogao odmah prepoznati, jer mu je pla�t, otkan od grube kostrijeti258zvane cilicium, zaklonio dio lica. Krispu se èinilo èasom kao da je to Hilon.A oni, èuv�i uzrujani glas Krispov, uðo�e u sjenicu i sjedo�e na kamenu klupu. Petrov drug otkrije tada glavu mr�ava æelava tjemena, pokrivena sa strane kudravom kosom, crvenih kapaka i kukasta nosa � lice ru�no i ujedno nadahnuto, u kojem Krispo prepozna oblièje Pavla iz Tarsa. Ligija pade na koljena i zagrli rukama oèajno noge Petrove i privi-nuv�i svoju izmorenu glavicu u nabore njegova pla�ta ostade tako bez glasa.A Petar reèe:� Mir du�ama va�im!I videæi dijete kod svojih nogu zapita �to se dogodilo. Nato Krispo stade prièati sve �to mu je priznala Ligija: njenu gre�nu ljubav, njenu �elju da bje�i iz Mirjamine kuæe, i svoju �alost �to se du�a, koju je htio Kristu prikazati èistu kao suzu, okaljala zemaljskim osjeæajem za uèesnika svih nepo-èinstava, u kojima je ogreznuo poganski svijet i koja su vapila za osvetom Bo�jom.Ligija je za njegovih rijeèi sve jaèe grlila noge Apostolove, kao da kod njega �eli tra�iti utoèi�te i isprositi ma i malo milosti.A Apostol, poslu�av�i do kraja, polo�i staraèku ruku na njezinu glavu, zatim podigne oèi prema starome sveæeniku i reèe:� Krispo, zar nisi èuo da je na� ljubljeni Uèitelj bio u Kani na svadbi i blagoslovio ljubav izmeðu �ene i mu�a?Krispu klonu�e ruke, i on pogleda u èudu Apostola ne mogav�i progovoriti ni rijeèi. A Apostol iza èaska �utnje zapita opet:� Krispo, zar misli� da bi se Krist, koji je dopustio Mariji iz Magdale da le�i kod njegovih nogu, i koji je oprostio oèitoj gre�nici, odvratio od ovoga djeteta koje je èisto kao ljiljan u polju?Ligija jecajuæi privine se jo� jaèe k nogama Petrovim razumjev�i da nije uzalud tra�ila kod njega utoèi�te. A Apostol podigne njeno suzama obliveno lice i reèe joj:259� Dok se oèi onoga kojega ljubi� ne otvore svjetlu istine, uklanjaj mu se da te ne uvede u grijeh, ali se moli za nj i znaj da nema grijeha u ljubavi tvojoj. I jer hoæe� da se èuva� napasti, bit æe ti to upisano u zaslugu. Ne tuguj i ne plaèi, jer ka�em ti te ljubav Spasiteljeva nije ostavila i da æe molitve tvoje biti usli�ane, i poslije tuge nastat æe dani radosti.Rekav�i to, polo�i obje ruke na njenu kosu i, dig-nuv�i oèi k nebu, blagoslovi je. S lic

a mu je sjala nadzemaljska dobrota.A skru�eni Krispo stade se smjerno isprièavati:� Sagrije�ih protiv milosrða � reèe � ali sam mislio da se odrekla Krista pu�tajuæi u srce ljsku ljubav...A Petar odgovori:� Tri puta sam Ga se odrekao, pa mi je opet oprostio i zapovjedio da pasem ovce Njegove.� I zato � dovr�i Krispo � �to je Vinicije au-gustian ...� Krist je slomio jo� tvrða srca � odgovori Petar.Nato Pavao iz Tarsa, koji je dotle �utio, stavi ruke na prsa i pokazujuæi na se reèe:� Ja sam onaj koji je gonio i vodio na smrt sluge Kristove. Ja sam pri kamenovanju Stjepanovu èuvao haljine onih koji su ga kamenovali. Ja sam htio istrijebiti istinu po svoj zemlji gdje stanuju ljudi, pa ipak je mene odredio Gospod da je po svoj zemlji nauèavam. I nauèavao sam je u Judeji, u Grèkoj, na otocima i u ovom bezbo�nom gradu, kad sam prvi put kao suzanj u njemu boravio. A sada, kad me je pozvao Petar, moj starje�ina, stupit æu u ovaj dom da sagnem tu oholu glavu do Kristovih nogu i da bacim sjeme u tu kamenitu njivu koju æe upitomiti Gospod da donese obilan rod.I ustade, a Krispu se taj mali, pogrbljeni èovjek uèini u taj èas ono �to je odista bio, to jest div koji æe preokrenuti svijet iz temelja i osvojiti puke i dr�ave. -260XXVIII»Petronije Viniciju!Smiluj se, carissime, nemoj opona�ati u pismima svojim ni Lakonce ni Julija Cezara. Da si kao on mogao napisati: veni, vidi, vici � jo� bih razumio lakonizam. Ali tvoj list to sve u jednu znaèi: veni, vidi, fugi; a jer je takav svr�etak stvari sasvim protivan tvojoj naravi jer si bio ranjen, i jer su se najzad dogodile s tobom neobiène stvari, treba tvoj list obja�njenja. Oèima nisam vjerovao kad sam proèitao da je onaj Ligijac udavio Krotona tako lako kao kaledonski pas vuka u hibernijskim klanacima. Onaj èovjek vrijedi toliko zlata koliko sam va�e, i samo bi do njega stajalo da postane Cezarov ljubimac. Kad se vratim u grad, moram ga upoznati i dat æu ga sebi saliti od mjedi. Raðobradi æe puæi od radoznalosti kad mu ka�em da je to po naravi. Prava atletska tijela sve su rjeða, i u Italiji i u Grèkoj; o Istoku ne treba ni govoriti, a Germani, ako su i stasiti, imaju mi�ice pokrivene salom, i vi�e krupnoæe nego snage. Ispitaj i doznaj od Ligijaca je li on izuzetak ili imade u njegovu kraju vi�e ljudi njemu sliènih. Ako tebe ili mene zapadne kadgod, da po slu�bi prireðujemo igre, dobro bi bilo znati gdje da tra�imo najbolja tijela.No hvala istoènim i zapadnim bogovima �to si iznio �ivu glavu iz takvih ruku. Pro�ao si zdravo jamaèno zato �to si patricij i sin biv�ega konzula, ali sve �to te je zadesilo meni je veliko èudo: i ono gro-261bije gdje si se na�ao meðu kr�æanima, i kr�æani sami, i njihovo postupanje s tobom, i drugi bijeg Ligijin i konaèno ona neka tuga i nemir kojom odi�e tvoj kratki list. Objasni mi sve to, jer mnogo stvari ne razumijem, i ako hoæe� istinu, reæi æu ti otvoreno da ne razumijem, ni kr�æana, ni tebe, ni Ligije. I ne èudi se �to ja, kojega se izvan moje osobe malo �to tièe na svijetu, ispitujem za sve to tako u�urbano. Ja sam imao dijela kod svega �to se dogodilo, pa je to donekle moja stvar. Pi�i brzo jer ne mogu pouzdano znati kad æemo se vidjeti. U Riðobradovoj glavi naumi se mijenjaju kao proljetni vjetrovi. Sada, sjedeæi u Beneventu, dolazi mu �elja da ide ravno u Grèku i da se ne vraæa u Rim. No Tigelin ga svjetuje da se vrati makar na neko vrijeme, jer puk odvi�e èezne za njim (èitaj: za igrama i kruhom) i mogao bi se pobuniti. Ne znam, dakle, kako æe biti. Ako pretegne Grèka, moguæe da æe nam se prohtjeti otiæi i u Misir. Najvolio bih i najveæma te molim da ovamo doðe�, jer dr�im, da bi ti u tom du�evnom stanju putovanje i na�e zabave bile lijek, premda bi mogao i ne zateæi nas ovdje. Pomisli ipak ne bi li bilo bolje u takvom sluèaju da se odmori� na svojim imanjima u Siciliji nego da sjedi� u Rimu. Pi�i mi op�irno o sebi i da si mi zdravo. �elja nikakvih osim zdravlja ovaj put ne dodajem, jer, Poluksa mi, ne znam, �to da ti za�elim!«Kad je Vinicije primio to pismo, nije isprva imao nimalo volje da odgovara. Nekako je osjeæao da ne vrijedi odgovarati, jer to neæe nikome ni�ta koristiti, ni�ta neæe obj

asniti i ni�ta neæe razmrsiti. Od svega je zazirao i osjeæao je ispraznost �ivota. Èinilo mu se, osim toga, da ga Petronije nikako neæe razumjeti, i da se dogodilo ne�to �to ih je jednoga od drugoga udaljilo. Nije mogao doæi naèisto ni sam sa sobom. Vrativ�i se sa Zatiberja u svoju rasko�nu insulu na Karinama bio je jo�te slab, iznemogao, pa je prve dane osjeæao neko zadovoljstvo odmora, udobnosti i obilja �to ga je imao oko sebe. No to zadovoljstvo potraja zamalo. Doskora osjeti da �ivi u besposlici, da sve ono �to mu je dotada bilo od t*262 ��ivotnoga zanimanja, ili uopæe za nj ne postoji, ili se smanjilo do jedva zamjetljivih razmjera. Isto je tako æutio kao da su mu istrgane u du�i sve �ice koje su ga dotad vezale sa �ivotom, a nove da nisu nadovezane. Kod pomisli da bi mogao poæi u Bene-vent, pa u Grèku i uroniti u �ivot rasko�ja i ludih zabava, osjeti neku prazninu. »Za�to? �to æu imati od toga?« To su bila prva pitanja koja mu munu�e glavom. Jednako, prvi put u �ivotu pomisli da bi ga, kad bi po�ao onamo, Petronijev razgovor, njegova blistava dosjetljivost, njegovo sjajno izricanje misli i biranje toènih rijeèi za svaku ideju moglo umarati.S druge strane stane mu dotu�ivati i njegova samoæa. Svi njegovi znanci bavili su se s Cezarom u Beneventu, pa je morao sjedjeti u kuæi sam, s glavom punom misli i srcem punim osjeæaja, o kojima nije znao sebi dati razloga. Kad�to je mislio, kad bi se mogao s kime porazgovoriti o svemu �to se u njemu dogaða, da bi mu mo�da uspjelo da to sve nekako uhvati i razazna bolje. U toj se nadi poslije nekoliko dana oklijevanja nakani da odgovori Petroniju, i premda nije stalno odluèio hoæe li mu uopæe poslati taj odgovor, napisao ga je ipak ovim rijeèima:»Hoæe� da ti pi�em op�irnije. Dobro, dakle. Hoæu li znati da pi�em jasnije, ne znam, jer samnogo èvorova ne umijem razrije�iti. Javio sam ti za svoj boravak meðu kr�æanima, zatim o njihovu vladanju prema neprijateljima u koje su imali pravo brojiti mene i Hilona, pa o dobroti s kojom su me njegovali, i o tom kako je opet nestalo Ligije. Ne, dragi, nisu me po�tedjeli stoga �to sam sin biv�ega konzula. Takvi obziri za njih ne postoje. Ta oprostili su i Hilonu, premda sam ih sam nagovarao da ga zakopaju u vrtu. To su ljudi kakvih dosad svijet nije vidio, i nauka, o kakvoj dosad svijet nije jo� èuo. Ni�ta ti ne mogu drugo kazati, i tko god bude htio mjeriti na�om mjerom, prevarit æe se. Nego reæi æu ti da sam le�ao s prebijenom rukom u svojoj kuæi i da su me pazili moji ljudi ili moja obitelj, da bih imao veæe ugodnosti, ali ne bih vidio ni pola onakve bri�ljivosti �to sam je u�ivao meðu njima. A znaj i263to da je i Ligija kao i ostali. Da mi je bila sestra ili �ena, ne bi me mogla pa�ljivije njegovati. Sto mi je puta radost zalijevala srce, jer sam dr�ao da samo ljubav mo�e udahnuti takvu pa�nju. Èesto sam èitao u njenu licu i pogledu i, hoæe� li vjerovati, da sam se tada meðu tim prostim ljudima u siroma�noj odaji, koja im je bila ujedno kuhinja i triklinij, osjeæao sretniji nego ikad prije? Ne! Nisam joj bio ravnodu�an i danas jo� èini mi se besmisleno misliti drukèije. A ipak je i ta ista Ligija ostavila potajno od mene Mirjamin stan. Sjedim sada èitave dane poduprijev�i glavu rukama i razmi�ljam za�to je ona to uèinila? Jesam li ti pisao da sam joj sam ponudio da æu je vratiti Aulovima? Ona mi je, istina, odgovorila da je to veæ nemoguæe i zato �to su Aulo vi otputovali na Siciliju, i radi glasova, koje robovi raznose iz kuæe u kuæu, pa tako dolaze i na Palatin. Cezar bi je mogao iznova uzeti od Aulovih. Istina! Ali ona je ipak znala da vi�e neæu nasrtati na nju, da se ostavljam nasilnoga puta, i kad ne mogu prestati da je ljubim, ni da �ivim bez nje, da æu je voditi u kuæu svoju kroz ovjenèana vrata i posaditi je na sveto runo uz ognji�te... Pa ipak je pobjegla! Za�to? Ni�ta joj vi�e nije prijetilo. Ako me nije ljubila, mogla me je odbiti. Uoèi toga dana upoznao sam èudnoga èovjeka, nekoga Pavla iz Tarsa, koji je razgovarao sa mnom o Kristu i Njegovoj nauci i govorio tako sna�no, te mi se uèinilo da æe svaka njegova rijeè i bez njegove volje raznijeti, kao laki pepeo, sve temelje na�ega svijeta. Taj me je isti èovjek pohodio poslije njena bijega i rekao mi: »Kad Bog otvori svjetlu oèi tvoje i skine s njih mrenu, kao �to je s mojih skinuo, tad æe� vidjeti da je uèinila pravo i tada æe� je, mo�da, opet naæi.« I sad evo razbijam glavu oko tih rijeèi, kao da sam ih èuo iz usta delfijske Piti je. Na èasove mi se èini da veæ ne�to razumijem. Oni su, ljubeæi ljude, neprijatelji na�ega �ivota, na�ih bogova i... na�ih opaèina, pa zato je ona pobjegla od mene, kao od èovjeka koji je od ovoga svijeta i s kojim bi morala dijeliti �ivot koji kr�æani dr�e opakim. Reæi æe�, kad

264me je mogla odbiti, da onda nije bilo sile da se uda-ljuje. No ako me ljubi? U tom sluèaju htjela je pobjeæi od ljubavi. Kod same misli o tome dolazi mi �elja razaslati robove u sve rimske ulièice i zapovjediti im da vièu po kuæama: »Vrati se, Ligijo!« Ali ne mogu dokuèiti za�to je to uèinila. Ta ne bih joj, valjda, branio da vjeruje u svojega Krista, i sam bih mu sagradio �rtvenik u atriju. �to bi mi mogao nauditi jedan novi bog vi�e i za�to ne bih u Njega vjerovao ja, koji ne vjerujem mnogo u stare? Znam sasvim pouzdano da kr�æani nikad ne la�u, a govore da je uskrsnuo od mrtvih. Èovjek to ipak nije mogao uèiniti. Onaj Pavao iz Tarsa, koji je graðanin rimski, ali kao 2idov zna stare knjige �idovske, govorio mi je da je dolazak Kristov bio navije�ten vi�e tisuæa godina po prorocima. Sve su to neobiène stvari, ali zar nas neobiènost ne okru�uje sa svih strana? Ta nisu jo� prestali govoriti ni o Apoloniju iz Tiane. To, �to je potvrdio Pavao da nema èitave hrpe bogova nego da je samo jedan, èini mi se razumno. Po svoj prilici i Seneka æe biti toga mi�ljenja, a prije njega bilo je i mnogo drugih. Krist je bio, dao se raspeti na kri� za spas svijeta i uskrsnuo od mrtvih. Sve je to posvema vjerojatno, i ne vidim zato razloga, za�to bih se tvrdovrato dr�ao protivnoga mnijenja ili za�to mu ne bih sagradio �rtvenik kad bih bio spreman da ga podignem, recimo, Serapisu. Ne bi mi èak ni te�ko bilo odreæi se drugih bogova, jer nijedan bistriji um ionako u njih ne vjeruje. Nego èini mi se da sve to kr�æanima jo� nije dosta. Nije dosta po�tivati Krista, nego treba i �ivjeti po Njegovoj nauci. I tu istom staje� kao na obali mora, koje ti zapovijedaju da pregazi�. Kad bih im to obeæao, sami bi osjetili da su to u mojim ustima samo puste rijeèi. Pavao mi je to otvoreno rekao. Ti zna� kako ljubim Ligiju, i zna� da nema ni�ta takvo �to ne bih za nju uèinio. Ali ne bih mogao ni na njenu �elju diæi na pleæima Sorakte ili Vezuv, niti zahvatiti u dlan Trasimensko jezero, niti pretvoriti svoje oèi iz crnih u plave, kakve imaju Ligijci. Kad bi ona to �eljela, ja bih to htio, ali to ne stoji u mojoj moæi. Ja nisam265filozof, ali nisam ni onako lud kako ti se mo�da èesto èinilo. Evo kazat æu ti ovako: ne znam kako kr�æani ureðuju svoj �ivot, ali znam, gdje se zapoèinje njihova nauka tamo se svr�ava rimska vlast, prestaje Rim, prestaje �ivot, razlika izmeðu pobjednika i pobijeðenoga, moguænika i siromaha, gospodara i roba, prestaje vlast, prestaje Cezar, pravo i sav poredak svijeta, a mjesto toga svega dolazi Krist i neko milosrðe, kojega dosad nije bilo, i neka blagost, protivna ljudskim i na�im rimskim nagonima. Mene se, dodu�e, Ligi ja tièe vi�e nego sav Rim i njegovo gospodstvo, i neka sav svijet propadne, samo da je ja mogu imati u svojoj kuæi. Ali to je druga stvar. Njima, kr�æanima, nije dosta da privoli� rijeèima, treba jo� i osjeæati da je tako dobro i da nema u du�i ni�ta drugo. A ja, bogovi su mi svjedoci, ne mogu. Razumije� li �to to znaèi? Ne�to je u mojoj naravi �to se odupire toj nauci, i kad bi je moja usta slavila, kad bih se i upravljao po njenim propisima, razum i du�a govorili bi mi da to èinim radi ljubavi, radi Ligije, i kad nje ne bi bilo, ne bi bilo za me ni�ta mrze na svijetu. I zaèudo da toga onaj Pavao iz Tarsa ne razumije, ali razumije to uza svu svoju prostotu i svoj niski rod onaj stari theurgus, najveæi meðu njima, Petar, koji je bio uèenik Kristov. I zna� li �to èine? Mole se za me i i�tu od Boga za me ne�to �to nazivlju milo�æu, a na srce pada samo nemir i sve veæa èe�nja za Ligijom.Pisao sam ti da je ona oti�la potajno, ali mi je na odlasku ostavila kri� koji je sama svezala od �im�i-rovih granèica. Kad sam se probudio, na�ao sam ga uz postelju. Sad mi je u larariju, i sam ne znam pravo razloga, za�to mu se ipak pribli�avam kao da je u njemu ne�to bo�ansko, to jest s poèitanjem i sa strahom. Drag mi je jer su ga njene ruke vezale, a mrzak mi je jer nas dijeli. Kad�to mi se èini da su u tome svemu neki èari, i da je onaj theurgus Petar, premda se pokazuje kao prost ribar, veæi od Apolonija i od svih �to ih je god prije njega bilo, i da je on opèinio sve, Ligiju, Pomponiju i mene.266¦�#¦Ti pi�e� da se u mojemu preða�njem pismu osjeæa nemir i tuga. Kako da ne bude tuga kad sam je iznova izgubio? A nemir je odatle �to se ipak ne�to u meni promijenilo. Iskreno ti velim: nema ni�ta �to bi bilo mrze mojoj naravi od te nauke, pa ipak od onoga doba kad sam se s njome sreo, ne mogu sebe prepoznati. Èari ili ljubav ... ? Kirka je dodirom pretvarala ljudska tijela, a meni je pretvorena du�a. To je zacijelo samo Ligija mogla uèiniti, ili bolje Ligija kroz tu èudnu nauku �to je ispovijeda. Ka

d sam se od njih vratio kuæi, nitko mi se nije nadao. Mislili su da sam u Beneventu i da se neæu skoro vratiti, pa sam u kuæi zatekao nered, pijane robove i gozbu koju su priredili bili u mom trikliniju. Prije su oèekivali smrt nego mene i manje bi se bili pre-nerazili. Ti zna� kako èvrstom rukom dr�im svoj dom, pa se sve �ivo bacilo na koljena, a nekoji se obeznani�e od straha. A zna� li �to sam ja uèinio? U prvom èasu htio sam tra�iti �ibe i usijano gvo�ðe, ali me odmah na to uhvati neki stid i, hoæe� li vjerovati, neko sa�aljenje prema onim jadnicima. Ima meðu njima i starih robova �to ih je jo�te moj djed M. Vinicije doveo u Augustovo vrijeme s Rajne. Zatvorio sam se sam u knji�nicu, i tamo mi doðo�e jo� èudnije misli u glavu, i to da mi poslije onoga �to sam èuo vidio meðu kr�æanima, ne dolikuje postupati s robovima onako kako sam postupao dotada, i da su i oni ljudi. Oni su nekoliko dana hodali u smrtnome strahu misleæi da odgaðam kaznu radi toga, ne bih li �to okrutniju smislio, a ja nisam ka�njavao i nisam ih kaznio, jer nisam mogao! Pozvao sam ih treæi dan te im rekao: »Opra�tam vam, a vi nastojte pomnjivom slu�bom da ispravite svoju krivnju!« Nato pado�e na koljena lijuæi suze, pru�ajuæi uz jecanje ruke i zovuæi me gospodarom, ocem, a ja, sa stidom ti kazujem, bio sam takoðer u srcu dirnut. Uèinilo mi se da u taj tren vidim milo Ligi-jino lice i njene oèi zalivene suzama, koje mi zahvaljuju za taj èin. I � prolipudorl � osjetih, da su se i rneni orosile trepavice .. . Zna� li �to æu ti priznati: da se ne znam snaæi bez nje, da mi je zlo samomu,267da sam prosto nesretan i da je moja tuga veæa nego nasluæuje� ... Ali kod mojih robova jedno mi je bilo zaèudo. Opro�tenje �to su ga dobili, ne samo da ih nije uzobijestilo, ne samo �to nije rasulo stegu nego ih nikad strah nije nagonio na tako revnu slu�bu, na kakvu ih potièe zahvalnost. Ne samo �to slu�e nego se èini da se natjeèu pogaðajuæi mo misli, a ja to spominjem radi toga �to mi je, kad sam uoèi svoga odlaska od kr�æana rekao Pavlu da bi se svijet po njegovoj nauci rasuo kao sud bez obruèa, on kazao: »Jaèe ste�e ljubav nego strah«. I sad vidim da to mi�ljenje mo�e biti u nekim sluèajevima pravo. Uvjerio sam se o tome i u odno�aju prema klijentima koji se, doznav�i za moj povratak, �trca�e da me pozdrave. Zna� da im nisam nikada bio odvi�e tvrde ruke, ali moj se otac iz naèela vladao s njima ponosito, pa je i mene privikao takvome vladanju. I sada, videæi one izlizane pla�teve i izgladnjela lica, sa�ali�e mi se. Zapovjedio sam da im dadu jesti, pa sam jo� i govorio s njima: neke sam prizvao po imenu, neke sam zapitao za njihove �ene i djecu i iznova sam vidio suze u oèima, i uz to mi se opet uèini da to Ligija vidi, da se raduje i da to hvali... Ili mi se razum pomuæuje ili me ljubav zanosi, ne znam, samo znam da mi je jednako pri du�i, kao da me ona izdaleka gleda, i bojim se uèiniti �to takvo �to bi je moglo o�alostiti i uvrijediti. Jest, Gajo, promijenila se u meni du�a, i kad�to mi je to milo, a kad�to se muèim tom mi�lju, jer se bojim da mi je oduzeta stara mu�evnost, stara energija i da sam, moguæe, nesposoban ne samo za savjet, sud, gozbe nego èak i za rat. To su bez sumnje èarolije! I tako me pro-mijeni�e, da mi je ovo dolazilo u glavu jo� onda kad sam bolovao: kad bi Ligija bila slièna Nigidiji, Po-peji, Krispinili i drugim na�im pu�tenicama, da je onako bestidna, onako nemilosrdna i onako lakomislena kao one, ja je ne bih ljubio tako kako je ljubim. Ali ljubeæi je zbog onoga �to nas dijeli, domislit æe� se kakav li se kaos raða u mojoj du�i, i u kakvoj �ivim tami, kako ne vidim pred sobom jasnih putova i kako ne znam �to bih zapoèeo. Ako se �ivot268mo�e isporediti s vrelom, u mojem izvoru mjesto vode izvire nemir. �ivim od nade da æu je jo� ugledati, i kad�to mi se èini da to mora biti... Ali �to æe biti od mene za godinu ili dvije, ne znam i ne mogu pogoditi. Iz Rima neæu odlaziti. Ne bih mogao podnijeti dru�tva augustiana, a pri tome odlane mi tuga i nemir, samo kad pomislim da sam blizu Ligije, da æu po lijeèniku Glauku koji me je obeæao pohoditi ili po Pavlu iz Tarsa mo�da s vremenom �togod za nju doznati. Ne! Ne bih ti ostavio Rima sve da mi dajete upravu Misira. Znaj i to da sam naredio kiparu da ote�e grobni kamen za Gula kojega sam ubio u srd�bi. Prekasno mi je palo na um da me je na rukama nosio i prvi me uèio kako se strijela zapinje za luk. Ne znam za�to se sada probudila u meni uspomena na nj, nalik na kajanje i prijekor. Ako se zaèudi� tome �to pi�em, odgovaram ti, da se i ja ne èudim manje od tebe, ali ti pi�em sve po istim. Zdravo!«269XXIXNa taj list Vinicije nije vi�e dobio odgovora, jer Petronije nije otpisivao nadajuæi

se oèito da æe car za koji dan zapovjediti povratak u Rim. Glas je o tome doista pukao gradom i veoma obradovao svjetinu koja se za�eljela igara i razdavanja �ita i maslinova ulja, kojih je veliko mno�tvo bilo istovareno u Ostiji. Helije, osloboðenik carev, navijesti konaèno njegov povratak u senatu. No Neron, koji se ukrcao zajedno s dvorom na brodove kod Misenskoga rta, vraæao se polako svraæajuæi se u gradove na moru radi odmora ili radi predstavljanja u kazali�tima. U Minturni, gdje je takoðer javno pjevao, zabavi se desetak dana, pa je veæ iznova promi�ljao ne bi li se vratio u Napulj i prièekao proljeæe, koje je bilo toplo i dolazilo ranije nego obièno. Sve to vrijeme Vinicije je �ivio zatvoren u svojoj kuæi misleæi o Ligiji i o svim onim novim stvarima koje su zanimale njegovu du�u i unosile u nju pojmove i osjeæaje, koji su mu dotada bili nepoznati. Viðao je samo od vremena do vremena lijeènika Glauka, èiji ga je svaki pohod veoma obradovao, jer se mogao s njime razgovarati o Ligiji. Glauko nije, dodu�e, znao gdje se zaklonila, ali ga je uvjeravao da su se starje�ine svojski za nju pobrinule. I jednom, ganut Vinicije-vom tugom, reèe mu da je Petar Apostol prekorio Krispa zato �to je zamjerio Ligiji njezinu zemaljsku ljubav. Kad je to mladi patricije èuo, problijedi od uzbuðenja. I njemu se èinilo vi�e puta da nije rav-270nodu�an Ligiji, ali je isto tako èesto upadao u sumnju i neizvjesnost, a sad je prvi put èuo potvrdu svojih èe�nja i nada iz tuðih usta, i to iz kr�æanskih. U prvom èasu zahvalsti htjede poteæi k Petru, no èuv�i da ga nema u gradu i da nauèava u okolici, stade preklinjati Glauka da ga k njemu vodi, obeæavajuæi da æe obilno nadariti opæinske siromahe. Èinilo mu se takoðer, ako ga Ligija ljubi, da su veæ tim uklonjene sve zapreke, jer je bio spreman svaki èas da iska�e po�tovanje Kristu. No Glauko, premda ga je usrdno nagovarao da primi krst, nije mu smio jamèiti da æe tim odmah dobiti Ligiju, i govorio mu je da krst treba tra�iti radi krsta samoga i radi ljubavi Kristove, a ne radi drugih ciljeva. Treba imati i du�u kr�æansku � reèe mu, a Vinicije iako ga je svaka zapreka razdra�ivala, stao je veæ poimati da Glauko kao kr�æanin govori ono �to mu je du�nost. On sam nije jo� bio svjestan da je jednu od najdubljih promjena u njegovoj naravi uèinilo to �to je nekoæ mjerio ljude i stvari samo po svojoj sebiènosti, a sad se pomalo priuèavao na misao da druge oèi mogu drukèije gledati, drugo srce drukèije osjeæati, i da praviènost ne znaèi svagda isto �to i osobna korist.Èesto ga je takoðer snalazila �elja da vidi Pavla iz Tarsa, èije su ga rijeèi uznemiravale i probudile njegovu radoznalost. Pripravljao je u du�i razloge kojima æe pobijati njegovu nauku, protivio mu se u misli, ali ga je ipak htio vidjeti i èuti. No Pavao je bio oti�ao u Ariciju, pa kad su i Glaukovi pohodi postali sve rjeði, Vinicije se naðe sasvim osamljen. Tada je opet stao dolaziti u ulièice kod Subure i u tijesne ulice za Tibrom, sve u nadi da æe makar i izdaleka ugledati Ligiju, ali kad ga je i ta nada iznevjerila, u srcu mu se stane sabirati èama i nestrpljenje. Doðe najzad vrijeme, te se stara æud jo� jednom javila u njemu s onom snagom, s kakvom se val za plime vraæa na obalu od koje je potekao. Uèinilo mu se da je bio lud, da je bez nevolje kinjio svoju glavu stvarima koje su ga dovele u tugu, i da treba od �ivota uzimati �to se mo�e. Odluèio je da271zaboravi Ligi ju, ili da bar tra�i rasko�a i u�ivanja izvan nje. Osjeæao je ipak da je to posljednji poku�aj, pa se baci u vir �ivota sa svom slijepom energijom i �estinom, koja je samo njemu bila priroðena. A èinilo se da ga i �ivot sam na to bodri. Grad, koji je kroz zimu bio opustio bez ljudi, stade o�ivljavati nadom u skori carev dolazak. Spremali su mu divan doèek. Pri tom se primicalo proljeæe. Snijeg je okopnio od daha afrièkih vjetrova na vrhovima Albanskih gora. Travnjaci u vrtovima pokri�e se ljubicama. Gradski trgovi i Martova poljana uzavrije�e od svijeta, koji je ogrijevalo sve toplije sunce. Na Apijevoj cesti, koja je bila obièno mjesto za �etanje izvan grada, nastade vreva od gizdavo ukra�enih kola. Veæ su i�li na izlete i u Albanske gore. Mlade su �ene pod izlikom �tovanja Junone u Lanuviju ili Diane u Ariciji izmicale od kuæe, da mimo grada potra�e dojmove, dru�tva, sastanke i rasko�. Tu je Vinicije meðu sjajnim koèijama opazio jedan dan gizdavu koèiju, pred kojom su trèala dva molosa, a u njoj Petronijevu Hrisotemidu, opkoljenu cijelim kolom mlade�i i starih senatora, koje je slu�ba zadr�ala u gradu. Hrisotemida je sama tjerala èetiri kor-zièka kusorepa konjiæa i dijelila uokolo osmijehe i lake udarce zlatnim bièem, ali opaziv�i Vinicija zaustavi konje i uze ga u koèiju, a zatim ga povede kuæi na gozbu koja je trajala svu

noæ. Vinicije se tako opio na toj gozbi da se nije sjeæao kad su ga odvezli kuæi, samo se sjetio kad ga je Hrisotemida pitala za Ligiju, da se uvrijedio i onako pijan izlio joj na glavu pehar falernskoga vina. Razmi�ljajuæi o tome dan iza toga jo� se i trijezan ljutio. No drugi dan Hrisotemida, zaboraviv�i oèito uvredu, pohodila ga je u kuæi i povela iznova na Apijevu cestu, a poslije toga bila je u njegovoj kuæi na veèeri za kojom je priznala da joj je ne samo Petronije nego i njegov lutnjar odavna dosadio i da joj je slobodno srce. Nedjelju dana pokazivali su se zajedno, ali njihov odno�aj nije obeæavao da æe biti trajan. Premda od onog dogaðaja s falerncem ime Ligijino nije bilo nikad spomenuto, Vinicije se nije mogao oteti misli na nju. Stalno je272osjeæao da ga njene oèi neprestano gledaju, i taj ga je osjeæaj napunjao stranom. Ljutio se sam na se, jer se nije mogao nikako otresti ni misli da Ligiju �alosti, ni �aljenja koje se iz te misli raðalo. Poslije prvoga prizora ljubomora, �to mu ga je uèinila Hrisotemida zbog dviju sirijskih djevojaka �to ih je bio kupio, otjera je na surov naèin. Nije se, istina, napreèac okanio rasko�a i raspu�tenosti, èinio je to �tovi�e kaoa prkos Ligiji, ali napokon je uvidio da ga misao na nju ne ostavlja ni èasak, da je iskljuèivo ona uzrok njegovih i dobrih i rðavih djela, i da on doista ni za �to na svijetu ne mari osim za nju. Tada mu dozlogrdi i izmori ga i taj �ivot. U�ivanje mu se ogadi i ostavi mu samo gri�nju savjesti. Èinilo mu se da je bijednik, i neizmjerno se zaèudi tome osjeæaju, jer je nekoæ dr�ao dobrim sve �to mu je godilo. Najposlije izgubi slobodu, pouzdanje u se i upade u potpuno mrtvilo, iz kojega ga nije mogla trgnuti ni vijest o carevu povratku. Ni�ta ga veæ sada nije zanimalo, pa ni k Petroniju nije oti�ao, dok mu nije sam poslao poziv i svoju vlastitu nosiljku.Kad ga je Vinicije ugledao, premda je bio radosno pozdravljen, odgovarao je na Petronijeva pitanja preko srca, dok napokon dugo zatomljivani osjeæaji i misli ne provali�e i poteko�e mu iz usta obilnim potokom rijeèi. Jo� mu jednom ispripovjedi potanko kako je i�ao u potragu za Ligijom i kako je boravio meðu kr�æanima i isprièa mu sve �to je ondje vidio i èuo, sve �to mu je prolazilo kroz glavu i srce, pa se napokon stade �aliti kako je upao u kaos u kojemu je izgubio mir i sposobnost da razlikuje stvari i da o njima sudi. Ni�ta ga sad ne mami ni�ta mu nije po volji, ne zna èega da se dr�i i kako da se vlada. Gotov je po�tovati Krista i goniti Ga, razumije uzvi-�enost Njegove nauke i ujedno osjeæa prema njoj neodoljivu mrzost. Ako i zadobije Ligiju, shvaæa da je neæe zadobiti potpuno, jer æe je morati dijeliti s Kristom. Najposlije �ivi kao da i nije �iv: bez nade, bez buduænosti, bez vjere u sreæu, i odasvuda ga je18 Quo vadi�273obastrla pomrèina iz koje pipajuæi tra�i izlaz, a ne mo�e ga naæi.Petronije je gledao za vrijeme prièanja njegovo promijenjeno lice, ruke, koje je govoreæi pru�ao èudnovato preda se, kao da doista tra�i put u mraku, i razmi�ljao je. Odjednom ustane i pri�av�i Viniciju stane mu prematati prstima kosu nad uhom.� Zna� li � upita � da ima� nekoliko sijedih vlasi na sljepooèici?� Moguæe � odgovori Vinicije. � Ne bih se èudio da mi sve doskora posijede.Zatim nastade �utnja. Petronije je bio èovjek razuman i èesto je razmi�ljao o du�i ljudskoj i o �ivotu. No uopæe taj �ivot u tome svijetu, u kojemu su obojica �ivjela, bio je izvana sretan ili nesretan, ali iznutra bio je spokojan. Kao �to je grom ili potres mogao oboriti hram, tako je nesreæa mogla pomutiti �ivot, ali sam u sebi on je bio slo�en od pravih i harmonijskih crta, prostih od svakoga zamr-�aja. A u rijeèima Vinicijevim bilo je ne�to drugo i Petronije se prvi put naðe pred redom du�evnih èvorova kojih nitko dotada nije razrije�io. Bio je toliko razuman da je osjeæao njihovu va�nost, ali kod sve svoje bistrine uma nije znao ni�ta odgovoriti na takva pitanja � i napokon poslije duga mucanja reèe:� To su valjda èarolije.� I ja sam tako mislio � odgovori Vinicije. � Vi�e puta èinilo mi se da smo nas oboje, i ona i ja, oèarani.� A da ode� � reèe Petronije � na priliku Sera-pisovim sveæenicima? Bez sumnje ima meðu nji, kao uopæe meðu na�im sveæenicima, mnogo varalica, ali ima i takvih koji su do�li na dno èudnim tajnama.No govorio je to bez vjere i nesigurnim glasom, jer je i sam osjeæao kako se taj savjet mo�e èiniti u njegovim ustima ni�tav, a i smije�an.

Vinicije protare èelo i reèe:� Èarolije...! Vidio sam èarobnike koji su se podzemnim neznanim silama slu�ili za dobitak, vi- j*274dio sam i takve koji su ih upotrebljavali na �tetu svojih zlotvora. No kr�æani �ive u siroma�tvu, zlotvorima pra�taju, navije�taju smjernost, krepost i milosrðe, pa �to im, dakle, mogu donijeti èarolije i za �to bi ih upotrebljavali...?Petronije se stane ljutiti �to njegov um ne mo�e naæi ni na �to odgovora ali nije htio toga priznati, pa odgovori, samo da dade nekakav odgovor:� To je nova sekta ... A zaèas reèe:� Tako mi bo�anske stanovnice poljskih gajeva, kako to sve kvari �ivot! Ti se divi� dobroti i vrlini tih ljudi, a ja ti ka�em da su opaki, jer su neprijatelji �ivota, kao bolesti i kao smrt. Dosta nam ih je i ovako! Ne treba nam jo� i kr�æana. Izbroj samo: bolesti, Cezar, Tigelin, Cezarovi stihovi, postolari koji vladaju potomcima starih Kvirita, osloboðeni-ci koji sjede u senatu... Kastora mi, i toga je dosta. To je pogubna i odurna sekta! Jesi li ku�ao otresti se te tuge i u�ivati malo �ivota?� Ku�ao sam � odgovori Vinicije. Petronije se nasmija i reèe:� Ah, izdajice! Po robovima brzo se �ire glasovi: premamio si mi Hrisotemidu!Vinicije mahne zlovoljno rukama.� Svakako ti zahvaljujem � govorio je Petronije � poslat æu joj par cipelica izvezenih biserom. U mojem ljubavnom jeziku to znaèi: »Putuj!« Zadu�io si me dvostrukom zahvalno�æu: jedno, �to nisi primio Eunike, drugo, �to si me oslobodio Hrisote-mide. Poslu�aj me: vidi� pred sobom èovjeka koji je jutrom ustajao, kupao se, èastio, imao Hrisotemidu, pisao satire, pokad�to stihovima ispletao prozu, ali se dosaðivao kao Cezar i èesto nije znao otjerati tmurnih misli. A zna� li za�to je tako bilo? Eto zato jer sam tra�io daleko ono �to je bilo blizu ... Lijepa �ena vrijedi uvijek onoliko zlata koliko je te�ka, ali �ena koja uz to ljubi, prosto nema cijene. To ne mo�e� kupiti za sve Verovo blago. Sada govorim ovo: bokal �ivota punim najizvrsnijim vinom �to je zemlja rodila, i pijem, dok mi se ne ukoèi ruka i275usta ne poblijede. �to æe biti dalje, ne hajem, i to mi je eto moja najnovija filozofija.� Uvijek si je ispovijedao. Ni�ta u njoj nema novo.� Ima sadr�aj kojega nije bilo.Rekav�i to zovne Euniku, koja uniðe obuèena u bijelu haljinu, zlatokosa, ne vi�e kao robinja nego kao boginja ljubavi i sreæe.A on joj ra�iri ruke i reèe:� Hodi!Nato ona pritrèa k njemu i sjednuv�i mu na koljena ogrli rukama njegov vrat, a glavu prisloni na njegove prsi. Vinicije je vidio kako su se njezini obrazi stali polako pokrivati odsjevom grimiza, kako su joj se oèi zamaglile. Zagrljeni èinili su divan skup ljubavne sreæe. Petronije se ma�i rukom u plitku vazu, koja je stajala pokraj njega na stolu, i za-hvativ�i iz nje punu �aku ljubièica stade ih prosipati na glavu, prsi i haljinu Eunici, zatim joj skine tuniku s ramena i reèe:� Blago onome tko je kao ja na�ao ljubav, utjelovljenu u ovakvu priliku...! Æini mi se èesto da smo nas dvoje bogovi... gledaj i sam: je li Praksi-tel, je li Miron, je li Skopas ili Lisija stvorio kada divnijih linija? Ima ljudi koji cjeluju rubove vaza, no ja volim tra�iti nasladu ondje gdje se doista mo�e naæi.To rekav�i stane ljubiti njena usta, njena ramena i vrat, a nju su prolazili srsi i oèi su joj se zatvarale i otvarale s izrazom neizrecive slasti. Petronije di�e zaèas svoju gizdavu glavu i obrativ�i se Viniciju reèe:� A sada pomisli �to su prema ovomu tvoji mrko-gleðe kr�æani? I ako ne razumije� razlike, a ti poði k njima ... Ali ovaj pogled izlijeèit æe te.Vinicije ra�iri nosnice u koje je udario miris ljubica, koji je napunio svu sobu, i problijedi, jer je pomislio, kad bi ovako mogao cjelivati Ligiju po ramenima, da bi to bila neka svetogrdna naslada, tako velika da ne bi mario nakon toga da propadne cijeli276svijet. No nauèiv�i se veæ da brzo shvaæa ono �to se u njemu dogaða, opazi da i u taj èas mii o Ligiji, samo o njoj.

A Petronije reèe:� Euniko, ka�i, bo�ice, da nam priprave i doruèak i vijence na glave.A kad ona ode, obrati se Viniciju:� Htio sam je osloboditi, a ona, zna� �to mi je odgovorila? »Volim biti tvoja robinja nego Cezarova �ena«. I ne htjede pristati. Nato sam je oslobodio bez njena znanja. Pretor je to uèinio meni za volju, te nije tra�io njezinu nazoènost. Ali ona ne zna za to, niti da æe ova kuæa i sve moje dragocjenosti, osim dragulja, iza moje smrti pripasti njoj.Zatim ustane, pro�eta odajom i reèe:� Ljubav mijenja nekoga vi�e, nekoga manje, ali je promijenila i mene. Nekoæ sam ljubio miris ver-vena, no jer Eunika voli ljubièice, zato sam ih i ja sada nadasve zavolio, i otkako je svanulo proljeæe, miri�emo samo ljubièice.Tada zastane pred Vinicijem i zapita:� A ti? Uvijek se dr�i� narda?� Proði me se! � odgovori mladiæ.� Htio sam da gleda� Euniku, i spominjem to zato �to mo�da i ti tra�i� daleko ono �to je blu. Mo�da i za te kuca gdje u tvojim ropskim lo�nicama prosto i vjerno srce. Privij takav melem na svoje rane. Govori� da te Ligija ljubi? Mo�e biti! Ali kakva je to ljubav koja se odrièe? Zar to ne znaèi da ima ne�to jaèe od nje? Ne, dragi, Ligija nije Eunika.No Vinicije odvrati:� Sve je samo neko muèenje. Vidio sam te gdje cjeliva� ramena Eunièina i pomislio sam tada da mi Ligija otkrije tako svoja, ne bih �alio da se zemlja provali pod nama! Ali od same pomisli na to uhvati me neki strah, kao da sam navalio na vestalku ili namjeravao obe�èastiti bo�anstvo ... Ligija nije Eunika, ali ja drukèije shvaæam tu razliku od tebe. Tebi ljubav mijenja nosnice pa voli� ljubice od ver-vene, a meni je pretvorila du�u, pa osim svojega277jada i po�ude volim da je Ligija takva kakva jest nego da bude nalik na druge. Petronije slegne ramenima.� U takvu sluèaju ne èini ti se krivica. Ali ja toga ne razumijem.A Vinicije odgovori kao u vruæici:� Da! Da...! Mi se vi�e ne mo�emo razumjeti! Nasta opet èas �utnje, a onda æe Petronije:� Neka Had pro�dre tvoje kr�æane! Napunili su te nemirom i uni�tili ti smisao za �ivot. Had ih pro-�dro! Vara� se misleæi da je to blagotvorna nauka, jer blagotvorno je ono �to ljudima daje sreæu, to jest ljepotu, ljubav i moæ, oni pak to nazivaju ispraz-no�æu. Vara� se da su pravedni, jer ako æemo zlo plaæati dobrim, èime æemo onda plaæati dobro? Pa ako se pri tome za ovo i za ono jednako plaæa, za�to da ljudi budu dobri?� Ne, plaæa nije jednaka, nego èovjek prima plaæu po njihovoj nauci u drugom �ivotu, koji nije prolazan.� U to se ja ne mije�am, jer to æemo istom vidjeti, ako se mo�e vidjeti... bez oèiju. Meðutim to su prosto smetenjaci. Urso je udario Krotona, jer ima udove od èelika, ali su oni budale, a buduænost ne mo�e pripadati budalama.� Njima �ivot poèinje sa smræu.� To je kao da netko ka�e: dan se poèinje s noæu. Misli� li ti otimati Ligiju?� Ne. Ne mogu joj vraæati zlo za dobro i zakleo sam se da toga neæu uèiniti.� A misli� li primiti nauku Kristovu?� Htio bih, ali narav mi je ne podnosi.� A hoæe� li moæi zaboraviti Ligiju?� Neæu.� A ti otiði na putovanja!Robovi taj èas javi�e da je doruèak gotov, no Petronije, kojemu se èinilo da se dosjetio dobroj misli, produ�i iduæi u triklinij:� Proputovao si komad svijeta, ali samo kao vojnik koji hita na odreðeno mjesto i ne zaustavlja se278putem. Poði s nama u Grèku! Cezar se jo� nije okanio namjere da putuje onamo. Svratit æe se svuda putem, pjevat æe, kupiti vijence, plijeniti hramove i napokon vratit æe se kao dobitnik u Italiju. To æe biti ne�to kao put Bahov i Apolonov u jednom licu. Augustiani, augustianke, tisuæe citara, Kastora mi! To vrijedi vidjeti, jer dosad sv

ijet nije vidio ni�ta slièno.Zatim se spusti na poèivaljku kraj stola, a do njega Eunika, i dok mu je rob metao na glavu vijenac od sasa, govorio je dalje:� �to si ti vidio u slu�bi Korbulonovoj ? Ni�ta! Jesi li pohodio i razgledao, kao ja, grèke hramove, ja, koji sam vi�e od dvije godine prelazio iz ruku jednoga vodièa drugomu? Je si li i�ao na Rod pogledati mjesto gdje je stajao Kolos? Je si li vidio u Pa-nopi u Fokidi glinu od koje je Prometej lijepio ljude, ili u Sparti jaje koje je snijela Leda, ili u Ateni slavni oklop sarmatski, sastavljen od konjskih kopita, ili na Eubeji Agamemnonovu laðu, ili èa�u kojoj je kalup bila lijeva dojka Helenina? Jesi li vidio Aleksandriju, Memfis, piramide, vlas Memnonovu? Svijet je �irok i ne svr�ava se sve za Tibrom! Ja æu pratiti Cezara, a onda kad se budem vraæao, ostavit æu ga i poæi na Cipar, jer ova moja zlatokosa bogi-njica �eli da zajedno u Pafosu �rtvujemo Kipridi golubove, a treba ti znati �to ona po�eli ono i biva.� Tvoja sam robinja � reèe Eunika.A on nasloni ovjenèanu glavu na njena njedra i reèe smije�eæi se:� Dakle, rob sam svoje robinjice. Divim ti se, bo�anska, od glave do peta.Pa nastavi Viniciju:� Hodi s nama na Cipar. No prije upamti da ti valja pohoditi Cezara. Zlo je �to mu veæ nisi oti�ao. Tigelin je spreman da to iskoristi na tvoju �tetu. On te, dodu�e, ne mrzi osobito, ali ne mo�e te ljubiti veæ zato �to si mi sestriæ ... Reæi æemo da si bio bolestan. Treba nam misliti �to æe� mu odgovoriti ako te zapita za Ligiju. Najbolje odmahni rukom i reci mu279da je bila kod tebe dok ti nije dosadila. On to razumije. Reci mu takoðer da te je bolest zadr�ala kod kuæe, da ti je vruæicu uveæala �alost �to nisi mogao biti u Napulju i slu�ati njegov pjev i da te je zdravlju privodila jedino nada da æe� ga èuti. Ne �acaj se pretjerivanja. Tigelin obeæaje da æe za Cezara izmisliti ne�to ne samo veliko nego i krupno. Bojim se ipak da me ne potkopa. Bojim se takoðer tvojega raspolo�enja...� Zna� li � reèe Vinicije � da ima ljudi koji se Cezara ne boje i �ive tako mirno kao da ga i nema na svijetu?� Znam koga æe� spomenuti: kr�æane.� Jest. Samo oni... Na� pak �ivot �to je drugo nego neprestano strahovanje?� Ostavi me na miru s tvojim kr�æanima! Ne boje se Cezara, jer on mo�da za njih nije ni èuo. Svakako ni�ta o njima ne zna i toliko mu je do njih stalo koliko do uvela li�æa. A ja ti ka�em da su to benavci, a to i sam osjeæa�; i ako se tvoja narav potresa od njihove nauke, to je upravo radi toga �to osjeæa� njihovu benavost. Ti si èovjek od druge gline i zato ostavi i sebe i mene s njima u miru. Mi znamo �ivjeti i umrijeti, a �to oni umiju, to se ne zna.Vinicija se dojmi�e te rijeèi i vrativ�i se kuæi stane razmi�ljati da li ta dobrostivost i milosrðe kr�æana ne dokazuje zbilja slabost njihovih du�a. Èinilo mu se da ljudi koji su jaki i èelièni, ne bi smjeli onako pra�tati. Doðe mu misao da to doista mo�e biti uzrok odvratnosti �to je njegova rimska du�a osjeæa prema toj nauci. »Znamo �ivjeti i umrijeti!« reèPetronije. A oni? Oni znadu samo pra�tati, ali ne razumiju ni prave ljubavi ni prave mr�nje.280XXXNeron je iza povratka u Rim bio zlovoljan �to se vratio, i veæ za nekoliko dana spopadne ga opet �elja da ide u Grèku. Izdao je i edikt u kom je objavio da njegovo izbivanje neæe dugo potrajati, i da dobro dr�ave neæe radi toga trpjeti nikakve �tete. Zatim u pratnji augustiana, meðu kojima se nalazio i Vinicije, ode na Kapitol da prinese bogovima �rtve za sretno putovanje. No sutradan, kad je po redu pohodio Vestin hram, desi se sluèaj koji je prevrnuo njegove namjere. Neron nije vjerovao u bogove, ali ih se bojao, a osobito mu je tajanstvena Vesta zadavala takav strah da mu se, na pogled boginje i svetoga ognja, naglo naje�i kosa od strave, zubi se stisnu�e. drhtavica mu obuze sve udove, i on se svali na ruke Viniciju koji se sluèajno tik za njim desio. Izneso�e ga odmah iz svetinje i otpravi�e na Palatin, gdje je, dodu�e, odmah do�ao k sebi, ali je sav dan prole�ao u postelji I na veliko èudo svih izjavi da namjera-vani put odluèno odgaða do kasnijega vremena, jer ga je bo�anstvo potajno opomenulo da ne hita. Za jedan sat ogla�ivali su javno narodu po svemu Rimu da car, videæi o�alo�æena lica satnovnika i dirnut prema njima ljubavlju oca k djeci, ostaje s

njima da dijeli njihove radosti i sudbinu. Puk obradovan tom odlukom i znajuæi da neæe nedostajati igara i razdavanja �itka, sabra se u hrpama pred palatin-skim vratima klièuæi u èast bo�anskome Cezaru, a281on prekide kockanje, kojim se s augustianima zabavljao, i reèe:� Jest! Trebalo je odgoditi. Misir i vlast nad Istokom po proroèanstvu ne mo�e me minuti, pa mi ni Aheja ne gine. Dat æu prokopati korintsku prevlaku, a u Misiru podiæi æemo takve spomenike, prema kojima æe piramide biti djetinja igraèka. Sagradit æu Sfingu sedam puta veæu od one �to kod Memfisa gleda u pustinju, ali dat æu joj svoje lice. Buduæi vje-kovi govorit æe samo o tome spomeniku i o meni.� Sagradio si sebi veæ spomenik svojim stihovima, ne sedam puta, nego tri puta sedam veæi od piramide Keopsove � reèe Petronije.� A pjevanjem? � reèe Neron.� Na �alost! Kad bi ti se mogao sagraditi kip poput Memnonova, koji bi se javljao tvojim glasom o sunèanom ishodu! Mora oko Misira vrvjela bi dovijeka od laða na kojima bi mno�tvo iz triju dijelova svijeta slu�alo tvoju pjesmu.� Ah, tko bi to mogao! � reèe Neron.� Ali mo�e� se dati isklesati iz bazalta, kako tjera� kvadrigu.� Istina je. To æu uèiniti.� Uèinit æe� dar èovjeèanstvu.� U Misiru æu se vjenèati s Lunom, koja je udovica, pa æu biti pravi bog.� A nama æe� dati za �ene zvijezde, pa æemo stvoriti novo zvije�ðe, koje æe se zvati Neronovije�ðe. A Vitelija o�eni Nilom, neka rasploðuje vodene konje. Tigelinu daruj pustinju pa æe biti kralj �akala ...� A meni �to si namijenio? � upita Vatinije.� Neka te Apis blagoslovi! Priredio si nam tako divne igre u Beneventu da ti ne mogu zlo �eljeti! Naèini par cipela Sfingi, kojoj �ape zebu noæu od rose, pa æe� onda praviti obuæu za kolose koji stoje u nizu pred hramovima. Svaki æe ondje dobiti slu�bu po svojoj sposobnosti. Domicije Afer bit æe, na priliku, riznièar, jer je poznat po�tenjak. Drago mi je, Ce-zare, kad sanjari� o Misiru, i �ao mi je �to si odgodio putovanje.282A Neron reèe:� Va�e smrtne oèi ni�ta nisu vidjele, jer bo�anstvo se èini nevidljivim, kome hoæe. Znajte,ad sam bio u Vestinu hramu, ona je sama stala uza me i rekla mi na uho: »Odgodi putovanje.« Dogodilo se to tako nenadano da sam se prestravio, premda bi za takvu oèitu brigu bogova trebalo da im budem zahvalan.� Svi smo se prestra�ili � reèe Tigelin � a vestalka Rubrija onesvijestila se.� Rubrija! � reèe Neron. � �to je u nje snje�an vrat!� Sva se rumeni kad te vidi, bo�anski Cezare ...� Da, i ja sam to opazio. To je èudno! Vestalka! Ima ne�to bo�ansko u svakoj vestalki, a Rubrija je osobito lijepa.Nato se zamisli malo pa upita:� Ka�ite mi, za�to se Veste ljudi veæma boje nego drugih bogova? �to je u tome? Evo mene samoga popade strah, premda sam najvi�i sveæenik. Sjeæam se samo da sam pao nauznak i da bih tresnuo o zemlju da me nije netko pri dr�ao. Tko me pridr�ao?� Ja � odgovori Vinicije.� Ah, ti »ljuti Arese«? �to nisi bio u Beneventu? Kazivali su mi da si bolestan, i doista si se promijenio u licu. Nego èuo sam da te je Kroton htio muèke ubiti? Je li istina?� Jest, istina je, i prebio mi je ruku, ali sam se obranio.� Prebijenom rukom?� Pomogao mi je neki barbarin koji je bio jaèi od Krotona.Neron ga pogleda u èudu.� Jaèi od Krotona? Mo�da se �ali�? Kroton je bio najjaèi od ljudi, a sad je Sifaks iz Etiopije.� Govorim ti, Cezare, �to sam vidio svojim oèima.� Gdje je taj biser? Da nije postao kralj nemo-renski?� Ne znam, Cezare. Izgubio sam ga s oèiju.283� Zar ne zna� ni od kojega je naroda?

� Ruka mi je bila slomljena, pa nisam mogao da ga ni za �to pitam.� Potra�i mi ga i naði! Nato reèe Tigelin:� Ja æu se o tome postarati.� Hvala ti �to si me pridr�ao. Mogao sam, da sam pao, razbiti glavu. Nekada si bio drug od oka, ali otkako si u vojsci slu�io pod Korbulonom, podivljao si i rijetko te viðam.Zatim za�uti naglo, pa onda nastavi:� Kako je ona djevojka ... uska u bedrima ... �to si bio u nju zaljubljen i koju sam od Aula bio uzeo za te:Vinicije se smete, no Petronije mu èasom priskoèi u pomoæ.� Kladim se, gospodaru � reèe da ju je veæ zaboravio. Vidi� li njegovu zabunu? Pitaj ga koliko ih je bilo odonda, i ne jamèim hoæe li i na to znati odgovoriti. Viniciji su dobri vojnici, ali jo� bolji izbi-raèi, �to se tièe djevojaka. Kazni ga zato gospodaru, pa ga nemoj pozvati na gozbu �to nam je Tigelin obeæava prirediti u tvoju èast na Agripinu jezeru.� Ne, toga neæu uèiniti. Uzdam se u Tigelina da æe ba� ondje biti ljepotica kao nigdje drugdje.� Zar da fale Harite ondje gdje æe biti Amor? � odgovori Tigelin.No Neron reèe:� Ubi me dosada! Po volji bo�ice ostao sam u Rimu, ali ne mogu ga podnositi. Otiæi æu u Ancij. Gu�im se u ovim tijesnim ulicama, meðu ovim ru�ev-nim kuæama, u prljavim æor-sokacima. Te�ki zapah dolijeæe sve dovle, u moju kuæu i u moje vrtove. Ah, kad bi potres uni�tio Rim, kad bi ga kakav razgnjevljeni bog sravnio sa zemljom, onda bih vam pokazao kako se gradi grad koji je glava svijeta i moja stolica!� Cezare � odgovori Tigelin � govori�: »Kad bi kakav razgnjevljeni bog uni�tio grad!« Je liako?� Jest, pa �to?� Zar ti nisi bog?284Neron mahne rukom s izrazom dosade pa reèe:� Vidjet æemo �to æe� nam prirediti na Agripinu jezeru. Onda æu poæi u Ancij. Vi ste svi joli, pa ne razumijete da mi treba velikih stvari.Rekav�i to sklopi oèi, a tim je dao znak da treba mira. Augustiani se stanu razilaziti. Petronije izaðe s Vinicijem i reèe mu:� Pozvan si, dakle, na sudjelovanje kod zabave. Riðobradi se okanio putovanja, ali æe zato ludovati veæma nego ikada prije i razmetat æe se po gradu kao u svojoj kuæi. Nastoj i ti u ludovanju naæi zabave i razbibrige. Do bijesa! Ta pokorili smo svijet, pa imamo pravo zabavljati se. Ti si, Marko, vrlo krasan mladiæ i tome dobrim dijelom pripisujem ljubav �to je imam k tebi. Tako mi efe�ke Diane! Da mo�e� vidjeti svoje sastavljene obrve i svoje lice, u kojemu se spoznaje stara krv kviritska! Oni drugi prema tebi èine se kao osloboðenici. Jest, da nije te divlje nauke, Ligija bi bila danas u tvojoj kuæi. Pa poku�aj jo� da mi dokazuje� da kr�æani nisu neprijatelji �ivota i ldi... Postupali su s tobom dobro pa im mo�e� biti zahvalan, ali ja bih na tvojem mjestu zamrzio tu nauku i tra�io nasladu ondje gdje je ima. Gizdav si mladiæ, ponavljam ti, a Rim vrvi od pu-�tenica.� Za èudo mi je samo kako ti sve to nije veæ omrznulo � odgovori Vinicije.� Tko ti je to rekao? Dotu�ilo mi je odavna, ali ja nemam tvojih godina. Ja, uostalom, volim drugo koje�ta, za �to ti ne mari�. Ljubim knjige, kojih ti ne ljubi�, ljubim poeziju, koja tebi dosaðuje, drago mi je posuðe, dragulji, mnoge stvari kojih ti i ne gleda�, imam sijevanje u krstima, kojega ti nema� i najposlije na�ao sam Euniku, a ti nisi na�ao ni�ta slièno ... Meni je dobro u kuæi, meðu umjetninama, a od tebe nikad neæu odgojiti estete. Znam da u �ivotu ni�ta vi�e neæu naæi no �to sam na�ao; a ti ne zna� ni sam d jo� uvijek nada� i tra�i�. Da tebi doðe smrt kod svega tvojega juna�tva i sve �alosti, umroi èudeæi se �to veæ mora� ostaviti svijet, a ja bih je primio kao nu�du s uvjerenjem da nema na285svijetu jagoda kojih nisam okusio. Ne �uri mi se, ali neæu se ni skanjivati, samo æu nastojati da mi bude dokraja veselo. Ima na svijetu veselih skeptika. Sto-ici su za me glupani, ali stoicizam barem èelici, a tvoji kr�æani uvode na svijet tugu koja je u �ivotu ono �to je ki�a u prirodi. Zna� li �to sam doznao? Da æe na slavi �to æe je prire

Tigelin na obalama Agripi-na jezera, biti lupanari, a u njima æe biti sakupljene �ene iz najprvih kuæa u Rimu. Zar se neæe naæi bar jedna dosta lijepa, koja bi te mogla utje�iti? Bit æe i djevica, koje æe prvi put iziæi u svijet... kao nimfe. Takva ti je na�a rimska carevina ... Toplo je veæ! Podnevni vjetar ugrijat æe vodu i neæe popucati djevojaèka tijela. A ti, Narcise, znaj da se neæe naæi nijedna koja bi ti se oduprla, ni jedna jedina, pa da je vestalka.Vinicije se stane udarati dlanom u glavu, kao èovjek koji je neprestano zabavljen jednom jedinom mi�lju.� Kamo sreæe da se namjerim na takvu jednu je-jedinu!� A tko je to uèinio, ako nisu kr�æani...! No ljudi kojima je geslo kri�, ne mogu biti drukèiji. Slu�aj me! Grèka je bila lijepa i stvorila je mudrost svijeta, mi smo stvorili silu, a �to po tvomu mi�ljenju mo�e stvoriti ta nauka? Ako zna�, objasni mi jer, Poluksa mi, ja ne mogu toga pogoditi.Vinicije slegne ramenima.� Èini se, kao da se boji� da ne postanem kr�æanin.� Boum se da sebi �ivot ne pokvari�. Ako ne mo�e� biti Grèka, a ti budi Rim: vladaj i u�iva Ludovanje na�e ima zato nekoga smisla, jer se osniva na toj misli. Riðobradoga prezirem, jer je Grk-kome-dijant. Da se dr�i kao Rimljanin, priznao bih mu da ima pravo mahnitati. Obeæaj mi, ako sada na povratku u kuæu zateèe� kakva kr�æanina da æe� mu pokazaezik. Ako to bude lijeènik Glauko, neæe se ni zaèuditi. Do viðenja na Agripinu jezeru!286XXXIPretorijanci su opkolili gajeve koji su rasli na obalama Agripina jezera, da odveæ velike gomile gledalaca ne smetaju Cezaru i njegovim gostima, jer se proèulo da je sve �to je god u Rimu odlièno bilo bogatstvom, umom ili ljepotom, do�lo na ovu gozbu, kojoj nije bilo ravne u povijesti svijeta. Tigelin htjede nadoknaditi Cezaru odgoðen put u Grèku i ujedno nadvisiti sve, koji su ikada bili gosti Cezara i pokazati mu da ga nitko neæe znati tako zabaviti. U tu svrhu, baveæi se jo�te kod Cezara u Napulju i poslije u Beneventu, èinio je priprave i slao zapovijedi da se iz najudaljenijih krajeva svijeta donesu �ivotinje, ptice, rijetke ribe i bilje, i ne spominjuæi posuda i tkanina kojima se imala gozba uzvelièati. Dohoci od èitavih pokrajina prosipali su se da podmire mahnite prohtjeve, ali moænom udvorici nije se trebalo na to obazirati. Utjecaj njegov rastao je iz dana u dan. Tigelin mo�da jo� nije bio Neronu miliji od drugih, ali je postajao sve potrebniji. Petronije ga je neusporedivo nadma�ivao ugledno�æu, umom, do-sjetljivo�æu i u razgovorima umio je bolje zabavljati Cezara; ali je na svoju nesreæu tim nadvisio i samoga Cezara, pa je stoga budio u njega zavist. Nije znao takoðer biti u svemu poslu�no oruðe, i Cezar se bojao njegova mi�ljenja kad se radilo o stvarima ukusa; s Tigelinom pak nije se æutio sputan. Veæ samo ime arbiter elegantiarum, �to su davali Petroniju, dra�ilo je samoljublje Neronovo, jer tko je trebao287da ga nosi nego on sam? No Tigelin je imao toliko pameti da je opa�ao svoje nedostatke pa, videæi da se ne mo�e nadmetati ni s Petronijem, ni s Luka-nom, ni s drugima koje je odlikovao rod i talent ili nauka, smislio je da ih zasjeni svojom uslu�nom po-datljivo�æu, a najvi�e takvim rasko�em da i Nero-nova ma�ta bude zapanjena.Zato je dao pripraviti gozbu na golemu splavu, sagraðenu od pozlaæenih greda. Krajevi su bili potki-æeni prekrasnim �koljkama, pohvatanima u Crvenom moru i u Indijskom oceanu, koje su se prelijevale bojama bisera i druge. Bokovi su bili pokriveni stogovima palmi, gajiæima lotosa i procvalih ru�a, meðu kojima su bili sakriveni vodoskoci, koji su bacali mirisave vodice, kipovi bogova i zlatni ili srebrni kavezi sa �arenim pticama. Na sredini jezera bio je velik èador, ili bolje da se ne zaklanja vidik, krov èa-dora od sirijskog grimiza na srebrnim stupovima, a pod njim su sjali kao sunce stolovi, prostrti za goste, prepuni aleksandrijskog stakla, kristala i posuða prosto bez cijene, zaplijenjena u Italiji, Grèkoj i Maloj Aziji. Splav, koji je radi natrpanosti bilja i drveæa bio nalik na otok i perivoj, bio je vezan konopcima od zlata i skrleti za laðe u obliku riba, labudova, galebova i plamenaca, na kojima su uz obojena vesla sjedjeli mladi veslaèi i veslaèice, oblika i lica divne ljepote, s kosom opletenom na istoènjaèku ili svezanom u zlatne mre�ice. Kad je Neron, do�av�i s Popejom i augustianima, stupio na glavni splav i sjeo pod grimizni èador, laðe zaplovi�e, vesla stado�e udarati vodu, zlatni se konopci zatego�e i splav zajedno

sa gostima krene i stade opisivati krugove po jezeru. Opkoli�e je i druge laðe i drugi manji splavovi, puni citaristica i sviraèica na harfe, i èinilo se da njihova ru�ièasta tijela na pozadini nebeske i vodene modrine i u sjaju zlatnih glazbala upijaju u se onu plavet i odsjeve da se prelijevaju i cvatu kao cvjetovi.Iz gajeva na obali, iz fantastiènih kolibica, sagraðenih za ovu zgodu i posakrivanih u gu�æu, odjek-nu�e takoðer svirke i pjesme. Zaorila se okolica, za-288orise gajevi, jeka udvoji glas rogova i truba. Sam car, uz kojega je bila s jedne strane Popeja, a sa druge Pitagora, divio se osobito kad se meðu laðama pokaza�e mlade djevojke robinjice, odjevene kao Sirene, pokrivene zelenom mre�icom poput ljusaka, nije �tedio pohvala Tigelinu. Ali od obièaja pogledao je na Petronija, jer je htio da èuje sud »arbitrov«, no on se dr�ao dugo vremena ravnodu�no i istom iz-novice zapitan, odgovori:� Sudim, gospodaru, da deset tisuæa golih djevojaka èini manji dojam nego jedna.Neronu se ipak svidjela »ploveæa gozba«, jer je to bila novost. Iznosili su uostalom, kao obièno, tako izabrana jela da bi i Apicijeva ma�ta potamnjela da ih je vidio, i toliko razliènih vina da bi se Oton, koji ih je iznosio osamdeset, sakrio bio u vodu od stida da je mogao vidjeti ovaj rasko�. Za stol, osim �ena, sjedo�e sami augustiani, meðu kojima je Vinicije sve zasjenio ljepotom. Nekoæ su mu stas i lice odvi�e pokazivali vojnika od zanata, a sad su nutarnje tuge i fizièka bol, �to je pretrpio bio, tako pretvorili njegove crte, kao da je preko njih pre�la nje�na ruka vje�taka kipara. Ko�a mu je izgubila negdanju zagorjelu boju, samo joj ostade zlatan odsjev numi-dijskoga mramora. Oèi su postale veæe, sjetnije. Samo mu je stas zadr�ao preða�nje sna�e oblike, kao stvorene za oklop, ali nad tim stasom legionara vidjela se glava grèkoga boga, ili rafinirana patricija, ujedno nje�na i ponosita. Petronije mu je govorio da nijedna od augustianki neæe moæi ni htjeti da mu se opre, a to je govorio kao iskusan èovjek. Gledale su ga sada sve, ne izuzev�i ni Popeje, ni vestalke Rubrije, za koju je car �elio da bude na gozbi.Vina, hlaðena u snijegu s gora, naskoro ugrija�e srca i glave gostiju.Iz gu�tare uz obalu pomaljale su se jednako nove laðice u obliku skakavaca i vodenih cvjetova. Èinilo se kao da je modra puèina jezera posuta laticama cvijeæa, ili kao da su po njoj pali leptiri. Nad laðama lepr�ali su ovdje-ondje, vezani za srebrne i modre niti ili vrpce, golubovi i druge ptice iz Indije i19 Q"° vadi�289Afrike. Sunce je veæ bilo prema�ilo vi�i dio neba, i premda se gozba dr�ala u poèetku svibnja, dan je bio topao i èak vruæ. Jezero se zalelujalo od udara vesala, koja su udarala duboko u vodu po taktu glazbe, no u uzduhu nije bilo ni najmanjega da�ka vjetra, i gajevi su stajali nepomièno, kao da su se za-slu�ali i zagledali u ono �to se zbivalo na vodi. Splav je kru�io neprestano jezerom vozeæi sve pijanije i buènije goste. Gozba jo� nije dospjela do polovice, i veæ se nije vi�e pazilo na red kojim su svi posjedali za sto. Sam je Neron dao primjer, jer je ustao i kazao Viniciju, koji je bio uz vestalku Rubriju, da se ukloni, i zauzev�i njegov triklinij, stane joj ne�to �aputati u uho. Vinicije se naðe uz Popeju, koja mu zaèas pru�i ruku moleæi da joj �apne raspuèenu gri-vnu, i kad je to uèinio malo uzdrhtalom rukom, baci mu ona ispod svojih dugih trepavica pogled kao zastiðena i potrese svojom zlatokosom glavom, kao da ne�to odbija. Meðutim sunce postade veæe, rume-nije i stade se polagano spu�tati na vr�ike gajeva. Gosti su se veæim dijelom posvema izopijali. Splav je sada kru�io uz obale, na kojima su se usred kupova drveæa vidjele èetice ljudi, preodjevenih u faune ili satire, koji su svirali u frule, svirali i udarali u bubnjeve, a uz njih kola djevojaka koje su predstavljale nimfe, driade i hamadriade. Najzad pade mrak uz pijanu viku, koja je dopirala ispod èadora na gozbi. Nato se gajevi zasja�e od tisuæe svjetiljaka. Iz lupanara, koji su stajali uz obalu, zasja�e zrake svjetla. Na uzvisinama se pokaza�e nove gomile �ena i kæeri iz prvih kuæa rimskih. Sve je obuzela pomama. Nitko nije znao kamo se djenuo Cezar, tko je senator, tko li vitez, tko igraè ili sviraè. Satiri i fauni, svi poèe�e naganjati nimfe. Svuda se èulo pot-cikivanje i smijeh. Rim doista nije bio ne�to slièno dotad vidio.Vinicije nije bio pijan kao na onoj gozbi u carskoj palaèi, na kojoj je bila Ligija, ali i njega zablije�ti i opoji pogled na sve �to se dogaðalo, pa i njega napokon uhvati groznica rasko�a. Po�ao je u �umu i trèao zajedno s drugima razgledajuæi koja æe mu

290se od driada uèiniti najljep�a. Svaki èas prelijetale su pored njega s pjesmom i krikom nova njihova jata, a gonili su ih fauni, satiri, senatori, vitezovi i zvuèi glazbe. Opaziv�i najposlije èetu djevojaka, koju je vodila jedna, odjevena kao Diana, skoèi k njima, da bli�e ogleda bo�icu, i iznenada mu srce za-mrije u grudima. Uèinilo mu se da u boginji s polumjesecom na glavi poznaje Ligiju. A one ga okru�i�e pomamnim kolom i zaèas, hoteæi ga oèito zamamiti na potjeru, razbjego�e se od njega kao stado srna. No on osta na mjestu burna srca, bez daha, jer premda je razabrao da Diana nije bila Ligija i izbliza joj nije bila nalik, odvi�e jaka uzbuðenost li�i ga snage. Najednoæ uhvati ga te�ka �elja za Ligijom, tako neizmjerna, kakve nikad jo� u �ivotu nije osjetio, i ljubav k njoj zalije mu novim silnim valom grudi. Nikad mu se nije èinila dra�a, èistija i veæma ljubljena nego u toj �umi mahnitanja i divlje raspu-�tenosti. Maloprije i sam je htio piti iz te èa�e i sudjelovati u ovoj razuzdanosti sjetila i bestidnosti, a sad ga osvoji odvratnost i gnu�anje. Osjeti da ga gu�i gaðenje, da mu prsima treba uzduha a oèima zvijezda, nepomraèenih gu�tarom ove stra�ne dubrave, i namisli bje�ati. Ali netom se maknuo, stane pred njim nekakva prilika zavijene glave i uprijev�i se rukama o njegova ramena stade mu �aptati zalijevajuæi mu �arkim dahom lice:� Ljubim te ...! Hodi! Nitko nas neæe vidjeti. �uri!Vinicije se razbudi kao od sna:� Tko si ti?No ona se nasloni na nj i stade navaljivati:� �uri se! Gledaj kako je ovdje pusto, a ja te ljubim! Hodi!� Tko si ti? � ponovi Vinicije.� Pogodi...!Rekav�i to, pritisne kroz zavoj usta na njegova usta privlaèeæi u isti mah k sebi njegovu glavu, dok napokon, kad joj nestane daha, ne otkide od njega lice.291No Vinicija o�e�e onaj cjelov i napuni ga novim gaðenjem. Du�a i srce njegovo bija�e drugdje i na èitavome svijetu nije bilo za njega nièega osim Li-jZato, otisnuv�i rukom zakukuljenu priliku reèe:� Bila tko mu drago, ja ljubim drugu i neæu te. A ona prikloni k njemu glavu:� Podigni zavoj ...!No u taj mah za�u�ta li�æe u bliskim mrèikama, a prilika i�èezne kao prikaza u snu, samo jo�izdaleka èuo neki èudan i zlokoban smijeh.Petronije stade pred Vinicijem.� Èuo sam i vidio � reèe. A Vinicije odvrati:� Hajdemo otuda ...!I poðo�e. Pro�li su sjajno rasvijetljene lupanare, gaj, red pretorijanske konjice i naðo�e nosiljke.� Sjest æu s tobom � reèe Petronije.I sjedo�e zajedno. No putem su �utjeli obojica. Istom kad se naðo�e u atriju Vinicijeva doma, progovori Petronije:� Zna� li tko je to bio?� Rubrija? � upita Vinicije, uzdrhtav�i od same pomisli da je Rubrija bila vestalska djevica.� Nije.� Da tko je bio? Petronije snizi glas:� Oganj Vestin oskvrnjen je jer je Rubrija bila s Cezarom. A s tobom je govorila ...I dovr�i jo� ti�e:� Diva Augusta, cezarica ... Èasak potraja �utnja.� Cezar � reèe Petronije � nije znao pred njom prikriti svoju po�udu k Rubriji, pa se moguæe htjela osvetiti, a ja sam vas pomeo, jer da si, prepoznav�i Augustu, odbio je, propao bi bez spasa i ti i Ligi ja, a mo�da i ja.No Vinicije plane:� Dosta mi je Rima, Cezara, gozba, Auguste, Ti-gelina i vas sviju! Gu�im se! Ne mogu tako �ivjeti! Ne mogu! Razumije� li me?292� Gubi� glavu, razbor, mjeru ...! Vinicije!

� Ljubim nju jedinu na svijetu!� Pa �to?� Pa neæu druge ljubavi, neæu va�ega �ivota, va�ih gozba, va�e bezobraznosti i va�ih zloèin� �to je s tobom? Zar si i ti kr�æanin?A mladiæ uhvati rukama glavu i stane ponavljati kao u oèaju:� Jo� nisam! Jo� nisam!293XXXIIPetronije ode kuæi slije�uæi ramenima i vrlo nezadovoljan. Opazio je sad i on da se prestao s Vinici-jem razumijevati, i da su im se du�e potpuno raz-dru�ile. Nekoæ je Petronije na mladoga vojnika imao silan utjecaj. Bio mu je u svemu uzor i èesto je nekoliko njegovih ironiènih rijeèi bilo dosta da Vini-cija od èega odvrati ili ga na ne�to potakne. Sad se od toga nije dogodilo ni�ta, tako da Petronije nije èak ni poku�ao starih sredstava osjeæajuæi da æe se njegova duhovitost i ironija okliznuti bez ikakva uèinka niz nove slojeve �to ih je na Vinicijevoj du�i ostavila ljubav i sukob s neshvatljivim kr�æanskim svijetom. Iskusni skeptik razumio je da je izgubio kljuè od te du�e. Zato ga je muèilo nezadovoljstvo pa i strah, koje pojaèa�e jo�te noæa�nji dogaðaji. »Ako to saane Augustine nije prolazni hir, nego trajnija po�uda«, umovao je Petronije, »onda æe biti jedno od dvoga: ili joj se Vinicije neæe oduprijeti, pa ga mo�e bilo kakav sluèaj upropastiti, ili æe joj se, �to mu je danas priliènije, oduprijeti, pa je u takvu sluèaju propao bez sumnje, a s njime moguæe i ja, ako ni zbog èega a ono zbog toga �to sam mu roðak, i �to æe Augusta, zamrziv�i èitavu porodicu, prebaciti te�inu svojega utjecaja na Tigelinovu stranu ...« I ovako i onako bilo je zlo. Petronije je bio èovjek odva�an i nije se pla�io smrti, ali ne nadajuæi se od nje nièemu, nije je htio izazivati. Poslije duga smi�ljanja odluèi, napokon, da æe najbolje i294najpouzdanije biti da otpravi Vinicija iz Rima na putovanje. Ah! Da mu za put mo�e dati Ligiju, s rado�æu bi to uèinio. No i ovako se nadao da mu neæe biti odveæ te�ko da ga nagovori. Tada bi na Palatinu rasturio glas o bolesti Vinicijevoj i uklonio bi ujedno i od njega i od sebe opasnost. Augusta najposlije nije znala da li ju je Vinicije prepoznao; mogla je dr�ati da nije, pa joj stoga samoljublje nije odvi�e bilo povrijeðeno. Nego unapredak moglo je biti drukèije i to je valjalo sprijeèiti. Petroniju je bilo stalo najvi�e da dobije vremena jer je znao, èim se Cezar otpravi u Aheju, Tigelin, koji se nije razumio na podruèju umjetnosti ni u �to, past æe nani�e i izgubiti svoj utjecaj. U Grèkoj bio je Petronije siguran za pobjedu nad svim takmacima.Meðutim, odluèio je paziti na Vinicija i nagovoriti ga na putovanje. Mnogo je dana promi�ljao èak ne bi li ishodio u Cezara edikt da se gone kr�æani iz Rima, pa da i Ligi ja ode iz njega s ostalim priznavao-cima Kristovim, a za njom i Vinicije. Tada ga ne bi trebao nagovarati. A sama stvar bila je moguæa. Ta nije jo� tako davno, kad su �idovi zametnuli nemire iz mr�nje na kr�æane, pa je car Klaudije, koji nije znao razlikovati jedne od drugih, izagnao �idove. Za�to, dakle, ne bi Neron istjerao kr�æane? U Rimu bi bilo prostranije. Petronije je poslije one »ploveæe gozbe« vidio dnevno Nerona i na Palatinu i u drugim kuæama. Metnuti mu u glavu sliènu misao bilo je lako, jer Cezar se nije nikad protivio nagovorima koji su bili na èiju propast ili �tetu. Poslije zrele odluke Petronije sastavi cijelu osnovu. Priredit æe kod kuæe gozbu i na njoj æe skloniti Cezara da izda edikt. Imao je èak i osnovanu nadu da æe Cezar njemu povjeriti izvr�enje. Tada bi otpravio Ligiju sa svim obzirima koji su prilièili ljubovci Vinicijevoj, na priliku, u Baje, pa neka se tamo ljube i bave kr�æanstvom koliko im ondje bude drago.Dotle je èesto polazio k Viniciju, jedno stoga �to se uza svu svoju rimsku sebiènost nije mogao ostaviti odanosti prema njemu, a drugo ne bi li ga kako nagovorio na putovanje. Vinicije se gradio bolestan295nm..i nije se pokazivao na Palatinu, gdje su se svaki dan stvarale nove odluke. Napokon je jedan dan èuo Pe-tronije iz Neronovih usta da æe za tri dana zastalno iæi u Ancij, i odmah sutradan ode da o tome obavijesti Vinicija.No on mu pokaza popis uzvanika koje je Cezar pozvao u Ancij. Taj mu je popis izjutra donio oslo-boðenik Cezarov.

� Nalazi se u njemu i moje ime � reèe � a tvoje takoðer. Kad se vrati�, naæi æe� kod kuæe iav popis.� Kad me ne bi bilo meðu uzvanicima � odgovori Petronije � to bi znaèilo da treba umrijeti, a tome se ne nadam prije puta u Grèku. Ondje æu biti odvi�e potreban Neronu.Zatim, pregledav�i popis, reèe:� Tek smo do�li u Rim, pa treba iznova ostaviti kuæu i potezati se u Ancij. Ali druge nije, jer to nije samo poziv nego i zapovijed.� A ako tko ne bi poslu�ao?� Dobio bi drukèiji poziv, da ide na znatno du�i put s koga nema povratka. Kakva �teta �to nisi poslu�ao moga savjeta i nisi otputovao dok je bilo na vrijeme. Sada ti valja iæi u Ancij.� Sada mi valja poæi u Ancij ... Gledaj, u kakvo mi vrijeme �ivimo i kako smo podli robovi.� Zar si to istom danas opazio?� Nisam. Ali vidi� li, ti si mi dokazivao da je nauka kr�æanska neprijateljica �ivota, jer nameæe veze. A ima li te�ih nego ih mi nosimo? Ti si govorio: Grèka je stvorila mudrost i ljepotu, a Rim moæ. Gdje je na�a moæ?� Zovi sebi Hilona! Danas me nije volja mudrovati. Herkula mi! Nisam ja stvorio ta vremena i nisam ja za to odgovoran. Govorimo o Anciju! Znaj da te ondje èeka velika opasnost, i da bi ti moguæe bolje bilo da se ogleda� s onim Ursom �to je udavio Krotona nego da onamo ide�, a ipak nije druge, valja iæi.Vinicije mahne nehajno rukom i reèe:296� Opasnost! Mi svi lutamo po smrtnome mraku i svaki èas zaroni po koja glava u taj mrak.� Zar æu ti nabrajati sve, koji su imali malo razuma te su i za Tiberija, Kaligule, Klaudija i Nero-na do�ivjeli po osamdeset ili devedeset godina? Neka ti za primjer poslu�i onaj Dominicije Afer. On je ostario na miru premda je sav �ivot bio lupe� i nitkov.� Mo�da zato! Mo�da ba� zato! � odgovori Vinicije.Zatim stade pregledavati popis i reèe:� Tigelin, Vatinije, Seksto Afrikan, Akvilin Re-gul, Suilije Nerulin, i tako redom! Kakav izbor olo�a i razbojnika...! I kazati da to vlada svijetom! Zar im ne bi bolje pristajalo da vozaju kakvo egipatsko ili sirijsko bo�anstvo po zabitnim gradiæima, da sviraju u citare i da zaraðuju kru�ac gatanjem ili igranjem ...?� Ili pokazujuæi uèene majmune, pse raèund�ije ili magarce koji pusu u frulu � doda Petronije. � Sve je to istina, ali govorimo o èemu ozbiljnijem! Saberi se i slu�aj me. Rekao sam na Palatinu da si bolan i da ne mo�e� izlaziti iz kuæe, pa ipak se tvoje ime nalazi u popisu, a to dokazuje da netko nije vjerovao mojemu prièanju i pobrinuo se navlas za poziv. Neronu nije bilo do toga stalo, jer si za njega vojnik s kojim najvi�e ako se mo�e govoriti o trka-ma u cirkusu i koji o poeziji i glazbi nema pojma. Bit æe se, dakle, Popeja pobrinula za upis tvoga imena, a to znaèi da njena strast prema tebi nije bila prolazan hir i da te �eli predobiti.� Odva�na je ona Augusta!� Odva�na, doista, jer te mo�e pogubiti bez spasa. Neka je Venera nadahne �to prije drugom ljubavlju, ali dok joj se hoæe tebe, mora� biti u najveæem oprezu. Riðobradome ona veæ postaje obièna, on danas voli Rubriju ili Pitagoru, ali bi vam se veæ zbog svoga samoljublja najstra�nije osvetio.� U gaju nisam znao da ona sa mnom govori, ali si ipak prislu�kivao i zna� �to sam joj odgovorio: da ljubim drugu i da je neæu.297� A ja te zaklinjem svim podzemnim bogovima, nemoj gubiti to malo pameti �to su ti je jo�te kr�æani ostavili. Kako je moguæe kolebati se kod izbora izmeðu vjerojatne i izvjesne propasti? Zar ti nisam veæ govorio, kad bi samoljublje Augustino ranio da ti ne bi bilo spasa. Hada mi! Ako ti je �ivot omrz-nuo, radije odmah otvori �ile ili se baci na maè, jer ako uvrijedi� Popeju, mo�e te snaæi manje laka smrt, Nekoæ je bilo ugodnije s tobom govoriti! Za èim ti je zapravo stalo? Hoæe li te to prijeèiti da ljubi� svoju Ligiju? Sjeti se pri tom da ju je Popeja vidjela na Palatinu i da joj se neæe biti te�ko domisliti radi koga odbija� tako visoku milost, pa æe je tada iznaæi ma i ispod zemlje. Pogubit æe� ne samo sebe nego i Ligiju, razumije� li?

