1. DIO 1 ovjek je, ree Terl, ugroena vrsta. Dlakave ape brae Chamco zaustavie se iznad irokih tastera laserske streljane. Greben Charovih onih kostiju klizne preko njegovih utih oiju dok je, zauden, podizao pogled. ak se i domarica, koja se tuda tiho klatila skupljajui svoje alice, ukoila i zablenula. Terl ne bi izazvao snaniji dojam ni da je usred sobe tresnuo golu meodjevojku. Prozirna kupola dvorane za rekreaciju namjetenika Intergalaktike rudarske kompanije crno se presijavala iznad i oko njih; nosai joj posrebreni blijedim sjajem jedinog Zemljinog mjeseca koji je ove noi kasnoga Ijeta iziao u prvoj etvrti. Terl je podigao krupne jantarne oi sa sveska koji je poivao u njegovim snanim pandama i pogledom zaokruio po dvorani. Odjednom je shvatio kakav je dojam izazvao, i to ga je zabavljalo. Bilo to, samo da olaka svakodnevnu dosadu desetogodinje* smjene u ovom od Boga zaboravljenom rudarskom logoru na zabitnom kraju jedne beznaajne galaktike. Dubokim, riuim glasom, kome je sada pridao uiteljski prizvuk, Terl ponovi misao: ovjek je ugroena vrsta. Char ga je mrko pogledao. to to, za ime velike driske, sada ita? Terl se nije obazirao na njegov ton. Na kraju krajeva, Char je samo jedan od upravitelja rudnika, dok je Terl ef slube sigurnosti. Ne itam. Ja to mislim. Negdje si to morao nai, zareao je Char. Kakva je to knjiga? * Vrijeme, udaljenost i teina u cijeloj su knjizi prevedeni na stare zemaljske mjerne sustave, kako bi se postigto jedinstvo i izbjegla zbrka razliitih sistema koje upotrebljavaju Psychli. (Prev.) Terl ju je podigao kako bi Char mogao vidjeti korice. Na njima je stajalo: Glavni izvjetaj geolokih rudnika, svezak 250.369. Poput drugih takvih knjiga, i ova je bila golema, ali otisnuta na materijalu bez gotovo ikakve teine, naroito na planetu niske gravitacije kakav je Zemlja; bio je to trijumf dizajna i izradbe, jer nije suvie zadirao u korisnu nosivost teretnjaka. Rrragrru, zareao je zga eno Char. Mora da je stara dvjesta-trista zemaljskih godina. Ako eli njukati po knjigama, mogu ti pokazati jedan auran izvjetaj Glavne uprave, u kojem stoji da u isporuci boksita kasnimo za trideset pet teretnjaka. Braa Chamco pogledala su jedan drugog, pa onda svoju igru, da vide dokle su dospjeli u gadanju ivih kukaca voden-cvjetova u zranom kavezu streljane. No, slijedee su im Terlove rijei opet odvatile panju. Danas sam, rekao je Terl odbacivi Charov treberski pokuaj, primio nalaz automatskog izvidakog orbitera koji je registrirao svega trideset pet ljudi u onoj dolini nedaleko od vrha. Terl je mahnuo apom prema zapadu u smjeru visokog planinskog lanca koji se ocrtavao na mjeseini. I onda? pitao je Char. I onda sam iz radoznalosti prekopao knjige. Znalo je u toj dolini biti na stotine Ijudi. tovie, nastavio je Terl opet u profesorskoj maniri, na ovom ih je planetu ivjelo tisue i tisue.

