Filozofski fakultet u RijeciSveučilišta u RijeciOdsjek za povijest umjetnostiSveučilišna avenija 4, Rijeka

Seminar iz predmeta Umjetnost XX. stoljeća

SOCIJALNOKRITIČKA STRUJA HRVATSKE MEĐURATNE UMJETNOSTIGrupa Zemlja

Student: Nada Petrović Godina: 3. Studijske grupe: pu / njem. j. i knjiž. Mentor: Lidija Butković Mićin, prof.

Rijeka, 10. 06. 2013.

SadržajSažetak......................................................................................................................................................3

Uvod.........................................................................................................................................................4

1. Povijesni kontekst.................................................................................................................................5

2. Grupa Zemlja .......................................................................................................................................7

2. 1. Slikarstvo......................................................................................................................................8

2. 2. Paralelne tendencije u europskom međuratnom slikarstvu..........................................................9

2. 3. Umjetnost Hlebinske škole.........................................................................................................10

Zaključak................................................................................................................................................12

Literatura................................................................................................................................................13

Popis reprodukcija..................................................................................................................................14

2

Sažetak

U ovom seminarskom radu bavit ćemo se socijalnim tendencijama u hrvatskom

međuratnom slikarstvu, točnije u slikarstvu grupe Zemlja, čija je preokupacija bila

sinteza povijesnog iskustva i potreba suvremenog života. Koncentrirat ćemo se na

slikarska djela Krste Hegedušića, na njegova nastojanja oko razvoja naivne

umjetnosti kao specifičnog vida socijalnog djelovanja u ruralnim zajednicama, ali i na

slikare pod utjecajem ideja Zemlje, našeg najreprezentativnijeg udruženja umjetnika i

prikazati pristup naših umjetnika obradi tema u socijalnokritičkom smislu, točnije

njihovu zamisao, predodžbu i sam slikarski prikaz pojedinih situacija koje su uzimali

za teme svojih djela. Tako ćemo prezentnom učiniti ne samo namjeru njihova

slikarstva, nego i sam način na koji su nastojali ostvariti društvene promjene i

kritizirali građanski društveni poredak te prikazati kakvo je bilo ondašnje poimanje

socijalne pravde i što je ona značila za ono doba u smislu aktualizacije i poruke koju

su preko nje slali sami umjetnici.

3

Uvod

Dvadeseto je stoljeće veoma kompleksno povijesno razdoblje, a mi ćemo se u

ovom seminarskom radu koncentrirati na prilike u hrvatskom međuratnom slikarstvu,

uvelike specificiranom socijalnokritičkim strujanjima u tadašnjoj Hrvatskoj u sklopu

Kraljevine SHS, odnosno kraljevine Jugoslavije. Grupa Zemlja, kao najznačajniji

višeznačni fenomen kulturnih i umjetničkih strujanja toga vremena u nas, kao idejnu

nit vodilju imala je borbu za socijalnu pravdu, čime je, dakako, utjecala na afirmaciju

ideja o novom društvenom poretku. Iz samog naziva 'Zemlja' vidimo da shodno

onome prije rečenom, to slikarstvo teme uzima iz socijalnih, ruralnih krugova,

vezanih uz svakodnevni život i rad. U ovom seminarskom radu toj temi pristupamo iz

perspektive povijesti umjetnosti, i sve podvrgavamo kritici iste, pokušavamo ocijeniti

kakav je odnos tema umjetničkih djela tog slikarstva i samih umjetnika, koji su, bez

daljnjega, osjećali određenu empatiju prema tematici kojom se u djelima bave. Iz te

perspektive prezentnima ćemo učiniti i najvažnije značajke ove socijalnokritički

angažirane umjetničke prakse. No, kako bi se pojava i samo djelovanje 'Zemljaka'

mogla što bolje shvatiti, potrebno ih je najprije postaviti u nekakav povijesni kontekst.

4

1. Povijesni kontekst

„Dvadeseto stoljeće počinje u devetnaestom, odnosno: devetnaesto završava u

dvadesetom.“1 Devetnaesto stoljeće u Hrvatskoj obilježeno je postepenim

pretvaranjem hrvatskog društva iz feudalnog u moderno građansko. Što se

umjetnosti tiče, stilski pluralizam i avangarda obilježili su kraj 19. i početak 20.

stoljeća. Za našu temu važno je međuratno razdoblje, točnije, decenija od 1926. do

1936. godine. No, kako bi taj period bio razumljiv, potrebno je dati kratak pregled

povijesno – političkih okolnosti koje su mu prethodile.