Vinicije je slu�ao kao da misli o èemu drugom, i napokon reèe:� Moram je vidjeti.� Koga? Ligiju?� Ligiju.� Zna� li gdje je ona?� Ne znam, ali moram je vidjeti.� Dobro. Premda je kr�æanka, mo�da æe se pokazati da je razboritija od tebe, a pokazat æe to bez sumnje, ako ne �eli tvoju propast.Vinicije slegne ramenima.� Izbavila me je iz ruku Ursovih.� U takvu sluèaju pohitaj, jer Riðobradi neæe otezati s odlaskom. Smrtne osude mo�e izdavati i iz Ancija.No Vinicije nije slu�ao. Zanimala ga je samo jedna misao: da se vidi s Ligijom, pa je stao razmi�ljati o naèinu kako da do nje doðe.Uto se dogodi sluèaj, koji je mogao ukloniti sve te�koæe. Sutradan doðe mu iznenada Hilon.Do�ao je jadan i u izderanu plastu, s peèatom gladi na licu; no sluge, koji su nekoæ imali nalog pu�tati ga u svako doba danju i noæu, ne smjedo�e ga zadr�ati, pa zato i sad uðe ravno u atrij, stane pred Vinicijem te reèe:298� Neka ti bogovi dadu besmrtnost i podijele s tobom vladu nad svijetom!Vinicija u prvi mah snaðe �elja da ga dade baciti van. Ali pade mu na um da Grk mo�da zna �togod o Ligiji, i radoznalost odoli odvratnosti.� To si ti? � upita. � �to je s tobom?� Zlo, sine Jupiterov � odgovori Hilon. � Prava je krepost roba za koju danas nitko ne pita, i pravi mudrac mora biti radostan ako jednom u pet dana ima za �to kupiti u mesara glavu od brava, koju gloðe u potkrovnici zalijevajuæi je suzama. Ah, gospodaru! Sve �to si mi dao, potro�ili na knjige kod Atrakta, pa me zatim pokrado�e, uni�ti�e: robinja, koja je imala pisati moju nauku, pobje�e ponijev�i ostatak onoga èim me je tvoja velikodu�nost obdarila bila. Jadnik sam ali sam pomislio u sebi: kome æu poæi ako ne tebi, Serapise, kojega ljubim, obo�avam i za koga sam i �ivot izvrgao pogibiji?� Po �to si do�ao i �to donosi�?� Po pomoæ, Bale, i donosim ti svoju nevolju, svoje suze, svoju ljubav i napokon vijesti �to sam iz ljubavi prema tebi skupio. Sjeæa� li se, gospodaru, �to sam ti nekoæ govorio, da sam poklonio robinji bo�anskoga Petronija jednu nit iz pojasa Venerina u Pafosu...? Onomadne pitao sam, je li joj pomoglo, i ti, sine Sunca, koji zna� �to se dogaða u onoj kuæi, zna�, takoðer, �to je ondje Eunika. Imam jo� jednu onakvu nit. Èuvao same za te, gospodaru.Ali tu stane, jer je opazio gnjev koji se kupio u obrvama Vinicijevim i, hoteæi prestiæi prasak, saspe na du�ak:� Znam gdje boravi bo�anska Ligija, pokazat æu ti, gospodine, kuæu i ulicu.Vinicije zatomi uzbuðenje kojim ga je pro�ela ta vijest, i reèe:� Gdje je ona?� Kod Lina, staroga kr�æanskoga sveæenika. Ona je ondje zajedno s Ursom, a on ide kao i prije k mlinaru, koji se zvao kao i tvoj osloboðenik: Demas. Jest, Demas ...! Urso radi noæu, zato, ako opkoli�299noæu stan, on neæe biti kod kuæe ... Lino je star ... a u kuæi osim njega samo su jo� starije dvije �ene.� Odkuda zna� sve to?� Sjeæa� li se, gospodaru, da su me kr�æani imali u rukama i po�tedjeli su me? Glauko se, odista, vara misleæi da sam ja uzrok njegovih nesreæa, ali je siromah to tako sebi utuvio u glavu, te jo� uvijek to vjeruje, pa ipak su me po�tedjeli! Ne èudi se stoga, gospodaru, �to mi je zahvalnost napunila srce. Ja sam èovjek iz starih boljih vremena. Mislio sam dakle: da ostavim svoje prijatelje i dobrotvore? Zar ne bi bilo znak okorjela srca ne zapitati za njih, ne doznati kako im je, kako ih slu�i zdravlje, gdje borave? Pesinuntske mi Kibele! To nisam podoban uèiniti! Pribojavao sam se ispoèetka da naopako ne shvate moje namjere. Ali ljubav, �to sam prema njima gajio, pokaza se veæa od bojazni, a osobito me ohrabri lakoæa kojom oni pra�taju svaku krivicu. No prije svega mislio sam, gospodine, o tebi. Posljednji na� pothvat svr�io se po

razom, a mo�e li se takav sin Fortune nagoditi s tom mi�lju? Zato sam ti pripravio pobjedu. Kuæa stoji na osami. Mo�e� je opkoliti robovima, da ti ba� ni�ta ne izmakne. O gospodine, gospodine! Do tebe je samo da se jo� noæas ona velikodu�na kraljevna naðe u tvom dvoru. Ali ako se to dogodi, pomisli, da je tome pripomogao vrlo jadni i ogladnjeli sin mojega oca.Viniciju udari krv u glavu. Napast jo� jednom potrese sve njegovo biæe. Jest! To je bio naèin i ovaj put, naèin pouzdan. Kad bude jednom imao Ligiju kod sebe, tko æe mu je moæi uzeti? Kad jednom uèini Ligiju svojom milosnicom, �to æe joj ostati, nego da to ostane zauvijek? I neka poginu sve nauke! �to æe njemu tada znaèiti kr�æani sa svojim milosrðem i tmurnom vjerom? Zar nije vrijeme otresti se svega toga? Zar nije vrijeme da stane �ivjeti kako svi �ive? �to æe potom uèiniti Ligi ja, kako æe pomiriti svoju sudbinu s naukom koju ispovijeda, to je takoðer mala stvar. To su sitnice bez va�nosti! Prije svega bit æe njegova, i to jo� danas. A i to je pitanje, hoæe li se odr�ati u njenoj du�i ta nauka300kod ovoga novoga za nju svijeta, kod rasko�a i zanosa, kojima neæe moæi odoljeti. A to bi moglo biti jo� danas. Dosta je zadr�ati Hilona i dati o sumraè-ju zapovijedi. A zatim ga èeka radost bez kraja! »�to je bio moj �ivot?« mislio je Vinicije. »Stradanje, nezadovoljena �elja i neprestano zadavanje pitanja bez odgovora.« Na taj naèin sve æe napreèac prekinuti. Sjetio se, dodu�e, da joj je obeæao da neæe na nju diæi ruke. Ali èime se zakleo? Nije bogovima, jer nije u njih vi�e vjerovao, nije Kristom, jer u njega nije jo� vjerovao. Napokon ako joj bude krivo, vjenèat æe se s njome, pa æe joj tako naknaditi krivnju. Da! Osjeæa da je to du�an, jer njoj duguje svoj �ivot. I sjeti se onoga dana kad je s Krotonom provalio u njeno zakloni�te; sjeti se podignute nad sobom �ake Ursove i svega �to je zatim slijedilo. Vidio ju je opet sagnutu nad svojom posteljom, pre-odjevenu u ropske haljine, lijepu kao bo�anstvo, dobrohotnu i obo�avanu. Oèi mu nehotice uteko�e na lararij i onaj kri�iæ �to mu je bila ostavila na odlasku. Zar da joj za sve to plati novim napadajima? Zar æe je vuæi za kosu u lo�nicu kao robinju? I kako æe to moæi uèiniti, kad je ne samo �eli nego je i ljubi, a ljubi je upravo zato jer je takva kakva jest! I naglo osjeti da mu nije dosta imati je u kuæi, nije dosta uhvatiti je silom u naruèaj, i da njegova ljubav hoæe veæ ne�to vi�e, to jest: njenu privolu, njenu ljubav i njenu du�u. Bla�en ovaj krov, ako ona uðe poda nj dragovoljno, bla�en èas, bla�en dan, bla�en �ivot! Tada æe sreæa njihova biti kao nepresu�no more i kao sunce. Ali grabiti je silom znaèilo bi ubiti zauvijek takvu sreæu i ujedno uni�titi, opo-ganiti i nagrditi ono �to je najdra�e i jedino ljubljeno u �ivotu.Zgrozi se sada na samu pomisao o tome. Pogledao je Hilona, koji je mot^ ci ga turio ruku pod æebe i èe�ao se nemirno, pa ga uhvati neizrecivo gaðenje i volja da zgazi toga nekadanjega pomoænika, kako se gazi gadna buba ili otrovna zmija. Zaèas veæ je znao �to mu treba uèiniti. Ali ne znajuæi301ni u èemu mjere, povodeæi se za �estinom svoje nemile rimske naravi, obrati se k Hilonu i reèe:� Neæu uèiniti �to mi savjetuje�, ali da ne ode� bez nagrade kakvu zaslu�uje�, zapovjedit æi dadu trista �iba u kuænom ergastulu.Hilon problijedi. U lijepom licu Vinicijevu toliko je bilo hladnoga bijesa da se ni èas nije mogao varati nadom da bi obeæana nagrada mogla biti samo okrutna �ala. Zato se baci odmah na koljena i sag-nuv�i se zajeèa isprekidanim glasom:� Kako to, kralju perzijski? Za�to ...? Piramido milosti! Kolose milosrða! Za�to ...? Ja sam star, gladan, nevoljan ... Slu�io sam te ... Zar tako plaæa� ...?� Kao ti kr�æanima � odsijeèe Vinicije i zovne osloboðenika.No Hilon priskoèi k njegovim nogama i, zagrliv�i ih grèevito, stane jo� vi�e vikati, a lice mu pokri smrtno bljedilo.� Gospodine! Gospodine ...! Ja sam star! Pedeset, ne trista ... pedeset je dosta ...! Sto, ne trista ...! Milost! Milost!Vinicije ga odgurne nogom od sebe i izda nalog. U tren oka uletje�e za osloboðenikom dva jaka Kva-da koji zgrabi�e Hilona za ono malo kose, zamota�e mu glavu njegovim æebetom i povuko�e ga u erga-stulum.� Za ime Kristovo ...! � zavapi Grk na vratima koja su vodila u hodnik.Vinicije ostade sam. Izdana zapovijed podra�ila ga je i o�ivila. Nastojao je pribrati i srediti raspr�ene misli. Odlanulo mu je i pobjeda nad samim sobom napuni ga na

dom. Èinilo mu se da je uèinio velik korak prema Ligij i i da ga za to mora stiæi neka nagrada. U prvi èas i ne pade mu na um kako je te�ku nepravdu uèinio Hilonu i da ga je dao �ibati za ono isto za �to ga je prije nagraðivao. Jo� je bio odvi�e Rimljanin da bi ga boljela tuða bol i da bi se osvrtao na jednoga kukavnoga Grka. A da je i pomislio o tome, èinilo bi mu se da je pravo postupao zapovjediv�i kazniti nevaljalca. No on je302mislio o Ligiji i govorio joj: »Neæu vraæati zlo za dobro, i kad jednom dozna� kako sam radio s onim koji me je htio nagovoriti da dignem na te ruku, bit æe� mi za to zahvalna.« No sad stade misliti bi li Ligija pohvalila njegov postupak s Hilonom. Nauka �to je ona ispovijeda, zapovijeda pra�tati: ta kr�æani su oprostili nitkovu, premda su imali veæe razloge za osvetu. Tad mu se istom u du�i javi vapaj: »Za Kristovo ime!« Sjeti se da se sliènim uzvikom Hilon izbavio iz ruku Ligijèevih, i htjede da mu oprosti ostatak kazne.U tu je svrhu upravo htio da zovne osloboðenika, kadli ovaj sam stupi preda nj i reèe:� Gospodine, onaj se starac obeznanio, a mo�da je i umro. Da ga dalje �ibamo?� Osvijestite ga i dovedite ga k meni.Nadstojnik atrija nesta iza zavjesa, no osvje�æivanje mora da nije i�lo tako lako, jer je Vinicije èekao jo� dugo vremena, i veæ ga hvatala nestrpljivost, dok napokon robovi uvedo�e Hilona i na dani znak odmah se ukloni�e.Hilon je bio blijed kao platno i niz noge su mu curili na atrijski mozaik tanki mlazovi krvi. No bio je pri sebi te pade na koljena i stade govoriti pru-�iv�i ruke:� Hvala ti, gospodine! Milosrdan si i velik.� Pseto! � reèe Vinicije. � Znaj da sam ti oprostio radi onoga Krista, kojemu i sam dugujem �ivot.� Slu�it æu, gospodine, Njemu i tebi.� �uti i slu�aj. Ustani! Iæi æe� sa mnom i pokazat æe� mi kuæu u kojoj stanuje Ligija.Hilon ustade, ali netom se osovio na noge, problijedi jo� veæma i reèe iznemoglim glasom:� Gospodine, ja sam odista gladan ... Idem, gospodine, idem! Ali nemam snage . .. Zapovjedi da mi dadu one ostatke iz zdjele tvojega psa pa æu iæi. ..!Vinicije zapovjedi da mu dadu jela, zlatnik i pla�t. No Hilon, koga su oslabile �ibe i glad, nije mogao poæi ni poslije ne�to jela, premda mu je strah da Vi-303nièije ne uzme njegovu nemoæ za otpor i ne stane ga iznova biti, dizao kosu na glavi.� Samo neka me vino malo ugrije � ponavljao je cvokoæuæi zubima � pa æu moæi odmah da idem,a i u Veliku Grèku.I poslije nekog vremena kad je malo povratio du�u, otputi�e se. Put se oduljio, jer je Lino kao i veæi dio kr�æana stanovao za Tiberom, nedaleko od Mir-jamine kuæe. Hilon pokaza najzad Viniciju malu kuæicu na osami, ograðenu zidom, koji je sav bio obrastao br�ljanom, i reèe:� Evo ovdje, gospodine.� Dobro � reèe Vinicije � idi sada bestraga, ali prije poslu�aj �to æu ti reæi: zaboravi dame slu�io, zaboravi gdje stoji Mirjama, Petar i Glauko, i zaboravi ovu kuæu i sve kr�æane! Doæi æe� svaki mjesec u moju kuæu, gdje æe ti osloboðenik Demas isplaæivati po dva zlatni. Ali ako se dalje usudi� uhoditi kr�æane, dat æu te isprebijati na mrtvo ime ili æu te predati u ruke gradskome prefektu.Hilon se pokloni i reèe:� Zaboravit æu... I nestade.No kad je Vinicije zaokrenuo na zavijutku ulièice, pru�i za njime ruku i prijeteæi pesnicama povièe:� Tako mi Ate i Furija! Neæu zaboraviti! Zatim iznova iznemogne.304XXXIIIVinicije poðe pravo u kuæu gdje je stanovala Mir-jam. Na vratima srete Nazarija koji se smete videæi ga, ali on ga prijazno pozdravi i reèe mu da ga odvede u stan k majci.U stanu zateèe osim Mirjam, Petra, Glauka, Krispa i Pavla iz Tarsa, koji se upravo

bio vratio iz Fregela. Ugledav�i mladoga tribuna, pokaza se zaèuðenje na svim licima, a on reèe:� Pozdravljam vas u ime Krista kojega �tujete.� Neka bude ime Njegovo slavljeno u vijeke!� Vidio sam va�u krepost i oku�ao dobrotu pa dolazim kao prijatelj.� I mi te pozdravljamo kao prijatelja � prihvati mu Petar. � Sjedi, gospodine, i podijeli s nama okrepu kao na� gost.� Sjest æu i podijeliti s vama okrepu, samo me prije poslu�ajte, ti, Petre, i ti, Pavle iz Tarsa, da poznate moju iskrenost. Znam gdje je Ligija. Vraæam se ispred Linove kuæe koja je blizu ovoga stana. Imam na nju pravo, dano mi od Cezara, imam u gradu u svojim kuæama blizu pet stotina robova, mogao bih opkoliti njeno zakloni� te i uhvatiti je pa ipak nisam toga uèinio niti æu uèiniti.� Zato æe blagoslov Bo�ji biti nad tobom i bit æe oèi�æeno srce tvoje � reèe Petar.� Hvala ti, ali me jo�te poslu�ajte: nisam toga uèinio, iako �ivim u muci i èe�nji. Prije no sam20 Qu° vadi�305bio s vama, bio bih je bez sumnje oteo i zadr�ao na silu, ali va�a krepost i va�a nauka, premda je ne priznajem, promijenila je ne�to u mojoj du�i tako da se veæ ne uzdam u silu. Sam ne znam za�to se tako dogodilo, ali tako jest! Zato dolazim k vama, jer vi Ligiji zamjenjujete oca i mater, i govorim vam: dajte mi je za �enu, a ja æu vam se zakleti ne samo da joj neæu braniti da ispovijeda Krista nego æu se i sam stati uèiti Njegovoj nauci.Govorio je uzdignute glave, èvrstim glasom, ali je ipak bio uzbuðen i noge su mu se tresle pod prugastim pla�tem. A kad poslije njegovih rijeèi nastade �utnja, nastavi govoriti kao da hoæe preteæi nepovoljan odgovor:� Znam kakve su zapreke ali je ljubim kao svoje oèi, i premda jo� nisam kr�æanin, nisam neprijatelj ni va� ni Kristov. Hoæu da budem pred vama iskren, da mi mo�ete vjerovati. Radi se ovaj èas o mome �ivotu, a ja vam ipak govorim istinu. Drugi bi vam moguæe rekao: krstite me! A ja ka�em: prosvijetlite me! Vjerujem da je Krist uskrsnuo od mrtvih jer to ka�u ljudi koji �ive od istine, koji Ga vidje�e po smrti. Vjerujem jer sam vidio da va�a nauka raða krepost, pravdu i milosrðe, a ne opaèine s kojih vas bijede. Nisam je mnogo dosad upoznao. Onoliko �to sam èuo od vas, ili iz va�ih djela, od Ligije, iz razgovora s vama. A ipak ponavljam vam da se i u meni ne�to veæ od nje promijenilo. Dr�ao sam nekoæ gvozdenom rukom svoje sluge, a sada ne mogu. Nisam znao za milost, sada znam. U�ivao sam u ras-ko�u a sad sam pobjegao s jezera Agripina jer mi je nestalo daha od gaðenja. Prije sam vjerovao u silu, danas sam je se odrekao. Znajte da sam sebe ne poznajem, ali mi se ogadi�e gozbe, ogadilo mi se vino, pjevanje, sve opaèine. I kad mislim da je Li-gija kao snijeg na gori, onda je to veæma ljubim; i kad pomislim da ju je takvom uèinila va�a nauka, tad ljubim i tu nauku i hoæu je! Ali jer je ne razumijem, jer ne znam hoæu li u njoj moæi �ivjeti i hoæe li je podnijeti moja narav, �ivim u neizvjesnosti i muci, kao u tamnici.306Obrve mu se na èelu sastavi�e u bolan nabor, jagodice mu se zarumenje�e, pa nastavi br�e i sa sve veæom uzbuðeno�æu:� Vidite! Muèim se od ljubavi i u mraku. Govorili su mi da se u va�oj nauci neæe odr�ati ni �ivot, ni radost ljudska, ni sreæa, ni zakon, ni red, ni vlast, ni gospodstvo rimsko. Je li tako? Govorili su mi da ste mahniti ljudi. Recite �to donosite? Je li grijeh ljubiti? Je li grijeh osjeæati radost? Je li grijeh htjeti sreæu? Jeste li vi neprijatelji �ivota? Mora li kr�æanin biti bijednik? Bi li trebalo da se odreknem Ligije? Kakva je va�a istina? Va�a su djela i va�e rijeèi kao prozirna voda, ali kakvo je dno te vode? Vidite da sam iskren. Raspr�ite mrak! Jer mi reko�e i to: »Grèka je stvorila mudrost i ljepotu, Rim moæ, a �to oni donose?« Zato recite, �to donosite? Ako je za vratima va�im svjetlo, otvorite mi!� Mi donosimo ljubav � reèe Petar. A Pavao iz Tarsa doda:� Da govorim jezicima ljudskim i anðeoskim, a ljubavi da nemam, bio bih kao mjed koja zveèi...No srce staroga Apostola dirnu ta du�a u muci koja se kao ptica u kavezu otimala za uzduhom i suncem, zato pru�i Viniciju ruku i reèe:� Tko kuca, otvorit æe mu se, i milost je Gospodnja nad tobom. Zato blagoslivljam t

ebe, tvoju du�u, i tvoju ljubav u ime Spasitelja svijeta.Vinicije, koji je i prije govorio u zanosu, èuv�i blagoslov skoèi k Petru, i tada se dogodi neobièna stvar. Ovaj potomak Kvirita, koji donedavna nije priznavao u tuðinu èovjeka, uhvati ruke staroga Ga-lilejca i stade ih sa zahvalno�æu pritiskivati na usta.A Petar se obradovao, jer je razumio da je sjeme palo na jednu njivu vi�e i da je njegova ribarska mre�a uhvatila jednu du�u vi�e.A nazoèni, ne manje obradovani tim javnim znakom po�tovanja Bo�jega Apostola, jednoglasno us-kliko�e:� Slava Bogu na visini!307Vinicije ustade vedra lice i nastavi:� Vidim da sreæa mo�e meðu vama prebivati, jer se osjeæam sretan. Mislim da æete me isto tako uvjeriti i u ostalim stvarima. Ali jo� æu vam jedno reæi da se to neæe dogoditi u Rimu. Cezar ide u Ancij, a ja moram s njime, jer imam zapovijed. Znate da ne poslu�ati znaèi smrt. Ali ako sam na�ao ljubav u va�im oèima, poðite sa mnom da me nauèavate va�oj iini. Bit æete ondje sigurniji nego ja sam. U onoj velikoj mno�ini ljudi moæi æete navije�tati va�u istinu na samome dvoru Cezarovu. Ka�u da je Akte kr�æanka, a i meðu pretorijancima ima kr�æana, jer sam sam vidio kako su vojnici sagibali koljena pred tobom, Petre, kod Nomentanskih vrata. U Ancij u imam ljetnikovac, gdje æemo se skupljati da u Neronovoj blizini slu�amo va�u nauku. Glau-ko mi je govorio da ste vi za jednu du�u spremni iæi nakraj svijeta, zato uèinite to radi mene �to ste uèinili za one, radi kojih ste do�li ovamo èak iz Judeje, uèinite to i ne ostavljajte moje du�e!Kad su oni to èuli, stado�e se savjetovati misleæi s rado�æu o pobjedi svoje nauke i o znaèenju �to æe ga imati za poganski svijet obraæenje augustiana i potomka jednoga od najstarijih plemena rimskih. Spremni su bili doista putovati nakraj svijeta radi jedne du�e i od smrti Uèiteljeve ni�ta drugo nisu uèinili, pa im nijeèan odgovor nije ni pao na um. Ali Petar je bio u taj èas pastir svega kr�æanstva pa nije mogao iæi. Ali Pavao iz Tarsa, koji je nedavno bio u Ariciji i Fregelama i iznova polazio na daleko putovanje na Istok da ondje obiðe Crkve i da ih o�ivi novim duhom revnosti, prista da prati mladoga tribuna u Ancij, jer mu je lako bilo naæi ondje brod koji bi i�ao na grèka mora.Premda je Viniciju bilo �ao �to ga neæe pratiti Petar kojemu je bio toliko zahvalan, ipak im srdaèno zahvali pa se zatim obrati starome Apostolu s posljednjom molbom.� Znajuæi za Ligijin stan � reèe � mogao bih sam poæi k njoj i zapitati kako se pristoji, hoæe li308poæi za me ako moja du�a postane kr�æanska, ali volim moliti tebe, Apostole: dopusti mi da je vidim, ili me sam odvedi k njoj. Ne znam kako æu se dugo zabaviti u Anciju, i znajte da kod Cezara nitko nije siguran za sutra�nji dan. Veæ mi je govorio Petro-nije da mi neæe biti ondje sasvim bezopasno. Daj da je vidim prije toga, da nasitim njome oèi i da je zapitam hoæe li zaboraviti moje zlo i hoæe li dobro sa mnom podijeliti. A Petar Apostol nasmije�i se blagostivo i reèe:� A tko bi ti mogao kratiti opravdanu radost, sinko?Vinicije se prigne iznova njegovoj ruci, jer vi�e nije mogao svladati prepuno srce, a Apostol ga uhvati za sljepooèice i reèe:� A ti se Cezara ne boj, jer ti ka�em da ti ni vlas neæe pasti s glave.Zatim posla Mirjamu po Ligiju, nalo�iv�i da joj ne kazuju koga æe meðu njima naæi, kako bi i djevojci uèinili �to veæu radost.Nije bila daleko, te su sabrani u odaji zamalo opazili meðu mrèikama u vrtu Mirjamu koja je za ruku vodila Ligiju.Vinicije joj htjede poletjeti u susret, ali opaziv�i ono ljubljeno lice, sreæa mu nije dala snage � i stade bez daha, a srce mu se uskucalo, i jedva se mogao dr�ati na nogama, stoput vi�e uzrujan nego kad je prvi put u �ivotu èuo partske strijele gdje mu zuje oko glave.Ona utrèa ne oèekujuæi ni�ta neobièno i, kad ga opazi, stade takoðer kao ukopana. U licu se zarumeni i odmah vrlo poblijedi, zatim stade gledati zaèuðenim i ujedno prestra�enim oèima nazoène. No vidjela je oko sebe vedre poglede pune dobrote. A Apostol Petar se pribli�i k njoj i reèe:� Ligijo, ljubi� li ga jo� uvijek?Èasak nasta �utnja. Usta joj zadrhta�e kao u djeteta koje æe zaplakati i koje se osjeæa kr

ivo, pa vidi da mu valja priznati krivicu.� Odgovori! � reèe Apostol.309Nato ona pade do koljena Petrovih i �apne smjernim i boja�ljivim glasom:� Da...No Vinicije odmah klekne do nje, a Petar polo�i ruke na njihove glave i reèe:� Ljubite se u Gospodinu i na Njegovu slavu, jer nema grijeha u ljubavi va�oj.310XXXIV�eæuæi po vrtiæu Vinicije je Ligiji prièao kratkim, iz dna srca izvaðenim rijeèima, �to je mrije bio oèitovao apostolima: nemir svoje du�e, promjene �to su se u njemu dogodile, i napokon onu neizmjernu tugu koja mu je pomraèila �ivot otkako je oti�ao iz Mirjamina stana. Priznao je Ligiji da ju je htio zaboraviti, ali nije mogao. Mislio je o njoj po èitave dane i noæi. Sjeæao ga je nje onaj kri�iæ, svezan od �im�irovih granèica, �to bila ostavila i koji je on stavio u lararij i nehotice �tovao kao ne�to bo-�ansko. I èeznuo je sve jaèe, jer je ljubav bila od njega jaèa i veæ mu je kod Aulovih bila sasvim osvojila du�u ... Drugima predu nit �ivota Parke, a njemu ga je prela ljubav, èe�nja i tuga. Zla su bila njegova djela, ali su dolazila od ljubavi. Ljubio ju je kod Aulovih i na Palatinu, i kad ju je vidio na Ostria-nu, gdje slu�a rijeèi Petrove, i kad ju je i�ao otimati s Krotonom, i kad je bdjela uz njegovu postelju, i kad ga je ostavila. Do�ao je eto sad Hilon, koji je uhodio njezin stan, i svjetovao njezinu otmicu, ali on je radije kaznio Hilona i i�ao apostole moliti za istinu i za nju... I neka je blagoslovljen onaj èas kad mu je takva misao do�la u glavu, jer evo ga kod nje, i ona, jamaèno, neæe vi�e bje�ati od njega kako je posljednji put pobjegla iz Mirjamina stana.� Ja nisam od tebe pobjegla � reèe Ligija.� Nego za�to si to uèinila?311A ona pridigne k njemu svoje kao perunika plave oèi i oboriv�i zastiðenu glavu odgovori:� Ti zna�.Vinicije zanijemi èasak od prevelike sreæe pa opet stane prièati kako su mu se polagano otvarale oèi da je ona sasvim razlièna od svih Rimljanki i jedinoj Pomponiji slièna. Nije joj, uostalom, to znao dobro izreæi, jer ni sam nije razabirao �to osjeæa, da u njoj dolazi na svijet neka posve druga ljepota, koje prije nije bilo na svijetu i koja nije samo kip nego i du�a. Mjesto toga reèe joj, �to ga je ispunjalo rado�æu, da ju je zavolio i zato �to je bje�ala od njega, i da æe mu biti svetinja uz ognji�te. Potom, primiv�i je za ruku, nije mogao vi�e govoriti samo ju je gledao sa zanosom kao vraæenu sreæu �ivota i ponavljao njeno ime, kao da se hoæe tvrdo uvjeriti da ju je na�ao i da je kraj nje:� O Ligijo! Ligijo ...!Najposlije je stane pitati �to se zbivalo u njenoj du�i i ona mu priznade da ga je zavoljela jo� u Aulo-voj kuæi, pa da ju je odveo k njima s Palatina, bila bi im priznala svoju ljubav i nastojala ubla�iti njihov gnjev na nj.� Zaklinjem ti se � reèe Vinicije � da mi nije ni na um palo da te otimam od Aulovih. Petronije æe ti jednom reæi da sam veæ tada govorio da te ljubim i da se �elim vjenèati s tobom. Rekao sam mu: »Neka namaze moja vrata vuèjim salom i neka sjedne kod mojega ognji�ta!« Ali on mi se nasmijao i Cezara podgovorio da te tra�i kao taokinju i dade meni. Sto puta proklinjao sam ga u svojoj �alosti, ali je to moguæe sretan udes tako udesio, jer drukèije ne bih upoznao kr�æane, niti bih tebe razumio ...� Vjeruj mi, Marko � odgovori Ligija � da te je to Krist hotimice vodio k sebi.Vinicije podi�e glavu ne�to zaèuðeno.� Istina! � prihvati �ivo. � Sve se ude�avalo tako èudno da sam tra�eæi tebe nai�ao na kr�æOstrianu slu�ao sam zapanjeno Apostola, i312jer takvih rijeèi nikad nisam èuo. Ti si se zacijelo molila za me?� Jesam � odgovori Ligija.Proðo�e pored sjenice, pokrite gustim br�ljanom, i pribli�i�e se mjestu gdje je Urso, udaviv�i Kroto-na, nasrnuo na Vinicija.� Ovdje bih � reèe mladiæ � da nije tebe bilo, bio poginuo.

� Ne spominji! � odgovori Ligija. � I nemoj Ursu zamjeriti toga.� Zar bih mu mogao zamjeriti to �to te je branio? Da je rob, odmah bih mu darovao slobodu.� Da je rob, Aulovi bi ga davno bili oslobodili.� Sjeæa� li se � reèe Vinicije � da sam te htio vratiti Aulovima? Ali ti si mi to odbila, jer da bi Cezar mogao doznati i osvetiti im se. Gledaj, sad æe� ih moæi pohaðati koliko god bude� htjela.� Kako to, Marko?� Velim »sada«, a mislim da æe� ih moæi slobodno viðati kad bude� moja. Da...! Jer ako me C, doznav�i to, zapita �to sam uèinio s taoki-njom koju mi je povjerio, reæi æu mu: »O�enio s se njome, pa k Aulovima ide s mojom voljom«. On se neæe dugo baviti u Anciju, jer mu se hoæe u Grèku, a da se i zabavi, ne mora me viðati svaki dan. Kad me Pavao iz Tarsa nauèi va�oj Istini, odmah æu primiti krst i vratit æu se ovamo, zadobit æu opet prijateljstvo Aulovih koji se ovih dana vraæaju u grad, i neæe vi�e biti zapreka, pa æu te tada uzeti i posaditi kod svojega ognji�ta. 0, carissima! Najdra�a!Rekav�i to, pru�i ruke, kao da nebo zove za svjedoka svoje ljubavi, a Ligija, podigav�i k njemu sjajni pogled, reèe:� I tada æu reæi: »Gdje si ti Gajo, ondje sam i ja Gaja.«� Ne, Ligijo! � usklikne Vinicije. � Zadajem ti vjeru da nikad nije �ena bila tako po�tovana u kuæi mu�evoj kako æe� ti biti u mojoj.313Èasak su �etali, ne mogav�i obuhvatiti grudima sreæu, zatravljeni od ljubavi, nalik na dvoje bogova i tako lijepi, kao da ih je zajedno s cvijeæem proljeæe rodilo na svijet.Napokon stado�e pred èempresom koji je uzra-stao blizu ulaza u stan. Ligija se prisloni uz njegovo deblo; a Vinicije je stade iznova moliti drhtavim glasom:� Ka�i Ursu da ide u Aulovu kuæu, pa da uzme tvoje stvari i djetinje igraèke i da ih odnese k meni.A njoj na lice udari plamen, crven kao ru�a ili zora, te odgovori:� Obièaj ka�e drukèije ...� Ja znam. Nosi ih obièno pronuba1 istom za vjerenicom, ali ti uèini tako meni za volju. Ja æu ih ponijeti u svoj ljetnikovac u Ancij, da me podsjeæaju na te.I sklopi ruke i stade ponavljati kao dijete kad moli.� Pomponija æe se vratiti ovih dana, pa uèini to, bo�anska, uèini, najdra�a moja!� Neka Pomponija uèini kako joj bude volja! � odgovori Ligija, koja se kod spominjanja »pronube« jo� jaèe zarumenjela.I opet zasutje�e, jer im je ljubav sapinjala dah u prsima. Ligija je stajala nasloniv�i se pleæima na èempres, a lice joj se u sjeni bijeljelo poput cvijeta. Stajala je spu�tenih oèiju i �ivlje uzbibanih grudi, dok je Vinicije mijenjao boju u licu i blijedio. U podnevnoj ti�ini èuli su kucanje svojih srdaca i u uzajamnoj opojnosti èempres, mrèikovo grmlje i zimzelen na sjenici pretvarali su im se u perivoj ljubavi.Uto se Mirjam pojavi na vratima i pozva ih na objed. Tada sjedo�e izmeðu apostola, a oni su na njih gledali zadovoljno kao na mladi rod koji æe poslije njihove smrti saèuvati i dalje sijati sjeme nove nauke.1 �ena koja je pratila nevjestu i pouèavala je o du�nostima �ene.314Petar je lomio i blagoslivljao kruh. Na svim licima zrcalio se mir i èinilo se kao da je golema sreæa ispunila svu tu odaju.� Pogledaj � reèe napokon Pavao obraæajuæi se Viniciju � zar smo mi neprijatelji �ivota i rosti?A on odgovori:� Znam kako je, jer nikad nisam bio tako sretan kao meðu vama.315XXXVUveèe istoga dana prolazeæi preko fora kuæi, Vi-nicije opazi na ulazu u Vicus Tuscus pozlaæenu Pe-tronijevu nosiljku, koju je nosilo osam Bitinaca i, ustaviv�i ih znakom ruke, pribli�i se zavjesama.� Bio ti ugodan i blag sanak! � dovikne smijuæi se opaziv�i Petronija kako spava.� Ah, to si ti! � reèe prenuv�i se Petronije. � Da, zadrijemao sam, jer sam noæ proveo na Pala-tinu. Sad sam po�ao kupiti kakvo �tivo za Ancij ... �to je novo?

� Obilazi� knji�are? � upita Vinicije.� Da. Neæu da pokvarim red u knji�nici pa nabavljam za put posebnu zalihu. Po svoj prilici veæ su iza�le nove stvari Musonijeve i Senekine. Tra�im takoðer Persija i neko izdanje Virgilijevih Eklo-ga, kojega nemam. Oh �to sam umoran i kako me ruke zabolje�e skidajuæi zavoje s palièica ... Jer kad si jednom u knji�ari, dolazi ti radoznalost da ogleda� i ovo i ono. Bio sam kod Aviruna, kod Atrakta na Argiletu, a jo� prije toga kod Sosija na Vicus Sandalarius. Kastora mi, �to mi se danas drijema ...!� Bio si na Palatinu, pa æu ja tebe zapitati �to se èuje novo? Ili zna� �to: po�alji nosilj i kutije s knjigama kuæi pa hodi k meni. Porazgovorit æemo se o Anciju i jo� o neèemu.� Dobro � reèe Petronije izlazeæi iz nosiljke. � Zna�, valjda, da prekosutra kreæemo u Anci316

� A otkuda bih znao?� Na kakvu ti svijetu �ivi�? Dakle, ja ti prvi donosim glas? Da! Budi spreman za prekosutra ujutro. Gra�ak s uljem nije pomogao, rubac na debeloj vratini nije koristio, Riðobradi je promukao. Kod toga nema ni govora o odgaðanju. Proklinje Rim, njegov uzduh i cijeli svijet, htio bi ga sa zemljom sravniti ili uni�titi ognjem i hoæe mu se �to prije mora. Ka�e da ga ubija taj zadah �to ga vjetar nosi iz tijesnih ulièica. Danas su se klale velike �rtve u svim hramovima da bi mu se vratio glas, i te�ko Rimu, a pogotovo senatu, ako mu se brzo ne vrati!� Ne bi imao tada po �to da ide u Grèku.� Zar na� bo�anski Cezar ima samo tu jedinu sposobnost? � odgovori smijuæi se Petronije. � Na olimpijskim igrama istupio bi kao pjesnik sa svojim po�arom Troje, kao vozaè, kao sviraè, kao rvaè, dapaèe i kao igraè, i odnio bi u svakoj utakmici sve vijence odreðene pobjednicima. Zna� li od èega je taj majmun promukao? Eto, sinoæ mu se htjelo da se isporedi u plesu s na�im Parisom, i igrao nam je Ledinu pustolovinu pa se oznojio i nazebao. Sav je bio mokar i ljepljiv kao jegulja kad je izvadi� iz vode. Mijenjao je masku za maskom, vrtio se kao vreteno, mahao rukama kao pijan mornar, i sve ti se gadilo gledajuæi onu trbu�inu i one tanke noge. Pari� ga je vje�bao dvije nedjelje, ali zamisli Riðo-bradoga kao Ledu ili kao boga labuda. Taman labud! No on hoæe javno da nastupi s tom pantomimom, najprije u Anciju, pa onda u Rimu.� Sabla�njavali su se veæ time �to je javno pjevao, ali pomisliti da æe rimski car nastupiti kao glumac, ne toga Rim zacijelo neæe podnijeti!� Moj dragi! Rim æe sve podnijeti, i senat æe odobriti zahvalnicu »ocu domovine«.A zaèas nadove�e:� I svjetina se jo� ponosi tim �to je Cezar njena budala.� Reci sam mo�e li èovjek ogreznuti dublje u podlost?317Petronije slegne ramenima.� Ti �ivi� sam u kuæi i u svojim razmi�ljanjima èas o Ligiji, èas o kr�æanima, pa jamaèno ne dogodilo prije nekoliko dana. Neron se javno vjenèao s Pitagorom. On je bio nevjesta. Èinilo bi se da to veæ prevr�uje svaku mjeru ludosti, zar ne? Pa �to æe� na to reæi: d su pozvani flamini i sveèano ih vjenèali! I ja sam bio. Mogu ja mnogo podnijeti, ali ipak priznajem da sam kod toga pomislio: ako ima bogova, moraju dati kakvo znamenje... Ali Cezar ne vjeruje u bogove i ima pravo.� Dakle, u jednom je licu vrhovni sveæenik, bog i bezbo�nik � reèe Vinicije.Petronije udari u smijeh.� Istina! Nije mi to palo na um, a to je kombinacija kakve svijet dosad nije vidio.Zatim, nasmijav�i se, reèe:� No treba jo� dodati da se taj vrhovni sveæenik koji ne vjeruje u bogove, i taj bog koji im se podruguje, boji tih bogova kao ateista.� Dokaz je ono �to se dogodilo u Vestinu hramu.� Kakav je to svijet!� Kakav svijet, takav Cezar! Ali dugo to neæe trajati.U takvu razgovoru uðo�e u kuæu k Viniciju, koji veselo zovne veèeru, pa se obrati Petroniju i reèe:� Ne, moj dragi, svijet se mora preporoditi.� Mi ga ne preporodismo � odgovori Petronije � veæ zato �to je u Neronovo vrijeme èovjek kao leptir: �ivi na suncu milosti, a od prvoga hladnoga da�ka gine, da mu se i neæe! Tak

o mi Majina sina: èesto se pitam kakvim je èudom onakav Lucije Sa-turnin mogao do�ivjeti devedeset i tri godine, nad�ivjeti Tiberija, Kaligulu, Klaudija ...? Ali to je sporedna stvar. Hoæe� li mi dopustiti da po�aljem tvoju nosiljku po Euniku? Razbila mi se nekako po-spanost, pa bih se htio proveseliti. Ka�i svome cita-risti da doðe na veèeru, pa æemo se onda porazgo-voriti o Anciju. Treba da o tome promislimo, a osobito ti. L318 ;Vinicije dade zapovijed da po�alju po Euniku, ali reèe da boravkom u Anciju sebi ne misli razbijati glavu. Neka je razbijaju oni koji ne umiju �ivjeti drukèije nego o zrakama Cezarove milosti. Nije sav svijet Palatin, a osobito onima koji i drugo �to nose u srcu i u du�i.I govorio je to tako nehajno, tako o�ivljen i veseo da je sve to udarilo u oèi Petroniju koji ga je promatrao èasak, pa onda rekao:� �ta je to s tobom? Ti si danas kakav si bio kad si jo� nosio o vratu zlatnu bulu.� Sretan sam � odvrati Vinicije. � Pozvao sam te k sebi navlas, da ti to ka�em.� �to ti se dogodilo?� Ne�to takvo �to ne bih dao ni za svu rimsku carevinu.Rekav�i to sjede, podupre ruku o naslon stolice, glavu podnimi rukom i stane govoriti smje�ljiva lica i svijetla pogleda:� Sjeæa� li se kad smo bili zajedno kod Aula Pla-ucija i kad si ondje prvi put vidio bo�ansku djevojku koju si sam nazvao zorom i pramaljeæem? Sjeæa� li se one Psihe, one neisporedive, one najljep�e od djevica i od va�ih boginja?Petronije je gledao u njega snebivajuæi se, kao da �eli ispitati da li mu je glava u redu.� Kakvim ti to jezikom govori�? � reèe napokon. � Dakako da se sjeæam Ligije.A Vinicije reèe:� Ja sam njen zaruènik.� �to ...?No Vinicije usta naglo i zovne nadstojnika.� Neka robovi doðu ovamo preda me, svi do jednoga! Brzo!� Ti si njen zaruènik? � ponovi Petronije.No prije nego se sna�ao od èuda, u prostrani atrij Vinicijeve kuæe navrvje�e ljudi. Trèali su zasopljeni starci, mu�karci u naponu snage, �ene, djeèaci i djevojke. Od èasa do èasa se atrij sve veæma punio; na hodnicima, zvanim fauces (�drijela), èuli su se glasovi koji su se dozivali u razliènim jezicima. Napo-319kon svi stado�e nepomièno uza zidove i izmeðu stupova, a Vinicije stade kod vododr�e, obrati se k oslo-boðeniku Demasu i reèe:� Oni koji su slu�ili u kuæi dvadeset godina, neka se sutra prijave kod pretora, gdje æe dobiti slobodu, a oni koji nisu odslu�ili, dobit æe po tri zlatnika i dvostruki obrok jela kroz nedjelju dana. U ergastule seoske po�alji nalog da se oproste kazne, skinu ljudima okovi s nogu i da ih hrane dobro. Znajte da je nastao za me sretan dan, i hoæu da bude radost u kuæi.Robovi su stajali èasak nijemi kao da ne vjeruju svojim u�ima, zatim se sve ruke podigo�e odjednom uvis i sva usta zavapi�e:� Aa! Gospodaru! Aa ...!Vinicije ih otpusti kretom ruke, i premda su mu htjeli zahvaljivati i padati mu do nogu, otiðo�e �urno ispuniv�i kuæu sreæom od podzemlja do potkrovlja.� Sutra � reèe Vinicije � zapovjedit æu im da se iskupe u vrtu i da crtaju pred sobom znakove, kakve htjednu. One koji nacrtaju ribu, oslobodit æe Ligija.No Petronije, koji se nikada nije nièemu dugo èudio, veæ se bio sabrao od èuda te zapita:� Ribu? Aha! Sjeæam se �to je prièao Hilon: to je kr�æanski znak.Zatim pru�i ruku prema Viniciju i reèe:� Sreæa je svagdje gdje je èovjek vidi. Neka vam Flora sipa cvijeæe pred noge mnogo godina! �elim ti sve �to sebi i sam �eli�.� Zahvaljujem ti, jer sam mislio da æe� me odgovarati, a to bi, vidi�, bilo izgubljeno vrijeme.� Ja da te odgovaram? Ni najmanje. Naprotiv, evo velim ti da dobro èini�.� Ha, �arenjaèe! � odgovori veselo Vinicije. � Zar si zaboravio �to si mi nekoæ govorio, ka

smo izlazili iz kuæe Pomponije Grecine?� Nisam, ali promijenio sam mi�ljenje.320A zaèas doda:� Moj dragi, u Rimu se sve mijenja. Ljudi mijenjaju �ene, �ene mijenjaju mu�eve, za�to ja ne bih smio promijeniti mi�ljenja? Nije bilo daleko, pa bi se Neron o�enio Aktom kojoj su osobito za nj prona�li i kraljevsko podrijetlo. Pa �to! Imao bi po�tenu �enu, a mi po�tenu Augustu. Tako mi Proteja i njegovih morskih pustinja, svagda æu mijenjati mi�ljenje, kadgod mi se to uèini prikladno ili korisno. �to se tièe Ligije, njeno je kraljevsko podrijetlo sigurnije nego pergamski preði Aktini. No ti se èuvaj u Anciju Popeje, koja je osvetljiva!� I ne mislim na nju! Neæe mi ni vlas pasti s glave u Anciju.� Ako misli� da æe� me jo� jednom natjerati u èudo, vara� se. Ali otkuda ti ta izvjesnost?� Rekao mi je to Petar Apostol.� A! Rekao ti je to Petar Apostol! Proti tome nema pogovora, ali dopusti da se postaram za neka sredstva opreznosti veæ stoga da se Petar Apostol ne poka�e la�nim prorokom, jer da se Petar Apostol po nesreæi prevari, mogao bi izgubiti tvoje pouzdanje koje æe i unapredak Petru Apostolu valjati.� Èini �to ti drago, ali ja mu vjerujem. I ako misli� da æe� me od njega odbiti ponavljajuæujedljivo njegovo ime, onda se vara�.� Dakle, jo� jedno pitanje: jesi li veæ postao kr�æanin?� Nisam jo�, ali Pavao iz Tarsa ide sa mnom da mi razla�e nauku Kristovu, pa æu onda primiti kr�tenje, jer ono �to si govorio da su neprijatelji �ivota i radosti, nije istina.� To bolje za te i za Ligi ju � odgovori Petronije. Zatim slegnuv�i ramenima reèe kao sam sebi:� Ipak je zaèudo, kako ti ljudi umiju dobivati prista�e i kako se ta sekta �iri.A Vinicije odgovori takvim �arom, kao da je i sam veæ kr�ten:� Da! Na tisuæe i desetke tisuæa ima ih u Rimu, po italskim gradovima, po svoj Grèkoj i Aziji. Ima kr�æana u legijama i meðu pretorijancima, ima ih21 Quo vadi�321u samome dvoru Cezarovu. Ispovijedaju tu nauku i robovi i graðani, siroma�ni i bogati, puk i vlastela. Zna� li da su neki Korneliji kr�æani, da je kr�æanka Pomponija Grecina, da je bila po svoj prilici Oktavi ja, a da jest i Akte? Da, ta nauka obuhvaæa svijet i ona ga jedina mo�e preporoditi. Nemoj slijegati ramenima, jer tko zna neæe� li je i sam primiti za mjesec ili za godinu dana.� Ja? � reèe Petronije. � Ne, sina mi Letina! Ja je neæu primiti, ma u njoj boravila istina i mudrost i bo�anska i èovjeèanska ... To bi zahtijevalo truda, a ja se ne volim truditi. To bi tra�ilo odricanja, a ja se ne volim nièega u �ivotu odricati. S tobom, koji ima� narav nalik na oganj i vrtlog, uvijek se moglo tako �to desiti, a ja? Ja imam svoje dragulje, svoje kamenje, svoje vaze i svoju Euniku. U Olimp ne vjerujem, ali ga sebi ude�avam na zemlji i u�ivat æu dokle me ne probiju strijele bo�anskoga strijelca, ili dok mi Cezar ne naredi da otvorim �ile. Ja suvi�e volim miris ljubièica i ugodni triklinij. Volim èak i na�e bogove ... kao retorske figure, i Aheju, u koju se spremam s debelim tankonogim, nesravnjivim bo�anskim Cezarom, Augustom, Periodonikom, Her-kulom, Neronom!Izrekav�i to razveseli se na samu pomisao da bi mogao primiti nauku galilejskih ribara, pa poèe poluglasno pjevati:»U zelen mrèike æu uvit sjajni svoj maè, poput Harmodija i Aristogitona...«No najednom stane, jer je prijavnik oglasio da je do�la Eunika.A odmah je po njenu dolasku iznesena i veèera, na kojoj je, po�to je citarista odsvirao nekoliko pjesama, Vinicije prièao Petroniju o Hilonovu pothvatu, i kako mu je taj pohod dao misao da ode ravno apostolima, a ta mu je do�la ba� kad je Hilon �iban.Nato Petronije, kojega opet poèe obuzimati sa-njivost, metne ruku na èelo pa reèe: (322� Misao je bila dobra, èim je posljedica dobra. A �to se tièe Hilona, ja bih mu dao pet zlatnika. Ali po�to si ti naredio da ga �ibaju, onda je bilo bolje i ubiti ga, jer tko zna neæe li mu se s vremenom senatori klanjati, kao �to se danas klanjaju na�em vit

ezu dretvici Vatiniju. Laku noæ!I skinuv�i vijenac stado�e se on i Eunika spremati kuæi. A kad su oti�li, Vinicije ode u knji�nicu i napisa Ligiji ovo pismo:»Hoæu da ti, bo�anska, kad otvori� svoje lijepe oèi, ovo pismo nazove: Dobro jutro! Zato pi�em veèeras, iako æu te vidjeti sutra. Cezar prekosutra polazi u Ancij i ja (eheu!) valja da ga pratim. Veæ sam ti rekao da bi neposluh znaèio staviti �ivot na kocku, a ja sad ne bih imao odva�nosti umrijeti. No ako ti neæe�, otpisi mi jednu rijeè, pa æu ostati, a na Petroniju æe biti da odvrati od mene pogibao. Danas, na radosni dan, razdijelio sam nagrade svim svojim robovima, a one koji su odslu�ili u kuæi dvadeset godina, povest æu sutra do pretora da ih oslobodim. Ti, draga, treba da me zato pohvali�, jer mi se èini da æe to biti u skladu s onom milom naukom �to je ispovijeda�, a najposlije to sam uèinio radi tebe. Kazat æu im sutra da tebi duguju hvalu, neka ti budu zahvalni i neka slave tvoje ime. Sam se za to predajem u ropstvo sreæi i tebi, i dabogda se nikad ne oprostio toga robovanja! Proklet bio Ancij i Riðobra-dovo putovanje! Tri, èetiri puta blago meni �to nisam tako mudar kao Petronije, jer bih mo�da morao putovati i u Grèku! No dotle æe mi èasove rastanka zasladiti tvoja uspomena. Kad se god budem mogao oteti, sjest æu na konja i pohitati u Rim da nasitim oèi tvojim pogledom, u�i tvojim glasom. Kad ne budem mogao, poslat æu ti roba s pismom i pitanjem za tvoje zdravlje. Ne srdi se �to te zovem bo�anskom. Ako zabrani�, poslu�at æu, ali danas jo� ne umijem drukèije. Pozdravljam te iz buduæega tvoga doma od sve du�e.«323IXXXVIPoznato je bilo u Rimu da Cezar �eli pohoditi na putu u Ostiju i najveæu laðu na svijetu, koja je skoro dovezla bila �ito iz Aleksandrije, a odanle da æe Primorskom cestom1 u Ancij. Zapovijedi su bile izdane pred nekoliko dana, zato su se rano ujutro stale kupiti gomile gradske svjetine i ljudi od svih naroda na svijetu da napasu oèi na carskoj pratnji, koje se rimski puk nikada nije mogao sit nagledati! U Ancij put nije bio ba� naporan ni dalek, i u tome mjestu gdje su bile sve samo divno ureðene palaèe i ljetnikovci, nalazilo se sve �to je tra�ila udobnost, pa i najizabranija tadanja rasko�. Ipak je Cezar imao obièaj da nosi sa sobom na put sve omiljele predmete, poèev�i od glazbala i pokuæstva do kipova i mozaika, �to su ih namje�tali i onda kad bi se htio samo kratak èas zaustaviti na putu, bilo radi odmora, bilo radi obroka jela. Zato su ga na svakom izletu pratile èitave èete slugu, ne brojeæi pretorijanskih odjela i augustiana, od kojih je svaki vodio svoju pratnju robova.Rano ujutro toga dana protjera�e pastiri iz Kam-panije, obuèeni u kozje ko�e i preplanula lica od sunca, kroz gradska vrata pet stotina magarica, da se mo�e Popeja sutradan po dolasku u Ancij, kao obièno, kupati u njihovu mlijeku. Svjetina je sa smijehom i zadovoljstvom gledala duge u�i koje su klapale u oblacima pra�ine, i radosno slu�ala fijuk bi-Via Littoralis.324èeva i divlju viku pastira. Poslije prolaska magarica navrvje�e na cestu èetice slugu i oèistiv�i je pomno, stado�e je posipati cvijeæem i iglicama borova. Svjetina je govorila s nekim osjeæajem ponosa da æe sav put sve do Ancij a biti posut cvijeæem, koje je sabrano iz privatnih vrtova u okolici, pa i nakupovano za skupe novce od cvjeæarica kod Porta Mugionis. Kako su prolazili jutarnji satovi, sve je veæa bivala navala svijeta. Neki dovedo�e cijele obitelji, pa da im ne bude dugoèasno, pometali su svoj �ive� na stijene, odreðene za novi hram Cererin, i ruèali su »pran-dium« pod vedrim nebom. Mjestimice zbio se svijet u hrpe, gdje su kolo vodili ljudi koji su bili na situ i na re�etu. Pretresali su u prigodu careva puta buduæa njegova putovanja uopæe, i pri tom su mornari i ispisani vojnici prièali èudesa o krajevima za koje su bili èuli na dalekim putovanjima, i kojih jo� nije pregazila rimska noga. Graðani, koji nisu nikad u �ivotu odlazili dalje od Apijeve ceste, divili su se slu�ajuæi o èudesima Indije i Arabije, o morima koja oblijevaju Britaniju, gdje je na nekom otoèiæu Briarej svezao Saturna na spavanju i gdje su prebivali duhovi, o hiperborejskim krajevima, o sle-ðenim morima, o cvrèanju i rici voda Oceanovih, kad sunce na zalazu uroni u puèinu. Svjetina je lako vjerovala u takve prièe, kad su u njih vjerovali i ljudi kao Plinije i Tacit. Govorili su takoðer o onoj laði �to ju je imao pohoditi Cezar, da vozi za dvije godine p�enice, ne brojeæi èetiri stotine putnika i isto toliko posade i mno�tv

o divlje zvjeradi koju æe pu�tati na ljetnim igrama. To je pribavljalo opæu naklonost caru, koji je puk ne samo hranio nego i zabavljao. Pripravljali su mu odu�evljen pozdrav.Uto se pomoli èeta numidskih konjanika koji su pripadali pretorijanskoj vojsci. Bili su odjeveni u �ute haljine, imali su crvene pasove i velike nau�nice, koje su bacale zlatan blijesak na njihova crna lica. O�trice njihovih bambusovih kopalja sijevale su na suncu kao plamenovi. Kad oni projaha�e, naiðe povorka slièna procesiji. Svjetina se stisne da izbli�e vidi prolazak, ali naiðo�e odjeli pje�aka pretorija-325naca i postaviv�i se uzdu� puta s obje strane branili su pristup na cestu. Sprijeda su i�la kola koja su vozila èadorove od grimiza, crvene i ljubièaste, i èadorove od beza bijela kao snijeg sa zlatnim natki-vom, i istoène sagove, i stolove od èetrunovine, i ka-mièke mozaika, i kuhinjsko suðe, i kaveze s pticama s Istoka, Juga i Zapada, kojih æe mozgovi ili jezici doæi na carsku trpezu, i amfore vina, i ko�are voæa. No predmete kojih nisu htjeli izvrgnuti da se ugnu ili razbiju na kolima, nosili su pje�ke robovi. Prolazile su stotine ljudi, �to su nosili sudove i kipiæe od korintske mjedi: jedni su nosili etrurske vaze, drugi grèke, treæi posuðe zlatno, srebrno ili od aleksan-drijskoga stakla. Rastavljali su ih mali odredi pre-torijanaca i pje�aka ili konjanika, a svaki odio robova nadzirali su nadzornici s bièevima, na kojima su bile na kraju kuglice od olova ili gvo�ða, mjesto �vigara. Povorka u kojoj su ljudi nosili s pomnjom i sabrano�æu razliène predmete, bila je nalik kakvoj sveèanoj vjerskoj ophodnji, i ta je sliènost bila jo� izrazitija kad se pojavi�e glazbala Cezarova i dvorska. Vidjele se harfe, lutnje grèke, �idovske i misir-ske lire, forminge, citare, frule, duge krive trublje i cimbali. Gledajuæi to more glazbala, koja su sijevala na suncu zlatom, bronzom, dragim kamenjem i sedefom, rekao bi da su Apolon i Baho po�li da putuju svijetom. Zatim naiðo�e gizdave koèije, pune pelivana, igraèa, igraèica u slikovitim skupovima, s palicama u rukama. Za njima su se vozili robovi, koji nisu bili za slu�bu, nego za rasko�: djeèaci i djevojèice, izabrani u svoj Grèkoj i Maloj Aziji, dugokosi ili zakovrèenih uvojaka u zlatnim mre�icama, slièni amorima, divnih lica, sasvim pokrivenih debelim slojem bjelila i rumenila, da im nje�nu ko�u ne opali vjetar iz Kampanije.Zatim opet naiðe pretorijanski odred golemih Si-kambara, bradatih, plave i riðe kose i modrih oèiju. Pred njima su zastavnici, zvani imaginari nosili rimske orlove, ploèice s napisima, kipiæe bogova germanskih i rimskih, i najposlije male kipove i poprsja Cezarova. Ispod ko�e od zvjeradi i vojnièkih ok-326lopa vidjele su se ruke opaljene i sna�e, kao ratni strojevi koji vje�to rukuju te�kim oru�jem, kojim su bile oboru�ane ovakve stra�e. Èinilo se da se zemlja savija pod njihovim slo�enim te�kim korakom, a oni su, svjesni svoje snage koju su mogli okrenuti protiv samih Cezara, gledali ponosito svjetinu s ulice, oèito zaboravljajuæi da je mnogo od njih do�lo u grad u okovima. No bila ih je mala �aèica, jer su glavne pretorijanske sile ostajale u taborima u gradu, da èuvaju grad i dr�e ga u zaptu. Kad oni uminu�e, provedo�e i tigrove i lavove Neronove, koje su upre-zali u kola, kad bi mu do�la �elja da nasljeduje Dio-nisa. Vodili su ih Indijci i Arapi na èeliènim verigama s brnjicom, ali tako okiæenim u cvijeæe da bi rekao da su od cvijeæa spletene. Zvijeri, ukroæene od vje�tih bestiarija, gledale su mno�tvo svojim zelenim, kao snenim oèima i kad�to su zabacivale goleme glave i uvlaèile sopæuæi u nozdrve ljudski miris oblizujuæi bodljivim jezicima �vale.I�la su jo� iza toga carska kola i nosiljke, veæe i manje, zlatne i grimizne, u koje je bila ulagana slonova kost, biser, ili blistavo drago kamenje; za njima opet mali odio pretorijanaca u rimskoj opremi, sve sami italski vojnici dobrovoljci; onda opet èete gizdavih slugu, robova i robinja, i djeèaka, a najposlije vozio se sam Cezar, èiji je dolazak izdaleka na-vije�tala vika svjetine.U stisci nalazio se i Apostol Petar, koji je jednom u �ivotu htio vidjeti Cezara. Pratila ga je Ligija, koja je lice pokrila bila gustom koprenom, i Urso, èija je snaga bila najbolja za�tita djevojci usred neuzap-æene i raspojasane svjetine. Ligijac uze u ruke ogroman kamen, odreðen za temelj hramski i donese ga Apostolu da bi on stupiv�i na nj mogao bolje vidjeti od ostalih. Mno�tvo stane ispoèetka mrmljati, kad ih je Urso razmicao, kao brod �to sijeèe valove, ali kad je sam digao kamen �to ga èetiri jaka èovjeka ne bi krenula, mrmljanje se pretvori u divljenje i poklici: »Macte!« z

aori�e sa svih strana. No uto naiðe Cezar. Sjedio je na kolima, �to su bila nalik �atoru, koja je vuklo �est bijelih idumejskih �drijeba-327ca, potkovanih zlatom. Kola su bila kao �ator s navlas otvorenim stranama, da svjetina mo�e vidjeti Cezara. Moglo je pod èador stati vi�e lica, no Neron hoteæi da se pa�nja svraæa samo na nj, vozio se kroz grad sam, samo je do nogu imao dva nakazna patuljka. Odjeven je bio u bijelu tuniku i u togu ame-tistove boje, koja je bacala sinji odsjev na njegovo lice. Na glavi je imao vijenac od lovora. Otkako je oti�ao bio u Napulj, znatno se ugojio. Lice mu se razlilo, pod donjom vilicom objesio se dvostruk podbradak, pa su mu se usta, koja su bila i prije odvi�e blizu nosa, èinila sada kao da su izrezana tik ispod nosnica. Debeli je vrat zavio kao obièno svilenom maramom, koju je svaki èas popravljao bijelom i tustom rukom, obraslom ozgo riðom dlakom, �to se uhvatila kao u crvenim mrljama i koju nije dao èupati epilatorima, jer mu reko�e da se od toga tresu ruke i da to smeta udaranju u lutnju. Beskrajna ta�tina pokazivala se kao svagda na njegovu licu zajedno s umorom i dosadom. Uopæe je to lice bilo ujedno stra�no i luðaèko. Vozeæi se okretao je glavu na sve strane �mirkajuæi èasomice oèima i oslu�kujuæi pa�ljivo kako ga pozdravljaju. Doèekivali su ga s burnim pljeskom i vikom: »Zdravo bo�anski! Cezare, imperatore, zdravo dobitnice, zdravo neusporedivi sine Apolonov, Apolone!« Slu�ajuæi te rijeèi, smje�kao se, no kad�to mu je preletio preko lica kao oblak, jer je svjetina rimska bila pogana jezika i uzda-juæi se u mno�tvo oslobaðala se na podrugljivo zajedanje i prema velikim trijumfatorima, i onakvima koje je odista cijenila. Poznato je bilo da su nekoæ vikali kod ulaska Julija Cezara u Rimu: »Graðani, posakrivajte �ene, evo dolazi æelonja �enskar!« No pretjerano samoljublje Neronovo nije podnosilo ni najmanjih prijekora ni peckanja, pa ipak su se u mno�tvu izmeðu pohvalnih usklika èuli uzvici: »Ri-ðobradi...! Riðobradi! Kamo vozi� svoju pmenu bradu! Boji� li se da se Rim od nje ne zapali?« I oni koji su tako vikali, nisu znali da njihova �ala krije u sebi stra�no proroèanstvo. No cara nisu odvi�e ljutili takvi glasovi, to manje, jer nije nosio328brade, po�to ju je prije jo�te prikazao u zlatnoj kutiji Jupiteru Kapitolinskome. No drugi, sakriveni za hrpama stijenja i za graðom hramskom, vikali su: »Matricida! Neron! Orestes! Alkmeon!« A neki: »Kamo Oktavija? Vrati purpur!« A Popeji, koja se vozila odmah za njim, dovikivali su »Flava coma!« Tim su imenom zvali uliène �ene. Glazbeno uho Neronovo hvatalo je i takve uzvike, i tada bi prinosio prstima k oku svoj izbru�eni smaragd, kao da hoæe pogledati i zapamtiti one koji su to vikali. Tako mu zape oko za Apostola, koji je stajao na kamenu. Æa-sak gledala su se ta dva èovjeka, i nitko od te svijetle pratnje ni od tih neprebrojnih hrpa nije slutio da se gledaju u taj tren dva vladara zemlje, od kojih æe jedan naskoro uminuti kao krvav san, a drugi, onaj starac, obuèen u gruboj lacerni, da æe uzeti pod svoju vjeènu vlast i ovaj grad i cijeli svijet.Uto odmaèe Cezar na kolima, a za njim odmah pronese osam Afrièana gizdavu nosiljku u kojoj je sjedjela narodu omra�ena Popeja. Obuèena kao Neron, u haljinu ametistove boje, s debelom naslagom lièila na licu, nepomièna, zami�ljena i ravnodu�na, èinila se kao kakvo bo�anstvo, ujedno lijepo i zlo, koje su nosili kao na procesiji. Za njom je opet i�ao cijeli dvor mu�kih i �enskih slugu, pa nizovi kola s predmetima za udobnost i odijevanje. Sunce je veæ dobrano prema�ilo podnevnu visinu, kad stado�e prolaziti augustiani, povorka sjajna, blistava, koja se prelijevala kao zmija, i beskrajna. Ljenjivi Petro-nije, prijazno pozdravljen od mno�tva, pro�ao je zajedno sa svojom bo�ici sliènom robinjom u nosiljci. Tigelin vozio se u koèiji koju su vukli mali konjiæi, okiæeni bijelim i grimiznim perjem. Vidjeli su ga kako je ustajao iz kola i prote�uæi �iju izvirivao hoæe li mu skoro dati Neron znak da sjedne s njime. Izmeðu ostalih svjetina je pozdravljala Lièinijana Pisona, sa smijehom doèekala Vitelija, sa zvi�danjem Vati-nija, Licinija i Lekanija, konzule doèeka�e ravnodu�no, no Tulije Senecion, kojega su imali rado, ne zna se za�to, kao i Vestin, bili su doèekani pljeskanjem svjetine. Dvoranima nije bilo broja. Èinilo se da se329sve �to je bogatije i odliènije ili poznatiji u Rimu, seli u Ancij. Neron nikad nije putovao s manje od tisuæu kola, a èeta njegovih pratilaca uvijek je bila veæa od broja vojnika u legiji.1 Pokazivali su rukama i Domicija Afera i sijedoga Lucija Saturnina; vidjeli su Vespazijana koji jo� nije bio oti�ao na svoju vojnicu u Judeju, s

koje se vratio istom po carski vijenac, i njegove sinove, i mladoga Nervu i Lukana, i Ani ja Galona, i Kvintinijana i mno�tvo �ena, poznatih s bogatstva, ljepote, rasko�a i raspu�tenosti. Oèi svjetine prenosile su se sa poznatih lica na konjske orme, konje, kola, neobiène no�nje slugu, koje su bile od sviju naroda svijeta. U toj poplavi gizde i velièine nije se znalo �to treba gledati, i ne samo oèi nego i pamet zablije�tila se od zlatna sjaja, od onih grimiznih i ljubièastih boja, od sijevanja dragoga kamenja, od svjetlucanja bisera, sedefa, slonove kosti. Èinilo se da se i same sunèane zrake gube u ovom moru od sjaja. I premda je meðu svjetinom bilo mno�tvo prepuke sirotinje upalih trbuha i gladnih oèiju, ipak ih je taj pogled uspavljivao ne samo �eljom za u�ivanjem i zavi�æu nego ih je ujedno na-punjao nasladom i ponosom, dajuæi im osjeæaj one moæi i neprolaznosti rimske, kojoj se povjeravao i pred kojom je kleèao sav svijet. I doista na svemu svijetu nije bilo nikoga tko bi smio i misliti da ta sila neæe preturiti sve vjekove, da neæe nad�ivjeti sve narode i da joj se i�ta na svijetu mo�e oprijeti.Vinicije se vozio na svr�etku povorke, pa opaziv�i Apostola i Ligiju, koje se nije nadao vidjeti, skoèi s kola i pozdraviv�i ih preobra�ena lica, stade govoriti brzo kao èovjek koji nema kad gubiti vrijeme:� Do�la si! Ne znam kako da ti zahvalim, Ligijo! Bog mi nije mogao poslati bolje kobi. Pozdravljam te jo� jednom na opro�taju, ali ne opra�tam se zadugo. Putem æu namjestiti partske konje, pa æu svaki slobodni dan biti kod tebe, dok ne izmolim povratak. Ostaj mi zdravo!Za carstva legija je brojila vi�e od 12.000 ljudi.330� Ostaj zdravo, Marko! � odgovori Ligija i zatim doda ti�e: � Neka te Krist vodi i otvori tvoju du�u rijeèima Pavlovim!A on se obraduje u srcu �to joj je stalo da brzo postane kr�æanin, pa joj odgovori:� Oko moje! Neka bude kako govori�. Pavao voli iæi meðu mojim ljudima, ali je ipak sa mnom pa æe mi biti uèitelj i drug ... Digni koprenu, radosti moja, da te vidim jo� prije puta. �to si se tako pokrila?Ona podigne rukom koprenu i pokaza mu svoje vedro lice i divne smje�ljive oèi pitajuæi:� Zar je to zlo?U osmijehu joj je bilo malo djevojaèke obijesti, no Vinicije gledajuæi je zaneseno odgovori:� Zlo je za moje oèi, koje bi dovijeka gledale samo tebe.Nato se obrati k Ursu i reèe:� Urso, pazi je kao zjenicu oèiju, jer ona nije samo tvoja nego i moja gospodarica!Rekav�i to, uze je za ruku i pritisne na nju usta na veliko èudo svjetini, koja nije mogla pojmiti iskazivanje takvoga �tovanja augustiana djevojci u prostim, gotovo ropskim haljinama.� Ostaj mi zdravo ...!I udalji se brzo, jer je sva carska pratnja znatno veæ bila odmakla. Apostol Petar blagoslovi ga neprimjetno znakom kri�a, a dobri Urso stane ga hvaliti, radostan �to ga mlada gospodarica slu�a �eljno i gleda na nj sa zahvalno�æu.Povorka je odmicala i oblaci �ute pra�ine stado�e je zaklanjati, no oni su jo� dugo gledali za njom, dok im se ne pribli�i mlinar Demas, onaj isti kod kojega je Urso radio noæu.On poljubi ruku Apostolu i stane ga moliti da se k njemu svrate na ruèak, govoreæi da mu je kuæa blizu Emporija, a oni su zacijelo gladni i umorni, kad su prestajali veæi dio dana na gradskim vratima. I uputi�e se svi zajedno. Odmoriv�i se i okrijepiv�i u njegovoj kuæi, istom se podveèe vrati�e na Zati-berje. Odluèiv�i prijeæi rijeku po Emilijevu mostu,331udari�e preko Clivus Publicusa, koji je i�ao posred bre�uljka Aventina izmeðu hramova Diane i Merkura. Apostol Petar gledao je s visine zgrade oko sebe i one koje su se gubile u nedogled, i zanesav�i se u �utnju razmi�ljao je o velièini i vlasti toga grada, u koji je do�ao navije�tati rijeè Bo�ju. Dotad je viðao rimsko vladanje i legije u razliènim krajevima kojima je putovao, no to su bili kao pojedini èlanci one sile �to je danas prvi put vidio utjelovljenu u Ceza-revu liku. Ovaj neizmjerni grad, grabljiv i lakom, uz to i razuzdan, truo do sr�i i ujedno nepokoleban u svojoj nadèovjeènoj moæi

; onaj Cezar, krvnik vlastitoga brata, matere i �ene, za kojim se vukla povorka krvavih utvara ne manja od njegova dvora; onaj raspu�tenik i luðak i ujedno gospodar trideset legija, a po njima cijeloga svijeta; oni dvorani u zlatu i skerletu, nesigurni za sutra�nji dan i ujedno sil-niji od kraljeva � sve to zajedno uzeto èinilo mu se kao neko pakleno kraljevstvo zla i bezakonja. I zaèudi se u prostom srcu, kako Bog mo�e davati takvu nepojmljivu svemoæ sotoni i kako mu mo�e predavati zemlju da je mijesi, valja, gazi, da iz nje iza�im-lje suze i krv, da njome vije kao vihor, da je stresa kao bura, da je pali plamenom. I od tih misli prepade se njegovo apostolsko srce i Petar stade u sebi govoriti Uèitelju:»Gospode, �to æu s tim gradom u koji si me poslao? Njegova su mora i kopna, njegove �ivotinje na zemlji i vodeni stvorovi, njegove su ostale zemlje i gradovi i trideset legija koje ih èuvaju, a ja sam, Gospode, ribar s jezera! �to æu? I kako æu njegovu zlobu predobiti?«Govoreæi tako, dizao je svoju sijedu, drhtavu glavu k nebu moleæi se i vapijuæi iz dubine srca svojemu Bo�anskome Uèitelju, o�alo�æen i upla�en.Uto mu prekide molitvu glas Ligije, koja reèe:� Sav je grad kao u ognju...Sunce je doista toga dana zalazilo èudnovato. Njegov golem kotur bio je za�ao dopola za brda�ce Ja-nikul, i sav nebeski prostor napunio se rujnim sjajem. S mjesta na kojemu su stajali, pogled im je za-332hvatao znatan prostor. Malo nadesno vidjeli su gdje su se otegli zidovi Circusa Maksimusa, vi�e njih pa-latinske palaèe, koje su se izdizale jedne povrh drugih, a ravno pred sobom iza Forum Boarium i Vela-bruma vrh Kapitola s Jupiterovim hramom. A zidovi, stupovi i vrhovi hramova kao da su se kupali u onom zlatnom i grimiznom blijesku. Dijelovi rijeke, koji su se izdaleka vidjeli, tekli su kao krv, i �to je sunce veæma zamicalo za brdo, sjaj je bio sve rumeni ji, sve slièniji po�aru i jaèao je, �irio se, dok napokon nije prelio sedam bre�uljaka, a s njih � èinilo kao da se slijeva na sav kraj:� Sav je grad kao u ognju! � ponovi Ligija. A Petar natkrije oèi rukama i reèe:� Gnjev je Bo�ji nad njim.se333XXXVII»Vinicije Ligiji!Rob Flegon, po kojemu ti �aljem ovo pismo, jest kr�æanin, pa æe zato biti jedan od onih koji æe primiti slobodu iz tvojih ruku, najmilija moja. To je stari sluga na�e kuæe, pa mogu po njemu pisati posve povjerljivo i bez straha da æe pismo pasti u druge ruke doli u tvoje. Pi�em iz Laurentuma, gdje smo stali radi �ege. Oton je imao ovdje divan ljetnikovac, koji je nekoæ poklonio Popeji, svojoj �eni, a ona, ako je i razvedena s njime, opet je dr�ala za prikladno da zadr�i lijepi dar... Kad mislim o tim �enama koje su sada oko mene, i o tebi, èini mi se da su od kamenja Deukalionova morale postati od razliène, ni po èemu sliène vrste ljudi, i da ti pripada� u onu koja je postala od kristala. Divim ti se i ljubim te svom du�om tako da bih htio govoriti samo o tebi i moram se siliti da ti pi�em o putovanju i onome �to se dogaða sa mnom, i o dvorskim novostima. Cezar je, dakle, bio gost Popejin, koja je tajno pripravila divan doèek. Augustiana nije mnogo pozvala, ali ja i Petronije dobili smo poziv. Poslije ruèka plovili smo na zlatnim laðicama po moru, koje je bilo mirno, kao da spava i modro kao tvoje oèi, bo�anska! Veslali smo sami, jer je to oèito laskalo Augusti �to je voze konzularci ili njihovi sinovi. Cezar, stojeæi na kormilu u grimiznoj togi, pjevao je himnu u èast moru, koju je spjevao pro�le noæi i za koju je slo�io glazbu zajedno s Diodorom. Na drugim la-334dama pratili su pjev robovi iz Indije, koji znadu svirati u morske �koljke, a oko nas pokazivali su se mnogi dupini, kao da su odista izvabljeni iz Amfi-tritinih dubina glazbom. A ja, zna� li �to sam radio? Mislio sam o tebi i èeznuo za tobom i htio sam uzeti to more i taj mir i tu glazbu pa sve tebi dati. Hoæe� li da se jednom nastanimo na morskoj obali, carice moja, daleko od Rima? Imam na Siciliji imanje, na kojem imam sad badema, koji u proljeæe cvatu ru�ièastim cvijetom, i �to su tako blizu moru da se grane vr�ikama dotièu vode. Tamo æu ljubiti tebe i slavit onu nauku kojoj æe

me Pavao nauèiti, jer veæ znam da se ona ne protivi ljubavi i sreæi. Hoæe� li...? No prije negoli èujem odgovor iz tvojih usta, nastavljam ti pisati �to je bilo na laði. Kad je obala ostala daleko za nama, opazismo jedro u daljini pred sobom i odmah nasta spor je li to obièna ribarica ili veliki brod iz Ostije. Ja sam prvi pogodio, i tada Augusta reèe da mojim oèima oèevidno ne mo�e biti ni�ta sakrito, i spustiv�i naglo koprenu na lice upita bih li je tako prepoznao? Petronije odmah odgovori da se za oblakom ni sunce ne mo�e vidjeti, no ona kao smijuæi se reèe da bi tako bistre oèi samo ljubav mogla zaslijepiti, i imenujuæi mnoge augustianke stade pitati i pogaðati koju ja ljubim. Odgovarao sam mirno, no najzad ona spomene i tvoje ime. Govoreæi o tebi, otkri iznova lice i stade gledati u me pakosnim i ispitljivim oèima. Doista sam zahvalan Pe-troniju koji je u taj tren nagnuo laðicu, pa se opæa pa�nja odvratila od mene, jer da sam èuo o tebi ne-prijaznu ili uvredljivu rijeè, ne bih umio pritajiti srd�be i morao bih se boriti sa �eljom da razbijem veslom glavu toj raskala�enoj i zlobnoj �eni... Ta sjeæa� se �to sam ti uoèi polaska prièao u kuæi Lino-voj o dogaðaju na Agripinueru? Petronije se boji za me i jo� danas me je zaklinjao da ne dra�im Augustine samoljubivosti. No Petronije me vi�e ne razumije i ne zna da izvan tebe nema za me ni ras-ko�a, ni ljepote, ni milovanja, i da za Popeju osjeæam samo mrskost i preziranje. Ti si veæ uvelike preobrazila moju du�u, tolikom mjerom da se vi�e335MlJne bih mogao vratiti na stari �ivot. Ali se ne boj da bi me ovdje moglo zadesiti kakvo zlo. Popeja me ne ljubi, jer ona nikoga nije kadra ljubiti, i njeni prohtjevi potjeèu samo iz bijesa na Cezara koji je jo� pod njenim utjecajem i koji je moguæe i sada ljubi, ali je svakako vi�e ne �tedi i ne krije od nje svoje bestidnosti i svojih prestupaka. Reæi æu ti napokon i drugo, �to æe te zacijelo umiriti. Na odlasku reèe mi Apostol Petar da se ne bojim Cezara, jer mi ni vlas neæe pasti s glave, i ja mu vjerujem. Neki glas govori mi u du�i da se svaka njegova rijeè mora ispuniti, i kad je on blagoslovio na�u ljubav, da mi te ni Cezar, ni sva paklena sila, pa ni sam Usud neæe moæi ugrabiti, Ligijo! Kad o tome mislim, sretan sam, kao da sam Nebo koje je jedino sretno i mirno. No tebe kao kr�æanku moguæe vrijeða to �to govorim o Nebu i Usudu? U tom sluèaju oprosti mi, jer grije�im nehotice. Krst me nije jo� oprao, ali moje je srce kao prazna èa�a, koju æe Pavao iz Tarsa napuniti slatke nauke va�e, meni to slaðe �to je ta nauka tvoja. Ti mi, bo�anska, ubroj u zaslugu makar to �to sam iz èa�e izlio kapljevinu kojom je prije bila puna, i �to ne uzmièem, nego je pru�am kao èovjek koji je izgorio od �eðe i stoji na bistru izvoru. Samo da naðem ljubav u tvojim oèima! U Anciju boravit æu dane i noæi slu�ajuæi Pavla koji je meðu mojim ljudima veæ prvi dan stekao takav ugled, da se kupe oko njega bez prestanka gledajuæi u njemu ne samo sveæenika nego gotovo vrhunaravno biæe. Juèer sam opazio radost na njegovu licu, i kad sam ga zapitao �ta radi, reèe mi: »�ijem.« Petronije zna da se on nalazi meðu mojim ljudima i �ivo �eli da ga vi, kao i Seneka, koji je o njemu èuo od Galona. Ali zvijezde veæ gasnu na vidiku, Ligijo, a jutarnji »Lucifer« sja sve vi�e. Naskoro æe zora zaru-diti more. Sve uokolo spava, samo ja mislim o tebi i ljubim tebe. Budi pozdravljena zajedno s ranom zoricom, vjerenice moja!«336XXXVIII»Vinicije Ligiji!Jesi li, draga, bila kad s Aulovima u Anciju? Ako nisi, bit æu sretan kad ti ga jednom poka�em. Veæ od Laurentuma ni�u se uz obalu ljetnikovci jedan za drugim, a sam Ancij nije nego beskrajan vijenac palaèa i trijemova, kojih se stupovi za mirna vremena ogledaju u vodi. I ja imam ovdje stan tik nad vodom, s maslinikom i �umom èempresovom za ljetnikovcem, i kad pomislim da æe taj stan jednom biti tvoj, bjelji mi je njegov mramor, sjenovitiji vrtovi i more ljubièaste boje. Ligijo, kako je ovdje lijepo �ivjeti i ljubiti! Stari Meniklo koji upravlja ovim ljetnikovcem, posadio je na livadama pod mrèikama èitave kupove perunika, i kad sam ih ugledao, sjetio sam se Aulove kuæe, va�ega impluvija i va�ega vrta, u kojemu sam sjedio uza te. I tebi æe te perunike spominjati roditeljski dom, zato sam uvjeren da æe� zavoljeti Ancij i ovaj ljetnikovac. Odmah poslije dolaska dugo smo razgovarali ja i Pavao za objedom. Govorili smo o tebi, pa me onda on stade uèiti, a ja sam ga slu�ao dugo i samo æu ti reæi: da znam pisati kao Petronije, jo� ti ne bih znao iskazati svega �to mi je pro�lo mi�lju i du�om. Nisam se nadao da mo�e biti na svijetu jo� takva sreæa, ljepota i mir, za ko

je ljudi dosada i ne znadu. No sve to èuvam za razgovor s tobom, kad prvom slobodnom zgodom doðem u Rim. Reci mi, kako mo�e zemlja dr�ati u isto vrijeme ljude, kakvi su22 Qu° vadi�337Li.*1"-*Petar Apostol, Pavao iz Tarsa i Cezar? Pitam se stoga �to sam veèer poslije Pavlova nauka proveo kod Nerona, i zna� li �to sam ondje èuo? Najprije je on sam èitao svoju pjesmu o razorenju Troje i stao se tu�iti �to nikad nije vidio grada gdje gori. Zavidio je Priamu i zvao ga sretnim stoga �to mu je bilo dano vidjeti po�ar i rasap oèinskoga grada. Nato reèe Tigelin: »Reci rijeè, bo�anski, pa æu uzeti zublju, i prije nego noæ proðevidjet æe� Ancij u plamenu!« No Cezar ga nazva budalom. »Kamo bih«, reèe, »dolazio da di�em ki uzduh i da njegujem ovaj glas koji mi darova�e bogovi i koji, ka�u, treba da pazim radi narodnoga dobra? Zar mi ne �kodi Rim, zar mi zagu�ljive ispare sa Subure i Eskvilina ne uzrokuju promuklost i zar mi ne bi goreæi Rim davao tri puta divniji i tragièniji prizor od Ancij a? Nato stado�e svi govoriti kako bi neèuvena tragedija bio prizor onakvoga grada, koji je podlo�io svijet, pretvorena u gomilu siva pepela. Cezar je tvrdio da bi tada njegova pjesma nadma�ila pjesme Homerove, a potom stade govoriti kako bi opet izgradio grad i kako bi se buduæi vjekovi divili njegovu djelu, pred kojim bi se umanjila sva druga djela ljudska. Nato stado�e pijani gosti vikati: »Uèini to! Uèini!« A on reèe: »Trebalo bi da imam vjernije i odani je prijatelje!« J priznajem, slu�ajuæi to uznemirio sam se odmah, jer si mi ti u Rimu, pre-mila moja. Sam se smijem sada toj bojazni i mislim da se Cezar i augustiani, premda su ludi, ne bi usudili poèiniti takvu mahnitost, pa ipak gledaj, kako se èovjek boji za svoje milovanje. Volio bih da nije Linova kuæa u tijesnoj ulièici na Zatiberju i u predjelu gdje stoje tuðinci, na koje bi se u takvom sluèaju manje obazirali. Meni ne bi ni palatinske palaèe bile stan tebe dostojan, pa bih htio da ti ne uzmanjka ni�ta od onih uresa i udobnosti, kojima si se od djetinjstva privikla. Preseli se u Aulovu kuæu, Ligijo moja. Ja sam ovdje mnogo o tome mislio. Da je Cezar u Rimu glas o tvojem povratku mogao bi doista doæi po robovima na Palatin, svratiti na te pa�nju i uzrokovati proganjanje �to si smjela raditi338protiv volje Cezarove. Ali on æe se dugo zabaviti ovdje u Anciju, i dok se vrati, davno æe robovi o tome prestati prièati. Lino i Urso mogu s tobom stanovati ondje. Uostalom, �ivim od nade da æe� ti, bo�anska, prije nego Palatin opet vidi Cezara, veæ boraviti u svojoj kuæi na Karinama. Bla�en dan, sat i èas, kad prestupi� moj prag, i ako to uèini Krist, kojega se uèim poznavati, neka bude blagoslovljeno i Njegovo ime! Slu�it æu Mu i dat æu za Nj �ivot i krv. Zlo velim! Slu�it æemo Mu oboje, dok nam bude trajala �ivotna preða. Ljubim te i pozdravljam te svom du�om.«339XXXIXUrso je grabio vodu iz èatrnje i vukuæi na konopcu po dvije amfore pjevao je u po glasa èudnu pjesmu ligijsku i ujedno pogledavao obradovanim oèima na Ligi ju i Vinicija, koji su se meðu èempresima u Linovu vrtu bijelili kao dva kipa. Ni najmanji vjetriæ nije dirao njihove haljine. Na svijet padao je zlatni i blijedi sumrak, a oni su se u veèernjoj ti�ini razgovarali dr�eæi se za ruke.� Zar te ni�ta zlo ne mo�e zadesiti, Marko, �to si oti�ao iz Ancija bez znanja Cezarova? � upita Ligija.� Ni�ta, draga moja � odgovori Vinicije. � Cezar je javio da æe se zatvoriti s Terpnosom za dva dana, pa æe skladati nove pjesme. To on èesto èini i tada ni za �to drugo ne zna i ne misli. Uostalom, �to je meni do Cezara kad sam kod tebe i gledam tebe? Odvi�e sam te se veæ za�elio, a posljednjih noæi odbjegavao me san. Vi�e puta, kad sam zadri-jemao od umora, naglo sam se trgao oda sna s osjeæajem da si u opasnosti; kad�to mi se prièini da su mi pokrali razmje�tene konje koji su me trebali nositi iz Ancija u Rim i na kojima sam protrèao taj put br�e nego ijedan carski tekliæ. I nisam du�e mogao izdr�ati bez tebe. Odveæ te ljubim, draga, najdra�a moja!� Znala sam da æe� doæi. Urso je dvaput odlazio na moju molbu na Karine i pitao za te u tvom domu. Lino mi se smijao i Urso takoðer.340Doista se vidjelo da ga je èekala, jer je mjesto obiène mrke haljine imala na sebi meku, bijelu stolu; iz njenih lijepih nabora isticahu joj se ruke i glava kao pro

cvali drijenci iz snijega. S nekoliko ru�ièastih sasa bila je zakitila kosu.Vinicije pritisne usta na njenu ruku, pa onda sjedo�e na kamenoj klupi usred vinjage i nasloniv�i se ramenima jedno uz drugo, �utjeli su pogledavajuæi rumen na nebu, od koje su posljednje zrake odsije-vale u njihovim oèima.Èar tihoga veèera lagano ih je svladavao.� Kako li je ovdje tiho i kako je svijet krasan! � reèe tihim glasom Vinicije. � Noæ nastaje veoma jasna. Osjeæam se tako sretan kako nisam bio nikad u �ivotu. Reci mi, Ligijo, �to je to? Nikada nisam slutio da bi moglo biti takve ljubavi. Mislio sam da je to samo vatra u krvi i po�uda, a sad istom vidim da se mo�e ljubiti svakom kapljom krvi i svakim dahom i ujedno osjeæati takav blag i neizreciv mir, kao da su veæ upokojili du�u San i Smrt. To je meni ne�to novo. Gledam ovaj mir drveæa i èini mi se da je on u meni. Sad istom razumijem da mo�e postojati sreæa za kakvu ljudi dosad nisu znali. Sad istom razumijem za�to ste ti i Pomponija Grecina tako vedre ... Da ...! To daje Krist...A ona u taj èas polo�i svoje krasno lice na njegovo rame i reèe:� Moj dragi Marko ...I nije mogla vi�e govoriti. Radost, zahvalnost i osjeæaj da joj je sad istom slobodno da ga ljubi, pre-uze�e joj glas, a oèi joj se napuni�e suzama od uz-buðenosti. Vinicije obujmi rukom njeno vitko tijelo privijajuæi je èasak uza se, pa onda reèe:� Ligijo, neka je blagoslovljen èas kad sam prvi put èuo Njegovo ime!A ona odgovori tiho:� Ljubim te, Marko!Zatim umuko�e oboje, jer nisu mogli prosloviti ni rijeèi iz prepunih grudi. Na èempresima se pogasi�e posljednje blijede zrake i vrt se posrebrio od mjeseèeva srpa.341Zaèas progovori Vinicije:� Znam ... Æim sam uni�ao ovamo, èim sam poljubio tvoje drage ruke, proèitao sam u tvojim oèima pitanje, jesam li shvatio onu bo�ansku nauku koju ti ispovijeda�, i jesam li kr�ten? Ne! Nisam jo� kr�ten, a zna� li, svijete moj, za�to? Pavao mi reèe: »Ja sam te uvjerio da je Bog do�ao na svijet i da je bio raspet za spasenje svijeta, ali neka te na vrelu milosti opere Petar, koji je prvi pru�io na te ruku i prvi te blagoslovio.« A i ja sam takoðer htio da ti, najdra�a, vidi� moje kr�tenje, i da mi kuma bude Pomponija. Zato, dakle, nisam dosad kr�ten, ako i vjerujem u Spasitelja i Njegovu blagu nauku. Pavao me je uvjerio, obratio, i zar je moglo biti drukèije? Kako da ne vjerujem da je Krist do�ao na svijet, kad tako govori Petar, koji je bio Njegov uèenik, i Pavao, kojemu se objavio? Kako da ne vjerujem da je bio Bog, kad je uskrsnuo od mrtvih? Ta vidjeli su Ga i u gradu, i kod jezera, i na gori, i vidjeli su ga ljudi, kojih usta nisu izrekla la�i. Ja sam u to vjerovao od onoga èasa kad sam èuo Petra na Ostrianu, jer sam veæ tada rekao u sebi: na svemu svijetu svaki drugi èovjek mogao bi slagati prije nego ovaj koji govori: »Vidio sam!« Ali bojao sam se va�e nauke. Èinilo mi se da mi ona otima tebe. Mislio sam da u njoj nema ni mudrosti, ni ljepote, ni sreæe. No danas, kad sam je upoznao, kakav bih bio èovjek kad ne bih htio da na svijetu vlada istina, a ne la�, ljubav, a ne mr�nja, dobrota, a ne bezakonje, vjera, a ne nevjera, milosrðe, a ne osveta? Tko bi bio takav da ne bi to volio i toga htio? A to sve uèi va�a nauka. I druge nauke �ele pravdu, ali samo ova jedina èini ljudsko srce pravednim. I osim toga èini ga èistim, kao tvoje i Pomponijino, i èini ga vjernim, kao tvoje i Pomponijino. Bio bih slijepac da toga ne vidim. A kad je uz to Krist obeæao �ivot vjeèni i sreæu tako neizmjernu da je mo�e dati samo svemoguænost Bo�ja, �to ona èovjek po�eli vi�e? Da zapitam Se-neku za�to preporuèa krepost, kad pokvarenost donosi vi�e sreæe, ne bi mi znao odista ni�ta pametno odgovoriti. Ali ja znam sada za�to treba biti krepo-342stan. Eto zato �to dobro i ljubav izviru od Krista, i zato da, kad mi smrt sklopi oèi, naðem �ivot, naðem sreæu, naðem sebe sama i tebe najdra�a moja... Kako neæu zamilovati imiti nauku koja ujedno govori istinu i uni�tava smrt? Tko ne bi volio dobro nego zlo? Ja sam mislio da se ta nauka protivi sreæi, a Pavao me uvjerio da ona ne samo �to ni�ta ne uzima nego jo�te daje. Sve to jedva staje u moju glavu, ali osjeæam da je tako, jer nikad nisam bio ovako sretan, niti sam mogao da budem, pa da sam te i oteo na silu i dr�ao u svom domu. Evo si mi maloprije rekla: »Ljubim te«, i tih rijeèi ne bih od tebe dobio ni za svu rimsku moæ. O Ligijo! Um govori da je ta nauka bo�ansk

a i najbolja, srce to osjeæa, pa tko da se opre takvim dvjema silama? Ligija je slu�ala, zagledav�i se u njega svojim modrim oèima, sliènima kod mjeseèeva sjaja mistiènome cvijeæu i jednako vla�nima kao cvijeæe.� Da, Marko, istina je! � reèe naslanjajuæi jaèe glavu na njegovo rame.I u taj èas bili su oboje neizmjerno sretni, jer su razumjeli da ih osim ljubavi spaja jo� druga neka sila, ujedno mila i neodoljiva, kroz koju sama ljubav postaje ne�to nepropadljivo, nepodlo�no promjenama, razoèaranju, izdaji, pa ni samoj smrti. Srca im sasvim prepuni pouzdana nada da se oni, �to se god dogodilo, neæe prestati ljubiti i pripadati jedno drugome. I zato im je obuzimao du�e neizreciv mir.Vinicije je pri tom osjeæao da je ta ljubav ne samo èista i duboka, nego posvema nova, kakve svijet dosele jo� nije znao i nije mogao dati. Sve je pri-tjecalo u njegovu srcu toj ljubavi: i Ligija, i nauka Kristova i svjetlo mjeseèevo, i ti�ina pozaspalih èempresa, i vedra noæ, tako da mu se èitav svemir uèinio jedino njome ispunjen.Zaèas opet progovori sti�anim i drhtavim glasom:� Ti æe� biti du�a moje du�e i bit æe� mi najdra�a od svega na svijetu. Jednako æe nam kucaa, jedna æe biti na�a molitva i jedna zahvalnost Kristu. O moja draga! �ivjeti zajedno, �tovati zajedno milog Boga i znati da æemo, kad doðe smrt, oèi opet otvo-343riti kao iza blagoga sanka na novo svjetlo, mo�e li se �to bolje zamisliti? Zato se samo èudim kako nisam toga prije razumio. I zna� li �to mi se sada èini: da toj nauci neæe moæi nitko odoljeti. Za dvjesta ili trista godina primit æe je sav svijet. Ljudi æe zaboraviti Jupitera, i neæe biti drugih bogova, nego samo Krist, ni drugih hramova do kr�æanskih. Tko ne bi �elio sebi sreæu? Ah, èuo sam razgovor Pavlov i Pe-tronijev, i zna� li �to Petronije najzad reèe: »To nije za me«, i ni�ta vi�e nije znao da ka�e.� Ponovi mi rijeèi Pavlove � reèe Ligija.� Bilo je to jedno veèe kod mene. Petronije je stao bezbri�no besjediti i �aliti se, kako obièno zna. A nato æe Pavao reæi: »Kako mo�e�, mudri Petronije, nijekati da je Krist �ivii uskrsnuo od mrtvih, kad tebe nije tada bilo na svijetu? A Petar i Ivan vidje�e Ga, i ja Ga vidjeh na putu u Damask! Neka, dakle, prije tvoja mudrost doka�e da smo la�ljivci, a onda neka zanijeèe na�a svjedoèanstva.« No Petronije odgovori da mu nije na umu nijekati, kad zna da se dogaða mnogo koje�ta nepojmljivo �to ipak ljudi dostojni vjere potvrðuju. Nego reèe da je jedna stvar otkriti kakvoga novoga tuðega boga, a drugo je primiti njegovu nauku. »Neæu«, reèe, »da znam ni za �to, �to bi moglo pokvariti �ivot iiti njegovu ljepotu. Ne marim, jesu li na�i bogovi pravi, ali oni su lijepi, nama je kod njih veselo, i mo�emo da �ivimo bez brige.« Nato mu Pavao odgovori: »Odbija� nauku ljubavi, pravde i milosrða iz straha od briga u �ivotu. No pomisli, Petronije, je li va� �ivot, doista, bez briga. Eto ni ti, gospodine, i nitko izmeðu najbogatijih i najmoænijih ne zna, lije-�uæi s veèera na poèinak, neæe li ga probuditi smrtna osuda. Reci nam: kad bi Cezar priznavao tu nauku, koja nala�e ljubav i pravednost, zar tvoja sreæa ne bi bila mirnija? Boji� se za svoje radosti, a ne bi li �ivot tada bio veseliji? A �to se tièe ukrasa �ivota i ljepote, ako ste sagradili toliko hramova i kipova na èast bo�anstvima zlim, osvetijivim, preljuboèincima i la�ljivcima, �to onda ne biste uèinili na èast jedinoga Boga ljubavi i istine? Hvali� se svojom sudbi-344nom, jer si moguæ i �ivi� rasko�no, no mogao si jednako biti bijedan i ostavljen, iako si od velikoga doma, i tada bi, zaista, bolje bilo na svijetu da ljudi priznavaju Krista. U va�em gradu i bogati roditelji izbacuju èesto djecu iz kuæe, jer neæe da se muèe njihovim odgojem, pa tu djecu zovu alumni. I ti si, gospodine, mogao biti takav alumnus. No kad bi roditelji tvoji �ivjeli po na�oj nauci, ne bi te moglo to zadesiti. Kad bi se u naponu svoje snage o�enio ljubljenom �enom, �elio bi da ti ostane vjerna do smrti. A gledaj �to u vas biva, koliko ima sramote, koliko bestidnosti i me�etarenja braènom vjerom! Ta i sami se veæ èudite kad se naðe �ena koju zovete univira. A ja ti ka�em da one koje budu nosile Krista u srcu, neæe pogaziti vjere mu�evima, jednako kao �to æe i kr�æanski mu�evi èuvati vjeru �enama. Ali vi nemate pouzdanja ni u svoje vlada, ni u svoje oèeve, ni �ene, ni djecu, ni sluge. Pred vama se trese sav svijet, a vi strepite od svojih robova, jer znate da svaki èas mogu podiæi protiv va�ega tlaèenja stra�nu bunu, kako su je veæ vi�e puta dizali. Bogat si, a ne zna� neæe li ti sutra zapovjediti da ostavi� svoje bogatstvo. Mlad si a sutra æe� mo�da morati da umre�. Ljubi�, a vreba te izdaja; naslaðuje� se ljetnikovcima i kipovima, a sutra mo�e� biti protjeran u pusto� Pandatarijsku; ima� tisuæe slugu, no sutra ti mogu sluge istoèiti krv. Pa ako je tako, k

ako onda mo�ete biti mirni, sretni i �ivjeti u radosti? A ja evo navije�tam ljubav i propovijedam nauku koja zapovjeda vladarima da ljube podanike, gospodarima da ljube robove, robovima da slu�e iz ljubavi svima, da èine pravdu i milosrðe, i na svr�etku obeæaje sreæu neiscrpivu kao more bez kraja. Kako, dakle, mo�e�, Petronije, govoriti da ta nauka kvari �ivot kad ga ona popravlja na bolje, i kad bi i ti stoput bio sretniji i sigurniji, kad bi ona osvojila svijet onako kako ga je osvojila va�a rimska vlast.« Tako je govorio Pavao, Ligijo, a nato reèe Petronije: »To nije za me«, i hineæi da je pospan, iziðe, a na polasku jo� reèe: »Vi�e volim svoju Euniku nego tvoju nauku, �idove, ali ne bih se htio s tobom hvatati345u ko�tac na govornièkoj tribini.« No ja sam slu�ao njegove rijeèi svom du�om, i kad je govorio o na�im �enama, velièao sam tu nauku svim srcem, iz koje si izrasla, kao u proljeæe �to rastu ljiljani na bujnoj njivi. I mislio sam tada: eno Popeja je ostavila dva mu�a radi Nerona, eno Kalvije Krispinile, eno Nigi-dije, eno gotovo svih �to ih god znam, osim jedine Pomponije, sve su pazarile vjerom i zakletvama, i samo ona jedna, samo ova moja neæe odstupiti, neæe prevariti ni potrnuti ognji�ta, makar me prevarilo i odstupilo od mene sve u �to sam se uzdao. Pa sam govorio sebi u du�i: èim æu ti se odu�iti, ako neæu ljubavlju i po�tovanjem? Jesi li osjeæala da sam ondje u Anciju tebi govorio i razgovarao s tobom bez prestanka, bez odmora, kao da si bila kod mene? Ljubim te stoput vi�e zato �to si pobjegla preda mnom iz Cezarove kuæe. Reci rijeè, pa æemo ostaviti Rim i nastaniti se gdjegod daleko.A ona ne di�uæi glave s njegova ramena, podi�e oèi kao zami�ljeno put posrebrenih vr�ika èemesa i odvrati:� Dobro, Marko. Ti si mi pisao za Siciliju, gdje se i Aulovi misle skloniti pod starost...A Vinicije je prekide s rado�æu:� Jest, draga moja! Na�a su imanja blizu. Divna je ono obala, gdje je podneblje jo� bla�e, a noæi jo� vedrije od rimskih, mirisne i jasne ... Tamo su �ivot i sreæa skoro jedno isto.I stade ma�tati o buduænosti:� Tamo mo�emo zaboraviti sve brige. U gajevima i po maslinicima �etat æemo i poèivati u hladu. O Ligijo, kakva li �ivota: ljubiti se, u�ivati slatkoga Boga i tvoriti oko sebe dobro i pravdu u miru!Oboje za�utje�e zagledav�i se u buduænost, samo ju je on sve jaèe privijao k sebi, pri èemu je na mjeseèini sjajio na njegovoj ruci zlatan vite�ki prsten. U ovoj gradskoj èetvrti, gdje je stanovao siroma�an radni svijet, sve je veæ spavalo i nikakva buka nije mutila ti�ine.� Hoæe� li mi dopustiti da idem èe�æe k Pom-poniji? � upita Ligija.346� Da, draga. Pozivat æemo ih u na� dom ili æemo sami odlaziti k njima. Hoæe� li da povedemo sa sobom Petra Apostola? Njega su pritisnule godine i napor. I Pavao æe nas pohoditi, obratit æe Aula Pla-ucija, i kako vojnici grade kolonije u dalekim krajevima, tako æemo mi sagraditi kr�æansku naseobinu.Ligija podigne Vinicijevu ruku i htjede pritisnuti na nju usta, no on stade govoriti �aptom, kao da se boji upla�iti sreæu:� Nemoj, Ligijo, nemoj! Ja tebe �tujem i obo�avam. Daj mi ti ruke.� Ljubim te.No on je veæ pritisnuo usta na njene kao èemin bijele ruke i nekoliko trenutaka èuli su samo kucaje svojih srdaca. Uzduhom nije lahorio ni najmanji povjetarac i èempresi su stajali tako nepomièni, kao da su takoðer suspregnuli dah u prsima ...Najedanput presijeèe ti�inu nenadana rika, duboka, kao da gudi negdje pod zemljom. Ligijino tijelo ustrepti dr�æuæi, no Vinicije ustane i reèe:� To lavovi rièu u zvjerinjacima ...I oboje stado�e oslu�kivati. Uto prvoj tutnjavi odazove se druga, treæa, deseta, sa svih strana i iz svih èetvrti grada. U gradu je znalo biti kad�to po vi�e tisuæa lavova, zatvorenih pri raznim arenama, pa su èesto noæu prilazeæi re�etkama i naslanjajuæi na njih goleme glave na taj naèin javljali svoju tugu za slobodom i pustinjom. Tako su stali tugovati i sada i dozivajuæi jedan drugoga u noænoj ti�ini zaglu�ili su rikom sav grad. Bilo je u tome ne�to neizrecivo jezivo i sumorno, pa ih je stoga Ligija, kojoj su ti glasovi zapla�ili jasna i slatka priviðenja buduænosti, slu�ala sa srcem stisnutim

od nekog èudnog u�asa i tuge.No Vinicije je obujmi rukom i reèe:� Ne boj se, draga! Igre su blizu, pa su svi zvjerin jaci prepunjeni.Zatim uðo�e oboje u kuæu Linovu, praæeni sve jaèom rikom lavljih glasova.347XLU Anciju je dotle Petronije slavio gotovo svakoga dana nove pobjede nad augustianima, koji su se s njime natjecali za Cezarovu milost. Utjecaj Tigeli-nov opade sasvim. U Rimu, gdje je trebalo uklanjati ljude koji su se èinili opasni, plijeniti njihov imutak, obavljati politièke poslove, davati igre koje su se odlikovale rasko�no�æu i neukusom, i najposlije ispunjavati nakazne prohtjeve Cezarove, Tigelin, jednako vje�t kao i spreman na sve, pokazivao se prijeko potreban. No u Anciju, usred palaèa koje su se ogledavale u plavom moru, Cezar je �ivio na grèki naèin. Od jutra do mraka èitali su stihove, raspravljali bi o njihovoj gradnji i savr�enosti, zanosili se uspjelim obratima, bavili se glazbom, kazali�tem, jednom rijeèju samo onim �to je izumio i èime je �ivot ukrasio grèki genij. No u takvim je prilikama Petronije, neusporedivo bolje obrazovan od Tigelina i drugih augustiana, dosjetljiv, rjeèit, pun tankoæutnog ukusa, morao pretegnuti. Cezar je tra�io njegovo dru�tvo, slu�ao njegovo mnijenje, pitao savjete kad je sam stvarao, i pokazivao prema njemu prijateljstvo �ivlje nego ikada. Onima koji su oko njih bili èinilo se da je Petronije postigao veæ odluènu pobjedu da se prijateljstvo meðu njim i Cezarom utvrdilo i da æe pre�ivjeti godine. I oni, koji su nekoæ pokazivali neprijateljstvo gizdavom epikurejcu, stado�e se sad kupiti oko njega i otimati se za njegovu naklonost. A mnogi su se i radovali u du�i �to >'348je pretegnuo èovjek koji je doista znao �to mu valja0 kome dr�ati, i primao sa skeptiènim osmijehom laskanje juèera�njih zlotvora, ali bilo od ljenivosti, bilo od velike naobrazbe nije bio osvetljiv, niti se svojom moæu slu�io na tuðu propast ili �tetu. Bilo je èasova kad je mogao pogubiti i Tigelina, ali on je volio da ga ismijava i pokazuje oèito njegovu nedostatnu naobrazbu i prosta�tvo. Senat je u Rimu odahnuo, jer veæ podrug mjeseca nije bila izreèena smrtna osuda.I u Anciju i u Rimu prièali su prava èudesa o pre-finjenosti do koje je dotjerala raspu�tenost Cezara1 njegova ljubimca, no svaki je volio osjeæati nad sobom Cezara, prefinjena u raspu�tenosti, nego po-�ivinèena u rukama Tigelinovim. Samo je Tigelin oèajavao i smi�ljao, ne bi li se ostavio borbe, jer je Cezar èesto puta govorio da su u èitavom Rimu i na svemu dvoru samo dvije du�e podobne da se razumiju, i da su samo dva prava Helena: on i Petronije.Neobièna okretnost Petronijeva utvrdila je ljude u uvjerenju da æe njegov utjecaj ostati trajniji od svih ostalih. Nisu vi�e ni mislili kako bi Cezar mogao bez njega, s kime bi mogao razgovarati o poeziji, glazbi, utrkama, u èije bi oèi gledao kad bi htio provjeriti je li ono �to tvori odista savr�eno. A Petronije, s onim obiènim svojim nehajem, èinilo se da ne podaje nikakve va�nosti svojemu polo�aju. Bio je kao obièno trom, lijen, dosjetljiv i skeptièan. Cesto je èinio na ljude dojam èovjeka koji se podru-guje njima, sebi, Cezaru i cijelome svijetu. Kad�to se oslobodio da kudi u oèi i Cezara, i kad su drugi mislili da zalazi predaleko ili da sebi prosto sprema propast, on je umio kudnju izvrnuti tako naglo da mu je ona bila na korist, a u nazoènima je budila èuðenje i uvjerenje da nema neprilike, iz koje on ne bi iza�ao kao pobjednik.Po prilici tjedan dana poslije povratka Vinicijeva iz Rima Cezar je èitao u malenu dru�tvu odlomak iz svoje Troike, pa kad je svr�io i kad se sti�ao gromki i zanosan pljesak, Petronije, zapitan pogledom Cezarovim, reèe:349� Lo�i stihovi, vrijedni da se bace u vatru. Nazoènima srca prestado�e kucati od prepasti, jerNeron od djetinjstva nije èuo nikada iz nièijih usta sliène presude. Samo Tigelinu sine lice od radosti. No Vinicije problijedi misleæi da je Petronije, koji se nikad nije opijao, ovaj puta pijan.A Neron priupita meðutim glasom, u kojemu je ipak zaigrala duboko ranjena ta�tina:

� �to nalazi� u njima lo�e?A Petronije priðe k njemu bli�e:� Ne vjeruj njima � reèe pokazujuæi rukom na nazoène � oni se ni u �to ne razumiju. Pita� �lo�e u tim stihovima? Ako æe� da ti pravo ka�em: dobri su za Vergilija, dobri za Ovidija, dobri su ako hoæe� i za Homera, ali nisu za te. Tebi nije slobodno ovakve stihove pisati. Taj po�ar �to ga opisuje�, ne �ari dosta, tvoja vatra ne �e�e dovoljno. Ne slu�aj laanja Lukanova. Njemu bih za iste takve stihove priznao genij, ali ne tebi. A zna� li za�to? Jer si veæi od njih. Komu su bogovi dali toliko kao �to su dali tebi, od toga se vi�e mo�e zahtijevati. Ali ti se lijeni�. Voli� prospavati poslije prandija nego sjedjeti i izglaðivati stihove. Ti mo�e� stvoriti djelo za kakvo svijet jo� nije èuo, i zato ti u oèi ka�em: napi�i bolje!Govorio je to preko volje, kao da se podsmijeva i ujedno kao da grdi. No Cezaru se oèi zamagli�e od miline, te reèe:� Bogovi su mi dali ne�to talenta, ali su mi dali uz to ne�to vi�e, pravoga poznavaoca i prijatelja koji jedini znade govoriti istinu u oèi.Rekav�i to, pru�i svoju tustu, crvenkastom dlakom obraslu ruku zlatnome svijeænjaku, ugrabljenom iz Delfa, te htjede da spali stihove.No Petronije uze mu ih, prije nego se plamen dotakao papirusa.� Ne, nipo�to! � reèe. � I ovako lo�i pripadaju èovjeèanstvu. Ostavi ih meni.� A ti mi dopusti da ti ih po�aljem u kutiji po mom ukusu � odgovori Neron grleæi ga.350I zamalo nastavi:� Tako je, ima� pravo. Moj po�ar ne plamti dovoljno, moj oganj ne �e�e dosta. Mislio sam ipak, kada dostignem Homera da æe mi biti dosta. Neka skromnost i lo�e mi�ljenje o sebi svagda su mi smetali. Ti si mi otvorio oèi. Ali zna� li za�to je tako kako ti govori�? Eto, kipar na priliku, kad hoæe da stvori lik boga, tra�i uzor, a ja nisam imao uzora. Nisam vidio nikad gdje gori grad, i zato mojemu opisu nedostaje istinitosti.� Onda æu ti reæi da treba ipak biti velik umjetnik pa to pogoditi.Neron se zamisli i zaèas reèe:� Odgovori mi, Petronije, na jedno pitanje: �ali� li ti �to je Troja izgorjela?� �alim li...? Tako mi hromoga mu�a Venerina, nimalo! A reæi æu za�to! Troja ne bi planula da nije Prometej darovao ljudima oganj i da se Grci nisu zaratili sa Priamom; a da nije bilo vatre, Eshil ne bi napisao svojega Prometeja, kao �to Homer ne bi spjevao Ilijade, a ja volim da imamo Prometeja i Ilijadu nego da se uzdr�ala varo�ica, po svoj prilici jadna i prljava, u kojoj bi sada sjedio kakav za kaznu premje�teni prokurator i dodijavao ti svojim raspravama s gradskim areopagom.� Evo �to æe reæi pametno govoriti � odgovori Cezar. � Za poeziju i umjetnost slobodno je i nu�no sve �rtvovati. Blago Ahejcima koji Homeru dado�e sadr�aj za Ilijadu, i blago Priamu koji je vidio rasap svoje otad�bine. A ja? Ja nisam vidio grada koji gori.Nastade èasom �utnja, koju napokon prekide Ti-gelin.� Pa veæ sam ti govorio, Cezare � reèe � zapovjedi, pa æu spaliti Ancij. Ili zna� �to? Ako e �ao ovih ljetnikovaca i palaèa, spalit æu ti brodove u Ostiji ili æu ti sagraditi na Albanskom podgorju drven grad koji æe� sam sa�eci. Hoæe� li?No Neron mu dobaci pogled pun prezira:� Zar ja da gledam gdje gore drven jare? Tvoja je pamet ishlapila, Tigeline! I vidim uz to da ne ci-351jeni� osobito moga talenta i moje Troike, kad misli� da bi druga neka �rtva bila za nju prevelika.Tigelin se smete, a Neron doda, kao da misli svratiti razgovor drugamo:� Ljeto nastaje... O, �to sada negdje onaj Rim zaudara...! A ipak trebat æe se vraæati onamo na ljetne igre.� Kad otpusti� augustiane, Cezare, dopusti mi da ostanem èasak s tobom nasamu.Sat kasnije reèe Vinicije na povratku iz carskoga ljetnikovca Petroniju:� Pretrpio sam za te jedan èas mnogo straha. Mislio sam da si pretjerao u piæu i da si propao bez spasa. Dr�i na pameti da se titra� sa smræu.� To je moja arena � odgovori nehajno Petro-nije � i zabavljam se osjeæajuæi da sam na njoj najbolji gladijator. Ta pogledaj kako se svr�ilo. Moj je utjecaj veèeras jo� porastao. Poslat æe mi svoje stihove u kutiji, koja æe biti, hoæe� li se okladiti, silno skupocjena i silno neukusna. Nalo�it æu svojemu lijeèniku da u njoj dr�i lijekove za èi�æenje. Uè

sam ono i poradi toga �to æe Tigelin, videæi kako ovakve stvari polaze za rukom, htjeti, bez sumnje, da se povodi za mnom, i zami�ljam �to æe biti kad stane izvoditi gluposti. To æe biti kao kad bi piri-nejski medvjed htio hodati po u�etu. Smijat æu se kao Demokrit. Da mi se ozbiljno hoæe, mogao bih upropastiti Tigelina i postati mjesto njega prefekt pretorijanski. Tada bih imao u rukama i samoga Riðobradoga. Ali ja sam lijen. Volim od te napasti ovakav �ivot kakav provodim, pa i Cezarove stihove.� Kakva je to vje�tina koja i kudnju znade pretvoriti u laskanje! Ali jesu li, doista, ti stihovi tako lo�i? Ja se u to ne razumijem.� Nisu gori nego od drugih pjesnika. Lukan ima u jednom prstu vi�e talenta, ali ima ne�to i u Riðo-bradom. Ima prije svega veliku ljubav k poeziji i glazbi. Za dva dana imamo doæi k njemu slu�ati glazbu za himnu na èast Afroditi, koju æe danas ili sutra dovr�iti. Bit æemo u malom krugu: samo ja, ti, Tu- 4v,352lije Senecion i mladi Nerva. A �to sam ti rekao da njegove stihove upotrebljavam poslije gozbe, kako Vi teli je upotrebljava plamenèeva pera, to nije istina...! Kad�to su rjeèiti. Rijeèi Hekubine dirljive su ... Ona se tu�i na trudove pri poroðaju, i Neron je pogodio dobre izraze mo�da zato �to i sam s trudom raða svaki stih... Nekad ga i �alim. Tako mi Poluksa, �to je to èudna zbrka! Kaliguli je falila peta daska, ali ovakva èudesa i pokore nije ni on èinio.� Tko predviða dokle æe otiæi ludovanje Riðobradoga? � reèe Vinicije.� Nitko �iv. Mogu se jo� dogoditi takve stvari � odvrati Petronije � da æe ljudima kroz vjekove rasti kosa na glavi kad ih se sjete. No to ba� i jest zanimljivo i vrijedno vidjeti, i premda se znam dosaðivati kao Jupiter Amonski u pustinji, mislim da bih se pod drugim Cezarom dosaðivao jo� stoput vi�e. Tvoj je �idov Pavao rjeèit, to mu priznajem, i ako budu takvi ljudi navije�tali tu nauku, na�i bogovi treba da se, nema �ale, èuvaju da se vremenom ne moraju prtljati na tavan u stare�ine. Istina da je na priliku Cezar kr�æanin, svi bismo se osjeæali sigurnije. No tvoj prorok iz Tarsa, upravljajuæi na me svoje dokaze nije, vidi�, pomislio da je meni ta neizvjesnost zaèin �ivotu. Tko se ne kocka, neæe proigrati imutka, pa opet se ljudi kockaju. Znao sam sinove vitezova i senatora koji su dragovoljno oti�li u gladijatore. Veli� da se titram �ivotom. Istina je, ali èinim to jer me to zabavlja, a va�e kreposti kr�æanske dosadile bi mi kao Senekine rasprave, za jedan dan. Zato je rjeèitost Pavlova bila zabluda. On bi trebao razumjeti da ljudi kakav sam ja neæe primiti te nauke nikada. Ti, to je �to drugo! S tvojom æudi mogao si ili zamrziti na ime kr�æansko kao na kugu, ili sam postati kr�æanin. Ja im dajem pravo zijevajuæi. Ludujemo, sræemo u propast, ne�to nepoznato ide nam u susret iz buduænosti, ne�to se prolama pod nama, ne�to mre uz nas, sve to priznajem! Ali znat æemo umrijeti, a dotle �to da sebi tegobimo �ivot i slu�imo smrti, prije nego nas odnese. �ivot postoji radi sebe sama, a ne radi nje.23 Quo vadi�353� A meni je tebe �ao, Petronije.� Ne �ali me vi�e nego �to se sam �alim. Nekoæ ti nije bilo zlo meðu nama i vojujuæi u Arme èe-znuo si za Rimom.� I sada èeznem za Rimom.� Da! Jer si zamilovao kr�æansku vestalku koja sjedi na Zatiberju. Niti se tome èudim niti prigovaram. Èudim se vi�e tome �to i kod te nauke za koju tvrdi� da je more sreæe, i kod te ljubavi koja æe biti skoro ovjenèana, tuga ne silazi s tvoga lica. Pompo-nija Grecina uvijek je tu�na, a i ti, otkako si postao kr�æanin prestao si se osmjehivati. Nemoj me uvjeravati da je to vesela nauka. Iz Rima si se vratio jo� tu�niji. Ako se vi tako po kr�æanski ljubite, tako mi svijetlih uvojaka Bakovih, ja ne idem va�im tragom.� To je ne�to drugo � odgovori Vinicije. � Kunem ti se ne Bakovim uvojcima, nego du�om svoga oca da nisam nikad za preða�njega vremena ni oku�ao slasti ovakve sreæe kakvu sada u�ivam. Nego mori me tuga, i �to je jo� èudnije, kad sam od Ligije daleko èini mi se da joj prijeti neka pogibao. Ne znam kakva, ni otkuda bi mogla hrupiti, ali je slutim onako kako se sluti oluja.� Za dva dana pothvaæam se da ti izradim dopust da ostavi� Ancij, za koliko god hoæe�. Popeja je ne�to mirnija, i koliko znam, ni�ta od nje ne prijeti ni tebi ni Ligiji.� I danas me je pitala �to sam radio u Rimu, premda je moj odlazak u Rim bio tajna.

� Mo�e biti da te je uhodila. No sada joj valja i sa mnom raèunati.Vinicije zastade i reèe:� Pavao je govorio da nas Bog kad�to opominje, ali u praznovjerje i gatanje ne dopu�ta da vjerujemo, pa se branim od tog praznovjerja, a ne mogu mu se oteti. Hajde da ti ka�em, ne bih li zbacio teret sa srca. Sjedjeli smo ja i Ligija jedno do drugoga za noæi ovako vedre kao �to je noæas i rasporeðivali buduæi �ivot. Ne umijem ti reæi kaksmo bili sretni i mirni. I u to zarika�e lavovi. To je u Rimu obièna354stvar, pa ipak od toga èasa nemam mira. Èini mi se da je u toj rici bila kao neka prijetnja, kao nagovi-je�tanje nesreæe ... Zna� da me strah ne hvata lako, ali tada je bilo ne�to takvo da je strah ispunio svu noænu tamu. Tako je do�lo èudno i nenadano da mi jo� uvijek odjekuje u u�ima ona rika, i u srcu osjeæam nepokoj, kao da Ligija treba moju obranu od neèega stra�na... mo�da od onih lavova. I muèim se. Ishodi mi dopu�tanje da odem, jer æu drukèije otiæi i bez dopu�tenja. Ne mogu ovdje sjedjeti, ponavljam, ne mogu! Petronije se nasmije.� Jo� nije do toga do�lo � reèe � da se sinovi biv�ih konzula ili njihove �ene predaju lavo na areni. Mo�e vas zadesiti svaka druga smrt, ali ne takva. Tko zna najposlije, jesu li to bili lavovi, jer germanski turovi ne rièu lo�ije od njih. A ja se rugam i gatanju i kobi. Sinoæ je bila topla noæ i vidio sam zvijezde gdje se siplju kao ki�a. Mnogome ne mili se takav prizor, no ja sam pomislio: ako je meðu njima i moja, barem neæu po�eljeti dru�tva ...!Zatim posuti èasak i iza kratka razmi�ljanja, reèe:� Napokon, eto vidi�, ako je va� Krist uskrsnuo od mrtvih, onda mo�e i vas oboje obraniti od smrti.� Mo�e � odgovori Vinicije pogledavajuæi na nebo koje se osulo zvijezdama.355XLINeron je svirao i pjevao himnu u èast »Gospodarice Cipra«, za koju je sam slo�io stihove i udesio glazbu. Bio je toga dana pri glasu i osjeæao je da njegova glazba, doista, zanosi nazoène, i taj je osjeæaj dao toliko snage njegovu glasu i tako mu je zanosio du�u da se odista èinilo da je nadahnut. Na koncu problijedi i sam od iskrenoga ganuæa. I zacijelo prvi put u �ivotu nije htio slu�ati pohvale nazoènih. Sjedio je nasloniv�i ruke na citaru i spu�tene glave, zatim ustane naglo i reèe:� Umoran sam i treba mi uzduha. Ugodite dotle citare.Rekav�i to, zavije vrat svilenom maramom.� Vi hodite sa mnom � reèe obraæajuæi se Pe-troniju i Viniciju, koji su sjedjeli u kutu dvorane. � Ti, Vinicije, pru�i mi ruku, jer me je ostavila snaga, a Petronije æe mi govoriti o glazbi.I iziðu zajedno na alabastrom popoðenu i �afranom posutu terasu od palaèe.� Ovdje se di�e slobodnije � reèe Neron. � Du�a mi je uznemirena i tu�na, iako vidim da s om �to sam vam za ogled zapjevao, mogu istupiti javno, i da æe to biti trijumf kakva nikad jo� nijedan Rimljanin nije slavio.� Mo�e� istupiti ovdje, u Rimu i u Aheji. Divio sam ti se svim srcem i mislima, bo�anski! � odgovori Petronije.356� Znam. Odvi�e si lijen da se sili� na pohvale. Iskren si kao Tulije Senecion, ali si bolji znalac od njega. Reci mi �to sudi� o glazbi?� Kad slu�am poeziju, kad gledam kvadrigu na kojoj se vozi� u cirku, lijep kip, lijep hram ili sliku, osjeæam da obuhvaæam ono �to vidim, cjelovito i da moj zanos dohvaæa sve �to te stvari mogu dati. No kad slu�am glazbu, osobito tvoju, otvaraju se preda mnom nove rasko�i i ljepote. Trèim za njima, ali netom ih primim u se, pritjeèu neprestano nove, upravo kao valovi morski koji idu iz beskrajnosti. Zato ti ka�em da je glazba kao more. Stojimo na jednoj obali i vidimo daljinu, ali druge obale dogledati ne mo�emo.� Ah, kako si ti dubok znalac! � reèe Neron.I èaskom su �etali �uteæi, samo je �afran tiho �u�-tio pod njihovim nogama.� Izrekao si moju misao � reèe napokon Neron � i zato ka�em uvijek da me u cijelome Rimu ti jedini mo�e� razumjeti. Tako je. Isto tako sudim i ja o glazbi. Kad sviram i pjevam, vidim takve stvari za koje nisam znao da postoje u mojem carstvu ili na svijetu. Eto ja sam Cezar i svijet pripada meni, mogu sve. A ipak mi glazba otvara n

ova carstva, nove zemlje i mora i nove rasko�i, kojih dosad nisam poznavao. Najèe�æe ne umijem ih nazvati imenom, ni pojmiti umom, samo ih osjeæam. Osjeæam bogove, vidim Olimp. Neki vjetar s onoga svijeta pu�e na me: nazirem kao u magli neke velièine neizmjerne i mirne i tako jasne kao izlaz sunca... Èitav sferos igra oko mene i reæi æu ti � i Neronov glas zadrhta oèitim zanosom � da se ja, Cezar i bog, osjeæam tada sitan kao pra�ak. Hoæe� li vjerovati?� Da. Samo veliki umjetnici mogu se osjeæati prema umjetnosti maleni...� Danas je noæ iskrenosti, zato otvaram pred tobom du�u kao pred prijateljem i reæi æu ti jo� vi�e ... Misli� li da sam slijep ili li�en pameti? Misli� li da ne znam da u Rimu pi�u pogrde o meni po zidovima, da me zovu ubojicom matere i �ene... da me dr�e za neman i okrutnika, zato jer je Tigelin iz-357radio u mene nekoliko smrtnih osuda mojim neprijateljima? Da, prijatelju, dr�e me za nakazu i ja znam za to... Utuvili su mi okrutnost dotle da se sam kad�to pitam, nisam li okrutnik... Ali oni ne razumiju toga da djela èovjekova mogu biti kad�to okrutna, a èovjek mo�e ne biti okrutnik. Ah, nitko neæe vjerovati, mo�da ni ti, moj dragi, neæe� vjerovati da se na mahove, kad glazba uljuljava moju du�u, osjeæam dobar kao èedo u kolijevci. Tako mi onih zvijezda �to nad nama sjaju, govorim ti pravu istinu: ljudi ne znadu koliko dobro le�i u mome srcu i kakvo i ja sam vidim blago u njemu kad glazba otvori njegova vrata.Petronije, koji nije nimalo sumnjao da Neron iskreno govori u taj èas, i da je glazba doista kadra probuditi plemenitije sklonosti njegove du�e, pritisnute brdima sebiènosti, raspu�tenosti i opaèine, prihvati:� Tebe treba poznavati izbliza, kao �to te ja poznajem. Rim te nikada nije znao cijeniti.A Cezar se nasloni jaèe o Vinicijevo rame, kao da se sagnuo pod bremenom nepravde, i odgovori:� Tigelin mi je govorio da u senatu �apæu da Diodor i Terpnos bolje od mene udaraju u citaru. I to mi porièu! No ti, koji govori� uvijek istinu, reci mi po du�i: sviraju li oni bolje od mene, ili isto tako dobro kao i ja?� Ni prilika ti nisu. Ti ima� blag udar i ujedno vi�e snage. U tebi se vidi umjetnik, u njima vje�ti zanatlije. Dakako! Tko èuje prije njihovu glazbu, bolje razumije �to si ti.� Ako je tako, neka �ive. Neæe se nikad domisliti kakvu si im uèinio ovaj èas uslugu. Uostalom, da ih po�aljem u progonstvo, valjalo bi mi na njihovo mjesto uzeti druge.� I ljudi bi jo� govorili da iz ljubavi prema glazbi zatire� u dr�avi glazbu. Nemoj ubijati nikada umjetnosti radi umjetnosti, bo�anski.� Kako si ti razlièan od Tigelina! � odgovori Neron. � No vidi�, ja sam upravo u svemu umjetnik, i jer glazba otvara preda mnom prostore kojih358ni slutio nisam, krajeve kojima ne vladam, rasko�e i sreæu kojih nisam poznavao, ne mogu �ivjeti obiènim �ivotom. Ona mi govori da imade neobiènost, pa je tra�im svom silom vlasti �to su je bogovi stavili u moje ruke. Kad�to mi se èini da treba, da bi èovjek do�ao u te olimpijske svjetove, uèiniti ne�to takvo èega nijedan èovjek dosad nije uèinio, treba nadma�iti èovjeèji rod u dobru ili zlu. Znam, takoðer, da ljudi sumnjaju na me da sam mahnit. No ja nisam mahnit, ja samo tra�im! A ako pomahnitam, to biva od dosade i nestrpljivosti, jer ne mogu naæi �to tra�im. Ja tra�im, razumije� li me, i zato hoæu da budem veæi od èovjeka, jer samo na taj naèin mogu biti najveæi kao umjetnik.Uto snizi glas da ga ni Vinicije ne mo�e èuti i, prinese usta Petronijevu uhu, stade �aptati:� Zna� li da sam ponajvi�e radi toga osudio na smrt majku i �enu? Pred vratima nepoznatog svijeta htio sam prinijeti najveæu �rtvu �to je èovjek mo�e prinijeti. Mislio sam da æe se poslije toga ne�to dogoditi i da æe se otvoriti neka vrata za kojima æu ugledati ne�to neznano. Bilo to divnije ili strasnije od ljudskoga poimanja, samo da je neobièno i veliko ... No ta �rtva nije bila dovoljna. Da se otvore vrata spoznaje, hoæe se jamaèno vi�e, i neka bude kako hoæe Usud.� �to kani� uèiniti?� Vidjet æe�, vidjet æe� prije nego misli�. Meðutim, znaj da postoje dva Nerona: jedan onak kakva ga znadu ljudi, a drugi umjetnik, kojega zna� ti sam i koji, ako ubija kao smrt ili bjesni kao Bako, èini to upravo zato �to ga gu�i plièina i ni�tavnost obiènoga �ivo

, i htio bi da ih istrijebi, pa makar morao upotrijebiti oganj ili gvo�ðe... Oh! �to æe taj svijet biti jadan kad mene nestane ...! Nitko jo� ne sluti, ni ti, dragi, kakav sam ja umjetnik. No ba� zato stradam i iskreno velim da je du�a u meni katkad tako tu�na kao oni èempresi �to se eno crne pred nama. Te�ko je èovjeku nositi ujedno breme najvi�e vlasti i najveæega talenta ...359� Osjeæam s tobom, Cezare, svim srcem, i sa mnom zemlja i more, i ne spominjuæi Vinicija koji te u du�i obo�ava.� Bio mi je on uvijek drag � reèe Neron � premda slu�i Martu, a ne Muzama.� On slu�i prije svega Afroditi � reèe Petronije.I brzo odluèi jednim mahom obaviti stvar sestri-æevu i ujedno ukloniti pogibli koje su mu mogle zaprijetiti.� Zaljubio se kao Troilo u Kresidu � reèe. � Dopusti mu, gospodaru, da ode u Rim, jer æe mi svis-nuti. Zna� li da se ona ligijska taokinja, �to si mu je poklonio, na�la i da ju je Vinicije, polazeæi u Ancij, ostavio pod za�titom nekoga Lina? Nisam ti toga spominjao kad si sastavljao himnu, jer to je od svega najpreèa stvar. Vinicije je htio da mu bude milosnica, no kad se ona pokazala kreposna kao Lukrecija, zaljubio se u njezinu krepost i sad se �eli o�eniti njome. Ona je kraljevska kæi, mo�e mu, dakle, biti prilika, ali on je pravi vojnik: uzdi�e, vene, jauèe, ali èeka dopu�tenje svoga imperatora.� Ne izabire imperator �ene vojnicima. �to æe mu moje dopu�tenje?� Rekoh ti, gospodaru, da te obo�ava.� To veæma mo�e biti siguran za dopu�tenje. Ona je lijepa djevojka, ali je u struku odvi�e tanka. Augusta Popeja tu�ila se na nju preda mnom da je urekla na�e dijete u palatinskom perivoju ...� Ali sam ja kazao Tigelinu da se bo�anstva ne primaju zli uroci. Sjeæa� li se, bo�anski, kako se smeo, i sam si kliknuo: habetl� Sjeæam se � Neron æe, pa se obrati Viniciju. � Ljubi� li je onako kao �to to Petronije ka� Ljubim je, gospodaru!� Onda ti zapovijedam da ide� odmah sutra u Rim, da se o�eni� njome i da mi ne dolazi� na oèi bez vjenèanoga prstena.� Hvala ti, gospodaru, od srca i du�e!� Oh, kako je ugodno usreæivati ljude! � reèe Neron. � Htio bih da drugo ni�ta ne èinim za ega �ivota.360� Uèini nam jo� jednu ljubav, bo�anski � reèe Petronije � posvjedoèi ovu svoju volju pred Atom. Vinicije se ne bi nikad usudio o�eniti onom, na koju Augusta mrzi, a ti æe�, gospodaru, jednom rijeèju raspr�iti njezinu nesklonost ako izjavi� da si sam tako zapovjedio.� Dobro � reèe Cezar � tebi i Viniciju ne bih mogao ni�ta uskratiti.I vrati se u vilu, a oni poðo�e zajedno s njime, puni pobjedonosne radosti. Vinicije se morao suzdr�avati da se ne baci o vrat Petroniju, jer mu se èinilo da su sada sve opasnosti i zapreke uklonjene.U atriju ljetnikovca zabavljali su mladi Nerva i Tuli je Senecion Augustu razgovorom, a Terpnos i Diodor ugaðali su citare. Uni�av�i Neron sjedne na stolicu, ukra�enu kornjaèevinom, i �apnuv�i ne�to u uho grèkome djeèaku, stane èekati. Djeèak se brzo vrati sa nom kutijom, a Neron je otvori i izva-div�i ðerdan od velikih opala reèe:� Ovi su dragulji dostojni dana�njega veèera.� Odsijeva u njima zora � odgovori Popeja, uvjerena, da je ðerdan njoj namijenjen.Neron je èasom dizao i spu�tao ru�ièasto kamenje i napokon reèe:� Vinicije, poklonit æe� od mene ovaj ðerdan mladoj kraljevni ligijskoj s kojom ti zapovijedam da se vjenèa�.Popejin pogled, pun bijesa i iznenaðenja, prenosio se od Cezara na Vinicija, pa se napokon zaustavi na Petroniju. No on je prignuv�i se nehajno preko naslona stolice gladio rukom harfu, kao da hoæe toèno zapamtiti njezin oblik.Meðutim se Vinicije zahvaliv�i na daru pribli�i Petroniju i reèe:� Èime æu ti se odu�iti za ovo �to si danas uèinio za mene?� �rtvuj Euterpi par labudova � odgovori Petronije � hvali pjesme Cezarove i smij se slutnjama. Nadam se da lavlja rika neæe vi�e mutiti sna ni tebi ni tvojemu ligijskom l

jiljanu.361� Neæe � reèe Vinicije � sad sam potpuno miran.� Neka vam bo�ica sreæe bude prijazna! No sad slu�aj, jer Cezar opet uzima formingu. Uzdr�i dah, slu�aj i roni suze.Neron je doista uzeo formingu u ruku i podigao oèi uvis. U dvorani za�uti razgovor i ljudi sjeðahu nepomièno kao da su se skamenili. Samo Terpnos i Diodor, koji su imali pratiti cara, pogledali su kreæuæi glave sad jedan na drugoga, sad na njegova usta, oèekujuæi prve znakove pjesme.Uto u trijemu nastade trka i graja, i zaèas nahrupi iza zavjesa carski osloboðenik Faon, a za njim u stopu konzul Lekanije.Neron namr�ti obrve.� Oprosti, bo�anski imperatore � reèe usoplje-nim glasom Faon � u Rimu je po�ar! Veæi dio gda u plamenu...!Na taj glas skoèi�e svi na noge. Neron ostavi formingu i reèe:� Bogovi...! Vidjet æu grad gdje gori, i dovr�it æu Troiku.I okrene se konzulu:� Ako poðem odmah, hoæu li jo� stiæi da vidim po�ar?� Gospodaru! � odgovori konzul blijed kao zid. � Nad gradom se sastavilo more od plamenova: dim gu�i stanovnike i ljudi se onesvje�æuju ili od ludila skaèu u oganj... Rim propada, gospodaru!Nastade èaskom ti�ina koju prekide Vinicijev kriè:I mladiæ odbaciv�i togu izleti u samoj tunici iz palaèe.A Neron podi�e ruke k nebu i zavapi:� Jao tebi, sveti Priamov grade...!� Vae misero mihi\lJao meni bijednome!362XLIIVinicije jedva sti�e zapovjediti nekolicini robova da ja�u s njim, i baciv�i se na konja protjera ga u gluho doba noæi kroz puste ulice Ancija prema Lau-rentu. Na�av�i se na stra�an glas kao u nekom ludilu i du�evnoj podivljalosti, gubio je na èasove svijest o onome �to se dogaðalo s njim, samo je osjeæao da na istom konju sjedi njemu za pleæima nesreæa i vièuæi: »Rim gori!« �iba njega, konja i tjera ih u tu vatru. Polo�iv�i glavu po skom vratu, letio je u gustoj tmici bezobzirce ne gledajuæi preda se i ne pazeæi na zapreke na koje je mogao naletjeti. Usred noæne ti�ine, spokojne i zvjezdane, èinili su se konjanik i konj, preliveni mjeseèinom, kao utvare iz sna. Idumejski konj polo�iv�i u�i i ispru�iv�i vrat, grabio je kao strijela promièuæi pored nepomiènih èempresa i bijeljetnikovaca, koji su se meðu njima zaklonili. Jaki udarci kopita o kamenu kaldrmu budili su ovdje-ondje pse, koji lave�om isprati�e neobièno priviðenje, a zatim uznemireni njegovom brzinom stado�e zavijati di�uæi gubicu prema mjesecu. Robovi, koji su jahali za Vinicijem, imajuæi mnogo lo�ije konje skoro pozasta�e. On sam preleti kao oluja pospani Laurent, zavrnu k Ardeji, gdje je od dolaska u Ancij dr�ao u prièuvi konje, kao i u Ariciji, u Bovili i Ustrinu eda bi mogao za najkraæe vrijeme prevaljivati udaljenost koja ga je dijelila od Rima. Misleæi o tome, tjerao je konja ne�tedice do posljednje snage. Za Ardejom uèini mu se da se nebo na363;-..- K: �: <¦esjeveroistoènoj strani prevlaci rumenkastim odsje-vom. Mogla je to biti i jutarnja zora, jer je dan u srpnju svitao rano. No Vinicije nije mogao zalomiti uzvik oèajnog bijesa, jer mu se uèinilo da se ono nebo za�arilo od ognja. Sjeti se Lekanijevih rijeèi: »Sav je grad u plamenom moru« � i èasak osjeti da mu odista prijeti ludilo, jer je sasvim izgubio nadu da bi mogao izbaviti Ligiju ili samo stiæi u grad prije nego se pretvori u gomilu pepela. Misli mu sad po-stado�e jo� br�e nego trka konja i jurile su pred njim kao jato crnih ptica, oèajne i grdne. Nije znao, dodu�e, koji se dio grada zapalio, ali je ipak nagaðao da je zatiberski dio, pun zbijenih kuæa, skladi�ta drva i da�èara, gdje su se prodavali robovi, najprije mogao nastradati od vatre. U Rimu su se dosta èesto de�avali po�ari, kod kojih je isto tako èesto bivalo nasilja i otimanja, osobito u dijelovima gdje je stanovao siroma�ni i napola barbarski svijet. �t

o je onda moglo biti na onakvu Zatiberju, gdje je bilo gnijezdo propalica koji su se onamo slegli sa svih strana svijeta? Taj mah pade na pamet Viniciju Urso sa svojom nadljudskom snagom, ali �to je mogao uèiniti, pa da je ne èovjek, nego titan, protiv zator-ne ognjene sile? Strah od ustanka robova bija�e takoðer mora koja je davila Rim veæ mnogo godina. Prièalo se da stotine tisuæa ljudi sanjaju o vremenu Spartakovu i èekaju samo zgodu da prihvate za oru�je protiv tlaèitelja i grada. I evo do�ao je èas! Mo�e biti da ondje, u gradu, pored po�ara bijesni pokolj i rat. Mo�da su èak i pretorijanci navalili na grad i po zapovijedi Cezarovoj ubijaju �to stignu. I kosa stane rasti Viniciju od iznenadnoga straha. Sjeti se svih razgovora o po�arima gradova, �to su se ne jednom uporno ponavljali na dvoru Cezarovu, sjeti se njegove tu�be �to mora opisivati grad koji gori, a nije vidio jo� nikada pravoga po�ara, pa njegov prezirni odgovor Tigelinu koji je obeæavao da æe upaliti Ancij ili umjetni drveni grad, pa njegove �albe na Rim i smradne ulièice na Suburi! Da! Cezar je jamaèno zapovjedio da upale grad! Samo on se mogao na to odva�iti, a jedini se Tigelin pothvatiti364da izvr�i takav nalog. No ako Rim gori po Cezarovu nalogu, tko mo�e jamèiti da i narod neæe biti po njegovu nalogu pobijen? Nakaza je bila podobna i to uèiniti. Dakle, po�ar, ropska buna i pokolj! Stra�na li kaosa! Neko razularenje razornih �ivalja i ljudskoga bijesa, i u tome svemu Ligija. Jek Vinici-jev pomije�a se s hripanjem i jekom konja, koji je grabeæi sve do Aricije uzbrdicom jurio veæ posljednjim dahom. Tko æe je iznijeti iz upaljena grada i tko je mo�e spasiti? I Vinicije, polo�iv�i se sasvim po konju, zakopa prste u kosu, gotov da od bola grize konjski vrat. No u taj èas neki konjanik, koji je jurio takoðer kao vihor, ali s protivne strane u Ancij, krikne promièuæi pored njega: »Rim gine!« I poleti dalje.Viniciju doðe do u�iju samo jo� rijeè: »Bostalo zaglu�i jeka kopita. No ta ga rijeè otrijezni. Bogovi...! Vinicije podi�e naglo glavu i pru-�iv�i ruke k nebu, gusto osutu zvijezdama, stade se moliti: »Ne prizivam vas, kojima gore hramovi, nego Tebe ...! Ti si sam stradao, ti si jedini milosrdan! Ti si jedini razumio ljudsku bol! Ti si do�ao na svijet da ljude nauèi� milosrðu, poka�i ga, dakle, sada. Ako si onakav kako kazuje Petar i Pavao, spasi mi Ligiju. Uzmi je na ruke i iznesi iz plamena. Ti to mo�e�! Daj mi je, a ja æu ti dati krv. Pa ako neæe� radi mene to uèiniti, uèini to radi nje! Ona te ljubi i uzda se u Te. Obeæaje� �ivot smrti i sreæu, ali sreæa po smrti ne gine, a ona neæe jo� da umre. Daj joj neka �ivi. Uzmi je na ruke i iznesi iz Rima. Ti mo�e�, osim ako neæe� ...«I stane, jer osjeti da bi se dalja molitva mogla prometnuti u prijetnju, a bojao se uvrijediti Bo�anstvo u èasu kad je trebao najveæma Njegovo milosrðe i sklonost. Prepade se i od same pomisli na to, i da ne pripusti u misli ni sjenu kakve hule, stane iznova �ibati konja, to veæma �to su bijeli zidovi Aricije, koja je bila na po puta u Rim, zasvijetlili veæ sasvim pred njim na mjeseèini. Zamalo proleti uzagrapce oko Merkurova hrama koji je bio u gaju pred gradom. Tu su veæ zacijelo znali o nesreæi, jer je pred hramom bila neobièna vreva. Vinicije u trku vidje na stepe-365nicama i meðu stupovima hrpe ljudi koji su svijetlili zubljama i hitali pod za�titu bo�anstva. Ni put nije bio onako pust ni slobodan kao iza Ardeje. Mno�tvo je, istina, hrlilo u gaj stazama sa strane, ali i na glavnom putu stajale su èetice koje su se hitro uklanjale brzome konjaniku. Iz grada dopirao je �amor glasova. Vinicije bane u grad kao vihor oboriv�i i pre-gaziv�i nekolicinu na putu. Oko sebe èuo je sada vapaje: »Rim gori! Grad je u vatri! Bogovi, spasite Rim!«Konj se spo tace i pritegnut jakom rukom sjede na �ljukove pred krèmom, u kojoj je Vinicije dr�ao drugoga za promjenu. Robovi kao da su i�èekivali dolazak gospodarev, pa su stajali pred krèmom i na njegovu zapovijed poteko�e kao za okladu da dovedu novoga konja. A Vinicije opaziv�i odio od deset pre-torijanaca konjanika koji su oèito i�li s glasom iz grada u Ancij, skoèi k njima i zapita:� Koji je dio grada u ognju?� Tko si ti? � upita desetnik.� Vinicije, vojnièki tribun i augustian! Odgovaraj, glave ti!� Po�ar je, gospodine, planuo u duæanima kod Velikoga Cirkusa. Kad su nas poslali, sredina grada bila je u vatri.� A Zatiberje?� Dosada plamen jo� nije onamo dopro ali �iri se nesuzdr�ivom snagom sve dalje po svim dijelovima grada. Ljudi ginu od �ara i dima i svako je spa�avanje nemoguæe.

U taj èas dovedo�e Viniciju novoga konja. Mladi tribun sjede na nj i potjera dalje.Jahao je sad prema Albanu ostavljajuæi na desnu ruku Albalongu i njeno divno jezero. Put u Ariciju i�ao je uz brdo, koje je zaklonilo posvema vidik i Albanum s druge strane. No Vinicije je znao kad se ma�i vrha, da æe vidjeti ne samo Bovilu i Ustrin, gdje su ga èekali novi konji, nego i Rim, jer je za Albanom pukla s obje strane Apijeva druma ravna, niska Kampanija, niz koju su vodili k Rimu samo svodovi vodovoda i ni�ta vi�e nije smetalo pogledu.366� Sa sljemena vidjet æu plamen � govorio je sebi.I ponovo je dohvaæao konja bièem. No prije nego je izbio na vrh brda, osjeti na licu tih vjetar koji mu donese u nos miris paljevine. Uto se i vrh brda stao pozlaæivati.� Po�ar! � pomisli Vinicije.No noæ je veæ odavna stala blijedjeti, osvit je prelazio u praskozorje i po svim bli�njim vrhovima sjao je jednako zlatan i ru�ièast blijesak, koji je mogao biti i od vatre i od zore. Vinicije uzleti na vrh brda i strahovit prizor udari mu u oèi.Sve je polje pritisnuo dim kao golem oblak, koji je legao na zemlju. U tom oblaku i�èezo�e gradovi, vodovodi, ljetnikovci, drveæe, a na kraju te sive, stra-hotne ravnice gorio je po bre�uljcima grad.No po�ar nije imao oblik ognjenoga stupa, kako biva kad gori pojedina zgrada, pa bila i najveæa, nego je bila duga pruga, nalik na jutarnji osvit.Nad tom prugom odskoèio je bedem od dima, negdje posvema mrk, negdje opet mijenjajuæi ru�ièastu u krvavu boju, zbijen, nadimajuæi se, gust, pa se povijao kao zmija, kad se svija i pru�a. Na mahove èinilo se da grdni taj bedem prekriva i onu prugu ognja, tako da se stanjila kao trak, a na mahove ga je ona rasvjetljavala ozdo mijenjajuæi njegovo donje klupko u plamene valove. Oboje se proteglo od kraja do kraja obzora zatvarajuæi ga, kako ga kad�to zatvara duga �uma. Sabinska brda nisu se vidjela.Viniciju se na prvi pogled uèinilo da ne gori samo grad nego sav svijet, i da se ni�ta �ivo ne mo�e spasiti iz toga mora ognja i dima.Vjetar je sve jaèe puhao od strane po�ara noseæi miris paljevine i dim koji je stao zaklanjati i bli�e predmete. Veæ se bilo sasvim razdanilo i sunce je obasjalo vrhove oko Albanskog jezera. Ali sjajni zlatni jutarnji zraci èinili su se od dima kao crveni i blijedi. Vinicije je silazeæi k Albanu ulazio u sve gu�æi dim i sve neprozirniju maglu. Sam je gradiæ bio utonuo u dim. Uznemireni stanovnici iza�li su na uli-367ce, i stra�no je bilo pomisliti kako je tek u Rimu, kad je veæ ovdje bilo te�ko disati.Oèaj opet osvoji Vinicija i od prepasti di�e mu se kosa na glavi. No nastojao je da se utje�i kako je znao. »Nije moguæe«, mislio je, »da bi sav grad odjednom planuo. Pu�e vjetar i nosi dim samo na ovu stranu. Sa druge strane nema dima. Zatiberje, odijeljeno rijekom, moguæe da se sasvim oèuvalo, a u svakom sluèaju dosta je da Urso poðe zjedno s Ligi-jom kroz Janikulska vrata, pa da se ukloni opasnosti. Isto tako nije prilike da bi propao sav narod i da bi grad, koji vlada svijetom, bio satrt ujedno sa stanovnicima s povr�ja zemaljskog. I u osvojenim gradovima, kad klanje i vatra naporedo bjesne, neki broj ljudi ostaje uvijek u �ivotu, pa za�to bi napokon poginula i Ligija? Ta i nju èuva Bog, koji je sam svladao smrt!« Tako umujuæi stade se iznova moliti i po obièaju, kako se privikao bio, èiniti Kristu velike zavjete i obeæavati darove i �rtve. Prole-tjev�i Albanum, u kom je gotovo sav svijet sjedio na krovovima i drveæu da gleda Rim, umiri se pone�to i povrati mu se hladnokrvnost. Pomisli, takoðer, da se za Ligiju brine ne samo Urso i Lino nego i Petar Apostol. Kod samoga sjeæanja na nj povrati mu se nova nada u srce. Petar mu je uvijek bio biæe nepojmljivo, upravo nadljudske Otkako ga je bio èuo u Ostrianu, osta mu èudan dojam o kojemu je o poèetku boravka u Anciju pisao Ligiji: da je svaka rijeè toga starca istina, ili da se mora obistiniti. Bli�e poznanstvo, �to je sklopio bio s Apostolom za bolesti, pojaèalo je jo� dojam, koji se zatim pretvorio u nepokolebljivu vjeru. I buduæi da je Petar blagoslovio njegovu ljubav i obeæao mu Ligiju,. zato Ligija nije mogla propasti u plamenu. Makar grad izgorio, ni jedna iskra vatre neæe pasti na njenu odjeæu.Od besane noæi, mahnitoga jahanja i uzbuðenja Vinicija osvoji èudan zanos, u kojemu mu se sve èinilo moguæe: Petar æe blagosloviti plamen, rastvoriti ga jednom rijeèju, pa æe oni nepovrijeðeni proæi kroz vatru. Petar je pri tom znao buduæe stvari, te je, bez sum

nje, predvidio i taj stra�ni po�ar, pa kako i368da ne bi u takvu sluèaju opomenuo i izveo iz grada kr�æane, a meðu njima i Ligiju koju je ljubio kao svoje dijete? I sve jaèa nada stade ulaziti u Vinici-jevo srce. Pomisli, ako oni bje�e iz grada da ih mo�e naæi u Bovili ili susresti putem. Svaki èas mo�e se ljubljeno lice pomoliti iz toga dima koji se prostirao sve na�ire po svoj Kampaniji.Uèinilo mu se to tim vjerojatnije, jer je putem stao susretati vi�e ljudi koji su, ostaviv�i grad, i�li u Albanske gore eda bi spasiv�i se od ognja do�li zatim i izvan dima. Jo� nije do�ao ni do Ustrina, kad morade poæi lak�e, jer je put bio zakrèen. Pored pje�aka sa zave�ljajima na pleæima, susretao je osama-rene konje, mazge, kola natovarena pokretnom imovinom, pa najposlije i nosiljke, u kojima su robovi nosili imuænije graðane. Ustrin je bio veæ tako prepun bjegunaca iz Rima da je mno�tvo te�kom mukom moglo prolaziti. Na trgu, u trijemovima hramova i na ulicama vrvjeli su bjegunci. Ovdje-ondje stado�e veæ razapinjati �atore pod kojima æe se skloniti cijele obitelji. Drugi se utabori�e pod vedrim nebom vièuæi, prizivajuæi bogove ili proklinjuæi sudbinu. U opæoj prepasti te�ko je bilo �to pitati. Ljudi kojima se obraæao Vinicije, ili mu nisu uopæe odgovarali, ili su na nj podizali upola smetene oèi od strave odgovarajuæi da propada grad i svijet. Od rimske strane dolazile su svakim èasom nove hrpe mu�karaca, �ena i djece, koje su uveæavale pometnju i jauke. Neki su se izgubili u gu�vi te su oèajno tra�ili rodbinu. Drugi se stado�e tuæi za mjesta. Hrpe poludivljih èobana iz Kampanije doðo�e u gradiæ tra�eæi novosti ili plijena od pljaèke, koju je olak�avao mete�. Gdjegdje je gomila, sastavljena od robova svakoga naroda i od gladijatora, stala harati kuæe i ljetnikovce u gradu i biti se s vojnicima koji su branili stanovnike.Senator Junije kojega Vinicije opazi kod krème, okru�ena èetom batavskih robova, prvi dade potanje vijesti o po�aru. Vatra je, doista buknula kod Velikoga Cirkusa, na mjestu koje se dotièe Palatina i brda�ca Æelija, a ra�irila se s nepojmljivom brzinom24 Quo vadi�369tako da je zahvatila svu sredinu grada. Nikad jo� od Brenovih vremena nije grad sna�la ovako stra�na nesreæa. »Cirkus je izgorio sav i oko njega duæani i kuæe« � reèe Junije.n i Celij su u vatri. Plamen je, okru�iv�i Palatin, zahvatio Karine ...«I Junije, koji je na Karinama imao insulu, punu umjetnina koje je volio vi�e svega, zahvati �aku prljave pra�ine i posuv�i njome glavu stade oèajno jaukati.No Vinicije ga strese za ramena.� I moja je kuæa na Karinama � reèe � ali kad sve propada, neka propadne i ona.Potom se sjeti da se mo�da Ligija, ako je poslu�ala njegov savjet, preselila u Aulovu kuæu, pa upita:� A Vicus Patricius?� U vatri! � odgovori Junije.� A Zatiberje?Junije ga pogleda u èudu.� Lako za Zatiberje � reèe sti�æuæi rukama umorne sljepooèice.� Meni je vi�e do Zatiberja nego do èitavoga Rima � vikne silovito Vinicije.� Onda mo�e� onamo doæi jedino Luèkom cestom, jer æe te ispod Aventina ugu�iti �ega ... Zatje? ...? Ne znam. Vatra nije mogla po svoj prilici dosad stiæi onamo, ali ne dolazi li veæ ovaj èas, sami bogovi znaju ...Tu se Junije malo skanjivao, pa reèe sni�enim glasom:� Znam da me neæe� odati, pa æu ti reæi da to nije obièan po�ar. Nisu dali da se cirkus spa... Kad su kuæe stale naokolo gorjeti, tisuæe je glasova vikalo: »Smrt onima koji budu spa�avali!« Nekakvi ljudi trèe gradom i bacaju u kuæe zapaljene zublje... S druge strane narod se buni i vièe da grad gori po nalogu. Ni�ta ti vi�e ne kazujem. Te�ko gradu, te�ko nama svima i meni! �to se ondje dogaða, toga ne mo�e ljudski jezik izreæi. Narod gine u vatri ili se uzajamno ubija u gu�vi... Ovo je propast Rima ...!.370I iznova uze ponavljati:� Jao! Jao si ga gradu i nama!No Vinicije poklopi konja i potjera Apijevom cestom.No ovo je sad bilo gotovo guranje kroz rijeku ljudi i kola, koja je tekla iz grada. A grad je bio sad pred Vinicijem kao na dlanu, obuhvaæen grdnim po�arom ... Od o

gnjenoga mora i dima udarala je �estoka �ega, i ljudski vapaji nisu mogli zaglu�iti sik-tanje i huke plamenova.371XLIII�to se Vinicije veæma primicao zidovima, pokazivalo se da je lak�e bilo doæi do Rima negoli doprijeti u sredinu grada. Apijevom cestom bilo je muèno proæi radi navale ljudi. Kuæe, polja, vrtovi i hramovi, koji su bili oko ceste s obje strane, pretvori�e se u tabori�te. Na Martovu hramu, koji je bio tik do Porta Apia, svjetina je obila vrata da se u njemu skloni noæu. Na grobljima osvajali su veæe grobne spomenike i zametali oko njih svaðe, koje su se svr�avale krvoproliæem. Ustrin sa svojim neredom davao je samo laku slutnju onoga �to se zbivalo pod zidovima samoga grada. Prestao je svaki obzir na po�tivanje zakona, na vlast, na obiteljske veze, na razliku stale�a. Bilo je vidjeti robove gdje toljagama mlate graðane. Gladijatori pijani od vina �to su ugrabili u Em-poriju, skupili su se u velike èete i jurili pomamno vièuæi po trgovima uz put, razgoneæi ljude, gazeæi, robeæi. Mno�tvo barbara, izvedenih na prodaju u gradu, uteko�e iz da�èara. Po�ar i propast grada bija�e im ujedno kraj ropstva i èas osvete, i kad su jadni stanovnici kojima je u vatri propadalo sve imanje pru�ali oèajno ruke k bogovima vapijuæi za spasom, oni su s radosnim urlikanjem napadali mno�tvo skidajuæi ljudima haljine s ramena i otimajuæi mlaðe �ene. S njima su se udru�ivali robovi koji su odavna veæ slu�ili u Rimu, siromasi u kojih nije bilo ni�ta na tijelu osim vunenoga pasa oko bedara, stra�ni likovi iz zakutaka koji se danju nisu vidjeli gotovo372nikada na ulicama i za koje je bilo te�ko znati da su u Rimu. Ta gomila, sastavljena od Azijata, Afrièana, Grka, Traèana, Germana i Britanaca, koja je vikala svim jezicima zemlje, divlja i razularena, bjesnila je misleæi da je do�ao èas kad se mo�e slobodno naplatiti za godine trpljenja i bijede. Usred te ustalasane vreve ljudske, u svjetlu dana i po�ara blije�tale su kacige na glavama pretorijanaca, kojima su se pod okrilje utjecali mirniji stanovnici i koji su na mnogo mjesta morali juri�em udarati na podivljalu svjetinu. Vinicije je vidio u �ivotu osvojene gradove, ali njegove oèi nisu gledale prizora gdje bi se oèaj, suze, bol, jauci, pomamna radost, mahnitanje, bijes i raspojasanost smrsili u ovako neizmjeran kaos. A nad tom uzavrelom obezumljenom gu�vom ljudskom huèao je po�ar, od kojega je na bre�uljcima gorio najveæi grad na svijetu, �aljuæi u vrevu svoj ognjeni dah i pokrivajuæi ga dimom, nad kojim se vi�e nije vidjelo nebo.Mladi je tribun s najveæim naporom, svaki èas u opasnosti, dopro napokon do Apijevih vrata, no tu razabra da kroz gradsku èetvrt Porta Capena neæe moæi u grad ne samo radi stiske nego i od stra�ne �ege, od koje je i za vratima podrhtavao sav uzduh. Povrh toga kod Porta Trigenia prema hramu Dobre Boginje, nije jo�te bilo mosta, pa ako je htio prijeæi Tiber, trebalo se provuæi sve do mosta Sublicija, to jest proæi pored Aventina, koji je dijelom bio zaliven èitavim morem plamena. To je bilo sasvim nemoguæe. Vinicije vidje da mu se valja vratiti prema Ustri-nu, ondje skrenuti s Apijeve ceste, prijeæi rijeku ni�e grada i doæi na Luèku cestu koja je vodila ravno na Zatiberje. Ni to nije bilo tako lako zbog sve veæega kome�anja na Apijevoj cesti. Trebalo bi da se krèi put maèem, a Vinicije nije imao oru�ja, jer je iz An-cija poletio onako kako ga je vijest o po�aru Rima zatekla bila u ljetnikovcu Cezarovu. No na Merku-rovu vrelu opazi poznatoga kapetana pretorijansko-ga koji je s nekoliko desetaka momaka branio pristup u hramsku zgradu, pa mu zapovjedi da poðe s373njim, a on prepoznav�i tribuna i augustiana ne smjede da se zapovijedi usprotivi.Vinicije sam preuze zapovjedni�tvo odjela i zabo-raviv�i taj èas nauku Pavlovu o ljubavi prema bli�njemu rasturivao je i razgonio pred sobom svjetinu, tako da su mnogi stradali koji se na vrijeme ne stigo�e skloniti. Za njim su letjele psovke i tuèa kamenja, no on nije za to hajao �eleæi da �to prije iziðe na èistinu. Samo s najveæom mukom mogo�e se pomicati naprijed. Ljudi, koji su se veæ utaborili, ne htjedo�e se vojnicima sklanjati s puta, psujuæi u sav glas Cezara i pretorijance.Na nekim se mjestima gomila stade i prijetiti. Do u�iju Vinicijevih dolazili su glasovi koji su krivili Nerona da je on potpalio grad. Prijetili su se otvoreno smræu njemu i Popeji.� Luðak! Glumac! Krvnik svoje matere! � stade vika oko njih. Neki su vikali da ga treba baciti u J*ker, drugi da je Rim pokazao dosta strpljivosti. Oèito je bilo da se

ove prijetnje mogu pretvoriti u otvorenu bunu koja bi mogla, samo kad bi se na�ao voða, svaki èas planuti. Meðutim bijes i oèaj mno�tva obraæao se protiv pretorijanaca, a nisu mogli proæi kroz vrevu i zakrèen put: �krinje i burad sa �ive�om, vrednije pokuæstvo, suðedjeèje kolijevke, postelje, kola i nosiljke. Ovdje-ondje do�lo je i do sukoba, no pretorijanci su lako izlazili nakraj s golorukom svjetinom.Pro�av�i s mukom upoprijeko Latinsku, Numi-cijsku, Ardejsku, Lavinijsku i Ostijsku cestu, obilazeæi ljetnikovce, vrtove, groblja i hramove Vinicije dospije najposlije do gradiæa, zvanoga Vicus Alex-andri, za kojim je pre�ao Tiber. Tamo je veæ bilo prostranije i manje dima. Od bjegunaca, kojih je i ondje bilo dosta, doznao je da je samo neke ulice na Zatiberju zahvatila vatra, ali da zacijelo ni�ta neæe ostati od silne vatre, jer ima ljudi koji je hotimice podmeæu i ne daju da se gasi vièuæi da to èine po zapovijedi. Mladi tribun nije vi�e nimalo sumnjao da je odista Cezar zapovjedio da se upali Rim, i osveta koju su vapile hrpe svijeta, èinila mu374se kao stvar razlo�na i pravedna. �to bi veæe mogao uèiniti Mitridat ili koji mu drago od najljuæih neprijatelja Rima? Mjera je bila prevr�ena, mahnitosti odvi�e, a �ivot ljudski odveæ nemoguæ. Vinicije je takoðer vjerovao da je Neronu kucnuo èas, i da one ru�evine u koje se raspada grad, moraju pritisnuti i nakaznoga luðaka sa svim njegovim nepoèin-stvima. Da se naðe èovjek dosta slobodan, pa povede stanovni�tvo koje je bilo dotjerano do oèaja, moglo se to dogoditi za nekoliko sati. I smjele i osvetljive misli stado�e prolijetati Vinicijevom glavom. A da to on uèini? Kuæa Vinicija koja je do posljednjih vremena brojila cijele nizove konzula, bila je poznata u svemu Rimu. Mno�tvu je trebalo samo ime. Ta veæ jednom prije radi neke smrtne osude èetiriju stotina robova prefekta Pedanija Sekunda, malo da nije planula buna i graðanski rat, a �to bi istom danas bilo pri ovoj stra�noj nevolji, koja je nadma�ila gotovo svekolike �to ih je Rim u osam stoljeæa pretrpio! Tko pozove na oru�je Kvirite (mislio je Vinicije), taj æe bez sumnje oboriti Nerona i sam obuæi grimiz. Pa za�to ne bi to uèinio on? Bio je jaèi, vrsniji i mlaði od drugih augustiana... Neron je, dodu�e, vladao nad trideset legija koje su èinile stra�u na granicama, ali zar se i te legije i njihovi zapovjednici neæe pobuniti na glas o spaljenju Rima i njegovih svetinja...? I u takvu sluèaju bi se on, Vinicije, mogao zacariti. Ta augustiani su �aptali meðu sobom da je neki gatalac gatao grimiz Otonu. Po èemu je on gori? Mo�da bi mu i Krist pomogao svojom bo�anskom moæi, mo�da je to njegovo nadahnuæe? »Kad bi tako bilo!« usklikne u sebi Vinicije. »Osvetio bih se tada Neronu za Ligijinu opasnost i za sav ovaj nemir, uveo bih vladu pravde i istine, ra�irio bih nauku Kristovu od Eufrata do maglovitih obala britanskih i ujedno bih obukao u grimiz Ligiju i uèinio je gospodaricom svijeta.«No te misli koje mu planu�e u glavi kao ki�a var-nica iz zapaljene kuæe, i ugasi�e se kao varnice. Trebalo je ponajprije izbaviti Ligiju. Gledao je sada po�ar izbliza, pa ga opet osvoji strah, i kod toga375mora vatre i dima, sudariv�i se sa stra�nom stvarno�æu, pouzdanje po kojem je vjerovao da æe Petar Apostol izbaviti Ligiju, zamrije posve u njegovu srcu. Oèaj ga uhvati po drugi put, i kad je dospio na Luèku cestu, koja je vodila ravno na Zatiberje, osvijesti se tek na vratima gdje je ponovo èuo �to su prije govorili bjegunci, da veæi dio te èetvrti nije jo�te zahvaæen po�arom, premda je vatra veæ na vi�e mjesta pre�la rijeku.No Zatiberje bilo je ipak puno dima i svijeta, kroz koji je bilo muènije proæi, jer su ljudi imali kad iznositi i spa�avati vi�e stvari. Sama glavna Luèka cesta bila je njima na mnogo mjesta zakrèena, a oko Naumahije Augustove bile su stvari potrpane na gomilu. Tje�nje ulièice u kojima se gu�æe zbio dim, bile su naprosto nepristupaène. Stanovnici su bje�ali iz njih na tisuæe. Vinicije je vidio putem straviène slike. Kad�to su dvije rijeke ljudske, tekuæi sa suprotnih strana i sukobiv�i se u tijesnu, potiskivale jedna drugu i borile se na �ivot i smrt. Ljudi su se tukli i gazili jedni druge. Obitelji se rasu�e u mete�u, matere su oèajno dozivale djecu. Viniciju se kosa dizala pri pomisli �to li se dogaða tamo bli�e vatre. U toj dreci i gu�vi te�ko je bilo za �to raspitati ili razumjeti odgovore. Na mahove su se iza rijeke valjale nove oblaèine dima, tmasta i tako te�ka da se povijao tik do zemlje zaklanjajuæi kao noæ kuæe, ljude i sve predmete. No vjetar, koji se podigao od po�ara, razvijao ga je, i tada je Vinicije mogao napredovati prema ulièici, gdje je bila Linova kuæa. Zega srpanjskoga dana, uveæavana �egom koja je udarala od goruæih dijelova grada, postade nesnosna. Dim je ujedao za oèi, prsima je nedostajalo daha. I oni stanovnici, koji su se nadali da

vatra neæe doæi preko rijeke, te su ostali dosada u kuæama, stado�e ih ostavljati i stiska se poveæavala svakim satom. Pre-torijanci, koji su pratili Vinicija, zastado�e. U vrevi ranio je netko èekiæem njegova konja, koji stade bacati okrvavljenu glavu, propinjati se i ne slu�ati konjanika. Uz to po gospodskoj tunici poznado�e augustiana i odmah jekne odasvud vika: »Smrt Ne- i376ronu i njegovim palikuæama!« Nastade èas stra�ne pogibli, jer se stotine ruku pru�i�e za Vinicijem, no upla�eni konj odnese ga gazeæi ljude, a u isti mah nadoðe novi val onoga dima i zamraèi ulicu. Videæi Vinicije da neæe projahati, skoèi najzad na zemlju i potrèa pje�ke promièuæi kraj zidova, a na mjestima i èekajuæi da proðe mno�tvo koje je bje�alo. U du�i jvorio sebi da mu je zalud trud. Ligija je mogla i ne biti vi�e u gradu, mo�da se ba� u taj èas spa�avala bijegom: lak�e bi bilo naæi iglu na morskom �alu, nego nju u toj stisci i mete�u. No htio je doprijeti do Linove kuæe, pa makar ga to glave stajalo. Èasomice se ustavljao i protirao oèi. Otkinuv�i skut od tunike, pokri njim nos i usta i potrèa dalje. �to se veæma primicao rijeci, poveæavala se strasnija �ega. Vinicije je znao da je vatra planula kod Velikoga Cirkusa, te je dr�ao ispoèetka da ta �ega udara od njegovih gari�ta, pa od Goveðeg trga i od Velabra, koji su takoðer jamaèno planuli, jer su bili u blizini. No �ega je porasla do nesnosno-sti. Neki bjegunac, posljednji �to ga je Vinicije vidio, starac na �takama, vikne: »Ne idi blizu Cesti-jevu mostu! Sav je otok u vatri.« I odista dulje se nije mogao varati. Na zavoju, koji zaokreæe k �idovskoj ulici, gdje je bila Linova kuæa, mladi tribun opazi usred oblaka od dima plamen; nije gorio samo otok, nego i Zatiberje, ili u najmanju ruku drugi kraj ulièice, u kojoj je stanovala Ligija. No Vinicije se sjeæao da je kuæa Linova okru�ena vrtom za kojim je prema Tiberu bilo omanje, neizgraðeno polje. Ta ga misao obodri. Vatra se mo�da zaustavila na pustu mjestu. U toj nadi trèao je dalje, premda je svaki dah vjetra donosio sada ne samo dim nego i tisuæe iskara, koje su mogle zapaliti ulicu s drugoga kraja i presjeæi mu povratak.Napokon ugleda ipak kroz zastor od dima èemprese u Linovu vrtu. Kuæe �to su le�ale za golim poljem, gorjele su veæ kao gomile drvlja, no mala kuæa Linova stajala je jo� netaknuta. Vinicije pogleda zahvalno k nebu i skoèi k njoj premda ga je i sam uz-377duh stao �eæi. Vrata su bila zatvorena, no on ih odgurne i upade unutra.U vrtiæu nije bilo ni �ive du�e i kuæa je bila, èinilo se, takoðer sasvim pusta.� Da nisu iznemogli od dima i �ege? � pomisli Vinicije.� I stade vikati:� Ligijo! Ligijo!Odgovori mu �utnja. U ti�ini se èulo samo bukta-nje dalekoga po�ara.� Ligijo!Najednom mu dopre do u�iju onaj sumorni glas, �to ga je veæ slu�ao jednom u ovome vrtiæu. Na bli�njemu otoku se jamaèno upalio zvjerinjak, koji je bio nedaleko Eskulapova hrama, u kojemu stado�e svake vrsti �ivotinje, a meðu njima i lavovi, rikati od straha.Vinicija proðo�e trnci od glave do pete. Eto veæ drugi put u èasu kad je sve njegovo biæe okupila misao o Ligiji, javljali su se ti stra�ni glasovi kao na-govije�tanje nesreæe, kao èudno proroèanstvo zlokobne buduænosti.No to je bio kratak, trenutan dojam, jer ga je huka po�ara, strasnija od rike divljih �ivotinja, silila da misli o drugome. Ligija se nije, dodu�e, javila na dozivanje, ali se mogla nalaziti u toj ugro�enoj zgradi u nesvjestici ili zagu�ena od dima. Vinicije skoèi u kuæu. U malom atriju bilo je pusto i mraèno od dima. Tra�eæi rukama vrata, koja su vodila u lo�nicu, opazi plamièak od �i�ka gdje titra i pribli�iv�i se vidje lararij, u kome je mjesto lara bio kri�. Pod tim kri�em gorio je �i�ak. Kroz glavu mladoga kateku-mena sjevne munjevitom brzinom misao da mu onaj kri� �alje to svjetlo, po kojemu mo�e naæi Ligiju, pa dohvati �i�ak i stane tra�iti lo�nice. Na�av�i jednu odgrne zavjesu i etleæi svjetiljkom stane gledati. No i tu nije bilo nikoga. Vinicije je bio ipak uvjeren da je pogodio u Ligijinu lo�nicu, jer su o klinovima, pozabijenim u zid, visjele njene haljine, a na postelji je le�ao »capitium«, uzak opleæak �to ga �enske nose neposredno na tijelu. Vinicije ga dohva- .378ti, pritisne na usta i prevjesiv�i ga preko ramena poðe dalje u potragu. Kuæica je bila mala, te je èasom obi�ao sve odaje, pa i pivnicu. No nigdje nije na�ao ni �ive du�e. Bilo je odvi�e oèito da su Ligija, Lino i Urso s drugim stanovnicima te èetvrti potra�ili u

bijegu spas od po�ara. »Valja ih tra�iti meðu svije- * tom izvan gradskih vrata«, pomisli Vinicije.Nije se ba� odvi�e zaèudio �to ih nije sreo na Luèkoj cesti, jer su mogli izaæi iz Zatiberja na protivnu stranu, u smjeru Vatikana. U svakom sluèaju spasili su se barem od ognja. Viniciju se svali kamen s grudi. Vidio je, dodu�e, s kako je stra�nim opasnostima vezano bje�anje, ali tje�ila ga je misao o nadljudskoj snazi Ursovoj. »Valja mi sada«, govorio je sam sebi, »bje�ati otuda i kroz vrtove Domicijine proæi u vrtove Agripinine. Ondje æu ih naæi. Ondje nije stra�an dim, jer vjetar vije od Sabinskih gora.« Do�lo je ipak krajnje vrijeme kad mu je trebalo misliti o svojemu spasu, jer je vatra dopirala sve bli�e od strane otoka, i dim je pritisnuo gotovo sasvim ulicu. �i�ak kojim je svijetlio sebi u kuæi, ugasi se na promaji. Vinicije izleti na ulicu i po teèe �to je ikad mogao k Luèkoj cesti, na onu istu stranu s koje je do�ao, i èinilo mu se da ga po�ar progoni svojim ognjenim dahom, sada ga opkoljujuæi novim valovima dima, sada ga obasipajuæi iskrama, koje su mu padale na kosu, na vrat i na odijelo. Tunika je stala na njemu tinjati na vi�e mjesta, no on nije za to mario i trèao je dalje bojeæi se da ga dim ne ugu�i. I u ustima je imao okus paljevine i èaðe, grlo i pluæa pekli su ga kao vatra. Krv mu je navirala u glavu, tako da je na mahove vidio sve crveno, i sam dim èinio mu se takoðer crven. Tada je govorio sebi u du�i: »To je �iva vatra! Bolje bi mi bilo baciti se na zemlju i poginuti.« Trèanje ga je umaralo sve vi�e. Glava, �ija i pleæa zalijevali su se znojem, i taj znoj pario ga je kao krop. Da nije bilo imena Ligijina, koje je sebi ponavljao u misli, i da nije bilo njena »capitiu-ma«, kojim je ovio usta, bio bi pao. No nekoliko èa-saka kasnije nije vi�e razaznavao ulièice kojom je trèao. Pomalo ga je ostavljala svijest, samo se sjeæao379da mu valja bje�ati, jer ga u �iroku polju èeka Li-gija koju mu je obeæao Petar Apostol. I odjednom ga obuze neka èudna, upola veæ groznièava sigurnost, slièna smrtnom viðenju da je mora vidjeti, vjenèati se s njom, pa da æe onda odmah umrijeti.No trèao je veæ kao pijan teturajuæi od jedne strane do druge. A uto se promijeni ne�to u grdnome �ari�tu, koje je zahvaæalo golem grad. Sve �to je do tog èasa jo�te tinjalo, planulo je jednim velikim plamenim morem, jer je vjetar prestao donositi dim, a onaj, �to se nakupio po ulièicama, oduhne bijesan mah ra�arenoga uzduha. Taj mah tjerao je sada milijune iskara, tako da je Vinicije trèao kao u oblaku ognja. No zato je bolje mogao vidjeti pred sobom i ba� kad je htio veæ pasti, ugleda kraj ulièice. Taj vidik povrati mu iznovice snagu. Pro�av�i oko ugla, naðe se u ulici koja je vodila k Luèkoj cesti i Kodetanskome polju. Varnice ga prestado�e goniti. Razumio je, ako ga odnesu noge do Luèke ceste da je spa�en, pa sve ako bi i svijest izgubio.Na kraju ulice ugleda opet neki oblak, koji je zaklonio izlaz. »Ako je to dim« � pomisli � »onda neæu vi�e proæi.« Trèao je jo� s ostatkom snage. Putem je zbacio sa sebe tuniku, upaliv�i se od var-nica stade ga pr�iti kao Nesova ko�ulja, pa je letio gol imajuæi na glavi i na ustima samo Ligijin »ca-pitium«. Dotrèav�i bli�e, vidje da je ono �to je dr�ao dim bila pra�ina, u kojoj su se èuli glasovi i vika ljudi.� Rulja hara kuæe � pomisli.No trèao je k tim glasovima. Svakako su bili ondje ljudi koji su mu mogli pru�iti pomoæ. U toj je nadi veæ prije nego je dotrèao stao zvati iza glasa u pomoæ. No to mu je bio posljednji napor. Pred oèima pocrveni mu jo� veæma, a u prsima nestane mu daha, u kostima snage i on pade, kako je dug i �irok.Ipak su ga èuli, ili bolje vidjeli, i dva èovjeka doðo�e mu u pomoæ s tikvama punim vode. Vinicije, koji je pao od umora, ali nije izgubio svijest, dokopa objeruèke posudu i ispije do polovice.380� Hvala � reèe � dignite me na noge, dalje æu poæi sam.Drugi radnik zalije mu glavu vodom, pa ga obojica osovi�e na noge, podigo�e sa zemlje i poneso�e do ostalih, koji ga okru�i�e pitajuæi bri�ljivo nije li se odvi�e ozlijedio. Ta bri�ljivost zadivi Vinicija.� Ljudi � upita � tko ste vi?� Ru�imo kuæe da po�ar ne doðe do Luèke ceste� odgovori jedan od radnika.� Do�li ste mi u pomoæ kad sam veæ bio pao. Hvala vam.� Nama nije slobodno uskratiti nikome pomoæ� odazove se nekoliko glasova.

Tada Vinicije, koji je prije od jutra gledao po�i-vinèene gomile, tuènjavu i grabe�, pogleda pomnije lica oko sebe i reèe:� Platio vam ... Krist.� Slava imenu Njegovu! � kliknu�e svi u jedan glas.� Lino ...? � zapita Vinicije.Ali nije mogao pitati vi�e i nije èuo odgovora, jer je od uzbuðenja i napora izgubio svijest. Probudio se istom na Kodetanskom polju, u vrtu, okru�en od nekoliko �ena i mu�karaca, i prve rijeèi �to je iznova smogao bijahu:� Gdje je Lino?U prvi mah nije bilo odgovora, a zatim neki Vi-niciju poznati glas reèe:� Za Nomentanskim vratima. Oti�ao je u Os-trian ... ima dva dana ... Mir s tobom, kralju perzijski!Vinicije se pridigne i sjede ugledav�i iznenada vi�e sebe Hilona, a Grk reèe:� Tvoj se dom, gospodaru, zacijelo upepelio, jer su Karine u plamenu, no ti æe� ipak biti bogat kao Mida. O, grdne li nesreæe! Kr�æani, Serapisov sine, davno proreko�e da æe vatra uni�titi ovaj grad, a Lino je zajedno s Jupiterovom kæerkom na Ostria-nu ... O, te�ke li nesreæe za ovaj grad!Vinicija opet zahvati nesvjestica.381� Vidio sam ih, gospodaru...! Hvala Kristu i svim bogovima, kad ti mogu dobrim glasom platiti tvoja dobroèinstva. No ja æu ti se, Ozirise, jo� odu�iti, tako mi ovoga Rima, �to sada gori!Na polju je veæ nastajala veèer, no u vrtu bilo je vidno kao danju, jer je po�ar bivao jo� jaèi. Èinilo se kao da ne gore vi�e pojedini dijelovi nego èitav grad, kako je dug i �irok. Dokle je oko dopiralo, nebo se za�arilo, i na svijet je padala crvena noæ.TREÆI DIO382XLIVOodsjev od grada u plamenu zalio je nebo nadaleko, koliko je oko moglo pregledati. Iza brda pokazao se velik i pun mjesec te se odmah ra�ario od blijeska, i primiv�i boju usijana bakra, èinilo se da u èudu pogleda prijestolnicu svijeta kako propada. Na zarumenjenoj puèini nebeskoj sjale su isto tako rumene zvijezde, no zemlja je sasvim protivno nego za drugih noæi, bila sjajnija od neba. Rim je poput krvave lomaèe rasvijetlio svu Kam-paniju. U tom krvavom sjaju vidjela su se dalja brda, gradovi, ljetnikovci, hramovi, spomenici i vodovodi, koji su vodili sa svih okolnih gora prema gradu, a na vodovodima gomile ljudi koji se ondje skloni�e bilo radi sigurnosti, bilo da gledaju po�ar. Meðutim, stra�ni je po�ar osvajao nove èetvrti. Nije bilo moguæe sumnjati da neke zloèinaèke ruke popaljuju grad, kad su neprestano novi po�ari izbijali na mjestima udaljenim od glavnoga ognji�ta. S bre�uljka na kojima je bio Rim sagraðen, plame-25 Quo vadi�385novi su se slijevali poput morskih valova u doline, tijesno ispograðene kuæama od po pet i po �est katova, pune da�èara, duæana, drvenih pokretnih amfiteatara, pograðenih prigodice za razliène predstave, pa napokon skladi�ta drva, maslina, robe, oraha, borovih �i�arica, èijim se zrnjem hranio siroma�an svijet, i odjeæe, �to su je znali kad�to iz misti Cezarove dijeliti beskuænicima koji su se gnijezdili po tijesnim ulièicama. Ondje se po�ar, nalazeæi obilje goriva, pretvarao gotovo u niz eksplozija i s neèuvenom brzinom �irio se èitavim ulicama. Ljudi koji se utabori�e izvan grada ili su stajali na vodovodima, pogaðali su po boji plamena �to gori. Bijesni zamah vjetra nosio je na mahove iz ognjenih virova tisuæe i tisuæe usijanih ljusaka od oraha i bajama, koje su naglo letjele u visinu, kao nebrojni rojevi sjajnih leptira � i pucale su s treskom u uzduhu ili su, tjerane vjetrom, padale na nove èetvrti, na vodovode i po poljima oko grada. Svaka misao o spa�avanju èinila se bezumna, i mete� je bivao sve veæi, jer dok je s jedne strane gradski puk bje�ao na sva vrata izvan zidova, s druge strane po�ar je primamio tisuæe ljudi iz okolice, stanovnika malih gradiæa jednako kao i seljaka i poludivljih èobana iz Kam-panije, koje je dovukla �elja za pljaèkanjem.Uzvik »Rim propada!« nije silazio s usta mno�tva, i propast grada èinila se u ono doba da je ujedno kraj vlasti i kidanje svih veza koje su dotada vezivale èovjeèanstvo u jednu cjelinu. I rulja, kojoj u veæini, sastavljenoj od robova i do�ljaka, nije ni�ta b

ilo stalo do rimskoga gospodstva, i koju je prevrat mogao samo osloboditi spona, uzimala je ovdje-ondje prijeteæe dr�anje. �irila se silovitost i grabe�. Èinilo se da samo prizor grada koji gine, sapinje ljudsku pa�nju i uzdr�ava jo�te da ne plane sjeèa koja æe se zametnuti odmah èim se samo grad pretvori u gari�te. Èinilo se da stotine tisuæa robova zaboravlja da Rim osim hramova i zidova ima jo�te nekoliko desetak legija u svim stranama svijeta, te da samo èekaju geslo i voðu. Stado�e spominjati ime Spartakovo � no Spartaka nije bilo � pa se zato386graðani stado�e okupljati u èete i oru�ati se èime su mogli. Najnemoguæniji glasovi �irili sse na svim gradskim vratima. Neki su tvrdili da Vulkan po zapovijedi Jupiterovoj ni�ti grad ognjem, koji izbija iz zemlje; drugi da je to osveta Vestina za vestalku Rubriju. Ljudi koji su o tome bili uvjereni, nisu htjeli ni�ta spa�avati, nego su se skupili oko hramova i vapili bogovima za smilovanje. Najopæenitiji bio je glas koji je ponavljao da je Cezar zapovjedio spaliti Rim zato da se oslobodi vonja koji je dopirao sa Subure, i da sagradi nov grad pod imenom Neronia. Na tu je misao bijes ulazio u ljude, i da se onako, kako je Vinicije mislio, na�ao voða koji bi se htio okoristiti ovom provalom mr�nje, Neronov kraj bi bio do�ao nekoliko godina ranije.Govorilo se takoðer da je Cezar poludio, da æe narediti pretorijancima i gladijatorima da udare na puk i da sve pokolju. Neki su se kleli bogovima da su zvijeri iz svih vivarija bile pu�tene na nalog Ri-ðobradoga. Vidjeli su na ulici lavove s upaljenom grivom i bijesne slonove i turove koji su gazili gomile svijeta. Bilo je u tome ne�to istine, jer su na vi�e mjesta slonovi, vidjev�i po�ar koji se pribli�avao, razvalili obore i, doèepav�i se slobode, nagnuli popla�eni na stranu protivnu od vatre taruæi sve pred sobom poput oluje. Javni glas kazivao je da su deseci tisuæa èeljadi nastradali u vatri. I doista je poginula mno�ina ljudi. Bilo ih je koji su se, izgubiv�i sav imutak ili srcu najdra�a biæa, dragovoljno bacali u vatru od oèaja. Druge je pogu�io dim. Nasred grada, izmeðu Kapitola s jedne i Kvirinala, Viminala i Eskvilina s druge strane, kao i izmeðu Palatina i bre�uljaka Æelija, gdje su bile najgu�æe ulice, po�ar je izbijao na toliko mjesta odjedanput, da su cijele hrpe ljudi bje�eæi na jednu stranu udarale iznenada na novi zid plamena s protivne strane, i pogibale stra�nom smræu u ognjenoj poplavi.U strahu, smetnji i izvan sebe, ne znado�e veæ kamo bi bje�ali. Putovi su bili zakrèeni stvarima, a na mnogim tjesnacima sasvim zatvoreni. Oni koji387su se zaklanjali na trgove i poljane, na mjesta gdje je kasnije bio izgraðen Flavijev amfiteatar, blizu Livijina trijema i navi�e, kod hramova Junone i Lu-cine, pa izmeðu Clivus Vibriusa i starih Eskvilinskih vrata, opkoljeni morem vatre izginu�e od �ege. Na mjestima kuda nije plamen dopro, nalazile su se kasnije stotine tjelesa, pretvorenih u ugljen, premda su ovdje-ondje nesretnici iskapali kamene ploèe i zatrpavali se do pola u zemlju. Nijedna gotovo od obitelji koje su stanovale u sredini grada, nije se svakolika spasila, i zato se du� zidova i na svim vratima èulo oèajno zapomaganje �ena koje su dozivale draga im imena poginulih u mete�u ili u ognju.I dok su tako jedni molili od bogova milosrðe, drugi su ih hulili u toj stra�noj nevolji. Vidjeli su se starci, koji su obrnuv�i se prema hramu Jupitera Liberatora vapili: »Ako si izbavitelj, izbavi svoj �rtvenik i grad!« No oèaj obraæao se najvi�e protiv starih rimskih bogova koji su, po mi�ljenju puka, bili du�ni bri�ljivi je èuvati grad nego drugi. Pokaza�e se nemoæni, pa su ih stoga pogrðivali. I zato, kad se na Magareæoj ulici pokazala povorka misirskih sveæenika koja je pratila Izidin kip �to su ga spasili bili iz hrama kod Celimontanskih vrata, svjetina uleti meðu pratnju, upregnu se kod kola, dovuèe ih sve do Apijevih vrata i uzev�i kip, namjesti ga u Mar-tovu hramu zlostaviv�i pri tom sveæenike toga bo�anstva kad im se usudi�e suprotstaviti.Na drugim mjestima prizivali su Serapisa, Baala ili Jehovu, kojega priznavaoci izmilje�e u gomilama iz ulièica na Suburi i sa Zatiberja te napuni�e drekom i vikanjem polja ispod grada. No u njihovoj vici razlijegalo se slavodobiæe, i zato dok se jedan dio graðana pridru�io zboru slaveæi »Gospoda nad svijetom«, drugi su ljuteæi se na tu radosnu viku, nastojali da je silom ometu. Drugdje se èulo gdje pjevaju ljudi u naponu snage, starci, �ene i djeca pjesme èudne i sveèane, kojima ne znado�e pojmiti znaèenja, u kojima su se èesto vraæale rijeèi: »Evo dolazi sudac u dan gnjeva i nevolje.« Tako su p

o-388kretljivi, nemirni valovi ljudski opkoljavali poput burnoga mora grad koji je gorio.Ali nije pomogao ni oèaj, ni psovka, ni pjesme. Nesreæa se èinila nesavladiva, potpuna i neumoljiva kao Usud. Kod Pompejeva amfiteatra upali�e se skladi�ta konoplje i ulja, kojih je trebalo sila za cirkuse, arene i svakovrsne strojeve, �to su upotrebljavali kod igara, a s njima planu�e i susjedne zgrade, gdje se èuvala burad sa smolom kojom su mazali konope. Nekoliko je sati sav taj dio grada, za kojim je le�alo Marsovo polje, sjao tako otvoreno �utim plamenom da se gledaocima, napola nesvjesnim od straha, èinilo neko vrijeme da se pri opæoj propasti pomrsio red dana i noæi i da vide sunèani sjaj. No zatim je jednolièni krvav blijesak zamijenio ostale boje plamena. Iz mora ognja �ibali su k za�arenome nebu golemi vodoskoci i stupovi od ognja razvijajuæi se u visini u vatrene grane i pera, a vjetar ih je grabio, pretvarajuæi ih u zlatne konce i dlake od varnica i nosio preko Kampanije sve do Albanskih planina. Noæ je bivala sve vidnija i èinilo se da je sam uzduh pro�et ne samo sjajem nego i vatrom. Tiber je tekao �ivim ognjem. Nesretni grad pretvorio se sav u jedan pakao. Po�ar je grabio oko sebe sve veæe prostore, osvajao na juri� brda, razlijevao se u ravnicama, potapao doline, bjesnio, huèao i grmio.389XLVMakrin, tkalac u èiju kuæu doneso�e Vinicija, umio ga je, dao mu haljine i okrijepio ga. Poslije toga mladi tribun, kad mu se pone�to povratila snaga, reèe da æe jo� noæas nastaviti tra�iti Lina. Makrin, koji je bio kr�æanin, potvrdi rijeèi Hilonove da su Lino i stariji sveæenik Klement oti�li u Ostrian, gdje je Petar imao krstiti èitavo mno�tvo pristalica nove vjere. U toj je èetvrti bilo poznato kr�æanima da je Lino èuvanje svoje kuæe ostavio prije dva dana nekome Grku. Viniciju je to bio dokaz da ni Ligija, ni Urso nisu ostali u kuæi, nego da su i oni zacijelo oti�li u Ostrian.Ta mu je misao bila veliko olak�anje. Lino je bio starac kojemu je te�ko bilo obilaziti svaki dan sa Zatiberja èak za daleka Nomentanska vrata i vraæati se iznova otuda na Zatiberje, pa se po svoj prilici odselio za tih nekoliko dana ka kojemu od istovje-raca za zidovima, a s njime i Ligija i Urso. Na taj naèin izmako�e po�aru koji nije ni zahvatio drugi pristranak Eskvilina. Vinicije je vidio u svemu tome volju Kristovu te osjetio nad sobom Njegovu za�titu, i srce mu prevrije veæom no ikad ljubavlju, i on Mu se zakle u du�i da æe Mu se odu�iti cijelim �ivotom za te oèite znakove ljubavi. No to mu se vi�e htjelo u Ostrian. Naæi æe Ligiju, naæi æe Lina i Petra i povest æe ih sa sobom nekamo daleko, na koje bilo od svojih imanja, pa bilo i na Siciliju. Eto Rim gori i za nekoliko dana ostat æe od njega samo gomila ¦�" 1.390_ Logaraka, pa za�to da ostanu ovdje u nevolji i meðu razbacanim narodom? Tamo æe biti oko njih èete poslu�nih robova, bit æe oko njih ti�ina i svi æe �ivjeti mirno pod krilima Kristovim, blagoslivljani od Petra. Samo da mu ih je sada naæi!No to nije bilo lako. Vinicije se opominjao s kakvom je mukom pro�ao s Apijeve ceste na Zatiberje i kako je morao obilaziti naokolo da se dohvati Luèke ceste, pa zato namisli sada obiæi grad s protivne strane. Iduæi Trijumfalnom cestom, mogao je du� rijeke doæi do Emilijeva mosta, a odanle ispod Pin-cija Martovom poljanom, pored vrtova Pompeje-vih, Lukulovih i Salustijevih provuæi se na Nomen-tansku cestu. To je bio preèac, ali i Makrin i Hilon nisu mu svjetovali da se hvata toga puta. Vatra nije, dodu�e, jo� bila zahvatila taj dio grada, no svi su trgovi i ulice, po svoj prilici, bili sasvim zakrèeni ljudima i njihovom imovinom. Hilon je svjetovao da ide preko Vatikanskoga polja do Flaminijeva vrta, ondje da prijeðe rijeku i da idu dalje izvan zidova, iza Acilijevih vrtova k Salarijskim vratima. Poslije kratkog razmi�ljanja pristade Vinicije na taj savjet. Makrin je morao ostati da èuva kuæu, da bi se pobrinuo za dvije mazge, koje su mogle poslu�iti Ligiji za dalji put. Htio je dati i svoga roba, no Vinicije to nije primio misleæi da æe, kako je veæ prije bilo, prvi odred pretorijanaca koji sretne na putu, poslu�ati njegove zapovijedi.I zaèas se obojica, on i Hilon, uputi�e preko Ja-nikula prema Trijumfalnoj cesti. Na otvorenim mjestima i tu su bila tabori�ta, ali kroz njih su prolazili s manje muke, jer je veæi dio stanovnika bje�ao k moru Luèkom cestom. Za Septimanskim vratima ja-

hali su izmeðu rijeke i divnih Domicijinih perivoja, u kojima su silni èempresi sjali crvenim sjajem od po�ara, kao od veèernje rumeni. Put je bivao slobodniji, samo im se kad�to valjalo boriti sa strujom seoskoga stanovni�tva koje bi èasomice navrvjelo. Vinicije je tjerao koliko je mogao mazgu, a Hilon, ja�uæi odmah za njim, razgovarao se cijelim putem sam sa sobom.391� Eto po�ar je ostao za nama, i sad nam grije pleæa. Jo� nikad na ovome putu nije bilo tako vidno noæu. O Zeuse! Ako ne pusti� pljusak na taj po�ar, to æe biti znak da ne ljubi� Rima. Ljudska moæ bogme ne ugasi te vatre. Ovakav grad, kojemu je slu�ila Grèka i sav svijet! A sad æe svako Grèe moæi pr�iti bob u njegovu pepelu! Tko bi se tome nadao ...? I neæe biti vi�e Rima, ni gospode rimske ... I tko bude htio �etati po gari�tu, kad se ohladi, i zvi�dati moæi æe bez brige. 0 bogovi! Zvi�dati nad ovakim zemljotresnim gradom! Tko se od Grka ili od barbara bio mogao tome nadati? A ipak moæi æe zvi�dati, jer hrpa pepela, ostala ona od èobanske vatre ili od spaljenoga grada, opet je hrpa pepela koju æe prije ili poslije vjetar razvijati.Govoreæi tako, obraæao se na mahove prema po�aru i gledao je ognjene valove sa zlobnom rado�æu. Zatim je nastavljao:� Propao je! Propao! I neæe ga biti vi�e na zemlji. Kud æe sad svijet slati svoje �ito, svoje ulje i svoj novac? Tko æe mu iza�imati zlato i suze? Mramor ne gori, ali puca u vatri. Ode Kapitol u ru�evine i Pa-latin ode u ru�evine. O Zeuse! Rim je bio kao pastir, a drugi narodi kao ovce. Kad je pastir bio gladan, priklao bi jednu od ovaca, blagovao bi meso, a tebi je, oèe bogova, prikazivao ko�u. Tko æe, Oblaè-nièe, sada klati i kome li æe� u ruke sada dati haj-kaèu? Jer Rim gori tako dobro, kao da si ga sam strijelom upalio.� Pohitaj! � po�urivao je Vinicije. � �to tamo radi�?� Plaèem nad Rimom, gospodaru � odgovori Hi-lon. � Ovakav Jupiterov grad ...!I neko vrijeme jahali su �uteæi i oslu�kujuæi huku po�ara i lepet ptièjih krila. Golubovi, kojih se mno�tvo gnijezdilo kod vila i po kampanjskim gradiæima, i razliène divlje ptice s mora i iz obli�njih planina, dr�eæi oèito sjaj po�ara za sunèano svjetlo, sr-tale su jatomice slijepo u vatru.392Vinicije prekide prvi �utnju:� Gdje si bio kad je oganj planuo?� I�ao sam k svojem prijatelju Euriciju, gospodine, koji je imao duæan kod Velikoga Cirkusa, pa sam upravo razmi�ljao o Kristovoj nauci, kad stade vika: »Vatra!« Ljudi se strka�e oko cirkusa, da spa�avaju i da gledaju, no kad je vatra uhvatila sav cirkus, a uz to je planula i na drugim mjestima, valjalo je misliti o svome spasu.� Jesi li vidio ljude da bacaju zublje u kuæe?� Èega ja nisam vidio, Enejin unuèe! Vidio sam ljude gdje sebi krèe u gu�vi put maèevima; vidio sam bitke i utrobe ljudske zga�ene na putu. Ah, gospodine, da si to gledao, mislio bi da su barbari osvojili grad i da kolju narod. Ljudi su odasvuda vikali da je nastao konac svijeta. Neki su sasvim izgubili glave i ne misleæi na bje�anje èekali su besmisleno da ih uhvati plamen. Drugi �enu�e umom, neki su jaukali od oèaja, ali sam vidio i takvih koji su zavijali od radosti, jer ima na svijetu, gospodaru, mnogo rðavih ljudi, pa ne umiju ocijeniti dobroèinstva va�ega blagoga vladanja i onih pravednih zakona po kojima uzimate svima �to imadu, i prisvajate sebi. Ljudi se ne umiju pomiriti s voljom bogova!Vinicije je bio odvi�e zabavljen svojim mislima da bi opazio porugu u Hilonovim rijeèima. Trnuo je od strave misleæi da se Ligija mogla naæi usred toga mete�a, na tim stra�nim ulicama. Zato, premda je veæ gotovo deset puta pitao Hilona sve �to je mogao znati, okrene mu se jo� jednom i upita:� A njih si vidio na Ostrianu svojim oèima?� Vidio sam, Venerin sine, vidio sam djevicu, dobroga Ligijca, svetoga Lina i Petra Apostola.� Prije po�ara?� Prije po�ara, Mitro!No u du�i Vinicijevoj rodi se sumnja da li Hilon ne la�e, pa zaustaviv�i mazgu pogleda o�trim pogledom staroga Grka i upita ga:� A �to si ondje radio?393