Ne moe vjerovati u sve to proita, rekao je olovno Char. Na posljednjem slubenom putu, bio je to Arcturus I V... Ova je knjiga, prekinuo ga je Terl efektno je podigavi, sastavljena u Odjelu za kulturu i etnologiju Intergalaktike rudarske kompanije. Krupniji od brae Char zatreptao je onim kostima. Nisam imao pojma da postoji. Char je prezrivo otpuhnuo: Rasputen je prije vie od stoljea. Nepotrebno razbacivanje novca. Trabunjanje o ekolokim utjecajima i slino smee. Svoju je tjelesinu okrenuo prema Terlu. Je li ovo neka smicalica za neplanirani dopust? Ti e svoje dobiti, ako ti ne treba. Kao da ve vidim ovoliku gomilu narudbenica za ure aje s plinom za disanje i za izvi ako vozilo. Ali nee dobiti nijednog mojega radnika. Zavrni pipu, rekao je Terl. Samo kaem da ovjek... 16 Znam to kae. A1i sadanji si posao dobio zato to si lukav. Da, lukav. Ne inteligentan. Lukav. I meni je jasno da je to samo izgovor da zbrie na lovaki pohod. to bi se, inae, jedan ispravan Psychlo bavio takvim stvarima? Manji se Chamco iscerio: Zamorilo me ovo vjeno kopaj-kopaj-kopaj, krcajkrcaj-krcaj. Lov bi mogao biti zgodna stvarica. Nisam mislio da je netko... Char se na njega okomio poput tenka kad rtvu uhvati na nian. Ba zgodno, loviti te stvari, ha? A jesi li ikad vidio barem jednoga? Skoio je na noge, a pod je ispod njega zakripao. apu je poloio malo iznad pojasa. Teko dosegnu i dovde. Jedva da na sebi imaju neto dlake, osim na glavi. Prljavo su bijele boje kao balavi pu. I tako krhki da se potrgaju kad ih pokua gurnuti u torbu. Gadljivo je zareao i podigao alicu kerbanga. Tako su mlitavi, da ni ovo ne mogu podignuti a da si ne pretegnu utrobu. A osim toga, nisu za jelo. Iskapio je kerbango i zadrhtao od jeze da se sve zatreslo. A ti si ih vidio?, pitao je krupniji brat Chamco. Char je sjeo, i kupola je zastenjala; prazan je tanjuri pruio domarici. Nisam, rekao je, Nisam ive. U oknima sam vidio neto kostiju, a i uo sam o njima. Neko ih je bilo na tisue, govorio je Terl ignorirajui upravitelja rudnika. Tisue. Posvuda naokolo. Char je podrignuo. Nikakvo udo to su izumrli. Oni udiu taj zrak od kisika i duika. Neto smrtonosno. Juer mi je napukla maska, rekao je manji Chamco. Kojih tridesetak sekundi mislio sam da se neu izvui. U glavi ti praskaju svjetlaci. Opasna stvar. Zaista se veselim povratku kui, gdje moe etati bez zatitnog odijela i maske, gdje se moe ugodno odupirati gravitaciji, gdje su sve one lijepe purpurno-crvene boje, a nema ni trunke zelenila. Tata mi je znao rei, ako ne budem dobar Psychlo i ako pravim ljudima ne budem govorio gospodinegospodine-gospodine, da u zavriti u ovakvoj stranjici. Imao je pravo. I jesam ovdje. Braco, na redu si da puca. Char se zavalio i pogledao Terla. Valjda ne misli ozbiljno u lov na ovjeka, a? Terl zaviri u knjigu. Umetnuo je pandu da oznai stranicu i sveskom bubnuo po koljenu. Zamislio se: Rekao bih da grijei. Prije nego to smo mi doli, ovdje tako pie, imali su gradove na svim kontinentima. Imali su letjelice i brodove. ak se ini da su neto lansirali i u svemir. Po emu zna da to nije bila neka druga rasa? - pitao je Char. Otkud zna

da nije bila neka izgubljena kolonija Psychla? Ne, nije, rekao je Terl. Psychli ne mogu udisati ovaj zrak. Bio je to ovjek, jest, ba kako su izvijestili ovi momci od kulture. Pa zna da i u naoj vlastitoj povijesti pie kako smo dospjeli ovamo. Hm, ree Char. Ljudi su, po svemu sudei, odaslali neku vrstu sonde s potpunim uputama o poloaju mjesta, slikom ovjeka i svime. To je pokupio na brod. I zna to? Ha? - ree Char. Sonda i ta slika bile su od kovine koja je svagdje toliko rijetka da vrijedi zveckava blaga. Intergalaktika je platila vladarima Psychla ezdeset trilijuna galaktikih kredita za poloaj planeta i koncesiju. Jedan napad plinom, i ve smo bili u poslu. Bajke, bajke, otpovrne Char. Svaki planet kojem sam dubio iznutrice imao je takvu neku usranu priu. Ba svaki. iroki je zijev razvalio njegovo lice. Sve se to odigralo prije stotina, moda i tisue godina. Jesi li primijetio da Odjel za odnose s javnou svoje bajke uvijek smjesti u tako daleku prolost da ih nitko ne moe provjeriti? Namjeravam izai i uhvatiti jednu takvu stvar, ree Terl. Bez mojih ljudi i opreme, rekao je Char. Terl je podigao svoju mamutsku tjelesinu sa sjedala i preko poda koji je zakripao preao do odignutih ulaznih vrata. Lud si kao govnasta nebula, dodao je Char. Braa Chamco se vratie svojoj igri, i odmah su laserske eksplozije pretvorile jednog po jednog voden-cvijeta u oblaie dima. Char je pogledao prazna vrata. ef Sigurnosti zna da nijedan Psychlo ne moe gore u one planine. Terl je stvarno poludio. Pa ondje ima smrtonosnog urana. Ali Terl se, trupkajui hodnikom prema svojoj sobi, nije smatrao ludim. Bio je lukav, kao uvijek. Pokrenuo je glasine da predusretne sva nezgodna pitanja kad pone ostvarivati planove koji e ga uiniti bogatim i monim i - gotovo isto tako vano - iskopati s ovog prokletog planeta. Stvari-ljudi bili su savren odgovor. Trebao mu je tek jedan, druge e ve lako pronai. Njegova je akcija poela, mislio je, i to vrlo dobro. Poao je na spavanje, uivajui u svom lukavstvu. 