Hrvatska je u sastavu Austro-ugarske države ušla u Pvi svjetski rat godine 1914.

Kraj Prvoga svjetskog rata godine 1918. označio je i kraj postojanja Austro-ugarske,

a Hrvatska je raspadom iste ušla u sastav Države Slovenaca, Hrvata i Srba, ubrzo

preimenovane u Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, zatim 1921. u Kraljevinu SHS,

koja će taj naziv zadržati sve do 1929., kada će konačno promijeniti naziv u

Kraljevinu Jugoslaviju i zadržati ga sve do raspada tijekom Drugog svjetskog rata.

Neovisno o nazivlju, ovu je zajednicu država tijekom međuratnog razdoblja obilježio

apsolutizam i centralizam beogradskog dvora pod upravom Krađorđevića s usponima

i padovima politički polariziranih stranaka. Budući da nećemo ulaziti u pojedinosti,

istaknut ćemo samo neke značajne događaje, kao primjerice 20. lipanj 1928., kada je

u Narodnoj skupštini Kraljevine Jugoslavije izvršen atentat na zastupnike Hrvatske

seljačke stranke (Stjepana Radića i političke istomišljenike), koji su se, ukratko i

između ostalog, zalagali za autonomiju Hrvatske. Taj je događaj izazvao brojne

demonstrature po Zagrebu i negodovanje u Hrvatskoj, nakon čega je kralj

Aleksandar ukinuo Narodnu skupštinu i uveo Šestojanuarsku diktaturu. Politička

situacija se polako rasplamsavala, lijevo ili desno orijentirane stranke i ogranci

osnovani još 1919. (primjerice Ustaški pokret Ante Pavelića, Četnički pokret,

Vnatrešna Makedonska Revolucionerna Organizacija, Komunisktička partija

Hrvatske, Komunistička partija Jugoslavije) uzimali su maha, a kralj Aleksandar I. je

godine 1931. radi smirivanja situacije intervenirao ponovnim uvođenjem

parlamentarizma. 9. listopada 1934. kralj Aleksandar ubijen je u atentatu u Marseilleu

za državnog posjeta Francuskoj, a tročlano Kraljevsko namjesništvo preuzima vlast u

ime maloljetnog prijestolonasljednika Petra II. Slijedile su brojne krize zbog, za nas

važnog, statusa Hrvatske, koje su okončane potpisivanjem Sporazuma Cvetković –

Maček i osnivanjem banovine Hrvatske u kolovozu 1939., nakon kojeg ubrzo slijedi

početak Drugog svjetskog rata, tijekom i poslije kojeg se Hrvatska nalazi u sasvim

1 ŽELJKA ČORAK, Arhitektura 20. stoljeća, u: Hrvatska umjetnost. Povijest i spomenici, Zagreb, 2010., 511.

5

drugačijim političkim situacijama – od Nezavisne Države Hrvatske od 1941. do kraja

rata, 1945., kada ulazi u sastav socijalističke tvorevine.2

2 Hrvatska između dva rata: http://www.hr/hrvatska/povijest/kratka/izmedjuratova (17.5. 2013.)

6

2. Grupa Zemlja

Grupa Zemlja je ljevičarska grupa slikara i arhitekata osnovana godine 1928., a

zabranjena 1935. Pokretači grupe su, između ostalih, slikar Krsto Hegedušić i

arhitekt Drago Ibler. 3 Program Udruženja likovnih umjetnika Zemlja (nezavisnost

likovnog izraza, dizanje opće likovne kulture i zagovaranje umjetnosti koja odražava

vlastitu sredinu i suvremene vitalne potrebe društva) ostvarivao se preko izložbi,

predavanja i suradnje s paralelnim 'intelektualnim grupama'. Ibler je bio predsjednik

grupe i autor manifesta kojim se traži odustajanje od specifičnih estetskih programa u

korist humanih, ekonomskih i funkcionalnih činilaca. 4

Od svih umjetničkih grupa i udruženja koja su djelovala u međuratnom razdoblju,

Zemlja je, kao specifična, kolektivna i organizirana pojava, imala najodređeniji

program i najdosljedniju unutarnju povezanost. Njezina je problematika isprepletena