Hilon se zbuni. Dodu�e, kao mnogim ljudima i njemu se èinilo da zajedno s propa�æu Rima dolazi i rimskoj vlasti kraj, no sad je bio nasamu s Vinici-jem i sjetio se kako mu je on stra�nom prijetnjom zabranio uhoditi kr�æane, a osobito Lina i Ligiju.� Gospodine � reèe � za�to mi ne vjeruje� da ih ljubim? Jest, bio sam na Ostrianu, jer sam napola kr�æanin. Piron me je nauèio cijeniti krepost vi�e nego filozofiju, pa zato sve veæma prianjam uz kreposne ljude. A pri tom sam, gospodine, ubog, i kad si se ti, Jupitre, bavio u Anciju, èesto sam umirao od gladi nad knjigama, pa sam znao sjediti kod zida na Ostrianu, jer kr�æani, mada su sami siroma�ni, dijele vi�e milostinje nego svi drugi stanovnici rimski skupa.Taj razlog prièini se Viniciju dostatan, pa zapita manje nabusito:� I ne zna� gdje se sada nastanio Lino?� Kaznio si me jednom nemilo za radoznalost, gospodaru � odgovori Grk.Vinicije u�uti i oni nastavi�e put dalje.� Gospodine � reèe malo zatim Hilon � ti ne bi na�ao djevojke da nije mene, ali ako je naðemo, zar ne, ti neæe� zaboraviti uboga mudraca?� Da, dobit æe� kuæu s vinogradom kod Amerio-le � odgovori Vinicije.� Hvala ti, Herkule! S vinogradom ...? Hvala ti! O, da! S vinogradom!Sad su prolazili ispod humka Vatikana, koji je sjao crvenim odsjevom od po�ara, no za Naumahi-jom okrenu�e nadesno da prijeðu Vatikansko polje i da se pribli�e rijeci, pa kad je prijeðu da se dohvate Flaminijevih vrata. Najednom zaustavi Hilon mazgu i reèe:� Gospodine! Pade mi na um dobra misao.� Govori! � reèe Vinicije.� Izmeðu brda Janikula i Vatikana, za vrtovima Agripininim neka su podzemlja, iz kojih su vadili kamen i pijesak za gradnju Neronova cirkusa. Poslu�aj me, gospodaru! Posljednje vrijeme �idovi, ko-394jih, kako znade� ima mnogo na Zatiberju, stali su goniti kr�æane. Sjeæa� li se da su veæ za bo�anskoga Klaudija bile takve razmirice da ih je Cezar morao istjerati iz Rima. Danas, kad se vrati�-3 i kad se pod za�titom Augustinom osjeæaju sigurni, jo� slobodnije udaraju na kr�æane. Ja to znam! Ja sam vidio! Nikakav edikt nije bio izdan protiv kr�æana, ali ih �idovi bijede pred gradskim prefektom da kolju djecu, da se klanjaju magarcu i nauèavaju vjeru koja nije priznata od senata, i sami ih biju i napadaju na njihove bogomolje tako bijesno da se kr�æani moraju kriti pred njima.� Pa �to hoæe� time da ka�e�? � zapita Vinicije.� To, gospodine, da je sinagoga slobodno otvorena na Zatiberju, ali kr�æani, ako se hoæe ukloniti gonjenju, moraju se moliti na skrovitim mjestima i skupljaju se u pustim su�ama za gradom ili u arena-rijima. Oni, koji stanuju u Zatiberju, izabrali su sebi upravo ono podzemlje, koje je postalo radi gradnje cirkusa i razliènih kuæa kraj Tibera. Sada, gdje gine grad, priznavaoci Kristovi bez sumnje mole se Bogu. Naæi æemo ih bezbroj u podzemljima, zato ti, gospodine, savjetujem da se uz put svratimo onamo.� Pa rekao si da je Lino oti�ao u Ostrian! � klikne nestrpljivo Vinicije.� A ti si mi obeæao kuæu s vinogradom ni�e Ame-riole � odgovori Hilon � pa æu tra�iti djevosvuda gdje imam nade da æu je naæi. Po�to je buknuo po�ar, mogli su se vratiti na Zatiberje... Mogli su obiæi grad, kao mi sad �to obilazimo. Lino ima kuæu, pa je moguæe htio da bude bli�e kuæi, da vidi neæe li vatra zahvatiti i onu èetvrt. Ako su se vratili, kunem ti se, gospodine, Persefonom da æemo ih naæi na molitvi u podzemlju, a u najgorem sluèaju, dobit æemo o njima vijesti.� Ima� pravo, dakle vodi! � reèe tribun.Hilon okrene bez promi�ljanja nalijevo k brdu. Zavoj toga brda zakloni im na èasak po�ar tako da se, premda su obli�nji visovi bili u svjetlu, oni sami naðo�e u sjeni. Pro�av�i oko cirkusa, skrenu�e opet na-395lijevo i uðo�e u neki kao klanac, u kom je bilo sasvim tamno. No u toj tami opazi Vinicije svjetluca-nje nebrojenih svjetiljaka.� Eno ih! � reèe Hilon. � Bit æe ih danas vi�e nego ikada, jer su druge bogomolje izgorjele ili su pune dima, kao i cijelo Zatiberje.� Da! Èujem pjevanje � reèe Vinicije.Iz tamnog otvora dopiralo je pjevanje ljudskih

glasova, a svjetiljke su se u njemu gubile jedna po- jedna. No iz klanca su sa strane izbijale svaki èasnove prilike, tako da se za neko vrijeme Vinicije iHilon naðo�e meðu mno�tvom ljudi.Hilon siðe s mazge i dozvav�i rukom momèiæa, koji je i�ao pored njih, reèe mu:� Ja sam sveæenik Kristov i biskup. Pridr�i nam mazge, pa æe� dobiti moj blagoslov i opro�tenje grijeha.Zatim ne èekajuæi odgovora uklepa mu u ruke uzde, a sam se pridru�i zajedno s Vinicijem gomili.Doskora uðo�e u podzemlje i proðo�e prema svjetlu od �i�aka tamnim hodnikom, dok ne uðo�e u peæinu, iz koje su oèito nekoæ vadili kamen, jer su joj zidovi bili od odnedavno odbijenih stijena.Tu je bilo vidni je nego u hodniku, jer su osim �i�aka i svjetiljaka gorjele i zublje. Prema njihovu svjetlu ugleda Vinicije cijelu hrpu ljudi, koji su kleèali podignuv�i ruke uvis. Ligije, Petra Apostola ni Lina nije mogao nigdje vidjeti, samo je gledao oko sebe lica sveèana i potresena. Na nekim se vidjelo oèekivanje, bojazan, nada. Sjaj svjetiljaka odbijao se u njihovim oèima, znoj se slijevao niz blijeda njihova èela; neki su pjevali pjesme, drugi su groznièavo ponavljali ime Isusovo, neki su se udarali u prsi. Na svima se vidjelo da svaki èas oèekuju ne�to neobièno.Uto zamuko�e pjesme i nad zborom se u izdubini, koja je nastala kad je bio izvaðen golem kamen, pojavi Viniciju poznati Krispo, poluprisebna, blijeda, fanatièna i o�tra lica. Oèi se obrati�e k njemu oèekujuæi rijeèi okrepe i nade, a on prekrstiv�i skup stade govoriti brzo i gotovo vièuæi:396«*� Kajte se za grijehe svoje, jer je do�ao èas! Evo je na grad opaèina i raspu�tenosti, na novi Babilon Gospod pustio zatomi plamen. Kucnuo je èas suda, gnjeva i poraza... Gospod je navijestio do�a�æe, i naskoro æete Ga vidjeti! Ali neæe doæi vi�e kao Jaganjac, kojje �rtvovao svoju krv za grijehe na�e, nego kao stra�ni sudac, koji æe u svojoj pravednosti baciti u bezdan gre�nike i nevjerne ... Te�ko svijetu i te�ko gre�nicima, jer vi�e za njih neæe biti milosrða...! Sunce se pomraèuje, zemlja se otvara iz dubine i mrtvi ustaju, a Ti ide� uz jeku trublja nad vojskama anðela, u grmljavini gromova. Vidim te i èujem Te, Kriste!Tu za�uti uzdignuv�i lice, i èinilo se, kao da se zagledao u ne�to daleko i stra�no. Uto odjekne podzemljem gluha tutnjava, prva, druga, deseta. U zapaljenu gradu stado�e se èitave ulice ru�iti s praskom. No veæina kr�æana uze te glasove za oèito znamenje da nastaje stra�ni èas, jer je vjera u skori drugi dolazak Kristov i u svr�etak svijeta bila ionako meðu njima ra�irena, a sad je jo� pojaèao po�ar grada. I strah Bo�ji napadne na sabrane. Brojni glasovi stado�e ponavljati »Dan suda! Evo dolazi...!« Neki su pokrivali rukama lice u uvjerenju da æe se odmah zemlja potresti iz temelja i da æe iz njena �drijela iziæi paklene nemani da se bace na gre�nike. Drugi su vikali: »Kriste pomiluj! Spasitelju, budi milostiv ...!« Treæi su ispovijedali naglas grijehe, a neki su se grlili da u straviènom èasu imadu koje blisko srce uza se.No bilo je i takvih kojima lica, kao u nebo uznesena, puna nadzemaljskih osmijeha, nisu pokazivala straha. Na nekoliko mjesta èuli su se èudni glasovi: ljudi u vjerskom zanosu stado�e vikati nerazumljive rijeèi u nerazumljivim jezicima. Netko iz mraènoga kuta peæine zavièe: »Probudi se, koji spava�!« A sve je glasove nadvisio Krispov poklik: »Bdijte! Bdijte!«Na mahove je nastajala �utnja, kao da su svi, uz-dr�av�i dah u prsima, èekali �to æe biti. I tada bi397odjeknuo dalek trijesak gradskih dijelova koji su se ru�ili, poslije njega opet je nastalo jecanje, molitve, glasovi i vika: »Spasitelju, pomiluj!« Kad�to je Kri-spo opet produ�io vièuæi: »Odrecite se dobra zemaljskoga, jer æe vam zamalo nestati zemlja pod nogama! Odrecite se zemaljske ljubavi, jer æe Gospod osuditi one koji su vi�e nego Njega ljubili �ene i djecu. Te�ko onome tko je zamilovao stvora vi�e nego Stvoritelja! Te�ko mu�u, �eni i djetetu ...!«Najednom strese kamenolom trijesak jaèi od pre-ða�njih. Svi pado�e na zemlju pru�iv�i ruke skr�te-ne u kri�, da se tim likom obrane od zlih duhova. Nastade ti�ina u kojoj se èulo samo ubrzano disanje, prenera�eno �aptanje: »Isuse, Isuse, Isuse!« � i negdje plaè djece. Uto

nad onim mno�tvom ljudi, koji su le�ali na zemlji neki mirni glas reèe:� Mir s vama!Bio je to glas Petra Apostola koji je maloprije uni-�ao u peæinu. Na glas njegovih rijeèi nestade u isti èas straha, kao �to prolazi strah stado u kojem se pojavi pastir. Ljudi poustaja�e sa zemlje, bli�i mu stado�e grliti koljena, kao da tra�e pod njegovim okriljem za�titu, a on pru�i nad njih ruke i reèe:� �to se pla�ite u srcu? Tko æe od vas pogoditi �to ga mo�e zadesiti prije nego doðe sudnji? Gospod je pokarao ognjem Babilon, ali nad vama koje je oprao Krist, i kojih je grijehe otkupila krv Jaganj-èeva, bit æe Njegovo milosrðe i pomrijet æete s Njegovim imenom na ustima. Mir s vama!Poslije stra�nih i nemilosrdnih rijeèi Krispovih pado�e rijeèi Petrove kao melem na srce nazoènima. Mjesto straha od Boga zavlada u du�ama ljubav Bo�ja. Ljudi naðo�e onakvoga Krista kakvoga su zami-lovali iz apostolskoga prièanja, ne, dakle, nemilosti-voga sudiju, nego blagoga i strpljivoga Jaganjca kojega je milosrðe stoput nadma�ilo ljudsku zloæu. Svemu zboru odlanu u du�i i nada, udru�ena sa zahvalno�æu prema Apostolu, napuni srca. Glasovi s razli-ènih strana stado�e vapiti: »Mi smo tvoje ovce, spa-398si nas!« A bli�i su govorili: »Ne ostavljaj nas u dan nevolje!« I padali su na koljena oko njega. I Vinici-je, videæi to pribli�i se, dohvati skut njegova pla�ta i oboriv�i glavu reèe:� Gospodine, izbavi me! Tra�io sam je u dimu od po�ara i u ljudskoj stisci, a nigdje je nisam mogao naæi, ali vjerujem da mi je ti mo�e� vratiti.A Petar mu polo�i ruku na glavu.� Uzdaj se � reèe � i hodi za mnom!399XLVIGrad je jo� uvijek gorio. Veliki cirkus razvalio se u ru�evine, a zatim u onim èetvrtima koje su stale gorjeti, ru�ile se cijele ulice i ulièice. Poslije svakoga pada stupovi od plamena sunuli bi do neba. Vjetar se okrenuo i sad je puhao neizmjernom snagom s mora noseæi na Celij, na Eskvilin i na Viminal val ognja i ugljevlja. No veæ su stali misliti o spa�avanju. Po zapovijedi Tigelina, koji je treæega dana dotrèao iz Ancija, stado�e ru�iti kuæe na Eskvilinu da se vatra, nai�av�i na pusta mjesta, ugasi sama po sebi. No to je bilo poduzeto za spas ostataka grada, jer o spa�avanju onoga �to je veæ gorjelo, nije se moglo ni pomisliti. Trebalo je uz to uklanjati i dalje posljedice nesreæe. Zajedno s Rimom propadala su neizmjerna bogatstva, ginuo je sav imutak njegovih stanovnika tako da su se sad oko zidova tabo-rile stotine tisuæa sve samih beskuænika. Drugoga dana veæ stade dotu�ivati glad onome mno�tvu svijeta, jer su neizmjerne zalihe �itka, nagomilane u gradu, takoðer gorjele, a u opæoj zabuni i rasulu oblasti nitko nije pomislio da namakne nove. Istom kada je do�ao Tigelin, odo�e u Ostiju potrebne zapovijesti, no stanovnici su se veæ stali buniti i veæma prijetiti se.Oko kuæe Aqua Appia, u kojoj se za to vrijeme nastanio Tigelin, slego�e se gomile �ena vièuæi od jutra do kasne noæi: »Kruha i krova!« Zaludu su se pre-torijanci, dovedeni iz velikoga tabora koji je bio iz-400meðu via Salaria i Nomentana, trudili da uzdr�e kakav god red. Negdje su im se oru�jem opirali, negdje su goloruke hrpe pokazujuæi na grad koji je gorio, vikale: »Koljite nas pred tim ognjem!« Kleli su Cezara, augustiane, pretorijanske vojnike, i uzbuna je rasla svaki sat tako da je Tigelin, pogledavajuæi noæu tisuæe ognjeva nalo�enih oko grada, govorio u sebi da su to ognjevi neprijateljskih tabora. Na njegovu zapovijed dopremi�e osim bra�na �to se samo moglo veæe mno�tvo gotovih hljebova, koje su dobivali ne samo iz Ostije, nego i iz svih okolnih gradova i sela. No kad prve po�iljke stigo�e noæu u Em-porij, narod je obio glavna vrata s aventinske strane i razgrabio mahom �ive� te prouzroèio stra�an mete�. Pri odsjevu po�ara borili su se za hljebove, kojih su mno�tvo zgazili po zemlji. Bra�no iz isprovalji-vanih vreæa pokrilo je kao snijegom sav prostor od �itnica pa do luka Drusova i Germanikova, i vreva je trajala dokle god nisu vojnici zaposjeli sve zgrade i stali odbijati rulje strijelama i otiskivati ih kopljima.Od vremena provale galske pod Brenom nikad nije Rim ovako postradao. I s oèajem poredili su ta dva po�ara. No tada je ostao èitav barem Kapitol. Sada je Kapitol bio o

pasan stra�nim ognjenim pa�om. Mramor nije, istina, gorio plamenom, ali noæu kad je vjetar na mahove razgonio plamen, vidjeli su se redovi stupova visokoga Jupiterova hrama, usijani i crveni poput �ive �eravice. Napokon za vremena Brenovih Rim je imao stanovni�tvo disciplinirano, istorodno, odano gradu i rimskoj vjeri, a sada su oko zidova upaljenoga grada nalegle gomile raznih jezika, sastavljene veæim dijelom od robova i oslo-boðenika, podivljale, samovoljne i spremne da se u nevolji okrenu protiv vlasti i grada.No sama je velièina po�ara, ispunjujuæi srca stravom, razoru�avala donekle svjetinu. Za nesreæom vatre mogla je doæi nevolja gladi i bolesti, jer je, da bude mjera prevr�ena, nastala stra�na srpanjska �e-ga. Uzduh, raspaljen od ognja i sunca, nije se mogao udisati. Noæ ne samo �to nije donosila olak�ice, ne-26 Qu° vadi�401go je postajala pravi pakao. Danju se pokazivao jeziv i zlokoban prizor: u sredini golem grad na bre�uljcima, pretvoren u vulkan, koji je huèao, a oko njega sve do Albanskih planina nepregledan tabor da�èara, �atora, sjenica, kola, kolica, nosiljaka, duæanèiæa, va-tara, logor pokriven dimom, pra�inom, obasjan crvenim zrakama koje su prosijavale kroz po�ar, pun graje, vike, prijetnja, mr�nje i straha, neobièna slika mu�karaca, �ena i djece, meðu Grcima kosati plavo-oki ljudi sa sjevera, pa Afrièani i Azijati; meðu graðanima robovi, osloboðenici, gladijatori, trgovci, zanatlije, seljaci i vojnici, pravo ljudsko more koje se razlilo oko ognjenoga otoka.Razliène vijesti zanjihavale su tim morem kao vjetar pravom pauèinom. Bile su povoljne i nepovoljne. Prièalo se o neizmjernim zalihama �ive�a i odijela koje su imale doæi u Emporij i dijeliti se besplatno. Prièalo se takoðer da æe po zapovijedi Cezarovoj u azijskim i afrièkim pokrajinama biti oplijenjeno sve bogatstvo i blago, i sakupljeno na taj naèin da æe se podijeliti meðu stanovnike rimske, tako da æe svaki moæi sagraditi sam sebi kuæu. No u isto su vrijeme pronosili glasove da je voda u vodovodima otrovana i da Neron hoæe uni�titi grad i pobiti do jednoga sve stanovnike, da se mo�e preseliti u Grèku ili Misir i odanle vladati svijetom. Svaka vijest �irila se kao munja i svaka je nalazila vjeru meðu svjetinom uzrokujuæi pretjeranu nadu ili gnjev, u�as ili bijes. Naposljetku neka groznica popade tisuæe ovih beskuænika. Vjerovanje kr�æana da je blizu konac svijeta od ognja, �irilo se i meðu priznavaocima bogova svaki dan sve veæma. Ljudi su upadali u mrtvi nehaj ili u ludilo. U oblacima, obasjanim od po�ara, vidjeli su bogove, gdje gledaju propast zemlje, i pru�ali su k njima ruke za milost ili su ih proklinjali.Meðutim, vojnici pomagani od nekoga broja graðana, stali su ru�iti redom kuæe na Eskvilinu, na Æeliju a i u Zatiberju, koje je tako dobrim dijelom ostalo èitavo. No u samomu gradu gorjelo je neizmjerno blago, potrpano na gomile kroz vjekove pobjednièke pro�losti, i sjajna djela grèke i rimske umjet-402nosti, divni hramovi i najvredniji spomenici rimske starine i rimske slave. Nagaðali su da æe od svega grada ostati jedva nekoliko èetvrti na krajevima grada i da æe stotine tisuæa ljudi ostati bez kuæi�ta. No drugi su �irili glas da vojnici ne ru�e kuæe radi spreèavanja po�ara, nego zato da ni�ta ne bi ostalo od grada. Tigelin je �ivo molio u svakom listu da Cezar doðe i da svojom nazoèno�æu umiri oèajni narod. No Neron je krenuo istom onda kad je vatra uhvatila »domus transitoria«, i hitao je da ne proma�i èas kad je po�ar bio u najveæem jeku.403XLVIIVatra je uto stigla do Via Nomentana i od nje se zajedno s obratom vjetra okrenula na Via Lata i k Tiberu, zaobi�la Kapitol, razlila se niz Forum Boa-rium i ru�eæi sve �to je u prvome zaletu pro�la, pribli�ila se iznova Palatinu. Tigelin je skupio sve sile pretorijanaca te je po�iljao glasnika za glasnikom Cezaru, koji se primicao s vije�æu da ni�ta neæe izgubiti od velièajnosti prizora, jer se po�ar jo� pojaèao. No Neron de stiæi noæu da bi bolje mogao u�ivati u slici grada koji propada. U tu svrhu stado�e kod Aqua Albana i pozvav�i pod èador tragika Alitura, ude�avao je uz njegovu pomoæ dr�anje, lice, pogled i vje�bao se prikladnim kretnjama prepiru-æi se uporno s njime, treba li kod rijeèi: »Sveti grade, koji si se èinio tvrði od Ide«, dignuti uvis obje ruke ili bi dr�eæi u jednoj formingu pustio je niza se, a digao samo drugu. I to pitanje èinilo mu se sada preèe od svih drugih pitanja. Krenuv�i napokon u suton, svjetovao se s Pet

ronijem ne bi li u stihove, namijenjene po�aru, umetnuo nekoliko velièanstvenih hula na bogove i ne bi li se takve hule s gledi�ta umjetnosti same od sebe morale oteti iz usta èovjeku, koji u sliènom polo�aju gubi domovinu.O ponoæi pribli�i se napokon zidovima Rima zajedno sa svojim silnim dvorom, sastavljenim od èitavih èeta senatora, vitezova, osloboðenika, robova, �ena i djece. �esnaest tisuæa pretorijanaca, rasporeðenih u bojnom redu uz put, èuvalo je mir i sigurnost404njegova ulaska dr�eæi ujedno u potrebnom razmaku uzrujan puk. Narod je doista proklinjao, vikao i zvi�dao opaziv�i pratnju, ali nije smio na nju udariti. No na mnogo mjesta stade pljeskati rulja koja, nemajuæi ni�ta, nije u po�aru ni�ta ni izgubila, a nadala se podjeli �ita, ulja, haljina i novaca, obilnijoj nego obièno. Najposlije zaglu�i viku i zvi�danje kao i pljesak, jeka trubalja i rogova, u koje je zapovjedio Tigelin da se pu�e. Pro�av�i kroz ostijsku kapiju Neron zastade i reèe: »Beskuænik vladar puka besku-ænoga, gdje æu polo�iti noæu nesretnu svoju glavu?« I pre�av�i clivus Delphini uziðe uzapenice koje su bile za njega pripravljene, na Apijev vodovod, a za njim augustiani i zbor pjevaèa, koji su unosili citare, lire i druga glazbala. I svi uvuku�e du�u u se èekajuæi neæe li Neron izreæi kakve velike rijeèi, koje bi valjalo radi svoje sigurnosti pamtiti. No on je stajao sveèan, nijem, ogrnut grimiznim pla�tem, pod vijencem od zlatnoga lovora, zagledav�i se u pomamije-nu silu ognja. Kad mu je Terpnos pru�io zlatnu liru, podi�e oèi k nebu, zalivenu po�arom, kao da èeka nadahnuæe.Narod je rukama pokazivao izdaleka na nj, oblivena krvavim blijeskom. U daljini siktale su zmije od plamenova i gorjele su iskonske najsvjetlije starine; gorio je hram Herkulov �to ga je sagradio Evandar, zatim hram Jupitera Statora i hram Lune, sagraðen jo� za Servija Tuli ja, i kuæa Nume Pompi-lija i svetinja Vestina s penatima naroda rimskoga. U pramenovima plamena pokazivao se na mahove Kapitol, gorjela je pro�lost i du�a Rima, a on, Cezar, stajao je s lirom u rukama, s licem tragiènoga glumca i ne misleæi o domovini koja je propadala, nego o svom dr�anju i dirljivim rijeèima, kojima bi najbolje mogao izreæi velièinu nesreæe, probuditi najveæe udivljenje i dobiti najvatrenije pljeskanje.Mrzio je taj grad, mrzio je njegove stanovnike, ljubio je samo svoje pjesme i stihove, pa se radovao u srcu �to je konaèno vidio tragediju nalik onoj koju je opisivao u svojoj pjesmi. Stihotvorac se osjeæao sretan, deklamator se æutio nadahnut, tra�ilac uzbu-405ðenja opajao se stra�nim prizorom i s nasladom je mislio da ni propast Troje nije bila ni�ta prema propasti ovoga grada. �to je mogao jo� po�eljeti? Eto Rim, svemoæni Rim gori, a on stoji na oknu vodovoda, sa zlatnom lirom u rukama, na vidiku, u grimi-zu, te izaziva gledaoce da mu se dive kako je velièanstven i poetièan! Tamo negdje dolje u mraku mrmlja i buni se narod! Ali neka mrmlja. Vjekovi æe proæi tisuæe godina minut æe, a ljudi æe pamtiti i slaviti pjesnika koji je u takvoj noæi pjevao propast i po�ar Troje. �to je prema njemu Homer? �to je i sam Apolon sa svojom izdubenom formingom?I on podi�e ruke i udariv�i u �ice protu�i rijeèima Priamovim:� O gnijezdo otaca mojih, kolijevko draga ...!Glas njegov na otvorenom uzduhu, kod buke po�ara i daleke graje tisuæa hrpa svijeta èinio se neobièno sitan, drhtav i slab, a glas pratnje jeèao je kao zujanje muhe. No senatori, èinovnici i augustiani, sabrani na vodovodu, obori�e glavu slu�ajuæi u nijemu zanosu. A on je pjevao dugo i dolazio u sve �alosnije raspolo�enje. U èasovima kad bi prestajao da odahne, zbor bi pjevaèa ponavljao posljednje stihove, pa bi na to Neron iznova bacio nauèenom od Alitura kretnjom s ramena tragiènu »sirmu«, udario bi u �ice i nastavio pjevati. Svr�iv�i napokon pjesmu, sastavljenu prije, stade improvizirati tra�eæi velike poredbe u prizoru koji se pred njim �irio. I lice mu se stade mijenjati. Nije ga, dodu�e, dirnula pogibija oèinskoga grada, ali se opojio i uzbudio patosom svojih rijeèi toliko da je u jedan mah ispustio pod noge liru sa zvekom i zaviv�i se u »sirmu« ostao kao okamenjen, nalik na jedan od onih kipova Niobida �to su krasili dvori�te na Palatinu.Poslije kratke �utnje zaori buran pljesak. No izdaleka odgovori mu urlanje svjetine. Sad veæ nitko nije sumnjao da je Cezar zapovjedio spaliti taj grad, da sebi priredi predstavu i da pjeva pri njoj pjesme. Èuv�i Neron onaj krik od stotinu tisuæa glasova obrati se augustianima sa tu�nim, punim prijegora smije�kom èovjeka, kojemu èine kr

ivicu i reèe:406*�»..*� Eto, kako Kviriti umiju cijeniti mene i poeziju.� Lupe�i! � odgovori Vatinije. � Zapovjedi, gospodaru, pretorijancima da na njih udare.Neron se obrati k Tigelinu:� Mogu li se pouzdati u vjernost vojnika?� Mo�e�, bo�anski! � odgovori Tigelin. No Petronije slegne ramenima.� U njihovu vjernost da, ali ne u njihov broj � reèe. � Ostani sada tu gdje jesi, jer je ovdje najsigurnije, a ovaj puk treba umiriti.To je mislio i Seneka i konzul Lièini je. Meðutim, uzbuna se dolje poveæala. Narod se oru�ao kamenjem, motkama od �atora, daskama s kola i taljiga i svakovrsnom gvo�ðarijom. Zamalo doleti nekoliko zapovjednika kohorata s vije�æu da pretorijanci, potiskivani od svjetine, s najveæim naporom odr�avaju bojni red i nemajuæi zapovijedi da udare, ne znaju �to da èine.� Bogovi! � reèe Neron. � Kakve li noæi! S jedne strane po�ar, s druge bijesno more puka!I stade dalje tra�iti izraze, kojima bi najkiæenije mogao opisati opasnost trenutka, no videæi oko sebe blijeda lica i nemirne poglede prepade se i on.� Dajte mi mrki pla�t s kukuljicom! � vikne. � Zar æe se doista zametnuti boj?� Gospodaru � odgovori mu nesigurnim glasom Tigelin � ja sam uèinio sve �to sam mogao, ali opasnost je stra�na ... Progovori, gospodaru, puku i uèini mu obeæanje.� Cezar da govori svjetini? Neka to uèini drugi umjesto mene. Tko æe se toga prihvatiti?� Ja! � reèe mirno Petronije.� Idi, prijatelju! Ti si mi najvjerniji u svakoj potrebi... Idi i ne �tedi obeæanja.Petronije se obrati k pratnji nehajna i podrugljiva lica.� Senatori koji su ovdje nazoèni � reèe � i osim njih Pison, Nerva i Senecion poæi æe sa mn.Zatim siðe lagano s vodovoda, a oni koje je pozvao, i�li su za njim bez skanjivan ja, ali s nekom nadom407koju im je ulijevao njegov mir. Petronije stade podno arkada, zapovjedi da mu dadu bijelca konja, i uzjahav�i poðe pred dru�inom kroz duboke redove pretorijanaca k svjetini koja je vikala, goloruk, s tankom palicom od slonovine koju je obièno nosio u ruci.I dojahav�i meðu njih natjera konja u svjetinu. Pri sjaju od po�ara vidjele su se uzdignute ruke, oboru�ane svakovrsnim oru�jem, za�agrene oèi, znojna èela i zapjenjena usta, koja su se derala. Uzbje�njeli val odmah opkoli njega i pratnju, a za njim se vidjelo doista kao more od glava, pokretno, uzavrelo, strahovito. Dreka se udvoji i pretvori u neljudsko krièanje; motke, vile, pa i maèevi vitlali su se nad glavom Petronijevom, grabijive ruke pru�ale su se za uzdama njegova konja i za njim, no on je jahao sve dalje hladan, ravnodu�an, prezriv. Kad�to bi kucnuo palicom po glavama najslobodnijih, kao da sebi krèi put u obiènoj gu�vi i to njegovo pouzdanje, taj mir zaprepa�tavao je gotovo pomamljenu svjetinu. Napokon ga prepozna�e i brojni glasovi udari�e u viku:� Petronije! Arbiter elegantiarum! Petronije!� Petronije! � jekne vika sa svih strana.I kako se ponavljalo to ime, lica su uokolo bivala manje stra�na i vika manje bijesna, jer je taj gizdavi patricije, premda se nikad nije otimao za ljubav puka, ipak bio njegov ljubimac. Dr�ali su ga za èovjeèna i podatljiva, i omilio je narodu osobito od ubojstva Pedanija Sekunda, gdje je govorio za ubla-�enje okrutne osude, koja je osudila na smrt sve robove prefektove. Osobito ga je mno�tvo robova za-voljelo otada s onom neogranièenom ljubavlju, kakvom ljudi potlaèeni i nesretni obièno ljube one koji im pokazuju imalo suæuti. Osim toga pridru�ila se u ovaj èas i radoznalost �to æe reæi odaslanik Cezarov, jer nitko nije sumnjao da ga je Cezar posebno poslao.A on skine sa sebe svoju bijelu, grimiznim trakom porubljenu togu, digne je uvis i stane mahati njome nad glavom za znak da hoæe govoriti.� Mir! Mir! � stado�e vikati sa svih strana.408Zamalo se doista primiri�e. Tada se Petronije uspravi na konju i progovori zvonkim

, mirnim glasom:� Graðani! Neka oni koji me èuju, ponove moje rijeèi onima koji stoje dalje, a svi neka se vladaju kao ljudi a ne kao �ivotinje u arenama.� Cujmo! Æujmo ...!� Dakle èujte! Grad æe se iznova sagraditi vrtovi Lukulovi, Mecenatovi, Cezarovi i Agripini bit æe vam otvoreni. Od sutra poèet æe se dijeliti �ito, vino i ulje, tako da æe svaki moæi napuniti trbuh do grla! Zatim æe vam Cezar pripraviti igre, kakvih svijet jo� nije vidio, na kojima vas èekaju gozbe i darovi. Bit æete bogatiji poslije po�ara nego pred po�arom!No na te rijeèi odgovori mu mrmljanje, koje se �irilo od sredine na sve strane, kao �to se �ire valovi u vodi u koju je netko bacio kamen: tako su bli�i ponavljali daljima njegove rijeèi. Zatim se ovdje--ondje èu�e uzvici gnjeva ili odobravanja, koji se pre-tvori�e najposlije u jedan opæi gromki vrisak:� Panem et circenses!1A Petronije se ogrne togom, pa je èasak ostao nepomièan, slièan mramornome kipu u svojoj haljini. Vrisak je rastao, zaglu�ivao huku po�ara, jeèao sa svih strana i iz sve �irih redova, no odaslanik je oèito imao jo� ne�to kazati, jer je èekao.I konaèno, nalo�iv�i opet uzdignutom rukom �utnju, vikne:� Obeæaj em vam panem et circenses, a sada kliknite u èast Cezaru, koji vas hrani, pa onda idite spavati, jer æe skoro svanuti dan.Rekav�i to, okrene konja i, dohvaæajuæi lagano palièicom po glavi i licu one koji su mu stajali na putu, odjaha polako k pretorijanskim redovima.Zaèas je bio pod vodovodom. Gore naðe sve u strahu. Ondje nisu razumjeli viku: »Panem et circenses«, pa su dr�ali da je to nova provala bijesa. Nisu se ni nadali da bi se Petronije mogao izbaviti, jer i Ne-ron, ugledav�i ga, dotrèa do stepenica i problijedje-la od uzrujanosti lica, okupi ga pitati: Kruha i igara.409� �to je, dakle, bilo? �to se ondje dogaða? Biju li se veæ?Petronije zahvati ustima uzduha, odahne duboko i reèe:� Poluksa mi, znoje se i zaudaraju! Dajte mi koji »epilinum« jer æu se inaèe onesvijestiti.Pa se obrati Cezaru.� Obeæao sam im � reèe � �ita, ulja, otvorenje vrtova i igara. Obo�avaju te opet i vri�te rcanim ustima u tvoju èast. Bogovi, �to taj plebs ima neugodan zapah!� Bio sam pripravio pretorijance � povièe Ti-gelin � i da ih nisi umirio, bukaèi bi umakli zavi-jeke. �teta, Cezare, �to mi nisi dopustio da upotrijebim silu.Petronije pogleda govornika, slegne ramenima i reèe:� Jo� nisi izgubio priliku. Mo�da æe� je morati upotrijebiti sutra.� Ne, ne! � reèe Cezar. � Otvorit æu im vrtove i dijeliti �ito. Hvala ti, Petronije! Igre æprirediti, a onu pjesmu �to sam vam je pjevao danas, otpjevat æu javno.S tim rijeèima stavi ruku na rame Petroniju, za�uti i napokon, smiriv�i se, zapita:� Reci iskreno: kako sam ti se èinio kad sam pjevao?� Bio si dostojan prizora, kao i prizor �to je bio dostojan tebe � odgovori Petronije.Pa se okrenu prema po�aru:� Nego pogledajmo jo� onamo � reèe on � i oprostimo se od staroga Rima!1XLVIIIRijeèi Apostolove uli�e kr�æanima nadu u du�e. Svr�etak svijeta èinio im se jo� uvijek blizu ipak poèe�e vjerovati da stra�ni sud neæe nastupiti odmah, i da æe prije toga jo� vidjeti mo�da kraj vladanja Neronova, koje su dr�ali vladanjem Antikristo-vim, i kaznu Bo�ju za njegove opaèine koje su vapile za osvetom. Potkrijepljeni dakle u srcima, stado�e se razilaziti poslije svr�enih molitava iz podzemlja i vraæati se u svoja privremena zakloni�ta, pa i na Za-tiberje, jer su do�le vijesti da se vatra, podmetnuta na mnogo mjesta, okrenula zajedno s promjenom vjetra k rijeci i uni�tiv�i ovdje-ondje �to je mogla uni�titi, prestala se �iriti.Apostol ostavi u dru�tvu s Vinicijem i Hilonom, koji je i�ao za njima, takoðer podzemlje. Mladi tribun nije smio prekidati njegove molitve, pa je neko vrijeme i�ao muèke, oèima samo moleæi smilovanje i dr�æuæi od nemira. No mnogo je jo� ljudi prilazilo cjelivati

ruke i skut haljine Apostolove, matere su dizale k njemu djecu, drugi su se spu�tali na koljenima u tamnom, dugom prolazu i di�uæi uvis svjetiljke molili su blagoslov, a neki su napokon, iduæi kraj njih, pjevali tako da nije bilo zgodnoga èasa ni za pitanje ni za odgovaranje. Tako je bilo i u klancu. Istom kad iziðo�e na slobodniji prostor s kojega se veæ vidio goreæi grad, Apostol ga blagoslovi triput, pa se okrene Viniciju i reèe:410411� Ne boj se! Blizu je otuda kamenareva koliba gdje æemo naæi Ligi ju s Linom i s vjernim njenim slugom. Krist, koji ti ju je odredio, saèuvao ju je tebi.A Vinicije se zaljulja i uhvati se rukom za stijenu. Put iz Ancija, dogaðaji pod zidovima, tra�enje Ligije u vruæem dimu, nespavanje i stra�na uzrujanost iz-mori�e mu snagu, te ga sasvim svlada vijest da je ta najdra�a na svijetu glava blizu i da æe je zaèas vidjeti. Obuze ga iznenada tako velika iznemoglost da je pao k nogama Apostolovim i zagrliv�i njegova koljena ostade tako, te nije mogao ni rijeèi prosloviti.� Ne meni, ne meni, nego Kristu!� �to je to moguæan Bog! � javi se straga Hilo-nov glas. � Ali ne znam �to æu s mazgama kojkaju podalje.� Ustani i hajde sa mnom! � reèe Petar uzev�i mladiæa za ruku.Vinicije ustane. Prema svjetlu od po�ara vidje�e se suze, koje su mu se ronile niz lice, poblijedjelo od ganuæa. Usta su mu drhtala, kao da se moli.No Hilon opet zaintaèi:� Gospodaru, �to æu s mazgama koje èekaju? Ne bi li mo�da taj dostojni prorok volio jahati nego pje�ke gaziti?Vinicije sam nije znao �to bi odgovorio, nego èuv�i od Petra da je kamenareva koliba na domaku, reèe:� Mazge odvedi k Makrinu.� Oprosti, gospodine, �to æu te podsjetiti na kuæu u Amerioli. Kod ovoga grdnoga po�ara lako je zaboraviti takvu sitnicu.� Dobit æe� je.� O, unuèe Nume Pompilija, o tome sam bio uvijek uvjeren, ali sada kad je obeæanje èuo i ovaj velikodu�ni Apostol, i ne spominjem ti da si mi obrekao i vinograd. Pax vobiscuml Ja æu te veæ naæi, gospodine. Pax vobiscum! Mir s vama!A oni odgovori�e.� I s tobom.�> *.Zatim oba krenu�e nadesno k bre�uljcima. Putem reèe Vinicije:� Gospodine! Operi me vodom kr�tenja da se mogu nazvati pravim priznavaocem Kristovim, jer Ga ljubim svom snagom du�e svoje. Operi me brzo, jer sam u srcu veæ spreman. I �to mi zapovjedi� uèinit æu, ali ti mi reci �to bih mogao povrh toga uèiniti.� Ljubi ljude kao braæu svoju � odgovori Apostol � jer Mu samo ljubavlju mo�e� slu�iti.� Da! Ja to veæ razumijem i osjeæam. Djetetom vjerovao sam u bogove rimske, ali ih nisam ljubio, a Njega jedinoga ljubim tako da bih za Nj radosno �ivot dao.I zagleda se u nebo ponavljajuæi zaneseno:� Jer On je jedini! On je dobar i milosrdan! Zato da propadne ne samo ovaj grad nego i sav svijet, Njega æu jedinoga ispovijedati i Njega priznavati!� A On æe blagosloviti tebe i tvoju kuæu � zavr�i Apostol.Uto svrnu�e u drugi klanac, kojemu se na kraju vidjelo slaba�no svjetlo. Petar poka�e na nj rukom i reèe:� Eno kolibe dobroga kamenara koji nam je dao skloni�te kad smo se vratili s bolesnim Linom s Os-triana te ne mogosmo poæi na Zatiberje.Zaèas stigo�e. Kuæa je bila vi�e kao peæina, izdube-na u izvalini brda, koju izvana zatvori�e zidom, slijepljenim od ilovaèe i trske. Vrata su bila zatvorena, ali kroz otvor koji je bio mjesto prozora, vidjela se ponutrica, rasvijetljena vatrom s ognji�ta.Neka tamna golema prilika ustade da doèeka do�ljake i zapita:� Tko ste vi?� Sluge Kristove � odvrati Petar. � Mir s tobom, Urso?Urso se prigne k nogama Apostolovim, zatim pre-poznav�i Vinicija uhvati u zape�æu njegovu ruku i prinese je k ustima.� I ti, gospodine? � reèe. � Blagoslovljeno ime Jaganjèevo za radost �to æe� je uèiniti Kal

412413S tim rijeèima otvori vrata te uniðo�e. Bolesni Li-no le�ao je na slamnjaèi omr�avjela lica i èela �uta poput slonove kosti. Uz ognji�te sjedjela je Ligija dr�eæi u rukama vijenac ribica, nanizanih na konac i odreðenih oèevidno za veèeru.Zabavljena skidanjem ribe s konca i uvjerena da to ulazi Urso, ona i ne di�e oèiju. No Vinicije se pribli�i te izustiv�i njeno ime, pru�i k njoj ruke. Tada se ona naglo di�e: munja èuðenja i radosti sijevnu joj licem i bez rijeèi, kao dijete koje poslije dana straha i nevolje nalazi oca ili mater, baci se u njegov otvoreni naruèaj.A on je zagrli i nekoliko èasova privijao ju je na grudi s jednakim zanosom kao da je èudesno spa�ena. Zatim, pustiv�i je, uze u ruke njene sljepooèice te ju je cjelivao u èelo, oèi i iznova je grlio, ponavljao njezino ime, ljubio joj ruke, pozdravljao je, obo�avao, �tovao. Njegovoj radosti nije bilo gotovo granica, kao god i njegovoj ljubavi i sreæi.Napokon stade prièati kako je doletio iz Ancija, kako ju je tra�io pod zidovima i u dimu, u kuæi Li-novoj, koliko se namuèio i straha podnio, i koliko je pretrpio dok mu nije Apostol kazao za njeno skloni�te.� No sada � govorio je � kad sam te na�ao, neæu te ostaviti ovdje blizu ove vatre i pomamne svjetine. Ljudi se ovdje kolju oko zidova gradskih, robovi se bune i pljaèkaju, i sam Bog zna kakve jo� bijede mogu pasti na Rim. No ja æu spasiti tebe i vas sve. Draga moja ...! Hoæete li sa mnom u Ancij? Tamo æemo se ukrcati na laðu i otploviti na Siciliju. Moje zemlje va�e su zemlje, moje kuæe va�e su kuæe. Slu�aj me! Na Siciliji æemo potra�iti Aulove, vratit æu te Pomponiji i uzet æu te onda iz njenih ruku. Ta ti se, carissima, mene vi�e ne boji�. Kr�tenje me nije jo�te opralo, ali pitaj eto Petra, nisam li mu malo prije, iduæi k tebi, rekao da �elim biti pravi prizna-valac Kristov, i nisam li ga molio da me krsti, ma u ovoj kamenarevoj kuæici. Vjeruj mi i vjerujte mi svi.Ligija je slu�ala te rijeèi preobra�ena lica.414Svi su ovdje zbog �idovskog proganjanja, a sada zbog po�ara i mete�a, �ivjeli u neprestanoj neizvjesnosti i strahu. Odlazak na mirnu Siciliju dokrajèio bi sve nemire i ujedno bi otvorio novi vijek sreæe u njihovu �ivotu. Da je Vinicije htio pri tom uzeti samo Ligiju, bila bi se zacijelo protivila tome, jer ne bi htjela ostavljati Petra Apostola i Lina, no Vinicije im je govorio: »Poðite sa mnom! Moje su zemlje va�e, moje su kuæe va�e kuæe!« Zato se ona sagne do njegove ruke, da je poljubi za znak poslu�nosti, i reèe:� Tvoje je ognji�te moje.No isti èas postidi se �to je izrekla te rijeèi koje su po rimskom obièaju ponavljale samo vjerenice na vjenèanju, te je oblije rumenilo i ona je stajala u blijesku vatre oborene glave, dvoumeæi neæe li joj ih primiti na zlo.No u Vinicijevu pogledu zrcalilo se samo beskrajno obo�avanje. On se nato obrati Petru i iznova prihvati rijeè:� Rim je zapaljen po Cezarevoj naredbi. Veæ u Anciju tu�io se kako nije vidio velikoga po�ara. No ako nije uzmakao pred takvim zloèinstvom, pomislite �to se jo� mo�e dogoditi. Tko zna neæe li, pri-kupiv�i vojsku, zapovjediti da se pobiju stanovnici. Tko zna kakvi æe nastati progoni, tko zna neæe li poslije nesreæe od po�ara nastupiti nevolja domaæega rata, ubijanja i gladi. Èuvajte se, dakle, i èuvajmo Ligiju! Ondje æete pre�ivjeti oluju u pokolju, i kad umine, vratiti æete se iznova, da �ijete dobro sjeme.Vani, od Vatikanskog polja kao za potvrdu Vini-cijevih bojazni javila se neka udaljena vika, puna bijesa i strave. U taj èas uðe i kamenar, vlasnik kuæice, i zatvoriv�i brzo vrata povièe:� Ljudi se kolju kod Neronova cirkusa. Robovi i gladijatori navali�e na graðane!� Èujete li? � reèe Vinicije.� Puni se mjera � reèe Apostol � i nevolja æe biti beskrajna kao more.415Zatim se okrene Viniciju i pokazujuæi na Ligi ju reèe:� Uzmi ovu djevojku koju ti je Bog dosudio pa je izbavi, a Lino koji je bolestan, i Urso neka poðu s vama.No Vinicije, koji je zavolio Apostola svom silom svoje neobuzdane du�e, klikne:� Zaklinjem ti se, uèitelju, da te neæu ovdje ostaviti u pogibli.

� I Gospod æe te blagosloviti za tvoju dobru volju � odgovori Apostol � ali zar nisi èuo da mi je Krist triput ponovio nad jezerom: »Pasi jaganjce moje!«Vinicije za�uti. A Petar nastavi:� Dakle, ako ti, kome nitko nije povjerio brigu za me, govori� da me neæe� ovdje ostaviti u pogibli, kako hoæe� da ja odbjegnem stado svoje u dan nevolje? Kad je bila oluja na jezeru i kad smo se pla�ili u srcu, On nas nije ostavio, pa kako ja, sluga, neæu iæi za primjerom Gospodina svojega?Uto Lino podi�e svoje izmr�avljeno lice i zapita:� A kako da ja, namjesnice Gospodnji, ne idem za tvojim izgledom?Vinicije stade kretati rukom preko glave kao da se bori sa sobom ili s mislima, pa uhvativ�i Ligiju za ruku reèe glasom, u kom se osjetila odluènost rimskoga vojnika:� Slu�aj me, Petre, Lino i ti Ligijo! Govorio sam �to mi je nalo�io moj ljudski razum, ali vi imate drugi, koji ne gleda svoju sigurnost, nego zapovijedi Spasiteljeve. Da! Ja toga nisam razumio i pogrije�io sam, jer s mojih oèiju jo� nije pala mrena i stara se narav javlja u meni. No jer ljubim Krista i hoæu da budem Njegov sluga, jer mi je pri tom do neèega vi�ega stalo nego do moje glave, evo me pred vama na koljenima i zaklinjem se da æu i ja izvr�iti zapovijed ljubavi i neæu ostaviti braæe svoje u dan nevolje.Rekav�i to, klekne i iznenada ga obuze zanos. Oèi i ruke podi�e uvis i povièe: ,416� Da li te veæ razumijem, Kriste? Jesam li te dostojan?Ruke su mu se tresle, oèi se zasja�e od suza, tijelo mu uzdrhta od vjere i ljubavi. A Petar Apostol dohvati glinenu posudu s vodom i pribli�iv�i mu se reèe sveèano:� Eto te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, amen!Tada obuze vjerski zanos sve nazoène. Èinilo im se da se soba napunja nekim nadzemaljskim svjetlom, da èuju neku nadzemaljsku glazbu, da se stijena od peæine otvara nad njihovim glavama, da s neba slijeæu èete anðela, a ondje gore da vide kri� i pribijene ruke koje ih blagoslivljaju.A napolju je odjekivala vika ljudi koji su se borili, i buktio je plamen u zapaljenu gradu.27 Quo vadi�417XLIXTabori puka legli su po divnim carskim perivojima, nekadanjim vrtovima Domicija i Agripine, po Martovim poljanama, ba�èama Pompejevim, Salusti-jevim i Mecenatovim. Ljudi naseli�e trijemove, lop-tali�ta, gizdave ljetnikovce i staje, sagraðene za �ivotinje. Paunovi, plamenci, labudovi i nojevi, gazele, antilope iz Afrike, jeleni i srne, koje su bile za ukras vrtova, pado�e pod no�em svjetine. �ive� su stali namicati iz Ostije tako obilno da se po splavovima i raznolikim laðama moglo prelaziti s jedne strane Tibera na drugu kao po mostu. �ito su dijelili za neèuveno nisku cijenu od tri sestercija, a siroma�nijima sasvim besplatno. Donosili su neizmjerne zalihe vina, ulja i kestenja, s planina dogonili su svaki dan nebrojena krda volova i ovaca. Sirotinja, koja se prije po�ara zaklanjala u ulièicama na Suburi i koja je pogibala u obièno vrijeme od gladi, �ivjela je sada bolje nego ikada prije. Glad je bila sasvim uklonjena, ali je zato te�e bilo stati na put razbojstvu, grabe�u i nasiljima. Nestalan �ivot u taborima osiguravao je neka�njivost lopovima, to veæma, jer su se iskazivali kao carevi obo�avatelji i nisu mu �alili pljeska, gdje bi se god pojavio. I kad su uz to uredi bili silom prilika zatvoreni, a ujedno nije bilo ni mjesta ni dovoljne oru�ane sile koja bi mogla samovolju suzbijati, u gradu gdje je boravio talog svega tadanjega svijeta, dogaðale su se stvari koje su nadma�ivale ljudsku ma�tu. Svake su noæi bile tuè- ,� .418njave, umorstva, otmice �ena i djece. Kod Porta Muljionis, gdje su bili obori za stada dotjerana iz Kampanije, dolazilo je do borba u kojima su ginule stotine ljudi. Svako jutro bile su obale Tibera pune utopljenih tjelesa kojih nije nitko sahranjivao i koja su, truneæi naglo zbog �ege uveæavane jo� po�arom, ispunjala uzduh smradom. U taborima nastado�e bolesti, i stra�ljiviji slutili su velike zaraze.A grad je jednako gorio. Tek �esti dan, po�ar do-prijev�i do pustoga prostora na Eskvilinu, gdje je navlas bilo poru�eno mnogo kuæa, stade jenjavati. No gomile �ivoga uglje

vlja �arile su se jo� tako jako da narod nije htio vjerovati da je to veæ kraj nevolje.I doista sedme noæi po�ar plane novom snagom u kuæama Tigelinovim; no jer zapravo nije bilo �to da gori, potrajao je kratko vrijeme. Samo su jo� kuæe, koje su izgarale, padale ovdje i ondje, a iz njih su strijeljale nove plamene zmije i ki�a ognjenih varnica. No malo-pomalo gari�ta, koja su iznutra �arila, zacrveni�e se po vrhu. Nebo poslije zalaska sunca nije sjalo vi�e krvavim odsjevom, i samo su noæu na prostranoj crnoj pustinji iskakali modri jezici, koji su se otimali iz hrpa ugljevlja.Od èetrnaest dijelova Rima ostado�e jedva èetiri, ubrojiv�i u to i Zatiberje. Ostatak pro�drije oganj. Kad se najzad upepeli�e hrpe �erava, vidio se od Tibera pa do Eskvilina golem prostor, siv, �alostan, kao izumro, iz kojega su odskoèili redovi dimnjaka kao spomenici na groblju. Meðu tim spomenicima vrzle su se danju mrke gomile ljudi, koji su tra�ili dragocjene stvari ili kosti svojih milih. Noæu su zavijali psi na pepeli�tima i gari�tima nekadanjih domova.Sva izda�nost i pomoæ, �to je car uèinio narodu, nije suzdr�ala proklinjanja i ogorèenja. Zadovoljna bija�e samo èeta pustolova, lupe�a i beskuæne fukare koja je mogla dovolje jesti, piti i otimati. No ljude, koji bjehu izgubili najmilije i imanje, nije moglo umiriti otvorenje vrtova, ni razdavanje �ive�a, ni obeæanje igara i darova. Nesreæa bija�e odveæ velika i odveæ neèuvena. Druge, u kojima je jo� tinjala ne-419ka iskra ljubavi za grad, za domovinu, dovodila je u oèaj vijest da æe staro ime »Roma« nestati sa zemlje i da car misli podiæi iz pepela novi grad po imenu Neropolis. Val mr�nje nabujao je i rastao svaki dan te je uza sva laskanja augustiana i uza sve la�i Tige-linove, Neron, koji je bio osjetljiv kao nijedan od preða�njih careva za ljubav puka, sa strahom pomi�ljao da mu, u podmukloj borbi �to je do istrage vodio s patricijima i senatom, mo�e nestati upori�ta. Pa ni augustiani nisu bili manje uznemireni, jer im je svako jutro moglo donijeti propast. Tigelin je mislio kako bi doveo nekoliko legija iz Male Azije. Vatinija, koji se smijao i onda kad je dobivao æu�ke, ostavi dobro volja, a Vitelije izgubi tek.Drugi su se svjetovali izmeðu sebe kako bi odvratili opasnost, jer nikome nije bila tajna, kad bi kakva buna oborila cara, da nijedan od augustiana, izuzev�i mo�da Petronija, ne bi odnio �ive glave. Ta njihovu su utjecaju pripisivali Neronovo mahnitanje, njihovu pri�aptavanju sve zloèine �to je bio poèinio. Mr�nja je bila na njih gotovo jaèa nego na nj.Stado�e, dakle, razbijati glave kako bi zbacili sa sebe odgovornost za spaljenje grada. No ako su htjeli skinuti krivnju sa sebe, trebalo je oèistiti od objeda i Cezara, jer drukèije nitko ne bi povjerovao da oni nisu uzroènici nesreæe. Tigelin je u tu svrhu vijeæao s Domicijem Aferom, pa i sa Senekom, premda je njega mrzio. A i Popeja je vidjela da bi Nero-nova propast bila i njena osuda, te je pitala za mi�ljenje svoje pouzdanike i �idovske sveæenike, jer se opæenito mislilo da je veæ nekoliko godina priznavala vjeru u Jehovu. Neron je opet smi�ljao razna sredstva na svoju ruku koja su èesto bila stra�na i jo� èe�æe upravo luðaèka, pa je naizmjence upadao u strah, se opet veselio kao dijete, a najvi�e je jadikovao.Jednom je u Tiberijevoj kuæi, koja je bila saèuvana od po�ara, bilo dugo i bezuspje�no savjetovanje. Petronije je predlagao da se ostave brige i da poðu u Grèku, a zatim u Misir i Malu Aziju. Taj je put, uos- ,� ,.420talom, bio veæ davno zami�ljen, pa za�to da ga sada odgaðaju, kad je u Rimu i �alost i opasnost?Cezar primi odu�evljeno taj savjet, no Seneka, promisliv�i malo, reèe:� Lako je poæi, ali vratiti se bilo bi poslije te�e.� Herakla mi � odgovori Petronije. Mogli bismo se vratiti s azijskim legijama.� Tako æu i uèiniti! � klikne Neron.No Tigelin stade se protiviti. On sam nije se znao nièemu domisliti, i da mu je misao Petronijeva do�la u glavu, bio bi je bez sumnje iznio kao jedino spasonosnu. No njemu je bilo stalo i do toga kako se ne bi Petronije pokazao i drugi put jedinim èovjekom koji u te�kim èasovima mo�e sve i svakoga spasiti.� Slu�aj me, bo�anski! � reèe. � Taj je savjet poguban! Jo� prije nego stigne� do Ostije, znut æe se graðanski rat, i tko zna neæe li se tkogod od �ivih sporednih potomaka pokojnoga cara proglasiti carem, pa �to æemo onda ako i legije pristanu uza nj?

� Uèinit æemo to � odgovori Neron � da æemo se prije postarati da ponestane Augustova koljena. Mnogo ih ionako vi�e nema, pa ih se mo�emo lako osloboditi.� To se mo�e, ali zar se samo o njima radi? Moji su ljudi juèer èuli meðu pukom da Cezar treba da bude onakav èovjek kakav je Traseja.Neron se ugrize za usnicu. Zaèas digne oèi uvis i reèe:� Nezasitne li i nezahvalne rulje! Imaju dosta �ita i ulja na kojem mogu peæi lepinje, �to hoæe vi�e?Nato æe Tigelin:� Osvetu.Nasta �utnja. Najedanput Neron ustane, digne ruku i stane deklamovati:»Srca osvetu vièu, a osveta �rtvu.« Zatim, zaboraviv�i na sve, klikne razvedrena lica:421� Dajte mi da�èicu i stilo da zapi�em taj stih. Lukan nije nikad sliènoga naèinio. Jeste li vidjeli kako sam ga na�ao u tren oka?� O neisporedivi! � javi se nekoliko glasova. Neron zabilje�i stih i reèe:� Da osveta vapije za �rtvom.Zatim obreda pogledom dru�tvo oko sebe:� A kako bi bilo da pustimo glas da je Vatinije naredio zapaliti grad, pa da njega �rtvujemo gnjevu naroda?� O bo�anski! Ta tko sam ja? � povièe Vatinije.� Istina je! Treba netko veæi od tebe ... Vitelije? Vitelije problijedi, ali udari u smijeh.� Moje salo � odgovori � moglo bi samo iznova razjariti po�ar.No Neron je imao ne�to drugo na umu, jer je tra�io u du�i �rtvu koja bi doista mogla smiriti puèki gnjev. I na�ao ju je.� Tigeline! � reèe zatim � ti si zapalio Rim! Sakupljene podiðe drhtavica. Razumjeli su da seCezar ovaj puta ostavio �ale i da dolazi èas te�kih dogaðaja.Tigelinovo lice stegne se kao gubica u psa koji je spreman ugristi.� Zapalio sam Rim po tvojoj zapovijesti � reèe.I stado�e se gledati kao dva demona. Nastade takva ti�ina da se èulo zujanje muha, koje su letjele po atriju.� Tigeline � javi se Neron � ljubi� li mene?� Ti zna�, gospodaru.� �rtvuj se za me!� Bo�anski Cezare � odgovori Tigelin � za�to mi pru�a� slatki napitak koji ne smijem priniji ustima? Puk mrmlja i buni se. Hoæe� li da se i pre-torijanci stanu buniti?Nazoènima zamre srce od groze. Tigelin je bio prefekt pretorijanaca, i njegove rijeèi imale su naprosto znaèenje prijetnje. Sam je Neron to razumio i blijedilo mu pade na lice.422Tada uðe Epafrodit, osloboðenik Cezarov, i javi da bo�anska Augusta �eli govoriti s Tigelinom, jer su kod nje ljudi koje treba prefekt da preslu�a.Tigelin se pokloni Cezaru i iziðe mirna i prezirna lica. Htjedo�e ga udariti, ali on je pokazao zube: nagovijestio je tko je on, i znajuæi kukav�tinu Nero-novu bio je uvjeren da ovaj vladar svijeta nikad neæe smjeti diæi na nj svoju ruku.A Neron je sjedio èasak �uteæi, no videæi da nazoèni oèekuju od njega bilo kakvu rijeè, reèe� Odgojio sam guju u njedrima.Petronije slegne ramenima, kao da æe reæi da takvoj zmiji nije te�ko otkinuti glavu.Petronije je veæ skoro otvorio usta da ka�e: »Ime-nuj mene prefektom pretorijanaca, pa æu ja predati narodu Tigelina i u jedan dan umiriti grad.« No pretegla je njegova priroðena lijenost. Biti prefekt znaèilo je upravo nositi na pleæima Cezara i tisuæe javnih poslova. A na �to mu taj trud? Zar nije bolje èitati u gizdavoj biblioteci stihove, gledati vaze i kipove, ili dr�eæi na krilu bo�ansko tijelo Eunièino mrsiti prstima njenu zlatnu kosu i prinositi usta na njena koraljna usta?Zato reèe:� Ja svjetujem da ide� u Grèku.� Ah � odgovori Neron � èekao sam od tebe ne�to vi�e. Senat me mrzi. Kad odem, tko æe mi jai da se neæe pobuniti protiv mene i proglasiti koga drugoga carem? Puk mi je nekoæ bio vjeran, no danas æe pristati uz njih... Tako mi Hada, taj senat i taj narod ima

jednu glavu ...!� Dopusti da ti ka�em, o bo�anski, ako hoæe� saèuvati Rim, da treba saèuvati bar nekoliko Rljana � reèe sa smije�kom Petronije.No Neron stade naricati:� �to je meni do Rima i Rimljana! U Grèkoj bi me slu�ali. Ovdje me okru�uje samo izdaja. Svi me ostavljaju! I vi ste spremni da me iznevjerite! Znam ja to, znam... Vi i ne mislite �to æe reæi o vama buduæi vijekovi, kad odbjegnete ovakva umjetnika kakav sam ja.423.LTu se odjednom udari o èelo i klikne:� Istina...! Od pustih briga zaboravljam i ja tko sam.Rekav�i to, okrene se Petroniju veæ sasvim vedra lica.� Petronije � reèe � narod mrmlja, ali da uzmem liru i iziðem s njome na Martovu poljanu, pa da mu zapjevam onu pjesmu �to sam je vama pjevao uz po�ar, ne misli� li da bih i njih ganuo svojim pjevom, kako je nekoæ Orfej dirao divlje �ivotinje, drveæe i kamenje?Nato æe Tulije Senecion, koji je veæ odavna bio nestrpljiv:� Bez sumnje, Cezare, kad bi ti dopustili da za-poène�.� Hajdemo u Heladu! � vikne zlovoljno Neron.No taj èas uðe Popeja, a za njom Tigelin. Oèi nazoènih obrati�e se nehotice k njemu, jer nikad nije trijumfator ulazio s takvim ponosom na Kapitol, s kakvim je on sada stao pred Nerona.Zatim stane govoriti lagano i presudno glasom u kojemu se èuo kao zvek gvo�ða:� Poslu�aj me, Cezare, jer evo mogu ti reæi: na�ao sam! Narodu treba osvete i �rtve, ali ne jedne, nego stotina i tisuæa. Jesi li ikad èuo, gospodaru, tko je bio Krist, onaj �to ga je Poncije Pilat raspeo bio na kri�? I zna� li tko su kr�æani? Nisam li ti govorio o njihovim opaèinama i sramotnim obredima, o njihovom gatanju da æe oganj donijeti smak svijeta? Narod ih mrzi i sumnja na njih. Nitko ih nije vidio u hramovima, jer bogove na�e dr�e za zle duhove; nema ih u stadiju, jer preziru utrkivanja. Nikad te ruke kojega kr�æanina ne poèasti�e pljeskom. Nikad te nije koji priznao bogom. Oni su neprijatelji roda ljudskoga, neprijatelji Rima i neprijatelji tvoji. Narod mrmlja protiv tebe, ali nisi ti, Cezare, meni zapovjedio da spalim Rim, niti sam ga spalio ... Narod �udi za osvetom, pa neka mu bude. Narod �udi za krvlju i igrama, pa neka mu budu. Narod sumnja na te, ali neka se njegove sumnje obrate na drugu stranu.424Neron je slu�ao isprva zaèuðeno. No uz Tigelinove rijeèi glumaèko se njegovo lice stalo mijenjati i primati izmjenice izraz gnjeva, �alosti, sa�aljenja, ogorèenja. Najednom ustane i baciv�i sa sebe togu, koja mu pade do nogu, pru�i obje ruke uvis i osta neko vrijeme �uteæi.Onda se javi glasom tragika:� Zeuse, Apolone, Hero, Ateno, Persefono i svi besmrtni bogovi, za�to nam ne pritekoste u pomoæ? �to uèini ovaj nesretni grad onim okrutnicima da ga tako neèovjeèno spali�e?� Neprijatelji su roda ljudskoga i tvoji! � reèe Popeja. A drugi stado�e vikati:� Izvr�i pravdu! Kazni palikuæe! Sami bogovi tra�e osvetu.A on sjede, obori glavu na prsa te je iznova �utio kao da ga je gnusnost o kojoj je èuo, zaglu�ila. No zaèas mahnu rukama i reèe:� Kakve su muke i kakve kazne zaslu�ili za takvo bezakonje...? No bogovi æe me nadahnuti i uz pomoæ tartarskih vlasti dat æu jadnome puku takve predstave da æe me dovijeka spominjati sa zahvalno�æu.Petroniju se èelo iznenada naoblaèi. Pomislio je na pogibao koja æe zaprijetiti Ligiji, Viniciju kojega je ljubio, i svim onim ljudima, èiju je nauku odbijao, ali je bio uvjeren o njihovoj nedu�nosti. Pomislio je takoðer da æe se zapoèeti jedna od onakvih krvavih orgija kakvih nisu podnosile njegove estetske oèi. Pa prije svega reèe sebi: »Valja mi spasiti Vinicija, koji æe poludjeti ako ona djevojka pogine.« I taj razlog pretegne sve ostale, jer je Petronije dobro razumio da zameæe tako opasnu igru, kao nikad u �ivotu.No poèeo je ipak govoriti slobodno i nehajno, kako je govorio obièno, kad bi kritikovao ili ruglu izvrgavao pojmove Cezara i augustiana, koji nisu bili dovoljno estetski.

� Dakle ste na�li �rtve! Dobro! Mo�ete ih poslati na arene ili obuæi u »bolne tunike«. I toe lijepo! Ali poslu�ajte i mene. Imate vladu, imate pretorijan-425ce, imate silu, budite dakle iskreni barem tada kad vas nitko ne èuje. Varajte puk, ali nemojte sami sebe. Predajte puku kr�æane, osudite ih na kakve hoæete muke, ali imajte srèanosti reæi sami sebi da nisu oni upalili Rim ...! Pi! Nazivate me arbitrom elegancije, pa vam izjavljujem da mi se grste jadne komedije. Pi! Ah, kako me to sve sjeæa teatralnih da�èara kod Porte Asinarije, gdje se glumci igraju za zabavu svjetini iz predgraða bogova i kraljeva, a poslije predstave piju kiseli� i jedu crveni luk ili dobivaju batine. Budite, odista, bogovi i kraljevi, jer vam ka�em da to mo�ete biti. A ti, Cezare, koji si nam se prijetio sudom buduæih vijekova, pomisli, da æe oni izreæi presudu i o tebi. Bo�anske mi Klije! Neron vladar svijeta, Neron bog upalio je Rim, jer je bio tako moguæ na zemlji, kao Zeus na Olimpu. Neron pjesnik tako je ljubio poeziju da joj je �rtvovao otad�binu! Od poèetka svijeta nitko nije ni�ta slièno uèinio, ni�ta slièno smio uèiniti. Zaklinjem te imenom devet Libertida, ne odrièi se takve slave, jer æe pjesme o tebi pjevati dok je svijeta i vijeka! �to æe prema tebi biti Priam? �to li Agamemnon? �to Ahil? �to sami bogovi? Ne pitam, je li spaljenje Rima stvar dobra, ali je velika i neobièna! A ka�em ti uz to, da puk neæe diæi na te ruke! To nije istina! Budi slobodan! Èuvaj se djela tebe nedostojnih, jer ti prijeti da æe buduæi vjekovi moæi kazati: »Neron je spalio Rim ali se kao malodu�ni Cezar i malodu-�ni pjesnik odrekao velikoga èina od straha i bacio je krivnju na nedu�ne!«Rijeèi Petronijeve èinile su obièno na Nerona jak dojam, no ovaj put nije se ni sam Petronije varao, jer je vidio da je ono �to govori krajnje sredstvo koje mo�e doista u sretnom sluèaju spasiti kr�æane, ali jo� lak�e pogubiti njega samoga. Ipak nije se ustegao, jer mu je bilo i do Vinicija kojega je ljubio, i do igre s opasno�æu kojom se zabavljao. »Kocka je baèena«, govorio je sebi, »Vidjet æemo hoæe li majmunu strah za njegovu ko biti veæi od slavièno-sti.« No u du�i nije sumnjao da æe ipak pretegnuti strah.426Meðutim poslije njegovih rijeèi nastade ti�ina. Po-peja i svi nazoèni zagleda�e se pa�ljivo u oèi Nero-nu, a on stade dizati usnice uvis pribli�ujuæi ih do samih nozdrva, kako je bio navikao èiniti kad nije znao �to æe i kamo æe, najzad mu se zabuna i zlovolja oèito pokaza�e na licu.� Gospodaru � videæi to povièe Tigelin � dopusti mi da odem, jer kad hoæe da izlo�e propasttvoju osobu, a uz to te nazivaju malodu�nim pjesnikom, palikuæom i komedija�em, ne mogu mi u�i da podnesu takvih rijeèi.� Proigrao sam! � pomisli u sebi Petronije. No, okrenuv�i se Tigelinu, promjeri ga pogledom,u kom je bio prezir velikoga gospodina i otmjenoga èovjeka prema prostaku, pa reèe:� Tigeline, tebe sam nazvao komedija�em jer si to i sada.� Zar zato �to neæu da slu�am tvojih pogrda?� Zato �to hini� neizmjernu ljubav prema Cezaru, a maloprije prijetio si mu pretorijancima, �to smo razumjeli svi mi, i on takoðer.Tigelin, koji se nije nadao da æe Petronije smjeti baciti na sto takve kocke, problijedi, smete se i zanijemi. No to je bila posljednja pobjeda arbitra elegancije nad takmacem, jer u taj èas reèe Popeja:� Gospodaru, kako mo�e� dopustiti da takva misao padne kome na pamet, a kamoli da je tko smije izgovoriti glasno tebi u lice?� Kazni drznika! � klikne Vitelije.Neron podigne opet usnice do nosnica i, zaklije-�tiv�i u Petronija svojim staklastim kratkovidnim oèima, reèe:� Zar mi tako plaæa� prijateljstvo koje sam k tebi imao?� Ako se varam, doka�i mi to � odgovori Petronije � no znaj da govorim ono �to mi nala�e ljubav k tebi.� Kazni drznika! � ponovi Vitelije.� Uèini to! � zaèu se nekoliko glasova.427U atriju nastade �um i nemir, jer se ljudi stado�e odmicati od Petronija. Odmaèe se paèe i Tulije Se-necion, njegov postojani drug na dvoru, i mladi Nerva, koji mu je dotad pokazivao naj�ivlje prijateljstvo. Za�as je Petronije ostao sam na lijevoj strani atrija te je s osmijehom na usnama ureðivao rukom nabore na togi oèekujuæi jo� �to æe reæ

ili uèiniti Cezar.A Cezar reèe:� Hoæu da ga kaznim, no to je moj drug i prijatelj, pa ako me je i ranio u srce, neka zna da to srce ima za prijatelja samo ... opro�tenje.� Proigrao sam i propao! � pomisli Petronije. Meðutim Cezar ustane, i vijeæe je bilo svr�eno.428Petronije se uputi kuæi, a Neron s Tigelinom prijeðe u atrij Popejin, gdje su ih èekali ljudi s kojima je prefekt prije razgovarao. Tamo su bila dva »rab-bi« sa Zatiberja, odjeveni u duge sveèane haljine, s mitrama na glavi, zatim mladi pisar, njihov pomoænik, i Hilon. Ugledav�i cara, sveæenici problijedje�e od uzbuðenja, podigo�e ruke do visine ramena i po-kloni�e se do ruku.� Zdravo, vladaru nad vladarima i kralju nad kraljevima! � reèe stariji. � Zdravo zemaljski gospodaru, za�titnice izabranoga puka i Cezara, lave meðu ljudima, èija je vlast kao sunèano svjetlo i kao cedar libanski i kao vrelo i kao palma i kao balsam jerihonski...!� Ne zovete me bogom? � upita Cezar. Sveæenici problijedi�e jo� jaèe, a stariji opet progovori:� Rijeèi su tvoje, gospodaru, slatke kao gro�ðe na èokotu i kao zrela smokva, jer je Jehova napunio dobrotom srce tvoje. No prethodnik oca tvojega, cezar Gajo, bio je okrutan, pa ga ipak na�i poslanici nisu nazivali bogom voleæi smrt nego da pogaze Zakon.� A Kaligula ih je bacio lavovima?� Nije, gospodaru. Cezar Gajo pobojao se gnjeva Jehovina.429I podigo�e glave, jer im je ime silnoga Jehove dalo odva�nosti. Uzdajuæi se u njegovu moæ, smjelo pogleda�e u oèi Neronu.� Vi optu�ujete kr�æane radi po�ara Rima? � upita Cezar.� Mi ih, gospodaru, samo tu�imo da su neprijatelji Zakona, zlotvori roda ljudskoga, du�mani Rima i tvoji i da su odavna prijetili gradu i svijetu ognjem. Ostalo æe ti reæi ovaj èovjek, èija se usta neæe okaljati la�ju, jer je u �ilama njegove matere tekla krv izabranoga naroda.Neron se obrati ka Hilonu:� Tko si ti?� Tvoj poklonik, Ozirise, i uz to ubogi stoik...� Mrzim stoike � reèe Neron � mrski su mi Traseja, Musonije i Kornut. Odvratan mi je njihov jezik, njihovo preziranje umjetnosti, njihovo dragovoljno ubo�tvo i njihova prljavost.� Gospodaru, tvoj uèitelj Seneka ima tisuæu stolova od èetrunovine. Po�eli samo, pa æu imati dvaput vi�e. Ja sam stoik za nevolju. Okiti, Presjajni Care, moj stoicizam vijencem od ru�a i postavi preda nj vrè vina, pa æu zapjevati Anakreonta tako da æu zaglu�iti sve epikurovce.Neron, komu se sviðao pridjevak »Presjajni«, osmjehnu se i reèe:� Sviða� mi se!� Taj èovjek vrijedi zlata koliko je te�ak � kliknu Tigelin.A Hilon odgovori:� Dopuni, gospodaru, moju te�inu svojom dare�-ljivo�æu, jer æe drukèije vjetar odnijeti nagradu.� Doista, Vitelija ne bi pretegnuo � nastavi Cezar.� Eheu, Srebrnoruki, moja dosjetljivost nije od olova.� Vidim da ti tvoj zakon ne smeta da me zove� bogom?430� O besmrtni! Moj je zakon u tebi. Kr�æani su hulili taj zakon i zato sam zamrzio njih.� �to zna� o kr�æanima?� Hoæe� li mi dopustiti da se isplaæena, bo�anski?� Ne � reèe Neron � to mi je dosadno.� I ima� triput pravo, jer u oèima koje su tebe vidjele, moraju zauvijek presahnuti suze. Gospodaru, brani me od mojih zlotvora.� Govori o kr�æanima! � reèe Popeja malo nestrpljivo.

� Bit æe kako ka�e�, Izido! � odgovori Hilon. � Eto od mladosti dao sam se na filozofiju i tra�io sam istinu. Tra�io sam je i kod starih bo�anskih mudraca i u akademiji u Ateni i u Serapeumu aleksandrij-skom. Kad sam èuo za kr�æane, pomislio sam da je to kakva nova �kola u kojoj æu moæi naæi nekoliko zrna istine, i upoznadoh se s njima na svoju nesreæu! Prvi kr�æanin na kojega me sudbina nanijela bija�e Glauko, lijeènik u Napulju. Od njega sam doznao s vremenom da se oni klanjaju nekakvome Kristu koji im je obeæao istrijebiti sve ljude i iskopati do temelja sve gradove na zemlji, a njih ostaviti ako mu pomognu uni�titi Deukalionovu djecu. Zato, gospodaru, oni mrze ljude, zato truju studence, zato na svojim sastancima bacaju kletve na Rim i na sve hramove u kojima se odaje èast na�im bogovima. Krist je bio raspet, ali im je obeæao, kad Rim bude uni�ten ognjem, da æe tada drugi put doæi na svijet i dati im vlast nad zemljom ...� Sad æe puk razumjeti za�to je Rim izgorio � prekide Tigelin.� Mnogi veæ razumiju, gospodaru � odgovori Hilon � jer ja obilazim po vrtovima, po Martovoj poljani i nauèavam. No ako me htjednete poslu�ati dokraja, vidjet æete kakve imam uzroke za osvetu. Lijeènik Glauko nije mi isprva odavao da njihova nauka nala�e mr�nju prema ljudima. Nasuprot, govorio mi je da je Krist dobro bo�anstvo i da je bit njegove nauke ljubav. Blago moje srce nije moglo431odoljeti takvim istinama, pa sam zavolio Glauka i pouzdao se u nj. Dijelio sam s njime svaki komadiæ kruha, svaki novèiæ, i zna� li, gospodaru, kako mi se odu�io? Na putu iz Napulja u Rim ubo me no�em, a moju �enu, moju lijepu i mladu Bereniku prodao je trgovcima robija. Da je Sofoklo znao moje dogaðaje ___Ali �to govorim! Slu�a me netko bolji od So-fokla.� Siromah èovjek! � uzdahnu Popeja.� Tko je vidio lice Afroditino nije siromah, gospoðo, a ja ga vidim u ovaj èas. No tada sam potra�io utjehu u filozofiji. Do�av�i u Rim, nastojao sam da naðem starje�ine kr�æans da pravo presude meni i Glauku. Mislio sam da æe ga prisiliti da mi vrati �enu... Upoznao sam se s njihovim velikim sveæenikom, upoznao sam se s drugim, Pavlom po imenu koji je ovdje su�njevao pa je onda bio pu�ten, upoznao sam sina Zebedejeva, upoznao sam Lina, Kleta i mnogo drugih. Znam gdje su boravili prije po�ara, znam gdje se sastaju, mogu pokazati jedno podzemlje za Nomentanskim vratima gdje slave svoje pogane obrede. Vidio sam ondje Petra Apostola, vidio sam Glauka kako je klao djecu da bi Apostol imao èime kropiti glave nazoènima, i vidio sam Ligiju, gojenicu Pomponije Grecine, gdje se hvali da nije mogla donijeti djetinje krvi, ali da donosi smrt djeteta, jer je urekla malu Augustu, kæerku tvoju, Ozirise, i tvoju, Izido!� Èuje� li, Cezare? � reèe Popeja.� Mo�e li to biti? � povièe Neron.� Mogao sam oprostiti svoje nepravde � produ�i Hilon � no èuv�i za va�e, htio sam je no�em ti. Na �alost, sprijeèio me plemeniti Vinicije, koji je ljubi.� Vinicije? Pa ona je od njega pobjegla?� Bila je pobjegla, ali on ju je tra�io jer nije mogao bez nje �ivjeti. Za kukavnu naplatu pomagao sam mu je tra�iti i pokazao sam mu kuæu gdje je stanovala meðu kr�æanima na Zatiberju. Po�li smo432onamo jednom skupa, a s nama i tvoj rvaè Kroton, kojega je plemeniti Vinicije najmio za sigurnost. No Urso, rob Ligijin, udavio je Krotona. To je èovjek stra�ne snage, gospodaru, koji bikovima zakreæe vratom tako lako kako bi tko drugi zakretao vrapcima. Zato su ga Aulo i Pomponija i pazili.� Herkula mi! � reèe Neron. � Smrtnik koji je udavio Krotona zaslu�uje kip na Forumu. Ali vara� se ili la�e�, jer je Krotona ubio no�em Vinicije.� Te�ko eto ljudi oblaguju bogove. O gospodaru, ja sam gledao kako rebra Krotonova pucaju u rukama Ursovim koji je zatim oborio i Vinicija. Bio bi ga ubio da nije bilo Ligije. Vinicije je dugo poslije bolovao, no oni su ga njegovali nadajuæi æe da æe radi ljubavi postati kr�æanin. I postao je kr�æanin.� Vinicije?� Jest.� Da nije mo�da i Petronije? � upita hitro Ti-gelin.

Hilon se stade previ jati, trti ruke i reèe:� Divim se tvojoj pronicavosti, gospodine! 0 ...! Moguæe! Vrlo lako moguæe!� Sad razumijem za�to je onako branio kr�æane. No Neron se stane smijati.� Petronije kr�æanin ...! Petronije neprijatelj �ivota i rasko�a! Ne budite ludi i nemojte htjeti da u to vjerujem, jer ionako sam spreman da ni�ta ne vjerujem.� No plemeniti je Vinicije postao kr�æanin, gospodaru. Zaklinjem ti se ovim blijeskom koji od tebe bije da govorim istinu, i da mi se ni�ta tako ne gadi kao la�. Pomponija je kr�æanka, mali Aulo je kr�æanin i Ligija i Vinicije. Slu�io sam ga vjerno, a on me je za nagradu po Glaukovoj �elji i zahtjevu �ibao ovako stara, a bio sam bolan i gladan. I zakleo sam se Hadom da æu mu to zapamtiti. O gospodaru, osveti na njima moje nepravde, a ja æu vam predati Petra Apostola i Lina i Kleta i Glauka i Krispa, sve same starje�ine, i Ligiju i Ursa, pokazat æu vam ih stotine, tisuæe, pokazat æu bogomolje, groblja, u sve28 Quo vadi�433va�e tamnice neæe stati...! Bez mene ne biste ih mogli naæi! Dosad sam nevoljama svojim tra�io utjehu u filozofiji, neka je sada naðem u milostima koje æe me obasuti... Star sam, a nisam upoznao �ivota, daj da otpoènem ...!� Ti bi htio biti stoik za punom zdjelom � reèe Neron.� Tko tebi èini usluge, veæ ju je napunio.� Ne vara� se, filozofe.No Popeja nije izgubila iz misli svoje neprijatelje. Njena naklonost k Viniciju bila je, dodu�e, veæma èasovita po�uda, koja se rodila zbog ljubomora, gnjeva i povrijeðenoga samoljublja. A ipak ju je hladnoæa mladoga patricija takla duboko i napunila joj srce zlopamtilaèkom srd�bom. Veæ samo to �to je smio drugu cijeniti vi�e od nje, èinilo joj se pre-stupak koji je vapio za osvetom. A Ligiju je poèela mrziti od prvoga èasa, kad ju je uznemirila ljepota toga sjevernog ljiljana. Petronije, koji je govorio o pretankom struku djevojèinom, mogao je utuviti �to je htio Cezaru, ali nije Augusti. Vje�ta Popeja od prvoga pogleda razabrala je da se u èitavom Rimu jedina Ligija mo�e takmiti s njome, pa je i nadma�iti. I od tog se èasa zaklela da æe je pogubiti.� Gospodaru � reèe � osveti na�e dijete!� Pohitajte! � klikne Hilon. � Pohitajte, jer æe je Vinicije sakriti. Ja æu pokazati kuæu u koju su se iznova povratili poslije po�ara.� Dat æu ti deset momaka, pa idi odmah! � reèe Tigelin.� Gospodine! Ti nisi vidio Krotona u �akama Ur-sovim: ako da� pedeset, pokazat æu samo izdaleka kuæu. No ako ne uhvatite i Vinicija poginuo sam.Tigelin pogleda Nerona.� Ne bi li bilo dobro, bo�anski, ra�èistiti sada raèune i s ujakom i sa sestriæem?Neron promisli èasak i odvrati:� Ne! Ne sada...! Ljudi ne bi vjerovali kad bi im se poku�alo dokazati da su Petronije, Vinicije ili Pomponija Grecina upalili Rim. Imali su odveæ lije-434pe domove. Danas se hoæe druge �rtve, a na one red ce doæi kasnije.~~ ^.ti,mi' g°sP°daru, daj vojnika da me èuvam.� Tigelin æe se o tome postarati.� Nastanit æe� se meðutim kod mene � reèe prefekt.Hilonu sine lice od radosti.� Predat æu sve! Samo se po�urite, po�urite! � viknu promuklim glasom.435LIKad se Petronije vratio od Cezara, zapovijedi da ga nose u njegov dom na Karinama, koji je, opkoljen sa tri strane vrtom a sprijeda malenim Cecilijevim trgom, zaèudo ostao èitav za po�ara. Stoga su drugi augustiani, koji izgubi�e kuæe i u njima mno�tvo blaga i umjetnina, zvali Petronija sretnikom. Govorili su o njemu uostalom odavna, da je prvenac For-tunin, i sve veæa prijazan koju mu je posljednje vrijeme pokazivao Cezar, èinilo se da potvrðuje to mi�ljenje.No taj prvenac Fortunin mogao je sada razmi�ljati0 promjenljivosti te majke, ili o njenoj sliènosti s Kronom koji je pro�dirao svoju roðenu djecu.� Da mi je izgorjela kuæa � govorio je sebi �

1 s njome ujedno moji dragulji, moje etrursko posuðe, aleksandrijsko staklo i korintska mjed, mo�da bi Neron doista zaboravio uvredu. Poluksa mi! Kad pomislim da je samo na meni bilo da ovoga èasa budem prefekt pretorijanaca. Tigelina bih oglasio palikuæom, kako i jest, obukao bih ga u bolnu tuniku, predao puku, obranio kr�æane i nanovo bih sagradio Rim. Tko zna ne bi li mo�da po�tenim ljudima i odlanulo i sve na bolje po�lo. Trebalo mi je sve to uèiniti veæ i radi Vinicija. Ako bi mi bilo odvi�e posla, njemu bih ustupio prefekturu, i Neron se ne bi ni poku�ao protiviti... Pa neka bi Vinicije poslije pokrstio sve pretorijance, makar i samoga Nerona, �to bi mi to smetalo! Neron pobo�an, Neron436krepostan i milosrdan, to bi paèe bilo lijepo pogledati.I njegova nebriga bila je tako velika da se stao smijati. No zaèas mu se misao svrati na drugu stranu. Uèini mu se da je u Anciju i da mu Pavao iz Tarsa govori:»Nazovite nas neprijateljima �ivota, ali odgovori mi, Petronije, da je Cezar kr�æanin i da se vlada po na�oj nauci, zar va� �ivot ne bi bio sigurniji i mirniji?«I sjetiv�i se tih rijeèi govorio je sam sebi dalje:� Kastora mi! Kolikogod oni ovdje pomore kr�æana, toliko æe Pavao naæi novih, jer ako svijet ne mo�e postojati na lupe�tvu, onda on ima pravo ... Ali tko zna da li ne mo�e, kad postoji. I ja sam, koji sam koje�ta nauèio, nisam nauèio kako treba biti dosta velik lupe�, i zato æe mi valjati otvoriti �ile ... Ali ipak bi se tako moralo svr�iti; a da se i ne svr�i tako, svr�ilo bi se drukèije. �ao mi je Eunike i moje mirenske vaze, no Eunika je slobodna, a vaza æe sa mnom. Riðobradi je neæe dobiti ni u kojem sluèaju! �teta i Vinicija. Uostalom, premda sam se manje dosaðivao u posljednje vrijeme nego prije, spreman sam. Na svijetu ima lijepih stvari, ali ljudi su veæim dijelom tako odvratni da ne vrijedi �aliti za �ivotom. Tko je znao �ivjeti, treba da zna i umrijeti. Ako sam se i brojio meðu augustiane, bio sam slobodniji èovjek nego �to oni onamo misle.Tu slegne ramenima:� Oni ondje misle mo�da, kako mi ovaj èas dr�æu koljena i kako mi strah di�e kosu na glavi, a ja æu, kad se vratim kuæi, okupati se u vodi od ljubièica, pa æe me moja zlatokosa sama namazati i poslije veèere naredit æemo da nam pjevaju onu himnu Apolonu koju je slo�io Antemije. Sam sam nekoæ rekao: na smrt nije vrijedno misliti, jer ona bez na�e pomoæi na nas misli. Bilo bi ipak divno kad bi, odista, postojale kakve Elizejske poljane, a na njima sjene... Eunika bi do�la kadgod do mene, pa bismo zajedno �etali po livadama gdje rastu zlatoglavi. A na�ao bih i bolje dru�tvo nego ovdje... Kakve bu-437dale! Kakvi komedija�i, kakvi li prostaci bez ukusa i uglaðenosti! Ni deset arbitara elegancije ne bi pretvorilo te Trimalhione u pristojne ljude! Persefone mi, veæ mi ih je dosta!I sa zaèuðenjem opazi da ga je veæ ne�to odvojilo od onih ljudi. Ta poznavao ih je i prije dobro i znao �to mu treba o njima dr�ati, pa ipak mu se uèini�e sada nekako dalji i dostojniji prezira nego obièno. Doista su mu dosadni. No zatim stade misliti o svom polo�aju. Po svojoj pronicavosti razumio je da mu propast ne prijeti odmah. Ta Neron se okoristio prigodom da izreèe nekoliko lijepih, uzvi�enih besjeda o prijateljstvu, o pra�tanju, i donekle se njima obvezao. Sad mu valja tra�iti izlike, a dok ih ne naðe, mo�e proæi dosta vremena.� Najprije æe prirediti igre s kr�æanima � govorio je sebi Petronije � zatim æe istom pomisti o meni, a ako je tako, nije vrijedno sebi o tome trti glavu, niti mijenjati naèin �ivota. Bli�a je pogibao Viniciju!I sad stane misliti samo o Viniciju kojega odluèi spasiti.Robovi su brzo nosili nosiljku izmeðu ru�evina, gari�ta i dimnjaka, kojima su jo� bile zakrèene Ka-rine, no on im zapovjedi da idu br�e, eda bi �to prije stigao kuæi. Vinicije, kojemu je kuæa izgorjela, smjestio se kod njega i na sreæu bio je doma.� Jesi li vidio danas Ligi ju? � upita ga na ulasku Petronije.� Vraæam se od nje.� Poslu�aj �to æu ti kazati, i ne trati vremena pitajuæi. Danas odluèi�e kod Cezara okrivitkr�æane da su zapalili Rim. Prijete im progoni i muke. Potjera mo�e zapoèeti svaki èas. Uzmi Ligiju i bje�ite odmah ako æete za Alpe ili u Afriku. I �uri, jer s Pala-tina je bli�e na Zatiberje nego odavle.Vinicije je bio doista odvi�e vojnik da bi gubio vrijeme suvi�nim pitanjem. Slu�ao je

namr�tenih obrva, lica sabrana i mrka, ali bez prepasti. Oèito je prvi osjeæaj, koji se u toj naravi budio prema opasnosti, bila �elja za borbom i obranom.438h� Idem! � reèe.� Jo� samo rijeè! Uzmi kesu zlata, uzmi oru�je i vi�e svojih ljudi kr�æana. Ako bude do nevje, otmi je silom!Vinicije je bio veæ na atrijskim vratima.� Po�alji mi vijest po robu! � vikne za njim Petronije.I ostav�i sam, stade �etati uzdu� stupova koji su krasili atrij, razmi�ljajuæi �to æe se dogiti. Znao je da su se Ligija i Lino vratili iza po�ara u staru kuæu koja je, kao i veæi dio Zatiberja ostala èitava, i to je bila nepovoljna okolnost, jer bi ih drukèije te�ko bilo naæi meðu gomilama svijeta. Ipak se nadao da i tako nitko u Palatinu ne zna gdje borave, pa da æe zato Vinicije svakako preteæi pretorijance. Doðe mu isto tako na pamet da æe Tigelin zastalno htjeti uloviti najednom �to veæi broj kr�æana, i zato æe morati mre�u razapeti na cijeli Rim, to æe reæi podijeliti pretorijance na male odjele.� Ako ne po�alju po nju vi�e od deset ljudi � mislio je � onda æe im sam golemi Ligijac polomiti kosti, a �to istom kad mu u pomoæ doðe Vinicije! I razmi�ljajuæi tako o tome, razbistri se. Istina, oprijeti se oru�jem pretorijancima znaèilo je gotovo isto �to i zaratiti se s Cezarom. Petronije je znao, ako se Vinicije i spase od Neronove osvete, da osveta mo�e stiæi njega, ali za to nije mario. Dapaèe, razveselila ga je misao da æe pomrsiti osnove Neronu i Tigelinu. I odluèi da neæe po�aliti za to ni novaca ni ljudi, i buduæi da je Pavao iz Tarsa jo� u Anciju obratio veæi dio njegovih robova, mogao se pouzdati da u obrani kr�æanke mo�e raèunati na njihovu spremnost i po�rtvovnost.Uto uðe Eunika i prekine ga u tom razmi�ljanju. Èim ju je ugledao, sve mu glavobolje i brige i�èezo�e bez traga. Zaboravio je Cezara i nemilost u koju je pao, kukavne augustiane, potjeru, koja je prijetila kr�æanima, Vinicija, Ligiju i gledao je samo Euniku oèima estete, koji voli lijepe oblike, i oèima ljubavnika, kojega iz tih oblika osvaja ljubav. Ona je bila odjevena u prozirnu ljubièastu haljinu, zvanu coa439vestis, te je bila zbilja lijepa kao kakva bo�ica. Osjeæajuæi pri tom da joj se on divi i ljubeæi ga svom du�om, uvijek �eljna njegova draganja, plamen joj udari u obraze od radosti, kao da nije bila milosnica nego nevina djevojka.� �to æe� mi reæi, Harito? � reèe Petronije pru�ajuæi joj ruke.A ona prigne k njemu svoju zlatnu glavu i odgovori:� Gospodaru, do�ao je Antemije s pjevaèima i pita hoæe� li ga poslu�ati danas.� Neka prièeka. Zapjevat æe nam kod objeda himnu Apolonu. Oko nas su jo� gari�ta i pepeli�ta, a mi æemo slu�ati himnu Apolonovu! Tako mi paf-skih gajeva, kad je vidim u ovoj haljini, èini mi se da se Afrodita pokrila komadiæem neba i jo� stoji preda mnom.� O gospodaru! � reèe Eunika.� Hodi amo, Euniko, zagrli me rukama i daj mi svoja usta ... Ljubi� li me?� Ne bih vi�e ljubila ni Zeusa.Rekav�i to, pritisne svoja usta na njegova dr�æuæi u njegovu zagrljaju od sreæe. No zaèas æeetronije:� A kad bismo se morali rastati...? Eunika mu pogleda sa strahom u oèi.� Kako to, gospodaru?� Ne pla�i se! No vidi�, tko zna neæu li morati na dalek put.� Vodi me sa sobom ...� Reci mi, ima li na travnicima u vrtu zlato-glava?� U vrtu su èempresi i travnici svenuli od po�ara, a s mrèika je opao list i sav je vrt kao mrtav.� Sav je Rim kao mrtav i naskoro æe biti pravo groblje. Zna� li da æe iziæi edikt protiv kr�æana i da æe zapoèeti progoni u kojima æe izginuti tisuæe ljudi?� Za�to æe ih ka�njavati, gospodaru? To su dobri i mirni ljudi.440� Ba� zato.� A mi hajdemo na more! Tvoje bo�anske oèi nerado gledaju krv.� Dobro, no sad mi se valja okupati. A kad se okupam, ti æe� mi namazati ruke. Tako mi Kipri-dina pasa, nikad mi se jo� nisi uèinila tako lijepa. Nalo�it æu da ti se naèini kada u obliku �koljke, i ti æe� biti u njoj kao najdragocjeniji biser. Doði, zlatokosa!