2 Bio je to dobar dan za sprovod, samo to je izgledalo da sprovoda nee biti. Mrki, olujni oblaci, koje su kidali snijegom proarani vrhunci, dovlaili su se sa zapada, ostavljajui slobodnom tek poneku krpicu plavetnila. Jonnie Goodboy Tyler stajao je kraj svoga konja na viem rubu prostrane planinske livade i nezadovoljno promatrao ratrkano oronulo selo. Otac mu je preminuo, i on ga eli propisno pokopati. Pokojnik nije umro od crvenog prita, pa nema opasnosti od zaraze. Jednostavno, raspale su mu se kosti. Zato nema isprike da ga se ne pokopa na pravi nain. Ali nema znaka da bi se itko spremao za pogreb. Jonnie je ustao u praskozorje, odluan da obuzda tugu i obavi potrebne poslove. Dozvao je i zauzdao svog najbreg konja Vihora, pa je kroz opasne klance siao u nizinu i, neumorno jaui i okupljajui stado, dotjerao pet divljih goveda natrag gore na planinski panjak. Onda je najdebljem prosuo mozak i naredio tetki Ellen da potpali vatru za rotilj i pristavi meso.

Tetka Ellen nije se obazirala na zapovijed. Pukao joj je najotriji kamen, ree, pa ne moe oderati i rasjei meso, a stanoviti ljudi u zadnje vrijeme nisu navukli drva za grijanje. Jonnie Goodboy je stajao, onako visok, i gledao je. Ljude srednjeg rasta nadvisivao je za pola glave: dva metra jedre muskulature to blista bakrenastim zdravljem njegovih dvadeset ljeta. Samo je tako stajao, dok mu je vjetar mrsio poput ita plavu kosu i bradu, i gledao je svojim ledeno plavim oima. I tetka Ellen je krenula, pronala ogrjev, uposlila kamenu otricu, iako je zaista bila vrlo tupa. Sad ju je vidio uurbanu tamo dolje u dimu mesa koje se polagano peklo. Selo bi trebalo biti ivlje, mislio je Jonnie. Zadnji veliki pogreb vidio je kad mu je bilo pet godina, kad je umro seoski starjeina Smith. Bilo je pjevanja i molitve i gozbe, a zavrilo je plesanjem na mjeseini. Starjeinu Smitha spustili su u rupu i na njega navukli zemlju, i mada su dva prekriena tapa oznake odavno nestala, bio je to pravi sprovod pun potovanja. Kasnije su mrtvace samo bacali u guduru crne stijene tamo ispod mlake i putali da ih poiste kojoti. Pa, nije to nain koji bi ti izabrao, rekao je Jonnie sebi. Bar ne za svoga oca. IR . 19 Okrenuo se na peti i jednim trzajem uzjahao Vihora. Udarcem tvrde gole pete uputio je konja nizbrdo prema sadnici. Proao je pored trulih ruevina koliba na rubu sela. Svake su se godine sve vie raspadale. Ve dugo nitko nije obarao : stabla za gra evno drvo: jednostavno su razvlaili ve postojee gra evine. Ali sada su ve grede u ovim kolibama toliko izjedene i gnjile da jedva mogu posluiti kao gorivo. Vihor je birao put niz korovom zaraslu stazu, paljivo sputajui kopita da izbjegne stare i nedavno odbaene oglodane kosti i drugo smee. Naulio je uho prema udaljenom vujem urliku iz klanca ondje visoko u planini. Mora da je miris svjee krvi i dim peenja privukao vukove, pomislio je Jonnie, pa je dlanom obuhvatio toljagu, to se njihala objeena o konatu traku. Nedavno je dolje u kolibama vidio vuka kako se ulja u potrazi za kostima, a m da aki da uvreba tene ili dijete. Prije svega deset godina tose ne bi dogodilo, Ali iz godine u godinu bivalo je sve mane ljudi. Legenda kae da ih je neko u dolini bilo i tisuu, ali Jonnie je mislio da je to vjerojatno pretjerivanje. Ima dosta hrane. Prostrane travnjake pod vrhovima gaze stada divljih goveda, divljih svinja i konja. Gornje ispae vrve srnama i kozama. ak i nevjet lovac bez tekoa dolazi do hrane. Ima mnogo vodesnjenice i potoka, pa male gredice povra bujaju ako ih netko zasadi i njeguje. .. Ne, nije u pitanju hrana. Radi se o neem drugom. @ivotinje se, ini se, razmnaaju, ali ne i ovjek. Barem ne dovoljno. Smrtnost i prirast stanovnitva nisu bili uravnoteeni, smrt je pobje ivala. ak kad su se djeca i radala, poesto sa imala samo jedno oko ili jedno pluno krilo, ili jednp ruku, pa ih je trebalo izloiti u ledenoj noi. Nitko nije elio nakaze. @ivotom je vladao strah od nakaza. Moda se radi o ovoj dolini. Kad mu je bilo sedam, o tome je zapitao oca. Moda Ijudi ovdje ne mogu ivjeti, rekao je Otac ga je umorno pogledao. Prema legendi, ljudi su ivjeli i u drugim dolinama. Sada ih vie nema, a nas se nekoliko odralo. To ga nije uvjerilo.