s idejnim, političkim i umjetničkim težnjama svojega vremena.5 Nadahnuta je bila

kritikom građanskog društvenog poretka, njegovih vrijednosti i njegove stvarnosti,

stremeći novom revolucionarnom poretku. Umjetnost je članovima Zemlje služila kao

sredstvo ostvarivanja ideoloških ciljeva. Kolektivnim napuštanjem larpurlartističke

indiferentnosti, umjetnost se borila za socijalnu pravdu ugnjetenih klasa. Plansko

pristupanje širokim narodnim slojevima pomoću umjetnosti bio je pokrenut ideološki

proces koji je zbog propagandno – partijske instrumentalizacije bio opasan za

tadašnju vlast te je stoga grupa Zemlja morala biti ukinuta.6

Djelovanje Zemlje odvijalo se u dvjema sferama, kritičko-teorijskoj i praktično-

slikarskoj, što je pridonijelo širenju ideja na razini cijele države: kao pripadnici lijevo

orijentirane političke struje, Zemljaši u kulturnu sferu unose tadašnji stil političke

borbe, tadašnjih ilegalnih glasila (letaka, novina i sl.), što je uvelike utjecalo na

društveni pragmatizam, na ekonomski determinizam i na širenje partijskih ideja.

Socijalni, klasni i metapolitički sadržaj koji Zemljaši tematiziraju u slikarstvu odnose

se na narod, a ne na partiju. Hrvatsko selo i periferni dijelovi, ali i slike grada, ono

nacionalno i ono socijalno povezuju Radićeve ideje o autonomiji Hrvatske s idejama

Komunističke partije o federativnom uređenju.7

2. 1. Slikarstvo3 MIŠKO ŠUVAKOVIĆ: Pojmovnik suvremene umjetnosti, Zagreb, 2005., 679.4 DARJA RADOVIĆ MAHEČIĆ: Arhitektonske koncepcije na tragu avangardi, Zagreb, 2007., 97.5 BOŽIDAR GAGRO: „Zemlja“ između uzroka i posljedice“, u: Kritička retrospektiva „Zemlja“, Zagreb, 1971., 7.6 BOŽIDAR GAGRO: (bilj. 5), 8.7 IGOR ZIDIĆ: Slikarstvo, grafika, crtež, u: Kritička retrospektiva „Zemlja“, Zagreb, 1971., 13.

7

Temelj za ideje 'zemljaškog' slikarstva stvoren je još u predzemljaško doba.

Naime, već sredinom drugog desetljeća dvadesetog stoljeća javili su se umjetnici,

čija djela karakterizira kritički realizam socijalnih tematika8, što je direktno indiciralo

sazrijevanje ideje o osnivanju likovne grupe, čija bi koherentnost proizlazila iz

istovjetnih likovnih i idejnih ciljeva – grupe Zemlja. Cilj im je bio postići nezavisnost

likovnog izraza podizanjem likovnog nivoa, odnosno borbom protiv diletantizma i

popularizacijom umjetnosti.9

Umjetnici u prvi plan postavljaju hrvatsko selo, predgrađe i periferiju, što je,

dakako, socijalna tematika, koja se javlja i u sovjetskom slikarstvu, od kojeg Zemljaši

zapravo ništa drugo ni nisu preuzeli. Više se mogu prepoznati utjecaji

zapadnoeuropskog slikarskog nasljeđa, većinom formalni, ali i tematsko-motivski.

Odnosi tih sastavnica individualni su jer variraju s vremenom i u djelima pojedinaca.10

Vremenski i sadržajno postoje tri relativno cjelovita sloja europskog slikarstva u

kojima zemljaši nalaze uzore. Prvi je medijevalni, iz kojeg preuzimaju Trijumf smrti i

Posljednji sud, koji se referiraju na prolaznost. Drugi sloj podrazumijeva djela

Hieronymusa Boscha, Ursa Grafa, Pietera Brueghela i dr. od kojih preuzimaju

poprište univerzalne drame. U treći sloj spadaju suvremenici zemljaša, kao na

primjer Frans Masereel, Otto Dix, Georg Grosz, predstavnici modernog europskog

slikarstva. Heterogenošću izraza zemljaši su težili, barem relativnoj, jedinstvenosti. 11

U prvom razdoblju djelovanja Zemlje, od 1929. do 1931. godine, od najveće su

važnosti djela Krste Hegedušića, Lea Juneka, Otona Postružnika i Ivana

Tabakovića.12 Leo Junek specifičan je predstavnik Zemlje, čija se djela iz 1926.