I ode. A sat su kasnije oboje pod vijencima od ru�a i zamagljenih oèiju poèivali ispred stola, puna zlatnoga suda. Poslu�ivali su ih djeèaci odjeveni kao amori, a oni su pijuæi vino iz kristalnih pehara, ovijenih br�ljanom, slu�ali himnu Apolonu koju su pjevali pjevaèi uz pratnju harfa pod upravom Antemi-jevom. Nije im bilo stalo �to su naokolo iz gari�ta str�ali dimnjaci kuæa i �to je vjetar raznosio pepeo spaljenoga Rima! Bili su sretni i mislili su samo na ljubav koja im je �ivot pretvarala kao u bo�anski san.No himna jo� nije bila dovr�ena, kad u dvoranu uðe rob, nadstojnik atrija.� Gospodaru � reèe glasom u kojem je podrhtavao nemir � centurion s odjelom pretorijanaca stoje pred vratima i po zapovijedi Cezarovoj �eli govoriti s tobom.Pjev i zvuèi harfa zanijemi�e. Nemir osvoji sve nazoène jer se Cezar u saobraæaju s prijateljima nije slu�io pretorijancima, i dolazak njihov nije slutio u ono doba ni�ta dobro. Jedini Petronije ne pokaza ni najmanje uzrujanosti, te reèe kako bi govorio èovjek kojemu dodijavaju èesti pozivi:� Mogli bi me barem ostaviti da na miru objedujem.Zatim se okrene nadstojniku atrija i zapovjedi:� Pusti ga!Rob i�èezne za zavjesom. Zamalo odjeknu�e te�ki koraci i u dvoranu uðe Petroniju poznati kapetan Aper u oklopu i s kacigom na glavi.� Plemeniti gospodine, evo ti pisma od Cezara.441Petronije pru�i lijeno svoju bijelu ruku, prihvati da�èice i baciv�i na njih oko dade ih sasvim mirno Eunici.� Èitat æe veèeras novu pjesmu iz Troike � reèe� pa me zove da doðem.� Imam samo zapovijest da predam pismo � reèe kapetan.� Dobro. Neæe biti odgovora. Ali moguæe bi, kapetane, malo poèinuo kod nas i srknuo pehar vina?� Hvala ti, plemeniti gospodine! Pehar vina popit æu rado u tvoje zdravlje, ali poèinuti ne mogu kad sam u slu�bi.� Za�to su tebi dali pismo, mjesto da po�alju po robu?� Ne znam, gospodine. Mo�da zato �to su me poslali ovuda po drugom poslu.� Znam � reèe Petronije � protiv kr�æana.� Jest, gospodine.� Je li potjera veæ davno zapoèela?� Neki su odjeli bili poslani na Zatiberje jo� prije podne.Rekav�i to, prolije kapetan iz èa�e malo vina na èast Marsu, pa je iskapi i reèe:� Neka ti bogovi dadu, gospodine, �to �eli�!� Uzmi jo� i ovaj pehar! � reèe Petronije. Zatim dade znak Antemiju da dopjeva himnu Apolonu.� Riðobradi se stao titrati sa mnom i s Vinici-jem � govorio je u sebi, kad harfe iznova zasvira�e.� Pogaðam njegovu namjeru! Htio me je natjerati u strah �aljuæi mi poziv po centurionu. Veèeras æe pitati kapetana kako sam ga doèekao. Neæe� se odvi�e obradovati, pakosna i svirepa lutko! Znam da uvrede neæe� zaboraviti, znam da me propast neæe mimoiæi, ali ako misli� da æu ti gledati sa strahom u oèi kao da molim milost, i ako misli� da æe� na mome licu vidjeti strah i slomljenost, onda se vara�.� Cezar pi�e, gospodaru: »Doðite, ako vam je drago!« � reèe Eunika. � Hoæe� li poæi?442* *� Izvrsne sam volje, pa mogu slu�ati i njegove stihove � odgovori Petronije. � Poæi æu pogotovu zato jer Vinicije ne mo�e.I zaista poslije objeda i obiène �etnje preda se u ruke robinja, èe�ljarica i oblaèilja, i za sat kasnije dao se, lijep kao kakav bog, odnijeti na Palatin. Veæ je bilo kasno, veèer tiha, mjeseèina je tako sjala da su »lampadariji«, koji su i�li pred nosiljkom, pogasili zublje. Po ulicama i izmeðu ru�evina prolazile su pripite hrpe ljudi, ovjenèane br�ljanom i kozjom krvlju, noseæi u rukama granèice mrèike i lovora iz vrtova Cezarevih. Obilje �ita i nada u velike igre ispunjavala je veseljem srca ljudi. Ponegdje su pjevali pjesme, koje su slavile »bo�ansku noæ« i ljubav, a negdje su plesali na mjeseèini. Vi�e puta robovi su vikali da naèine prolaz za nosiljku »plemenitoga Pe-tronija«, i o

nda se gomila razmicala klièuæi u èast svomu miljeniku.A on je razmi�ljao o Viniciju i èudio se �to nema od njega glasa. Bio je epikurej i samo�ivac, ali razgovarajuæi nekad s Pavlom iz Tarsa, nekad s Vini-cijem i slu�ajuæi svaki dan o kr�æanima bio se pone�to promijenio, iako sam nije toga opa�ao. Puhnuo je i na nj od njih neki vjetar, koji je bacio u njegovu du�u nepoznato sjeme. Izvan njega samoga stado�e ga zanimati i drugi ljudi, a Viniciju je ionako bio priklonjen, jer je u djetinjstvu veoma ljubio njegovu mater, svoju sestru, pa je sada, kad je imao dijela u njegovim poslovima, gledao na njih s takvim zanimanjem kao da gleda kakvu tragediju.Nije gubio nade da je Vinicije pretekao pretori-jance i pobjegao s Ligijom, ili ju je u najgorem sluèaju oteo. No bio bi volio da znade sigurno, jer je slutio da æe mo�da odgovarati na razlièna pitanja na koja bi bolje odgovarao da je bio pripravljen.Zaustaviv�i se pred Tiberijevom palaèom, iziðe iz nosiljke i zaèas uðe u atrij koji je bio veæ pun augu-stiana. Juèera�nji prijatelji, koliko im je god zaèudo bilo da je i on bio pozvan, jo� su se odmicali od njega, no on se kretao meðu njima lijep, slobodan, nemaran i tako siguran kao da sam mo�e milosti di-443jeliti. A nekoji opet, kad su ga vidjeli, uznemiri�e se u du�i nije li bilo prerano pokazivati prema njemu ravnodu�nost.No Cezar se gradio kao da ga ne vidi, i nije mu odzdravio na poklon, kao da je tobo�e zabavljen razgovorom. Ali Tigelin mu se pribli�i i reèe:� Dobar veèe, arbitre elegancije! Zar jo� uvijek tvrdi� da nisu kr�æani spalili Rima?A Petronije slegne ramenima i, kucajuæi ga po pleæima kao osloboðenika, odgovori:� Ti zna� dobro kao i ja �to treba o tome misliti.� Ne smijem se porediti s tvojom mudro�æu.� I pone�to ima� pravo, jer bi u takvom sluèaju, kad nam evo sada Cezar proèita novu pjesmu iz Troi-ke, morao, mjesto da vièe� kao paun, izreæi kakav neumjestan sud.Tigelin se ujede za usnice. Nije mu bilo odvi�e drago �to je Cezar bio naumio objaviti danas novu pjesmu, jer tu se otvaralo polje na kojemu se nije mogao ogledati s Petronijem. I, zaista, Cezar je èitajuæi nehotice, po staroj navici, svraæao oèi na Pe-tronija pa�ljivo gledajuæi �to æe na njegovu licu proèitati. A on je slu�ao uzvijajuæi obrv negdje povlaðujuæi, negdje opet napre�uæi pa�nju kao da se hoæe uvjeriti je li dobro èuo. Zim je ovo hvalio, ono kudio tra�eæi popravak ili dotjerivanje nekih stihova. Sam je Neron osjeæao da je drugima u pretjeranim pohvalama stalo samo za njihove osobe, a on se jedini bavi poezijom radi same poezije, jedini se razumije, i ako �to pohvali, onda mo�e vjerovati pouzdano da su stihovi vrijedni pohvale. Pomalo je takoðer poèeo s njime raspravljati, prepirati se, i kad je napokon Petronije posumnjao o pristalosti kojeg izraza, reèe mu:� Vidjet æe� u posljednjoj pjesmi za�to sam ga upotrijebio.� Ah � pomisli Petronije � dakle æu doèekati posljednju pjesmu!A gdjekoji, èuv�i to, pomisli u du�i:444� Naopako za me! Petronije je dobio vremena, pa se mo�e povratiti u carevu milost i oboriti samoga Tigelina.I stado�e mu se opet pribli�avati. No svr�etak veèere bio je manje sretan, jer je Neron, u èasu kad se Petronije pra�tao, iznenada zapitao �mirkajuæi oèima i zlurada lica:� A za�to nije Vinicije do�ao?Da je Petronije bio siguran da su Vinicije i Ligija izmakli iz grada, bio bi odgovorio: »O�enio se s tvojim dopu�tenjem i otputovao.«No videæi èudan osmijeh Neronov odgovori:� Tvoj poziv, bo�anski, nije ga zatekao kod kuæe.� Reci mu da bih ga rado vidio � odgovori Neron � i reci mu od mene da svakako doðe na igre na kojima æe nastupiti kr�æani.Petronija uznemiri�e te rijeèi, jer mu se èinilo da smjeraju upravo na Ligiju. Sjedajuæi u nosiljku zapovjedi da ga nose kuæi jo� br�e nego do podne. No to nije bilo lako. Pred kuæom Tiberijevom stajala je gusta i buèna gomila, pijana kao i prije, ali nije pjevala i plesala, nego je bila uzbunjena. Izdaleka dopirala je neka vika, koje Petronije nije mogao odmah razumjeti, i bivala je sve jaèa, rasla je, dok se napokon ne pretvori u jedan divlji vrisak:

� Kr�æane pred lavove!Sjajne nosiljke augustiana jedva su se gurale kroz svjetinu, koja se derala. Iz spaljenih ulica pridolazile su neprestano nove gomile ljudi koji, èuv�i stra�an povik, stado�e ga ponavljati. Od usta do usta i�la je vijest da potjera traje veæ od podne i da je pohvatano veæ veliko mno�tvo palikuæa. I nije pro�lo dugo, te su se po svim novim i starim ulicama, po ulièicama i ru�evinama pa oko Palatina, po svim bre�uljcima i vrtovima i po cijelome Rimu stali raz-lijegati sve jaèi i sve bje�nji povici:� Kr�æane pred lavove!� Skotovi! � pomisli s prezirom Petronije. � Puk dostojan Cezara.I poèe misliti da takav svijet koji se oslanja na silu, na okrutnost kakve ni barbari nisu mogli po-445misliti, na opaèinu i na mahnitu raspu�tenost, ne mo�e se ipak odr�ati. Rim je bio gospodar svijeta, ali i èir svijeta. Od njega je udarao mrtvi zadah. Na gnjili �ivot padala je smrtna sjena. Èesto se o tome govorilo i meðu augustianima, no Petroniju nije nikad jasnije do�la pred oèi ta istina, da ona ovjenèana kola na kojima se u trijumfatorskom liku koèi Rim, vukuæi za sobom sputano krdo naroda, jure u propast. �ivot svemoænoga grada uèini mu se kao neko luðaèko kolo i neka orgija kojoj ipak mora doæi kraj.Sad je razumio da jedini kr�æani imaju nekakve nove podloge �ivota, ali je dr�ao da zamalo neæe ostati ni traga od kr�æana. A �to æe biti onda?Luðaèko kolo opet æe i dalje zaigravati pod Ne-ronovim vodstvom, a nestane li njega, naæi æe se drugi, isto takav ili gori, jer kod takvoga naroda i takvih patricija nije prilika da bi se na�ao tko bolji. Bit æe nova orgija, i to jo� odvratnija i ru�nija.A orgija ne mo�e trajati dovijeka, nego poslije nje treba iæi spavati, makar od samoga umora.Misleæi o tome, Petronije se i sam osjeæao vrlo umoran. Je li vrijedno �ivjeti, i to �ivjeti u neizvjesnosti hoæe� li doèekati sutra�nji dan, samo zato da gleda� ovakav svjetski poredak? Taj genij smrti nije manje lijep od genija sna. I on takoðer ima krila na ramenima.Nosiljka stane pred kuænim vratima, koja je budni vratar u isti èas otvorio.� Je li se plemeniti Vinicije vratio? � upita Petronije.� Maloprije, gospodaru � odgovori rob.� Dakle nije je oteo! � pomisli Petronije.I baciv�i togu, uleti u atrij. Vinicije je sjedio na tronogu oboriv�i glavu gotovo do koljena i uhvativ�i je rukama, no kad odjekne korak, podi�e okamenjeno lice u kojemu su samo oèi sijevale groznièavo.� Do�ao si prekasno? � upita Petronije.� Da. Uhvatili su je prije podne. Nastade èas �utnje.446� Jesi li je vidio?� Jesam.� Gdje?� U Mamertinskoj tamnici.Petronije se zgrozi i stane gledati na Vinicija upitnim pogledom. On je razumio.� Ne! � reèe. � Nisu je bacili u Tulianum1, ni u srednju tamnicu. Podmitio sam stra�ara da joj prepusti svoju odaju. Urso le�i na pragu i èuva je.� Za�to je Urso nije obranio?� Poslali su pedeset pretorijanaca. Uostalom, Li-no mu je zabranio.� A Lino?� Lino umire. Zato ga nisu ni zatvorili.� �to kani� sada?� Izbaviti je ili umrijeti s njome zajedno. I ja vjerujem u Krista.Vinicije je govorio naoko mirno, ali u njegovu glasu bilo je ne�to tako ganutljivo da se u Petronija srce potreslo od iskrena sa�aljenja.� Ja te razumijem � reèe � ali kako æe� je izbaviti?� Potkupio sam stra�are, i to ponajprije zato da je oèuvam od napasti, a drugo da joj ne smetaju u bijegu.� Kad bi to trebalo da bude?� Odgovorili su mi da je ne mogu izruèiti ovaj èas jer se boje odgovornosti. Kad se tamnice napune mno�inom ljudi i kad se izgubi toèan raèun o su�njevima, tada æe mi je preda

ti. No to je krajnje sredstvo! Prvo ti spa�avaj nju i mene! Prijatelj si Cezarov. On mi ju je sam dao. Idi do njega i spasi me!Petronije mjesto odgovora zovne roba i, narediv-�i da donese dva mrka pla�ta i dva maèa, obrati se Viniciju:1 Najni�i dio tamnice, koji je le�ao posve pod zemljom, s jednim jedinim otvorom na svodu. Ondje je umro od gladi Jugurta.447� Putem æu ti odgovoriti � reèe. � Sad uzmi pla�t, uzmi oru�je i hajdemo do tamnice. Ondje daj stra�i sto tisuæa sestercija, daj i dvaput i petput toliko samo da puste Ligiju odmah. Drukèije bit æe prekasno.� Hajdemo! � reèe Vinicije.I zaèas se oba naðo�e na ulici.� A sada poslu�aj me! � reèe Petronije. � Nisam htio tratiti vremena. Od danas sam u nemilosti. Moj vlastiti �ivot visi o dlaci, i zato ne mogu ni�ta postiæi kod Cezara. Jo� gore! Tvrdo sam uvjeren da bi on uèinio protiv moje molbe. Da nije toga, zar bih te savjetovao da bje�i� s Ligijom i da je otima�? Ta da ti je za rukom po�lo umaknuti, gnjev Cezarov bio bi se oborio na me. Ali on bi danas prije uèinio ne�to na tvoju molbu nego na moju. No u to se ne uzdaj. Izbavi je iz tamnice i bje�i! Ni�ta ti vi�e drugo ne preostaje. Ako ti to ne uspije, bit æe vremena za druge naèine. Meðutim, znaj da Ligiju nisu uhvatili samo zbog Kristove vjere. Nju i tebe goni gnjev Popejin. Pamti� li da si uvrijedio Popeju �to si je odbio? A ona zna da si je odbio radi Ligije na koju je ionako zamrzila od prvoga pogleda. Ta veæ se i prije upela da je pogubi, pripisujuæi njenim èarolijama smrt svoga djeteta. U tome �to se dogodilo Popejini su prsti! Èim æe� objasniti da je Ligija prva uhvaæena? Tko je mogao pokazati kuæu Linovu? Ja ti velim da su je veæ odavna uhodili! Znam da ti raz-direm du�u i uzimam ostatak nade ali govorim ti ovo navlas radi toga �to æete poginuti oboje, ako je ne oslobodi� prije nego se dosjete da æe� to poku�ati.� Tako je! Razumijem! � odvrati gluho Vinicije.Ulice su zbog kasnoga sata bile puste, ali im dalji razgovor prekide pijani gladijator, koji im je dolazio u susret i koji je posrnuo na Petronija tako da se naslonio rukom na njegovo rame i, zadi�uæi ga vinskim mirisom, dreknu promuklim glasom:� Kr�æane lavovima!� Mirmilone � reèe mirno Petronije � poslu�aj dobar savjet i idi svojim putem.448Uto ga pijanac �èepa za rame i drugom rukom:� Vièi zajedno sa mnom, jer æu ti zavrnuti vratom: kr�æane pred lavove!No Petronijevim �ivcima bilo je veæ dosta te dreke. Otkako je iza�ao iz Palatina, gu�ila ga je kao mora i razdirala mu u�i, i kad je jo� vidio nad sobom uzdignutu �aku onoga ljudeskare, prevr�i se mjera njegove strpljivosti.� Prijatelju � reèe � zaudara� po vinu i smeta� mi.I govoreæi tako zabode mu u prsi do dr�ka kratki maè, kojim se bio oboru�ao, polazeæi od kuæe, pa uhvativ�i se za Vinicijevu ruku nastavi, kao da nije ni�ta bilo:� Cezar mi je rekao danas: »Reci od mene Vini-ciju da se naðe na igrama na kojima æe nastupiti kr�æani.« Razumije� li �to to znaèi? Hoæe da se na-gledaju tvoje muke. To je gotova var. Mo�da zato nisu dosad uhvatili tebe i mene. Ako je ne uzmogne� odmah izbaviti, onda ... ne znam ... Mo�da æe se Akte zauzeti za te, no hoæe li ona �to postiæi...? Tvoje sicilijanske zemlje mogle bi takoðer dovesti Tigelina u napast. Poku�aj!� Dat æu mu sve �to imam � odgovori Vinicije. S Karina na Forum nije bilo odvi�e daleko, pasu brzo stigli. Noæ je veæ stala blijedjeti i zidovi tvrðave pomaljali su se jasno iz sjene.Najednom, kad skrenu�e k Mamertinskoj tamnici, stane Petronije i reèe:� Pretorijanci...! Prekasno ...!I doista, tamnicu je opkoljavao dvostruk red vojnika. Osvit je posrebrio njihove �eljezne kacige i vrhove kopalja.Lice Vinicijevo problijedi kao mramor.� Hajdemo! � reèe.Zaèas stado�e pred redom vojnika. Petronije, koji je imao neobièno pamæenje i poznavao ne samo starje�ine nego i gotovo sve vojnike od pretorija, odmah opazi poznatoga za

povjednika kohorte i rukom mu dade znak.29 Quo vadi�449� �to je to, Nigre? � reèe. � Zar vama zapo-vjedi�e da èuvate tamnicu?� Jest, plemeniti Petronije. Prefekt se bojao da ne bi tkogod poku�ao oteti palikuæe.� Imate li nalog da ne pu�tate nikoga? � upita Vinicije.� Ne, gospodine. Znanci æe pohoditi su�njeve i na taj naèin pohvatat æemo vi�e kr�æana.� Onda me pusti unutra! � reèe Vinicije. I stisnuv�i ruku Petroniju, reèe:� Otiði k Akti, a ja æu doæi da èujem �to ti je odgovorila...� Doði! � odgovori Petronije.Uto pod zemljom i iza debelih zidova zajeèi pjesma. Pjesma, isprva slaba i tiha, bivala je sve glasnija. Mu�ki, �enski i djetinji glasovi stapali su se u jedan skladni zbor. Sva je tamnica zajeèala u ti�ini na uranku kao harfa. No to nisu bili glasovi �alosti ni oèaja, nego je u njima naprotiv zvuèala radost i trijumf.Vojnici se zagleda�e u èudu. Na nebu pojavi�e se prvi zlatni i rumeni traci zore.450LIIVika: »Kr�æane lavovima!« orila se neprestano po svim dijelovima grada. U prvi mah ne samo da nitko nije sumnjao da su oni bili pravi krivci nesreæi nego nitko nije ni htio u to sumnjati, jer njihova kazna imala je biti ujedno sjajna zabava narodu. No ra�irilo se mi�ljenje da nevolja ne bi bila tako golema da nije bilo gnjeva bogova, zato naredi�e u hramovima »piacula« ili pomirne �rtve. Po savjetu starodavnih knjiga Sibilinih senat je naredio sveèanosti i javne molitve Vulkanu, Cereri i Proserpini. Matrone prinosile su �rtve Junoni, u èitavoj procesiji odo�e do �ala morskoga da zahvate vode i pokrope njome kip bo�ièin. Udate �ene pripravljale su bogovima gozbe i noæna bdjenja. Sav Rim èistio se od grijeha, prinosio �rtve i ubla�ivao besmrtnike. A meðutim su kroz gari�ta odmjerivali nove �iroke ulice. Na mjestima veæ su udarili temelje novim kuæama, palaèama i hramovima. No prije svega gradili su neèuvenom brzinom goleme drvene amfiteatre, u kojima æe umirati kr�æani. Odmah poslije vijeæa u kuæi Tiberijevoj otiðo�e zovijedi prokonzulima da dobavljaju divlju zvjerad. Tigelin je ispraznio zvjeri-njake svih italskih gradova, ne izuzev�i ni manjih. U Africi priredi�e po njegovoj zapovijedi velike lovove, na kojima su morali sudjelovati svi mjesni stanovnici. Dovozili su slonove i tigrove iz Azije, krokodile i vodene konje iz Nila, lavove s Atlasa, vukove i medvjede s Pirineja, ljute pse iz Hibernije,451pse molose iz Epira, bivole i goleme bijesne turove iz Germanije. Zbog mno�tva su�njeva igre su imale nadma�iti sve �to se dotada vidjelo. Neron je po�elio da utopi uspomenu po�ara u krvi i da opoji njome Rim, i jo� nikad nijedno krvoproliæe nije bilo tako velièanstveno, kao �to je ovo obeæavalo biti.Odu�evljeni puk pomagao je vigilima i pretori-jancima u potjeri za kr�æanima. To nije bilo te�ko, jer su cijele hrpe koje su se bile utaborile zajedno s drugim narodom usred vrtova, priznavale glasno svoju vjeru. Kad su ih opkoljavali, padali bi na koljena i pjevajuæi pjesme dali bi se voditi bez otpora. No strpljivost njihova podjarivala je jo� vi�e gnjev puka koji je tu strpljivost, ne razumijevajuæi njena izvora, dr�ao za upornost i okorjelost u opaèini. Bijes uhvati progonitelje. Dogaðalo se da je svjetina otimala kr�æane iz ruku pretorijanaca i rastrgala ih rukama; �ene su vukli za kose u tamnice, djecu razbijali o kamenje. Tisuæe je ljudi danju i noæu letjelo po ulicama. Tra�ili su �rtve po gari�tima, u dimnjacima i u pivnicama. Pred tamnicama kod vatre oko baèava s vinom pripravljali su bahantske gozbe i plesove. Po veèerima slu�ali su s opojeno�æu riku divljih zvijeri, sliènu grmljavini, od koje se orio sav grad. Tamnice su bile prepunjene tisuæama ljudi, a svjetina i pretorijanci dogonili su svaki dan nove �rtve. Nestalo je smilovanja. Èinilo se kao da su ljudi zaboravili govoriti i u divljoj mahnitosti zapamtili samo jedan krik: »Kr�æane lavovima!« Nastali su neobièno sparni dani i tako zagu�ljive noæi kakvih prije toga nije bilo. I sam uzduh kao da je bio zasiæen bjesnilom, krvlju, zloèinom.I toj prepunoj mjeri okrutnosti odgovarala je isto tako prepunjena mjera �elje za muèeni�tvom. Ispo-vijedaoci Kristovi i�li su dragovoljno u smrt ili su je tra�ili, dok ih ne sustegnu�e o�tre zapovijedi njihovih starje�ina. Po njihovoj zapovijedi stado�e se sabirati samo jo� za gradom, u podzemljima na Api-jevoj cesti i po okolnim vinogradima patricija kr�æana, od kojih nisu dotad nijednoga bili uhvatili. Na Palatinu zna

li su potanko da meðu sljedbenike Kri-452stove pripadaju i Flavije i Domicila i Pomponija Grecina i Kornelije Pudens i Vinicije. No sam se Cezar bojao da se puk neæe dati uvjeriti da bi takvi ljudi upalili Rim, a jer se radilo prije svega o tom da se uvjeri narod, odgodi�e njihovu kaznu i osvetu do druge zgode. Drugi su mislili da je te patricije spasio utjecaj Aktin. To je mi�ljenje bilo krivo.Kad se Petronije rastao od Vinicija, oti�ao je zbilja k Akti po pomoæ za Ligiju, no ona mu je mogla dati samo suze, jer je �ivjela u zaboravi i u bolu, trpljena samo toliko koliko se krila od Pope je i Cezara. No ipak je obi�la Ligiju u tamnici, odnijela joj odjeæe i hrane, a osobito je spasila od uvreda ionako veæ podmiæenih tamnièkih stra�ara.Ipak Petronije nije mogao zaboraviti da ne bi Li-gija bila sada u tamnici, kad on ne bi bio svjetovao da je odvedu iz Aulove kuæe. A osim toga �eleæi dobiti igru s Tigelinom nije �alio vremena ni truda. U nekoliko dana obi�ao je Seneku, Domicija Afera, Kri-spinilu, po kojoj je htio doæi do Popeje, vidio se s Terpnosom, s Diodorom, s lijepim Pitagorom i naj-poslije s Aliturom i Parisom, kojima obièno Cezar nije odbijao nièega. S Hrisotemidinom pomoæu, koja je sad bila milosnica Vatinijeva, trudio se da zadobije i njegovu pomoæ ne �tedeæi ni njemu ni drugima novaca ni obeæanja.No svi ti napori ostado�e bez uspjeha. Seneka, koji sam nije bio siguran ni za sutra�nji dan, stade mu dokazivati da kr�æani, ako i nisu spalili Rim, treba da budu istrijebljeni do jednoga radi dobra samoga Rima, rijeèju, opravdavao je buduæi pokolj dr�avnim razlogom. Terpnos i Diodor uze�e novac, ali ne uèi-ni�e ipak ni�ta. Vatinije dojavi Cezaru da su ga nastojali podmititi. Jedini Alitur, ispoèetka neprijatelj kr�æanima, sada ih je �alio i uslobodio se spomenuti Cezaru o zatvorenoj djevojci i zamoliti za nju milost, no nije dobio ni�ta osim odgovora:� Zar misli� da imam manju du�u od Brata, koji za dobro Rima nije po�tedio ni svojih sinova?I kad je ponovio taj odgovor Petroniju, on reèe:453� Kad je veæ na�ao poredbu s Bratom, onda nema vi�e spasa.No �ao mu je bilo Vinicija i pribojavao se da ne bi stavio ruku na svoj �ivot. »Sada ga«, govorio je sebi, »podr�avaju jo� samo nastojanja oko njena spasa i to �to je mo�e vidjeti, pa i sama njena muka, no kad ga sva sredstva prevare i kad ugasne posljednja iskra nade, Kastora mi, on je neæe pre�ivjeti, nego æe se baciti na maè.« Petronije je razumio bolje da se mo�e tako svr�iti nego da se mo�e tako ljubiti i tako trpjeti.Meðutim je Vinicije èinio jo� sve �to mu je pamet mogla izmisliti da izbavi Ligiju. Pohodio je augustiane te je, nekada onako ponosit, prosio sada njihovu pomoæ. Po Viteliju ponudio je Tigelinu svoje sicilijanske zemlje i sve �to za�eli, no Tigelin se nije zacijelo htio omraziti Augusti, pa ga je odbio. Otiæi k samome Cezaru, zagrliti mu koljena i zakli-njati ga nije bilo od koristi. Vinicije je htio, dodu�e, i to uèiniti, no kad je Petronije èuo tu njegovu namjeru, upita ga:� A ako ti uskrati ili odgovori �alom ili sramotnom prijetnjom, �to æe� onda?Nato se crte Vinicijeva lica zatego�e od boli i bijesa, a stisnute vilice za�krguta�e.� Da! � reèe Petronije. � Zato te odgovaram. Zatvorit æe� sve putove spasu.No Vinicije se svlada i pre�av�i rukom preko èela, pokrivena hladnim znojem, reèe:� Ne, ne! Ja sam kr�æanin ...!� Zaboravit æe� to, kako si ovaj èas zaboravio. Ima� pravo pogubiti sebe, ali ne nju. Sjeti se �to je prije smrti pretrpjela Sejanova kæi.Govoreæi tako, nije ipak bio sasvim iskren, jer mu je veæma bilo do Vinicija nego do Ligije. No znao je da ga nièim neæe tako uzdr�ati od opasnoga koraka kao tim, ako mu predoèi da bi sam mogao prouzroèiti neizbje�ivu propast Ligijinu. Uostalom, imao je pravo, jer su na Palatinu predvidjeli dolazak mladoga tribuna i pripravili sav oprez.454Vinicijeva muka nadma�ila je sve �to mo�e ljudska snaga podnijeti. Od èasa kad je Ligija bila zatvorena i kad na nju pade blijesak buduæega muèe-ni�tva, ne samo �to ju je jo� stoput vi�e zavolio nego joj je prosto stao u du�i prinositi gotovo religioznu poèast kao kakvome nadzemaljskom biæu. A sada kad je pomi�ljao da mu valja to ljubljeno sveto biæe izgubiti, i da je osim smrti mogu zadesiti muke strasnije od same smrti, krv

mu se ledila u �ilama, du�a se sva pretvarala u jedan bolan vapaj, mutila mu se pamet. Na èasove mu se èinilo da mu je lubanja puna �ive vatre od koje æe izgorjeti ili puæi. Nije razumio vi�e �to se dogaða, nije razumio vi�e za�to Krist, onaj milosrdni, onaj Bog, re dolazi u pomoæ svojim priznavaocima, za�to èaðavi zidovi Pa-latina ne propadaju u zemlju, i s njima ujedno Ne-ron, augustiani, pretorijanski tabor i sav taj opaki grad. Mislio je da ne mo�e i ne smije biti drukèije, i da je sve to �to gledaju njegove oèi, od èega mu se lomi du�a i jeca srce, samo san. No rika divljih zvijeri govorila mu je da je to zbilja, a potvrðivala mu je to i vika naroda i prepune tamnice. U takvim èasovima zakolebala se u njemu vjera u Krista, i to je za nj bila nova muka, mo�da od svih najstra�nija. A Petronije mu je povrh toga govorio: � Sjeti se �to je prije smrti pretrpjela Sejanova kæi!455LIIII sve je bilo zaludu. Vinicije se tako ponizio da je tra�io potpore i kod osloboðenika i robinja Cezarovih i Popejinih, te je skupo plaæao njihova prazna obeæanja, velikim darovima osvajao njihovu sklonost. Potra�io je prvoga mu�a Augustina, Rufija Kri-spina i dobio od njega pismo; poklonio je ljetnikovac u Anciju njenu sinu iz prvoga braka, Rufiju, no tim je samo razgnjevio Cezara koji je mrzio svoga pastorka. Po osobitom glasniku Vinicije pi�a drugome mu�u Popejinu, Otonu, u Hispaniju i ponudi mu sav svoj imetak i sebe sama, dok napokon nije vidio da je bio samo ljudska igraèka i da bi prije izbavio Ligiju pretvarajuæi se da ga se njeno tamnovanje malo tièe.To je opazio i Petronije. Meðutim prolazio je dan za danom. Amfiteatri bili su gotovi. Veæ su dijelili »tesere«, to jest ulaznice za »ludus matutinus«. No ovaj put »jutarnja igra« neèuvenog mno�tva �rtava imala se protegnuti na dane, nedjelje i mjesece. Nisu znali kamo æe veæ smjestiti kr�æane. Tamnice su bile prepunjene i u njima je harala groznica. »Pu-ticuli«, to jest zajednièke rake u koje su sahranjivali robove, stado�e se prepunjavati. Nastade bojazan da se bolesti ne ra�ire po cijelome gradu, zato odredi�e da se hita.I sve te vijesti dolazile su do u�iju Viniciju gaseæi u njemu posljednje zrake nade. Dok je bilo vremena, mogao se varati da æe jo� �to popraviti, a sad456veæ nije bilo vi�e ni vremena. Predstave su imale poèeti. Za koji dan Ligija se mogla naæi u cirkuskom kunikulu, otkuda je bio izlaz samo na arenu. Ne znajuæi kamo æe je baciti sudbina i okrutna sila, Vinicije stade obilaziti sve cirkuse potkupljujuæi stra�are i »bestiarije« tra�eæi od njih �to nisu mogli ispuniti. Kad�to je razabirao da radi j samo o tome da joj uèini smrt manje stra�nom, i tada je osjeæao da mu je mjesto mozga u glavi �iva �erava.Nije, uostalom, mislio da je pre�ivi i odluèio je da pogine s njome zajedno. No mislio je da æe bol mo�da spaliti u njemu �ivot prije nego doðe stra�ni rok. Njegovi prijatelji i Petronije mislili su takoðer da æe mu se naskoro otvoriti sjenovito carstvo. Lice je Vinicijevo pocrnjelo i postalo slièno onim vo�tanim maskama u »lararijima«. U crtama mu se ukoèilo èuðenje, kao da nije razumio �to se dogodilo i �to se mo�e dogoditi. Kad bi mu tko govorio, prinosio bi nesvjesnom kretnjom ruke glavi i sti�æuæi rukama sljepooèice gledao bi ga prepla�enim i upitnim pogledom. Noæivao je, zajedno s Ursom, pred vratima Ligijinim u tamnici, a kad bi mu kazala da ode i otpoèine, vraæao se k Petroniju i �etao do jutra atrijem. Robovi su ga nalazili èesto gdje kleèi uzdignutih ruku, ili gdje le�i nièice. Molio se Kristu jer je to bila posljednja nada. Sve ga je izdalo. Ligiju je moglo izbaviti samo èudo, pa je zato Vinicije udarao èelom u kamen ploèe i molio za èudo.No ostalo mu je jo� toliko svijesti da je razumio da molitva Petrova znaèi vi�e nego njegova. Petar mu je bio obeæao Ligiju, Petar ga je krstio, Petar je sam èinio èudesa pa neka mu i sada da spas i pomoæ.I jedne noæi poðe da ga tra�i. Kr�æani, kojih je jo� malo bilo ostalo, krili su ga sada najpomnjivije i jedni od drugih, da ga ne bi tkogod od slabijih duhom izdao nehotice ili hotimice. Vinicije u opæoj zabuni i prepasti, zabavljen uz to sasvim nastojanjem o izbavljenju Ligijinu iz tamnice, izgubio je Apostola s oèiju, tako da ga je od svojega kr�tenja susreo jedva jedan ili dva puta, jo� prije progona. No oti�av�i onome kamenaru, u èijoj je kuæi bio457

kr�ten, dozna od njega da æe kod Kornelija Pudensa u vinogradu biti kr�æanski sastanak. Kamenar se prihvatio da odvede onamo Vinicija uvjeravajuæi ga da æe ondje naæi Petra. I u sumrak poðo�e i iza�av�i izvan zidova i�li su zatim dolinama koje su bile zarasle trskom, i stigo�e u vinograd koji je bio na pustu i sklonitu mjestu. Sastanak se dr�ao u pojati, u kojoj se obièno tije�tilo gro�ðe. Do u�iju Vinicije-vih doprije na ulasku �amor molitve, i uni�av�i, pri slabom svjetlu �i�aka, opazi nekoliko desetaka prilika koje su kleèale udubljene u molitvu. Èitali su neku vrstu litanija, a zbor glasova, mu�kih i �enskih, ponavljao je svaki èas: »Kriste, pomiluj!« U tim je glasovima podrhtavala duboka, srdobolna tuga i �alost.Petar je bio ondje. Kleèao je sprijeda pred drvenim kri�em, pribijenim na zidu su�e, i molio se Bogu. Vinicije prepozna izdaleka njegovu sijedu kosu i uzdignute ruke. Prva je misao mladome patriciju bila da proðe izmeðu svijeta da se baci Apostolu do nogu i da vikne: »Spasi je!« No ili sveèanost molitve ili neka nemoæ �apne koljena njegova, i kleknuv�i kod ulaza stade ponavljati uzdi�uæi i skrstiv�i ruke: »Kriste, pomiluj!« Da je bio priseban, bio bi razabrao da nije samo u njegovoj molitvi zvuèalo jecanje, i da nije samo on donio ovamo svoj bol, svoju �alost i svoj strah. U tome skupu nije bilo nijedne ljudske du�e koja nije izgubila srcu dragih biæa, i kad su najrevniji i najslobodniji od priznavalaca bili veæ zatvoreni, kad su se svaki èas �irili novi glasovi o pogrðivanju i mukama �to su ih trpjeli u tamnicama, kad je velièina nesreæe nadvisila sva domi�ljanja kad je ostala samo ta �aka, nije u njoj bilo jednoga srca koje se ne bi upla�ilo u vjeri i zapitalo u sumnji: »Gdje je Krist? i za�to dopu�ta da zlo bude jaèe od Boga?«No sada su Ga usrdno molili s oèajem za smilo-vanje, jer je u svakoj du�i jo� tinjala iskra nade da æe doæi, satrti zlo, baciti u propast Nerona i zavladati svijetom ... Jo� su gledali u nebo, jo� su oslu�kivali, jo� su molili dr�æuæi. I Vinicija, dok je po-458navijao: »Kriste, pomiluj!« stade obuzimati zanos, onakav kao nekoæ u kuæi kamenarevoj. Evo, priziva Ga iz dubine boli, iz ponora, eto priziva Ga Petar, pa æe se zaèas rasklopiti nebo, zemlja æe se potresti iz temelja i siæi æe On, u neizmjernom blijesku, sa zvijezdama do nogu milosrdan ali stra�an, koji æe uzvisiti svoje vjerne i zapovjedit æe bezdanima da pro�dru progonitelje. Vinicije pokri lice rukama i pade na zemlju. Najednom nastane oko njega ti�ina, kao da je od bojazni zapelo dalje prizivanje u ustima svih nazoènih. I èinilo mu se da se mora napokon ne�to dogoditi, da æe nastati èas èuda. Bio je siguran, da æe kad se podigne i otvori oèi, ugledati svjetlo koje zablje�tava smrtne oèi, i da æe èuti glas od kojega obamiru srca.No ti�ina je trajala jednako. Prekide je naposljetku �ensko jecanje. Vinicije se podi�e i stade gledati ukoèenim pogledom preda se. U pojati, mjesto nadzemaljskoga sjaja, svjetlucali su se slabi plameèci svjetiljaka i mjeseèevi zraci, koji su ulazili na otvor u krovu i obasjali je srebrnim velom. Ljudi, koji su kleèali kraj Vinicija, �uteæi su dizali oèi zalivene suzama prema kri�u, ovdje-ondje èuo se drugi plaè, a izvana se èulo oprezno zvi�danje stra�ara. Uto ustade Petar i obrativ�i se prema mno�tvu reèe:� Djeco, uzdignite srca k Spasitelju na�emu i pri-ka�ite Mu svoje suze.I za�uti.Najednom se izmeðu sabranih javi �enski glas, pun �alosne tu�be i beskrajnoga bola:� Ja, udovica, imala sam jedinca, koji me je hranio ... Vrati mi ga, Gospodine!Nasta iznova èas ti�ine. Petar je stajao pred mno�tvom, koje je kleèalo, star, bri�an i èinio im se u taj èas kao �iva slika ostarjelosti i nemoæi.Uto produ�i drugi glas:� Krvnici osramoti�e moje kæeri, a Krist je to dopustio!Zatim treæi:� Ostadoh samohrana s djeèicom, pa kad i mene uhvate, tko æe im dati kruha i vode?459� Lina, kojega su bili ostavili, opet uhvati�e i udari�e na muke, Gospodine.Onda peti:� Kad se vratimo kuæama, pohvatat æe nas pre-torijanci. Ne znamo gdje da se sakrijemo.� Te�ko nama! Tko æe nas zakriliti?I tako se noænom ti�inom razlijegala tu�ba za tu�bom. Stari ribar sklopi oèi i klima�e svojom bijelom glavom nad tim ljudskim bolom i nevoljom. Opet je nastala �utnja, samo su stra�ari tiho zvi�dali za pojatom.

Vinicije se opet trgne i htjede se progurati kroz mno�tvo do Apostola i zatra�iti od njega pomoæ, no iznenada ugleda pred sobom kao neku propast, i na taj ga pogled izdado�e noge. �to æe biti ako Apostol prizna svoju nemoæ, ako potvrdi da je rimski Cezar moæniji od Krista Nazareæanina? I od te misli digla mu se kosa na glavi od prepasti, jer osjeti da æe tada u taj jaz pasti ne samo ostatak njegove nade, nego i on sam, i njegova Ligija, i njegova ljubav prema Kristu, i njegova vjera, i sve èime je �ivio, i ostat æe samo smrt i noæ, beskrajna kao more.A Petar progovori glasom, isprva tihim, da ga se jedva èulo:� Djeco moja! Na Golgoti sam vidio kako su Boga pribijali na kri�. Cuo sam èekiæe i vidio kako su uzdigli kri� uvis da sve zemlje gledaju smrt Sina èovjeèjega--------------------------------------------------... I vidio sam, kako Mu otvori�e bok i kako je umro. I tada sam vraæajuæi se od kri�a vapio u bolu, kao vi �to vapijete: »Jao! Jao! Gospodine! Ti si Bog! Za�to si to dopustio? Za�to si umro i za�to si ucvi-lio srca nama koji smo vjerovali da æe doæi kraljevstvo Tvoje...?«... A on, Gospod na� i Bog na�, treæi dan usta od mrtvih i bija�e meðu nama, dok u velikoj svjetlosti ne uðe u kraljevstvo Svoje ...460A mi upoznav�i malu vjeru svoju okrijepili smo se u srcima i otada sijemo sjeme Njegovo----------I obrativ�i se onamo, otkuda je do�la prva tu�ba, poèe govoriti veæ jaèim glasom:� �to se tu�ite...? Bog se sam predao muci i smrti, a vi hoæete da vas od nje zakloni? Ljudi malo-vjerni! Zar niste shvatili Njegove nauke? Zar vam je On samo ovaj jedan �ivot obeæao? Evo dolazi k vama i govori vam: »Poðite za mnom!« Evo vas di�e k sebi, a vi se hvatate zemlje rukama, vièuæi: »Gospode, izbavi nas!« Ja sam prah pred Bogom, ali pred vama Apostol i namjesnik Bo�ji, pa vam govorim u ime Kristovo: Nije smrt pred vama, nego �ivot, nisu muke, nego neiscrpive naslade, nisu suze i uzdisanje, nego pjevanje, nije ropstvo, nego kraljevstvo! Ja, Apostol Bo�ji, govorim tebi, udovice: sin tvoj neæe umrijeti, nego æe se roditi u slavi za �ivot vjeèni i zdru�it æe� se s njime!ebi oèe, kome krvnici obalja�e nevine kæeri, obeæajem da æe� ih naæi bjelje od ljiljana hebrskih! Vama, majke, koje æe ugrabiti od siroèadi, vama koji æete izgubiti hranitelje, vama, koji se tu�ite, vama, koji æete gledati smrt milih, vama, ucviljeni, nesretni, prestra�eni, i vama, koji æete umrijeti, velim u ime Kristovo, da æete se probuditi kao od sna na sretnu javu, i kao iz noæi na svijet Bo�ji. U ime Kristovo, neka padne mrena s oèiju va�ih i neka ojaèaju srca va�a!Rekav�i to, podi�e, ruku kao da zapovijeda, a oni osjeti�e novu krv u �ilama i ujedno drhtaj u kostima, jer je stajao pred njima ne vi�e iznemogao i ispaæen starac nego vladar koji je uzimao njihove du�e i dizao ih iz praha i brige.� Amen! � uzvikne nekoliko glasova.A njemu je iz oèiju sijevao sve veæi sjaj i izlazila iz njega sila, izlazilo velièanstvo, izlazila svetost. Glave su se prigibale pred njim, a on, kad je zamro »amen«, nastavi:� Sijte u plaèu da �anjete u veselju. Za�to se pla�ite moæi zloga? Nad zemljom, nad Rimom, nad zi-461dovima gradova jest Gospod, koji se nastanio u vama. Kamenje æe se orositi suzama, pijesak æe se natopiti krvlju, puni æe biti grobovi tjelesa va�ih, a ja vam ka�em: vi ste pobjednici! Gospod ide da osvoji ovaj grad opaèina, sile i oholosti, a vi ste Njegova legija! I kako je sam otkupio mukom i krvlju grijehe svijeta, tako hoæe da i vi otkupite mukom i krvlju ovo leglo bezakonja...! To vam navije�ta na moja usta!I raskrili ruke, a oèi podi�e uvis; a njihova srca prestado�e kucati u grudima, jer osjeti�e da pogled Njegov vidi ne�to èega ne mogu vidjeti njihove umrle oèi.I lice mu se preobrazi i zasja svjetlom, i gledao je tako èasak bez rijeèi, kao da je zanijemio od ushita, no zaèas se èuo opet njegov glas:� Ti si to, Gospode, i pokazuje� mi putove svo« je ...! Kako, o Kriste ...? Ne u Jeruzalemu, nego u ovom gradu Sotone hoæe� da postavi� Stolicu Svoju? Ovdje, iz ovih suza i iz ove krvi hoæe� da sazida� Crkvu Svoju? Ovdje, gdje vlada Neron, da bude vjeèno kraljevstvo Tvoje? O, Gospode, Gospode! I zapovijeda� ovim stra�ivima da od kosti svojih sagrade temelj Sionu ovoga svijeta, a mojemu duhu zapovijeda� da prihvati upr

avu njegovu i naroda zemaljskih ...? I izlijeva� vrelo snage na slabe da budu jaki, i zapovijeda� mi da odavde pasem jaganjce Tvoje do svr�etka vijeka ...? O, budi slavljen u zapovijedima Svojim, jer nas vodi� k pobjedi. Hosana! Hosana...!Oni koji su bili pla�ljivi, ustado�e, a u one koji posumnja�e, uli�e se potoci vjere. Jedni glasovi us-kliknu�e: »Hosana!« A drugi: »Za Krista!« Zatim nasta ti�ina. Vedre ljetne munje rasvjetljivale su nutrinu prostorije i lica koja su problijedjela od uzbu-ðenosti.Petar, zadubiv�i se u viðenje, molio se jo� dugo no napokon se sabere, okrene prema mno�tvu svoju sijedu svjetlom obasjanu glavu i reèe:� Eto, kako je Gospod pobijedio u vama sumnju, tako i vi idite i pobjeðujte u ime Njegovo!462I premda je veæ znao da æe pobijediti, premda je znao �to æe izniknuti iz njihovih suza i krvi, ipak ga je izdao glas od ganuæa kad ih je stao blagoslivljati kri�em, govoreæi:� A sad vas blagoslivljam, djeco moja, za muku, za smrt, za vjeènost!No oni ga okru�i�e vièuæi:� Mi smo spremni, ali ti se, sveta glavo, èuvaj, jer si ti namjesnik koji upravlja� mjesto Krista!Govoreæi tako, hvatali su se za njegove haljine, a on je polagao ruke na njihove glave i blagoslivljao svakoga napose, kako otac blagoslivlje djecu otpremajuæi ih na dalek put.I odmah stado�e izlaziti iz prostorije, jer im se veæ �urilo kuæi, a od kuæe u tamnice i arene. Misli njihove odvajale su se od zemlje, du�e su im se us-krilile do vjeènosti, te su i�li kao u snu ili u ushiæenju da se onom silom, koja je bila u njima, odupru sili i svireposti »Zvijeri«.A Apostola uze Nerej, sluga Pudensov, i povede ga zaklonjenom stazom u vinogradu k svojoj kuæi. No u jasnoj noæi i�ao je za njima Vinicije, i kad su napokon do�li do Nerej eve kuæe, baci se iznenada k nogama Apostolovim.A on ga prepozna i zapita:� �ta �eli�, sinko?No Vinicije poslije onoga �to je èuo u pojati, nije ga smio ni�ta vi�e zamoliti, samo je ogrlio objema rukama njegove noge i pritiskao na njih èelo jecajuæi i moleæi tim nijemim naèinom milost.A on reèe:� Znam. Oduzeli su ti djevojku koju si zavolio. Moli se za nju!� Gospodine! � zavapi Vinicije grleæi jo� jaèe noge Apostolove. � Gospodine! Ja sam nevoljni crv, a ti si poznavao Krista, ti ga moli, ti se zauzmi za nju!I trzao se od boli kao list i udarao je èelom o zemlju, jer je upoznav�i moæ Apostolovu znao da mu je samo on mo�e vratiti.463A Petar se sa�ali na tu bol. Sjetio se kako je jednom Ligija, poni�tena od Krispa, le�ala isto ovako do njegovih nogu pro�eci smilovanje. Sjeti se da ju je podigao i utje�io, pa podi�e sada Vinicija.� Sinko � reèe � molit æu za nju, no ti dr�i na umu �to sam govorio onima koji posumnja�e: e Bog sam pro�ao mukom raspeæa, i ne zaboravljaj da poslije ovoga �ivota zapoèinje drugi, vjeèni.� Ja znam___! Ja sam èuo � odgovori Vinicijehvatajuæi poblijedjelim ustima uzduh � ali vidi�, gospodine... ne mogu! Ako treba krvi, moli Krista, neka uzme moju... Ja sam vojnik. Neka mi udvoji, neka utroji muke njoj namijenjene, izdr�at æu! Ali neka nju spasi! Ona je jo� dijete, gospodine! A On je moæniji od Cezara, vjerujem, moæniji...! Ti si je sam ljubio. Ti si nas blagoslovio. Ona je jo� nevino dijete...!I iznova klone i polo�iv�i lice na koljena Petrova stane ponavljati:� Ti si znao Krista, gospodine! Ti si Ga znao. On æe tebe poslu�ati! Zauzmi se za nju!Petar sklopi ruke i stane se vruæe moliti.Ljetne munje opet stado�e sijevati nebom. Vinicije je pogledao prema njihovu blijesku na usta Apostolova èekajuæi iz njih presudu smrti ili �ivota. U ti�ini èule su se prepelice koje su se u vinogradima dozivale, i mukli, daleki �umor mlinova uz via Sa-l

aria.� Vinicije � zapita napokon Apostol � vjeruje� li?� Gospodine, zar bih drukèije do�ao ovamo? � odgovori Vinicije.� Vjeruj dakle do kraja, jer vjera i bregove prenosi. I zato, sve da vidi� onu djevicu pod krvnièkim maèem ili u �valama lavljim, vjeruj jo�te da je Krist mo�e izbaviti. Vjeruj i moli mu se, a ja æu se moliti s tobom.Zatim uzdigne lice k nebu i reèe glasno:� Kriste milosrdni, pogledaj na ovo razboljeno srce i utje�i ga! Kriste milosrdni, udesi vjetar po vuni janje�ca! Kriste milostivi, koji si molio Oca da464odvrati gorku èa�u od usta Tvojih, odvrati je od usta ovoga sluge Tvojega! Amen.A Vinicije pru�i ruke k zvijezdama i zavapi plaèuæi:� O Kriste! Ja sam Tvoj! Uzmi mene za nju! Na istoku nebo se stalo bijeljeti.30 Quo vadi�465LIVKad je Vinicije ostavio Apostola, uputi se u tamnicu preporoðena srca od nade. Negdje na dnu du�e vapili su jo� oèaj i strava, no on je zato gu�io u sebi te glasove. Èinilo mu se neprilièno da bi zagovor Bo�jega namjesnika i snaga njegove molitve imali ostati bez uèinka. Bojao se ne imati nade, bojao se sumnjati. »Vjerovat æu u milosrðe njegovo«, govorio je sebi, »sve da je vidim u lavljim raljama.« I na tu je misao bio pun vjere, premda je drhtala u njemu du�a i studen mu znoj oblijevao èelo. Svaki je kucaj njegova srca bio sada molitva. Poèinjao je razumjeti da vjera kreæe brdima, jer je osjetio u sebi neku èudnu snagu koje nije osjeæao prije toga. Èinilo mu se da æe izvesti takve stvari, koje jo� juèer nisu bile u njegovoj snazi. Èinilo mu se èasomice kao da je zlo veæ pro�lo. Kad bi mu oèaj zajeèao u du�i, sjetio bi se one noæi i onoga sijedoga lica, uzdignutoga k nebu u molitvi: »Ne! Krist neæe odbiti prvome uèeniku svojemu i pastiru stada! I Krist mu neæe uskratiti, a ja neæu posumnjati.« I hitao je k tamnici kao dobar glasnik.No ondje ga je èekalo iznenaðenje.Stra�e pretorijanske, koje su se mijenjale pred Mamertinskom tamnicom, znale su ga veæ sve i obièno mu nisu èinile nimalo te�koæa, no ovaj put ne otvori�e mu puta, nego kapetan pristupi k njemu i reèe:466� Oprosti, plemeniti tribune, imamo danas nalog da ne pu�tamo nikoga.� Nalog? � ponovi problijedjev�i Vinicije. Vojnik ga pogleda suæutno i odgovori:� Jest, gospodine, nalog od Cezara. U tamnici ima mnogo bolesnika, pa se mo�da boje da pohodnici ne raznesu bolest po gradu.� No rekao si da je nalog samo za danas?� 0 podne se odmjenjuju stra�e.Vinicije za�uti i otkri glavu, jer mu se èinilo damu je »pileolus« �to ga je imao na njoj od olova.Uto mu se vojnik primakne bli�e i reèe �aptom:� Umiri se, gospodine. Stra�ari i Urso bdiju nad njom.Rekav�i to, prigne se i u tren oka na�ara na kamenoj ploèi svojim dugim galskim maèem lik ribe. Vinicije ga pogleda bistro.� ... I ti si pretorijanac ...?� Dok ne doðem onamo � odgovori vojnik pokazujuæi na tamnicu.� I ja �tujem Krista.� Neka je slavljeno ime Njegovo! Znam, gospodine. Ne mogu te pustiti u tamnicu, no ako napi�e� pismo, predat æu ga stra�arima.� Hvala ti, brate ...!I stisnuv�i ruku vojniku ode. »Pileolus« nije mu vi�e bio te�ak kao olovo. Sunce je poranilo nad zidovima tamnièkim, a zajedno s njegovim svjetlom poèe iznova ulaziti nada u srce Vinicijevo. Onaj vojnik, kr�æanin, bio je za nj kao novo svjedoèanstvo moæi Kristove. Zaèas se zaustavi, upre pogled u ru�ièaste oblake nad Kapitolom i hramom Statorovim te reèe:� Nisam je vidio danas, Gospode, ali vjerujem u Tvoje milosrðe.U kuæi ga je èekao Petronije koji je, kao obièno pretvarajuæi noæ u dan, maloprije do�ao. No ipak je stigao da se okupa i namaze za spavanje.

� Donosim ti novosti � reèe. Bio sam danas kod Tulija Seneciona, kod kojega je bio i Cezar. Ne znam, otkuda je Augusti palo na um da povede maloga467Rufija ... Moguæe zato da bi svojom ljepotom umek-�ao Cezaru srce. Na nesreæu je dijete, zamoreno snom, usnulo za èitanja, ba� kao nekoæ Vespazijan, a kad je to vidio Riðobradi, udario ga je peharom u glavu i te�ko ga ranio. Popeja se onesvijestila, a svi su èuli kad joj Cezar reèe: »Dosta mi je toga kopileta!« A zna� da je to isto �to i smrt!� Popeju æe stiæi kazna Bo�ja � odgovori Vini-cije. � Ali za�to mi to prièa�?� Prièam ti zato �to je tebe i Ligiju progonio gnjev Popejin, a sada æe ona, zabaviv�i se svojim jadom, mo�da ostaviti osvetu i lak�e se pomiriti. Vidjet æu je veèeras, pa æu govoriti s njome.� Hvala ti! Javio si mi dobar glas.� A ti se okupaj i poèini. Usta su ti modra i postao si kao sjena.No Vinicije zapita:� Nisu li govorili, kad æe biti prvi ludus matu-tinus?� Za deset dana. Ali ponajprije doæi æe na red druge tamnice. �to nam vi�e ostane vremena, to bolje. Nije jo� sve izgubljeno.I govoreæi tako, govorio je èega sam nije vi�e vjerovao, jer je dobro znao, kad je Cezar odgovarajuæi na molbu Aliturovu na�ao odgovor koji je divno glasio i u kojem se isporedio s Brutom, da Ligiji vi�e nema spasa. Iz sa�aljenja pre�utio je takoðer �to je èuo kod Seneciona, da su Cezar i Tigelin odluèili izabrati za se i za svoje prijatelje najljep�e djevice kr�æanke i zlostaviti ih prije muke, a ostale su imale biti predane na sam dan igara pretorijancima i be-stijarijima. Znajuæi da Vinicije ni u kojem sluèaju neæe htjeti nad�ivjeti Ligiju, hotimice je sada krijepio nadu u njegovu srcu, ponajprije zbog suæuti k njemu, a drugo, jer je ovome esteti bilo do toga da Vinicije, ako treba da umre, umre lijep, a ne lica poru�ena i potamnjela od bola i nespavanja.� Reæi æu danas Augusti � reèe on � otprilike ovo: spasi Ligiju Viniciju, ja æu spasiti Rufa. I odista æu o tome razmi�ljati. Kod Riðobradoga jedna468rijeè u zgodi reèena mo�e koga spasiti ili pogubiti. U najgorem sluèaju dobit æemo vremena.� Hvala ti! � ponovi Vinicije.� Najbolje æe� mi zahvaliti ako se nahrani� i ot-poèine�. Atene mi! Odisej u najveæoj nesreije zaboravljao san i jelo. Zacijelo si ovu noæ proveo u tamnici.� Nisam � odgovori Vinicije. � Htio sam poæi u tamnicu sada, ali je do�ao nalog da nikoga ne pu�taju. Doznaj ti, Petronije, je li zapovijed samo za danas ili do dana igara.� Doznat æu noæas, a sutra æu ti ujutro kazati za koliko vremena i za�to je bio izdan nalog. A sada, da Helije siðe od jada u Kimerijske krajeve, idem spavati, a ti uèini kao i ja.I raziðo�e se, no Vinicije ode u knji�nicu i stade pisati list Ligiji. Kad je svr�io, odnese ga sam i uruèi kapetanu kr�æaninu, koji odmah ode s pismom u tamnicu. Zaèas se vrati s pozdravom od Ligije i s obeæanjem da æe jo� danas donijeti njen odgovor. No Vinicije nije se htio vraæati, nego sjede na stijenu da èeka Ligijino pismo.Sunce je veæ bilo visoko odskoèilo na nebu i preko Clivis Argentariusa vrvjelo je na Forumu kao obièno mno�tvo ljudi. Prekupci su vikali naglas nudeæi svoju robu. Vraèari su nudili prolaznike svojim uslugama, a graðani su �etali ozbiljnim korakom do ro-stre, da slu�aju prigodne govornike ili da prièaju jedan drugome najnovije vijesti. Kako je sunce sve jaèe stalo �eæi, sklanjale su se hrpe besposlica pod trijemove hramova iz kojih su svaki èas izlijetala uz �uman lepet krila jata golubova, kojima je bijelo perje blistalo prema sunèanom svjetlu i modrome nebu. Od silnoga svjetla, od �amora, topline i te�koga umora stado�e se Viniciju oèi sklapati. Jednolièna vika djeèaka, koji su se blizu igrali more, i odmjereni vojnièki koraci uspavljivali su ga. Nekoliko je puta jo� podigao glavu i oèima promjerio tamnicu, zatim nasloni glavu na �alom stijene, uzdahne kao dijete koje hoæe da zaspi poslije duga plaèa, i usne.469I odmah ga napado�e viðenja. Prisnilo mu se da noæu nosi na rukama Ligi ju preko nepoznata vinograda, a pred njima ide Pomponija Grecina sa svjetiljkom u ruci i svijetli. Neki glas, kao Petronijev, vikao je za njim izdaleka: »Vrati se!« No on se nije

obazirao na to dozivanje, nego je i�ao dalje za Pom-ponijom, dok ne doðo�e do kuæice kojoj je na pragu stajao Petar Apostol. Tada mu je pokazao Ligiju i rekao: »Idemo iz arene, gospodine, ali je ne mo�emo probuditi, probudi je ti.« No Petar odgovori: »Krist æe sam doæi da je probudi!«Zatim mu se slike stado�e mrsiti. Vidio je u snu Nerona i Popeju, koja je dr�ala na rukama maloga Rufija okrvavljena èela, koje mu je ispirao Petroni-je, i Tigelin, gdje posipa pepelom stolove pune skupih jela, pa i Vitelije, kako pro�dire ta jela, i mno�tvo drugih augustiana, gdje sjede na gozbi. A on je sam bio kod Ligije. No izmeðu stolova �etali su lavovi, kojima je s rusih brada kapala krv. Ligija ga je molila da je izvede, a njega obuze tako stra�na nemoæ da se nije mogao maknuti. Zatim nastade u njegovim viðenjima jo� veæa zamr�enost i najposlije sve propade u potpun mrak.Iz duboka sna probudi ga istom sunèani �ar i vika, koja se razlegla ba� do mjesta na kojemu je sjedio. Vinicije protare oèi. Ulica je vrvjela od ljudi, no dva trkaèa u �utim tunikama razmicali su dugim trskama svijet vièuæi i otvarajuæi put sjajnoj nosiljci, koju su nosila èetiri jaka misirska roba.U nosiljci sjedio je neki èovjek, odjeven u bijele haljine, kojemu se lice nije dobro vidjelo, jer je k samim oèima prinio svitak papirusa i èitao ne�to pomnjivo.� Mjesta za plemenitoga augustiana! � vikali su trkaèi.No ulica je bila tako zakrèena da je nosiljka morala èasom stati. Tada augustian spusti nestrpljivo svitak papirusa i promoli glavu vièuæi:� Rastjerajte mi te dangube! Br�e!U jedan èas, opaziv�i Vinicija, trgne glavu i navuèe brzo svitak pred oèi.470A Vinicije prevuèe rukom preko èela dr�eæi da jo� sniva.U nosiljci je sjedio Hilon.Meðutim, trkaèi prokrèi�e put i Misirci htjedo�e da poðu, kad se mladi tribun, koji je u tren oka shvatio mnoge stvari koje su mu dotad bile nerazumljive, pribli�i nosiljci.� Pozdravljam te, Hilone! � reèe.� Mladiæu � odgovori s dostojanstvom i ponosom Grk trudeæi se da dade svome licu izraz mira, kojega u du�i nije imao � zdravo, ali ne zadr�avaj me, jer mi se �uri k mome prijatelju, plemenitom Tigelinu.A Vinicije dohvati za kraj od nosiljke, prikloni se k njemu i gledajuæi mu ravno u oèi, reèe upo glasa:� Ti si izdao Ligiju ...!� Kolose Memnonov! � zavapi u strahu Hilon. No u oèima Vinicijevim nije bilo prijetnje, pa jeGrka brzo pro�ao strah. Sjeti se da je pod za�titom Tigelinovom i samoga Cezara, to jest sila pred kojima strepi sve, i da su oko njega jaki robovi, a Vinicije stoji pred njim goloruk, istro�ena lica i dr�anja slomljena od boli. Na tu misao povrati mu se srèanost. Zapilji u Vinicija oèi, obrubljene crvenim ko-lobarima, i odvrati takoðer upo glasa:� A ti si, kad sam umirao od gladi, naredio da me �ibaju.� Skrivio sam ti, Hilone ...!Nato Grk digne glavu i pucnuv�i prstima, �to je u Rimu bio znak nepo�tovanja i prezira, odgovori glasno, da bi ga svi mogli èuti:� Prijatelju, ako ima� k meni kakvu molbu, doði u moju kuæu na Eskvilinu rano ujutro poslije kupanja, kad primam goste i klijente.I mahne rukom. Na taj znak Misirci digo�e nosiljku, a robovi u �utim tunikama stado�e vikati, ma�uæi trskama:� Mjesta za nosiljku plemenitoga Hilona Hilo-aidesa! Mjesta! Mjesta ...!471LVLigija se u dugom, �urno pisanom listu opra�tala zauvijek od Vinicija. Znala je da u tamnicu nije bilo vi�e nikome slobodno ulaziti i da æe vidjeti Vinicija istom s arene. Zato ga je molila da dozna kad æe na njih doæi red, i da bude na igri, jer ga je htjela jo� jednom vidjeti za �ivota. U njenu listu nije bilo straha. Pisala je da i ona i drugi èeznu veæ za arenom na kojoj æe naæi osloboðenje iz tamnice. Nadajuæi se dolasku Pomponije i Aula, molila je da doðu i oni. U svakoj njenoj rijeèi vidio se zanos i odricanje od �ivota u kojem su �ivjeli svi su�njevi, i ujedno nepokolebiva vjera da se obeæanja moraju ispuniti do groba. »Izbavi li me Krist sada ili poslije smrti, On

me je tebi obeæao na usta Apostolova, zato sam tvoja.« I zaklinjala ga je da za njom ne tuguje i da se ne da srvati od bola. Njoj smrt nije bila kidanje zaruka. S djetinjim pouzdanjem uvjeravala je Vinicija da æe odmah poslije muke u areni reæi Kristu da je u Rimu ostao njen zaruènik Marko, koji svim srcem èezne za njom. I mislila je da æe, mo�da Krist dopustiti njenoj du�i da se vrati naèas k jemu i ka�e mu da �ivi, da se ne sjeæa muke i da je sretna. Èitav njen list disao je sreæom i velikom nadom. Bila je u njemu samo jedna molba, vezana sa zemaljskim poslovima: da Vinicije uzme iz spoliarija njeno tijelo i da je sahrani kao svoju �enu u grobnici u kojoj æe i sam jednom poèivati.472On je èitao taj list, koji mu je du�u razdirao, no ujedno mu se èinilo nemoguæe da bi Ligija mogla poginuti pod zubima zvijeri, a da se Krist ne bi smilovao na nju. Vrativ�i se kuæi, odgovori joj da æe dolaziti svaki dan pod zidove Tuliana i èekati dok Krist ne obori zidove i njemu je ne da. Nareðivao joj je da vjeruje, da mu je On mo�e dati i iz cirkusa, da Ga veliki Apostol moli za to i da je èas osloboðenja bli-zu.Centurion, koji je imao sutradan iæi u slu�bu, od-nijet æe joj ovo pismo.No kad je Vinicije do�ao sutradan pred tamnicu, ostavi kapetan èetu, pribli�i mu se prvi i reèe:� Slu�aj me, gospodine. Krist, koji te je te�ko isku�ao, pokazao ti je milost svoju. Noæas doðo�e osloboðenici od Cezara i prefekta, da izaberu kr�æanske djevice da ih obe�èaste. Pili su i za tvoju zaruènicu, no Gospod na� poslao je na nju vruæicu od koje umiru su�nji u Tulianu, pa su je ostavili. Sinoæ veæ nije bila pri svijesti, i neka bude blagoslovljeno ime Spasitelj evo, jer ta bolest koja ju je spasila od sramote, mo�e je spasiti i od te�ke smrti.Vinicije se prihvati rukom za naramenik vojnikov da ne padne, a on nastavi:� Zahvali milosrðu Gospodnjemu! Lina su uhvatili i stavili na muke, no videæi da umire, pustili su ga. Mo�da æe sada i nju tebi vratiti, a Krist æe joj vratiti zdravlje.Mladi tribun stajao je jo� èasak oborene glave, a onda je podi�e i reèe tiho:� Tako je, kapetane. Krist, koji ju je izbavio od sramote, mo�e je izbaviti i od smrti.I sjedio je pod zidom od tamnice do veèera, a zatim se vrati kuæi da po�alje svoje ljude po Lina, i zapovjedi da ga prenesu u jedan od njegovih zaselaka kod grada.No kad je za sve to doznao Petronije, naumi da jo� istoga dana radi. Prije je veæ bio kod Auguste, a sad joj ode drugi put. Na�ao ju je kod postelje maloga Rufija. Dijete je razbijene glave tlapilo u vruæici, a mati ga je njegovala s oèajem i grozom u srcu misle-473æi, ako ga spase, da æe to biti mo�da samo zato da naskoro pogine jo� strasnijom smræu. Zabavljena samo svojim bolom ne htjede ni slu�ati o Viniciju i Li-giji, no Petronije je prestra�i.� Uvrijedila si � reèe joj � novo nepoznato bo�anstvo. Ti, Augusta, �tuje� jamaèno �idovskoovu, a kr�æani tvrde da je Krist njegov sin, pa pomisli da te nije mo�da stigao oèev gnjev. Tko zna nije li to �to te je zadesilo njihova osveta, i ne stoji li �ivot Rufijev do toga kako æe� se ti dalje dr�ati.� �to hoæe� da uèinim? � upita prestra�eno Po-peja.� Umiri razgnjevljena bo�anstva.� Kako?� Ligija je bolesna. Izradi kod Cezara ili Tigelina da je predadu Viniciju.A ona zapita oèajno:� Zar misli� da ja to mogu?� A ti mo�e� ne�to drugo. Ako Ligija ozdravi, valja joj iæi na smrt. Idi u hram Vestin i zatra�i da se Virgo Magna naðe sluèajno kod Tuliana u èasu kad povedu su�nje na smrt, i da zapovjedi neka puste tu djevojku. Velika vestalka neæe ti toga odbiti.� A ako Ligija umre od vruæice?� Kr�æani ka�u da je Krist osvetijiv, ali pravedan: mo�e biti da æe� ga umoliti samom dobrovoljom.� Neka mi dade kakav znak da æe spasiti Rufija. Petronije slegne ramenima.� Ja ne dolazim kao njegov poslanik, bo�anska, nego velim ti samo: bolje ti je da bude� u prijateljstvu sa svim bogovima i rimskim i tuðima.

� Idem! � reèe slomljenim glasom Pope ja. Petronije odahne duboko.� Napokon sam ne�to postigao! � pomisli. I, vrativ�i se k Viniciju, reèe mu:� Moli svojega Boga da Ligija ne umre od vruæice, jer ako ne umre, velika æe vestalka zapovjediti da je puste. To æe sama Popeja moliti.474Vinicije pogleda na nj oèima u kojima se zrcalila vruæica, i odgovori:� Nju æe izbaviti Krist.I Popeja, koja je bila gotova paliti hekatombe svim bogovima svijeta za spasenje Rufijevo, ode jo� isto veèe na Forum k vestalkama, ostaviv�i njegu bolesna djeteta vjernoj dojkinji Silviji, koja je i nju bila othranila.No na Palatinu osuda djetetu bila je veæ izdana, jer èim je nosiljka carièina zamakla za veliku kapiju, uðu u odaju u kojoj je poèivao mali Rufije dva oslo-boðenika Cezarova, od kojih jedan navali na staru Silviju i zaèepi joj usta, a drugi dohvativ�i mjedeni kipac Sfinge onesvijesti je prvim udarcem.Zatim se pribli�i�e Rufiju. Djeèak, kojega je muèila vruæica i nesvjestica, ne shvaæajuæi �tva oko njega, smije�io im se i �mirkao svojim lijepim oèima, kao da se trudi da ih raspozna. No oni, skinuv�i s dadilje pas zvan cingulum, zaveza�e mu ga oko vrata i stado�e pritezati. Dijete zazove jo� jednom mater i izdahne. Zatim ga zavise u plahtu, sjedo�e na spremne konje i pohita�e èak do Ostije gdje baci�e tijelo u more.Popeja nije zatekla Velike Djevice, koja je zajedno s ostalim djevicama bila kod Vatinija, te se vrati brzo opet na Palatin. Na�av�i pustu postelju i hladno tijelo Silvijino, onesvijesti se. A kad je osvijesti�e, udari u viku, i mahniti njezin kriè orio se svu noæ i slijedeæi dan. No treæega dana Cezar joj zapovjedi da doðe na gozbu. I ona se obukla u tuniku ametistove boje te je do�la i sjedjela kamena lica, zlatokosa, �utljiva, divna i zloslutna kao genij smrti.475mmSS&LVIDok Flaviji nisu bili sagradili Kolosej, gradili su se amfiteatri u Rimu ponajvi�e od drveta, i zato su gotovo svi planuli za po�ara. No Neron, da pripravi obeæane igre, zapovjedi da ih se ima sagraditi vi�e, a meðu njima jedan vrlo velik, za koji su odmah èim je bio uga�en po�ar, stali dovoziti morem i Tiberom silna stabla drveæa, posjeèena na pristrancima Atlasa. Po�to su igre imale da nadvise sjajem i brojem �rtava sve preða�nje, prigradili su prostrane obore za ljude i zvijeri. Tisuæe majstora radili su na gradnji danju i noæu. Gradili su i kitili bez odmora. Narod je prièao èudesa o naslonima, oblo�enima bron-zom, jantarom, slonovinom, sedefom i korom prekomorskih kornjaèa. Kanali, koji su tekli du� sjedala, napunjeni ledenom vodom iz brda, imali su ugodno rashlaðivati zgradu i za najveæe �ege. Silan grimizni velarium �titio je amfiteatar od sunèanih zraka. Izmeðu redova sjedala namjesti�e sprave za �kropljenje gledalaca �afranovom vodicom i verve-nom. Slavni graditelji Sever i Celer upeli su sve svoje znanje da podignu amfiteatar bez premca, u koji æe stati toliki broj gledalaca koliko ih nije mogao dotada primiti nijedan od drugih poznatih amfiteatara. Zato su onaj dan kad je imao zapoèeti ludus matu-tinus, hrpe svjetine èekale od rane zore otvorenje vrata slu�ajuæi s u�itkom riku lavova, promuklu dreku pantera i zavijanje pasa. Zvjeradi nisu dali dva dana jesti, nego su im pokazivali krvave komade me-476sa, da veæma razdra�e u njima bijes i glad. Kad�to je nastajalo takvo urlanje divljih glasova da se ljudi pred cirkusom nisu mogli razgovarati, a osjetljiviji blijedjeli su od straha. No odmah o izlasku sunca jeknu�e u cirkusovu krugu glasne ali mirne pjesme, koje su slu�ali ljudi zaèuðeno ponavljajuæi jedni drugima: »Kr�æani! Kr�æani!« Imnogo èeta dovedo�e ih u amfiteatar jo� noæu, i to ne samo iz jedne tamnice nego iz svih pomalo. Svijet je znao da æe se igre otegnuti cijele tjedne i mjesece, ali su se prepirali, hoæe li se s onim dijelom kr�æana, koji je bio odreðen za danas, moæi svr�iti u jedan dan. Glasovi mu�ki, �enski i djetinji, koji su pjevali jutarnju pjesmu, bili su tako brojni da su vje�taci tvrdili, slali ih po sto i po dvjesta najedanput, da æe se �ivotinje umoriti, nasititi i do veèera neæe stiæi sve porazdi-rati. Drugi su tvrdili da odveæ velik broj �rtava koje izlaze u isto doba na arenu, rastjera pa�nju i ne da u prizoru u�ivati kako valja. Kako se pribli�avao èas da se otvore hodnici, koji su vodili unutra i zvali se vomitoria, narod je o�ivljavao, veselio se i raspravljao razliène stvari koje su se ticale predstave. Stado�e se stvarati stranke koje su zastu

pale veæu vrsnoæu lavova i tigrova u razdiranju ljudi. Ovdje-ondje stado�e se kladiti. Drugi su prièali o gladijatorima, koji su imali prije kr�æana istupiti na areni, i iznova su nastajale stranke Samniæana, Gala, Mirmilona, Traèana ili maèevalaca. Ranim jutrom stado�e veæi ili manji njihovi odjeli za svojim uèiteljima, zvanim lanistima, vrvjeti u amfiteatar. Buduæi da se nisu htjeli umarati prije vremena, i�li su bez oru�ja, neki sa zelenim granama u rukama, ili ovjenèani cvijeæem, mladi, lijepi na jutarnjem svjetlu i u naponu snage. Njihova tijela, sjajna od ulja, sna�na, kao od mramora otesana, ushiæivala su puk, koji je volio lijepe oblike. Mnoge su od njih pozdravljali i svaki èas odjekivali su uzvici: »Zdravo, Furnije! Zdravo, Leone! Zdravo, Maksime! Zdravo, Diomede!« Djevojke su ih gledale ljubazno, a oni su se ogledavali gdje je koja najljep�a, i javljali su im se �alama kao da ih ne priti�te nikakva briga, �aljuæi im cjelove477ili dovikujuæi: »Zagrli me, dok me smrt nije zagrlila!« Zatim su nestajali na vratima, kroz koja mnogi neæe vi�e izaæi. No neprestano su nove èete prisvajale pa�nju gomila. Za gladijatorima i�li su mastigo-fori, to æe reæi ljudi sa hajkaèama, kojima je du�nost bila da �ibaju i nagone borce. Zatim su teglile mazge put »spoliariuma« nizove kola, na kojima su bile kamare drvenih sanduka. Na taj pogled obradova se narod raèunajuæi prema njihovu broju velièinu predstave. Za njima su i�li ljudi koji æe ubijati ranjene, odjeveni tako da svaki bude nalik Haronu ili Merkuru, zatim redari, koji su pazili na red u cirkusu i odreðivali sjedala, pa robovi za razno�enje jela i hladnih piæa, najposlije pretorijanci, koje je svaki Cezar imao u amfiteatru pri ruci.Napokon otvori�e se vomitoria, i svjetina nasrne unutra. No mno�ina skupljenih bila je tako velika da su vrvjeli cijele sate, te je pravo èudo bilo kako mo�e amfiteatar progutati toliki svijet. Rika zvjeradi, koja je osjetila ljudski dah, jo� se poveæala. Narod je buèao u cirkusu kod namje�tanja, kao �to buèe valovi za oluje.Napokon doðe gradski prefekt u pratnji vigila, a za njim se veæ neprekinutim nizom nadoveza�e nosiljke senatora, konzula, pretora, edila, èinovnika dr�avnih i dvorskih, pretorijanskoga zapovjedni�tva, patricija i odliènih �ena. Pred nekim nosiljkama i�li su liktori, noseæi sjekire u snopu �iba, a pred nekima èete robova. Na suncu je sijevalo zlato na nosiljkama, bijele i raznobojne haljine, perje, nau�nice, drago kamenje i èelik sjekira. Iz cirkusa orili su se zvuèi kojima je narod pozdravljao moæne dostoj-nike. Pokad�to su nadolazili jo� omanji odjeli preto-rijanaca.Petronije je do�ao s augustianima vodeæi sa sobom i Vinicija u svojoj nosiljci. On je znao da je Ligija bolesna i u nesvjestici, no buduæi da je posljednjih dana pristup u tamnicu bio najo�trije èuvan, a stare stra�e bile su zamijenjene novima, koje nisu smjele govoriti s tamnièkim stra�arima niti davati najma-478nja obavje�tenja onima koji su dolazili pitati za su�-nje, stoga nije bio siguran, nije li i ona meðu �rtvama, koje su odreðene za prvi dan predstave. Pred lavove mogli su je baciti i bolesnu, pa i bez svijesti. No buduæi da su �rtve imale biti u�ivene u zvjersku ko�u i slane u hrpama na arenu, nije nitko od gledalaca mogao razabrati da li je jedna vi�e ili manje meðu njima, niti je tko mogao koju prepoznati. Stra-�ari i sve sluge u amfiteatru potkupljeni su, a s be-stiarijima pogodi�e se da sakriju Ligiju u nekom tamnom zakutku amfiteatra, a noæu æe je predati u ruke nekoga Vinicijeva zakupnika koji æe je odmah odvesti u Albanske gore. Petronije, kojemu je bila poznata ta tajna, svjetova Vinicija da otvoreno ide s njime u amfiteatar te da se istom na ulazu izmakne u gu�vi i pohita u donje prostore gdje æe sam pokazati stra�arima Ligiju, da presretne moguæu pomutnju. Stra�a ga je pustila na mala vrata�ca, na koja je i sama ulazila. Jedan od njih, po imenu �iro, otprati ga namah kr�æanima. Uz put reèe:� Ne znam, gospodine, hoæe� li naæi �to tra�i�. Mi smo pitali za djevojku po imenu Ligiju, i nitko nam nije odgovorio, no mo�e biti da nam ne vjeruju.� Ima li ih mnogo? � upita Vinicije.� Mnogo æe ih morati ostati za sutra.� Ima li bolesnih meðu njima?� Nema takvih koji ne bi mogli stajati na nogama.Rekav�i to, otvori �iro vrata. Uniðo�e kao u veliku odaju, ali nisku i tamnu, jer je svjetlo dolazilo u nju jedino kroz okna, zatvorena re�etkama, koja su je dijelila od arene. Vinicije ispoèetka nije vidio, samo je èuo u odaji �agor glasova i viku puka, k

oja je dopirala iz amfiteatra. No zaèas, kad mu se oèi priuèi�e na mrak, vidio je èitave gomile èudnih biæa, sliènih vucima i medvjedima. To su bili kr�æani, op�iveni �ivotinjskim ko. Jedni su od njih stajali, drugi su se molili kleèeæi. Ovdje-ondje po dugoj kosi, koja je pala niz ko�u, moglo se pogoditi da je �rtva �ena. Matere, sliène vuèicama, nosile su na479rukama jednako kosmato op�ivenu djecu. No ispod ko�a provirala su vedra lica, oèi su u mraku blistale od radosti i vruæice. Bilo je oèito da je veæi dio tih ljudi osvojila jedna misao, zanosna i nadzemaljska, koja ih je jo�te za �ivota uèinila neosjetljivima za sve �to se moglo oko njih dogaðati i �to ih je moglo zadesiti. Neki, koje je Vinicije zapitao za Li-giju, gledali su ga oèima, kao probuðenim oda sna, ne odgovarajuæi na pitanja, drugi su mu se smije�ili stavljajuæi prst na usta ili pokazujuæi gvozdene re�etke, kroz koje su ulazili sjajni pramenovi svjetla. Samo su negdje plakala djeca, prestra�ena rikom zvjeradi, zavijanjem pasa, vikom naroda i likovima svojih roditelja, koji su bili slièni divljim �ivotinjama. Vinicije iduæi kraj stra�ara Sira pomno je promatrao lica, tra�io, raspitivao kad�to se spoticao o tijela onih koji su se bili onesvijestili od stiske, zadaha i vruæice, pa se provlaèio dalje u tamnu dubinu te sobe, koja se èinila prostrana kao èitav amfiteatar.No iznenada stane, jer mu se èinilo da se blizu re�etke javio neki poznati glas. Èasak osluhne, pa se onda vrati i protisnuv�i se kroz gomilu pristupi bli�e. Pramen svjetla pao je na glavu govornikovu, i u tome svjetlu Vinicije prepozna pod vuèjom ko�om mr�avo i neumoljivo lice Krispovo.� Kajte se za grijehe svoje � govorio je Krispo � jer odmah æe kucnuti va� èas! No tko misli da æe samom smræu iskupiti grijehe, taj èini novi grijeh i bit æe baèen u oganj vjeèni. Svakim grijehom svojim, koji ste za �ivota uèinili ponavljali ste muku Gospodinovu, pa kako, dakle, smijete misliti da bi sva muka koja vas èeka, mogla onu izmjeriti? Jednakom smræu umrijet æe danas pravedni i gre�ni, no Gospod æe izabrati svoje. Te�ko vama, jer æe lavlji zubi raskinuti tijela va�a, ali neæe raskinuti grijeha va�ih, ni va�ega raèuna s Bogom! Gospod je pokazao dosta milosrða kad se dao na kri� pribiti, ali odsele æe biti samo sudac, koji nijednoga grijeha neæe ostaviti bez kazne. Zato vi, koji ste mislili da æete mukom isprati grijehe svoje, pohulili480\ste na pravdu Bo�ju, pa æete tim dublje biti baèeni. Svr�ilo se milosrðe, a do�ao je èas gnja Bo�jega. Evo zaèas æete stajati na stra�nome sudu, gdje æe se i pravednik jedva obraniti. Kajte se za grijehe, jer su otvorene paklene èeljusti, i te�ko vama, mu�evi i �ene, te�ko vama, roditelji i djeco!I pru�iv�i ko�tunjave ruke mahao je njima nad pognutim glavama, neustra�iv, ali i neumoljiv i pred smræu, u koju su zaèas imali poæi svi ovi osuðeni. Poslije njegovih rijeèi zaèu�ee glasovi: »Kajmo se za svoje grijehe!« I nastade �utnja i èuo se samo plaè djece i udaranje ruku u prsa. A Viniciju se stisne krv u �ilama. On, koji je svu nadu polagao u milosrðe Kristovo, èuo je sada da je do�ao dan gnjeva i da milosrða neæe postiæi ni sama smrt u areni. Glavom mu mune, dodu�e, jasna i kao munja brza misao, da bi Petar Apostol drukèije govorio ovim samrtnicima, no ipak su mu grozne, fanatiène rijeèi Krispove i taj mraèni podrum s re�etkama za kojima je bilo polje muke, i blizina te muke i gomila �rtava odjevenih veæ za smrt, napunili du�u grozom i stravom. Sve mu se to zajedno uèinilo stra�no i stoput jezovitije nego najkrvaviji bojevi u kojima je bivao. Zadah i sparina stado�e ga gu�iti. Hladan znoj izbio mu na èelo. Pobojao se da æe se onesvijestiti, kao oni o èija se tijela spoticao tra�eæi u dnu odaje, i kad je jo� pomislio da se svaki èas mogu otvoriti re�etke, stane naglas zvati Ligiju i Ursa u nadi da æe mu, ako ne oni, odgovoriti tkogod tko ih poznaje.I odmah ga neki èovjek, obuèen u ko�u od medvjeda, povuèe za togu i reèe:� Gospodine, oni ostado�e u tamnici. Mene su posljednjega izveli i ja sam je vidio bolesnu na postelji.� Tko si ti? � upita Vinicije.� Kopaè, u èijoj te je kuæi Apostol krstio, gospodine. Uhvatili su me, ima tri dana, a danas æu umrijeti.Vinicije odahne. Ulazeæi ovamo �elio je naæi Ligiju, a sad je bio spreman zahvaljivati Kristu �to31 Quo \adis

481je nema ovdje, i bio je pripravan vidjeti u tome znak Njegova milosrða.Meðutim povuèe ga kopaè jo� jednom za togu i reèe:� Sjeæa� li se, gospodine, da sam te ja odveo u Kornelijev vinograd, gdje je u potaji uèio Apostol?� Sjeæam se.� Vidio sam ga kasnije, uoèi dana kad me zatvo-ri�e. Blagoslovio me je i govorio da æe doæi u amfiteatar blagosloviti one koji budu umirali. Htio bih ga gledati u èasu smrti i vidjeti znak kri�a, jer æe mi tada biti lak�e umrijeti, pa ako zna�, gospodine, gdje je, ka�i mi.Vinicije snizi glas i odgovori:� On se nalazi meðu Petronijevim ljudima, pre-odjeven u roba. Ne znam gdje su izabrali mjesto, ali æu se vratiti u cirkus i pogledati. Ti gledaj u me kad iziðete na arenu, a ja æu ustati i okrenuti glavu na njihovu stranu. Onda æe� ga naæi oèima.� Hvala ti, gospodine, i mir s tobom!� Bio ti Spasitelj milostiv!� Amen.Vinicije izaðe iz »laguma« i ode u amfiteatar, gdje mu je bilo mjesto do Petronija meðu drugim augu-stianima.� Je li tu? � upita ga Petronije.� Nema je. Ostala je u tamnici.� Slu�aj �to mi je jo� palo na um, no slu�ajuæi me, gledaj na priliku u Nigidiju da bi se èilo kao da govorimo o njenu èe�ljanju . . . Tigelin i Hilon gledaju nas ovaj èas ... Slu�aj dakle: neka Ligiju noæu polo�e u lijes i iznesu iz tamnice kao mrtvu, ostalome se veæ domi�lja�.� Da � odgovori Vinicije.Dalji razgovor prekide im Tulije Senecion, koji se nagnu k njima i reèe:� Ne znate li hoæe li dati kr�æanima oru�ja?� Ne znamo � odgovori Petronije.� Volio bih da im dadu � govorio je Tulije � jer drukèije arena odveæ brzo postaje slièna klaonici. Ali �to je divan amfiteatar!482Pogled je doista bio divan. Ni�a sjedala, prepuna toga, zabijeljela su se kao snijeg. Na pozlaæenom podiju sjedio je Cezar i smrknuta Augusta, do njih s obje strane vestalke, veliki èinovnici, senatori u vezenim pla�tevima, vojnièki zapovjednici u sjajnim odorama, rijeèju sve �to je u Rimu bilo moæno, slavno i bogato. U daljim redovima sjedili su vitezovi, a povi�e crnilo se uokrug more ljudskih glava, nad kojima su od stupa do stupa visjeli vijenci, savijeni od ru�a, ljiljana, mrazovih sestrica, br�ljana i vinove loze.Puk je glasno razgovarao, dovikivao, pjevao, svaki èas prasnuo bi u smijeh radi kakve dosjetljive rijeèi, koju su dobacivali iz reda u red, i topotao nogama od nestrpljivosti, da pospije�i predstavu.Napokon je taj topot nogu postao slièan grmljavini i nije prestajao. Nato gradski prefekt, koji je veæ prije bio sa sjajnom pratnjom obi�ao arenu, dade znak maramom, a u amfiteatru odjekne opæi: »Aaa!« iz tisuæu prsiju.Obièno su se igre poèinjale lovom divljaèi, u Èemu su se odlikovali razni barbari sa sjevera i juga, no ovaj put bilo je �ivotinja i odvi�e, pa su igru zametnuli andabati, to jest ljudi s kacigom na glavi, koja nije imala otvora za oèi, pa su se zato borili nasumce. Dvadesetak njih, izi�av�i najednom u arenu, stade parati maèevima uzduhom, a mastigofori potiskivali su ih dugim vilama jedne k drugim, da se mogu sukobiti. Otmjeniji gledaoci gledali su ravnodu�no i prezirno ovakvu predstavu, no narod se zabavljao nespretnim kretnjama boraca, i kad bi se desilo da borci naiðu jedan na drugoga leðima, udario bi u grohotan smijeh vièuæi: »Desno, lijevo, naprijed!« i èesto navlas varajuæi protivnike. Nekoliko pak parova dohvati�e se, te je nastajao krvav boj. Uporniji borci bacali su �titove i uhvativ�i se za lijeve ruke, da se vi�e ne rastavljaju, borili su se desnicama na �ivot i smrt. Tko je pao, dizao je ruku uvis moleæi tim znakom milost, no na poèetku igara narod je obièno tra�io smrt ranjenih, osobito kad se radilo o andabatima, koji su mu imajuæi zastrta483lica ostajali nepoznati. Pomalo se broj boraca smanjivao, i kad napokon ostado�e s

amo dvojica, natjera�e ih jednog na drugoga tako da su, sukobiv�i se, obojica pali na pijesak i meðusobno se na njemu zaklali. Nato stade vika: »Peractum est!« »Gotovo!« Sluge skloni�e mrtvace, a djeèaci grabljama podr-lja�e krvave tragove u areni i posu�e �afranovim cvijetom. Sad su imale nastati ozbiljne borbe koje su pobuðivale zanimanje ne samo proste svjetine nego i odliènijih ljudi, za koje su se mladi patriciji èesto kladili za goleme svote, proigravajuæi sve do posljednje pare. Odmah poðo�e od ruke do ruke da�èice, na kojima su bila napisana imena ljubimaca i broj se-stercija, �to je tko metao za svoga izabranika. »Spec-tati«, to jest gledani borci koji su veæ odnosili pobjede na areni, imali su najvi�e prista�a. No meðu igraèima bilo je i takvih koji su stavljali znatne svote na nove i sasvim nepoznate gladijatore, nadajuæi se da æe za sluèaj njihove pobjede zgrnuti golem dobitak. Kladio se i sam Cezar i sveæenici i vestalke i senatori i vitezovi i narod. A ljudi iz puka, kad im je nestalo novaca, davali su èesto u zalog svoju slobodu. Zato su èekali takoðer nemirna srca pa i sa strahom, kad æe se pojaviti borci, i mnogi su glasno èinili zavjete bogovima da izmole njihovu za�titu svom ljubimcu.I èim zajeèa�e reski glasovi trubalja, u amfiteatru nastade napeta ti�ina. Tisuæe oèiju svrnu�e se k velikim verigama, kojima se pribli�i èovjek, odjeven kao Haron, i usred mrtve ti�ine kucne u njih èekiæem, kao da poziva na smrt one koji su bili za njima sakriveni. Zatim se polako otvori�e oba krila vrata pokazujuæi crno zjalo, iz kojega stado�e izlaziti na svijetlu arenu gladijatori. I�li su u odijelima po dvadeset i pet momaka, napose Traèani, napose Mirmi-loni, Samniæani, Gali, svi te�ko oboru�ani, i napokon »retiarii«, noseæi u jednoj ruci mre�u, u drugoj tro-zub. Kad ih ugleda�e, nastade ovdje-ondje na klupama pljesak, koji se naskoro prometne u silni, dugotrajni urnebes. Od vrha do dna vidjela su se raspa-ljena lica i ruke, koje su pljeskale, i otvorena usta,484iz kojih su izlazili uzvici. A oni obiðo�e cijelu arenu slo�nim i lakim korakom blistajuæi oru�jem i divnim oklopima, pa onda stado�e pred carskim podijem ponosni, mirni i sjajni. O�tar glas roga sti�a pljesak, i nato borci pru�i�e uvis desnice i uzdi�uæi oèi i gle k Cezaru stado�e vikati ili bolje pjevati otegnuto:»Ave, Caesar imperator! Morituri te salutant!1Zatim se brzo razmako�e i stado�e na svoja mjesta uz krajeve arene. Trebali su se boriti èitavi odjeli, ali prije toga bilo je dopu�teno èuvenijim borcima da se ogledaju u dvoboju, gdje se najbolje pokazivala vje�tina i srèanost protivnika. I odmah izmeðu Gala izmaèe se na srijedu borac, poznat dobro po-haðaèima amfiteatra po imenu Lanio (mesar), koji je odnio mnogo megdana.Pod mjedenom kacigom i oklopom, koji je sprijeda i straga pokrivao njegov sna�ni trup, èinio se na svjetlu �ute arene kao golem sjajni kukac. Prema njemu istupi ne manje èuveni retiarius (mre�ar) Kalendion.Gledaoci se stado�e kladiti.� Pet stotina na Gala!� Pet stotina na Kalendiona!� Herkula mi, tisuæu!� Dvije tisuæe!Uto Gal do�av�i do polovice arene, stane uzmicati uperiv�i maè i spu�tajuæi glavu gledao je pa�ljivo kroz oènice kacige protivnika, a lagani retiarius, lijepih kao za kip stvorenih udova, sasvim nag, osim pojasa oko bedara, oblijetao je hitro te�koga protivnika titrajuæi se umiljato mre�om, spu�tajuæi ili di�uæi trozubac i pjevajuæi obiènu »mre�arscu:»Zdravo, care gospodaru! Umiruæi te pozdravljaju!«485»Neæu tebe, hoæu ribu, za�to bje�i�, pijetle.«1No Gal nije bje�ao, jer zaèas se ustavi na mjestu i stade se samo neznatnim obratom okretati tako da mu neprijatelj bude uvijek suèelice. U njegovu liku i nakazno velikoj glavi bilo je ne�to stra�no. Gledaoci razumje�e dobro da se ono te�ko, u mjed okovano tijelo, sprema na nagli skok koji mo�e dokrajèiti borbu. Mre�ar je, meðutim, sad priskakivao, sad odskakivao od njega tako hitro vitlajuæi svojim trozubim vilama da ih je pogled ljudski jedva stizao. Zveknu�e zubi o �tit nekoliko puta, no Gal se i ne maèe posvjedoèavajuæi tako golemu svoju snagu. Èinilo se da se sva njegova pa�nja skupila ne oko trozuba, nego oko mre�e koja mu se neprestano vi-jala vi�e glave kao zlokobna

ptica. Gledaoci su zatomili dah u prsima i motrili vje�tu borbu gladijatora. Lanio, uvrebav�i zgodu, nasrne napokon na protivnika, a ovaj se hitrinom izmaèe ispod njegova maèa i dignuv�i ruku ispravi se i hiti mre�u. Gal se okrene na mjestu, zadr�a je �titom, i obojica odsko-èi�e jedan od drugoga. U amfiteatru zagrmje�e uzvici. »Macte!« A u ni�im redovima stado�e se nanovo kladiti. Sad Cezar, koji je ispoèetka razgovarao s vestalkom Rubrijom i nije se odvi�e obazirao na predstavu, okrene glavu areni.A oni opet zapodje�e borbu tako vje�to i s takvom odmjereno�æu u kretnjama, da se èasomice èinilo da im se ne radi o smrti i o �ivotu, nego da �ele pokazati svoju vje�tinu. Lanio izmaèe jo� dva puta mre�i, i opet stade uzmicati prema obodu arene. Ali tada oni koji su se kladili protiv njega, ne hoteæi mu dati da se odmori, udari�e u viku: »Navali!« Gal poslu�a i napade. Lanio se zguri i skoèi da zada posljednji udarac. No u taj tren Kalendion, koji se navlas uhi-njio da ne mo�e vladati vi�e mre�om, izvije se u1 Pijetao znaèi latinski gallus, a Gallus znaèi i Gal (pripadnik tada�njeg glaskog naroda). Zato ovdje Gala naziva pijetlom.486stranu, izmaèe ubodu i podmetnuv�i trozubac protivniku meðu koljena obori ga na zemlju.Ovaj htjede ustati, no uèas ga obavi�e kobni ko-nopci, koji su mu kod svake njegove kretnje veæma sapinjali ruke i noge. A udarci trozuba prikivali su ga sve jedan za drugim k zemlji. Jo� se jednom upeo, naslonio se na ruke i ispru�io da ustane. Zaludu! Prinese jo� glavi smalaksalu ruku, koja veæ nije mogla dr�ati maèa, i pade nauznak. Kalendion pritisne mu trozupcem vrat k zemlji i nasloniv�i se objema rukama na dr�alo obrati se k carskoj lo�i.Sav se cirkus potrese od pljeskanja i ljudske vike. Onima, koji su se kladili za Kalendiona, bio je on u taj èas veæi od Cezara, no upravo zato i�èeznu�e iz njihova srca nenavidnost prema Lanionu, koji im je tro�kom svoje krvi napunio kese. Zato se �elje svjetine razdvoji�e. Na svim klupama pokaza se pola znakova za smrt, a pola za smilovanje; no mre�ar je gledao samo u lo�u Cezara i vestalki èekajuæi �to æe oni narediti. Na nesreæu, Cezar nije gledao dobro La-niona, jer je na posljednjim igrama pred po�arom, kladeæi se protiv njega s Lièinijem, proigrao znatnu svotu, pa pomoliv�i ruku s podija okrenu palac zemlji.Vestalke ponovi�e odmah znak. Nato Kalendion klekne Galu na prsa, izvadi kratki no� �to je nosio o pojasu, i razmakav�i oklop protivniku oko vrata, �abi mu trouglo gvo�ðe do dr�ka u vrat.� Peractum est! � razlijego�e se glasovi amfiteatrom.A Lanion trzao se jo� neko vrijeme kao zaklan vol i kopao nogama pijesak, a onda se ispru�i i ostade nepomièan.Merkuru nije trebalo ogledavati usijanim gvo�-ðem da li jo�te �ivi.Odmah ga ukloni�e, a na megdan iziðo�e drugi parovi, pa kad su i oni svr�ili, nastade boj èitavih odjela. Narod je u njemu sudjelovao du�om, srcem, oèima, zavijao, rikao, zvi�dao, pljeskao, smijao se, nadra�ivao borce, bjesnio. Na areni gladijatori, podijeljeni u dvije èete, borili su se bijesno kao divlje487zvijeri, prsi su udarale o prsi, tijela su se spleæala u smrtnom zagrljaju, silni udovi pucali su u zglobovima, maèevi su upadali u prsi i trbuhe, blijeda usta izbacivala su krv na pijesak. Petnaestak novaka uhvati potkraj tako velik strah, da su istrgav�i se iz gu�ve stali bje�ati, no mastigofori natjera�e ih odmah u boj hajkaèima, na kojima je bilo na vrhu olovo. Na pijesku pado�e velike tamne mrlje. Sve vi�e golih i oboru�anih tjelesa le�alo je otegnuv�i se poput snoplja. �ivi su se borili na mrtvacima, zapinjali za oklope, za �titove, krvarili noge o polomljeno oru�je i padali. Narod je bio izvan sebe od radosti, opajao se smræu, disao je njome, zasiæivao oèi njezinim vidikom i s nasladom udisao u pluæa njeno ispari-vanje. Oni, koji su bili pobijeðeni, izgibo�e gotovo svi- Jedva nekoliko ranjenika kleèe na sredini arene i dr�æuæi pru�prema gledaocima ruke moleæi smi-lovanje. Pobjednicima razdijeli�e nagrade, vijence, maslinove granèice, te nastade èas odmora, koji se na zapovijed svemoænoga Cezara pretvorio u gozbu. U posudama zapali�e mirodije. Robovi stado�e ro-siti puk ki�icom koja je mirisala na �afran i ljubicu. Raznosili su hladna jela, peèeno meso, slatke kolaèe, vino, masline i voæe. Narod je blagovao, razgovarao i klicao u èast Cezaru, da bi ga sklonio na jo� veæu dare�ljivost. I odista, kad utoli�e i uta�i�e glad i �eðu, stotine robdoneso�e ko�arice pune darova, iz kojih su djeèaci odjeveni kao amori, vadili razliène p

redmete i objeruèke bacali meðu sjedala. Kad su razdavali lutrijske tesere, nastade tuènjava: ljudi su se tiskali, obarali, gazili jedni druge, vikali za pomoæ, preskakivali preko redova sjedala i davili se u stra�nom mete�u, jer tko je ugrabio sretan broj, mogao je dobiti i kuæu s vrtom, roba, divno odijelo ili rijetku divlju �ivotinju, koju bi zatim prodao u amfiteatar. Radi toga znala je nastati takoðer jagma, te su èesto pretorijanci morali praviti red, i poslije svakoga razdavanja iznosili su iz kazali�ta ljude polomljenih ruku, ili èak mrtve zga-�ene u stisci.488No bogatiji se nisu otimali za »tesere«. Augustiani zabavljali su se dotle gledajuæi Hilona i podsmije-vajuæi se njegovu uzaludnu naprezanju da poka�e ljudima kako mo�e borbu i krvoproliæe gledati kao svaki drugi. No uzalud je nesretni Grk mr�tio obrve, grizao usnice i stiskao �ake, da su mu se sve nokti zarivali u meso. Njegova grèka narav kao i njegova osobna kukav�tina nisu podnosile takvih prizora. Lice mu je problijedjelo, èelo se zacaklilo kapljicama znoja, usnice su mu posinjile, zubi stado�e cvoko-tati, a tijelo uhvati drhtavica. Nakon svr�ene borbe do�ao je pone�to k sebi, no kad ga stado�e ismijavati, uhvati ga nagli bijes, pa se stade oèajno braniti.� Ha, Grèiæu! Nesnosan ti je pogled na probu-�enu ljudsku mje�inu! � reèe Vatjnije povukav� za bradu. ¦A Hilon iskesi na nj svoja dva preostala �uta zuba, pa otkresa:� Moj otac nije bio postolar, pa ja ne znam krpati. , i� Macte! Habet! � kliknu nekdliko glasova.No drugi su peckali dalje:� Nije on kriv �to mjesto srca nosi u grudima komad sira! � vikne Senecion.� Ni ti nisi kriv �to mjesto glave nosi� mjehur! � odvrati Hilon.� Da neæe� u gladijatore? Èudno bi te bilo vidjeti s mre�om u areni.� Da tebe u nju uhvatim, ulovio bih smrdljivoga pupavca.� A kako æemo s kr�æanima? � priupita ga Fe�to iz Ligurije. � Zar ne bi htio biti pas, pa dih mo�e� ujedati?� Ne bih htio da ti budem brat.� Ti meotski bumbaru!� Ti ligurski mazgove!� Vidi se da te svrbi ko�a, ali ti ne bih rekao da mene zamoli� da te poèe�em!� Poèe�i se sam! Ako i�èe�e� svoje pri�teve, uni-�tit æe� �to je na tebi najbolje.489I tako su ga sa svih strana napadali, a on se ugri�-ljivo branio uz opæi smijeh. Cezar je pljeskao u dlanove i ponavljao: »Macte«! I time ih je podbadao da nastave. No zaèas se pribli�i Petronije i dotakav-�i Grka palicom od slonovine, reèe hladno:� To je lijepo, filozofe, ali u jednome nisi pogodio: bogovi su te stvorili kradikesom, a ti si se prometnuo u demona, i zato neæe� izdr�ati!Starac pogleda na nj svojim zacrvenjelim oèima, no ovaj put nekako ne naðe zgodna odgovora. Èa-sak za�utje, a onda odgovori kao s nekom usilje-no�æu:� Izdr�at æu .. .!No uto dado�e trublje znak da je odmor u igri dovr�en. Ljudi stado�e ostavljati odjele u kojima su se kupili, da protegnu noge i da se razgovaraju. Sve se uskome�alo te nastado�e obiène svaðe za preða�-nja sjedala. Senatori i patriciji i�li su na svoja mjesta. Pomalo se sti�a �agor i u amfiteatru povrati se red. Na areni pojavi se hrpa ljudi, da ovdje-ondje pograbljaju grude pijeska, slijepljene zgru�anom krvlju.Dolazio je red na kr�æane. No buduæi da je to bio puku neviðen prizor i nitko nije znao kako æe se oni vladati, i�èekivali su ih s velikom radoznalo�æu. Raspolo�enje svjetine bilo je pa�ljivo, jer su se nadali neobiènim prizorima, ali to je raspolo�enje bilo neprijateljsko. Ta ovi ljudi, �to su se imali sada pojaviti, upalili su Rim i njegovo drevno blago. Ta oni su se hranili krvlju nejaèadi, trovali studence, proklinjali sav rod ljudski i poèinjali najte�a bezakonja. Raspaljenoj mr�nji nije bilo dosta naj�e�æih muka, i ako je kakav strah obuzimao srca, bio je to jedino strah hoæe li muke odgovarati zloèinima ovih opakih ka�njenika.Meðutim je sunce visoko bilo odskoèilo i njegove zrake, procijeðene kroz grimizni »velarium«, napuni�e amfiteatar krvavim svjetlom. Pijesak je dobio vatrenu boju i u tome svjetlu, u licima ljudskim, kao i u pusto�i arene, koja se zaèas imala napuniti ljudskom mukom i zvjerskim bijesom, bilo je ne�to