Jonnie je rekao: Tamo je dolje tolika ravnica i k tome puna ivotinja. Zato se ne preselimo onamo? Jonnie je oduvijek bio prava napast. Previe ustar, Eovorili su stariji. Uvijek eprka po svim stvarima. Pitanja, pitanja. A je li vjerovao to su mu rekli? ak i starijim ljudima, koji su vie znali? Ne. Jonnie Goodboy Tyler nije vjerovao. Ali, njegov ga otac nije pozivao na odgovornost. Samo je umorno rekao: Tamo dolje nema drvea da gradimo kue. To nije nita objanjavalo, pa je Jonnie rekao: Kladim se da bih ja i tamo dolje naao od ega bi se mogle graditi kolibe. Otac je, odjednom vrlo strpljiv i uporan, kleknuo pred Jonnieja i rekao: Dobar si djeak, Jonnie. Tvoja majka i ja jako te volimo. Ali nitko ne moe izgraditi neto to bi zadralo udovita. udovita, udovita. Jonnie je cijelog ivota sluao o udovitima. A nijedno nije vidio. Ali je utio. Odrasli su vjerovali u udovita, pa dobro, vjerovali su u udovita. Razmiljanje o ocu nezgodno je ovlailo njegove oi. I zamalo je pao kad mu se konj propeo. Buljuk planinskih takora dugih tridesetak centimetara izjurio je iz kolibe pod Vihorova lcopita. $to ti snova, obrecnuo se Jonnie sam na sebe. Vratio je Vihora na stazu i potjerao ga koliko zadnjih metara prema sudnici. 3 Tamo je stajala Chrissie, a uz nogu joj se, kao uvijek; privinula mlada sestra. Jonnie Goodboy nije je pogledao, gledao je sudnicu. Ova tako stara zgrada jedina je u selu imala kamene temelje i pod. Netko je rekao da broji tisuu godina, pa iako Jonnie nije povjerovao, ona je tako izgledala. Ve se i njezin sedamnaesti krov nakrivio poput pretovarenoga konja. Sve su grede u krovitu gusto izbuili crvi. Gotovo su svi prozori zijevali kao one duplje trule lubanje. Kameni su nogostup pedalj duboko izlizala uljevita bosa stopala nekoliko desetaka generacija nana koji su ovamo dolazili da im se sudi i da ih se kazni u ona avna vremena dok je jo nekome bilo stalo. Jonnie u ivotu nij vidio sudenje, a isto tako ni sastanak svih itelja. Pastor Staffor je unutra, rekla je Chrissie. Ona je bila vitka, vrlo zgodna osamnaestogodinja djevojka. Njezine velike crne oi udnovato su odudarale od svilenkaste kose boje ita: Tijesno se omotala koom srne, pa su joj se nazirale grudi i vidio dobar komad obnaene noge. 21 Njezina mala sestra Pattie, nedozrela kopija starije djevojke, gledala je sa zanimanjem, blistavih oiju. Hoe li biti pravi pogreb, Jonnie? Jonnie nije odgovorio. Spretnim je pokretom kliznuo s Vihora. Pruio je uzdu Pattie, koja se ushieno odmotala s Chrissine noge i zgrabila je u hipu. U sedmoj godini Pattie je bila siroe gotovo bez doma, pa se njezin mali svijet vrtio jedino po Jonniejevim ponosnim zapovijedima. Hoe li biti mesa i pokapanja u rupu i svega ostalog? - ustrajala je Pattie. Jonnie je proao kroz vrata sudnice ne poklonivi panju ispruenoj Chrissinoj ruci kojom ga je htjela dodirnuti. Pastor Staffor leao je zavaljen na hrpi prljave trave, hrui otvorenih usta, a muhe su zujale oko njega. Jonnie ga je gurnuo nogom. Pastor Staffor je vidio i boljih dana. Neko je bio debeo i naginjao oholosti. Ali to je bilo prije nego to je poeo vakati travuljinu - da si olaka zubobolju, kako je rekao. Sada je on oronuo, ispijen, gotovo bezub, s dubokim borama