(predzemljaške faze, dakle) smatraju paradigmama zamišljenog novog stila, u kojima

dolazi do izražaja plošno i linearno tumačenje prostora, fascinantna egzaktnost

crteža i zemljana paleta boja. Junek je prvi puta fiksirao tjeskobu, prazninu i

zarobljenost s natruhama nadrealnog, posebice u smislu talijanskog metafizičkog

slikarstva . Junek s vremenom, pod Dufyjevim utjecajem, postaje koloristom, kada

reducira velike plohe, izmjenjuje paletu boja, lagano izbjegava obrubne linije likova i

prostor dobiva treću dimenziju i atmosferu. 13 Krsto Hegedušić, kao najznačajniji

predstavnik Zemlje, u svojim djelima obuhvaća sve važne elemente zemljaškog

slikarstva: realistički sujet s elementima groteske, strogu kompoziciju, krupnu i plošno

8 GRGO GAMULIN: Hrvatsko slikarstvo XX. stoljeća, Svezak prvi, Zagreb, 1997., 424.9 IVANKA REBERSKI: Dokumentacija, kronologija, bibliografija, biografije, u: Kritička retrospektiva „Zemlja“, Zagreb, 1971.,189.10 IGOR ZIDIĆ, (bilj. 7), 15.11 IGOR ZIDIĆ, (bilj. 7), 16.12 IGOR ZIDIĆ, (bilj 11)13 IGOR ZIDIĆ, (bilj. 7), 16. – 17.

8

slikanu jednostavnu formu. Krsto je Hegedušić jedan od prvih hrvatskih modernih

slikara koji su pojam ljepote strogo odijelili od pojma umjetnosti; na njegovim se

slikama ljudi ubijaju, vješaju, opijaju, pale, pljačkaju, siluju i sl. Nadahnuće je crpio u

Podravini i podravskim motivima 14; u Hlebinama je u rujnu 1931. potaknuo i

djelovanje Hlebinske škole 15, o kojoj će govora biti u jednom od sljedećih poglavlja.

Ivan Tabaković isticao je u grotesknim prikazima nadrealistički mehanizam svoje

mašte16, dok se Oton Postružnik, kontrolirajući svoju polaganu i, u biti, deskriptivnu

liniju pokazao redateljem zakulisnih prizora. 17 U Tabakovićevim slikama postoji

opscena linija, a ne sujet kao u Postružnikovim. Postružnik u slikarskim djelima teži

monumentalnosti, jednostavnoj i sumarnoj formi, tvrdoj modelaciji i metalno – tonskoj

zvučnosti, dok u linorezima teži redukciji i suprotnom intenzitetu.18 U razdoblju od

1931. do kraja nastupaju, uz spomenute, Ivan Generalić i Franjo Mraz, seljaci-slikari

što ih je Krsto Hegedušić upućivao u slikarstvo. Ti su umjetnici promovirali hrvatsku

'naivnu umjetnost', izražavajući poetičnost (Mraz) i cjelovitost vizije (Generalić).19

Đuro Tiljak, u početku mimo Zemlje, razvijao se simultano s Krstom Hegedušićem.

Iako se u njegovim djelima prepoznaju specifične manje cjeline i permanentna

originalnost, on nije eklektik. Obilježje njegova slikarstva u doba Zemlje jesu težnja

plošnosti i ornamentalno ritmiziranje (prevođenje trodimenzionalnih oblika u grafičke

znake).20 Paralelno, iako u početku neovisno o Zemlji, razvijao se i jedan od

najizuzetnijih crtača i grafičara Hrvatske, Marijan Detoni. Za razliku od Hegedušića,

Detoni u slikarstvu obuhvaća samo lumpenproletarijat, dok su Hegedušićeve teme

gotovo uvijek socijalno tendenciozne.21 Efermerni primjeri crtača jesu Željko

Hegedušić i Vilim Svečnjak – nonkonformistički pamfletisti, kritičari morala i autoriteta

koji su skloni eklekticizmu.22 U spletu konvergirajućih diverznosti, raritetan je primjer