490strahovito. Èinilo se da u uzduhu lebdi groza i smrt. Mno�tvo, obièno veselo, uporno je sada �utjelo od te�ke nenavisti. Sva su lica imala izra�aj mr�nje i radoznalosti.Uto prefekt dade znak: onaj isti starac, obuèen kao Haron, koji je izazivao na smrt gladijatore, po-�eta lagano preko arene i usred gluhe ti�ine kucnu tri puta èekiæem na vrata.Cijelim amfiteatrom proletje �apat:� Kr�æani! Kr�æani. . .!Skinu�e gvozdene re�etke: u tamnim otvorima razli je�e se obièna vika mastigofora: »Na pijesak!« i zaèas napuni se arena hrpama kao nekih fauna, obraslih kosama. Svi su i�li pone�to trkom, groznièavo, i do�av�i na sredinu padali su na koljena jedni do drugih uzdignuv�i uvis ruke. Narod je mislio da je to molba za milost i stane razjaren kukav�tinom to-potati nogama, zvi�dati i bacati prazne posude od vina, oglodane kosti i rikati: »Zvjerad! Zvjerad ...«! No ujedanput dogodi se ne�to neoèekivano. Usred kosmate hrpe stado�e se razlijegati glasovi pjevanja ,iu isti èas odjekne pjesma, koja se prvi put èula u rimskom cirkusu:»Christus regnat.../«'Svijet se zapanjio. Ka�njenici su pjevali uzdigav�i oèi k velariju. Vidjela su se lica poblijedjela, ali kao nadahnuta. Svi razumje�e da ti ljude ne mole milosrða, i èinilo se da ne vide ni cirkusa, ni naroda, ni senata, ni Cezara. »Christus regnat!« jeèalo je sve glasnije, a u klupama svuda, sve od vrha gledali�ta, u redovima gledalaca mnogi se pitao: �to to biva i kakav je to Krist, �to vlada u ustima tih ljudi koji moraju umrijeti? No uto se otvori nova re�etka i na arenu ispado�e u divljem trku i lajuæi èitavi èopori pasa: golemih �uækastih samsova iz Peloponeza, pru-tastih pasa iz Pirineja i vucima sliènih kudrova iz Hibernije, navlas izmorenih glaðu, upalih bokova i1 »Krist vlada«491Lkrvavih oèiju. Zavijanje i lave� napuni sav amfiteatar. Kr�æani su, otpjevav�i pjesmu, kleèali nepomièno kao okamenjeni ponavljajuæi samo tu�nim zborom: »Pro Christo! Pro Christo!« Za Krista! � Kad su psi osjetili ljude pod �ivotinjskim ko�ama, ne usudi�e se, zapanjeni njihovom nepomièno�æu, na njih odmah navalili. Jedni su se propinjali uza zidove lo�a, kao da se hoæe doèepati gledalaca, drugi su trèali naokolo �tekæuæi bijesno, kao da tjeraju nevidljivu zvjerku. Puk se stao �estiti. Vrisnu�e tisuæe glasova: neki od gledalaca opona�ali su �ivotinjsku riku, drugi su lajali kao psi, treæi su ih dra�kali u svim jezicima. Amfiteatar se potrese od vriska. Razdra�eni psi stado�e nasrtati na mno�tvo koje je kleèalo, pa opet uzmicati klepajuæi zubima, dok napokon jedan od molosa zari zube u pleæa jedne �ene, koja je kleèala sprijeda i povuèe je poda se.Odmah na to nasrnu�e èoporom u sredinu, kao kroz prolom. Svjetina presta vikati, da mo�e promatrati s veæom pa�njom. Kroz zavijanje i �tektanje èuli su se jo� �alosni mu�ki i �glasovi: Pro Christol A po areni stale su se valjati hrpe ljudskih i pasjih tjelesa, koja su se trzala. Krv je sada tekla potokom iz razderanih tjelesa. Psi su otimali jedan od drugoga krvave ljudske udove, dah krvi i rastrza-nih utroba zagu�i arapske mirodije i napuni sav cirkus. Na koncu su se samo gdjegdje jo� vidjele pojedine prilike gdje kleèe, ali su ih brzo spopadale hrpe pasa s divljim urlanjem.Vinicije, koji je u èasu, kad kr�æani uðo�e, ustao i okrenuo se, da po obeæanju kopaèu poka�u stranu na kojoj je meðu Petronijevim ljudima bio skriveni Apostol, sjede opet i sjedio je s izrazom mrtva èovjeka gledajuæi staklenim oèima jezovit prizor. Ispoèetka ga je strah da se kamenar mogao prevariti i da se Ligija mo�e nalaziti meðu �rtvama, sasvim ukoèio, no kad je èuo glasove: »Pro Christo!« i kad je vidio muke toliko �rtava, koje su umiruæi, davale svjedoèanstvo svojoj istini i svome Bogu, obuze ga drugi osjeæaj, te�ak i neodoljiv kao najstra�niji bol: kad je sam Krist umro u muci i kad evo ginu492tisuæe za nj, kad se prolijeva more krvi, tada jedna kaplja vi�e ni�ta ne znaèi i èak je grijeh i moliti milosrðe. Ta misao strujala je na nj iz arene, pro�imala ga zajedno s vapajem onih koji su umirali, i s mirisom njihove krvi. A ipak je molio i ponavljao isu�enim usnicama: »Kriste! Kriste! Tvoj se Apostol moli za nju!« Zatim se zanese, izgubi svijest gdje je, i èinilo mu se samo da krv na areni raste, raste da se uzdi�e i da æe iz cirkusa poplaviti sav Rim. Napokon nije èuo ni�ta, ni zavijanje pasa, ni dreke naroda, ni glasova augustiana, koji stado�e vikati:

� Hilon se onesvijestio!� Hilon se onesvijestio ! � ponovi Petronije i okrene se prema Grku.A on se doista bio onesvijestio i sjedio je blijed kao platno, zavaljene glave i otvoriv�i �iroko usta, bio je slièan mrtvacu.U taj èas stado�e izgoniti na arenu nove �rtve, op�ivene u ko�e. One su odmah padale na koljena, kao i njihovi prethodnici, no izmoreni psi ne htje-do�e da ih razdiru. Jedva ih je nekoliko navalilo na one, koji su najbli�e kleèali, a drugi lego�e i digo�e uvis okrvavljene nju�ke te stado�e te�ko dahtati.Tada narod uznemiren u du�i, ali opijen krvlju i pomamljen, udari u zaglu�nu viku:� Lavove! Lavove! Pustite lavove ...!Lavove su htjeli saèuvati za drugi dan, no u amfiteatrima puk je nametao svoju volju svima, pa i Cezaru. Jedini Kaligula, koji je bio slobodan i æudljiv u svemu, usudio se protiviti, a znao je kadgod i zapovjediti da svjetinu biju toljagama, no i on je najèe�æe popu�tao. Neron, komu je pljeskanje bilo dra�e od svega na svijetu, nije se opirao nikada, pa se to manje opro sada kad se radilo o umirenju raz-dra�ene svjetine poslije po�ara i o kr�æanima, na koje je htio svaliti krivnju za nesreæu.Zato dade znak da otvore »kunikulum«, a puk vidjev�i to smiri se odmah. Zaèu se �kripa re�etaka, za kojima su bili lavovi. Èim su ih psi vidjeli, zbili su se u jedan skup na suprotnoj strani arene, grdni, �uti, velikih kudravih glava. Sam Cezar obrati k nji-493ma svoje mrzovoljno lice i prinese smaragd oku, da ih bolje promatra. Augustiani pozdravi�e ih pljeskom. Puk ih je brojio na prste motreæi ujedno pa�ljivo kakav dojam èine na kr�æane, koji su kleèali u sredini i stali iznova ponavljati rijeèi, mnogima nerazumljive, a za sve razdra�ljive: »Pro Christol Pro Christol«No lavovi, premda su bili izgladnjeli, nisu hitali k �rtvama. Crvenkasti blijesak u areni zablje�tavao ih je, pa su �mirkali kao zasjenjeni: neki su protezali lijeno svoje �uækaste udove, a neki su razjapiv�i èeljusti zijevali, kao da hoæe da poka�u stra�ne ljaèe. No zadah krvi i raskidanih tjelesa, kojih je sila le�alo u areni, stade na njih djelovati. Zamalo im kretnje postado�e nemirne, grive im se nakostru-�i�e, a nozdrve su brekæuæi stale uvlaèiti uzduh. Jedan jurne naglo k truplu jedne �ene iznaka�ena lica, pritisne joj prvim �apama tijelo i stade s njega o�trim jezikom lizati zgru�anu krv, a drugi se pribli�i kr�æaninu koji je dr�ao na rukama dijete, o�i-veno ko�om laneta.Dijete se treslo od vike i plaèa hvatajuæi se grèevito ocu oko vrata, a on �eleæi mu makar zaèas produ�iti �ivot, trudio se da ga otkine od vrata i da ga doda onima koji su dalje kleèali. No krik i kretanje podra�i lava. On rikne kratko, zgnjeèi dijete jednim udarcem �ape i zgrabiv�i u ralje glavu oèevu smrvi je u tili èas.Kad su to drugi vidjeli, navali�e svi na gomilu kr�æana. Nekoliko �ena nije moglo zatomiti stravièan krik, no narod ih zaglu�i pljeskanjem, koje se odmah sti�alo, jer je jaèa bila �elja za gledanjem. I vidje�e zatim stra�ne stvari: glave koje su sasvim nestajale u lavljim �drijelima, prsi rasporene odjedanput zubima, i�èupana srca i pluæa, i èulo se kako pucaju ljudske kosti u lavljim zubima. Neki lavovi, �èepav�i �rtve za slabine ili krsta, letjeli su bijesnim skokovima po areni, kao da tra�e skrovi�ta gdje bi ih mogli po�derati, a drugi su se u meðusobnoj borbi propinjali hvatajuæi se �apama kao borci i zaglu-�ujuæi amfiteatar rikom. Ljudi su ustajali sa svojih494mjesta. Drugi su ostavljajuæi sjedala silazili u ni�e redove da bolje vide, te su se na prolazima gurali, gotovo da se pogu�e. Èinilo se da æe zanesena svjetina jurnuti najposlije u samu arenu i da æe poèeti zajedno s lavovima razdirati �rtve. Èas se èuo neljudski vrisak, èas pljesak, èas opet rika, rezanje, �kljocanje koljaèa, zavijanje molo�kih samsova, èas samo jecanje �rtava.Cezar je sa smaragdom na oku gledao sada pa�ljivo. Lice Petronijevo pokazivalo je odvratnost i prezir. Hilona su bili veæ iznijeli iz cirkusa.A iz kunikula izgonili su neprestano nove �rtve.S najvi�ega reda u amfiteatru motrio ih je Petar Apostol. Nitko ga nije gledao, jer su sve glave bile okrenute prema areni, zato ustade i kako je nekoæ u Kornelijevu vinogradu blagoslovio na smrt i na vjeènost one koji æe biti uhvaæeni, tako je sada blagoslivljao znakom kri�a one koji su ginuli pod zvjerskim zubima, i njihovu krv i njihovu muku i mrtva tjelesa, pretvorena u bezobliène hrpe, i du�e, koje su odlijetale s krvavoga pijeska. Neki su dizali k njemu oèi, a tada bi im se razvedrila li

ca i osmjehivali bi se videæi vi�e sebe, ondje gore, znak kri�a. A njemu se razdiralo srce te je govorio:»Gospode, budi volja Tvoja, jer za Tvoju slavu, za svjedoèanstvo Istini ginu ove moje ovce! Ti ih izbroj, Gospode, uzmi ih, iscijeli im rane, izviðaj im bol, i daj im vi�e sreæe nego su ovdje pretrpjeli muka!«I blagoslivljao je jedne za drugima, gomilu za gomilom s ljubavlju tako velikom, kao da su mu bila djeca koju predaje upravo s ruke Kristu.Uto Cezar, bilo od pomame, bilo zato �to je htio da igre nadma�e sve �to se dotad vidjelo u Rimu, �anu nekoliko rijeèi gradskome prefektu, a on ostavi podij i poðe odmah u kunikule. I puk se zaèudio vidjev�i zaèas gdje se ponovno otvaraju re�etke. Na-pusti�e sada zvjerad svake vrste, tigrove s Eufrata, numidijske pantere, medvjede, vukove, hijene i èag-ljeve. Svu arenu pritislo je neko nemirno more ko�a prutastih, �utih, plavih, mrkih, smeðih i �arenih. Na-495stade mje�avina, u kojoj oèi nisu mogle ni�ta vi�e razabrati osim stra�ne vreve i boja �ivotinjskih leða. Prizor je izgubio sliku jave i pretvorio se kao u orgiju krvi, kao u stra�an san, kao u èudovi�nu tlapnju smetene pameti. Mjera se prevr�ila. Usred rike, zavijanja i urlanja javi se ovdje-ondje na klupama gledalaca u�asan, grèeviti smijeh �ena kojima je veæ ponestalo snage. Ljudima postade stra�no. Lica se smraèi�e. Razni glasovi stado�e vikati: »Dosta! Dosta!«Ali zvijeri je bilo lak�e pustiti nego ih istjerati. Neron je ipak na�ao naèin da ih ukloni s arena, pa da se narodu priredi nova zabava. U svim prolazima izmeðu klupa pojavi�e se èete crnih Numiðana, okiæenih perjem i nau�nicama, s lukovima u rukama. Narod je pogodio, �to æe biti, i pozdravi ih sa zadovoljnom vikom, a oni se pribli�i�e naslonu i za-pinjuæi strijele za tetive stado�e strijeljati gomile zvjeradi. To je doista bio nov prizor. Tankovita, crna tjelesa pojavila su se nazad zate�uæi gipke lukove i �aljuæi strijelu za strijelom. Zujanje tetiva i frka pernatih strijela mije�ala se sa zavijanjem zvjeradi i zadivljenim uzvicima gledalaca. Vuci, medvjedi, pantere i ljudi, koji jo� osta�e �ivi, padali su redom jedni do drugih. Ovdje-ondje lav osjetiv�i strijelu u slabosti obraæao je naglim kretom gubice namr�tenu od bijesa da dohvati i �atre �ipku od strijele. Drugi su zavijali od bola. Sitne zvjerke spopade strah, te su trèale slijepo arenom, ili su udarale glavama o re�etke. A strijele su zujale bez prestanka, dok nije sve �to je jo� bilo �ivo, popadalo u posljednjoj smrtnoj trzavici na pijesak.Nato uðo�e u arenu stotine cirkuskih robova s riljaèama, lopatama, metlama, taèkama i ko�evima, da iznose le�eve, i s vreæama pijeska da pospu iznova arenu. Jedni su dolazili za drugima i na cijeloj areni nasta groznièav rad. Odmah je oèisti�e od mrtvaca i mrcina, od krvi i kala, prekopa�e, poravna�e razbacajuæi latice ru�a, ljiljana i svakovrsnog cvijeæa. Zapali�e iznova kadionice i skido�e velarium,496jer se sunce znatno veæ spustilo bilo. A svjetina je sve to gledala u èudu, pitajuæi se kakvi li ih to prizori jo� èekaju u dana�njem danu.I zbilja ih je èekao prizor kakvome se nitko nije nadao. Cezar, koji je maloprije bio oti�ao s polja, pojavi se iznenada na areni posutoj cvijeæem, ogrnut grimiznim pla�tem pod zlatnim vijencem. Dvadeset pjevaèa s citarama u ruci i�lo je za njim, a on dr�eæi srebrnu liru stupi sveèanim korakom na srijedu i pokloniv�i se nekoliko puta gledaocima podi�e oèi k nebu, te je stajao tako neko vrijeme, kao da èeka nadahnuæe. Zatim udari u strune i zapjeva:»Luèonosni Letin sine,vladaru Teneda, Kile, Hrise,ti li si imajuæi na briziIlijski sveti grad,mogao ga predati grèkome gnjevu,podnijet da sveti �rtvenikgoreæi vjeèno u tvoju èastu�trapa trojanska krv?Tebi su starci drhtave ruke,Srebrnoluki, dalekometni,tebi su majke sa srca dnadizale suzni svoj glas

da im se smiluje� djeci:kamen bi ganule molbe te,a ti si bio, Sminteju, èuj,tvrði no kamen za ljudsku bol...!«Pjesma je prelazila lagano u �alosnu, bolnu ele-giju. U cirkusu nasta nijema ti�ina. Za èasak Cezar, koji je i sam bio potresen, zapjeva opet:»Forminge bo�anske moga�e zvekotn uti�at lelek srca i kriè, gdje oko danas jo� zalijeva suza ko rosa cvijet, na ove pjesme jadovni glas iz pra�ine, koja iz pepela budi po�ara stravu, nevoljni dan... Sminteju, gdje bio si tad?«32 Ono vadi�497Tu mu glas zadrhta i oèi se ovla�i�e. Vestalkama se na trepavicama pokaza�e suze, narod je slu�ao tiho, pa onda udari u dugo burno pljeskanje.Meðutim je izvana kroz vomitorije otvorene radi promahe, dopirala �kripa kola, na koja su tovarili krvave ostatke kr�æana, ljudi, �ena i djece, da ih odvezu u stra�ne jame zvane »puticuli«.A Petar Apostol obuhvati rukama svoju sijedu drhtavu glavu i zavapi u duhu:� Gospode! Gospode! Kome dade vlast nad svijetom? I za�to hoæe� da osnuje� svoju Stolicu u ovome gradu?498LVIIMeðutim se sunce bilo veæ nagnulo na zapad, i èinilo se kao da se rastapa u veèernjoj rumeni. Predstava je svr�ila. Svjetina ostavi amfiteatar i stade se gurati kroz izlaze. Samo su augustiani stajali èekajuæi dok ode mno�tvo. Ostaviv�i svoja mjesta, sastave se oko podija, na kojemu se opet ukazao Cezar da slu�a pohvale. Premda gledaoci nisu �tedjeli pljeskanja, odmah, èim je otpjevao pjesmu, njemu to nije bilo dosta, jer je oèekivao zanos koji ide do bjesnila. I zaludu su ga i sada obasipali pohvalnicama, zaludu su mu vestalke cjelivale »bo�anske« ruke i Rubrija se prignula pri tome tako da se njena rusa glava dotakla njegovih prsiju. Neron nije bio zadovoljan i nije znao toga sakriti. Èudio se i ujedno uz-nemiravao �to Petronije mramorkom �uti. Kakva pohvalna rijeè iz njegovih usta, koja bi ujedno zgodno istakla poletnost pjesme, bila bi mu u taj èas od velike utjehe. Napokon, kad nije mogao vi�e izdr�ati, dade mu znak da doðe, pa kad je Petronije u�ao u lo�u, reèe mu Neron:� Reci.A Petronije odgovori hladno:� �utim, jer ne mogu naæi rijeèi. Natkrilio si sam sebe.� Tako se i meni èinilo, pa ipak taj puk . . .� Zar mo�e� tra�iti od polutana da se razumiju u poeziju?� Dakle i ti si opazio da mi ne zahvali�e kako sam zaslu�io?499� Jer nisi pogodio zgodan èas.� Za�to?� Zato, jer mozgovi zaèaðeni zadahom krvi, ne mogu slu�ati pa�ljivo.Neron zgrèi pesti i odgovori:� Ah, ti kr�æani! Spali�e Rim, a sada se svete i meni. Kakve æu im jo� kazne izmisliti?Petronije opazi da ide rðavim putem i da njegove rijeèi posti�u uèinak upravo protivan od onoga �to je htio postiæi, zato hoteæi svratiti misao Cezarovu na drugu stranu, prigne se k njemu i �apne:� Pjesma je tvoja divna, ali samo æu ti ne�to spomenuti: u èetvrtom stihu treæe strofe metrika nije ba� sasvim glatka.A Nerona oblije rumenilo stida, kao da je zateèen u sramotnu djelu, pa pogleda prestra�eno i odgovori takoðer ispod glasa:� Ti sve opazi� ...! Znam ...! Dotjerat æu ...! Ali to vi�e nitko nije opazio? Zar ne? A ti, bogova ti, ne kazuj nikome ... ako ti je �ivot mio ...Na to Petronije namr�ti obrve i odgovori kao pla-nuv�i od dosade i zlovolje:� Mo�e� me, bo�anski, osuditi na smrt ako ti smetam ali me njome nemoj pla�iti, jer bogovi najbolje znaju da li je se bojim.Govoreæi to, gledao je Cezaru ravno u oèi, a on zaèas odgovori:� Ne ljuti se... Zna� da te ljubim ...� Zao znak! � pomisli Petronije.

� Htio sam vas pozvati danas na gozbu � produ�i Neron � no radije æu se zatvoriti pa æu gladiti onaj prokleti stih treæe strofe. Osim tebe mogao je pogre�ku opaziti jo�te Seneka, a moguæe i Sekundo Karinat, ali njih æu se odmah osloboditi.Rekav�i to, zovne Seneku i reèe mu da ga zajedno s Akratom i Sekundom Karinatom �alje u Italiju i u sve pokrajine po novce, koje im zapovijeda uzimati iz gradova, iz sela, iz glavnih hramova, jednom rijeèju odasvuda gdje ih god bude moguæe naæi ili oteti. No Seneka, koji je razumio da mu se povjerava500posao pljaèka�ki, svetogrdni i razbojnièki, jednostavno odbije.� Moram iæi na selo, gospodaru � reèe � ondje èekati smrt, jer sam veæ star i �ivci su mi bni.Iberski �ivci Senekini, jaèi od Hilonovih, nisu mo�da bili bolesni, no zdravlje je njegovo bilo uopæe slabo, jer je bio kao sjena i glava mu je u posljednje vrijeme sasvim posijedjela.A Neron ga pogleda i pomisli da mo�da doista neæe dugo èekati njegovu smrt, te odgovori.� Neæu te izlagati putovanju ako si bolestan, no jer te iz ljubavi, koju gajim k tebi, �elim imati blizu sebe, to æe� se, mjesto da ode� na selo, zatvoriti u svojoj kuæi i neæe� je ostavljati.Zatim se nasmije i reèe:� Ako po�aljem Akrata i Karinata same, kao da sam poslao vukove po ovce. Koga æu im postaviti za starijega?� Postavi mene, gospodaru! � reèe Domicije Afer.� Ne! Neæu da navuèem na Rim srd�bu Merkura, kojega biste zastidjeli lupe�tvom. Treba mi kakav stoik kao Seneka, ili kao moj prijatelj filozof Hilon.Rekav�i to, stade se obazirati i zapita:� A gdje je Hilon?A Hilon, koji se bio oporavio na svje�em uzduhu i vratio se u amfiteatar k Cezarovoj pjesmi, primaèe se i reèe:� Evo me, svijetli porode Sunca i Mjeseca. Bio sam bolestan, ali tvoj me je pjev ozdravio.� Poslat æu te u Aheju � reèe Neron. � Ti mora da zna� toèno na gro� koliko ima ondje u svahramu.� Uèini tako, Zeuse, pa æe ti bogovi prinijeti takav danak, kao nikome dosada.� Uèinio bih to, ali neæu da te li�avam gledanja i igara.� Baale! � klikne Hilon.No augustiani, koji su se obradovali �to se volja Cezarova popravila, stado�e se smijati i vikati:501� Ne, gospodaru! Nemoj li�avati igara ovoga grèkog junaka.� Ali nas izbavi, gospodaru, gledanja ovih kapi-tolinskih gusaka, �to su se uzgakale, a kojih mozgovi svi skupa ne bi napunili kapice od �ira! � doèeka ih Hilon. � Evo pi�em, prvoroðeni sine Apolonov, grèku himnu na tvoju èast i zato bih rado proveo nekoliko dana u hramu Musa da ih molim za nadahnuæe.� 0 ne! � uzvikne Neron. � Hoæe� da izmakne� od buduæih igara. Nema od toga ni�ta!� Kunem ti se, gospodaru, da pi�em himnu.� Onda æe� je pisati noæu. Moli Dianu za nadahnuæe; ona je sestra Apolonova.Hilon obori glavu gledajuæi srdito nazoène, koji iznova udari�e u smijeh. A Cezar se okrene Seneci-onu i Suliju Nerulinu te reèe:� Pomislite samo, polovicu smo kr�æana odreðenih za danas dospjeli izvesti.Nato se stari Akvil Regul, veliki znalac stvari koje su se ticale amfiteatra, zamisli malo pa æe Neronu:� One predstave, gdje nastupaju ljudi sine armis et sine arte,1 traju gotovo jednako dugo, a manje su zanimljive.� Naredit æu da im se da oru�je � odgovori Neron.No praznovjerni Vestin probudi se naglo iz zami�-ljenosti i upita tajnovitim glasom:� Jeste li opazili da oni, umiruæi, ne�to vide? Gledaju uvis i umiru kao bez ikakve patnje. Uvjeren sam da oni ne�to vide . . .S tim rijeèima podi�e oèi k otvoru amfiteatra, nad kojim je veæ noæ stala raspinjati svoj

veo prepun zvijezda. No drugi odvrati�e sa smijehom i doskoèicama nagaðajuæi �to bi kr�æani gli vidjeti na samrtnom èasu. U tome Cezar dade znak robovima, koji su nosili zublje, uputi se iz cirkusa, a za njim vestalke, senatori, èinovnici i augustiani.Noæ je bila vedra, topla. Pred cirkusom jo� je vrvio svijet, �eljan da vidi odlazak Cezarov, ali ne-Bez oru�ja i bez vje�tine.502kako mrk i muèaljiv. Ovdje-ondje zaèuo bi se pljesak i odmah opet prestao. Iz spoliarija �kripljiva kola vozila su bez prestanka krvave ostatke kr�æana. Petronije i Vinicije �utjeli su gotovo cijelim putem. Istom blizu ljetnikovca zapita Petronije:� Jesi li mislio o onome �to sam ti rekao?� Jesam � odgovori Vinicije.� Vjeruje� li da je to sada i za me stvar od najveæe zama�itosti? Moram je izbaviti za inat Cezaru i Tigelinu. To je kao borba. Sam sebi sam uvrtio u glavu da je moram dobiti. Ili kao igra koju hoæu da izigram pa makar i na raèun vlastite ko�e ... Dana�nji me je dan utvrdio u namjeri.� Neka ti Krist plati!� Budi samo oprezan!Razgovarajuæi se tako, stado�e pred vratima ljetnikovca i iziðo�e iz nosiljke. Uto se neka tamna prilika pribli�i k njima i upita:� Je li ovdje plemeniti Vinicije?� Jest � odgovori tribun. � �to �eli�?� Ja sam Nazarije, sin Mirjamin; idem iz tamnice i nosim ti glas o Ligiji.Vinicije mu nasloni ruku na rame i stane mu uz sjaj zubalja gledati u oèi, te nije mogao progovoriti ni rijeèi. No Nazarije pogodi pitanje, koje je zami-ralo na njegovim usnama, te odgovori:� 2iva je dosad. Urso me �alje k tebi, gospodine, da ti ka�em da se ona u vruæici moli i ponavlja ime tvoje.A Vinicije odgovori:� Hvala Kristu koji mi je mo�e vratiti!Zatim uzme Nazarija i povede ga u svoju knji�nicu. Zamalo doðe i Petronije, da èuje njihov razgovor.� Bolest ju je izbavila od sramote, jer se krvnici boje � govorio je mladi djeèak. � Urso i lijeènik Glauko paze je dan i noæ.� Jesu li èuvari ostali isti?� Jesu, gospodine, i ona je u njihovoj odaji. Oni su�nji, koji su bili kod nje u tamnici, pomrli su svi od groznice ili su se pogu�ili od zadaha.503� Tko si ti? � upita Petronije.� Plemeniti Vinicije poznaje me. Ja sam sin udovice kod koje je stanovala Ligija.� I kr�æanin?Djeèak pogleda upitnim pogledom na Vinicija, no videæi da se on moli u taj èas, digne glavu i reèe:� Jesam.� Kako mo�e� slobodno ulaziti u tamnicu?� Najmio sam se, gospodine, da iznosim mrtva tjelesa, a uèinio sam to zato da dolazim braæi u pomoæ i da im donosim vijesti iz grada.Petronije stane pomnjivije motriti umiljato lice djeèaka, njegove modre oèi i crnu, bujnu kosu, pa zapita:� Iz kojega si kraja, dijete?� Ja sam Galilejac, gospodine.� Bi li htio da Ligija bude slobodna? Djeèak podigne oèi uvis.� Da, pa makar i sam iza toga morao poginuti. Uto se Vinicije prestade moliti i reèe:� Ka�i stra�arima da je stave u lijes, kao mrtvu. Ti uzmi pomoænike koji æe je noæu iznijeti zajedno s tobom. Blizu smradnih dolina naæi æete ljude koji æe èekati s nosiljkom, pa æete im predati lijes. Stra�arima obeæaj od mene da æu im dati toliko zlata, koliko svaki bude mogao odnijeti u plastu.I dok je tako govorio, lice mu izgubi obièno mrtvilo, u njem se probudio vojnik, kojemu je nada vratila staru snagu. A Nazarije plane od radosti i, digav�i ruke, kl

ikne:� Neka je Krist ozdravi, jer æe biti slobodna!� Misli� li da æe stra�ari pristati? � upita Petronije.� Oni, gospodine? Samo kad znaju da ih neæe zato zadesiti ni kazna ni muke!� Tako je! � reèe Vinicije. � Stra�ari su htjeli pristati i na njezin bijeg, pa æe to prije dopustiti da je iznesu kao mrtvu.� Ima, dodu�e, neki èovjek koji poku�ava usijanim gvo�ðem provjeriti jesu li tijela koja iznosi-504mo, doista mrtva. No on prima i po nekoliko sester-cija za to da se ne dotakne gvo�ðem lica mrtvaca. Za jedan aureus dotaknut æe se lijesa, a ne tijela.� Reci mu da æe dobiti punu kesu aureosa � reèe Petronije. � No hoæe� li naæi pouzdane pomo� Naæi æu koji bi za novac prodali i svoju �enu i djecu.� Gdje æe� ih naæi?� U samom gradu ili u tamnici. A kad stra�a bude potplaæena, pustit æe koga god ushtjednem.� U tom sluèaju povest æe� kao najamnika mene� reèe Vinicije.No Petronije stade ga najodluènije odgovarati da toga ne èini. Pretorijanci bi ga mogli prepoznati i preobuèena, pa bi sve moglo propasti.� Ti ne smije� ni u tamnicu ni u »smradnu dolinu« � govorio je. � Treba da svi, i Cezar i Tige-lin, budu uvjereni da je ona umrla, jer bi drukèije odmah naredili potjeru. Sumnje mo�emo uspavati samo na taj naèin da mi, dok je ne odvedu u Albanske gore ili na Siciliju, ostanemo u Rimu. Istom nedjelju dana ili dvije nakon toga ti æe� oboljeti i pozvat æe� Neronova lijeènika koji æe ti narediti da ide� u gore. Onda æete se sastati, a zatim ...Tu se malo zamisli, pa onda odmahnu rukom i reèe:� Dotle æe mo�da nastati druga vremena.� Neka se Krist smiluje na nju � reèe Vinicije� jer ti govori� o Siciliji, a ona je bolesna i mo�e umrijeti...� Smjestit æemo je dotle gdjegod bli�e. Nju æe izlijeèiti samo uzduh, samo da nam ju je oteti iz tamnice. Nema� li u brdima kakva zakupnika, u kojega bi se mogao pouzdati?� Jest, imam � odgovori brzo Vinicije. � Ima kod Koriola u planini neki èovjek, koji me je na rukama nosio kad sam jo� bio dijete, i koji me jo� i sada ljubi.Petronije mu pru�i da�èicu.505� Napi�i mu da doðe sutra ovamo. Glasnika æu odmah otpremiti.Rekav�i to, zovne atrijskoga starje�inu i dade mu potrebne naloge. Za nekoliko èasaka odjaha rob na konju u Koriole.� Htio bih � reèe Vinicije � da je Urso prati na putu. Bio bih mirniji.� Gospodine � reèe Nazarije � on je èovjek nadljudske snage, koji æe polomiti re�etku i poæ njom. Ima jedan prozor nad strmom, visokom stijenom, pod kojim stra�a ne stoji. Donijet æu Ursu konopac, a drugo on æe sam uèiniti.� Tako vam Herkula! � reèe Petronije. � Neka se izbavi ja kako mu drago, ali ne zajedno s njome niti dva-tri dana za njom, jer bi po�li za njim i otkrili njezino zakloni�te. Tako vam Herkula! Zar hoæete da pogubite sebe i nju? Zabranjujem vam da mu spominjete Koriole, inaèe otresam ruke od toga posla.Oni obojica prizna�e da on ima pravo pa su za�utjeli. Zatim se Nazarije stane pra�tati obeæavajuæi da æe doæi sutradan zorom. Nadao se da æe se sa stra�ama jo� noæas pogoditi, noje je htio svratiti k majci, koja zbog neizvjesnih i stra�nih vremena nije imala za nj ni èasak mira. Razmisliv�i malo, odluèi pomoænika ne tra�iti u gradu, nego naæi i predobiti novcem jednoga od onih koji su zajedno s njim nosili mrtvace iz tamnice.No kad je veæ bio na odlasku, stane jo� malo, pozove Vinicija na stranu, i stane mu �aptati:� Gospodine, neæu spominjati na�e nakane nikome, no Petar Apostol obeæao je doæi k nama iz amfiteatra, pa æu njemu sve kazati.� U ovoj kuæi mo�e� govoriti glasno � odgovori Vinicije. � Petar Apostol bio je u amfiteatru s Pe-tronijevim ljudima. Uostalom, idem i ja s tobom.I zapovjedi da mu dadu ropski pla�t, pa se onda uputi�e.Petronije odahne duboko.

� 2elio sam � mislio je � da umre od ove vruæice jer bi za Vinicija to bilo manje stra�no. Ali sad506sam spreman �rtvovati zlatni tronog Eskulapu za njeno ozdravljenje . . . Ah, ti Mjedena Brado, hoæe� da u�iva� gledajuæi bol zaljubljenikovu! Ti, Augusto, najprije si zavidjela djevojci ljepotu, a sad bi je �ivu pro�drla zato �to je poginuo tvoj Rufije! Ti, Tigeline, hoæe� da je pogubi� meni za inat. ..! Vidjet æemo. Ja vam ka�em da je neæete svojim oèima vidjeti na areni, jer ili æe umrijeti od svoje smrti, ili æu vam je oteti kao psima iz zvala ... I otet æu je tako da neæete ni znati, i kad vas god poslije pogledam, svaki put æu pomisliti: Eto ludova koje je Petronije �edne preveo preko vode.I zadovoljan sam sobom prijeðe u triklinij, gdje zajedno s Eunikom sjedne za veèeru. Lektor im je za toga èitao Teokritove idile. Vjetar je zbijao oblake od Sorakta, te nagla oluja pomuti ti�inu vedre ljetne noæi. Od èasa do èasa razlijegao se tutanj groma povrh sedam bre�uljaka, a oni su jedno kraj drugoga za stolom slu�ali seoskoga pjesnika, koji je u pjevnom dorskom narjeèju pjevao ljubav pastira, a zatim su se zadovoljni spremali na poèinak.No jo� prije toga vrati se Vinicije. Saznav�i Petronije za njegov povratak iziðe k njemu i upita:� �to je ...? Da niste nakanili �togod novo? I je li Nazarije veæ oti�ao u tamnicu?� Jest � odgovori mladiæ popravljajuæi kosu, mokru od ki�e. � Nazarije je oti�ao da se pogodsa stra�om, a ja sam vidio Petra, koji mi je naredio da se molim i da vjerujem.� To je dobro. Ako sve poðe po namisli, sutra doveèe moæi æemo je iznijeti . ..� Zakupnik treba da doðe s ljudima u zoru.� To je kratak put. Sada idi pa poèini!No Vinicije klekne u svojoj sobi i stade se moliti ...O izlasku sunca sti�e iz Koriola zakupnik Niger. Doveo je sa sobom prema Vinicijevoj poruci mazge, nosiljku i èetiri pouzdana èovjeka, izabrana izmeðu britanskih robova, koje je uostalom iz opreznosti bio ostavio u krèmi na Suburi. Vinicije, koji je probdio svu noæ, iziðe mu u susret, a on se uznemiri ugle-507dav�i mladoga gospodina i cjelivajuæi mu lice i oèi reèe:� Dragi, zar si bolestan, ili su ti patnje popile krv iz lica, jer sam te jedva mogao na prvi pogled prepoznati?Vinicije ga povede u nutarnji trijem pod stupovima, nazvan ksist, i ondje mu otkrije tajnu. Niger ga je slu�ao sa sabranom pa�njom i na njegovu svje-�em osmaglom licu vidjela se velika uzbuðenost, koje nije ni skrivao.� Dakle, ona je kr�æanka? � klikne.I pogleda iznenaðeno Viniciju u lice, a on je jamaèno pogodio �to ga tim pogledom taj seoski èovjek hoæe pitati, te odgovori:� I ja sam kr�æanin ...Tada se u oèima Nigrovim zasja�e suze. Èasak je �utio, zatim uznese ruke uvis i reèe:� Hvala ti, Kriste, kad si skinuo mrenu s najdra�ih mi na svijetu oèiju!Zatim ogrli glavu Viniciju, zaplaèe od sreæe i stade ga cjelivati u èelo.Èas kasnije doðe Petronije vodeæi sa sobom Na-zarija.� Dobri glasi! � reèe izdaleka.I doista glasovi su bili dobri. Ponajprije lijeènik Glauko jamèio je za �ivot Ligijin, premda je imala istu tamnièku groznicu od koje je i u Tulianu i po drugim tamnicama umiralo svakog dana na stotine ljudi. A sa stra�om i s èovjekom, koji je ustanovljivao smrt usijanim gvo�ðem, nije bilo ni najmanje te�koæe. I pomoænik Aspis bio je veæ takor pogoðen.� Naèinili smo otvore na lijesu tako da bolesnica mo�e disati � govorio je Nazarije. � Sva je opasnost u tome da ona ne sjedne ili da se ne javi u èasu kad budemo prolazili pored pretorijanaca. No ona je vrlo oslabila i od jutra le�i zatvorenih oèiju. Osim toga Glauko æe joj dati uspavljivi napitak, �to æe sam zgotoviti od lijekova koje sam mu iz grada donio. Poklopac od lijesa neæe biti pribijen. Lako æete ga diæi i staviti bolesnicu na nosiljku, a mi508æemo uvaliti u lijes punu vreæu pijeska, koju treba da dr�ite u pripremi.Slu�ajuæi Vinicije te rijeèi bio je blijed kao platno ali je slu�ao s tako napetom pa�njom, te se èinilo da unaprijed pogaða �to æe Nazarije reæi.

� Zar neæe i drugih tjelesa iznositi iz tamnice? � upita Petronije.� Preminulo je noæas neko dvadesetak ljudi, a do veèera pomrijet æe ih jo� desetak � odgovori djeèak. � Moramo iæi odmah s èitavom povorkom, ali æemo postaj kivati da izostanemo straga. Na prvome okretu moj æe drug navlas hramati. Tako æemo zaostati prilièno za drugima. Vi nas èekajte kod maloga hrama Libitine. Da Bog da �to tamniju noæ!� Dat æe Bog � reèe Niger. � Sinoæ je bilo jasno veèe pa je nato iznenada udarila oluja. Das je nebo opet vedro, ali je sparno od jutra. Sad æe svake noæi biti ki�e i oluje.� Idete li bez svjetla? � upita Vinicije.� Samo sprijeda nose zublje. Vi se za svaki sluèaj naðite kod hrama Libitine èim se smrkne, premda obièno iznosimo trupla istom prije same ponoæi.Za�utje�e. Samo se èulo brzo disanje Vinicijevo. Petronije se obrati k njemu:� Govorio sam sinoæ � reèe � da bi najbolje bilo da obojica ostanemo kod kuæe. No sad vidim da ni sam neæu izdr�ati... Uostalom, da se radi o bijegu, trebalo bi vi�e opreza, no kad æe je nositi kao mrtvu, èini se da nikome ni najmanja sumnja neæe pasti na um.. � Da! Da! � odgovori Vinicije. � Ja moram biti ondje. Sam æu je izvaditi iz lijesa ...� Kad bude veæ jednom u mojoj kuæi kod Korio-la, onda ja odgovaram za nju � reèe Niger.Time se zavr�io razgovor. Niger ode u krèmu k svojim ljudima, a Nazarije, uzev�i pod tuniku kesu sa zlatom, vrati se u tamnicu. Viniciju nastade dan pun nemira, groznièavosti, straha i i�èekivanja.� Pothvat mora poæi od ruke, jer je dobro smi�ljen � govorio mu je Petronije. � Bolje se nije509moglo sve udesiti. Ti se mora� graditi pora�en od �alosti i nositi crnu togu. Ali cirkusa nemoj ostavljati. Neka te vide . .. Tako je sve smi�ljeno da se ne mo�e ni�ta izjaloviti. No za svoga zakupnika posve si siguran?� On je kr�æanin � odgovori Vinicije. Petronije ga pogleda èudeæi se, zatim stade slijegati ramenima i govoriti kao sam sebi:� Poluksa mi! Kako se to �iri! I kako se hvata ljudskih du�a! U ovakvim grozotama ljudi bi se odrekli odmah svih bogova rimskih i grèkih i mi-sirskih. To je ipak pravo èudo . .. Poluksa mi. . .! Kad bih vjerovao da je jo� �togod u vlasti na�ih bogova, obeæao bih sad svakome od njih po �est bijelih bikova, a Kapitolskom Jupiteru dvanaest. . . Ali i ti nemoj �tedjeti obeæanja svome Kristu . . .� Ja sam mu dao du�u � odvrati Vinicije.I rastado�e se. Petronije se vrati u sobu, a Vinicije ode da gleda izdaleka tamnicu, pa onda poðe odanle na pristranak Vatikanskoga brda�ca do one kopaèeve kuæice, gdje je iz ruku Apostolovih primio krst. Èinilo mu se da æe ga u toj kuæi i Krist prije usli�ati nego igdje drugdje; zato na�av�i je i baciv-�i se na zemlju, napne sve sile svoje bolne du�e u molitvi za smilovanje i zanio se u njoj tako da je zaboravio gdje je i �to biva s njime.Istom poslijepodne probudi ga jek trubalja koji je dopirao od strane Neronova cirkusa. Onda iziðe iz kuæice i ogleda se oko sebe, kao da se tek probudio oda sna.Bila je �ega i ti�ina, koju je samo prekidao na èasove zvek mjedenih trubalja i neprestano zrika-nje poljskih skakavaca. Uzduh posta sparan; nebo je nad gradom bilo jo� modro, ali od strane sabin-skih planina skupili su se nisko na rubu obzora tmasti oblaci.Vinicije se vrati kuæi. U atriju èekao ga je Petronije.� Bio sam na Palatinu � reèe. � Pokazao sam se ondje hotimice i sjeo sam dapaèe i za kockarski510stol. Kod Anicija je veèeras gozba, pa sam oglasio da æemo doæi, ali istom poslije ponoæi, jer mi se prije valja ispavati. I otiæi æu, a dobro bi bilo da i ti doðe�.� Nije li bilo nikakvih vijesti od Nigera ili od Na-zarija? � upita Vinicije.� Nije. Vidjet æemo ih zapravo o ponoæi. Jesi li opazio da sluti na ki�u?� Jesam.� Sutra ima biti gledanje raspetih kr�æana, no mo�da æe to ki�a omesti.Rekav�i to, pribli�i se k Viniciju i dotakav�i se ramena njegova reèe:� Ali nje neæe� vidjeti na kri�u, nego u Korioli-ma. Kastora mi, ne bih dao onoga èasa kad je oslobodimo ni za sve dragulje Rima. Veèe je veæ blizu ...I veèe se odista veæ primicalo, a mrak se stao hvatati ranije nego obièno zbog oblaka

koji su pritisli èitavo obzorje. Kad se spustilo veèe, pade obilna ki�a, koja je isparujuæi se na kamenju, usijanom od danje �ege, ispunila maglom ulice grada. Zatim zareda naizmjence èas ti�ina, èas iznova udari�e kratki pljusci ki�e.� �urimo se! � reèe napokon Vinicije. � Radi nevremena mogli bi ranije iznijeti tjelesa iz tamnice.� Vrijeme je! � odgovori Petronije.I uzev�i galske kabanice s kukuljicama iziðo�e kroz vrtna vrata�ca na ulicu. Petronije se oboru�ao kratkim rimskim no�em, zvanim »sica«, koji je nosio uvijek sa sobom na noæno hodanje.Grad je zbog nevremena bio pust. Od èasa do èasa rasjekla bi munja oblake osvjetljujuæi sjajnim blijeskom nove zidove tek dograðenih ili nedograðe-nih kuæa i mokre kamene ploèe kojima su bile poploèane ulice. Kod takvoga svjetla ugleda�e napokon poslije dosta duga puta humak, na kojemu je stajao mali hram Libitine, a pod humkom gomila mazgi i konja.� Nigere! � povika tiho Vinicije.� Evo me, gospodaru! � javi se glas kroz ki�u.511� Je li sve gotovo?� Jest, dragi. Èim se smrklo, bili smo na mjestu. Nego sklonite se pod opkop, jer æete se smoèiti do ko�e. Plahe li oluje!Bojazan Nigerova doista se obistini, jer zamalo stade padati tuèa, ispoèetka sitna, a onda sve krupnija i gu�æa. Uzduh se odmah rashladio. A oni su stojeæi pod opkopom, zaklonjeni od vjetra i ledene oborine, razgovarali tihim glasom.� Ako nas tko vidi � govorio je Niger � neæe ni�ta posumnjati, jer smo nalik na ljude koji èekaju dok ne proðe oluja. Nego se bojim da ne odlo�e izno�enje mrtvaca do sutra.� Tuèa neæe padati dugo � reèe Petronije. � Valja nam èekati, ma i do zore.I èekali su oslu�kujuæi, neæe li èuti korake povorke. Tuèa je, doista, prestala, no odmah zatim udari pljusak. Na mahove bi zapuhao vjetar i donosio od »smradnih dolina« stra�an vonj trulih tje-lesa, koja su bila plitko i nemarno pokopana.� Vidim kroz maglu svjetlo ... jedno, dva tri... to su zublje!I okrene se k svojim ljudima.� Pazite da mazge ne brekæu ...!� Idu! � reèe Petronije.I svjetla su bivala sve jasnija. Zaèas su se veæ mogli razabrati plamenovi koji su drhtali na vjetru.Niger se stade krstiti i moliti. Meðutim se �alobna pratnja primaèe bli�e i napokon do�av�i do hrama Libitine stade. Petronije, Vinicije i Niger pribli�e se muèke uz opkop, ne razumijuæi �to to znaèi. No oni stado�e samo zato da povezu lica i usta krpama za obranu od zagu�ljivoga smrada koji je kod samih »puticula« bio upravo nesnosan. Zatim digo�e nosila sa sanducima i poðo�e dalje.Samo jedan lijes osta kraj hrama.Vinicije skoèi k njemu, a za njim Petronije, Niger i dva britanska roba s nosiljkom.No prije nego pritrèa�e, u mraku se èu bolan glas Nazarijev:512� Gospodine, odvedo�e je zajedno s Ursom u Eskvilinsku tamnicu... Mi nosimo drugo tijelo, a nju odvedo�e prije ponoæi.Kad se Petronije vratio kuæi, bio je mrk kao oluja te nije ku�ao tje�iti Vinicija. Znao je da o Ligijinu izbavljenju iz Eskvilinskih tamnica ne treba ni misliti. Nagaðao je da su je jamaèno zato preveli iz Tuliana da ne bi umrla od vruæice i da ne bi umakla namijenjenome amfiteatru. Ali to je ba� bio dokaz da su je pazili i èuvali pomnjivije nego druge. Pe-troniju bi �ao do dna du�e i nje i Vinicija, no osim toga izjedala ga je i ta misao, �to mu prvi put u �ivotu ne�to nije po�lo od ruke i �to je prvi put bio pobijeðen u borbi.� Æini se da me ostavlja Fortuna � govorio je sebi � no bogovi se varaju ako misle da æu se pogoditi s takvim �ivotom kakav je, na primjer, njegov.I pogleda na Vinicija, koji ga je takoðer gledao raskolaèenih zjenica.� �to ti je? Ti ima� vruæicu? � reèe Petronije. A on odgovori nekim èudnim slomljenim i polanim glasom kao u bolesna djeteta:� A ja vjerujem da mi je On mo�e vratiti. Nad gradom sti�avala se posljednja grmljavi

naoluje.33 Quo vadi�513LVIIITrodnevna ki�a, rijetka pojava u Rimu ljeti, koja je padala protiv prirodnoga reda ne samo danju i veèerom nego i obnoæ, prekide igre. Narod se stao uznemirivati. Slutili su nerodicu vinograda, i kad je jednom u podne grom rastopio na Kapitolu Cere-rin kip od bronze, naredi�e �rtve u hramu Jupitera Salvatora. Cererini sveæenici rasturi�e glas da se gnjev bogova obratio na grad radi toga �to su kazne protiv kr�æana bile preblage pa je grad stao zahtijevati da se bez obzira na vrijeme igre nastave. I sav se Rim obradova, kad je napokon bilo objavljeno da æe se poslije trodnevnoga prekida »ludus« nanovo nastaviti.Uto se povratilo lijepo vrijeme. Amfiteatar punio se od zore do mraka tisuæama ljudi, a Cezar je do�ao takoðer samo s vestalkama i dvorom. Predstava se imala zapoèeti s borbom kr�æana meðu sobom, pa su ih zato opremili kao gladijatore i dali im sve oru�je �to je slu�ilo borcima od zanata za navalu i za obranu. No tu nastupi razoèaranje. Kr�æani po-baca�e na pijesak mre�e, vile, koplja, maèeve i mjesto toga stado�e se grliti i hrabriti jedan drugoga da istraju na mukama i u smrti. To silno uvrijedi i ra-srdi svjetinu, te zavlada te�ko ogorèenje u srcima gledalaca. Jedni su ih korili s malodu�nosti i stra�i-vosti, drugi su tvrdili da neæe da se bore iz prkosa i iz mr�nje na puk, a i zato da bi ga li�ili radosti �to je èini pogled na juna�tvo. Napokon po zapovijedi514Cezarovoj pusti�e na njih prave gladijatore koji su ih onako goloruke na koljenima posmicali u tren oka.No kad su uklonili mrtvace, nije se dalje vi�e predstavljala borba, nego se prikazivao cio niz mitolo�kih slika po Cezarovoj zamisli. Tako si vidio Herkula gdje gori �ivim ognjem na planini Eti. Vinicije za-drhta od pomisli da su ulogu Herkulovu namijenili mo�da Ursu, no oèito nije jo� do�ao red na vjerna Ligijina slugu, jer je na lomaèi izgorio neki drugi, Viniciju sasvim nepoznat kr�æanin. Zato je u drugome prizoru Hilon, kojega Cezar nije htio osloboditi od nazoènosti kod predstave, ugledao poznate sebi ljude. Predstavljala se smrt Dedalova i Ikaro-va. U ulozi Dedalovoj nastupio je Euricije, onaj isti starac koji je u svoje vrijeme Hilonu rastumaèio znak ribe, a u ulozi Ikarevoj sin Kvarto. Obojicu uzdigo�e osobitim strojevima uvis, pa ih onda baci�e iz silne visine na arenu, pri èemu je mladi Kvarto pao tako blizu carskoga podija, da je uprskao krvlju ne samo vanjske ukrase nego i naslon pokriven grimizom. Hilon nije vidio pada jer je bio zatvorio oèi, samo je èuo gluh udar tijela, i kad je zaèas opazio krv sasvim blizu sebe, umalo �to se nije drugi put onesvijestio. No slike su se mijenjale brzo. Sramotne muke djevica koje su zlostavili prije smrti gladijatori, preodjeveni u zvjerad, razvese-li�e srca svjetine. Vidjele su se sveæenice Kibeline i Cererine, vidjele se Danajeve kæeri, vidjela se Dirka i Pasifaja, najposlije se vidje�e nedorasle djevojèice, kdje su raskidali divlji konji. Narod je pljeskao neprestano novim izumima Cezarovim, koji je bio ponosan radi uspjeha i sav sretan radi pljeskanja te nije skidao sada ni zaèas smaragda s oka motreæi bijela tjelesa, koja je raskidalo gvo�ðe, i grèevito trzanje �rtava. Zatim stado�e prikazivati slike iz gradske povijesti. Poslije djevica pokazao se Mucije Sce-vola, èija je ruka, prièvr�æena za tronog s vatrom, napunjala mirisom spaljenoga mesa amfiteatar, ali koji je kao pravi Scevola stajao bez jauka uzdigav�i oèi uvis i sa �aptom molitve na pocrnjelim usnicama.515Po�to ga usmrti�e i tijelo mu izvuko�e u spoliarij, nastade obièni popodnevni odmor za predstave. Cezar ostavi zajedno s vestalkama i augustianima amfiteatar i ode u posebno podignut grimizni èador, pod kojim su priredili za nj i za goste divan »pran-dium«. Svijet se povede veæim dijelom za njegovim primjerom i izi�av�i napolje, polijega�e u slikovitim hrpama oko �atora, da odmore udove, utruðene dugim sjedenjem, i da zalo�e malo jela, �to su ga po milosti Cezarevoj obilno raznosili robovi. Samo su najradoznaliji, ostaviv�i sjedi�ta, si�li na samu arenu i dohvatajuæi prstima ljepljivi od krvi pijesak raspravljali kao znaoci i ljubitelji o onome �to se veæ svr�ilo i �to æe jo� doæi.o brzo odo�e i oni, da ne bi zakasnili na gozbu, pa ostade samo nekoliko ljudi koje nije zadr�ala radoznalost, nego suæut s buduæim �rtvama.

Oni se posakriva�e po pregradama ili na ni�im mjestima, a za to su vrijeme robovi poravnali arenu i stali kopati po njoj jame jednu do druge u redovima preko èitave arene s kraja na kraj, tako da je posljednji red do�ao na nekoliko koraka od carskoga podija. Izvana je dopirao u cirkus �amor naroda, vika i pljesak, a ovdje su se èinile s groznièavom �urbom priprave za neke nove muke. Najednom se ot-vori�e »lagumi« i iz svih otvora, koji su vodili na arenu, stado�e izgoniti gomile kr�æana s kri�evima na ramenima. Prekrili su sav amfiteatar. Dolazili su starci, pognuti teretom drvenih greda, uz njih mu�karci u naponu snage, �ene raspu�tene kose, kojom su nastojale prekriti svoju golotinju, nedorasli djeèaci i sasvim mala djeca. Kri�evi i �rtve bili su veæim dijelom okiæeni cvijeæem. Sluge su �ibali nesretnike bièevima i nagonili ih da pola�u kri�eve kraj gotovih jama i sami da uz njih stanu u red. Tako su imali poginuti oni koje prvi dan nisu stigli istjerati za hranu psima i divljim zvijerima. Sada su ih hvatali crni robovi i pola�uæi �rtve naopako na grede stado�e im pribijati ruke za preèke revno i brzo, da bi narod, kad se vrati nakon odmora, na�ao veæ sve kri�eve uzdignute. Cijelim amfiteatrom516odjekivali su sad kucaji èekiæa, i ta je jeka odlijegla po vi�im redovima i dopirala èak vani oko amfiteatra i pod �ator, pod kojim je Cezar gostio vestal-ke i dru�inu. Ondje su pili vino, zbijali �ale s Hilo-nom i �aptali èudne rijeèi u u�i Vestinim sveæeni-cama, a na areni radilo se �ivo, èavli su probijali ruke i noge kr�æana, zveèale su lopate koje su zasi-pavale zemljom jame u kojima su bili ukopani kri�evi.Meðu �rtvama, na koje je istom zaèas imao doæi red, bio je i Krispo. Lavovi ne stigo�e razderati ga, zato mu namijeni�e kri�, a on, kako je uvijek bio spreman na smrt, radovao se misli da dolazi i njegov èas. Danas je bio drukèiji, jer je njegovo suho tijelo bilo sasvim golo, samo mu je pojas od zimzelena pokrivao bedra, a na glavi je imao vijenac od ru�a. No u oèima sijevala mu je jednako ona ista neustra�iva odluènost i pod vijencem vidjelo se ono isto o�tro i fanatièno lice. Nije se promijenilo ni njegovo srce, jer kako je prije u »lagumu« prijetio bio gnjevom Bo�jim subraæi, preobuèenoj u ko�e, tako ih je danas korio, mjesto da ih tje�i.� Zahvalite Spasitelju � govorio je � �to vam dopu�ta umrijeti onakvom smræu, kakvom je sam umro. Mo�da æe vam dio va�ih grijeha biti zato opro�ten, no dr�æite svakojako, jer pravdi valja udovoljiti i ne mo�e biti jednaka nagrada zlima i dobrima.A njegovim rijeèima odgovarao je odjek èekiæa, koji su prikivali ruke i noge �rtava. Sve se vi�e kri-�eva podizalo na areni, a on obraæajuæi se gomili onih, koji su jo� stajali svaki pri svojem drvu, nastavi:� Vidim otvoreno nebo, ali vidim i otvorenu propast ... Sam ne znam kako æu dati raèun Gospodu0 svome �ivotu, premda sam vjerovao i mrzio zlo1 ne bojim se smrti, nego uskrsnuæa, ne muke, nego suda, jer nastaje dan gnjeva ...A uto se izmeðu bli�njih redova javi neki miran i sveèan glas:� Ne dan gnjeva, nego dan milosrða, dan izbavljenja i sreæe, jer vam ka�em da æe vas Krist pri-517grliti, utje�iti i posaditi o desnu sebi. Uzdajte se jer se eto nebo otvara pred vama.Na te rijeèi sve se oèi svrnu�e klupama, a i oni, koji su veæ visjeli na kri�evima, podigo�e blijede, izmuèene glave i stado�e gledati put èovjeka koji je govorio.A on se pribli�i pregradi kojom je bila ograðena arena, i stade ih blagoslivljati znakom kri�a.Krispo pru�i prema njemu ruku kao da æe ga u�utkati, no ugledav�i mu lice, spusti ruku, zatim se pod njim sagnu�e koljena, a usta �apnu�e:� Apostol Pavao ...!Na veliko èudo cirkuskih slugu kleknu�e svi koje jo� nisu dospjeli pribiti, a Pavao iz Tarsa obrati se Krispu i reèe:� Krispo, ne prijeti im, jer æe jo� danas biti s tobom u raju. Ti misli� da mogu biti osuðeni? No tko æe ih osuditi? Zar æe to uèiniti Bog koji je dao za njih Sina svojega? Zar Krist, koji je umro radi njihova spasenja, kao �to oni umiru radi imena Njegova? I kako mo�e osuditi Onaj koji ljubi? Tko æe reæi ovoj krvi da je prokleta...?!� Gospodine, mrzio sam zlo � odgovori stari sveæenik.

� Krist je zapovjedio veæma ljubiti ljude nego mrziti zlo, jer nauka je Njegova ljubav, a nije mr�nja ...� Sagrije�ih na samrtnom èasu � odgovori Krispo.I stade se udarati u prsi.Uto se nadzornik na klupama primakne apostolu i zapita:� Tko si ti koji govori� osuðenima?� Graðanin rimski � odvrati mirno Pavao. Obrativ�i se zatim Krispu, reèe:� Uzdaj se, jer je ovo dan ljubavi, i umri u miru, slugo Bo�ji!Dva crnca pristupi�e u taj èas Krispu da ga polo�e na drvo, no on pogleda jo� jednom oko sebe i zavapi:� Braæo moja, molite se za me!518I lice njegovo izgubi obiènu o�trinu, kamene crte primi�e izraz mira i blagosti. Sam je pru�io ruke preèci da olak�a slugama posao, i gledajuæi ravno u nebo stade se �arko moliti. Èinilo se da ni�ta ne osjeæa, jer kad su mu èavli ulazili u ruke, ni najmanji trzaj ne potrese njegovo tijelo, niti se na licu pojavilo stezanje od bola: molio se kad su mu prikivali noge, molio se kad su dizali kri� i nabijali oko njega zemlju. Istom kad je svijet sa smijehom i vikom stao grnuti u amfiteatar, obrve starèeve stego�e se pone�to, kao da se ljuti �to mu neznabo�aèki puk muti ti�inu i pokoj blage smrti.No jo� prije toga podigo�e sve kri�eve tako da je na areni iznikla kao �uma od drveæa na kojemu su visjeli ljudi. Na preèke kri�eva i na glave muèenika padao je sunèan sjaj, a na arenu krupne sjene sple-le crnu re�etku kroz koju je prosijavao �ut pijesak. To je bio prizor u kojemu je narodu sva slast bila gledati polagano umiranje. Nikad dotad ne vidje�e toliku mno�inu kri�eva. Arena je bila njima tako tijesno nabijena da su se sluge s mukom meðu njima protiskivali. Uz kraj su visjele prete�no �ene, no Kri-spa, kao starje�inu, uzdigo�e tik pred carskim podijem na velikom kri�u, koji je dolje bio ovijen li�æem kozjaka. Nijedna od �rtava jo� nije bila izdahnula. Ali neki su se od onih, koje su najprve pribili, onesvijestili. Nitko nije jaukao niti vapio za milost. Neki su visjeli nagnuv�i glave na ramena ili spustiv�i ih na prsi, kao da ih je san srvao ili kao da su zami�ljeni, a neki su gledajuæi u nebo micali tiho usnicama. U toj stra�noj �umi kri�eva, u tim poraspi-njanim tjelesima, u �utnji �rtava bilo je ne�to zloslutno. Narod, koji je poslije gozbe sit i veseo ulazio s vikom u cirkus, za�utio je ne znajuæi na kojemu bi tijelu zaustavio oèi i �to bi mislio. Dapaèe, raspeta �enska tjelesa nisu im dra�ila osjetila. Nisu se ni kladili kao obièno tko æe prije umrijeti, kad se na areni pojavljivalo manje mno�tvo osuðenih. Èinilo se da je i Cezaru bilo dosadno, jer je nakriviv�i glavu dremljiva i snena lica, namje�tao lijenim kre-tom ruke ogrlicu.519Uto Krispo, koji je visio prema njemu i koji je maloprije sklopio oèi kao èovjek koji se onesvijestio i umire, otvori ih i stade gledati Cezara. Lice mu primi opet izraz tako neumoljiv, a pogled mu plane takvom vatrom da su augustiani stali �aptati meðu se pokazujuæi prema njemu prstima. Napokon mu sam Cezar obrati pa�nju te lijeno prinese smaragd k oku.Nasta nijema ti�ina. Oèi gledalaca upilji�e se u Krispa koji je poku�ao krenuti desnom rukom kao da æe je otkinuti od drva.Zaèas mu se prsi digo�e, rebra se izboèi�e i on povièe:� Krvnice roðene matere, jao tebi!Kad su augustiani èuli smrtnu uvredu, dobaèenu u lice gospodaru svijeta pred tisuæama naroda, nestade im daha. A Hilon je gotovo obamro. Cezar za-dr�æe i spusti smaragd.Narod takoðer zadr�a dah u prsima. Glas Krispov razlijegao se sve jaèe cijelim amfiteatrom.� Jao tebi, krvnice svoje �ene i svoga brata! Te�ko tebi, Antikriste! Jaz se otvara pred tobom, smrt pru�a za tobom ruke i grob te èeka. Jao tebi, �ivi mrtvace, jer æe� umrijeti u stravi i bit æe� proklet zauvijek...!I kako nije mogao otkinuti pribijenu ruku od drva, samo se protegao napet, te je onako stra�an, za �ivota jo� nalik kosturu, nesavladiv kao usud, tresao bijelom bradom nad Neronovim podijem tru-neæi pokretima glave latice od ru�a s vijenca koji su mu bili metnuli na glavu.� Jao tebi, ubojico! Svr�ena je tvoja mjera i èas tvoj pribli�ava se ...!Nato se protegne jo� jednom: èinilo se èasak da æe otkinuti ruku od kri�a i pru�iti je s pri

jetnjom prema Cezaru, no najednom mu se mr�ave ruke jo� jaèe produ�i�e, tijelo klonu ni�e, glava mu pade na prsi i on umre.U �umi kri�eva i one koji su bili slabiji stao je hvatati vjeèni san.520LIX� Gospodaru � govorio je Hilon � sad je more kao ulje, i èini se da valovi spavaju ... Hajdemo u Grèku. Tamo te èeka slava Apolonova, tamo te èekaju vijenci, trijumfi, tamo æe ti se ljudi klanjati kao bogu, a bogovi primit æe te kao sebi ravna gosta, a ovdje, gospodaru...I stane, jer mu se donja usnica stade tresti tako jako da su mu rijeèi pre�le u nerazumljivo mucanje.� Poæi æemo po svr�enim igrama � reèe Neron. � Znam da ionako neki veæ nazivaju kr�æane nevma. Da odem, stali bi to pogovarati svi. Èega se ti boji�, uvela gljivo?S tim rijeèima Neron se namr�ti i stade gledati upitnim pogledom Hilona, kao da èeka od njega obja�njenje, jer se samo pretvarao da je miran. Kod posljednje predstave prepao se bio rijeèi Krispovih i vrativ�i se kuæi nije mogao zaspati od bijesa i stida, a ujedno od straha. Uto se praznovjerni Vestin, koji je �uteæi slu�ao njihov razgovor, obazre oko sebe i reèe tajnovitim glasom:� Slu�aj, gospodaru, ovoga starca, jer kod tih je kr�æana ne�to èudno ...! Njihovo bo�anstvdaje im laku smrt, ali mo�da je osvetljivo.Nato æe brzo Neron:� Ne prireðujem te igre ja, nego Tigelin.� Jest, ja � odgovori Tigelin, koji je èuo odgovor Cezarov. � Ja ih prireðujem i marim ja za sve bogove kr�æanske. Vestin je, gospodaru, mjehur na-521duven predrasudama, a ovaj junaèina Grk samo �to ne umre od straha kad vidi kvoèku kako se je�i kad brani piliæe.� Dobro � reèe Neron � ali naredi da odsada kr�æanima sijeku jezike ili da im zaèepljuju us.� Zaèepit æe im usta vatra, bo�anski.� Jao meni! � uzdahne Hilon.No Neron, koga je drska Tigelinova odva�nost obodrila, stane se smijati i reèe pokazujuæi na staroga Grka:� Gledajte, kako izgleda potomak Ahilov! Hilon je, doista, izgledao stra�no. Ostaci kose naglavi posijedjeli su mu sasvim, na licu sledio mu se izraz nekoga neizmjernog nemira, straha i poti�-tenosti. Na mahove èinilo se, dapaèe, kao da je omamljen i napola u nesvijesti. Cesto nije odgovarao na pitanja, a èesto je upadao u gnjev i postajao tako drzovit da su augustiani voljeli ne dirati u nj. Takav mu je i sada do�ao èas.� Radite sa mnom �to vam drago, a ja na igre vi�e ne idem! � uzvikne oèajno pucnuv�i prstima.Neron ga pogleda èasak i okrenuv�i se k Tigelinu reèe:� Pripazit æe� da u vrtovima ovaj stoik bude blizu mene. Hoæu da vidim kakav æe dojam uèiniti na nj na�e zublje.No Hilon se prestra�i prijetnje koju je osjetio u carevu glasu. A Neron odgovori sa stra�nim osmijehom:� Noæ æe biti vidna kao dan.Zatim se okrene drugim augustianima te se stade s njima razgovarati o trkama �to je namjeravao prirediti potkraj igara.Hilonu se za to vrijeme pribli�i Petronije i do-hvativ�i ga za ramena reèe:� Zar ti nisam govorio? Neæe� izdr�ati. A on odgovori:� Hoæu da se opijem.I pru�i drhtavu ruku za vrèem s vinom, ali ga nije mogao prinijeti ustima, a Vestin videæi to uze mu522posudu i primakav�i se blizu upita radoznala i upla�ena lica:� Tjeraju li te furije?� Ne � odgovori Hilon � nego je noæ preda mnom.� Kakva noæ ...? Neka se bogovi smiluju na te!

� Noæ stra�na i neprozirna, u kojoj se ne�to kreæe i ide na me. Ali ja ne znam �to je i bojim se.� Uvijek sam bio tvrdo uvjeren da su to èarob-nici. Da ti se �to ne sniva?� Ne, jer ne mogu zaspati. Nisam mislio da æe ih tako kazniti.� Zar ti ih je �ao?� Za�to vi prolijevate toliko krvi? Èuo si �to je onaj govorio s kri�a. Te�ko nama!� Èuo sam � odgovori tiho Vestin. � Ali to su palikuæe.� Nije istina!� I zlotvori roda ljudskoga.� Nije istina!� I ubojice djece ...� Nije istina!� Kako? � upita u èudu Vestin. � Pa ti si to sam govorio i izdavao si ih u Tigelinove ruke!� Zato me i jest opkolila noæ i smrt ide k meni... Kad�to mi se èini da sam veæ umro, i vi takoðer.� Ne, oni æe umrijeti, a mi smo �ivi. No reci mi �to oni vide umiruæi?� Krista ...� To je njihov bog? Je li moæan bog? No Hilon odgovori takoðer pitanjem:� Kakve æe to zublje paliti u vrtu? Jesi li èuo �to je govorio Cezar.� Èuo sam i znam. Zovu se sarmeniti i semaksi. Obuæi æe ih u bolesnièke tunike, natopljene smolom, zatim æe ih privezati za stupove i potpaliti... Samo da njihov Bog ne pusti na grad kakve nesreæe... Semaksi! To je stra�na kazna.523� Volim i to jer neæe biti krvi � odgovori Hilon. � Reci robu da mi prinese pehar na usta. Pio bih a prolijevam vino, jer me ruka izdaje od starosti...Drugi su se, meðutim, takoðer razgovarali o kr�æanima. Stari im se Domicije Afer podsmijavao.� Ima ih toliko mno�tvo � govorio je � da bi mogli zametnuti graðanski rat. A sjeæate se kako je bilo straha da se ne bi branili? A oni umiru kao ovce.� Neka poku�aju drukèije! � reèe Tigelin. Nato se javi Petronije:� Varate se. Oni se brane.� Pa kako?� Strpljivo�æu.� To je novi naèin.� Zacijelo. Ali mo�ete li reæi da umiru kao prosti zloèinci? Ne! Oni umiru kao da su zloèinci oni koji ih na smrt osuðuju, to jest mi i sav narod rimski.� Kakve su to prièe! � uzviknu Tigelin.� Hic abdera!1 � odgovori Petronije.No drugi, iznenaðeni toèno�æu njegove primjedbe, stado�e se gledati u èudu i ponavljati:� Istina! Ima ne�to osobito i neobièno u njihovoj smrti!� Ka�em vam da vide svoje bo�anstvo! � dovikne sa strane Vestin.Na to se nekoliko augustiana obrati ka Hilonu:� Oj, starce, ti ih zna� dobro. Reci nam �to oni vide?A Grk ispljune vino na tuniku i odvrati:� Uskrsnuæe ...!I zadr�æe tako da su se bli�i gosti grohotom smijali.Evo pravog, pravcatog glupana.524LXVeæ je nekoliko dana Vinicije noæivao izvan kuæe. Petroniju je dolazilo na um da je moguæe iznova smislio neku novu osnovu i da radi na tom kako da izbavi Ligiju iz Eskvilinske tamnice, ali ga ne htjede vi�e ni�ta pitati da ne donese nesreæu tome poslu. Gizdavi skeptik postao je takoðer u nekom pogledu praznovjeran, ili bolje, otkako mu nije po�lo od ruke da izbavi djevojku iz Mamertinske tamnice, prestao je vjerovati u svoju zvijezdu.Nije, uostalom, ni sada raèunao na dobar svr�etak Vinicijeva nastojanja. Eskvilinska tamnica, naèinjena na brzu ruku od pivnica onih kuæa koje su poru�ili da zaprijeèe po�ar, nije bila, dodu�e, tako stra�na kao stari Tulian kod Kapitola, ali je zato bila stoput bolje èuvana. Petronije je dobro razumio da su Ligiju onamo prenijeli samo zat

o da ne bi umrla i izmakla amfiteatru, pa se mogao lako domisliti da æe je upravo zato èuvati kao oko u glavi.� Jamaèno je � govorio je sebi � Cezar i Tigelin odreðuju za kakav posebni i od sviju strasniji prizor, i Vinicije æe prije sam poginuti nego æe uspjeti da je izbavi.No Vinicije je takoðer bio izgubio nadu da bi je mogao izbaviti. Sad je to mogao uèiniti samo Krist. Mladome tribunu bilo je jo� samo do toga stalo da je mo�e viðevati u tamnici.Od nekoga vremena nije mu davala mira misao da je Nazarije ipak u�ao u Mamertinsku tamnicu kao525najamnik za izno�enje mrtvaca, zato naumi da i on poku�a taj put.Potkupljen golemom svotom novaca primio ga je nadzornik »smradnih dolova« napokon u broj svoje èeljadi, koju je svake noæi slao po mrtvace u zatvore. Opasnost da bi Vinicije mogao biti prepoznat, bila je doista mala. Zaklanjala ga je od toga noæ, ropsko odijelo i rðavo svjetlo u tamnicama. Komu bi najposlije moglo pasti na um da bi se patricij, unuk i sin konzulski mogao naæi meðu grobarskom èeljadi, koja je bila izlo�ena zadahu tamnice i »smradnih dolova«, i prihvatio se posla na koji je nagonilo ljude samo ropstvo ili najte�a bijeda? No on, kad je do�lo �eljeno veèe, s rado�æu prepasa bedra i zavi glavu krpom, koja je bila natopljena ter-pentinom, te poðe uzbuðena srca s èetom ostalih na Eskvilin.Pretorijska stra�a nije im èinila te�koæa, jer su svi imali odreðene »tesere«, koje je kapet ogledao prema svjetlu svjetiljke. Zaèas se pred njima otvo-ri�e velika gvozdena vrata i oni uðo�e.Vinicije ugleda pred sobom prostranu presvoðenu pivnicu, iz koje se prelazilo u red drugih. Slabe svjetiljke osvjetljivale su unutra�njost punu ljudi. Neki su od njih le�ali uza zidove, te su spavali ili mo�da veæ bili mrtvi. Drugi su se skupili oko velikoga suda s vodom, koji je stajao na srijedi, iz kojega su pili kao ljudi koje muèi vruæica, treæi su sjedjeli na zemlji nasloniv�i se laktovima na koljena i podni-miv�i rukama glave; gdjegdje su spavala djeca pri-viv�i se uz matere. Svuda se èulo jecanje i glasno ubrzano disanje bolesnika, plaè i �apat molitve, ili pjevanje ispod glasa, ili kletve stra�ara. U podzemlju bio je mrtvaèki zadah i stiska. U mraènim dubinama vrvjele su tamne prilike, a bli�e, kod nemirnih plameèaka, vidjela su se lica blijeda, prestra�ena, upala i gladna, oèiju ugaslih ili sjajnih od vruæice, bezbojnih usta, oznojena èela i ulijepljene kose. Po kutovima buncali su bolesnici, drugi su tra�ili piti, ili da ih vode na smrt. A ipak je ovo bila tamnica manje stra�na od staroga Tuliana. Pod Vini-526èijem zadrhta�e noge kad je to ugledao, i u prsima mu nestane daha. Na misao da se Ligija nalazi u toj bijedi i nesreæi, kosa mu se di�e na glavi, a u prsima zamrije oèajni krik. Amfiteatar, zubi divljih zvijeri, kri�evi, sve je bilo bolje od ovoga stra�nog podzemlja, punog mrtvaèkog zadaha, u kojem su ljudski glasovi s vapajem ponavljali sa svih strana:� Vodite nas na smrt!Vinicije utisne nokte u dlanove, jer je osjeæao da slabi i da ga ostavlja svijest. Sve �to je dosada pro�ao, sva ljubav i bol pretvori se u njemu u jednu �elju, da umre.Uto se kraj njega javi glas nadzornika »smradnih dolova«.� Koliko imate noæas mrtvih?� Bit æe ih dvanaest � odgovori tamnièki stra-�ar � a do jutra bit æe ih i vi�e, jer veæ nepcu kod zidova.I stade se tu�iti na �ene, koje kriju mrtvu djecu da bi je zadr�ale du�e kod sebe, te, dokle god mogu ne dadu da budu odnesena u smradne dolove. Za mrtva tjelesa doznaju istom po zadahu, a time se uzduh, koji je ionako stra�an, jo� veæma kvari. »Volio bih«, govorio je, »biti rob u seoskom ergastulu nego paziti ove pse, koji �ivi trunu.« Nadzornik »smradnih dolova« tje�io ga je da njegova slu�ba nije lak�a. Meðutim se Viniciju vrati svijest i on stane razgledavati u podzemlju, ali je oèima uzalud tra�io Ligiju, misleæi pri tom da je �ivu mo�da neæe ni vidjeti. Pivnica je bilo oko petnaest, a bile su sastavljene samo iskopanim prokopima. Grobarski sluge ulazili su samo u one, iz kojih je trebalo uzimati le�eve pomrlih, pa ga napade strah da mu ovo �to ga je stajalo toliko truda, ne bude sasvim beskorisno.

Na sreæu njegov starje�ina doðe mu u pomoæ.� Le�eve treba odmah iznositi � reèe � jer se zaraza najveæma �iri od mrtvaca. Drukèije æetrijeti i vi i uznici.527� Na sve te pivnice ima nas samo deset � odgovori stra�ar � a valja nam i spavati.� Onda æu ti ja ostaviti èetvoricu svojih ljudi koji æe noæu obilaziti po pivnicama i gledati da nije tko umro.� Napit æemo se sutra, ako to uèini�. Svakoga mrtvaca neka odnesu na ogled, jer su do�le zapovijedi da se mrtvima presijeèe vrat, pa onda odmah s njima u grobove.� Dobro, ali æemo se napiti! � odgovori nadzornik.Zatim odredi èetiri èovjeka, meðu kojima i Vini-cija, a s ostalima stade tovariti trupla na nosila.Vinicije odahne. Bio je sada siguran barem za to da æe sada naæi Ligiju. I najprije stane pomnjivo pregledavati prvo podzemlje. Pregledao je sve tamne kutove u koje nije skoro ni dopiralo svjetlo od �i�ka. Ogledao je one koji su spavali uza zidove, pokriveni pokrivaèima, ogledao je i najte�e bolesnike koji su bili smje�teni u posebnom kutu, no Ligije nije mogao nigdje naæi. I u drugoj i treæoj pivnici tra�io je jednako bez uspjeha.Meðutim, bilo je veæ dosta kasno, mrtvace su veæ poiznosili. Stra�ari, polijegav�i zatim po hodnicima koji su spajali pivnice, pozaspa�e. U podzemljima nije se èulo nego disanje umornih grudi i ponegdje jo� tihi �apat molitve.Vinicije uniðe sa �i�kom u pivnicu, èetvrtu po redu, ali koja je bila znatno manja, i digav�i svjetlo uvis stane se po njoj razgledavati. I najednom za-dr�æe, jer mu se èinilo, da pod zamraèenim otvorom u zidu vidi golemi lik Ursov.Zato utrne odmah �i�ak, pribli�i mu se i reèe:� Urso, jesi li ti to? Div okrene glavu.� Tko si ti?� Zar me ne poznaje�? � upita mladiæ.� Utrnuo si �i�ak, pa kako æu te poznati?No Vinicije ugleda u taj èas Ligiju, gdje le�i na plastu kod zida, zato ne rekav�i vi�e ni rijeèi klekne do nje.528U taj èas prepozna ga Urso i reèe:� Hvala Kristu! Ali nemoj je buditi, gospodine! Vinicije kleèeæi promatrao je kroz suze. Premda jebilo mraèno, mogao joj je razabrati lice, koje mu se prièini blijedo kao alabaster, i omr�avjela ramena. I na taj ga pogled osvoji ljubav nalik na bol, koja raskida srce, koji potresa du�u, do najdubljega dna, a ujedno ljubav tako puna sa�aljenja, po�tovanja i obo�avanja da je, baciv�i se na lice, stao pritiskati na usta skut od pla�ta, na kojemu je poèivala ova glava, dra�a od svega na svijetu.Urso ga je gledao dugo �uteæi, ali najzad povuèe ga za tuniku.� Gospodine � upita � kako si do�ao i dolazi� li da je izbavi�?Vinicije se digne, ali jo� se neko vrijeme borio s uzbuðeno�æu.� Poka�i mi naèin! � reèe.� Mislio sam da æe� ga ti naæi, gospodine. Meni samo jedan pada na um ...I svrne oèi prema otvoru s gvozdenim mre�ama, i reèe, kao da odgovara sam sebi:� Da ...! Ali ondje su vojnici...� Èeta pretorijanaca � odgovori Vinicije.� Dakle, ne mo�emo proæi!� Ne mo�emo!Ligijac protare èelo rukom i zapita iznova:� Kako si u�ao ovamo?� Imam teseru od nadzornika »smradnih dolova« ...I odjednom stane kao da mu je neka misao sijevnula u glavi.� Muke mi Spasiteljeve! � stade govoriti brzim glasom. � Ja æu ovdje ostati, a ona neka uzme moju teseru, neka zavije glavu krpom, pokrije ramena pla�tem i iziðe. Meðu grobarskim robovima ima nekoliko nedoraslih momèiæa, pa je pretorijanci neæe prepoznati, a kad jednom ode u Petronijevu kuæu, on æe je spasiti.34 Qu° vadi�529

No Ligijac obori glavu na prsi i odgovori:� Ona ne bi privoljela na to, jer te ljubi, a uz to je bolesna i ne mo�e se sama na nogama dr�ati. Ako je ti, gospodine, i plemeniti Petronije niste mogli izbaviti iz tamnice, tko æe je onda moæi izbaviti?� Jedini Krist...!Zatim oba za�utje�e. Ligijac je u prostoj svojoj glavi mislio: »Ta On bi mogao sve spasiti, ali kad toga ne èini, oèito je do�ao èas muka i smrti.« I veæ se s njome za se bio primirio, ali mu je bilo �ao ovoga djeteta koje je uzraslo na njegovim rukama, koje je ljubio vi�e nego svoj �ivot.Vinicije klekne iznova kod Ligije. Kroz �eljezne re�etke na otvoru doprle su u podzemlje mjeseèeve zrake i obasjale ga bolje od onog jedinog malog �i�ka koji je jo� svjetlucao na vratima.Uto Ligija otvori oèi i polo�iv�i svoje usijane ruke na Vinicijeve reèe:� Vidim te i znala sam da æe� doæi.A on pade na njene ruke i stane ih stavljati na svoje èelo i srce, zatim je malo pridi�e s le�i�ta i nasloni na svoje prsi.� Do�ao sam, draga � reèe. � Neka te Krist èuva i spasi, ljubljena Ligijo ...!Nije mogao vi�e kazati, jer mu je srce stalo jecati u grudima od boli i ljubavi, a svoje boli nije htio pred njom odati.� Bolesna sam, Marko � odgovori Ligija � i moram umrijeti ili na areni ili ovdje... ali molila sam se da te prije jo� mogu vidjeti, i do�ao si! Krist me je usli�ao!No on jo� nije mogao izustiti rijeèi, nego ju je samo pritiskao na prsi, a ona nastavi:� Viðevala sam te kroz prozor iz Tuliana i znala sam da si htio doæi. A sad mi je Spasitelj vratio za èasak svijest, da se mo�emo oprostiti. Ja veæ idem k Njemu, Marko, ali te ljubim i uvijek æu te ljubiti.Vinicije se svlada, ugu�i u sebi bol i stane govoriti glasom koji je nastojao uèiniti mirnim.530� Ne, draga! Ti neæe� umrijeti. Apostol mi je naredio da vjerujem, i obrekao mi je da æe se moliti za te, a on je Krista znao, Krist ga je ljubio i ni�ta mu neæe uskratiti... Kad bi trebalo da umre�, Apostol mi ne bi bio kazao da se uzdam, a on mi je rekao: »Uzdaj se!« Ne, Ligijo! Krist æe se smilovati na me... On neæe tvoje smrti, On je neæe dopustiti ... Kunem ti se imenom Spasiteljevim da se Petar moli za te!Nasta ti�ina. I onaj jedini �i�ak �to je visio nad vratima, ugasi se, ali je zato mjeseèevo svjetlo pla-nulo. U suprotnom kutu pivnice zacvili dijete i umukne. Izvana su dopirali samo glasovi pretorija-naca, koji, kad su dobili zamjenu stra�a, stado�e igrati pod zidom »scriptae duodecim«.� Marko � odgovori Ligija � Krist je sam vapio Ocu: »Ukloni od mene ovu gorku èa�u«, pa ju ipak ispio. Krist je sam umro na kri�u, i sada ginu za nj tisuæe. Dakle, za�to bi trebao mene jedinu �tedjeti? Kad su do�li k nama pretorijanci, bojala sam se smrti, ali sad se vi�e ne bojim. Gledaj kako je ovo stra�na tamnica, a ja idem u nebo. Pomisli da je ovdje Cezar, a ondje je Spasitelj, dobar i milosrdan, i nema vi�e smrti. Ti me ljubi�, pa promisli kako æu biti sretna. O, dragi Marko, pomisli da æe� i ti onamo doæi k meni.Tu za�uti, da udahne zraka u svoje bolesne prsi, zatim prinese njegovu ruku na svoja usta.� Marko!� �to, draga?� Nemoj plakati za mnom i pamti da æe� onamo doæi k meni. Kratko sam �ivjela, ali Bog mi je dao tvoju du�u. Zato hoæu da ka�em Kristu, premda sam umrla, i premda si gledao smrt moju i ostao u �alosti, da ipak nisi hulio na Njegovu volju i da Ga ljubi� neprestano. A ti æe� Ga, je li, ljubiti i podnijet æe� strpljivo moju smrt...? Jer tada æe nas On zdru�iti, a ja te ljubim i hoæu da budem s tobom ... Tu je opet izda dah i jedva èujnim glasom dovr�i:� Obeæaj mi to, Marko ...!531Vinicije je obujmi drhtavim rukama i odgovori:� Tako mi tvoje svete glave, obeæajem ...! Nato se u sjetnom svjetlu mjeseèevu razvedri njeno lice.

Jo� jednom di�e na usta njegovu ruku i �apnu:� Ja sam tvoja �ena ...!Za zidom se pretorijanci, koji su se igrali »scrip-tae duodecim«, stado�e glasnije prepirati, no njih dvoje zaboravi�e tamnicu, stra�e, svu zemlju, i osjeæajuæi uzajamno u sebi anðeoske du�e poèe�e se moliti.532LXITri dana, ili bolje tri noæi ni�ta im nije mutilo mira. Kad bi obièni tamnièki poslovi, koji su se sastojali u odluèivanju mrtvih od �ivih i te�ko bolesnih od zdravijih, bili posvr�avani, i kad su umorni stra�ari polijegali spavati po hodnicima, Vinicije bi ulazio u podzemlje, gdje je bila Ligija i ostajao je u njemu, dokle se god kroz re�etke na prozoru nisu prolile zrake jutarnjeg svjetla. Ona je naslanjala glavu na njegove prsi, te su se razgovarali o ljubavi i o smrti. Oboje su se nehotice udaljavali od �ivota i gubili svijest o njemu. Bili su kao ljudi koji su se na laði otisnuli od zemlje te ne vide vi�e obale i plove polagano u beskrajnost. Oboje se pretvaralo u tu�ne du�e, zaljubljene u Krista i u sebi spremne da odlete. Kad�to bi se samo u srcu rodila bol, nagla kao neki vihor, a kad�to bi poput munje sijevnula nada, roðena iz ljubavi i vjere u milosrðe Raspetoga Boga. No svaki dan se Vinicije sve veæma odvajao od zemlje i predavao smrti. Kad bi izjutra izlazio iz tamnice, gledao je veæ svijet, grad, znance i �ivotne poslove kao kroza san. Sve mu se èinilo tuðe, udaljeno, ta�to i propadljivo. Prestala ga je pla�iti paèe i groza od muka, jer je osjeæao da je to stvar kroz koju se mo�e proæi kao u zami�ljenosti i upiruæi oèi u ne�to drugo.ilo im se da ih veæ poèinje obuzimati vjeènost. Razgovarali su se o ljubavi, o tome kako æe se ljubiti i �ivjeti zajedno, ali samo onkraj groba, i ako im se ponekad misao svra-533æala jo� zemaljskim stvarima, bivalo je to jedino kao u ljudi koji, otpravljajuæi se na veliko putovanje, govore o putnim pripravama. Uostalom, okru�ivala ih je takva ti�ina kakva okru�uje dva stupa zaboravljena negdje u pustinji. Stalo im je bilo samo do toga da ih Krist ne razdvoji, pa kako je u njima svakoga èasa jaèalo pouzdanje u to, zamilova�e Ga kao vezu koja æe ih spojiti, kao beskrajnu sreæu i beskrajan mir. Jo� je na zemlji s njih opadao prah zemaljski. Du�e su njihove postale èiste kao suze. U smrtnoj stravi, usred nevolje i stradanja, na tamnièkom le�aju zapoèelo je za njih nebo, jer ga je ona uzimala za ruku i vodila k vjeènom vrelu �ivota, kao da je veæ spa�ena i sveta.A Petronije se snebiva�e videæi u licu Vinicijevu sve veæi mir i neko èudno svjetlo, kojega prije nije viðevao. Pokad�to su mu se raðala u glavi nagaðanja da nije mo�da Vinicije na�ao kakav put spasa, i bilo mu je muèno �to mu ne povjerava svoje tajne.Napokon nije mogao vi�e izdr�ati, pa mu reèe:� Sad izgleda� drukèije, pa nemoj preda mnom kriti tajne, jer hoæu i mogu da ti budem od pomoæi. Jesi li �to smislio?� Smislio sam � odgovori Vinicije � ali ti mi vi�e ne mo�e� pomoæi. Poslije njene smrti priat æu da sam kr�æanin, i poæi æu za njom.� Dakle, nema� nade?� Naprotiv, imam. Krist æe mi je dati i neæu se rastati od nje nikad vi�e.Petronije se stane �etati po atriju s izrazom razoèaranja i nestrpljenja u licu, pa æe opet:� Zato ne treba va�ega Krista, jer istu uslugu mo�e ti uèiniti na� Tanatos.1A Vinicije se osmjehne i tu�no reèe:� Ne, dragi! Uostalom, ti toga neæe� moæi razumjeti.� Neæu i ne mogu � odgovori Petronije. � Nije vrijeme za rasprave, ali sjeæa� li se �to si vorio kad nam nije uspjelo izbaviti je iz Tuliana? Ja samGrèki bog smrti.534izgubio svaku nadu, a ti si, kad smo se vratili kuæi, rekao: »O, ja vjerujem da mi je Krist mo�e vratiti!« Kad bacim skupocjenu èa�u, neæe mi je moæi vratiti nijedan od na�ih bova, ali ako ni va� nije bolji, onda ne znam za�to bih ga �tovao vi�e nego stare.� Ali on æe mi je i dati � odgovori Vinicije. Petronije slegne ramenima.� Zna� li � upita � da æe kr�æanima sutra rasvijetliti Cezarove vrtove?� Sutra? � ponovi Vinicije.