punim prljavtine. Nekoliko smotuljaka travuljine lealo je na kamenju pokraj njegova pljesnivog kreveta. Kad ga je noni palac ponovno bocnuo, Staffor je otvorio oi i uzrujano ieprkao krmelj. Prepoznao je Jonnieja Goodboya Tylera, pa se opet nezainteresirano svalio nauznak. Dii se, ree Jonnie. To je ta generacija, zagun ao je pastor. Bez potovanja prema starijima. Jurcaju se po grmlju, bludnie, otimaju najbolje zalogaje mesa. Dii se, rekao je Jonnie. Imat e priliku da vodi sprovod. - Sprovod? - zastenjao je Staffor. S mesom, i propovijedi, i plesanjem. Tko je umro? Dobro zna tko je umro. Bio si prisutan kad se to dogodilo. Oh, naravno. Tvoj otac. Dobar ovjek. Da, dobar ovjek. Dakle, moda je stvarno bio tvoj otac. Jonnie je odjednom poprimio opasan izgled. Stajao je ondje oputeno s jednom malko izbaenom nogom, ali bio je ogrnut krznom pume koju je sam ubio, a o zglavku mu je visila toljaga. Izgledalo je kao da mu je sama od sebe skoila na dlan. Pastor Staffor je naglo sjeo. Stani, Jonnie, nemoj me krivo shvatiti. Zna, to je zato to se ovih dana sve pomijealo. Majka ti je s vremenom imala tri mua, a kako vie nema pravih obreda... Bit e bolje da ustane, rekao je Jonnie. Staffor je epao ugao stare izgrebene klupe, pa se s mukom podigao. Poeo je izlizanim konopom od upletene trave vezivati srneu kou koju je obino nosio, i to oito predugo. Pamenje me sve slabije slui, Jonnie. Neko sam sve mogao upamtiti. Legende, vjenanja, blagoslove lova, ak i obiteljske razmirice. Obazirao se za svjeim zalogajem travuljine. Kad sunce bude tono iznad nas, rekao je Jonnie, sazvat e cijelo selo na starom groblju, pa e... HA, tko e iskopati rupu? Za pravi pogreb mora imatu rupu. Ja u je iskopati, odgovorio je Jonnie. Staffor je pronaao malo travuljine i poeo vakati. inilo se da mu je laknulo. Dakle, drago mi je da selo ne mora kopati rupu. Do vraga, pa ovo je zeleno. Rekao si: meso. Tko e ubiti ivotinju i prirediti? To je ve sredeno. Staffor je kimnuo i odjednom se sjetio i drugih poslova. Tko e okupiti ljude? Rei u Pattie da ih obavijesti. Staffor ga je gledao prijekorno. Onda nemam to raditi sve do podneva. Zato si me probudio? Bacio se na prljavu travu i mrzovoljno promatrao kako Jonnie naputa drevnu sobu. 4 Jonnie Goodboy sjedio je s koljenima uz prsa, rukama oko koljena, i zurio u ostatke vatre nakon plesnog obreda. Chrissie je potrbuke leala kraj njega, dokono grickajui vrlo bijelim zubima sjemenke velikog suncokreta. Povremeno bi, pomalo zbunjena, pogledala na Jonnieja. Do sada ga nije vidjela da plae, pa ni dok je bio djearac. Znala je da voli oca. Ali Jonnie je obino bio tako visok i otmjen, ak hladan. Je li mogue da iza tog naroitog, gotovo ljepukastog lica osjea neto i za nju? O tome se stvarno moglo mudrovati. Bila je naistu to sama osjea prema Jonnieju. Kad

bi mu se neto dogodilo bacila bi se sa stijene na koju su ponekad gonili divlja goveda da se strmoglave i uginu - lagan nain ubijanja. @ivot bez Jonnieja Goodboya ne bi bio samo bezvrijedan, bio bi potpuno nesnosan. Moda je Jonnieju ipak do nje stalo. Suze su neto znaile. Pattie nisu morile takve brige. Nije se nakljukala samo peenjem, tamanila je i divlje jagode, posluene u gomilama. Za vrijeme plesa je divljala, skakala i jurcala s dvojicom-trojicom djeaka, pa se opet vratila da jo malko vakne. Spvala je tako tvrdo da je izgledala poput hrpe krpa. Jonnie se grizao. Pokuavao je kazati ocu, ne samo kao sedmogodinjak nego i kasnije, da s ovim mjestom neto-nije u redu. Mjesta se razGkuju. Jonnie je bio - a i sada je - u to uvjeren. Kako to da su i svinje, i konji; i goveda u ravnici donosili na svijet praie, i drebad, i telad u tako velikom broju i tako redovito? Da, i zato ima sve vie vukova i kojota i puma i ptica tamo gore u viim predjelima, a sve manje i manje ljudi? Mjetani su bili vrlo zadovoljni pogrebom, pogotovo to su Jonnie i nekolicina drugih obavili vei dio posla. Jonnie uope nije bio zadovoljan. Nije bio dosta dobar. Sakupili su se u podne na breuljku ponad sela, gdje je, kako su neki tvrdili, bilo groblje. Sve su oznake nestale. Moda je