Kamilo Ružička, čija je infantilistička crta, u početku, odlika pučkog ekspresionizma,

a koji se je kasnije priklonio masereelovskoj maniri.23 Zemlji su svoj doprinos

slikarskim djelima dali i Antun Mezdjić, Omer Mujadžić, Ernest Tomašević, Branka

Krstijanović, Petar Franjić i sr., ne utječući na estetsku i društvenu sferu grupe, ali

pridonoseći popularnosti socijalnih i socijalno-kritičkih tematsko-motivskih

preferencija.24

14 IGOR ZIDIĆ, (bilj. 7), 17.15 MIŠKO ŠUVAKOVIĆ: (bilj. 3)16 IGOR ZIDIĆ, (bilj. 14)17 IGOR ZIDIĆ, (bilj. 14)18 IGOR ZIDIĆ, (bilj. 14)19 IGOR ZIDIĆ, (bilj. 7), 18.20 IGOR ZIDIĆ, (bilj. 19)21 IGOR ZIDIĆ, (bilj. 19)22 IGOR ZIDIĆ, (bilj. 19)23 IGOR ZIDIĆ, (bilj. 19)24 IGOR ZIDIĆ, (bilj. 18)

9

2. 1. Paralelne tendencije u europskom međuratnom slikarstvu

U djelovanju grupe Zemlja može se prepoznati utjecaj weimarske 'nove

objektivnosti' kao kritičke i angažirane slikarske prakse, po tematici kritičkog

socijalnog i klasnog, a po načinu prikazivanja postekspresionističkog slikarstva, s

karakterističnim odnosima prema naivnom, folklornom slikarstvu. 25 Iako su se u

ideološkoj sferi borili protiv kurseva iz inozemstva, u radnoj su se zemljaši zalagali za

intenzivni rad s paralelno ideološki orijentiranim intelektualnim grupama iz drugih

europskih zemalja. 26 Grupa Zemlja može ići u korak s drugim grupama u Europi,

koje su unatoč žestokim kritikama zadržali idealističku vjeru da mogu promijeniti i

poboljšati svijet. 27 Kretanja i strujanja trećeg desetljeća dvadesetog stoljeća u

Hrvatskoj nastajala su iz istih povijesnih i društvenih podloga kao i ona u drugim

srednjoeuropskim zemljama. Neorealizam i neoprimitivizam dvadesetih godina

postali su jednim od glavnih smjernica za razvoj kritičkog realizma u Hrvatskoj, uz,

primjerice, poticaje iz njemačkog kritičkog i magičnog realizma, ekspresionizma,

naturalizma ili neke francuske modernističke forme (kao npr. cézanneističke). 28

Divergentnost stilske definiranosti kongruentna je divergentnosti pojedinaca i

njihovog kulturno – socijalnog kruga, ali i umjetničkog utjecaja, tako da se ne može

govoriti o izravnim utjecajima iz drugih europskih područja na grupu Zemlja globalno,

ali se može govoriti o pojedinačnim poticajima koji su, dakako, utjecali na formiranje

nekih odlika zemljaškog stila u širem smislu.

2. 3. Umjetnost Hlebinske škole

25 MIŠKO ŠUVAKOVIĆ: (bilj. 3)26 IGOR ZIDIĆ, (bilj. 7), 190.27 KARL RUHRBERG: Slikarstvo, u: Umjetnost 20. stoljeća, Zagreb, 2004., 220.28 GRGO GAMULIN: (bilj. 8), 419.

10

Seljačko naivno slikarstvo Hlebinske škole, osnovane od Krste Hegedušića u

rujnu 1931. u Hlebinama, javilo se izvan svakog likovnog toka još sredinom 20-ih

godina 20. stoljeća, kada su Ivan Generalić i Franjo Mraz počeli izražavati svoj

'seoski amaterizam' ili 'pučku umjetnost' kroz risanje po raznim materijalima, 'gdje

god su stigli'. 29 Ono što je jedinstveno u univerzalnim razmjerima za Hlebinsku školu

jest mogućnost prijenosa stila i arhetipova, tehnike i kromatike, hermatističko

generacijsko i individualno razvijanje od primitivizma do klasične strogosti Ivana

Generalića, barokne neiscrpivosti Mije Kovačića, manirističke slobode Ivana

Večenaja, ironičnog 'novog realizma' Josipa Generalića do melodičkog crteža Ivana

Lackovića. 30 Kritičkorealističke ideje Zemlje dakako da su otvorile put umjetnicima

Hlebinske škole, koja izražava naivno slikarstvo seoske, 'primitivne' tematike,

tematike pogodne za prodor zemljaške lijevo orijentirane ideologije, koja kritizira

građanski društveni poredak i želi uvesti promjene, dotičući se najšireg društvenog

sloja – hrvatskih seljaka.