I pred tom bliskom stra�nom javom uzdrhta srce u njemu od boli i prepasti. Pomisli da je to moguæe posljednja noæ �to æe je provesti s Ligijom, zato oprostiv�i se od Petronija poðe �urno k nadzorniku »putikula« po svoju teseru.No tamo ga je èekalo razoèaranje, jer mu nadzornik nije htio dati znaka.� Oprosti, gospodine! � reèe. � Uèinio sam za te �to sam mogao, ali ne mogu izlagati svoj �ot pogibli. Noæas æe izvoditi kr�æane u vrtove Cezarove. U tamnici bit æe puno vojnika i slu�benika. Da te poznaju, poginuo bih i ja i moja djeca.Vinicije uvidje da bi zaludu bilo navaljivanje. Sinula mu je ipak nada da æe ga vojnici, koji su ga prije viðevali, pustiti mo�da i bez znaka. Zato kad je pala noæ, odjenuv�i se kao obièno u ukopnièku tuniku i povezav�i krpom glavu ode do tamnièkih vrata.Na taj dan pregledavali su znakove s jo� veæom pa�njom nego obièno. I �to je bilo najgore, kapetan Scevin, o�tar vojnik i predan tijelom i du�om Cezaru, prepozna Vinicija. No oèito su u njegovim prsima, okovanim u gvo�ðe, tinjale neke iskre suæuti za ljudsku nevolju, jer mjesto da udari kopljem o �tit za znak uzbune, povede Vinicija u stranu i reèe mu:� Gospodine, vrati se kuæi. Prepoznao sam te ali æu �utjeti, jer neæu da te upropastim. Pustiti te ne mogu, nego se vrati i neka ti bogovi po�alju mir i ubla�e jade!535� Pustiti me ne mo�e� � reèe Vinicije � ali mi dopusti da ostanem ovdje i da vidim one koje æe izvoditi.� Moja se zapovijed ne protivi tome � odgovori Scevin.Vinicije stade pred vratima èekajuæi da stanu izvoditi osuðene. Napokon se o ponoæi rastvori�e �iroka vrata od tamnice i pokaza�e se èitave èete su�-njeva: mu�karaca, �ena i djece,ko njih odredi pretorijanaca pod oru�jem. Noæ je bila veoma vedra, u�tap je sjao, te su se razabirale ne samo prilike nego i lica nesretnika. I�li su po dvoje u dugoj, sumornoj povorci i u ti�ini, koju je prekidao samo zvek vojnièkoga oru�ja. Vodili su ih toliko, te se èinilo da æe sve pivnice ostati prazne.Na kraju niza opazi Vinicije jasno lijeènika Glau-ka, ali ni Ligije ni Ursa nije bilo meðu osuðenima.536LXIIMrak jo� nije pao, kad se stado�e prvi valovi puka valjati u Cezarove vrtove. Svjetina, odjevena u sveèano ruho, ovjenèana, razigrana i pjevajuæi, a djelomice i pijana, i�la je gledati nove, velièanstvene prizore. Vika: »Semaksi! Sarmeniti!« razlijegala se na Via Tecti, na Emilijevu mostu i s druge strane Ti-bera, na Trijumfalnoj cesti, pored Neronova cirkusa i èak onamo do brijega Vatikana. Viðali su veæ i prije u Rimu ljude spaljivane na stupovima, no nikada dosele ne vidje�e takvoga mno�tva osuðenih. Cezar i Tigelin htjeli su da svr�e s kr�æanima i ujedno da zaprijeèe zarazu koja se iz tamnica sve veæma �irila gradom, te zapovjedi�e da se isprazne sva podzemlja tako da je u njima ostalo tek jo� nekoliko desetaka ljudi, odreðenih za kraj igara. Zato su gomile, pro�av�i kroz vrtna vrata, zanijemile od èuda. Svi glavni i poboèni putovi koji su prolazili kroz gusto drveæe, oko livada, grmlja, jezera, ribnjaka i lijeha, okiæenih cvijeæem, bili su gusto posaðeni smolnim stupovima za koje su bili privezani kr�æani. S vi�ih mjesta, gdje vidik nije zaklanjalo drveæe, vidjeli su se cijeli redovi kolaca i tjelesa, okiæenih cvijeæem, mrèikovim li�æem i br�ljanom, redovi, koji su se otegli u dubinu, po bre�uljcima i nizinama tako daleko da su se bli�i èinili kao jarboli na brodovima, a najdalji su se priviðali oèima kao �arene, u zemlju zabodene tirsove palice ili koplja. Mno�tvo je njihovo nadma�ilo oèekivanje i samoga puka. Mo-537glo se pomisliti da je sav jedan narod poisprivezivan uza stupove radi zabave Rimu i Cezaru.Gomile gledalaca zaustavljale su se pred pojedinim stupovima, veæ kako su ih zanimali ovi ili oni od svezanih kr�æana, zatim dob i spol �rtava, te su razgledavali njihova lica, vijence od cvijeæa ili br�ljana, zatim su i�li dalje i dalje pitajuæi se u èudu: »Zar je moglo biti toliko krivaca, ili kako su mogla zapaliti Rim djeca, koja jedva mogu sama hodati?!« To je èuðenje prelazilo pomalo u nemir.Uto se uhvatio mrak i na nebu bljesnu�e prve zvijezde. Nato stade kod svakoga osuðenika po jedan rob sa zapaljenom zubljom u ruci, i kad odjeknu�e trublje u razliènim dijelovima vrtova za znak da poèinje predstava, svi primako�e plamen uz dno stupova. Pokrivena cvijeæem i polivena smolom slama je odmah planula svijetlim plamenom, ko

ji je bivajuæi sve jaèi razmicao ovoj br�ljana, uspinjao se uvis i obuhvaæao noge �rtava. Puk za�utje, vrtovi zajeca�e jednim sna�nim jekom i jaucima bola. A neke �rtve uzdi�uæi glave k zvjezdanome nebu stado�e pjevati u slavu Kristovu. Puk je slu�ao. No i najtvrða srca napuni�e se u�asom, kad su s manjih kolaca djetinji glasovi stali vikati: »Mama! Mama!« Trnci proðo�e i pijane gledaoce gledajuæi one glavice i nevina lica, koja se iskrivi�e od bola ili se onesvi-jesti�e u dimu koji je stao gu�iti �rtve. A plamen je lizao uvis i palio redom vijence ru�a i br�ljana. Raz-gorje�e se glavni i sporedni putovi, razgorje�e grmovi i livade i cvjetne lijehe, zasjala se voda u ribnjacima i jezerima, zarumeni se trepetijivo li�æe na drveæu i posta vidno kao po danu. Miris spaljenih tjelesa napuni vrtove, no u taj èas stado�e robovi sipati miru i aloj u kadionice koje su bile posebno pripravljene meðu stupovima. Meðu svjetinom za-èu�e se ovdje-ondje uzvici, ne zna se da li od suæuti ili opojenja i radosti, i jaèali su svaki èas s ognjem, koji je zahvaæao stupove, uspinjao se k prsima �rtava, kovrèio im plamenim dahom kosu na glavi, bacao koprene na njihova pocrnjela lica, i napokon538�ibao jo� vi�e, kao znak pobjede i trijumfa nad silom koja ga je zapalila.No jo� na poèetku predstave pojavio se meðu pukom Cezar na divnoj cirkuskoj kvadrigi, u koju su bila upregnuta èetiri bijelca, obuèen u vozaèko odijelo, boje zelene stranke, kojoj je pripadao i on i njegov dvor. Za njim su i�la ostala kola, puna dvorana u gizdavim haljinama, senatora i sveæenika, lijepih bakantica s vijencima na glavama i vrèevima vina u rukama, dijelom pijanih, te ih stade bijesna cika. Uz njih su glazbenici odjeveni kao fauni i satiri, svirali u citare i forminge, svirale i rogove. Na drugim kolima vozile su se matrone i djevice rimske takoðer pijane i neèedno obuèene. Uz kvadrige mahali su lakrdija�i palicama, okiæenim vrpcama, a drugi su udarali u bubnjiæe ili sipali cvijeæe. Sva ta sjajna povorka vozila se vri�teæi: »Evoe!« naj�im putem u vrtu kroz dim izmeðu ljudskih zublja. Cezar, koji je imao uza se Tigelina i Hilona, �eleæi da se zabavlja njegovim strahom, sam je tjerao konje i vozeæi se korakom gledao je tjelesa gdje gore i slu�ao ujedno uzvike puka. Stojeæi na visokoj zlatnoj kvadrigi, okru�en valom puka koji mu se klanjao do nogu, u blijesku ognja, pod zlatnim vijencem cirkuskoga pobjednika, nadvisio je glavom dvorane, mno�tvo i èinio se divan. Sablasne njegove ruke, �to ih je pru�ao dr�eæi vodice, èinilo se da blagoslivljaju puk. U licu i pritvorenim oèima titrao mu je smije�ak i sjao nad ljudima kao sunce ili kao bo�anstvo, stra�no, ali divno i moæno.Kad�to je zastajao da ogleda pa�ljivije ili kakvu djevicu, kojoj je tijelo stalo cvrèati u plamenu, ili koje djetinje lice, izoblièeno od grèevita bola. I iznova je i�ao dalje vodeæi sa sobom ludu i pomamnu pratnju. Kad�to se klanjao narodu, ili bi, nagnuv�i se natrag, pritegao zlatne vodice i razgovarao s Ti-gelinom. Do�av�i napokon do velikoga vodometa nasred dvaju skr�tenih putova, siðe s kvadrige i do-mahnuv�i dru�tvu pomije�a se sa svjetinom.Pozdravi�e ga vikom i pljeskanjem. Bakantice, nimfe, senatori, augustiani, sveæenici, fauni, satiri i539vojnici opkoli�e ga odmah mahnitim kolom, a on je vodeæi s jedne strane Tigelina, s druge Hilona, obilazio vodomet, oko kojega je gorjelo nekoliko desetaka �ivih bakalja, stajuæi pred svakom, èineæi primjedbe o �rtvama, ili se podrugujuæi starome Grku, kojemu se na licu odra�avalo beskrajno oèajanje. Napokon stado�e pred visokim stupom, koji je bio okiæen mrèikom i ovijen hladole�em. Crveni jezici ognja dizali su se veæ do koljena �rtvi, ali lice joj se nije moglo odmah raspoznati, jer ga zelene granèice, koje su se palile, zakloni�e dimom. No zaèas rastjera laki noæni povjetarac dim i otkri glavu starca sa sijedom bradom, koja mu je pala na prsi.Ugledav�i ga, Hilon se savi odjednom u klupko kao ranjena zmija, a iz usta mu se ote krik, slièniji graktanju negoli ljudskome glasu:� Glauko! Glauko ...!I doista sa zapaljenog stupa gledao ga je Glauko, lijeènik. Bio je jo� �iv. Lice mu je bilo bolno i prignuto, kao da hoæe posljednji put pogledati svoga krvnika koji ga je izdao bio, oteo mu �enu i djecu, poslao na nj ubojice, i kad mu je to sve bilo opro�teno radi imena Kristova, jo� ga je jednom predao u krvnièke ruke. Nikad èovjek èovjeku nije uèinio strasnijih krivnja. I sad je �rtva gorjela na smolnom stupu, a krvnik je stajao do njezinih nogu. Oèi Gla-ukove nisu se odvraæale od lica Grkova. Na mahove zaklanjao ih je dim, no kad bi puhnuo vjetriæ, Hilon je iznova vidio one oèi, up

rte u se. Ustade i htjede pobjeæi ali nije mogao: najednom uèini mu se da su mu noge od olova i da ga neka nevidljiva ruka zadr�ava nadljudskom snagom pred tim stupom. Sav se okamenio. Osjeæao je samo da se u njemu ne�to prevraæa i kida, da mu je dosta muka i krvi, da dolazi kraj �ivota i da sve oko njega i�èezava: i Cezar, i dvor, i narod, a okru�uje ga samo neka bezdana, stra�na i crna pusto�, u kojoj se vide samo ove muèenièke oèi, koje ga pozivaju na sud. A on ga je spu�tajuæi sve ni�e glavu neprestano gledao. Nazoèni po-godi�e da se meðu tim ljudima ne�to dogaða, no540smijeh im zamrije na ustima, jer je u licu Hilonovu bilo ne�to stra�no.� Glauko! Za ime Kristovo, oprosti!A glava se muèenikova lagano pridigne, zatim se sa vrha stupa zaèuje tih glas, slièan jauku:� Opra�tam!Hilon se baci nièice zavijajuæi kao divlja zvijer i zahvativ�i zemlje u obje �ake pospe njome glavu. Uto buknu�e plamenovi uvis, zahvati�e prsi i lice Glaukovo, raspleto�e vijenac od mrèike na njegovoj glavi i zahvati�e vrpce navrh stupa, koji se sav rasvijetli velikom sjajnom svjetlo�æu.No Hilon ustade s tako promijenjenim licem da se augustianima èinilo da vide drugoga èovjeka. Oèi su mu gorjele neobiènim sjajem. Iz namr�tenoga lica sijevao je zanos. Èas prije nemoæan, Grk se sada èinio kao neki sveæenik koji nadahnut bo�anstvom hoæe da otkrije neznane istine.� �to mu je? Poludio je! � javi se nekoliko glasova.A on se okrene k svjetlu i pru�iv�i uvis desnu ruku povièe, klikne tako glasno da su ne samo augusti-ani nego je i svjetina mogla èuti njegov glas:� Puèe rimski! Kunem ti se svojom smræu da ovo ginu nevini, a palikuæa je ovaj ...I pokaza prstom na Nerona.Nastade ti�ina. Dvorani se okameni�e. Hilon je jednako stajao pru�ene, drhtave ruke, upiruæi prst u Cezara. Najednom nastade kome�anje. Narod kao val, potisnut plahim vihorom nasrne k starcu da ga bolje vidi. Ovdje-ondje zaèu�e se uzvici: »Dr�i!« Drugdje: »Jao nama!« U mno�tvu stade zvi�danje i vrisak: »Riðobradi! Krvnice vlastite matere! Palikuæo!« Ned je rastao svakim èasom. Bakantice stado�e vri�teæi iza glasa bje�ati na kola. Najednom se nekoliko pogorjelih stupova obori sipajuæi naokolo varnice i uveæavajuæi mete�. Slijepi, zbijeni val svjetine uhvati Hilona i odnese u dubinu vrta.Svuda stado�e stupovi dogorijevati i padati preko staza napunjujuæi ih dimom, iskrama, paljevinom i vonjem ljudskoga mesa. Gasila su se bli�a i dalja541svjetla. U vrtovima nastade mrak. Uznemirena, zlovoljna i upla�ena svjetina natisne se k vratima. Glas0 dogaðaju i�ao je od usta do usta, mijenjan i uveæavan. Jedni su kazivali da se Cezar obeznanio, drugi da je sam priznao da je zapovjedio zapaliti Rim, treæi da se te�ko razbolio, a neki napokon da su ga izvezli kao mrtva na kolima. Negdje su se javljali glasovi sa�aljenja za kr�æane: »Nisu oni zapalili Rim. Na �to, dakle, toliko krvi, muka i nepravde? Zar bogovi neæe osvetiti nevine i kakve æe ih �rtve opet umilostivi?« Rijeèi »innoxia corpora« ponavljale su se sve èe�æe. �ene su �alile glasno djecu, kojih je to bilo baèeno divljim zvijerima, pribijeno na kri� i spaljeno u ovim prokletim vrtovima! I najposlije sa�aljenje se pretvaralo u proklinjanje Cezara1 Tigelina. No bilo je i takvih koji su, zaustavljajuæi se odjednom, pitali sebe ili druge: »Kakvo je to bo�anstvo koje daje takvu snagu pred mukama i smræu?« I vraæali su se kuæama zami�ljeni...Hilon je jo� vrludao po sadovima ne znajuæi kamo æe, na koju li stranu. Sad se osjeti iznova nemoænim, slabim i iznemoglim starcem. Posrtao je svaki èas o nedogorjela tjelesa, zapinjao za glavnje, koje su sipale za njim rojeve varnica, ili bi sjedao ogledavajuæi se oko sebe nesvjesnim pogledom. Vrtovi se veæ sasvim smraèi�e, samo se meðu drveæem micao blijedi Mjesec, osvjetljujuæi nesigurnim svjetlom stazice i pocrnjele stupove, koji su popadali preko njih, i ostatke �rtava, pretvorene u izoblièene hrpe. No starome se Grku èinilo da u Mjesecu vidi lice Glaukovo i da ga njegove oèi jo� uvijek gledaju, i zato se krio od svjetla. Napokon iziðe ipak iz sjene, pa se i nehotice, kao da ga goni neka neznana sila, uputi k vodometu, kod kojega je izdahnuo Glauko.Uto se neka ruka dotaèe njegova ramena.

Starac se osvrne i videæi pred sobom nepoznata èovjeka, vikne prestra�eno:� Tko je? Tko si ti?� Apostol, Pavao iz Tarsa.� Ja sam prokletnik ...! �to hoæe�?542A apostol odvrati:� Hoæu da te spasim.Hilon se nasloni na drvo. Noge uzdrhta�e pod njim i ruke mu klonu�e niz tijelo.� Meni nema spasa! � reèe gluho.� Nisi li èuo da je Bog oprostio raskajanom razbojniku na kri�u? � upita Pavao.� Zna� li ti �to sam ja uèinio?� Vidio sam tvoj bol èuo sam kako si dao svjedoèanstvo istini.� 0, gospodine ...!� I kad ti je sluga Kristov oprostio u èasu muke i smrti, kako ti neæe Krist oprostiti?A Hilon se uhvati rukama za glavu kao u ludilu.� Oprostiti! Meni oprostiti!� Na� Bog je Bog milosrða! � odgovori apostol.� I meni? � ponovi Hilon.I zajeca kao èovjek kojega je izdala snaga, pa ne mo�e da se svlada od bola i muke. A Pavao reèe:� Nasloni se na me i hodi sa mnom!I uzev�i ga, poðe s njime k raskr�æu putova, ravnajuæi se po �umu vodoskoka, za koji se èini da plaèe u noænoj ti�ini nad tjelesima muèenika.� Na� Bog je Bog milosrða � ponovi apostol. � Da stane� uz more i baca� u nj kamenje, bi liogao njime zatrpati dubinu morsku? A ja ti ka�em da je milosrðe Kristovo kao i more i da æe se grijesi i krivnje ljudske utopiti u njemu kao kamenje u bez-danoj dubini. I velim ti, to je milosrðe kao nebo koje pokriva gore, zemlju i mora, jer je svagdje i nema mu meðe ni kraja. Ti si trpio kod stupa Glau-kova i Krist je vidio tvoje trpljenje. Ti si rekao ne gledajuæi �to te sutra mo�e snaæi: »Ovo je palikuæa!« I Krist zapamtio tvoje rijeèi. Jer pro�la je tvoja zloba i la�, a u srcu je ostala samo neuta�iva bol... Hodi sa mnom i slu�aj �to ti govorim: Evo i ja sam ga mrzio i gonio Njegove izabrane. Ja Ga nisam htio i nisam vjerovao u Nj, dok mi se nije sam ukazao i pozvao me. I otada je on moja ljubav. A sad je tebe pohodio kajanjem, strahom i bolom, da te prizove k sebi. Ti si ga mrzio, a On je tebe ljubio. Ti543si predavao na muke Njegove uèenike, a On hoæe da ti oprosti i da te spasi.Grudi nesretnikove stade tresati silno jecanje, od kojega mu se razdirala do dna du�a, a Pavao ga je prigrlio, svladavao i vodio, kao vojnik �to vodi roba.I zaèas progovori iznova:� Hodi sa mnom, i ja æu te voditi k Njemu! Za�to bih drugo dolazio k tebi? Nego On mi je zapovjedio da skupljam du�e ljudske u ime ljubavi, zato vr�im slu�bu Njegovu. Ti misli� da si proklet, a ja ti ka�em: Vjeruj u Nj, pa te èeka spasenje. Ti misli� da te On mrzi, a ja ti ponavljam da te On ljubi. Gledaj na me! Kad njega nisam imao, ni�ta nisam imao osim zlobe koja je stanovala u srcu mojem, a sad mi Njegova milost nadomje�ta oca i mater, bogatstvo i gospodstvo. U Njemu jedinomu jest utoèi�te. On æe jedini izbrojiti tvoju �alost, pogledati nevolju tvoju, skinuti s tebe strah i uzdiæi te k sebi.Govoreæi to, dovede ga do vodoskoka kojemu se srebrni mlaz izdaleka ljeskao na mjeseèini. Oko njih je bila ti�ina i pusto�, jer su robovi odanle veæ bili sklonili izgorjele stupove i tjelesa muèenika, pretvorena u ugljen.Hilon pade jecajuæi na koljena i sakriv�i lice u dlanove ostade nepomièan, a Pavao uzdigne lice k zvijezdama i stade se moliti:� Gospodine, pogledaj na ovoga nevoljnika, na njegovo kajanje, na suze i muku! Gospode milostivi, koji si prolio krv za grijehe na�e, radi svoje muke, radi smrti i uskrsnuæa svoga, oprosti mu!Zatim za�uti, ali je jo� dugo gledao u zvijezde i molio se.A u tome se do njegovih nogu zaèuje jauku slièan vapaj:� Kriste ...! Kriste ...! Oprosti mi...!Tada se Pavao pribli�i vodometu i zahvativ�i vode u ruke vrati se k nevoljniku, koji

je kleèao:� Hilone! Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, amen!544Hilon podi�e glavu, ra�iri ruke i ostade tako nepomièan. Mjesec je obasjavao punim svjetlom njegovu bijelu kosu i jednako bijelo nepomièno lice, koje je bilo kao mrtvo ili kao isklesano od kamena. Iz velikih ptiènjaka u Domicijevim vrtovima stade se ozivati pjevanje pijetlova, a on je jo� kleèao, nalik nadgrobnome kipu.Napokon se prene, ustade i obrnuv�i se apostolu zapita:� �to mi treba èiniti prije smrti, gospodine?I Pavao se prene iz zami�ljenosti nad neizmjernom silom, kojoj se nisu mogle oprijeti ni takve du�e kakva je bila ovoga Grka, te odgovori:� Uzdaj se i daj svjedoèanstvo istini!Zatim iziðo�e zajedno. Na vrtnim vratima blagoslovi apostol jo� jednom starca, te se rastado�e, jer je to tra�io sam Hilon sluteæi da æe poslije onoga �to se dogodilo, Cezar i Tigelin diæi za njim potjeru.I nije se varao. Vrativ�i se kuæi naðe veæ kuæu opkoljenu pretorijancima, koji ga uhvati�e i pod Scevinovim vodstvom odvedo�e na Palatin.Cezar je veæ bio po�ao na poèinak, no Tigelin je èekao i ugledav�i nesretnoga Grka pozdravi ga mirna, ali zloslutna lica.� Poèinio si zloèin uvrede velièanstva � reèe mu � i kazna te neæe minuti. No ako sutra ka�iteatru, da si bio pijan i lud, i da su po�ar doista skrivili kr�æani, bit æe� samo �iban i prognan.� Ne mogu, gospodine! � odgovori tiho Hilon. A Tigelin mu se pribli�i polaganim korakom i zapita ga glasom jednako sti�anim, ali stra�nim:� Kako ne mo�e�, pseto grèko? Zar nisi bio pijan i zar ne razumije� �to te èeka? Pogledaj omo!I rekav�i to, poka�e u kut atrija, gdje su uz dugu drvenu klupu u mraku stajala èetiri nepomièna traèka roba s u�adima i klije�tima u rukama.A Hilon odgovori:� Ne mogu, gospodine!Tigelina stade hvatati bijes, ali se jo� svlada.� Jesi li vidio � zapita � kako umiru kr�æani? Zar hoæe� tako da umre�?35 Quo vadi�545Starac podigne blijedo lice u vis. Neko su mu se vrijeme usnice tiho micale, zatim odgovori:� I ja vjerujem u Krista! Tigelin ga pogleda snebivajuæi se.� Pseto, ti si doista poludio!I najednom bijes, koji se skupio u njegovim prsima, sru�i sve pregrade. Skoèiv�i ka Hilonu uhvati ga objema rukama za bradu, obori na zemlju i stane gaziti ponavljajuæi s pjenom na ustima:� Poreci! Poreci!� Ne mogu! � odgovori mu sa zemlje Hilon.� Udrite ga na muke!Èuv�i tu zapovijed, pograbi�e Traèani starca i po-lo�i�e ga na klupu i privezav�i ga za nju nopcima stado�e klije�tima stezati njegova mr�ava ramena. Ali on im je, kad su ga privezivali, cjelivao smjerno ruke, a zatim je sklopio oèi i bio je kao mrtav.No ipak je �ivio, jer kad se Tigelin sagnuo nad njim i jo� jednom zapitao: »Hoæe� li poreæi?blijede njegove usnice lako se mako�e i iz njih iziðe jedva èujan �apat:� Ne ... mogu ...!Tigelin zapovjedi da prekinu muke, i stane se �etati atrijem lica izoblièena od gnjeva, ali i od neprilike. Napokon mu oèito pade u glavu neka nova misao, jer se obrati Traèanima i reèe:� I�èupajte mu jezik!546LXIIIDrama »Aureolus« davala se obièno u kazali�tima ili amfiteatrima tako ude�enim da su se mogli otvarati te su prikazivali kao dvije odijeljene pozornice. No poslije igara u Cezarovim vrtovima ostavili su obièni naèin, jer se radilo o tome, kako bi �to veæi broj ljudi mogao gledati smrt roba, pribijena na kri�, kojega je u drami pro�dirao med

vjed. U kazali�tima je ulogu medvjeda igrao glumac, u�iven u ko�u, ali ovaj put je predstava imala biti »prava«. To je bila nova domisao Tigelinova. Cezar je iz poèetka javio da neæe doæi, ali po nagovoru svojega miljenika promijeni svoju nakanu. Tigelin mu razlo�i kako je poslije dogaðaja u vrtovima to veæma du�an da se poka�e puku, i ujedno mu je zajamèio da ga raspeti rob neæe pogrditi, kako je uèinio bio Krispo. Narod je veæ bio pone�to zasiæen i umoran prolijevanjem krvi, pa mu obeæa�e novo dijeljenje lutrijskih karata i darova i ujedno veèernju gozbu, jer se predstava imala vr�iti uveèer u sajno rasvijetljenom amfiteatru.I tako se u prvi mrak dupkom napunila sva zgrada amfiteatra. Na èelu svih augustiana doðe Tigelin, ne samo radi same predstave, koliko da nakon posljednjega dogaðaja poka�e svoju vjernost i da se porazgovori o Hilonu o kojem je govorio sav Rim.Ljudi su �aptali jedan drugome na uho da je Cezar, vrativ�i se iz vrtova, pao u bijes te nije mogao zaspati, da ga je napadao strah i da su mu se prièi-547njala èudna priviðenja radi kojih je sutradan navijestio svoj skori odlazak u Grèku. No drugi su to poricali tvrdeæi da æe se odsada pokazati jo� neu-moljiviji prema kr�æanima. A nije falilo ni kukavica koji su govorili da optu�ba �to ju je Hilon bio dobacio Cezaru u lice pred pukom, mo�e imati najgore posljedice. Bilo je napokon i takvih koji su iz èovjekoljublja molili Tigelina da se okani daljnjega gonjenja.� Pazite, kamo idete! � govorio je Barko Soran.� Htjeli ste zadovoljiti osvetu puku i uliti mu uvjerenje da kazna sti�e krivce, a uspjeh je upravo protivan.� Istina je � doda Antistije Vero � svi sada �apæu da su kr�æani nevini. Ako je to istina, da je Hilon imao pravo kad je rekao da va�i mozgovi ne bi napunili ni jedne kapice od �ira.A Tigelin im se okrene i reèe:� Ljudi takoðer �apæu da su tvoja kæi Sevilija, Barko Sorane, i tvoja �ena, Antistije, sakrili svoje robove kr�æane pred pravedno�æu Cezarovom.� To nije istina! � vikne uznemireno Barko.� �enu moju hoæe da upropaste va�e pu�tenice koje joj zavide njenu krepost! � reèe s jednak nemirom Antistije Vero.No drugi su se razgovarali o Hilonu.� �to mu je bilo? � govorio je Eprije Marcel.� Sam ih je predavao u ruke Tigelinove. Od ubo-gara postao je bogata�, mogao je mirno �ivjeti svoje dane, imati lijep pogreb i grobni spomenik, ali ne! Volio je najednom izgubiti sve i sebe pogubiti. Doista, mora da je poludio!� Nije poludio nego je postao kr�æanin � reèe Tigelin.� Ta to ne mo�e biti! � javi se Vitelije.� A nisam li ja govorio! � utaèe se Vestin. � Tucite kr�æane, ali, vjerujte mi, nemojte ratovati s njihovim bo�anstvom! Tu nema �ale...! Gledajte �to se dogaða! Ja nisam palio Rima, ali da mi dopusti Cezar, odmah bih dao hekatombu njihovu bo-548�anstvu, i svi su du�ni to isto uèiniti, jer ponavljam, s njim nema �ale! Sjetite se da sam vam to govorio.� A ja sam govorio drugo ne�to � reèe Petro-nije. � Tigelin se smijao kad je tvrdio da se oni brane, a ja æu sada reæi vi�e: oni pobjeðuju!� Kako? Kako? � upita nekoliko glasova.� Poluksa mi...! Kad im se onakav Hilon nije odrvao, tko æe im odoljeti? Ako mislite da poslije svakih igara ne biva sve vi�e kr�æana, onda s va�im poznavanjem Rima idite u kotlokrpe ili poðite brade brijati, pa æete onda bolje znati �to puk misli i �to se u gradu dogaða.� Govori �ivu istinu, svetoga mi pepluma Dia-nina! povièe Vestin.No Barko se okrene k Petroniju:� Pa �to ti izvodi� iz toga?� Svr�avam s onim s èime ste vi poèeli: dosta je krvi!A Tigelin ga pogleda podrugljivo i reèe:� Ej, jo� æemo malo!� Ako ti nije dosta tvoja glava, ima� drugu na palici! � odvrati Petronije.Dalji razgovor dokrajèi dolazak Cezara, koji je do�ao na svoje mjesto s Pitagorom. Odmah je na to zapoèela predstava »Aureolusa«, koju nisu ba� mnogo gledali, jer su im mis

li bile zabavljene Hilonom. A i puk, koji je veæ bio obikao na muke i krv, takoðer se dosaðivao, psikao, dobacivao uvredljive poklike dvoru i vikao da po�uri prizor s medvjedom, koji se jedini radoznalo i�èekivao. Da nije bilo nade da æe vidjeti osuðenoga starca i dobiti darova, sama predstava ne bi bila zadr�ala svijeta.Napokon doðe oèekivani tren. Cirkuski sluge une-so�e najprije drven kri�, koji je bio dosta nizak, kako bi medvjed, kad se propne, mogao doseæi do pr-siju muèenikovih, a zatim dva èovjeka uvedo�e ili bolje, dovuko�e Hilona, koji sam nije mogao iæi, jer su mu bile polomljene no�ne kosti. Polo�i�e ga i pribi�e na kri� tako brzo da ga radoznali augustiani nisu mogli dobro ni pogledati. Tek kad je kri� bio podignut i ukopan u pripravljenoj jami, sve se oèi549svrati�e k njemu. No malo je tko u onom nagom starcu mogao prepoznati Hilona. Poslije muka, na koje ga je udario Tigelin, nije mu u licu ostalo ni kapi krvi i samo si na bijeloj bradi poznao crveni trag �to je ostavila krv kad su mu istrgli jezik. Kroz prozirnu ko�u lako su mu se vidjele sve kosti. Èinio se takoðer mnogo stariji, gotovo prestar. Ali nekad su mu oèi bacale uvijek nemirne i kivne poglede, budno je lice njegovo izra�avalo vjeèni strah i nemir, a sad mu je lice bilo bolno, no tako blago i vedro, kao u ljudi koji spavaju ili su umrli. Mo�da mu je nadu davala misao o razbojniku na kri�u, kojemu je Krist oprostio, a mo�da je takoðer govorio u duhu milosrdnome Bogu: »Gospode, ujedao sam kao otrovna buba, ali eto bio sam svega vijeka kukavac, umirao od gladi, ljudi su me gazili, tukli i osveæivali mi se. Bio sam, Gospode, bijedan i veoma nesretan, a evo sad me jo� udari�e na muke i pribi�e me na kri�. Zato me ti, Milosrdni, neæe� otisnuti od sebe na smrtnom èasu!« I uni�ao je mir oèedno u njegovu du�u i skru�eno srce. Nitko se nije smijao, jer je bilo u tome razapetome ne�to tako krotko, izgledao je tako star, bez obrane, slab i tako je svojom smjerno�æu vapio za smilovanjem da se svatko nehotice pitao: »Kako se mogu muèiti i pribijati na kri� ljudi koji ionako veæ izdi�u?« Puk je �utio. Meðu augustianima Vestin je, nagibajuæi se desno i lijevo, �aptao prestra�enim glasom: »Gledajte kako oni umiru!« A drugi su èekali medvjeda �eleæi u du�i da se predstava �to prije svr�i.Napokon uvali se medvjed na arenu. Ma�uæi spu�tenom glavom na obje strane pogledavao je oko sebe ispod oka, kao da se na ne�to nakanjuje ili kao da ne�to tra�i. Ugledav�i napokon kri� i na njemu obje�eno tijelo, pribli�i mu se, digne se na stra�nje noge, no za�as se opet spusti na prednje �ape, sjedne pod kri�em i stane mumljati kao da se i u njegovu zvjerskom srcu javila samilost nad ovim ostatkom od èovjeka.Cirkuski sluge stado�e ga nadra�ivati, ali puk je mramorkom �utio. Uto podi�e Hilon lagano glavu i550zaokru�i malo oèima po gledaocima. Napokon mu pogled zapne na najvi�im redovima amfiteatra, a prsi mu se stado�e �ivlje nadimati. I tada se desi ne�to èemu se zaèudi�e i zadivi�evi gledaoci: lice mu se zasja od smije�ka, èelo mu okru�i�e kao neke zrake, oèi se upravi�e pred smræu uvis, i zaèas dvije velike suze ispod vjeða lagano mu se skotrlja�e niz obraze.I umre.A u tome neki sna�an mu�ki glas povika ozgo ispod velarija:� Mir muèenicima!U amfiteatru je bila gluha ti�ina.551LXIVPoslije predstave u carskim vrtovima tamnice su znatno opustjele. Jo� su, dodu�e, hvatali i zatvarali �rtve, koje su bile sumnjive da priznaju istoèno praznovjerje, ali su ih hajke hvatale sve manje, jedva koliko je trebalo da se podmire daljnje igre koje su se takoðer primicale svr�etku. Narod je veæ bio prezasiæen krvi te je pokazivao sve veæu dosadu i sve veæi nemir zbog neobiènoga vladanja osuðenika.Strahovanje praznovjernoga Vestina obuzelo je tisuæe du�a. Po narodu prièale su se sve èudnova-tije stvari o osvetljivosti kr�æanskoga bo�anstva. Tamnièka groznica, koja se ra�irila gradom, uveæa opæeniti strah. Viðali su se èesti pogrebi, pa su ljudi ponavljali jedan drugome na uho, kako su potrebna nova »piacula« da umire neznanoga boga. U hramovima prinosili su �rtve Jupiteru i Libitini. Napokon pored svega nastojanja Tigelina i njegovih ortaka �irilo se sve veæma mi�ljenje da je grad bio spaljen po zapovijedi Cezarovoj i da kr�æani nedu�no trpe.

No upravo zato nisu ni Neron ni Tigelin popu�tali u gonjenju. Da bi umirili narod, izdavali su nove naredbe o razdavanju �ita, vina i ulja; objavi�e propise, koji su omoguæili graðenje kuæa, jer su bili puni olak�ica za vlasnike, zatim ujedno druge propise o �irini ulica i graði od koje valja graditi, da bi se ubuduæe predusrele nesreæe od po�ara. Sam je Cezar dolazio na sjednice senata i vijeæao zajedno s »oèima« o dobru puka i grada, ali ni sjena milosti ne552pade na osuðene. Vladaru svijeta najvi�e je bilo do toga da puku ucijepi uvjerenje da tako neumoljive kazne mogu padati samo na krivce. U senatu se takoðer nijedan glas nije javio za kr�æane, jer nitko se nije htio omraziti Cezaru, a osim toga ljudi, koji su dohvatali okom dalje u buduænost, tvrdili su da se od nove vjere temelji carstva rimskoga ne bi mogli odr�ati.Samo su vraæali umiruæe i mrtvace obiteljima, jer rimski zakon nije ka�njavao mrtve. Viniciju je bila neka utjeha u pomisli da æe Ligiju, ako umre, on sahraniti u obiteljskoj grobnici i da æe i on poèivati uza nju. Nije imao vi�e nikakve nade da æe je spasiti od smrti, a i sam, napola otkinut od �ivota, zadubljen sasvim u Krista, nije vi�e ma�tao o drugome sastanku nego o vjeènom.Njegova vjera postade tako duboka i silna da mu se pri njoj vjeènost èinila ne�to neisporedivo stvarnije i istinitije od dosadanjega prolaznog �ivota. Srce mu je bilo prepuno zanosa. On se jo� na ovom svijetu pretvarao kao u neko gotovo bestjelesno biæe koje je èeznulo za potpunim svojim osloboðenjem i �eljelo ga i za drugu ljubljenu du�u. Zami�ljao je da æe se tada oboje, i on i Ligija, uzeti za ruke i da æe otiæi u nebo, gdje æe ih Krist blagosloviti i dopustiti im da prebivaju u tako mirnom i velikom svjetlu kao �to je osvit rujne zore. Molio je Krista samo to da po�tedi Ligiju od muka u cirkusu i da joj dopusti usnuti mirno u tamnici, jer je osjeæao s potpunom izvjesno�æu da æe i sam umrijeti zajedno s njome. Mislio je da mu pred ovim morem prolivene krvi nije ni dopu�tena nada da bi se ona jedina spasila. Èuo je od Petra i Pavla da i oni moraju umrijeti kao muèenici. Vidjev�i Hilona na kri�u, uvjeri se da i muèenièka smrt mo�e biti blaga, pa je zato veæ �elio da im doðe oboma kao te�ko �uðena izmjena zle, tui te�ke sudbine za bolju.Kad�to mu se èinilo da veæ ku�a zagrobnu sreæu. Ona �alost koja im je pritisnula du�u gubilae sve veæma nekadanju ljutu gorèinu i postupno se pretvarala u neku nadzemaljsku, mirnu predanost volji553Bo�joj. Vinicije je nekoæ plovio u naporu protiv struje, borio se i muèio, a sad se predao toku dogaðaja vjerujuæi da ga nosi u vjeèni mir. Slutio je takoðer da se Ligija kao i on pripravlja na smrt, premda ih zidovi razluèuju da idu veæ zajedno, i smije�io se toj misli kao kakvoj sreæi.I doista i�li su tako slo�no, kao da su svaki dan izmjenjivali misli. U Ligije takoðer nije bilo nikakvih �elja, nikakve nade osim u �ivot preko groba. Smrt joj se predoèivala ne samo kao spasenje nego i kao vjenèani èas s Vinicijem. Prema tomu nepokolebivom uvjerenju sve je drugo gubilo va�nost. Poslije smrti poèinjala joj se i zemaljska sreæa, pa je i èekala kao zaruènica �to oèekuje svadbeni tren.I ta neizmjerna rijeka vjere koja se rastajala od �ivota i nosila u grob tisuæe ovih prvih priznavalaca, ponese i Ursa. I on dugo u srcu nije htio vjerovati da æe Ligija umrijeti, no kad su svakoga dana kroz tamnièke zidove prodirale vijesti �to se dogaða u amfiteatrima i vrtovima, kad se èinilo da je smrt zajednièka neminovna sudbina svih kr�æana i ujedno njihovo dobro, veæe od svih smrtnih pojmova o sreæi, nije se ni on naposljetku vi�e usudio moliti Krista, ne bi li li�io te sreæe Ligiju ili joj je barem odgodio jo� za mnogo godina. U svojoj priprostoj barbarskoj du�i mislio je pri tome da kæeri vojvode ligijskoga vi�e pripada i da æe vi�e dobiti onih nebeskih rasko-�a nego æe dobiti hrpe prostaka, u koje je i sebe brojio, i da æe u vjeènoj slavi ona sjesti bli�e Jaganj-cu nego drugi. Èuo je, dodu�e, da su svi ljudi pred Bogom jednaki, ali mu je na dnu du�e ostalo uvjerenje da kæi kneza, i to kneza svih Ligijaca, nije kakva god robinja. Nadao se takoðer da æe mu Krist dopustiti da joj i dalje slu�i. Za sebe je imao samo jednu skromnu �elju, to jest da bi mogao umrijeti na kri�u, kako je umro Jaganjac. No ta sreæa èinila mu se tako velika, pa iako je znao da u Rimu pribi-jaju na kri� i najgore zloèince, nije se usudio moliti takvu smrt. Mislio je da æe zacijelo zapovjediti da pogine od zubiju divljih zvijeri, i to ga je u du�i uznemirivalo. Od djetinjstva se bavio u divljim �u-

554mama lovom, kojim se radi svoje nadljudske snage jo� prije nego je odrastao proèuo meðu Ligijcima. To mu je bila tako omiljela zabava da je kasnije, kad je boravio u Rimu i kad se nje morao odreæi, odlazio u vivarija i amfiteatre da barem gleda znane i neznane �ivotinje. Pogled na njih budio je u njemu neodoljivu �elju za borbom i ubijanjem, pa se sada pribojavao u du�i, kad mu doðe èas da se s njima sukobi u amfiteatru, da æe ga napasti misli manje doliène kr�æaninu, koji treba da umre pobo�no i strpljivo. Ali se i u tome preporuèivao Kristu imajuæi druge, slaðe misli. Èuv�i, da je Jaganjac navijestio boj silama paklenim i zlim duhovima, meðu koje je vjera kr�æanska ubrajala sve bogove nezna-bo�aèke, mislio je da æe on u toj borbi Jaganjcu mnogo valjati, i da æe mu znati bolje poslu�iti od drugih, jer mu ni to nije moglo u glavu da du�a njegova ne bi bila jaèa od du�a drugih muèenika. Uostalom, molio se cijele dane, poslu�ivao je su�nje, pomagao èuvarima i tje�io svoju kraljevnu koja je kad�to �alila �to nije u kratkom svom vijeku mogla izvr�iti onoliko dobrih djela koliko je izvr�ila èuvena Tabita, o kojoj je nekoæ Petar Apostol prièao. Stra�ari, kojima je u tamnici zadavala strah stra�na sila onoga diva, jer za nj nije bilo ni okova ni dovoljnih mre�a, zavolje�e ga naposljetku radi njegove blagosti. Èesto su ga, èudeæi se njegovoj vedrini ispitivali za njen uzrok, a on bi im odgovarao s takvim nepokolebivim pouzdanjem kakav ga �ivot èeka po smrti, da su ga slu�ali s najveæim udivljenjem. Vidjeli su prvi put da i u samo podzemlje, kuda ne dopire sunce, mo�e dospjeti prava sreæa. I kad ih je nagovarao da vjeruju u Jaganjca padalo je nejed-nomu na um da mu je slu�ba ropska slu�ba, a �ivot jadnièki, i gdjekoji bi se zamislio nad svojom bijedom koju je imala dokrajèiti samo smrt. Samo �to mu je smrt zadavala novi strah, jer se nisu nadali poslije smrti nièemu, dok su onaj ligijski div i ona djevojka, nalik cvijetu baèenu na tamnièku slamu, i�li prema njoj s rado�æu kao prema vratima sreæe.555LXVJedno veèe doðe k Petroniju senator Scevin i zametne s njime dug razgovor o te�kim vremenima u kojima su �ivjeli i o Cezaru. Govorio je tako otvoreno da se Petronije, iako je �ivio s njime u naju�em prijateljstvu, stao èuvati i paziti �to govori. Senator se tu�io kako svijet ide krivo i mahnito, i da æe se sve skupa svr�iti s kakvom nesreæom, strasnijom jo� od po�ara. Govorio je da su i augustiani ozlovo-ljeni, da i Fenije Rufo, drugi prefekt pretorijanaca, s najveæim svladavanjem te�ko podnosi odvratno u-pravljanje Tigelinovo, i da je sav Senekin rod doveden do oèaja Cezarovim postupanjem sa starim uèiteljem i s Lukanom. Naposljetku stade spominjati nezadovoljstvo legija, pa i pretorijanaca, kojih je znatan dio Fenije Rufo umio predobiti za se.� Za�to to govori�? � upita ga Petronije.� Iz brige za Cezara � odgovori Scevin. � Imam daljnjega roðaka meðu pretorijancima koji se zove Scevin kao i ja, i od njega znam �to se dogaða u taboru ... Zlovolja raste i ondje... Kaligula je takoðer bio lud, i vidi� �to se dogodilo! Na�ao se Kasi je Hereja... To je bilo stra�no djelo i zacijelo meðu nama nema nikoga tko bi ga pohvalio, pa ipak je Hereja oslobodio svijet od zlotvora.� Zar ne � reèe Petronije � ti govori� ovako: »Ja Hereje ne hvalim, ali je bio èovjek od ok i dali nam ih bogovi takvih �to vi�e!«556No Scevin promijeni razgovor i stane nenadano hvaliti Pisona. Hvalio je njegov rod, njegovu plemenitost, njegovu ljubav k �eni i napokon razum, mirnoæu i neobièan dar da pridobiva ljude za se.� Cezar je bez djece � reèe � a svi vide njegova nasljednika u Pisonu. I svaki bi mu, nema sumnje, pomogao od sve du�e da se domogne vlade. Ljubi ga Fenije Rufo, porodica Aneja sasvim mu je odana, Plaucije Lateran i Tulije Senecion skoèili bi za nj u oganj. A isto tako Natal i Subrije Flavije i Sul-picije Asper i Atranije Kvincijan, pa i Vestin.� Od ovoga posljednjega neæe mnogo biti Pisonu koristi � odgovori Petronije. Vestin se boji i svoje sjene.� Vestin se boji snova i duhova � odgovori Scevin � ali je èovjek radin, koga s pravom hoæe da postave za konzula. A �to je u du�i protiv gonjenja kr�æana, toga mu ne smije� uzeti za zlo, jer i tebi je stalo do toga da to ludovanje prestane.� Nije meni nego Viniciju � reèe Petronije. � Radi Vinicija rado bih spasiti jednu djevojku, ali ne mogu jer sam nisam vi�e u milosti Riðobradoga.

� Kako to? Zar ne opa�a� da se Cezar iznova pribli�ava k tebi i da se poèinje s tobom razgovarati? I reæi æu ti za�to. On se sprema iznova u Grèku, gdje misli pjevati svoje pjesme. Sve ga ne�to vuèe na taj put, ali ujedno dr�æe pri pomisli o podrugljivoj grèkoj æudi. Pomi�lja u sebi kako ga mo�e zadesiti ili najveæi trijumf ili najveæi neuspjeh. Treba mu dobra savjeta i zna da mu boljega od tebe nitko ne mo�e dati. To je uzrok s kojega se opet vraæa� u njegovu milost.� Mogao bi me Lukan zamijeniti.� Riðobradi mrzi njega i zapisao mu je smrt u du�i. Tra�i samo izliku, jer on uvijek tra�i izlike. Lukan razumije da treba po�uriti.� Kastora mi! � reèe Petronije. � Mo�e biti. Ali imao bih jo� jedan naèin da se vratim u mist.� Kakav?� Da ponovim Riðobradom �to si mi maloprije govorio.557� Nisam ni�ta rekao! � vikne nemirno Scevin. A Petronije mu stavi ruku na rame:� Nazvao si Cezara luðakom, slutio si nasljed-ni�tvo Pisonovo i rekao si: »Lukan razumije da treba po�uriti.« S èime mislite po�uriti, carissime?Scevin problijedi; èasak su gledali jedan drugoga u oèi.� Neæe� mu toga ponoviti!� Bedara mi Kipridinih! Kako me dobro poznaje�. Ne, neæu ponoviti. Nisam èuo ni�ta, ali i neæu ni�ta da èujem ... Razumije� li? �ivot je odvi�e kratak da bi vrijedno bilo hvatati se èega. Molim te samo da pohodi� danas Tigelina i da se razgovara� s njime isto tako dugo kao sa mnom o èemu ti drago.� Za�to?� Zato da mu, ako mi kadgod reèe: »Scevin je bio kod tebe«, uzmognem odgovoriti: »Taj isti dan bio je i kod tebe.«Èuv�i to Scevin, prebije palicu od slonovine koja mu je bila u ruci, i odgovori:� Neka zao urok padne na ovu palicu. Otiæi æu danas k Tigelinu, a zatim idem na gozbu k Nervi. Bit æe� valjda i ti? U svakom sluèaju do viðenja prekosutra u amfiteatru, gdje æe iziæi posljednji kr�æani...! Doviðenja!� Prekosutra! � ponovi Petronije kad je ostao sam. � Nemam dakle kada dangubiti. Riðobradomu doista trebam u Grèkoj, pa æe se mo�da obazirati na me.I odluèi poku�ati posljednje sredstvo.Doista je na gozbi kod Nerve Cezar sam za�elio da Petronije legne prema njemu, jer je htio da se razgovara s njime o Grèkoj i o gradovima u kojima bi mogao istupiti s najboljim nadama u uspjeh. Naj-veæma mu je stalo do Atenjana, kojih se bojao. Drugi augustiani slu�ali su taj razgovor pa�ljivo da bi, uhvativ�i mrve od Petronijevih nazora, mogli kazivati ih kasnije kao svoje.� Èini mi se da dosada nisam �ivio � reèe Ne-ron � i da æu se roditi istom u Grèkoj.558� Rodit æe� se za novu slavu i besmrtnost � odgovori Petronije.� Nadam se da æe tako biti i da mi se Apolon neæe pokazati zavidan. Ako se vratim s trijumfom, �rtvovat æu mu hekatombu kakve nijedan bog nije imao dosad.Scevin stade ponavljati stihove Horacijeve:»Sic te diva potens Cypri ventorumgue regat Pater.. J«1� Brod veæ stoji u Napulju � reèe Cezar. � Htio bih poæi makar sutra ujutro.Nato se Petronije pridigne i, gledajuæi Neronu ravno u oèi, reèe:� Dopusti, bo�anski da prije pripravim veselje na koje æu tebe prije svih pozvati.� Veselje? Kakvo?� Vinicijevu svadbu s kæer ju kralja Ligi jaca, tvojom taokinjom. Ona je, dodu�e, sada u tamnici, ali ponajprije kao taokinja ne mo�e biti zatvorena, a drugo sam si dopustio Viniciju da se o�eni njome, i jer se tvoje odredbe kao ni Zeusove ne porièu, za-povjedit æe� da je puste iz tamnice, i ja æu je predati zaruèniku.Hladna krv i mirno pouzdanje kojim je govorio Petronije, smeto�e Nerona, koji se uvijek zbunjivao kad bi mu tko tako govorio.� Znam � reèe obarajuæi oèi. � Mislio sam o njoj i o onome divu koji je udavio Krotona.� U tom sluèaju oboje su spa�eni � odgovori mirno Petronije.No Tigelin doðe u pomoæ svojemu gospodaru:� Ona je u tamnici po Cezarovoj volji, a sam si rekao, Petronije, da su njegove odredbe neporecive.

Svi nazoèni znajuæi povijest Vinicijevu i Ligijinu dobro su znali o èemu se radi, zato za�utje�e radoznali kako æe se svr�iti taj razgovor.1 Vodila te moæna boginja Kipra, te braæa Helenina, sjajne zvijezde i Otac vjetrova.559.1 I� Ona je u tamnici tvojom pomutnjom i radi tvojega nepoznavanja meðunarodnoga prava, dakle, protiv volje Cezarove � odgovori otresito Petronije. � Ti si, Tigeline, naivan èovjek, ali neæe� ipak ni ti tvrditi da je ona zapalila Rim, jer, uostalom, da to i ustvrdi�, Cezar ti ne bi vjerovao.No Neron se veæ bio razabrao i stade �mirkati kratkovidnim oèima uz izraz neopisive pakosti.� Petronije ima pravo � reèe zaèas. Tigelin ga pogleda u èudu.� Petronije ima pravo � ponovi Neron � sutra æe joj se otvoriti vrata od tamnice, a o veselju razgovarat æemo se prekosutra, u amfiteatru.� Opet sam proigrao! � pomisli Petronije.I vrativ�i se kuæi bio je veæ tako siguran da je do�ao kraj Ligijinu �ivotu, te je sutradan poslao u amfiteatar pouzdana osloboðenika da se dogovori s nadstojnikom spoliarija za izruèenje njena tijela, jer ga je htio predati Viniciju.LXVIZa Nerona uðo�e u obièaj u cirkusu i amfiteatrima veèernje predstave, koje su nekoæ bile rijetke i samo se iznimno davale. Augustiani su ih voljeli, jer su èesto poslije njih slijedile gozbe i pijace, koje su trajale do jutra. Premda je puk bio veæ presit krvoproliæa, ipak su, kad se proèuo glas da dolazi svr�etak igara, i da æe posljednji kr�æani umirati na veèernjoj predstavi, bezbrojne gomile svijeta nagr-nule u amfiteatar. Augustiani su do�li svi kao jedan, jer su slutili da to neæe biti obièna predstava i da je Cezar naumio prirediti sebi tragediju od Vinici-jeva bola. Tigelin je saèuvao tajnu kakva je muka namijenjena zaruènici mladoga tribuna, ali to je samo jo� vi�e pobuðivalo opæu radoznalost. Oni koji su viðevali nekoæ Ligiju kod Plaucija, prièali su sada èudesa o njenoj ljepoti. Druge je zanimalo vi�e svega pitanje hoæe li je zaista vidjeti danas u areni, jer su mnogi od onih koji bjehu èuli odgovor �to ga je Cezar dao Petroniju kod Nerve, tumaèili dvojako. Neki su naprosto mislili da æe Neron ipak dati ili je veæ dao djevojku Viniciju: spominjali su da je bila taokinja, pa da joj je stoga slobodno bilo �tovati bo�anstvo kakvo ona hoæe, i da je meðunarodno pravo ne dopu�ta ka�njavati.Neizvjesnost, oèekivanje i radoznalost osvoji sve gledaoce. Cezar doðe prije nego obièno, i odmah èim je do�ao, stado�e iznova �aputati da æe se ipak desiti ne�to neobièno, jerNerona osim Tigelina i56036 Qu° vadi�561Vatinija pratio Kasije, kapetan golema stasa i silne snage kojega je Cezar vodio sa sobom samo onda kad bi mu dolazila volja za noæno skitanje po Su-buri. Opazi�e takoðer da su i u samom kazali�tu poduzete mjere sigurnosti. Stra�e pretorijanske bile su pojaèane, a zapovijedao im je ne centurion, nego tribun Subrije Flavije, poznat radi svoje slijepe odanosti Neronu. Svi su odmah znali da se Cezar �eli za svaki sluèaj osigurati od provale Vinicijeva oèaja, i radoznalost poraste jo� veæma.Svi pogledi svraæali su se s napetim zanimanjem na mjesto gdje je sjedio nesretni zaruènik. A on je, sasvim blijed, èela pokrivena kapljicama znoja, bio u neizvjesnosti kao i ostali gledaoci, ali i uznemiren do dna du�e. Petronije, koji ni sam nije znao toèno �to æe biti, ne reèe mu ni�ta, samo ga je, vrativ�i se od Nerve, zapitao da li je spreman na sve, a zatim hoæe li iæi na igre. Vinicije odgovori na oba pitanja: »Da!« Ali pri tom mu trnci proðo�e kroz cijelo tijelo, jer se sjetio da ga Petronije ne pita bez razloga. �ivio je veæ neko vrijeme kao nekim polu�ivotom, i sam je veæ bio spreman na smrt, a bio se sprijateljio i sa smræu Ligijinom, jer im je oboma imala biti ujedno osloboðenje i vjenèanje. Ali sada je vidio da je posve ne�to drugo misliti izdaleka na posljednji èas kao na miran san, a opet ne�to drugo iæi gledati muke biæa dra�ega od �ivota. Sve veæ nekoæ pretrpljene boli javi�e se u njemu nanovo. Umireno oèajanje opet mu stade vapiti u du�i; obuze ga stara volja da spasi Ligiju pod svaku cijenu. Ujutro je htio doprijeti do »cunicula«, da se uvjeri je li Ligi ja u njima, ali pretorijanske stra�e èuvale su sve ulaze i zapovijedi su bile tako o�tre da se ni poznati vojn

ici ne dado�e umek�ati ni molbom ni zlatom. Vini-ciju se èinilo da æe ga neizvjesnost ubiti prije nego bude vidio predstavu. Negdje na dnu srca kucala mu je jo� nada da moguæe Ligije nema u amfiteatru i da su sve bojazni isprazne. Èasomice se grèevito hvatao te nade svom snagom. Govorio je u sebi da ju je Krist mo�da izveo iz tamnice, jer neæe dopustiti da je muèe u cirkusu. Nekoæ je ostavio bio sve na Nje-562govu volju, a sada kad se odbijen od vrata cunicula vratio na svoje mjesto u amfiteatru i kad se pod radoznalim pogledima, koji su se na nj svraæali uvjerio da najstra�nije sumnje mogu biti opravdane, stade ga moliti u du�i sa strastveno�æu, gotovo sliènoj prijetnji, za spas. »Ti mo�e�!« ponavljao je ste�uæi grèevito ruke. »Ti mo�e�!« Prijetio da æe taj èas kad se pretvori u javu biti tako stra�an. Sad je nesvjestan onoga �to se u njemu dogaða, imao osjeæaj da æe se njegova ljubav pretvoriti u mr�nju, a njegova vjera u oèaj ako vidi Ligijinu muku. I odmah je uzmaknuo pred tim osjeæajem, jer se bojao uvrijediti Krista kojega moli za smilovanje i èudo. Nije vi�e molio za njen �ivot, htio je samo da ona umre prije nego je izvedu na arenu, te je iz bezdanoga ponora bolne du�e ponavljao: »Barem toga mi ne uskrati, a ja æu Te ljubiti jo� vi�e nego sam Te dosada ljubio.« Napokon mu se misli obez-glavi�e kao olujni valovi. Budila se u njemu �elja za osvetom i krvlju. Hvatala ga pomamna �elja da se baci na Nerona i da ga udari pred svim gledaocima, a u isti je èas osjeæao da tom �eljom vrijeða iznova Krista i da kr�i Njegove zapovijedi. Na mahove su mu prolijetale glavom munje nade da æe to sve od èega dr�æe njegova du�a, ipak jo� odvratiti svemoguæa i milostiva ruka, ali su se odmah i gasile kao u nekoj neizmjernoj �alosti, jer je Onaj koji je mogao jednom rijeèju razoriti ovaj cirkus i izbaviti Ligiju, ostavio nju, premda se uzdala u Nj i premda Ga je ljubila svom snagom svojega èistog srca. I mislio je dalje kako ona le�i negdje u mraènu rovu, slaba, bez obrane, ostavljena, predana na milost i nemilost zvjerskih stra�ara, di�uæi mo�da posljednjim dahom, a on mora èekati nemoæan u ovom straom amfiteatru ne znajuæi kakvu su joj izmislili muku i �to æe zaèas ugledati. Napokon se kao èovjek koji se, padajuæi u ponor, hvata svaèega �to raste nad njegovim rubom, tako i on objeruèke uhvati misli da je samo vjera mo�e izbaviti. Ostalo je jo� samo to jedino sredstvo! Petar je govorio da vjera mo�e svijet potresti u temeljima!563Zato se sabra, zatomi u sebi sumnju, a sve svoje biæe usredotoèi u jednu jedinu rijeè: vjerujem. I èeka�e èudo.No kao �to odvi�e nategnuta �iva mora puæi, tako i njega slomi iznemoglost. Mrtvaèka bljedoæa pokri mu lice i tijelo mu se stade koèiti. Tada pomisli da mu je molba usli�ana, jer evo umire. Uèinilo mu se da je Ligija takoðer zacijelo veæ umrla i da ih Krist na taj naèin oboje uzima k sebi. Arena, bijele toge nebrojenih gledalaca, svjetlo od tisuæu svjetiljaka i zubalja � sve to nestade mu odjednom ispred oèiju.No ta nemoæ ne potraja dugo. Zaèas se probudi, ili bolje probudi ga topot nestrpljiva naroda.� Bolan si � reèe mu Petronije. � Zapovjedi da te odnesu kuæi!I ne pazeæi �to æe na to reæi Cezar, ustade da podupre Vinicija i da s njime zajedno izaðe. Srce mu je prevrelo od smilovanja a pri tome ga dra�ilo do nepodno�ljivosti �to je Cezar gledao kroz smaragd Vinicija motreæi sa zadovoljstvom njegovu bol, mo�da zato da je opi�e u patetiènim strofama i da tako izazove pljesak slu�alaca.Vinicije odmahne glavom. Mogao je umrijeti u tome amfiteatru, ali nije mogao iz njega iziæi. A predstava je imala svaki èas poèeti.I, doista, ba� u taj tren baci gradski prefekt na arenu crvenu maramu, i na taj znak stade zveka veriga naspram carskoga podija i iz tamnoga �drijela iziðe u jasno rasvijetljenu arenu Urso.Div je �migao oèima, oèito zasjenjen svjetlom arene, zatim poðe na sredinu ogledavajuæi se oko sebe, kao da hoæe razaznati s èim mu se valja boriti. Svim augustianima i veæini gledalaca bilo je poznato da je to èovjek koji je udavio Krotona, pa kad ga ugleda�e, nastade �aptanje po svim klupama. U Rimu je bilo dosta gladijatora koji su mnogo nadma�ivali obièni ljudski rast, ali slièna diva ne vidje�e jo� oèi Kvirita. Kasije, koji je stajao na podiju za Cezarem, èinio se prema ovome Ligijcu malen èovjek. Senatori, vestalke, Cezar, augustiani i puk gledali su s ushitom znalaca i ljubitelja njegova silna, krupna564kao stupovi uda, prsi nalik na dva sastavljena �tita, i herkulska ramena. �agor je b

ivao sve veæi. Za to mno�tvo nije moglo biti veæega rasko�a nego vidjeti ovakve mi�iæe u igri, u naporu i u borbi. �agor je prelazio u viku i groznièava pitanja, gdje stanuje puk koji raða ovakve ljudine, a on je stajao nasred amfiteatra, slièniji kamenome kolosu nego èovjeku, ozbiljna a ujedno tu�na barbarskoga lica, i videæi pustu arenu pogledavao je zaèuðeno svojim modrim djetinjim oèima sad u gledaoce, sad u Cezara, sad k re�etkama cunicula, otkuda je èekao krvnike.U èasu kad je izlazio na arenu, njegovo je prosto srce posljednji put kucalo nadom da ga mo�da èeka kri�, no kad nije ugledao kri�a ni gotove jame, pomisli da je nedostojan te milosti i da mu valja umrijeti drukèije, i to zacijelo od zvjeradi. Bio je goloruk i namislio je poginuti, kako se pristajalo sljedbeniku Jaganjèevu, mirno i strpljivo. Meðutim htio je da se jo� jednom pomoli k zvijezdama koje su treperile kroz gornji otvor cirkusa.To se ne svidje puku. Dosta im je bilo veæ tih kr�æana koji su umirali kao ovce. Svi su vidjeli, ako se div ne htjedne braniti, da æe biti izgubljena predstava. Ovdje-ondje zaèulo se psikanje. Neki stado�e vikati mastigofore, �to su bièevima nagonili one koji nisu htjeli da se bore. Zaèas se sle�e sva buka, jer nitko nije znao �to èeka diva i neæe li se boriti kad se sa smræu sukobi okom u oko.I nisu dugo èekali. Najednom zajeèa o�tar glas mjedenih truba, i na taj znak otvori�e se gvozdena vrata prema carskome podiju, i na arenu upade uz dreku bestiarija grdan germanski tur, koji je nosio na sebi �ensko tijelo.� Ligija! Ligija! � zavapi Vinicije.Zatim se uhvati rukama za kosu na sljepooèica-ma, savije se u luk kao èovjek koji je u sebi osjetio vrh od koplja, te stane promuklim neljudskim glasom ponavljati:� Vjerujem! Vjerujem...! Kriste! Uèini èudo! Nije ni osjetio da mu je u taj èas Petronije pokrio glavu togom. Èinilo mu se da mu smrt ili bol565zastire oèi. Nije gledao, nije vidio. Obuze ga osjeæaj neke stra�ne praznine. U glavi mu ne osta nijedna misao, usta su mu samo ponavljala kao u ludilu:� Vjerujem! Vjerujem! Vjerujem!Uto se amfiteatar sti�ao. Augustiani ustado�e svi kao jedan sa svojih mjesta, jer se na areni dogaðalo ne�to neobièno. Kad je onaj smjerni i na smrt spremni Ligijac ugledao svoju kraljevnu na rogovima divlje zvijeri, skoèi kao opr�en �ivom vatrom i pognuv-�i se potrèi isprijeka k bijesnoj �ivotinji.Iz svih prsiju ote se kratak uzvik èuðenja, za kojim nastade nijema ti�ina. Ligijac dopade u tren oka k pomamnome biku i uhvati ga za rogove.� Gledaj! � vikne Petronije trgnuv�i togu Vini-ciju s glave.A Vinicije ustane, podigne svoje kao platno lice i zagleda se na arenu staklenim, nesvjesnim pogledom.Sve prsi prestado�e disati. U amfiteatru se moglo èuti gdje muha leti. Puk iiije htio vjerovati svojim oèima. Otkad je Rim nastao, nije se vidjelo ni�ta slièno.Ligijac je dr�ao divlju zvijer za rogove. Noge mu utonu�e do gle�nja u pijesak, kièma mu se savila kao zategnuti luk, glava upala meðu ramena, a na rukama mi�iæi nabreko�e da je ko�a gotovo pucala od njihova napora, ali je ipak zaustavio bika na mjestu. I èovjek i zvijer bili su nekoliko èasaka tako nepomièni da se gledaocima èinilo da vide kakav prizor koji predstavlja djela Herkulova ili Te-sejeva, ili skupinu isklesanu od kamena. No u tom prividnom miru opa�alo se stra�no napinjanje dviju sila koje se rvu. Tur se ukopao, kao i èovjek, nogama u pijesak, a mrko, kosmato njegovo tijelo skupilo se tako da je bio nalik golemoj kugli. Tko æe prije smalaksati, tko æe prvi pasti? To je bilo pitanje koje je za gledaoce, zaljubljene u borbe, imalo veæe znaèenje nego njihova vlastita sudbina, nego sav Rim i njegova vlast nad svijetom. Onaj Ligijac bio im je sada polubog, dostojan èasti i kipova. I sam je Cezar ustao. Èuv�i za snagu toga èovjeka,566on i Tigelin osobito su priredili takvu predstavu i, podsmijevajuæi se, govorili: »Neka onaj Krotonov krvnik svlada tura kojega mu izaberemo.« A sad su gledali u èudu prizor koji je bio pred njima, kao ne�to nevjerojatno da bi to mogla biti java. U amfiteatru su se vidjeli ljudi koji su uzdigli ruke i tako ostali, drugima je znoj oblio èelo, kao da se i sami bore sa �ivotinjom. U cirkusu se èulo samo pucketa-nje plamena u svjetiljkama i �u�tanj ogaraka koji su padali sa zubalja. Glasovi su zamrli gledaocima u ustima, a srca su im udarala u grudima kao da æe ih razbiti. Svima

se èinilo da borba traje vjekove.A èovjek i zvijer stajali su jo� neprestano nepomièno, u te�ku naporu, rekao bi, ukopani u zemlju.Uto gluha, jeku slièna rika odjekne s arene, za kojom se iz svih prsiju otkide uzvik, a onda opet zavlada ti�ina. Ljudi su mislili da snivaju: ona grdna glava bivola stade se kretati u gvozdenim rukama barbarinovim.A lice Ligijèevo, vrat i ramena pocrvenje�e kao grimiz, leða se savi�e jo� jaèe. Vidjelo se da pribire posljednju snagu, ali da je neæe vi�e dugo imati.Sve mukliji, hrapaviji i sve bolnij i rik turov smije�ao se s hrapavim disanjem prsiju divovih. Glava �ivotinjska kretala se sve vi�e, a iz gubice mu ispade dugi zapjenjeni jezik. Jo� èasak i do u�iju bli�ih gledalaca doprije kao treska polomljenih kostiju, a zatim se zvijer izvali na zemlju smrtno zavinuta vrata.Div odmah skine u tren oka konopce s njegovih rogova i uzev�i djevojku na ruke, stade jo� nagli je disati. Lice mu je problijedjelo, kosa mu se lijepila od znoja, pleæa i mi�ice su mu kao polivene vodom. Æasak je jo� stajao, kao da je napola u besvjestici, no zatim podi�e oèi i stade gledati gledaoce.A amfiteatar je pomahnitao. Zidovi zgrade stado�e se tresti od vike desetaka tisuæa gledalaca. Otkako su se poèele igre, nije bilo takvoga zanosa. Oni koji su sjedjeli u vi�im redovima, ostavi�e ih i stado�e silaziti u ni�e gurajuæi se u prolazima izmeðu567klupa da bli�e ogledaju orija�a. Odasvud zaori�e strasni, uporni glasovi za milost, koji se zamalo pre-tvori�e u jedan opæi krik. Taj je div postao sada drag ovome narodu koji je nadasve ljubio tjelesnu snagu, on je postao prva glava u Rimu. A on je razumio da svjetina tra�i da mu se pokloni �ivot i vrati sloboda, ali oèito mu nije bilo stalo samo do sebe. Neko vrijeme ogledavao se oko sebe, zatim se pribli�i carskome podiju i nji�uæi tijelo djevojèino na pru�enim rukama di�e oèi s izrazom smjerne molbe, kao da je htio govoriti:� Na nju se smilujte! Nju spasite! Ja sam to za nju uèinio!Gledaoci su dobro razumjeli �to je molio. Videæi onesvije�tenu djevojku, koja se pri golemu tijelu Li-gijèevu uèinila kao malo dijete, ganuæe osvoji puk, vitezove i senatore. Njena sitna prilika, bijela kao da je isklesana od alabastra, njena nesvjestica, jeziva opasnost iz koje ju je izbavio div, i najposlije njena ljepota i njegova odanost dirnu�e srca. Neki su mislili da to otac moli smilovanje za svoje dijete. Samilost bukne �estoko kao plamen. Dosta je veæ bilo ljudima krvi, dosta smrti, dosta muka. Zagu�eni suzama, stado�e glasovi vapiti milost za oboje.Urso je, meðutim, obilazio arenom i nji�uæi neprestano djevojku na rukama kretnjom je i oèima molio za nju �ivot. Uto Vinicije skoèi s mjesta, preskoèi ogradu koja je dijelila prva mjesta od arene i, pritrèav�i Ligiji, pokri togom njeno tijelo.Zatim razdere tuniku na prsima i otkri time brazgotine od rana zadobivenih u armenskom ratu, te pru�i ruke prema puku.Tada zanos svijeta prijeðe svaku mjeru koja se ikada vidjela u amfiteatrima. Svjetina stade topo-tati i urlati. Glasovi koji su vikali milost, postado�e prosto grozni. Narod se nije vi�e zauzimao samo za rvaèa, nego je ustajao i na obranu djevojke i vojnika i njihove ljubavi. Tisuæe gledalaca okrenu�e se k Cezaru sijevajuæi oèima od gnjeva i stisnutih pesnica. No on je otezao i skanjivao se. Vinicija nije doista mrzio i do smrti Ligijine nije mu bilo nimalo568stalo, ali bi volio vidjeti tijelo djevojèino isparano rogovima bivola ili razderano zubima zvijeri. Njegova okrutnost, kao i izroðena ma�ta te izroðene po�ude nalazile su neku nasladu u sliènim prizorima. A sad eto puk je htio da ga toga li�i. Na tu misao pojavi se gnjev na njegovu ugojenu licu. Ta�tina mu takoðer nije dopu�tala da se pokori volji svjetine, a u isti mah nije joj se smio radi priroðene stra�lji-vosti protiviti.Zato ustade i pogleda neæe li barem meðu augu-stianima opaziti da dr�e palce okrenute k zemlji za znak smrti. No Petronije dr�ao je ruku uzdignutu uvis gledajuæi pri tom gotovo izazovno u njegovo lice. Praznovjerni, ali sno�ljivi Vestin, koji se bojao duhova, ali se nije bojao ljudi, davao je znak milosti. To je isto èinio senator Scevin, i Nerva, Tulije Senecion, i stari èuveni vojvoda Astorije Skapula, i Antistije, i Pison, i Vetus, i Krispin, i Minucije Termo, i Poncije Telesin, i Traseja, kojega je narod �tovao kao najuglednijega. Kad je to Neron vidio, od-maèe smaragd

od oka s izrazom prezira i uvrijeðenosti, kadli se Tigelin, kojemu je bilo stalo i do toga da prkosi Petroniju, sagne i reèe:� Ne uzmièi, bo�anski: imamo pretorijance.Nato se Neron osvrne onamo, gdje je zapovjedni�tvo nad pretorijancima dr�ao o�tri i dotad svom du�om njemu odani Subrije Flavije, i ugleda neobiènu stvar. Lice staroga tribuna bilo je grozno, ali obliveno suzama, i ruku je uzdigao za znak milosti.Meðutim, narod stade hvatati bijes. Uzdigla se pra�ina od topota nogu i zaklonila amfiteatar. Usred vike èuli su se glasovi:� Riðobradi! Krvnik svoje matere! Palikuæa! Neron se prepade. Puk je bio svemoæni gospodaru cirkusu. Preða�nji cezari, a osobito Kaligula, znali su kad�to, dodu�e, raditi i protiv njegove volje, ali to je izazivalo svagda nemire, koji su dovodili i do prolijevanja krvi. No Neron je bio u drukèijem polo�aju. Ponajprije, kao komedijantu i pjevaèu trebala mu je naklonost puka, zatim htio ga je imati uza se protiv senata i patricija, a najzad je poslije po-569�ara Rima nastojao svakojako da ga predobije za se i da svrati njegov gnjev na kr�æane. Razumio je napokon da bi bilo opasno du�e opirati se, Smutnja, zametnuta u cirkusu, mogla je zahvatiti sav grad i imati neproraèunane posljedice.Pogleda zato jo� jednom Subrija Flavija, kapetana Scevina, senatorova roðaka, vojnike i videæi svuda namr�tene obrve, uznemirena lica i uprte u sebe oèi dade znak milosti. Tada se gromovit pljesak raz-lije�e odozgo do dolje. Narod je veæ bio siguran za �ivot osuðenih, jer su odsada oni dolazili pod njegovu za�titu, pa ih ni Cezar ne bi smio dulje goniti svojom srd�bom.570LXVIIÈetiri Bitinca nosila su Ligiju u Petronijevu kuæu, a Vinicije i Urso i�li su kraj nje �ureæi se da je �to prije predadu u ruke grèkoga lijeènika. I�li su �uteæi, jer poslije dogtoga dana nisu mogli govoriti. Vinicije je jo� bio kao polupriseban. Ponavljao je u sebi da je Ligija spa�ena, da joj ne prijeti vi�e ni tamnica ni smrt u cirkusu, da su se njihove nesreæe svr�ile jednom zauvijek i da je nosi doma, da se neæe rastaviti vi�e od nje. I èinilo mu se da je to veæma poèetak nekoga drugoga �ivota nego java. Od èasa do èasa nadnosio se nad otvorenu nosiljku da gleda ono ljubljeno lice koje mu se pri mjeseèevu svjetlu èinilo uspavano, i ponavljao je u misli: »To je ona! Krist ju je spasio!« Sjeæao se takoðer da je u spoliarij, kamo su on i Urso bili odnijeli Ligiju, do�ao neki nepoznati lijeènik i uvjerio ga da djevojka �ivi i da æe �ivjeti. Od te misli radost mu je nadimala prsi, tako da je èasomice malaksavao i oslanjao se na Ursovu ruku ne moguæi iæi svojom snagom. A Urso je gledao u nebo osuto zvijezdama i molio se.I�li su �urno kroz ulice na kojima su tek podignute bijele kuæe jako blistale na mjeseèini. Grad je bio pust. Negdje su samo hrpe ljudi, okiæenih zimzelenom, pjevale i igrale pred trijemovima uz frulu, u�ivajuæi divnu noæ i sveèano vrijeme koje je trajalo od poèetka igara. Istom kad su veæ bili nadomak571kuæe, Urso se presta moliti i progovori tiho, kao da se boji da ne probudi Ligiju:� Gospodine, to ju je Spasitelj izbavio od smrti. Kad sam je vidio na rogovima turovim, èuo sam u du�i glas: »Brani je!« I to je bio bez sumnje glas Jaganjèev. Tamnica mi je izjela snagu, ali On mi ju je vratio za onaj èas i On je nadahnuo onaj nemili puk da se zauzme za nju. Budi Njegova volja!A Vinicije odgovori:� Neka bude hvaljeno Njegovo ime!Ali nije mogao govoriti vi�e, jer je naglo osjetio da mu silan plaè navire u grudima. Uhvatila ga neodoljiva �elja da se baci na zemlju i zahvali Spasitelju na èudu i na milosrðu.Meðutim stigo�e kuæi. Sluge, kojima je sve bio javio posebno poslan rob, povrvje�e da ih doèekaju, jer je Pavao iz Tarsa obratio jo� u Anciju veæi dio tih ljudi. Nesreæe Vinicijeve bile su im dobro poznate, zato je njihova radost kad ugleda�e �rtve istrgnute zlobi Neronovoj, bila golema, a poveæavala se jo� vi�e kad je lijeènik Teoklo, pregledav�i Ligiju, izjavio da nije zadobila nikakve te�ke povrede i da æe, kad joj proðe slabost koja joj ostade nakon tamnièke vruæice, sasvim ozdraviti.

Svijest joj se vratila jo� iste noæi. Probudiv�i se u divnoj lo�nici, rasvijetljenoj korintskim svjetiljkama, u mirisu od vervene, nije znala gdje je i �to je s njom. Ostao joj je samo u sjeæanju onaj èas kad su je vezali za rogove biku, koji je bio sapet verigama, a sada, videæi nad sobom lice Vinicijevo osvijetljeno blagim obojenim svjetlom, dr�ala je da jamaèno nije vi�e na zemlji. Misli su joj se jo� mutile u njenoj oslabljenoj glavi: èinilo joj se prirodno da su stali gdjegod na putu u nebo zbog njene iz-muèenosti i slabosti. Ne osjeæajuæi ipak nikakva bola, osmjehnu se na Vinicija i htjede ga upitati gdje su ovo, ali joj iz usta iziðe samo tih �apat u kojem je Vinicije jedva mogao razabrati svoje ime.A on kleèe kraj nje i, lako staviv�i ruku na njeno èelo, reèe:572� Krist te je spasio i vratio te meni!Usta joj se maknu�e opet nerazumljivim �aptom, no zaèas joj se vjeðe sklopi�e, prsi se uzdigo�e lakim uzdahom, i ona zapade u dubok san, koji je oèekivao lijeènik Teoklo i poslije kojega je navije�tao povratak zdravlju.A Vinicije osta uza nju kleèeæi, uronjen u molitvu. Du�a mu je kopnjela od ljubavi tako silno da se sasvim zanio. Teoklo je vi�e puta ulazio u lo�-nicu, nekoliko puta iza odmaknutoga zastora ukazivala se zlatokosa Eunièina glava. Napokon su i �dra-lovi, koje su gojili u vrtovima, stali graktati navi-je�tajuæi dan, a on je jo�te grlio u misli noge Kristove ne videæi i ne èujuæi �to biva oko njega, srca pretvorena u plamen zahvalne �rtve, zaroniv�i u ushiæenje, za �ivota jo� napola uznesen u nebo.573LXVIIINakon osloboðenja Ligijina, Petronije nije htio dra�iti Cezara, pa poðe za njim, zajedno s ostalim augustianima, na Palatin. �elio je èuti o èemu æe ondje govoriti, a osobito da se uvjeri neæe li Tige-lin izmisliti �to novo da upropasti djevojku. I ona i Urso dolazili su, dodu�e, u neku ruku pod za�titu puka i bez te�ke sumnje nitko nije sada smio diæi na njih ruke, no Petronije, znajuæi mr�nju kakvom je plamtio na njega svemoæni prefekt pretorijanski, nagaðao je da æe po svoj prilici, kad nije mogao izravno da mu se osveti, nastojati da bilo kakvim naèinom iskali osvetu na njegovu sestriæu.Neron je bio gnjevan i razdra�en jer se predstava svr�ila sasvim drukèije nego je on �elio. Petronija nije htio ni pogledati, no on mu se ne gubeæi hlad-nokrvnosti pribli�i sa svom slobodom »arbitra elegancije« i reèe mu:� Zna� li, bo�anski, �to mi pada na um? Napi�i pjesmu o djevici koju zapovijed svjetskoga vladara oslobaða s rogova divljega tura i vraæa je dragome. Grci su æutljiva srca, i uvjeren sam da æe ih zaèarati takva pjesma.Neronu se uza svu razdra�enost svidjela ta misao, i to s dva razloga: najprije kao graða za pjesmu, a drugo �to je mogao slaviti u njoj sam sebe kao velikodu�noga vladara svijeta. Zato pogleda èasak Petronija i reèe:574� Tako je! Mo�da ima� pravo! Ali pristoji li se meni da pjevam svoju dobrotu?� Ne treba da sebe spominje�. U Rimu æe ionako svatko pogoditi o kome je rijeè, a iz Rima se vijesti raznose po svem svijetu.� I uvjeren si da æe se to svidjeti u Grèkoj?� Hoæe, tako mi Poluksa!I otiðe zadovoljan, jer je sada bio uvjeren da Neron, komu je cijeli �ivot bio ude�avanje stvarnosti prema knji�evnim fikcijama, neæe htjeti pokvariti temu, i time æe sasvim svezati Tigelinu ruke. No to nije promijenilo njegovu namjeru da Vinicija otpravi iz Rima, èim samo zdravlje Ligiji ne bude tome smetalo. Zato, vidjev�i ga drugi dan, reèe mu:� Odvezi je na Siciliju. Dogodilo se ne�to takvo da vam sa strane Cezarove ni�ta ne prijeti, ali Ti-gelin je spreman poslu�iti se i otrovom, ako ne iz mr�nje na vas, a ono na me.Vinicije se osmjehne i odgovori:� Ona je bila na rogovima divljega tura, pa ju je ipak Krist spasio.� A ti mu prinesi na èast stotinu volova � odgovori Petronije sa sjenkom nestrpljivosti � ali nemoj tra�iti od Njega da je dva puta spa�ava ... Sjeæa� li se kako je Eol doèekao Odiseja, kad se vratio da ga iznova zamoli za povoljne vjetrove? Bogovima nije drago da im se dosaðuje.� Kad joj se vrati zdravlje � odvrati Vinicije � odvest æu je Pomponiji Grecini.

� I uèinit æe� to bolje, jer Pomponija boluje. Kazivao mi je o tome roðak Aulov, Antistije. Ovdje æe se, meðutim, dogoditi takve stvari da æe ljudi vas zaboraviti, a u dana�nja vremena najsretniji su oni koji su zaboravljeni. Fortuna vam bila sunce zimi, a ljeti hladak!Rekav�i to, ostavi Vinicija njegovoj sreæi, a sam ode Teoklu da ga pita za Ligijino zdravlje.No njoj nije prijetila vi�e pogibao. U podzemlju bi je zbog iznemoglosti od tamnièke groznice srvao pokvareni uzduh i nezgoda mjesta: no sad ju je okru-575�ivala najnje�nija pa�nja, i ne samo obilje nego i rasko�. Iza dva dana po nalogu Teoklovu stado�e je iznositi u vrtove, koji su okru�ivali vilu, u kojima je ostajala po vi�e sati. Vinicije joj kitio nosiljku sasama, a osobito perunikama, da je sjeæaju atrija u Aulovoj kuæi. Èesto su sakriveni u sjeni razgrana-toga stabla, dr�eæi se za ruke, razgovarali o pro�lim jadima i pro�lim bojaznima. Ligija mu je govorila da ga je Krist namjerno provodio kroz muku, da mu promijeni du�u i uzdigne je k sebi, a on je osjeæao da je to istina, i da nije ostalo u njemu ni�ta od staroga patricija koji nije priznavao drugoga zakona do svojih po�uda. No u tome spominjanju nije bilo ni�ta gorko. Èinilo im se oboma da su im èitave godine preletjele preko glave i da je ta stra�na pro�lost daleko za njima. Sad ih obuzima mir kakvoga nikad dotad nisu osjetili. Neki novi �ivot, neizmjerno sretan, i�ao je k njima i obuzimao ih. U Rimu je mogao bjesniti Cezar i zadavati svijetu strah, ali oni su osjeæali nad sobom za�titu stoput moæniju, te se nisu vi�e bojali ni njegove zlobe ni njegova mahnitanja, kao da je prestao biti gospodar njihova �ivota ili smrti. Jednom pred zalazak sunca zaèu�e od dalekih vivarija riku lavova i drugih divljih zvijeri. Nekoæ su ti glasovi pla�ili Vinicija kao zla kob, sad se pogleda�e samo s osmijehom, i zatim oboje digo�e oèi k veèernjoj rumeni. Kad�to je Ligija, buduæi jo�te veoma slaba i nemajuæi snage da hoda sama, zaspala u vrtnoj ti�ini, a on je bdio nad njom i gledajuæi njeno uspavano lice mislio bi nehotice da to nije vi�e ona Ligija koju je susreo kod Aulovih. I, odista, tamnica i bolovanje ugasi�e donekle njenu ljepotu. Kad ju je viðao kod Aula i kasnije, kad je do�ao da je otme iz kuæe Mirjamine, bila je tako krasna kao kip i ujedno kao cvijet, a sad joj je lice postalo gotovo prozirno, ruke su joj omr-�avjele, tijelo oslabilo od bolesti, usta poblijedjela i oèi su se èinile manje plave nego prije. Zlatokosa Eunika, koja joj je nosila cvijeæe i dragocjene tkanine za pokrivanje nogu, bila je prema njoj kao ciparska bo�ica. Esteta Petronije zaludu se trudio da576naðe u njoj nekada�nje èari, i slije�uæi ramenima mislio je u du�i, da ova sjena iz Elizejskih poljana nije vrijedila toliko napora, toliko bolova i muka �to umalo nisu popile �ivot Viniciju. No Vinicije, koji je ljubio sada njenu du�u, ljubio ju je jo� vi�e i kad ju je èuvao uspavanu, èinilo mu se da èuva sav svijet.37 Qu° vadi�577LXIXGlas o èudesnom spasu Ligijinu ra�irio se brzo meðu raspr�enim kr�æanima, koji ostado�e od pibije. Vjernici stado�e dolaziti da vide onu nad kojom se oèito pokazala milost Kristova. Do�ao je najprije mladi Nazarije s Mirjamom kod kojih se jo� krio Petar Apostol, a za njima su stizali i drugi. Svi su skupa s Vinicijem, Ligijom i Petronijevim robovima slu�ali pa�ljivo prièanje Ursovo o glasu koji se javio u njegovoj du�i i zapovjedio mu da se bori s divljom zvijeri, i svi su odlazili s nadom i utjehom da Krist neæe dati da se istrijebe sasvim sa zemlje njegovi priznavaoci prije nego sam doðe na stra�ni sud.I ta nada hrabrila im je srca, jer gonjenje nije jo� prestajalo. Koga bi javno mi�ljenje oznaèilo za kr�æanina, toga su gradski vigili odmah vodili u tamnicu. �rtava je, istina, bilo veæ manje, jer su glavni dio vjernika bili veæ pohvatali i umorili na mukama, a ostali iziðo�e iz Rima da bi u daljim pokrajinama pre�ivjeli oluju, ili su se najbri�ljivije sakrivali ne smijuæi se skupljati na molitvu drukèije nego u pje�èanicima iza grada. Ipak su ih potjere jo�te svaku-da tra�ile, i premda su prave igre bile veæ dovr�ene, èuvali su ih za buduæe ili ih osuðivali na smrt. Ako rimski puk i nije vi�e vjerovao da su kr�æani prouzroèili po�ar grada, ipak su bili ogla�eni za neprijatelje èovjeèanstva dr�ave, i edikt protiv njih trajao je jo� u staroj snazi.Petar Apostol dugo se nije smio pokazati u Petro-nijevoj kuæi, dok napokon nije je

dno veèe Nazarije578nagovijestio njegov dolazak. Ligija, koja je veæ sama hodala, i Vinicije istrèa�e mu u susret i stado�e mu grliti noge, a on ih je pozdravljao s to veæim uzbuðenjem �to mu nije ostalo mnogo ovaca u stadu nad kojim mu je upravu povjerio Krist, i nad èijom je sudbinom plakalo sada njegovo veliko srce. I zato, kad mu Vinicije reèe: »Gospodine, zbog tvojega zagovora vratio mi ju je Spasitelj«, on odgovori: »Vratio ti ju je zbog tvoje vjere i radi toga da ne zani-jeme sva usta koja ispovijedaju ime Njegovo.« I jamaèno je u taj èas mislio na one tisuæe djece svoje, raskinute od divljih zvijeri, na one kri�eve, kojima su bile zasaðene pune arene, i na one ognjene stupove u carskim vrtovima, jer je to govorio s velikom �alo�æu. Vinicije i Ligija opazi�e takoðer da mu je kosa sasvim posijedjela, da mu se tijelo zgr-bilo, a u licu mu je bilo toliko tuge i strpljenja, kao da je pro�ao kroza sve one bolove i muke kroz koje proðo�e �rtve bijesa i ludila Neronova. No oboje su veæ razumjeli, kad se Krist podlo�io muci i smrti, da joj se ne mo�e nitko ukloniti.Ipak im se srce stezalo gledajuæi Apostola, pritisnuta bremenom godina, truda i bola. Zato ga Vinicije, koji je za nekoliko dana mislio odvesti Ligiju u Napulj gdje æe se sastati s Pomponijom i poæi dalje na Siciliju, stade moliti da zajedno s njima ostavi Rim.No Apostol stavi ruku na njegovu glavu i odgovori:� Èujem u du�i rijeèi Gospodnje, koje mi na Ti-berijadskom jezeru reèe: »Kad si bio mlaði, asao si se i i�ao kamo si htio; ali kad ostari�, pru�it æe� ruke svoje, i drugi æe te opasati i voditi, kamo ne bude� htio.« Zato je pravo da idem za svojim stadom.I kad su svi za�utjeli jer nisu razumljeli �to govori, doda:� Moj trud primièe se kraju, ali gostoprimstvo i poèinak u�ivat æu istom u domu Gospodnjem.Zatim se obrati k njima govoreæi:579� Sjeæajte me se, jer sam vas ljubio, kao otac �to ljubi djecu svoju, i �togod uèinite u �ivotu, èinite na slavu Gospodnju!Govoreæi to, digne nad njih svoje stare drhtave ruke i blagoslovi ih, a oni su se privijali k njemu osjeæajuæi da je to mo�da posljednji blagoslov �to ga primaju iz njegovih ruku.Ipak im je bilo suðeno vidjeti ga jo� jedanput. Nekoliko dana poslije toga donese Petronije stra�ne glasove s Palatina. Ondje otkri�e da je jedan od oslo-boðenika Cezarovih bio kr�æanin, i naðo�e u njega poslanice Apostola Petra i Pavla iz Tarsa, kao i Ja-kovljeve, Judine i Ivanove. Boravak Petrov u Rimu bio je veæ otprije poznat Tigelinu, ali je dr�ao da je i on poginuo zajedno s tolikim tisuæama drugih vjernika. Sad se pokazalo da su dva najveæa poglavara nove vjere jo� u �ivotu i da se nalaze u prijestolnici, pa zato odluèi da ih naðe i uhvati pod svaku cijenu, nadajuæi se da æe istom njihovom smræu biti i�èupani posljednji korijeni omra�ene sekte. Petronije je èuo od Vestina da je sam Cezar izdao zapovijed, da za tri dana i Petar i Pavao iz Tarsa budu u tamnici i da se èitavi odredi pretorijanaca po�alju da premetnu sve kuæe na Zatiberju.Èuv�i to, Vinicije odluèi da ode upozoriti Apostola na pogibao. Uveèe ogrnu�e on i Urso galske pla�teve, koji im zakloni�e lica, te otiðo�e u Mirjaminu kuæu, u kojoj je Petar boravio i koja je bila podno brda�ca Janikula. Putem vidje�e kuæe opkoljene vojnicima, koje su vodili neki nepoznati ljudi. Sav predio grada bio je uznemiren, a tu i tamo kupile su se hrpe radoznala svijeta. Ponegdje su satnici ispitivali uhvaæene su�nje da saznadu za Petra Simona i Pavla iz Tarsa.Urso i Vinicije, pretekav�i vojnike, doðo�e sretno k stanu Mirjaminu, gdje naðo�e Petra, okru�ena �aèicom vjernih. Timotej, pomoænik Pavla iz Tarsa, i Lino bili su takoðer uz Apostola.Na glas o bliskoj opasnosti Nazarije ih izvede sve skrivenim prolazom do vrtnih vrata�ca, a odanle u puste kamenolome, koji su bili jedva nekoliko sto-580tina koraka od Janikulskih vrata. Urso je pri tome morao nositi Lina, kojemu se kosti, polomljene na mukama, nisu jo� bile srasle. No kad stigo�e u podzemlje, osjeti�e sigurnost i stado�e kod svjetla od �i�ka, �to ga je zapalio Nazarije, tiho vijeæati kako da spase dragi �ivot Apostolov.� Gospodine � reèe sam Vinicije � sutra neka te u cik zore Nazarije isprati iz grada do

Albanskih planina. Tamo æemo te stiæi i povesti u Ancij, gdje èeka brod koji æe nas dvoje prevesti u Napulj i Siciliju. Bla�en dan i èas kad stupi� u dom moj i blagoslovi� moje ognji�te!Drugi su ga slu�ali s rado�æu i navaljivali na Apostola govoreæi:� Spasi se, pastiru na�, jer ne mo�e� vi�e ostati u Rimu. Saèuvaj �ivu istinu da ne pogine jedno i s nama i s tobom. Poslu�aj nas koji te molimo kao oca!� Uèini to za ime Kristovo! � vapili su drugi hvatajuæi se za njegove haljine.A on odgovori:� Djeco moja! Tko zna kad æe mi Gospod odrediti kraj �ivota?Ali nije govorio da neæe ostaviti Rima, i sam je kolebao �to da uèini, jer mu se veæ odavna bila uvukla u du�u neizvjesnost, a i strah. Stado mu je bilo raspr�eno, djelo poru�eno, Crkvu, koja je prije po�ara grada bila nabujala kao divno drvo, pretvorila je u prah moæ »Zvijeri«. Nije ostalo ni�ta osim suza, ni�ta osim uspomena, muka i smrti. Sjetva je donijela obilan rod, ali ga je sotona zgazio u zemlju. Æete anðela ne doðo�e u pomoæ onima koji su ginuli, i sad se Neron razmeæe u slavi nad svijetom, stra�an, moæniji nego ikada, gospodar sviju mora i sviju zemalja. Cesto je veæ Bo�ji ribar pru�ao u samoæi ruke k nebu i pitao: »Gospodine, �to æu uèiniti? Kako li æu ostati? Kako æu se ja, nemostarac, boriti s neizmjernom silom Zloga kojemu si dopustio da vlada i pobjeðuje?«I vapio je iz dubine neizmjerne boli, ponavljajuæi u du�i: »Nema vi�e onih ovaca koje si mi zapovje-581dio da pasem, nema Tvoje Crkve. Pusto� je i �alost u Tvojoj stolici, pa �to æe� mi sada zapovjediti? Hoæu li ovdje ostati ili da izvedem i ovo malo stada �to je ostalo, da negdje za morima skrovito slavimo ime Tvoje?«I bio je neodluèan. Vjerovao je da istina neæe poginuti i da æe svakako pobijediti nad zlom, ali je ponekad mislio da jo� nije do�ao njen èas koji æe nastati istom onda kada Gospod siðe na zemlju u dan suda, sa silom i slavom stoput silnijom od Ne-ronove.Èesto mu se èinilo, ako sam ostavi Rim, da æe i vjernici poæi za njim, pa æe ih on tada povesti èak onamo u hladovite gajeve galilejske, nad tiho jezero Tiberijadsko, k pastirima, mirnim poput golubova ili ovaca koje ondje pasu po èubru i nardu. I sve veæa �elja za mirom i poèinkom, sve veæa èe�nja za jezerom i Galilejom osvajala je ribarevo srce, sve su èe�æe suze navirale na oèi starcu.No kad je èasovito bio veæ odabrao �to da uèini, hvatao ga je nenadan strah i nemir. Kako æe ostaviti ovaj grad u kojemu je toliko muèenièke krvi natopilo zemlju, gdje je toliko samrtnièkih usta posvjedoèilo istinu? Hoæe li se on jedini ukloniti tome? I �to æe odgovoriti Gospodu kad èuje rijeèi: »Oni pomrije�e za vjeru svoju, a ti pobje�e?«Noæi i dani prolazili su mu u brizi i nevolji. Drugi, koje su raskinuli lavovi, oni koje su pribili na kri�eve, koje su sa�gali u vrtu Cezarovom, zaspali su poslije muka u Gospodu, a on nije mogao spavati i æutio je muku veæu od svih onih �to su krvnici smi�ljali za svoje �rtve. Èesto je veæ zora zabijeljela krovove kuæa, dok je on jo� vapio iz dubine o�alo�æenoga srca:� Gospode, za�to si mi zapovjedio da ovamo doðem i da u ovome brlogu Zvijeri postavim stolicu Tvoju?Trideset i èetiri godine od smrti Gospoda svojega nije znao za odmor. S palicom u rukama obilazio je svijet i navije�tao »blagu vijest«. Tro�io je svoju snagu putujuæi i trudeæi se. A kad je napokon u582ovom gradu, koji je bio glava svijetu, utvrdio djelo Uèiteljevo, jedan ognjeni dah Zlobe spalio je sav njegov trud, i on je vidio da treba borbu iznova uzeti na se. I kakvu borbu! S jedne strane Cezar, senat, puk, legije, koje su gvozdenom gu�vom sapele svijet, nebrojene gradove, nebrojene zemlje, sila, kakve oko ljudsko nije vidjelo, a s druge strane on, tako pritisnut godinama i radom da su mu slabaèke ruke jedva veæ mogle nositi putnu palicu.Zato je kad�to govorio u sebi, da se on ne mo�e ogledati s carem rimskim, i da to djelo mo�e izvr�iti jedino Krist.Sve te misli proletjele su sad kroz njegovu bri�nu glavu, kad je slu�ao molbe posljednje �aèice svojih vjernih, a oni okru�ujuæi ga sve tje�njim kolom ponavljali su molbenim glasom:� Spasi se, Rabi, i izvedi nas iz moæi »Be�tije«! Napokon i Lino prignu pred njim svoju izmuèenu

glavu.� Gospodine � govorio je � tebi je zapovjedio Spasitelj da pase� Njegove ovce, ali ih vi�e nema ovdje, ili ih sutra neæe biti. Zato idi onamo gdje ih mo�e� naæi. Rijeè Bo�ja �ivi u Jeruzalemu i u Antiohiji i u Efezu i u drugim gradovima. �to æe� postiæi ako ostane� u Rimu? Kad pogine�, samo æe� uveæati trijumf Zvijeri. Ivanu Gospod nije odredio kraj �ivota. Pavao je graðanin rimski i bez suda ne mogu ga kazniti, ali ako se nad tobom, Uèitelju, razbjesni moæ paklena, tada æe oni kojima je veæ klonulo srce, pitati: Tko je nad Neronom? Ti si stijena na kojoj je sazdana Crkva Bo�ja. Pusti nas da umre-mo, a nemoj dopustiti da Antikrist pobijedi namjesnika Bo�jega, i nemoj se vraæati ovamo dok Gospod ne slomi onoga koji je lio nevinu krv.� Pogledaj na suze na�e! � ponavljali su svi nazoèni.Suze poteko�e i niz Petrovo lice. No zaèas usta i, pru�iv�i ruke nad ljudima koji su kleèali, reèe:� Neka bude ime Gospodnje hvaljeno i neka bude volja Njegova!583LXXSutradan u osvit zore i�la su dva tamna lika Api-jevom cestom prema Kampanijskoj ravnici.Jedan je od njih bio Nazarije, drugi Petar Apostol, koji je ostavljao Rim i u njemu izmuèene vjernike.Nebo na istoku veæ se obojilo laganim zelenim od-sjevom koji se ozdo polagano sve izrazi ti je porub-ljivao �afranovom bojom. Li�æe na drveæu, osrebre-no lakom rosom, bijeli mramor ljetnikovaca i okna vodovoda, koji su se pru�ili preko ravnice do grada, pomaljali su se iz sjene.Zelenilo neba postajalo je sve otvorenije zasiæu-juæi se zlatom. Zatim se istok zarumeni i obasja Albanske planine, koje se pojavi�e divne, svijetle, kao da su graðene od ljiljanova bjelila.Osvit je odsijevao na kapljicama rose, koje su treptjele na U�æu po drveæu. Magla se prorjeðivala otkrivajuæi sve �iri vidik na ravnicu, na kuæe u njoj, na groblja, gradiæe i skupove drveæa, meðu kojima su se bijeljeli stupovi hramova.Put je bio pust. Seljaci, koji su vozili povræe u grad, nisu jo� bili upregli svoja kola. Od kamenih ploèa, kojima je put bio sve do planina poploèen, odjekivala je u ti�ini �kripa drvenih postola.Zatim sunce odskoèi iza gore, ali ujedno èudan prizor pade u oèi Apostolu. Uèini mu se da se zlatni kolut sunca, mjesto da se di�e sve vi�e i vi�e na nebu, odronio s brda i da se valja cestom.Tada stade Petar i reèe:584� Vidi� li ovo svjetlo koje nam se primièe!� Ne vidim ni�ta � odgovori Nazarije.No Petar se opet javi zaèas, zasloniv�i rukom oèi:� Neka prilika ide k nama u sunèanom sjaju. No do u�iju im nije dopro ni najmanji odjek odkoraka. Oko njih bila je potpuna ti�ina, samo je Nazarije vidio kako u daljini trepti drveæe, kao da ga netko potresa, a sjaj se sve veæma razlijeva ravninom. I stade gledati u èudu Apostola.� Rabi, �to je to? � povika uznemireno.A Petru ispade iz ruku putna palica, oèi mu se zagleda�e ukoèeno preda se, usta se otvori�e, na licu se ukaza èuðenje, radost, ushit. Najednom pade na koljena pru�iv�i ruke preda se, a iz usta mu se ote vapaj:� Kriste ...! Kriste ...!I pade glavom na zemlju, zatim se u ti�ini zaèu�e jecanjem isprekidane starèeve rijeèi:� Quo vadi�, Domine?1Nazarije nije èuo odgovora, ali do u�iju Petrovih dopre glas tu�an i blag, koji reèe:� Kad ti ostavlja� puk moj, idem u Rim da me drugi put razapnu.Apostol le�a�e na zemlji s licem u prahu, ukoèen i bez rijeèi. Nazariju se veæ uèinilo da se onesvijestio i umro, no Petar napokon usta, di�e drhtavim rukama palicu i ne govoreæi ni�ta okrene se put sedam gradskih bre�uljaka.A djeèak vidjev�i to, ponovi poput jeke:� Quo vadi�, Domine?