stvarno tu bilo groblje. Dok se Jonnie kinjio na jutarnju suncu - gol, da ne uprlja svoj ogrta od pumina krzna i srnee hlae ukopao se u neto to je neko mogao biti grob. Barem je tu bila kost koja je mogla biti ljudska. Mjetani su se lijeno dovulli, pa se onda ekalo da Pattie odjuri do sudnice i opet probudi pastora Staffora. Dolo ih je svega dvadeset i pet. Ostali su rekli da su umorni i zamolili da im se donese malo hrane. A onda je dolo do prepirke o obliku groba. Jonnie ga je iskopao duguljastog da bi tijelo moglo leati isprueno, ali je Staffor rekao da grob treba biti dubok i nadolje, da se grobove kopalo duboko i nadolje, jer na taj nain moete u groblje strpati vie trupala. Kad je Jonnie istaknuo da u zadnje vrijeme nije bilo nikakvih ukopa i da ima mjesta koliko hoe, Staffor ga je pred svima ukorio. Previe si pametan, optuio ga je Staffor. Kad bismo imali samo pola vijea, ono bi ti znalo odgovoriti. Svako toiiko napravi novu psinu. Jahao si na gornji hrbat i ubio koal. Popeo si se rra sam Highpeak i zalutao u vijavici, ali si se uspio vratiti, rekao si, pratei nagib tla. Strano lukavo. Tko je jo uspio ukrotiti est konja? Svi znaju da grobovi moraju biti uspravni. Ali oca su mu ipak sahranili ispruenog, jer je sunce prevalilo zenit, pa je postajalo prevrue i nitko vie nije htio kopati. Jonnie se nije usudio predloiti ono to je stvarno elio. Nastala bi guva. elio je oca sahraniti u peini starih bogova, visoko gore u inranoj klisuri, u divljem rasjedu u boku najvieg vrhunca. Kad mu je bilo dvanaest, iskuavao je svog ponija i sluajno odlutao u taj predio. Ali uspon kroz sam kanjon bio je ravan i prosto je vabio. Jahao je kilometrima, a onda su se iznenada pred njim isprijeile goleme uspravne dveri. Bile su od neke kovine i jako izjedene. Nije ih se moglo vidjeti odozgor, a ni s ruba kanjona. Bile su, naprosto, divovske. Uzdizale su se i uzdizale unedogled. Sjahao je, popeo se preko gromada i zablenuo. Obiao je cijelu okolinu, pa se vratio i opet buljio. Uskoro se ohrabrio i priao vratima. Gurao je svom snagom, ali ih nije mogao otvoriti. Opazio je polugu koja je izgledala kao zasun, podigao je, i ona mu je

pala pred noge, razjedena rdom, ali vrlo teka. Ramenom je pritisnuo jedno krilo i gurao, gurao. Ali njegovo dvanaestogodinje rame i teina dvanaestogodinjaka nisu nita'postigli. Onda je uzeo otpalu polugu i stao razvaljivati usku pukotinu. Za nekoliko minuta trud mu se isplatio. Zaulo se stravino stenjanje, od kojeg mu se gotovo podigla kosa. Odbacio je polugu i pobjegao prema konju. Ali im je uzjahao, strah je malo popustio. Moda je to samo jecaj zar alih arki. Moda nije udovite. Vratio se i jo malo poradio polugom; i zaista, to su samo stenjala vrata objeena o Iclinove. Iz razvaljenog otvora navro je uasan smrad. Ve ga je i on uplaio. Kroz rupu se uuljalo malo svjetla, pa je zavirio unutra. iroki potez stepenica, posve jednakih sputao se u dubinu:.I bile bi one vrlo iste da... Stubite je bilo pokriveno kosturima isprevrtanim na sve _ strane, kosturima u ostacima odjee kakvu nikad nije vidio. Komadii kovine, neke sjajne kovine, svjetlucali su me u kostima. Opet je pobjegao, ali se ovaj put zaustavio prije nego to je stigao do konja. Sjetio se da e mu trebati dokaz. 