Čiste plohe, lokalne otvorene boje, reducirani crtež, motivi seljačkih radova,

ekspresionistički divlji izraz, pejsažni ambijent karakteristike su slikarstva umjetnika

Hlebinske škole pod utjecajem Hegedušićeva izraza (oko 1936. godine). 31 Svi su

umjetnici kasnije, više – manje, razvijali svoj vlastiti stil (unutar pučkog) asimiliraući

razne utjecaje i dodire s drugim pravcima i stilovima i ponekad napuštajući naivnost i

priklanjajući se realističkom opisivanju. 32

Zaključak

29 GRGO GAMULIN: (bilj. 8), 504.30 GRGO GAMULIN: (bilj. 8), 505.31 GRGO GAMULIN: (bilj. 8), 509.32 GRGO GAMULIN: (bilj. 8), 506.- 507.

11

Pojava udruženja likovnih umjetnika pod nazivom Zemlja omogućilo je razvoj

hrvatskog slikarstva u svim sferama. Za nas značajan kulturni, umjetnički i politički

razvoj dogodio se pod direktnim utjecajem pripadnika Zemlje, koji su, osim

sufinanciranja, poticanja i pokretanja raznoraznih, bilo građevinskih, bilo drugih

projekata, i svojim glavnim adutom – slikarstvom potaknuli razvoj pojedinca.

Nemoguće je prikriti iznenađenje bogatstvom ove teme, koje je sve više raslo, kako

smo se bližili kraju pisanja seminarskog rada. Budući da je ova tema veoma

kompleksna, kao i cjelokupno međuratno razdoblje, bilo je teško dati jedan sažet

pregled događanja i ideja grupe Zemlja, no nadamo se da je zadatak ipak uspio.

Podrobnije bavljenje ovim povijesnim fenomenom, isključivo u povijesnoumjetničkom

kontekstu, daje zapanjujuće uvide u korelaciju između umjetnosti i politike, umjetnika,

njegovog djela i samog pojedinca. Iako je grupa Zemlja pod snažnim ideološkim

utjecajem i isti svojim djelovanjem širi, važno je napomenuti kako je ona prvenstveno

ipak udruženje likovnih umjetnika i time je, dakako, utjecala na razvoj i promjene u

hrvatskom slikarstvu, što je od neprocjenjive vrijednosti za našu kulturnu povijest.

Kako su umjetnici ove grupe podržavali tada neprihvatljiv ideološki koncept, bili su

meta vlasti, što ih čini još posebijima. Adekvatan prikaz slojevitost i svih segmenata

ovog sveprisutnog i značajnog fenomena hrvatske povijesti i umjetnosti potreban je

radi boljeg shvaćanja pojave samog udruženja i razloga i načina njezinog djelovanja.

Udruženje likovnih umjetnika Zemlja ostavilo je dubok i neizbrisiv trag u hrvatskoj

povijesti i povijesti umjetnosti te je stoga od, za nas, velikog značaja upoznavanje

studenata s influencijom ovog nevjerojatnog fenomena, kako bi se bolje shvatila

koherentnost i participacija umjetnosti u svakodnevnom životu svakog pojedinca, pa i

'običnog' seljaka koji dane provodi daleko od institucionaliziranih objekata direktno ili

indirektno povezanih na kulturnoj, političkoj ili drugoj sferi.

12

Literatura

ŽELJKA ČORAK, Arhitektura 20. stoljeća, u: Hrvatska umjetnost. Povijest i spomenici, Zagreb, 2010.

GRGO GAMULIN, Hrvatsko slikarstvo XX. stoljeća, Svezak prvi, Zagreb, 1997.

Hrvatska između dva rata:http://www.hr/hrvatska/povijest/kratka/izmedjuratova (17.5. 2013.)

Kritička retrospektiva „Zemlja“, Zagreb, 1971.

DARJA RADOVIĆ MAHEČIĆ, Arhitektonske koncepcije na tragu avangardi, Zagreb,

2007.