� U Rim! � odgovori tiho Petar. I vrati�e se.Pavao, Ivan, Lino i svi vjerni prijatelji doèeka�e ga s èuðenjem i to s veæim strahom �to su upravo u praskozorje, odmah poslije njegova odlaska, preto-1 Kamo ide�, Gospodine?585rijanci opkolili stan Mirjamin tra�eæi u njemu Apostola. No on im je na sva pitanja odgovarao samo radosno i spokojno:� Vidio sam Gospoda!I jo� iste veèeri ode na ostriansko groblje da nauèava i krsti one koji su �eljeli da se okupaju u vodi �ivota.I otada je dolazio onamo svaki dan, a za njim su i�le svaki dan sve veæe gomile. Èinilo se da se iz svake muèenièke suze raðaju novi priznavaoci i da svakome jeku na areni odjekuje tisuæu grudi. Neron je greznuo u krvi. Rim i sav neznabo�aèki svijet mahnitao je. No oni, kojima se grstilo na opaèine i ludosti, oni koji su bili ga�eni, oni kojima je �ivot bio pun jada i potlaèenosti, svi poti�teni, svi �alosni, svi nesretni dolazili su slu�ati divne propovijedi o Bogu koji je iz ljubavi k ljudima bio raspet i otkupio njihove grijehe.I nalazeæi Boga, kojega su mogli ljubiti, nalazili su ono �to nije mogao dati dotad nikome ovaj svijet: sreæu u ljubavi. I Petar je razumio da ni Cezar ni sve njegove legije neæe savladati �ive istine, da je neæe potrnuti ni suze ni krv, i da sad istom nastaje njezina pobjeda. Razumio je takoðer za�to ga je Gospod vratio s puta; jer je ovaj grad oholosti, opaèine, raspu�tenosti i sile postajao Njegov grad i dvostruka prijestolnica, iz koje je na sav svijet izlazila vlast nad tijelima i nad du�ama.586LXXINapokon navr�i se vrijeme obojici apostola. No kao za svr�etak slu�be bilo je dano Bo�jem ribaru da ulovi dvije du�e u tamnici. Vojnici Proces i Mar-tinian, koji su ga èuvali u Mamertinskoj tamnici, primi�e krst. Zatim nasta èas muke. Neron tada ne bija�e u Rimu. Osudu izdado�e Helije i Politet, dva osloboðenika kojima je Cezar povjerio za svoje ne-nazoènosti upravu nad Rimom. Starca Apostola da-do�e najprije, kako je zakon propisivao, �ibati, a sutradan ga izvedo�e izvan gradskih zidova na Vatikanske bre�uljke, gdje je imao pretrpjeti kaznu na kri�u. Vojnici se zaèudi�e mno�tvu koje se skupilo pred tamnicom, jer po njihovu shvaæanju smrt prosta èovjeka i jo� k tome tuðinca nije mogla biti tako zanimljiva, a nisu razumjeli da se ono mno�tvo ne sastoji od radoznala svijeta nego od istovjemika koji su �eljeli ispratiti na strati�te velikoga Apostola. Napokon se po podne otvori�e vrata na tamnici, i Petar se pokaza usred odreda pretorijanaca. Sunce se veæ bilo pone�to spustilo k Ostiji, dan je bio tih i vedar. Petru iz obzira na njegove stare godine nisu zapovjedili da nosi kri� dr�eæi da ga ne bi mogao nositi, niti su mu metnuli procijep oko vrata, da mu ne ote�avaju puta. I�ao je slobodno i vjernici su ga mogli dobro vidjeti. U èasu kad se meðu kacigama vojnièkim pokazala njegova sijeda glava, nasta plaè meðu svijetom, ali odmah gotovo presta, jer je starèevo lice bilo tako vedro i sjalo se takvom ra-587do�æu da su svi razumjeli da to ne ide �rtva na gu-bili�te, nego da pobjednik stupa u trijumfalnom pohodu.Tako je doista i bilo. Ribar, obièno ponizan i pognut, i�ao je sada uspravan, vi�i uzrastom od vojnika, pun ugleda. Moglo bi se èiniti da prolazi vladar, okru�en pukom i vojnicima. Sa svih strana èu�e se glasovi:� Eno Petar odlazi ka Gospodu!Svi kao da zaboravi�e da ga èeka muka i smrt. I�li su u sveèanoj ozbiljnosti, ali mirno, osjeæajuæi da se od smrti na Golgoti nije dotad dogodilo ni�ta tako veliko, pa kako je ona otkupila svijet, tako æe ova otkupiti ovaj grad.Putem se svijet zaustavljao u èudu gledajuæi onoga starca, a uèenici, stavljajuæi im ruke na ramena, govorili su mirnim glasom:� Gledajte kako umire pravednik koji je poznavao Krista i propovijedao ljubav po svijetu.A oni su se zami�ljali i odlazili govoreæi u sebi:� Zaista, ovaj nije mogao biti nikakav zloèinac! Putem se sti�avao �agor i ulièna vika. Pratnja jeprolazila izmeðu nedavno sazidanih kuæa, izmeðu bijelih stupova hramova, nad èijim se vr

hovima vidjelo nebo duboko, mirno i modro. I�li su tiho, kad�to bi samo zveknulo vojnièko oru�je ili bi se zaèuli glasovi molitve. Petar ih je slu�ao i lice mu se sjalo sve veæom rado�æu, jer mu je pogled jedva mogao obuhvatiti one tisuæe vjernih. Osjeæao je da je djelo dovr�io, i znao je veæ da æe ona istina koju je svega �ivota svoga navije�tao, zaliti sve poput puèine i da je ni�ta neæe moæi zaustaviti. I misleæi tako o tom dizao je oèi uvis i govorio: »Gospode, zapovjedio si mi da osvojim ovaj grad koji vlada svijetom, i ja sam ga osvojio. Naredio si mi da u njemu podignem stolicu Tvoju, i ja sam je podigao. To je Tvoj grad, Gospode, i ja idem k Tebi, jer sam se veoma utru-dio.«Prolazeæi pored hramova govorio je: »Bit æete Kristovi hramovi.« Gledajuæi mno�inu ljudi koji su prolazili pred njegovim oèima, govorio im je: »Va�a588djeca bit æe Kristove sluge.« I i�ao je s osjeæajem dovr�enoga osvojenja, svjestan svoje zasluge, svjestan moæi, miran, velik. Vojnici ga provedo�e preko Trijumfalnog mosta, kao da time nehotice daju svjedoèanstvo njegovu trijumfu, i vodili su ga dalje k Naumahiji i cirkusu. Vjernici sa Zatiberja pridru�i�e se povorci i nastade takva navala svijeta da se kapetan koji je zapovijedao pretorijancima, dosjetiv�i se napokon da vodi takva velika sveæenika kojega prate vjernici, prepao zbog odveæ malena broja vojnika. No nijedan uzvik ogorèenja ili bijesa nije se èuo u gomili. Lica su bila obuzeta velièinom èasa, sveèana i ujedno puna oèekivanja, jer su neki uèenici sjeæajuæi se dse kod smrti Gospodnje otvarala zemlja od strave, a mrtvi ustajali iz grobova, mislili da æe i sada mo�da nastupiti takvi oèiti znaci po kojima se dovijeka neæe zatrti uspomena na smrt Apo-stolovu. A drugi su paèe mislili u sebi: »Neæe li Gospod izabrati Petrov èas da siðe s neba, kako je obeæao, i uèiniti sud nad svijetom?« I u toj misli preporuèali su se milosrðu Spasiteljevu. Ali oko njih bilo je mirno. Èinilo se da se brda�ca griju i odmaraju na suncu.Napokon stade povorka izmeðu cirkusa i bre�uljka Vatikana. Vojnici stado�e kopati jamu, drugi po-lo�i�e na zemlju kri�, èekiæe i èavle èekajuæi da se pripreme obave, a svijet, jeo tih i sabran, kleèe na koljena.Apostol, komu su glavu obasjale sunèane zrake zlatnim sjajem, obrati se posljednji put ka gradu. Izdaleka, ne�to ni�e, vidio se Tiber kako se ljeska, na drugoj obali Martovo polje, vi�e njega Augustov mauzolej ispod velikog kupali�ta koje je Neron upravo bio poèeo zidati, jo� ni�e Pompejevo kazali�te, a za njima Septa Julia, na mjestima vidna, a na mjestima zaklonjena drugim zgradama, zatim mno�tvo trije-mova, hramova, stupova kuæa, koje su se naspratile jedne vi�e drugih, i napokon ondje u daljini, brda, okiæena kuæama, grdan ljudski mravinjak kome su se krajevi gubili u plavoj magli, leglo opaèina, ali i sile, ludosti, ali i sklada, koje je postalo glava svi-589jeta, njegov tlaèitelj, ali i njegov zakon i mir, svemoæan, nepobjediv, vjeèan.A Petar, okru�en vojnicima, gledao je na nj, kao �to vladar i kralj ogleda svoju djedovinu. I govorio mu je: »Otkupljen si i moj.« I nitko ne samo od vojnika, koji su kopali jamu u koju æe usaditi kri�, nego i od vjernih nije slutio da meðu njima stoji pravi vladar ovoga grada i da æe proæi carevi, proteæi poplave barbarske, uminuti vjekovi, a ovaj æe starac vladati ovdje nepromijenjeno i vjeèno.Sunce se bilo jo� veæma nagnulo k Ostiji te se uveæalo i zacrvenjelo. Sva zapadna strana neba planu neizmjernim sjajem. Vojnici se pribli�i�e Petru da ga svuku.On se pak molio i najednom uspravio i visoko pru�io desnicu. Krvnici se zaustavi�e kao upla�eni njegovom prilikom, vjernici zadr�a�e dah u prsima dr�eæi da �eli progovoriti.Nasta nijema ti�ina.A on stojeæi na visu stade uzdignutom desnicom èiniti znak kri�a dajuæi na smrtnom èasu blagoslov.Urbi et orbi.1Ono isto divno veèe drugi odred vojnika vodio je Ostijskom cestom Pavla iz Tarsa k mjestu, zvanom Aquae Salviae. I za njime je i�lo mno�tvo vjernika, koje je bio obratio, a on je prepoznavao bli�e znance, zaustavljao se i razgovarao s njima, jer mu je kao rimskome graðaninu stra�a pokazivala veæi obzir. Za vratima, koja su se zvala Tergemina, susretne Plautilu, kæer Flavija Sabina, i videæi njeno mlado lice zaliveno suzama reèe:� Plautilo, kæeri vjeènoga Spasa, idi u miru! Samo mi pozajmi koprenu da mi njome ve�u oèi kad budem polazio Gospodu.

I uzev�i koprenu i�ao je dalje lica tako radosna, kao radnik, koji se utruðen vraæa kuæi. Misli nje-1 Gradu i svijetu.590gove, kao u Petra, bile su mirne i vedre poput tog veèernjeg neba. Oèi su gledale zami�ljeno na ravnicu koja je pukla pred njima, i na Albanske planine, utopljene u svjetlo. Sjeæao se svojih putovanja, trudova i rada, svojih borba u kojima je pobjeðivao, crkava, �to je on po svim zemljama i za svim morima osnovao, mislio je kako je dobro zaradio odmor. I on je takoðer dovr�io djelo. Bio je uvjeren da æe u borbi, �to je njegova istina navijestila svijetu, ona pobijediti, i du�u mu je razgaljivala neizmjerna vedrina.Put do strati�ta bio je dalek i veæ je nastajalo veèe.Gore se zali�e grimizom, a podno�ja su im upadala polako u sjenu. Stada su se vraæala kuæi. Negdje su i�li u hrpama robovi s oruðem na ramenima. Pred kuæama na putu igrala su se djeca gledajuæi radoznalo odio vojnika koji su prolazili. U onom veèeru, u onom prozirnom zlatnom uzduhu bio je ne samo pokoj i smirenost nego neko blagoglasje, koje se, èinilo se, sa zemlje di�e k nebu. A Pavao ga je èuo i srce mu se napunjalo rado�æu kod pomisli da je ovoj svjetskoj glazbi dodao jedan zvuk, kojega prije nije bilo i bez kojega je cijela zemlja bila kao »mjed koja zveèi i praporac koji jeèi«.I sjeti se kako je uèio ljude ljubavi, kako im je govorio: Kad bi razdijelili imutak siromasima i kad bi znali sve jezike i sve tajne i sve nauke, ni�ta im ne bi vrijedilo bez ljubavi, koja je milostiva, strpljiva, koja o zlu ne misli, ne �eli obo�avanja, sve trpi, svemu vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.Evo �ivot mu je pro�ao uèeæi ljude takvoj istini. A sad je govorio u du�i: Kakva æe joj sila odoljeti, i �ta æe je pobijediti? Kako æe je moæi ugu�iti Cezar, pa imao dvaput ovoliko legija, dvaput ovoliko gra-gova i mora i zemalja i naroda?I i�ao je kao pobjednik po nagradu.Sprovod napokon napusti glavni put, pa skrene na istok uskom stazom prema Slavijinim Vodama. Za goru je padalo crveno sunce. Kraj vrela satnik ustavi vojnike, jer je do�ao odluèni trenutak.591No Pavao prebaciv�i preko ramena Plautilin veo, da njime zave�e sebi oèi, uznese posljednji put pogled pun bezgraniènoga spokoj stva prema vjeèitoj veèernjaci, te se molio. Da, posljednji trenutak je do�ao! Ali on je pred sobom vidio veliki put od svjetlosti, koji je vodio na nebo, i u du�i govorio one iste rijeèi koje su mu se veæ prije javile u æuti da je ispunio slu�bu i da mu je kraj blizak: »Borbom sam se dobrom borio, vjeru sam odr�ao, poziv sam izvr�io, najposlije odreðen mi je vijenac pravednosti.«592LXXIIA Rim je bjesnio kao prije, te se èinilo da taj grad koji je osvojio svijet, poèinje na kraju u nedostatku voða razdirati sam sebe. Jo� prije nego je apostolima kucnuo posljednji èas, nastala je Pisonova urota, a za njom tako nemilostivo smicanje najvi�ih glava u Rimu, da se i onima koji su vidjeli bo�anstvo u Neronu, on najposlije uèinio bo�anstvom smrti. Tuga pade na grad, strah osvoji kuæe i srca, ali tri-jemovi kuæa ovjenèavali su se br�ljanom i cvijeæem, /er nije bilo slobodno pokazivati �alost za pokojnicima. Ljudi koji su se jutrom budili, pitali su se-»Na koga æe danas doæi red?« Èeta sablasti koja se vukla za Neronom, uveæavala se svakoga dana.Pison je platio glavom zavjeru, a za njim odo�e Seneka i Lukan, Fenije Rufo, i Plaucije Lateran, i Flavije Scevin, i Afranije Kvinecijan, i raspu�teni drug Cezarov mahniti Tulije Senecion, i Prokul, i Ararik, i Tugurin, i Grato, i Silan, i Proksim, i Su-brije Flavije, nekoæ odan svom du�om Neronu, i Sulpicije Asper. Jedni pogibo�e zbog svoje ni�tavo-sti, drugi zbog stra�ivosti, neki zbog bogatstva, neki zbog juna�tva. Neron sam, upla�en samim brojem prevratnika, pokrio je vojskom zidove i dr�ao grad kao u opsadi, �aljuæi svaki dan kapetana sa smrtnim osudama u sumnjive kuæe. Osuðeni su se poni-zivali jo� u pismima punim laskanja, zahvaljujuæi Cezaru na osudi i zapisujuæi mu dio imutka, ne bi li ostatak djeci saèuvali. Èinilo se veæ da Neron navlas38 Quo vadi�593prevr�uje svaku mjeru da bi se uvjerio koliko su se ljudi poni�tili i dokle æe podnositi krvavu vladu. Za urotnicima pogubi�e njihove roðake, prijatelje pa i proste znanc

e. Stanovnici divnih, poslije po�ara sazidanih kuæa, izlazeæi na ulicu bili su sigurni da æe ugledati èitave redove sprovoda. Pompej, Kornelije Marcijal, Flavije Nepot i �taci je Domicije poginu�e optu�eni da ne ljube dosta Cezara. Novije Prisko poginuo je zato �to je bio prijatelj Senekin, Rufiju Krispu zabrani�e vatru i vodu, jer je negda bio mu� Popejin. Velikoga Traseju pogubila je krepost, mnogi su platili �ivotom plemenit rod, èak i Popeja pade �rtvom èasovite naprasitosti Cezarove.A senat je puzao pred stra�nim vladarom, dizao mu u èast hramove, èinio zavjete za njegov glas, kitio vijencima njegove kipove i odreðivao mu sveæenike kao bo�anstvu. Sa strepnjom u du�i i�li su senatori na Palatin da velièaju pjevanje »Periodo-nikesa« i da luduju s njima skupa u orgiji grijeha, vina i cvijeæa.A meðutim je ozdo na njivi, natopljenoj krvlju i suzama, nicala tiho, ali sve sna�nije Petrova sjetva.594LXXIII»Vinicije Petroniju!Znamo i ovdje, carissime, �to se dogaða u Rimu, a �to ne znamo, to nam dokazuju tvoja pisma. Kad baci� kamen u vodu, �ire se valovi sve dalje i dalje naokolo, pa je takav val ludovanja i zlobe dopro s Palatina sve do nas. S puta u Grèku bio je ovamo poslan od Cezara Karinat koji je oplijenio gradove i hramove da napuni praznu dr�avnu riznicu. Za cijenu znoja i ljudskih suza gradi se u Rimu »Domus aurea«, Zlatni dom Cezarov. Mo�e biti da svijet nije gledao dosad takve kuæe, ali nije gledao ni takve nepravde. Ta ti zna� Karinata. Slièan mu je bio Hilon, dok nije smræu otkupio �ivot. No do gradiæa u na�oj okolici nisu doprli njegovi ljudi, mo�da zato �to u njima nema hramova ni blaga. Pita�, jesmo li sigurni? Odgovorit æu ti samo da smo zaboravljeni, i neka ti to bude dosta za odgovor. Evo ovaj èas iz trijema, gdje ti pi�em, vidim na� tihi zaton, a u njemu Urso na laði, gdje pu�ta mre�u u bistru puèinu. �ena moja prede crvenu vunu uza me, a u vrtovima u hladu bajama pjevaju na�i robovi. Divna li mira, carissime, i divna zaborava starih nevolja i bolova! Ali ne predu nam ovo Parke, kako ti pi�e�, tako blago nit na�ega �ivota, nego nas blagoslivlja Krist, ljubljeni na� Bog i Spasitelj. �alost i suze znamo, jer nam na�a istina nala�e da oplakujemo tuðu nesreæu, ali i u tim je suzama utjeha, vama nepoznata, da æemo jednom, kad proðe vrijeme na�ega �ivota, naæi sve one drage koji su poginuli i koji æe za Bo�ju istinu595jo�te poginuti. Za nas Petar i Pavao nisu umrli, nego su se rodili na slavu. Du�e na�e vide ih i dok oèi plaèu, srca se raduju njihovu veselju. Da, dragi, sretni smo od sreæe koju ni�ta ne mo�e poru�iti, jer smrt, koja je za vas svr�etak svega, nama æe biti samo prijelaz u jo� veæi mir, veæu ljubav, veæu radost. I tako nam prolaze ovdje dani i mjeseci u spo-kojstvu srca. Sluge na�e i robovi vjeruju jednako kao i mi u Krista, a jer je on zapovjedio ljubav, ljubimo se svi. Èesto se, kad sunce sjeda ili kad veæ mjesec obasja puèinu, razgovaramo ja i Ligija o pro�lim vremenima koja nam se danas prièinjaju kao san, i kad pomislim kako je ta draga glava, koju sad svaki dan ljuljam na svojim grudima, blizu bila muci i smaknuæu, svom du�om velièam svojega Gospoda, jer iz onih ju je ruku mogao On jedini istrgnuti, spasiti iz arene i vratiti mi je zauvijek. O Pe-tronije, ti si vidio koliko ta nauka daje utjehe i ustrajnosti u nesreæi, koliko strpljivosti juna�tva pred smræu, pa sad doði, pogledaj koliko daje sreæe u obiènom svakidanjem �ivotu. Ljudi, vidi�, nisu dosad poznavali Boga kojega bi mogli ljubiti, zato se nisu ni meðu sobom ljubili i otuda im je dolazila nevolja, jer kao �to svjetlo dolazi od sunca, tako sreæa dolazi od milosti. Nisu ih nauèili toj istini ni zakonodavci ni filozofi, i nije je bilo ni u Grèkoj ni u Rimu, a kad ka�em: ni u Rimu, to znaèi na cijelome svijetu. Suha i hladna nauka stoièka, kojoj pristupaju kreposni ljudi, kali srca kao maèeve, ali ih èini ravnodu�nima, mjesto da ih èini boljima. No za�to ja to kazujem tebi, koji si vi�e uèio i vi�e razumije� od mene? Ta i ti si znao Pavla iz Tarsa i èesto si s njime dugo razgovarao pa zna� najbolje da li prema istini, �to ju je on propovijedao, sve nauke va�ih filozofa i retora nisu prazni mjehuriæi na vodi i pusta zveka rijeèi bez znaèenja. Sjeæa� se pitanja �to ti ga je zadao: »A dae Cezar kr�æanin, zar se ne biste osjeæali sigurniji, sigurniji u posjedu onoga �to imate, bez briga i mirni za sutra�nji dan?« No ti si mi odvraæao da je na�a istina neprijatelj ica �ivota, a ja ti odgovaram, kad bih od poèetka lista596ponavljao samo dvije rijeèi: »Sretan sam!« da ti jo� ne bih mogao svoje sreæe iskazati. Reæi

æe� mi na to da je moja sreæa Ligija. Jest dragi! Zato jer ljubim njenu neumrlu du�u i jer se oboje ljubimo u Kristu, i u takvoj ljubavi nema ni rastajanja, ni nevjere, ni promjene, ni starosti, ni smrti. Jer kad proðe mladost i ljepota, kad svenu na�a tijela te doðe smrt, ljubav æe ostati, jer du�e neæe poginuti. Dok mi se oèi nisu otvorile svjetlu, bio sam spreman za Ligiju upaliti i svoju kuæu, a sad ti ka�em: nisam je ljubio, jer me je ljubiti istom Krist nauèio. U Njemu je vrelo sreæe i mira. To ti ne govorim ja, nego oèevidna istina sama. Isporedi va�e naslade kojima se na nalièju krije nemir, va�u opojenost, nesigurnu za sutra�nji dan, va�e orgije, sliène daæama o ukopu, sa �ivotom kr�æanskim, pa æe� naæi gotov odgovor. No da uzmogne� bolje isporediti, doði u ore, koje miri�u èubrom, u na�e hladovite maslinike, na na�e br�ljanom obrasle obale. Ovdje te èeka mir kakvoga odavna nisi u�ivao, i srca koja te istinski ljube. U tebe je du�a plemenita i dobra, pa si zavrijedio da bude� sretan. Tvoj bistri um znat æe razabrati istinu, i kad je upozna�, zavoljet æe� je, jer mo�da je moguæe da joj bude tko neprijatelj, poput Cezara i Tigelina, ali ravnodu�an prema njoj ne mo�e biti nitko. O, moj Petronije, i ja i Ligija tje�imo se nadom da æemo te skoro vidjeti. Budi zdrav, sretan i doði!«Petronije je na�ao list Vinicijev u Kumi, kamo je bio stigao s ostalim augustianima, koji su i�li za Ne-ronom. Dugogodi�nja njegova borba s Tigelinom primicala se kraju. Petronije je veæ znao da mora u njoj pasti, i razumio je uzroke tome. �to je Neron svaki dan ni�e padao u ulozi komedijanta, budale i vozaèa, �to je dublje upadao u bole�ljivu, odvratnu i surovu zapu�tenost, gizdavi »arbiter elegancije« bivao mu je sve veæi teret. Pa i kad je Petronije �utio, Neron je u njegovoj �utnji vidio osudu, ukor, i kad je hvalio, vidio je porugu. Gizdavi patricije dra�io je njegovu ta�tinu i budio zavist. Njegovo bogatstvo i divna djela umjetnosti postado�e predmet po�ude597i vladara i svesilnoga ministra. Po�tedjeli su ga dotad radi puta u Grèku, gdje je njegov ukus i njegovo poznavanje grèkih stvari moglo dobro poslu�iti. No pomalo je Tigelin stao tumaèiti Neronu da Karinat jo� nadma�uje ukusom i znanjem Petronija i da æe bolje od njega znati u Grèkoj prirediti igre, primanja i trijumfe. Od toga je èasa Petronije propao. Ali mu ne smjedo�e poslati osude u Rimu. I Cezar i Tigelin sjeæali su se da je onaj mekoputni esteta koji je »pretvarao noæ u dan« i zanimao se samo za naslade, umjetnost i gozbe, kao prokonzul u Bitiniji, a zatim kao konzul u prijestolnici pokazao veliku radinost i energiju. Dr�ali su ga podobnim za sve, a znali su da u Rimu ima uza se ne samo ljubav naroda nego i ljubav pretorijanaca. Nitko od pouzdanika Nerono-vih nije znao predvidjeti kako æe on u takvu sluèaju raditi, zato se èinilo pametnije izmamiti ga iz grada i pogubiti istom u provinciji.U tu svrhu dobio je poziv da s ostalim augustia-nima doðe u Kumu, a on, ako se i jest domi�ljao prijevari, po�ao je na put mo�da zato da ne poka�e javan otpor, a mo�da i stoga da poka�e jo� jednom Cezaru i augustianima veselo, bezbri�no lice i da jo� jednom uoèi smrti svlada Tigelina.Meðutim Tigelin ga je odmah tu�io za prijateljstvo sa senatorom Scevinom, koji je bio du�a urote Pisonove. Ljude Petronijeve, koji ostado�e u Rimu, zatvori�e, a kuæu opkoli�e pretorijanskom stra�om. No on, doznav�i to, ne pokaza straha, pa ni brige, i s osmijehom reèe augustianima koje je ugostio u svojemu gizdavome ljetnikovcu u Kumi:� Riðobradome nisu mila otvorena pitanja, pa æete vidjeti �to æe se zbuniti kad ga zapitam je li on dao nalog da zatvore moju »familiju« u prijestolnici.Zatim ih pozva na gozbu »pred daljim putovanjem« i upravo je bio zabavljen njenim pripravama, kad mu sti�e Vinicijevo pismo.Primiv�i ga, Petronije se zamisli malo, no zaèas mu lice ipak sine obiènom vedrinom, i jo� istu veèer odgovori ovo:598»Radujem se va�oj sreæi i divim se va�im srcima, carissime, jer nisam mislio da bi se dvoje zaljubljenih moglo koga treæega izdaleka sjeæati. A vi ne samo �to me niste zaboravili nego me �elite nagovoriti da idem na Siciliju da podijelite sa mnom svoj hljeb i svoga Krista, koji vam, kako pi�e�, dariva tako obilnu sreæu.Ako je tako, po�tujte ga! Ja mislim, dragi, da ti je Ligiju vratio takoðer malo i Urso, a malo i puk rimski. Da je Cezar drugi èovjek, mislio bih èak, da se ostavio daljnega gonjenja radi tvoga srodstva s njime po onoj unuci �to je Tiberije nekoæ dao bio jednom od Vinicija. No kad ti misli� da je to uèinio Krist, neæu se s tobom prepirati. Da! Ne �alite Mu �rtava. Prometej se takoðer �rtvovao za ljude, ali eheu! Prometej j

e jamaèno samo izma�tano pjesnièko biæe, dok su mi za Krista vjerodostojni ljudi kazivali da su ga gledali svojim oèima. Ja mislim s vama da je on najpo�teniji od svih bogova.Sjeæam se pitanja Pavla iz Tarsa i sla�em se da bih, kad bi na priliku Riðobradi �ivio po Kristovoj nauci, imao mo�da kad otiæi k vama na Siciliju. Tada bismo u hladu drveæa uz vrela vodili razgovor o svim bogovima i svim istinama kao �to su ih nekoæ vodili grèki filozofi. Danas ti moram dati kratak odgovor.Hoæu da znam samo za dva filozofa: jedan se zove Piron, drugi Anakreont. Ostale mogu ti jeftino prodati zajedno s èitavom �kolom grèkih i na�ih stoika. Istina prebiva negdje tako visoko da je ni sami bogovi ne mogu dogledati s vrhova olimpskih. Tebi se, carissime, èini da je va� Olimp jo� vi�i, i stojeæi na njemu dovikuje� mi: »Uziði, pa æei takve vidike kakvih jo� nisi vidio!« Mo�e biti. Ali ja ti odgovaram: »Prijatelju, nemam nogu!« I kad proèita� do kraja ovo pismo, dr�im, da æe� mi dati pravo.Ne, sretni vjenèani dru�e kraljevne zore! Va�a nauka nije za me. Zar da ljubim Bitince koji nose moju nosiljku, Misirce koji lo�e peæi u mojoj kupelji, Riðobradoga i Tigelina? Tako mi bijelih koljena Harita, zaklinjem ti se da ne bih mogao kad bih i599htio! U Rimu ima u najmanju ruku sto tisuæa ljudi u kojih su ili krive lopatice, ili debela koljena, ili suhi listovi, ili okrugle oèi, ili prevelike glave. Hoæe� li mi zapovjediti da i njih ljubim? Gdje da naðem tu ljubav kad je u srcu ne osjeæam? I ako va� Bog hoæe da ih sve ljubim, za�to im u svojoj svemoguæ-nosti nije dao oblike na primjer Niobida, �to si ih vidio na Palatinu? Tko ljubi ljepotu, veæ samo zato ne mo�e ljubiti rugobu. Drugo je ne vjerovati u na�e bogove, ali ih mo�e èovjek ljubiti, kako su ih ljubili Fidija i Praksitel i Miron i Skopa i Lisija.Ta kad bih i htio, ne mogu iæi, kuda me vodi�. A jer neæu, dvostruko ne mogu. Ti vjeruje� kao Pavao iz Tarsa, da æete jednom s onu stranu Stiksa na nekim Elizejskim poljima vidjeti svoga Krista. Dobro! Neka ti sam tada ka�e, bi li me primio s mojim draguljima, s mojom mirenskom vazom i s izdanjima od Sosija i s mojom Zlatokosom. Kad mislim o tome, smije�no mi je, moj dragi, jer mi je i Pavao iz Tarsa govorio da se radi Krista treba odreæi ru�inih vijenaca, gozba i naslada. On mi je, dodu�e, obeæavao drugu sreæu, ali sam mu odgovorio da sam za tu drugu prestar i da æe se moje oèi uvijek naslaðivati ru�ama, a miris ljubica bit æe mi takoðer uvijek miliji od zadaha prljavoga »bli�njega« sa Subure.To su razlozi za�to va�a sreæa nije za me. Ali ima osim toga jo� jedna, koju sam ti ostavio za kraj. Eto me zove Thanatos. Vama osviæe �ivot, a meni je veæ sunce za�lo i mrak æe mi skoro ogrnuti glavu. Drugim rijeèima, valja mi umrijeti, carissime.Ne vrijedi o tome govoriti dugo. Tako se moralo svr�iti. Ti, koji zna� Riðobradoga, lako æe� to razumjeti. Tigelin me je pobijedio, ili bolje, nije! Samo su moje pobjede do�le do kraja. �ivio sam kako sam htio, i umrijet æu kako meni bude drago.Ne �alostite se radi toga. Nijedan mi bog nije obeæao neumrlost, pa me zato ne snalazi neoèekivana stvar. Uz to, ti se vara�, Vinicije, tvrdeæi da samo va�e bo�anstvo uèi kako se mirno umire. Ne! Na� ie svijet znao pred vama, kad je posljednja èa�a iskao-ljena, da je vrijeme poæi na poèinak, i on to zna jo�600uèiniti vedro i mirno. Platon ka�e da je krepost glazba, a �ivot mudraèeva harmonija. Ako je tako, onda æu umrijeti kako sam �ivio, kreposneHtio bih se jo� od tvoje bo�anske Ligije oprostiti rijeèima kojima sam je nekoæ pozdravio u kuæi kod Aulovih: »Mnogo sam razlièna vidio naroda, ali tebi ravne ne poznadoh.« Dakle, ako je du�a ne�to vi�e nego misli Piron, onda æe moja uz put na kraj Oceana odletjeti do vas i past æe kod va�e kuæe u prilici leptira, ili kako Misirci vjeruju, kraguja. Inaèe doæi ne mogu.Dotle neka vam se Sicilija pretvori u vrt Hespe-rida, neka vam poljske, planinske i izvorske vile sipaju cvijeæe na put, a po svim akantima na stupovima va�e kuæe neka viju gnijezda bijeli golubovi!«601LXXIVDoista Petronije se nije varao. Nakon dva dana mladi Nerva, koji mu je jo� uvijek bio naklonjen i odan, posla mu svojega osloboðenika s glasovima o svemu �to se dogaðalo na Cezarovu dvoru.Petronijeva smrt bila je veæ odluèena. Sutra do-veèe mislili su mu poslati kapetana s

nalogom da ostane u Kumi i da èeka ondje dalje naredbe. Drugi poslanik, poslan nekoliko dana kasnije, imao mu je donijeti smrtnu osudu.Petronije saslu�a vijesti osloboðenikove s nepomuæenim mirom, a zatim reèe:� Odnijet æe� svojemu gospodaru jednu od mojih vaza koja æe biti uruèena kad poðe�. Ka�i mu r od mene, da mu zahvaljujem iz sve du�e, jer æu tako moæi predusresti kaznu.I nasmije se kao èovjek koji se dosjetio izvrsnoj misli te se unaprijed veseli njezinu izvr�enju.I jo� iste veèeri razletje�e se njegovi robovi pozivajuæi augustiane, koji su se desili u Kumi, i sve augustianke na gozbu u divan ljetnikovac arbitra elegancije.A on je sam pisao popodne u knji�nici, zatim se okupa i naredi vestiplikama da ga odjenu. I sav sjajan, gizdav, slièan bogovima, ode u triklinij da pogleda vje�tim okom priprave, a zatim u vrtove, gdje su djeèaci i mlade Grkinjice s otoka vile vijence za veèeru.602Na licu nije mu se pokazivala ni najmanja briga. Sluge su vidjeli samo po tome da æe gozba biti ne�to izvanredno, jer je naredio da se dadu neobiène nagrade onima koji mu ne ugodi�e poslom ili koji su jo� prije zaslu�ili kaznu. Citaristima i pjevaèicama naredi da se unaprijed obilno plati, a na koncu sjed-nuv�i u vrt pod bukvu, kojoj su kroz li�æe prosjaji-vale sunèane zrake �arajuæi zemlju svijetlim pjegama, pozva k sebi Euniku.Do�la je odjevena u bijelo, s granèicom mrèike u kosi, divna kao Harita, a on je posadi do sebe i lako dohvativ�i prstima njene sljepooèice, stade je gledati s takvom ljubavlju, kako vje�tak gleda kip kakva bo�anstva, koje je iza�lo ispod dlijeta umjetnikova.� Euniko � reèe joj zna� li da odavna veæ nisi robinja?A ona podi�e k njemu svoje mirne, kao nebo plave oèi i zanijeka glavom:� Jesam, gospodine, uvijek tvoja robinja � odgovori.� Ali mo�da toga ne zna� � produ�i Petronije � da ova vila i ovi robovi koji ondje viju vijence, i sve �to je u njoj, i polja i stada pripadaju od danas tebi.Èuv�i to, Eunika se odmaèe naglo od njega i glasom u kojem je drhtao nenadan nemir, zapita:� Za�to mi to govori�, gospodaru?Zatim mu se opet primaèe i stade ga gledati trep-æuæi od prenera�enosti oèima. No zaèas joj lice pro-blijedi kao platno, a on se jo� uvijek smije�io i napokon reèe samo jednu rijeè:� Da!Nasta èas �utnje, samo je tihi vjetriæ poigravao li�æem.Petronije je doista, mogao misliti da ima pred sobom kip isklesan od bijela mramora.� Euniko! � reèe joj. � Htio bih da vedro umrem.A djevojka ga pogleda s bolnim smije�kom i �apne:� Slu�am te, gospodaru.603Naveèe stado�e gosti, koji su veæ bili èe�æe puta na gozbama Petronijevim i znali da se u poredbi s njima i Cezarove gozbe èine dosadne i barbarske, dolaziti u velikom broju, ali nikomu nije bilo ni nakraj pameti da bi ovo imao biti posljednji »sympo-sion« (gozba). Mnogi su, dodu�e, znali da su se nad gizdavim arbitrom nadvisili oblaci Neronove zlovolje, ali se to de�avalo veæ toliko puta i toliko ih je puta Petronije znao rastjerati jednim vje�tim postupkom ili jednom smjelom rijeèju, da nitko nije ni pomi�ljao da mu prijeti ozbiljna opasnost. Njegovo veselo lice i obièni nehajni smije�ak potvrdi�e potpuno sve u toj misli. Lijepa Eunika, kojoj je rekao da �eli umrijeti vedro, i kojoj je svaka njegova rijeè bila kao rijeè sudbine, pokazivala je na svom licu potpuni mir i nekakav èudan sjaj u zjenicama, koji se mogao dr�ati za radost. Na vratima od tri-klinija djeèaci sa zlatnim mre�icama na kosi stavljali su vijence od ru�a na glave uzvanicima, opominjuæi ih ujedno po obièaju da prekoraèe prag desnom nogom. U dvorani lebdio je lak miris ljubica, svjetla su gorjela u raznobojnim aleksandrijskim staklima. Kraj klupa stajale su grèke djevojèice, da natapaju mirisima stopala gostima. Uza zidove cita-risti atenski i pjevaèi èekali su znak svojega zboro-voðe.Prostrti stolovi sjali su od rasko�nosti, ali ta ras-ko�nost nije vrijeðala, nije bila

nikome te�ka, i èinilo se da je i sama prirodno nastala. Veselost i sloboda �irile su se dvoranom zajedno s mirisom ljubica. Gosti su, ulazeæi unutra, osjeæali da neæe biti nad njima ni prisilnosti ni prijetnje, kako je to bivalo kod Cezara, gdje su se premalo zanosne ili nezgodne hvale pjevanja ili recitiranja mogle �ivotom platiti. Zato kad su vidjeli svjetiljke, br�ljanom okiæene vrèeve vina, koji su se hladili u snijegu, i izabrana jela, razveselila su se srca gostiju. Nasta �iv �amor od razgovora, kao kad zazuji roj pèela nad procvalom jabukom. Samo ih je kad�to prekidao prasak veseloga smijeha, kad�to �uborenje pohvala, ili odveæ glasni poljubac na bijelo rame.604Pijuæi vino, gosti su odlijevali iz èa�a po nekoliko kapljica besmrtnim bogovima, da izmole njihovu za�titu i naklonost domaæinu, ako mnogi i nisu vjerovali u bogove. Tako je nalagao obièaj. Petronije je bio do Eunike, te razgovarao o novostima rimskim,0 najnovijim raspitima brakova, o ljubavi, o a�iko-vanju, o utrkama, o Spikulu, koji se u posljednje vrijeme proslavio na areni, o najnovijim knjigama �to su se pokazale kod Atrakta i Sosija. Odliv�i vino, govorio je da ga odlijeva samo na èast gospodarici Kipra, koja je starija i veæa od svih bogova, jedina neumrla, trajna, moæna.Razgovor njegov bio je kao sunèana zraka koja svaki èas obasjava drugi predmet, ili kao ljetni lahor koji potresa cvijeæe u vrtu. Napokon mahne zboro-voði i na taj znak zazveèa�e tiho citre, a uz njih zazvoni�e mladi glasovi. Zatim su igraèice s Kosa, zemljakinje Eunièine, stale plesati. Naposljetku je misirski vraè-pogaðaè stao gatati gostima buduænost po kretanjima zlatnih ribica, zatvorenih u kristalnoj posudi.No kad se tih zabava zadovolji�e, Petronije se pri-di�e malo na svojem sirijskom uzglavlju i reèe nehajno:� Prijatelji! Oprostite mi �to na gozbi dolazim k vama s molbom: neka svaki primi od mene na dar onu èa�u iz koje je najprije prolio bogovima na èast1 za moju sreæu.Èa�e Petronijeve blistale su od zlata, dragoga kamenja i umjetnièkih rezbari ja, i premda je poklanjanje darova bilo obièno u Rimu, radost osvoji srca uzvanika. Jedni mu stado�e zahvaljivati i glasno ga slaviti, drugi su govorili da ni sam Jupiter nije nikada poèastio bogove na Olimpu sliènim darom, a bilo je napokon i takvih koji su se skanjivali primiti dar, tako su ti darovi svojom cijenom nadma�ivali obiènu mjeru.A on podi�e mirenski vrè, koji je bio nalik sjajnoj dugi i kojemu naprosto nije bilo cijene, pa reèe:� A ovo je èa�a, iz koje sam prolio na èast gospodarici Kiparskoj. Neka je odsada nièija usta ne605dotaknu i neka nijedna ruka drugoj bo�ici na èast iz nje ne odlijeva.I baci skupocjenu posudu na pod, posut bijelim poput ljiljana cvijeæem, i kad se razbila na sitne komadiæe, videæi oko sebe zaèuðene poglede, reèe:� Dragi, veselite se, èudite se! Starost i nemoæ �alosni su drugovi u posljednjim godinama �ivota. No ja æu vam dati dobar izgled i dobar savjet: moguæe je, vidite, ne èekati ih, i prije nego doðu, poæi dobrovoljno kao ja �to odlazim.� �to hoæe� uèiniti � upita nemirno nekoliko glasova.� Hoæu da se veselim, da pijem vino, da slu�am glazbu, da gledam ovu bo�ansku ljepoticu, �to je uza me vidite, a zatim da usnem ovjenèane glave. Veæ sam se oprostio od Cezara, i �elite li poslu�ati �to sam mu za opro�taj nakitio?Rekav�i to, izvadi ispod grimiznog uzglavlja pismo i stade èitati ovo:»Znam, Cezare, da nestrpljivo oèekuje� moj dolazak i da tvoje prijateljsko vjerno srce èezne danju i noæu za mnom. Znam da bi me obasuo darovima, povjerio mi pretorijansku prefekturu, a Tigelinu naredio da bude ono za �to su ga stvorili bogovi: nadstojnik mazga na onim tvojim imanjima �to si ih ba�tinio otrovav�i Domiciju. No oprosti mi, jer evo kunem ti se Hadom i u njemu sjenama tvoje matere, �ene, brata i Seneke, da ti ne mogu doæi. �ivot je veliko blago, moj dragi, a ja sam iz toga blaga znao izabirati najvrednije dragulje, ali u �ivotu ima stvari kojih du�e ne mogu snositi. Ah, nemoj misliti, molim te, da me je odbilo od tebe �to si pogubio mater i �enu i brata, �to si upalio Rim i poslao u Erebos sve po�tene ljude u carevini. Ne, dragi unuèe

Kronov! Smrt je sudbina ljudskoga roda, i od tebe nije bilo oèekivati drukèije postupanje. Ali kvariti u�i jo� èitave godine tvojim pjevanjem, gledati tvoje tanke domicijske noge gdje se batrgaju u pirièkom plesu, slu�ati tvoju igru, tvoju deklamaciju i tvoje pjesmotvore, jadni pjesnièe iz predgraða, to je nadma�ilo moju snagu i probudilo �elju da umrem. Rim606�izaèepljuje u�i slu�ajuæi te, svijet te ismijava, a ja se du�e za te crvenjeti neæu i ne mogu. Zavijanje Kerbe-rovo, moj dragoviæu, ako i jest tvojemu pjevanju slièno, manje æe mi parati u�i, jer mu nikad nisam bio prijatelj i za njegov glas nisam se du�an stidjeti. Ostaj zdravo, ali ne pjevaj; kolji, ali nemoj graditi stihova; truj, ali nemoj plesati; potpaljuj, ali nemoj udarati u citaru! To ti �eli i taj posljednji prijateljski savjet �alje tiArbiter elegantiae.«Gosti se te�ko prepado�e, jer su znali da Neronu, kad bi izgubio carstvo, udarac ne bi bio tako ljut, kao ovaj. Razumjeli su takoðer da èovjek koji je takvo pismo napisao, mora umrijeti, i kod toga ih i same spopade strah �to su takvo pismo slu�ali.No Petronije se nasmije tako iskrenim i veselim smijehom, kao da se radi o najnedu�nijoj �ali, zatim zaokru�i oèima po nazoènima i reèe:� Veselite se i otjerajte daleko strah! Nitko se ne treba hvaliti da je ovo pismo saslu�ao, a ja æu se njime pohvaliti jedino mo�da Haronu, kad me bude prevozio.Zatim dade znak Grku lijeèniku i pru�i mu ruku.Vje�ti Grk u tren oka priveza je zlatnom vrpcom i otvori �ilu na ruènom pregibu. Krv �ikne na uzglavlje i po�trapa Euniku koja, prihvativ�i Petroni-jevu glavu, sagnu se nad njim i reèe:� Gospodaru, zar si ti mislio da æu te ja ostaviti? Da mi bogovi daju besmrtnost, a Cezar vladu nad svijetom, jo� bih i�la za tobom.Petronije se nasmije�i, pridi�e se malo, dotaèe se ustima njenih usta i odgovori:� Hodi sa mnom! Zatim doda jo�:� Ti si me zaista ljubila, bo�anska moja...!A ona pru�i lijeèniku svoju ru�ièastu ruku i zaèas joj poteèe krv i stade se mije�ati s njegom krvlju.No on dade znak zborovoði i nanovo zajeèa�e ci-tare i glasovi. Pjevali su najprije »Harmodija«, a zatim je odjeknula pjesma Anakreontova, u kojoj se607pjesnik �ali kako je na�ao jednom pod drveæem ozeblo i rasplakano dijete Afroditino: uzeo ga je, ogri-jao, osu�io mu krioca, a ono, nezahvalno, prostrijelilo mu za nagradu srce svojom strijelom, i otada ga je ostavio mir.A njih dvoje nasloniv�i se jedno uz drugo, lijepi kao dva bo�anstva, slu�ali su smije�eæi se i blijedeæi. Kad je bila otpjevana pjesma, naredi Petronije da se jo� raznosi vino i jelo te stade zatim razgovarati s bli�im uzvanicima o neznatnim, ali milim stvarima, o kakvima su se obièno razgovarali na gozbama. Napokon je dozvao Grka da mu za kratko vrijeme podve�e �ile, jer je govorio da ga mori san i da bi se htio jo�te predati Hipnosu, dok ga Thanatos ne uspava zauvijek.I doista usne. Kad se probudio, glava je djevojèina, le�ala veæ nalik bijelome cvijetu, na njegovim prsima. Tada je nasloni na uzglavlju da je se jo� jednom nagleda. Nato mu opet razveza�e �ile.Pjevaèi na njegov mig zapjeva�e novu pjesmu Ana-kreontovu, a citare su ih pratile tihano da ne zaglu-�uju rijeèi. Petronije je blijedio sve vi�e, a kad su zamrli i posljednji zvuèi, obrati se jo� jednom gostima i reèe:� Prijatelji, priznajte da zajedno s nama gine ...Ali nije mogao da doreèe: ruka njegova ogrli posljednjom kretnjom Euniku, zatim mu glava pade na uzglavlje � i umre.A gosti gledajuæi ta dva tijela, slièna divnim kipovima, razumjeli su dobro da s njima gine ono �to je jedino ostalo njihovu svijetu, a to je bila njegova poezija i ljepota.608EPILOGBuna galskih legija pod zapovjedni�tvom Vindek-sovim iz poèetka nije se èinila odvi�e stra�na. Ne-ronu je bila istom trideset i prva godina i nitko se nije usudio nadati

se da bi se svijet veæ izbavio od more koja ga je davila. Sjeæali su se da je u legijama jo� za preða�njih vladara dolazilo do pobuna, ali su one prolazile ne donoseæi sa sobom promjena u vlasti. Tako je za Tiberija, Druso umirio bunu panonskih legija, a Germanik renskih. »Tko bi uostalom«, govorili su ljudi, »mogao prihvatiti poslije Ne-rona vlast, kad su gotovo svi potomci bo�anskoga Augusta izginuli za njegove vlade?« Drugi su, gledajuæi kolose, koji su ga predstavljali kao Herkula, nehotice zami�ljali da nikakva sila neæe tu moæ slomiti. Bilo je i takvih koji su ga, otkako je oti�ao bio u Grèku, po�eljeli jer su Helije i Politet, na kojima je ostavio upravu Rima i Italije, vladali jo� krvavije od njega. Nitko nije bio siguran za �ivot i posjed. Zakon je prestao �tititi. Ugasilo se ljudsko dostojanstvo i krepost, razrije�i�e se obiteljske veze, a srca, koja su se poni�tila bila, ne smjedo�e se ni nadati. Iz Grèke donosila je jeka glasove o neèuvenim trijumfima Neronovim, o tisuæama vijenaca �to ih je zadobio, tisuæama takmaca koje je nadma�io. Sav svijet èinio se kao jedna orgija, krvava i mahnita, no ujedno se ucijepilo mi�ljenje da je do�ao kraj vrlini i ozbiljnim poslovima, da je nastalo vrijeme plesa, glazbe, raspu�tenosti, krvi, i da odsada39 Quo vadi�609tako mora iæi �ivot. Sam Neron, kojemu je buna otvarala put za nove pljaèke, nije mnogo vodio brige o pobunjenim legijama i Vindeksu, nego je dapaèe èesto izricao svoju radost radi toga. Iz Grèke mu se takoðer nije dalo, i istom kad mu je Helije donio glas da ga dalje oklijevanje mo�e stajati carstva, krenu u Napulj.Tamo je iznova svirao i pjevao pu�tajuæi mimo u�i glasove o sve strasnijem toku dogaðaja. Zaludu mu je Tigelin dokazivao da preða�nje bune legija nisu imale voða, a sad je kolovoða mu�, koji je od koljena starih akvitanskih kraljeva, a povrh toga slavan i vje�t ratnik.� Ovdje me � odgovori Neron � slu�aju Grci koji jedini znadu slu�ati i jedini su dostojni mojega pjevanja.Govorio je da mu je prva du�nost umjetnost i slava. No kad mu najzad sti�e glas da ga je Vindeks proglasio kukavnim umjetnikom, di�e se i poðe u Rim. Rane �to mu je zadao bio Petronije i koje je zacijelio boravak u Grèkoj, otvori�e se u njegovu srcu iznova, te je htio pred senatom tra�iti pravdu za tako neèuvenu krivicu.Vidjev�i putem grupu, salivenu od mjedi, koja je predstavljala galskoga ratnika oborena od rimskoga viteza, uzeo je to za dobru kob i otada, kad bi spominjao pobunjene legije i Vindeksa, èinio bi to samo da im se poðruguje. Ulazak njegov u grad zasjenio je sve �to se dotada vidjelo. Uvezao se na onim istim kolima na kojima je nekoæ August slavio trijumf. Oborili su jedan luk cirkusa da otvore put sveèanoj povorci. Senat, vitezovi i nepregledno mno�tvo puka iziðo�e mu u susret. Zidovi su se tresli od vike:� Zdravo, Auguste, zdravo Herkule! Zdravo bo�anski, jedini, olimpijski, pitijski, besmrtni!Za njim su nosili dobivene vijence, imena gradova, u kojima je slavio slavlje, i napisana na daskama imena umjetnika koje je natkrilio. Neron sam bio je opojen i pitao je razigrano augustiane koji su bili oko njega: �to je bio trijumf Julija Cezara prema njegovu? Misao da bi tko mu drago od smrtnih ljudi610smio diæi ruku na takvog umjetnika-poluboga nije mu mogla u glavu. Osjeæao se, odista, olimpijskim i veæ radi toga sigurnim. Zanos i mahnitanje naroda raspirivalo je njegovu ludost. I doista se moglo èiniti u dan toga trijumfa da je ne samo Cezar i grad nego i cijeli svijet �enuo pameæu.Pod cvijeæem i gomilama vijenaca nije nitko mogao zagledati propast. No ipak se jo� iste veèeri stupovi i zidovi od hramova pokri�e napisima, u kojima su spoèitavali Neronu nedjela, prijetili mu se skorom osvetom i rugali mu se kao umjetniku. Od usta do usta i�la je rijeè: »Pjevao je, dok nije pijetlove (Gallos) izbudio.« Nemirni glasovi stado�e kolati gradom i rasti do silnih razmjera. Nemir uhvati augustiane. Ljudi, u nesigurnosti �to æe buduænost pokazati, nisu smjeli kazivati svojih �elja, nisu gotovo smjeli osjeæati ni misliti.A on je �ivio dalje samo za kazali�te i glazbu. Zanimale su ga novo izumljene glazbene sprave i nove vodene orgulje, koje su oku�avali na Palatinu. U podjetinjenoj pameti, nesposobnoj za savjet ili èin, zami�ljao je da æe osnove predstava i igara koje su sezale u daleku buduænost odvratiti same po sebi opasnost. Najbli�i, videæi gdje mj

esto da se brine za sredstva i vojsku, jedino se stara za izraze koji zgodno opisuju opasnost, stado�e gubiti glave. A drugi su mislili da samo zaglu�uje sebe i druge citatima, dok u du�i krije strah i nemir. I djela njegova po-stado�e, doista, groznièava. Svaki dan tisuæe raznih namjera proletjelo mu je glavom. Kad�to bi skoèio da poteèe opasnosti u susret: zapovijedao je da spremaju na kola citare i lutnje, da oru�aju mlade robinje kao amazonke i ujedno da pozovu legije s Istoka. Kad�to bi opet mislio da neæe ratom nego pjevom smiriti ustanak galskih legija. I du�a mu se smijala na prizor koji æe nastati kad osvoji pjesmom vojnike. Legionari æe se sjatiti oko njega suznih oèiju, a on æe im zapjevati epinicijum, poslije kojega æe nastati zlatan vijek njemu i Rimu. Kad�to je iznova vikao za krvlju; kad�to je izjavljivao da æe se zadovoljiti upravom Misira; spominjao je gatalice611koje su mu gatale vladu u Jeruzalemu, ili se nje�io mi�lju da æe kao pjevaè-putnik zaraðivati svoj kruh, a zemlje i gradovi po�tivat æe ga ne vi�e kao Cezara, gospodara zemaljske vlasti, nego kao pjevaèa, kakvoga jo� nije rodilo èovjeèanstvo.I tako se trzao, ludovao, svirao, pjevao, mijenjao odluke, mijenjao citate, mijenjao �ivot svoj i svega svijeta u nekakav bezuman, ma�tovit i ujedno stravièan san, u kre�tavu cirkusku igru nadutih izraza, rðavih stihova, u jeku suza i krvi, a dotle je oblak na zapadu rastao i uveæavao se svakoga dana. Mjera je bila prevr�ena, luðaèka se komedija oèevidno primicala kraju.Kad su glasovi o Galbi i o Hispaniji, koja je pristala za odmetnicima, do�li do njegovih u�iju, pade u bijes i ludilo. �atro je èa�e, prevrnuo stol na gozbi i izdao zapovijedi kojih ni Helije ni sam Tigelin nisu smjeli izvr�iti: poklati Gale koji su stanovali u Rimu, zatim zapaliti jo� jednom grad, ispustiti zvjerad iz arenarija, a prijestolnicu prenijeti u Aleksan-driju. To mu se èinilo djelo veliko, divno i lako. Ali dani njegove svemoæi veæ su pro�li i ortaci nekadanjih zloèina stado�e ga veæ gledati kao luðaka.Smrt Vindeksova i nesloga odmetnutih legija, èinilo se da opet idu u njegovu korist. Veæ su bile u Rimu objavljene nove gozbe, novi trijumfi i nove osude, kad jedne noæi iz tabora pretorijanskoga sti�e na zapjenjenu konju glasnik javljajuæi da su se u samome gradu vojnici pobunili i izvikali Galbu cezarom.Neron je spavao kad je stigao glasnik, a kad se probudio, zaludu je dovikivao tjelesnu stra�u koja je noæu èuvala vrata na njegovim odajama. U palaèi bilo je veæ sve pusto. Samo su robovi plijenili u daljim zakucima �to se dalo na brzu ruku oplijeniti. No kad ga vidje�e, prepado�e se; a on je vrludao sam palaèom zaglu�ujuæi je uzvicima straha i oèaja.Napokon mu osloboðeni Faon, Spir i Epafrodit ipak doðo�e u pomoæ. Htjeli su da bje�i govoreæi da nema ni èasa vi�e da gubi, no on se jo� pitao: A ka-612ko bi bilo da odjeven u �alobnu odjeæu progovori senatu, bi li senat odolio njegovim suzama i besjedi? Da upotrijebi svu retorsku vje�tinu, svu rjeèitost? Zar mu ne bi dali barem prefekturu nad Misirom?A oni, privikli laskanju, ne smjedo�e upravo da zanijeèu, samo ga opomenu�e da æe ga prije nego stigne na Forum, narod raskinuti na komadiæe, i zaprijeti�e se, ako odmah ne sjedne na konja, da æe ga i oni ostaviti.Faon mu ponudi zakloni�te u svojoj vili, za No-mentanskim vratima. Zamalo sjedo�e na konje i po-kriv�i glave kukuljicama potjera�e iz grada. Noæ je blijedjela. No na ulicama veæ je bila �urba, koja je oznaèivala neobiène dogaðaje. Vojnici, pojedinci ili u èeticama, vrvjeli su gradom. Nadomak tabora konj Neronov skoèi najednom na stranu vidjev�i mrtvo tijelo. Uto se omaèe pla�t s glave konjaniku, i vojnik, koji je upravo u taj èas prolazio kraj njega, prepozna vladara, ali zbunjen nenadanim susretom pozdravi ga na vojnièku. Ja�uæi pored pretorijanskoga tabora, zaèu�e gromke uzvike u èast Galbi. Neron je napokon razumio da se pribli�ava smrtni èas. Osvoji ga strava i grizodu�je. Govorio je da vidi pred sobom mrak u obliku crnoga oblaka, a iz tog oblaka ukazuju mu se lica, u kojima prepoznaje svoju mater, �enu i brata. Zubi su mu cvokotali od straha, a ipak je njegova komedijantska du�a nalazila neki èar u groznu trenutku. Biti svemoæan gospodar zemlje i izgubiti sve, èinilo mu se vrhuncem tragedije. I vjeran sebi igrao je prvu ulogu u njoj do kraja. Uhvati ga groznica citata i strastvena �elja da ih nazoèni saèuvaju potomstvu. Na mahove je govorio da hoæe umrijeti; dozivao je Spikula koji je najvje-�tije ubijao od svih gladijatora. Kad�to je deklamirao: »M

ati, �ena, otac pozivaju me u smrt!« Budile su se ipak na èasove u njemu zrake nade, isprazne i djetinjaste. Znao je da ide smrt, no svejedno nije u nju vjerovao.Nomentanska vrata naðo�e otvorena. Ja�uæi dalje udari�e pored Ostriana, gdje je nauèavao i kr�tavao Petar.613U zoru stigo�e u Faonovu vilu.Tamo mu osloboðenici nisu vi�e krili da mu valja umrijeti, zato je dao kopati sebi jamu i legao na zemlju da mu mogu uzeti dostatnu mjeru. No ugledav�i izbacanu zemlju, spopade ga strah. Tusto mu lice problijedi, a na èelu uhvati�e se, poput jutarnje rose, kaplje znoja. Poèeo je oklijevati. Glasom drhtavim i ujedno glumaèkim reèe da jo� nije do�ao èas, pa stade iznova citirati. Napokon zamoli da ga spale.� Kolik umjetnik umire! � ponovi kao èudeæi se.Meðutim sti�e glasnik Faonov s vije�æu da je senat veæ izdao osudu i da »parricidu« treba kaiti po starom obièaju.� Kakav je to obièaj? � upita problijedjelim ustima Neron.� Vrat æe ti uklije�titi u procijep i i�ibati te do smrti, a tijelo baciti u Tiber! � odgovori nabusito Epafrodit.A on otvori pla�t na prsima.� Dakle, vrijeme je! � reèe pogledav�i u nebo. I jo� jednom ponovi:� Kolik umjetnik umire!Uto se razlije�e konjski topot. Centurion s vojnicima dolazio je po glavu Riðobradoga.� Po�uri se! � viknu osloboðenici.Neron prinese no� na vrat, ali se ubadao stra�ljivom rukom, i vidjelo se da se nikad neæe usuditi da zatjera o�tricu duboko. Nato mu iznenada Epafrodit potisne ruku, i no� utonu do dr�ka, a oèi mu iskoèi�e, stra�ne, gadne, prestravljene.� Donosim ti �ivot! � vikne ulazeæi kapetan.� Prekasno! � odgovori preklanim glasom Neron. � Zatim doda:� Eto vjernosti!U tren oka smrt mu stade osvajati glavu. Krv je iz debela vrata �ikljala crnim mlazom na vrtno cvijeæe. Nogama stade kopati zemlju i izdahne.Vjerna Akte zavi ga sutradan u dragocjene tkanine i spali na lomaèi, natopljenoj mirisavim tvarima.614I tako je prohujao Neron, kao �to prohuji vjetar ili oluja, po�ar, rat ili kuga, a bazilika Petrova vlada dosada s visova vatikanskih nad gradom i svijetom.A kraj starinskih Kapenskih vrata grada Rima stoji danas mala kapela s istrtim pone�to natpisom:QUO VADI�, DOMINE?615TUMAÈ NEPOZNATIH RIJECI I IMENAAfrodita, grèka boginja ljepote i ljubavi, latinski VeneraAgripina, silovita kæi Ger-manika i Agripine, �ena Gneja Domicija Aheno-barba, mati Nerona, koji ju je zbog njene po�ude za vla�æu dao tajno ubiti.akant, ukrasni motiv ko-rintskoga stupa koji predstavlja tratorak ili medvjeðu stopu (Acanthus mollis)Akteon, lovac u grèkoj mitologiji koji je vidio Ar-temidu kako se kupa, pa ga je ona pretvorila u jelena, kojega su tada vlastiti psi rastrgali.amfiteatar, polukru�na ili obla zgrada od drveta ili kamena gdje su se prireðivale predstave, u-trke, gladijatorske borbe, a naokolo bile su uzdignute klupe za gledaoce.animal impudens, bestidna �ivinaAmon, bog tebanski u Misi-ru (Egiptu), kasnije poistovjeæen sa Suncem (Ra)i nazvan Amon-Ra. �ivi njegov lik �tovali su u ovnu, kojega su hranili u hramu u Tebi.Apicije, ime èetvorice èuvenih rimskih gastronoma. Najglasovitiji �ivio je pod Augustom i Tiberi-jem. Izmislio je nova jela i pojev�i ogroman imutak najzad se otrovao, jer mu nije ostala za �ivot nego svota od po prilici dva milijuna predratnih franaka.Apolonije iz Tiane, zagonetni mag, novo-pitagorejski filozof, poznat po legendar

nom �ivotopisu njegovu, predstavnik poganskoga vjerskog sinkreti-zma koji je iz svih vjera uzimao, �to mu je odgovaralo. Na svom putu po svijetu do�ao je, ka�u, i u Rim, gdje je uskrisio mrtvu (ili zamrlu) djevojku i pobijedio smetnje koje su mu èinili Neron i Tigelin, dok ga carska naredba nije prognala iz Rima.Arsinoa ili Tokra (stara Tauhira), grad na obali617Cirenaike izmeðu Bere-nike (Bengazije) i Ptole-maide (Tolmette), nazvan u èast Arsinoe, kæeri egipatskog kralja Ptoleme-ja Sotera.arenarij, mjesto gdje se kopa pijesak.Asklepije (latinski Esku-lap), grèki bog ljekarsko-ga umijeæaAsklepijadi, potomci nekih lijeènièkih grèkih obitelji koje su dr�ale Asklepija za svoga preða i èuvale su vje�tinu lijeèenja kao tajnu.arbiter elegantiae (elegan-tiarum), sudac u otmjenostiarhitrav, greda, koja dolazi neposredno na glavice stupovaAta (grèki ate, zlo), zla bo�ica, koju su zbog sijanja razdora istjerali bogovi s Olimpa. Predstavljala je i pomuæenu pamet.Atena, Palada, boginja mudrostiatrij, vrsta trijema, koji je bio glavni dio rimskoga doma iznutraBakho, bog proljeæa i vina.balneator, rob koji je imao na brizi kupali�tebestijarij, borac sa divljim �ivotinjamaBritanik, sin cara Klaudija, kojega je otrovao Neron, njegov polubrat.Buro, Seksto Afranije B., prefekt pretorija (tjelesne stra�e) pod Klaudi-618jem i Neronom. Na glasu vojnik, strogih obièaja, govorio je slobodno i s carem. Utjecao je povoljno na cara, protiveæi se krvo�ednoj silovitosti A-gripine, koja ga je zamrzila. Protivio se Neronu, koji je htio pogubiti svoju mater. Umro je od upale grla 52 g. bukolièki, pastirski ili �to se tièe pastirskog pjesni�tva.Carissime, najdra�i, predragi!cubiculum (kubikulum), lo�nica, spavaonicacuniculus (kunikulus), podrum, podzemni lagumDemiurg, u grèkoj filozofiji, tvorac svega svijeta, to jest bog stvoritelj. U gno-stika demiurg jest ni�a osoba u hijerarhiji, koja je stvorila sav svijet i vlada njim.Deukalion, èovjek koji se po grèkoj mitologiji sa svojom �enom Pirom spasio od opæega potopa i nanovo postao praotac ljudi.Diana, rimska boginja lova (grèka Artemida)domus transitoria, carski dom koji je izgorio u po�aru Rima, nakon kojega je poèeo Neron graditi veliki »zlatni dom«.efebij, u Ateni, vojnièko no-va�tvo, u carsko vrijeme slu�beno dru�tvo mladih bogatih ljudi.IfcEpikur, grèki filozof, koji je uèio, da je u�ivanje spojeno s kreposnim �ivotom svrha èovjekova.ergastulum, radionica, obièno podzemna, zajedno sa stanom za robove i osuðenike.epilator, koji skida dlake s tijelaElisejske poljane, podzemni raj starih Grkaemporij, tr�i�teepinicij (epinikion, grè.) lirska pjesma u slavu pobjede osobito u atletskim natjecanjima i u utakmicama pojedinih vje�tina.Eros (latinski Amor ili Cu-pido), bog ljubavi, sin Kaosa i Noæi, ili Neba i Zemlje, ili Urana (Neba) i Krona, a kasnije obièno sin Afroditin.Faun, ni�i bog stoke koji ima lik èovjeka s kozjim nogama i ro�èiæima.Fortuna, boginja sreæeforum, trgfrigidarij, hladionica, odaja gdje se tijelo rashlaðivalo nakon kupanja.Furije, boginje koje su progonile zloèince i tjerale ih u pomamu.grifon, grif, fantastièna �ivotinja lavljeg tijela, orlove glave, s krilima, konjskih u�iju.

Had, podzemni svijet, pakao habet! dobio je! (dosl.: ima!)Hamadriada, �ensko biæe kao vila, koje je �ivjelo i umiralo s odreðenim stablom.Harite, latinski Gracije, Aglaja, Eufrosina i Tali-ja, sestre, boginje ljepote i dragosti koje su pratile Afroditu i Erosa.Hekuba, �ena Prijama, kralja trojanskoga s kojim je imala pedesetero djece, koja su ponajvi�e zaglavila u ratu Trojanskom.Helena, �ena grèkoga kralja Menelaja, kæi Zeusa i Lede, najljep�a �ena.Helije, grèki Heios, Sunce.Herkul, sin Jupiterov, polubog, slavan zbog svoje jakostiHermo, latinski Merkurije, bog trgovine i prijevare.heurekal na�ao sam! Poklik filozofa Pitagore, kad je otkrio svoj glasoviti pouèak i gol trèao od radosti po ulicama Sirakuze.hepokaust, podzemna peæ koja je grijala sve prostorije u kupali�tu.Homer, najslavniji grèki pjesnik, koji je spjevao dva junaèka epa, Ilijadu i Odiseju.iberski, koji pripada Iberi-ma, na Pirinejskom poluotoku.impluvij, izduben prostor u atriju, u koji se slijevala ki�nica s krova i kroz otvor na krovu.inkubacija, spavanje u hramu kojega boga da bi na-619dahnuo proroèki san, najèe�æe o ishodu i lijekovima koje bolesti.insula (dosl. otok), dom oko kojega je bio vrt te je tako bio odijeljen od drugih, u kasnije vrijeme znaèi blok kuæa.I zida, egipatska boginja, �ena Ozirisova.janitor, vratarJupiter, grèki Zeus, vrhovni bog, otac drugih bogovaKako, èuveni razbojnik, po-luèovjeèja neman, sin VulkanovKasije Hereja, bio je zbog urote od Kaligule osuðen na smrt pred oèima svog oca Kapitona. Car ne dopusti Kapitonu okrenuti glave za smicanja te osudi i njega na smrt �to je to molio, g. 40.Kiprida, Ciparka, Afrodita, koja se rodila na Cipru.konzul, jedan od dvojice upravitelja rimske republike, koji su se birali na godinu dana.Korbulon, Gnej Domicije K., svak cara Kaligule, poznat kao hrabar vojvodaKviriti, staro ime Rimljana u graðanskom �ivotu kao plemenalaconicum, komora za zno-jenje u kupali�tu lampadarij, svjetlono�a lanista, uèitelj u maèevanjulararium, dvorana gdje su bili likovi kuænih bogova (lara)legija, pukovnija, koja je u carsko vrijeme imala od 6 do 12 tisuæa momaka.Libitina, rimska boginja naslade i smrti.Lemuralia, rimska svetkovina mjeseca svibnja u èast sjenama mrtvih.Logos, u novoplatonskoj filozofiji jedan od likova bo�anstva.Lokusta (»Skakavac«, kobi-lica), zloglasna trovaèica u Rimu za Nerona, koja je pripravila otrovne gljive za Klaudija. Kad joj nije prvi put uspjelo otrovati Britanika, kazni je Neron, ali drugi put je njen otrov djelovao napreèac. Pogubio ju je car Galba g. 68.Lukan, Marko Ane] L., latinski epski pjesnik, roðen u Kordovi (u Andalu-ziji) 39 g. po Is., umro u Rimu g. 65. Bio je neæak Seneke filozofa, odgojitelja Neronova, koji ga je dao ovom careviæu za druga u nauku i igri. Neron ga je imenovao svojim kvestorom, pa je u tom svojstvu u senatu govorio u ime carevo. U dvadesetoj godini na vrhuncu èasti, zamjeri se caru, jer je u pjesnièkom natjecanju s njim odnio nagradu za »Silazak Orfe-ja u Pakao«, »Nioba«, u kojoj su se takoðer oboji-620ca natjecali, dovr�i prekid meðu njima, i pjesnik se povuèe u samoæu, odakle je gaðao Nerona svojim epigramima. Sa svojom majkom Acilijom, ne iz uvjerenja nego iz uvrijeðene ta�tine pristupi Pironovoj uroti koja je bila otkrivena. Tada je Lukan odao svoju majku, no ta podlost ne spasi mu �ivot koji je sam sebi uzeo. Bio je vrstan pjesnik i govornik, od kojega se saèuvala samo Farsali-ja, opis graðanskoga rata meðu Pompejem i Cesa-rom, koji je svr�io bojem kod Munde 45 g. pr. Isusa.Luna, Mjesec

Macte! �ivio!Maja, kæi Atlantova, mati Hermova, jedna od zvijezda Plejada (Vla�iæa).Mars, bog rataMerkur, vidi HermoMopso, Kreæanin koji je u-temeljio proroèi�te Apo-lonovo u Klaru u Maloj Aziji.mora, igra, u kojoj dva igraèa pru�aju brzo jedan prema drugomu onoliko prstiju na obje ruke, koliko kojemu puhne u glavu i uz to vièu pogaðajuæi broj svih pru�enih prstiju. Iz Misira udomila se ova zabava u drugim zemljama oko Sredozemnoga mora, a u Dalmaciji zove se �ije-�ete (�est-se-dam), jer izvikuju brojeve na mletaèku.Narcis, lijepi mladiæ, u kojega se zagledala nimfa Echo (Jeka) i od neuzvraæene ljubavi pretvorila se u stijenu i nije zadr�ala nego glas. Narcis se zaljubio u svoju sliku u vrelu i od te ljubavi umro.Neron, car, sin Gnej a Do-micija Ahenobarba i Agri-pine, koja se preudala za cesara Klaudija, rodio se 37 g. po Is. u Anciju. Za ljubav �ene, Klaudije ga posini, i o�eni za njega kreposnu Oktaviju, svoju kæer iz braka s razuzdanom Mesalinom, i zavoli ga vi�e nego svoga sina Britanika, tako da mu je ostavio prijesto po svojoj smrti g. 54. Poginuo u pobuni vojske g. 68. u dobi od 31 godine. Puk je rimski vjerovao, da je samovoljni i objesni car dao spaliti Rim (g. 64). Po njegovoj smrti vjerovali su mnogi da nije umro, osobito u Grèkoj, gdje je bio omilio, tako da su se pojavila i dva pustolova, koji su se izdavali za Nerona, jedan 69., a drugi èak 79. godine.Nesova ko�ulja. Heraklo svlada u borbi kentaura Nesa, koji mu htjede oteti Dejaneiru, i ubi ga otrovnom strijelom. Neso izdi�uæi preporuèi Deja-neiri da skupi njegovu621krv kojom æe saèuvati sebi vjernost Heraklovu. Kad je Heraklo uzeo drugu �enu lolu, Dejaneira mu posla ko�ulju umoèenu u krv Nesovu. Obu-kav�i ko�ulju Heraklo o-sjeti stra�ne muke i spali se sam na lomaèi na gori Eti.Nimfe, boginje, koje predstavljaju �ive snage u vodi i vegetaciji; i Muze se zovu Nimfama jer su isto tako kæeri Zeusove.nomenklator, prozivaè, rob, koji je najavljivao goste.Norik, pokrajina rimska od Dunava do gornje Save i Karnijskih Alpa, koju su Rimljani pokorili pod Augustom, Tiberijem i Dru-som.ocelle mi\ oèce moje! oecus, grèki oikos, dom Oton, Marko Salvije O., car rimski iz obitelji OtonaPalas, Palada, bo�ica, za�titnica umijeæa i grada AteneParnas, danas Ljakura, brdo u istoènoj Grèkoj, gdje je prebivao Apolon s Muzama.Parti, narod u sjevernoj Perziji, vrsni strijelci i konjiciPotres, oci, praoci, preði, senatori, vijeænicipedisegui, robovi koji su pratili gospodara kad je izlazioPersefona, latinski Prozer-pina, kæi Jupiterova i De-metrina (Cererina), boginja ratarskih poslova i �ena podzemnoga boga Plutona.peristil, trijem na stupovima oko zgrade ili u zgradiPetronije, pisac latinske pripovijesti, koja nosi naslov Petronija Arbitra Satire ili Satiricon. Historik rimski Tacit u svojim Analima (XVI 18�20) pi�e o njemu, da je za Ne-rona bio prokonzul u Bi-tiniji, miljenik carev i odreðivao ukus na dvoru (elegantiae arbiter). Optu�en stoga g. 66. posl. Kr. od zavidnoga Tigelina za orta�tvo s urotnicima od 65., pao je u nemilost i pod pasku, pa je bez straha zadao sam sebi smrt u Kumi, poslav�i prije toga Neronu popis svih njegovih zabluda s imenima svih drugova u nepodop�tinama. Ta pripovijest ili roman nije se saèuvala sva, nego u malom dijelu, odlomcima knjiga XV. i XVI. koji su se na�li u Trogiru u XVII. stoljeæu u vlastelinskom domu Èipèiæa (Cippico), kojih je jedan prepisao bio sebi tu pripovijest 1424. g. za svojih nauka u Florenciji. Taj rukopis bio je prvi put tiskan 1644. u Padovi, i to nepotpuno, a od tada je izlazi-622lo vi�e izdanja, koja su piscu pribavila novu slavu i popularnost, toliku da je potkraj toga stoljeæa jedan Francuz, èasnik Nodot, zadovoljio one koji su �alili za izgubljenim dijelovima, pa je praznine u saèuvanom tekstu dopunio iz svoje glave, tvrdeæi da je te svoje dopune izvadio iz nekoga rukopisa koji se na�ao u Donjem Biogradu

1688. Bilo je odmah uèenih ljudi koji su povikali na tu patvorinu, no �iroka publika nije marila za to, nego je u�ivala u tim dopunjenim izdanjima, koja odmjerenom sjetilno�æu nije zaostajala za pravim Petronijevim dijelovima i s njima se srasla u jednu cjelinu, èak i u najnovijim izdanjima prijevoda engleskoga, talijanskoga i francuskoga. Petronije, kako ga je zamislio i gotovo glavnim junakom romana »Quo vadi�?« uèinio Sienkiewicz, razlikuje se mnogo od pravoga Petronija, no to mu ne umanjuje umjetnièke vrijednosti.pirièki ples ili pirika bio je najomiljeniji ples s oru�jem u Grka, osobito ratobornih Dorana. Spartanska djeca uèila su se od pete godine tom plesu, da bi se radije vje�bala u upotrebi oru�ja. Platon pripovijeda da su plesaèiritmièkim kretnjama opona�ali napadaj i obranu, prikazujuæi gibanje, i mijene boja. Ritam plesu davala je pratnja pjesme i frule. Piriku su izvodili u najsveèanijim obredima spartanskim, o blagdanu obaju Dioskura, Ka-stora i Poluksa i o gim-nopedijama, u Ateni pak0 velikom i malom Pana-teneju. Ovakvih ratnih plesova imali su mnogi narodi, a neki ih njeguju1 danas.Piron (Pvrrho) iz Elide, grèki filozof, poèetnik skeptièke struje (negdje izmeðu 360. i 270. g. prije Is.), pratio je Aleksandra Makedonca na njegovim vojnama. Kao Sokrat, imao je uèenike koje je uèio usmeno, ali nije ostavio pisanih djela.plebs, svjetina, pukpontifex maximus, »glavni graditelj mostova«, vrhovni sveæenikprandium objed oko tri sata po podne.proh pudorl sramote li!Prote), morski bog grèki, sin Posejdonov (Neptu-nov) ili Okeanov, èuvar nakaznih stada i riba Po-sejdonovih, proricao je buduænost i mijenjao lik po volji. Prikazivali su ga kao èovjeka s ribljim repom.pretor, sudac ili upravitelj pokrajine623prokonzul, visoki slu�benik koji je upravljao kojom provincijom sa svom kon-zularskom vla�æu.sambuka, glazbena sprava grèka sa �icama, u koje se udaralo.Satiri, pratioci boga Bakha, polubogovi sa �iljatim u-�ima, ro�èiæima, kozjim nogama i repiæem, dlakava tijela.scriptae duodecim, dvanaest pisanih, igra kamenèiæima na dasci razdijeljenoj na 25 èetvorina.Selena, v. LunaSerapis, bog, kojega su u Misiru mije�ali s bikom Apisom, koji je po smrti postajao Osiris pod imenom Osorapis. On je vladao poplavom Nila i davao zdravlje bolesnima.Skopa, grèki graditelj i kipar s otoka Para (oko 420. do 350. pr. Is.).sistar, muzièka sprava egipatska koja zveèi, a danas je upotrebljavaju Kopti i Habe�ani mjesto zvonca kod mise.sirtna, »povlaka«, haljina s dugim skutima koju su nosili osobito tragièki glumci.stadium, trkali�te ili mjera du�ine puta od 600 grèkih stopa. Olimpijski stadij mjerio je 192 metra.Stiks, danas Mavro Nero (Crna voda) ili Drako624Nero (Zmajeva voda), u Arkadiji, ponornica, o kojoj su vjerovali da teèe u podzemni svijet. stola, prostrana haljina rimskih �ena, koje su imale graðansko pravo. Nosila se povrh tunike, sa dva pasa, ispod prsiju i nad bedrima.tablinum, jedna od malih odaja u kojoj je gospodar primao svoje klijente i imao obiteljski arhiv.tesera, propusnica, ulaznica od kovine, glasovnica.Tiridat, armenski kralj koji je s bratom Volegesom osvojio kraljevstvo ali je morao ratovati s Rimljanima, koji su podupirali Tigrana VI. Umro je g. 73.theurgus, èarobnjak, èudotvorac »od bo�je strane«.toga, rimska gornja mu�ka haljina koju su nosili u mirno doba i koja se u carsko vrijeme nosila samo u sveèanim zgodama.tribun, vojnièki, vi�i èasnik

triklinij, blagovaonica sa tri postelje, od kojih su na svakoj le�ale po tri osobetunika, donja haljina kod Rimljanatur, divlja �ivotinja, nalik govedu. Otuda Turovo polje (Turopolje).univira, �ena koja ima samo jednog mu�aunktuarij, odaja u kupaonici gdje se tijelo ma�e ulji-mavelarij, veliko platno, koje se razapinjalo mjesto krovaVenera, rimska bo�ica domaæeg ognji�tavervena, spori�, biljkavestalka, sveæenica bo�ice Veste, koja je polo�ila zavjet èistoæe vicus, ulica, gradska èetvrt Vulkan, rimski bog ognja i mehanièkih vje�tinaZeus, grèki vrhovni bog, otac svih bogova40 Quo vadi�625BILJE�KA O PISCUZa roman Quo vadi� o progonu kr�æana u vrijeme Neronove vladavine Rimskim Carstvom Henrvk Sien-kiewicz dobio je 1905. Nobelovu nagradu. I prije ovog najveæeg knji�evnog priznanja Sienkievvicz je bio poznat ne samo u svojoj domovini Poljskoj nego i izvan njenih granica. Proslavio se u prvom redu svojim povijesnim romanima: Ognjem i maèem (1883�1884), Potop (1886) i Gospodin Wolodyjowski (1887�1888), koji saèinjavaju Trilogiju, jer se neki likovi javljaju u sva tri romana. Upravo su prilike u kojima je �ivio i koje su obilje�avale sudbinu njegova naroda u XIX. stoljeæu navele Sienkiewicza da svoje pisanje usmjeri na povijesne teme. Poljska je tada bila ruska gubernija u kojoj se svaki poku�aj nacionalnog buðenja krvavo gu�io. Spomenimo samo neuspio ustanak 1863. nakon kojeg je narodu prijetila malodu�nost i klonulost. Sienkievvicz smatra da Poljacima treba pru�iti uzore iz pro�losti koji æe ih ohrabriti i poslu�iti im kao putokaz u tim te�kim vremenima. Zato u svojoj Trilogiji o�ivljava XVII. stoljeæe kad su se javljali svi moguæi domaæi i strani neprijatelji i kad se poljsko plemstvo borilo protiv Kozaka, Tatara, �veðana, Rusa i Turaka. Glavni junaci kao Skrzetuski, Kmicic, Wolodyjowski, uz koje se javljaju i komièni likovi kao npr. Zagloba � junaci koji svojim vite�kim podvizima raspaljuju ma�tu i potièu rodoljubne osjeæaje. Nije èudo �to je upravo ta Trilogija uèinila Sienkiewicza popularnim u �irokim slojevima poljske èitalaèke publike. On kao pisac nagla�avao je da je najvi�i cilj svakog knji�evnika »doæi i pod627krov siroma�nog naroda«. Taj je cilj bez sumnje postigao.Knji�evni uspjeh Henrvka Sienkiewicza usko je vezan uz njegov �ivotni put koji je, �to je i normalno, obilje�io njegovo stvarala�tvo. Roðen je 1846. u selu Wola Okrzejska na Podlasju u obitelji koja je u XVIII. stoljeæu stekla plemiæki naslovj Otac mu je bio sitni zemljoposjednik i upravitelj na velika�kom posjedu. Mali Henrvk, po�to je obitelj prodala zemlju i preselila u Var�avu, èesto preko ljeta odlazi baki na selo, gdje u staroj �krinji na tavanu nalazi djela poljskih pisaca XVI. i XVII. stoljeæa: Reja, Kochanowskog, Gornickog, Skarge i Orzechovvskog. Èitajuæi te knjige i slu�ajuæi prièe iz obiteljske tradicije, u kojoj se nikada nije gasila misao o borbi za slobodu poljskog naroda, u mladom se Henrvku razvijao osjeæaj za nacionalne vrijednosti. Uostalom djed mu je bio slavni borac pod Na-poleonom, od kojeg se na�alost uzalud oèekivala sloboda poljskog naroda.�kolovanje Henrvka Sienkiewicza nije bilo osobito uspje�no. Upisivanjem na razlièite fakultete koje je kasnije napu�tao (pravni, medicinski, filolo�ki) on je zapravo tra�io svoj �ivotni put, koji je na kraju na�ao u knji�evnosti. Prije nego �to se proslavio svojim povijesnim romanima, bavio se publicistièkim radom, koji je bio vrlo uspje�an i u kojem je stekao veliko spisateljsko iskustvo. Poèeo je zapravo s kazali�nom kritikom i prikazima starijih poljskih knji�evnika. Pod pseudonimom Litvos pisao je u poljskim novinama feljton o raznim sitnim ili krupnim svakida�njim pitanjima vodeæi rubrike: Bez naslova, Sada�njost, Tekuæa pitanja. Putovanje Amerikom (1876�1877), te boravak u Francuskoj i Italiji otvaraju mu nove vidike i poma�u da zrelije shvati odnose u vlastitoj domovini. U Los Angelosu pi�e pripovijetke Skice ugljenom (1877), gdje daje likove izrabljivanih poljskih seljaka i o�tru satiru na dru�tvene prilike poljskog sela s njegovim zelena-�ima i birokratima. Meðu novelama osobito se istièu Janko muzikant (1881), gdje govori o talentiranom ali neshvaæenom puèaninu; Svjetionièar (1881), gdje opisuje poljskog emigranta koji u dalekoj Americi èitajuæi

r>28Mickiewiczevog Pana Tadiju zaboravlja upaliti svjetionik te gubi slu�bu, ali ne i nadu koju mu je ulio u srce veliki poljski romantièar svojim stihovima. Godine 1882. objavljuje novelu Bartek pobjednik, o junaèkom poljskom vojniku koji se bori za tuðe interese. Pripovijest Tatarsko zarobljeni�tvo (1880) bila je uvod u njegove povijesne romane koje smo na poèetku spomenuli. U programskom èlanku: O historijskom romanu 1888. iznosi svoje poimanje te knji�evne vrste. Nakon Trilogije (1886), koja je izazvala pravo èitalaèko odu�evljenje, napisat æe dva romana iz suvremenog �ivota: Bez dogme (1888) i Porodica Polanieckih (1895). S tim romanima nije ponovio uspjeh svojih povijesnih romana, od kojih æemo jo� spomenuti Kri�are (1897�1900) gdje se osvræe na poljski srednji vijek i borbu s njemaèkim vite�kim redom, slikovito opisujuæi dvoboje, obièaje i razne obrede.Roman iz rimske povijesti Quo vadi� koji je poèeo izlaziti 1895. u var�avskoj »Gazeti Polskoj« spada svakako u vrhunac njegova knji�evnog stvarala�tva. Ovdje se, kao i u veæini povijesnih romana, radnja razvija kroz svladavanje zapreka koje stoje na putu zaljubljenim, ali vjerom i polo�ajem odvojenim likovima (patricij Vi-nicije i kr�æanka Ligija), oko kojih se ni�u poznate povijesne liènosti kao Neron, Seneka, Petronije, apostoli Petar i Pavao.Svoj knji�evni rad Sienkiewicz je zaokru�io romanom za mlade� Kroz pustinju i pra�umu (1910). Dogaðaji prije I. svjetskog rata udaljuju ga od knji�evnosti. Sklanja se u Vevey, u �vicarskoj, gdje je i umro 1916.Sienkiewicz je za sobom ostavio golemo knji�evno djelo, koje je znaèilo velik napredak u razvitku poljske knji�evnosti. Ne samo da su njegove pripovijetke i romani odigrali va�nu ulogu u buðenju patriotske svijesti poljskog naroda, nego su isto tako predstavljali znatan doprinos poljskom jeziku. Pi�uæi jasno, jednostavno, slikovito i s mnogo nijansa Sienkiewicz je bio velik umjetnik jezika. Veæina njegovih djela ni danas nije izgubila na svojoj svje�ini i predstavlja trajnu, klasiènu vrijednost poljske ali isto tako i svjetske knji�evnosti. Ljiljana Matkoviæ-Vla�iæ629SADR�AJPrvi dio............ 5Drugi dio........... 213Treæi dio........... 383Epilog............ 609Tumaè nepoznatih rijeèi....... 617Bilje�ka o piscu......... 627631Tiskanje dovr�enou NI�RO »Vjesnik«,u prosincu 1978.Knji�nica Zelina540013019