24 25 Napevi ivce do stupnja koji je rijetko kad postigao, vratio se i oprezno uao te zgrabio komadi kovine. Na njemu je bio lijep jasan crte, raskriljena ptica sa trijelama u pandama. Srce mu je zamalo prestalo kucati kad se lubanja s koje ga je uzeo prevrnula i naoigled raspala u prainu, kao da mu svojim razjapljenim oima predbacuje otimainu i odmah zatim umire. Kad se zaustavio u selu, poni se bijelio od pjene. Puna dva dana Jonnie nije progovorio, premiljajui kako da na najbolji nain postavi svoja pitanja. Prethodna su ga iskustva u zapitkivanju uinila opreznijim. U ono je vrijeme starjeina Duncan jo bio iv. Jonnie je mirno sjedio pokraj njega sve dok se veliki ovjek nije nakljukao divljai, nekoliko puta podrignuo i utihnuo. Onaj veliki grob, rekao je Jonnie naglo. . Koji veliki to? - zadahtao je starjeina Duncan. Ono mjesto gore u crnoj klisuri gdje su ostavljali mrtvace. Koje mjesto? Jonnie je izvadio blistavu znaku s pticom i pokazao je Duncanu. Duncan ju je promatrao, naginjao je glavu na ovu i onu stranu, naginjao je i znaku. Pastor Staffor, u ono vrijeme jo uvijek bistar, naglo je posegnuo preko vatre i oteo znaku. Propovijed koja je uslijedila nije bila ugodna: o mladiima koji su odlazili na zabranjena mjesta i tako svakoga dovodili u opasnost, koji nisu sluali na zborovima gdje su trebali nauiti legende, uope, koji su bili previe pametni. Starjeina Duncan i sam je bio radoznao, pa je naposljetku naveo pastora Staffora da potanko ispria odgovarajuu legendu.

Grob starih bogova, konano je zaustio pastor. Dokle sjeanje see, nitko ga nije posjetio, djeaci se ne raunaju. Ali moj je pradjed, dok je jo bio me u ivima - a ivio je dugo - rekao da zaista postoji. Bogovi su zalazili u te planine i velike ljude pokapali u golemim peinama. Kad bi munja udarila o Highpeak, znailo je to da su doli bogovi da ukopaju velikana s one strane vode. Neko ih je na tisue ivjelo u velikim selima, stostruko veim od naega. Ta su se sela nalazila na istoku, i reeno je da ostaci jednoga u kojem su ivjele hiljade ljudi jo uvijek postoje tamo ravno prema istoku. A ondje je ravnica, izuzmemo li poneki breuljak. I kad bi neki velikan preminuo, bogovi bi ga prenijeli u grob bogova. Pastor Staffor je tresao znaku. Ovo su stavljali na ela velikana kad su ih polijegali na vjeni odmor u velikoj grobnici bogova. Tako vam je to, a drevni zakon svima zabranjuje da odlaze onamo i za svakog bi bilo bolje da se zauvijek kloni tog mjesta, a posebno za male deke. Ubacio je znaku u vreicu, i tada ju je Jonnie vidio zadnji put. Na kraju krajeva, Staffor je bio svet ovjek zaduen za svete stvari. Usprkos tome, Jonnie je smatrao da je oca trebalo sahraniti u grobnici bogova. Nikad se vie nije onamo vratio i sjetio bi je se samo kad su munje udarale u Highpeak. Ali alio je to oca nije u njoj sahranio. Brine? - pitala ga je Chrissie. Jonnie je spustio pogled na nju, prekinula mu je matanje. Umirua je vatra uplitala crvenkast sjaj u njezinu kosu, iskrila se u tamnim oima. Ja sam kriv, rekao je Jonnie. Chrissie se nasmijeila i zatresla glavom. Nita nije moglo biti Jonniejeva krivica. Stvarno jesam. Neto ne valja na ovom mjestu. Oeve kosti... zadnje su se godine naprosto drobile kao oni kosturi u grobnici bogova. U grobnici... koga? - dokono je pitala Chrissie. Ako Jonnie eli priati bedastoe, to se nje tie, to je u redu. Barem joj se nekako obraao. Morao sam ga tamo ukopati. Bio je velik ovjek. Mnogim me je stvarima nauio: kako plesti konop od trave, kako vrebati pumu dok puzi i kako joj prii sa strane i maznuti je dok se otiskuje na skok - zna, one se ne mogu okrenuti u zraku. Kako sirovu kou isjei na trake... Jonnie, nisi ti kriv ni za to. Bio je to lo sprovod. Jonnie, to je jedini sprovod kojeg se sjeam. Ne, nije to bio dobar sprovod. Staffor nije odrao pogrebnu propovijed. Govorio je. Nisam ula, jer sam pomagla brati jagode, ali znam da je govorio. Je li rekao neto loe? Ne. Samo se nije uklapalo. A to je rekao, Jonnie? Ma zna, sve one kojetarije o bogu koji se ljuti na ljude. Svi znaju tu legendu. I sam je mogu ponoviti. 26 27 Nauo. Jonnie je pomalo nestrpljivo otpuhnuo. Ali nju je to zani malo, pa se stao osjeati malo bolje. A onda dode dan kad je bog pobjesnio. Bio je umoran od ovjekova bludnienja i traenja vremena na zadovoljstva. I stvori udesan oblak, i on do8e i svuda udari. Bijes hoji ugasi dah i disanje devedeset i devet od stotine ljudi. I nasta velika nesrea, a pomor i epidemije pobiju bezbonike, i kad to bi gotovo, nestade pokvarenjaka, a samo su poboni i pravednici, prava djeca