MIŠKO ŠUVAKOVIĆ, Pojmovnik suvremene umjetnosti, Zagreb, 2005.

INGO F. WALTHER ur., Umjetnost 20. stoljeća, Taschen/ v l b l z, Zagreb, 2004.

13

Popis reprodukcija

Slika 1 – Leo Junek: Glava pred zidom, Moderna galerija HAZU, Zagreb, 1929.

Slika 2 – Leo Junek: Pred zidom, Priv. vl., Paris, 1926.

Slika 3 – Leo Junek: Tvornički dimnjaci, Moderna galerija HAZU, Zagreb, 1933./ 34.

Slika 4 – Krsto Hegedušić: Proštenje u mome selu, Moderna galerija HAZU, Zagreb, 1927.

Slika 5 – Krsto Hegedušić: Rekvizitacija, Moderna galerija, Rijeka, 1929.

Slika 6 – Krsto Hegedušić: Zeleni kader, vlasnik nepoznat, Zagreb, 1928.

Slika 7 – Krsto Hegedušić: Poplava, Moderna galerija HAZU, Zagreb, 1932.

Slika 8 – Oton Postružnik: Nagovaranje, Marija Lončarić, Zagreb, 1931.

Slika 9 – Oton Postružnik: Srpski seljaci, Moderna galerija HAZU, Zagreb, 1928.

Slika 10 – Ivan Tabaković: Genius, Galerija Matice srpske, Novi Sad, 1929.

Slika 11 – Ivan Tabaković: Tučnjava, Obitelj Tabaković, Beograd, 1926.

Slika 12 – Đuro Tiljak: Cipeliši, Galerija suvremene umjetnosti, Zagreb, 1931.

Slika 13 – Ivan Generalić: Zima, Galerija naivne umjetnosti, Zagreb, 1931.

Slika 14 – Ivan Generalić: Sprovod Štefa Halačeka, Moderna galerija HAZU, Zagreb, 1935.

Slika 15 – Franjo Mraz: Orač, Galerija naivne umjetnosti, Zagreb, 1932.

Slika 16 – Marijan Detoni: Zimski pejsaž, Moderna galerija HAZU, Zagreb, 1932.

Slika 17 – Marijan Detoni: Prehrana, Moderna galerija HAZU, Zagreb, 1935.

14

Slika 1 – Leo Junek: Glava pred zidom, Moderna galerija HAZU, Zagreb, 1929.

Slika 2 – Leo Junek: Pred zidom, Priv. vl., Paris, 1926.

Slika 3 – Leo Junek: Tvornički dimnjaci, Moderna galerija HAZU, Zagreb, 1933./ 34.

Slika 4 – Krsto Hegedušić: Proštenje u mome selu, Moderna galerija HAZU, Zagreb, 1927.

15

Slika 5 – Krsto Hegedušić: Rekvizicija, Moderna galerija, Rijeka, 1929.

Slika 6 – Krsto Hegedušić: Zeleni kader, vlasnik nepoznat, Zagreb, 1928.

Slika 7 – Krsto Hegedušić: Poplava, Moderna galerija HAZU, Zagreb, 1932.

Slika 8 – Oton Postružnik: Nagovaranje, Marija Lončarić, Zagreb, 1931.

16

Slika 9 – Oton Postružnik: Srpski seljaci, Moderna galerija HAZU, Zagreb, 1928.

Slika 10 – Ivan Tabaković: Genius, Galerija Matice srpske, Novi Sad, 1929.

Slika 11 – Ivan Tabaković: Tučnjava, Obitelj Tabaković, Beograd, 1926.

Slika 12 – Đuro Tiljak: Cipeliši, Galerija suvremene umjetnosti, Zagreb, 1931.

17

Slika 13 – Ivan Generalić: Zima, Galerija naivne umjetnosti, Zagreb, 1931.

Slika 14 – Ivan Generalić: Sprovod Štefa Halačeka, Moderna galerija HAZU, Zagreb, 1935.

Slika 15 – Franjo Mraz: Orač, Galerija naivne umjetnosti, Zagreb, 1932.

18

Slika 16 – Marijan Detoni: Zimski pejsaž, Moderna galerija HAZU, Zagreb, 1932.

Slika 17 – Marijan Detoni: Prehrana, Moderna galerija HAZU, Zagreb, 1935.

19