gospodinova, preostali na opustoenom i krvavom polju. Ali ni tada bog ne bijae siguran, pa ih podvrgne kunji. Poalje na njih udovita da ih natjeraju u planine i skrovita mjesta, i gle kako ih udovita love i istrebljuju, sve dok na kraju ne ostadoe oni jedini sveti, oni blagoslovljeni, jedini pravednici na Zemlji. Eh, ovjee! Ah, ta. Vrlo je lijepo kazuje, Jonnie. Moja je to krivnja, ree Jonnie otresito. Morao sam navesti oca da me saslua. Na ovom mjestu neto ne valja. Uvjeren sam: da me htio posluati i da smo nekamo odselili, i danas bi bio iv. Osjeam to! Gdje je to negdje? To je cijela ona ravnica tamo dolje. Vjerujem da se po njoj moe jahati tjednima. A govori se da su ljudi neko ondje ivjeli u velikom selu. Ah ne, Jonnie. udovita. Nikad nisam vidio udovite. ! Vidio si blistave svijetlee stvari koje svakih nekoliko da' na lete iznad naih glava. A, to. I sunce i mjesec nas nadlijeu. I zvijezde. Pa ak i brzometne zvijezde. Chrissie se iznenada preplaila. Jonnie, nee valjda ne' to poduzeti? Hou. Izjahat u u prvo svitanje i pogledati je li stvarno ' veliko selo u ravnici, Chrissie je osjetila kako joj se stee srce. Pogledala je njegov odluan profil. Bilo joj je kao da propada u zemlju, kao da lei u danas iskopanom grobu. Molim te, Jonnie. Ne, ja odlazim. Jonnie, idem s tobom. Ne, ti ostaje ovdje. Brzo je smislio neto to e je odvratiti. Moda u se zadrati cijelu godinu. Pogled joj se zamutio. A to u ja ako se ne vrati? Vratit u se. , Jonnie, ako se ne vrati za godinu dana, poi u te traiti. Jonnie se namrtio. Njuio je ucjenu. Jonnie, ako odlazi, pogledaj gore one zvijezde. Kad se opet za godinu dana vrate na isto mjesto, a ti se ne pojavi, idem u potragu. Zaglavit e doljE u ravnici. Veprovi, divlja goveda... To u uiniti, Jonnie. Kunem ti se, Jonnie. Misli, samo u tako odlutati i vie me nema? To u uiniti, Jonnie. Moe ii. Ali to u uiniti. 5 Prva je svjetlost zore ruiasto obojila Highpeak. Ra ao se lijep dan. Jonnie Goodboy je dovravao tovarenje teretnog konja. Vihor je u blizini upkao travu, ali nije ozbiljno pasao. Pazio ; je na Jonnieja. Oito je nekamo namjerio, a Vihor nije htio ; izostati. ( Pramen dima izvio se s vatre na kojoj je obitelj Jimson nedaleko pripremala doruak. Pekli su psa. Juer se na pogrebnoj gozbi gotovo dvadesetak pasa idiotski poupalo. Bilo je mnogo kostiju i mesa. Ali opor se upustio u borbu, u kojoj je zaklan veliki arov. Jimsoni e, ini se, cijelog dana imati mesa. ' Jonnie se trudio da svoj um zaokupi sitnicama. Da ne misli na Chrissie i Pattie, koje su tu stajale, tiho ga gledajui. Bio je tu i Brown Limper Staffor, besposliario je u pozadini. Imao je skvreno stopalo, pa ga je trebalo ubiti im se rodio, ali bilo je to jedino dijete koje su Stafforovi dobili, a, Staffor je, na kraju krajeva, bio pastor. Moda i starjeina, jer sada drugi nije postojao. Jonnie i Brown Limper nisu osjeali uzajamne simpatije. Prilikom pogrebnog plesa Brown je sjeo sa strane i dobacivao podrugljive

primjedbe o plesu, ukopu, rnesu, o jagodama. Ali, kad se oeao o Jonniejeva oca - Moda nikad nije imao kost na pravom mjestu - Jonnie mu je nadlanicom opalio amar. I onda se sam sebe zastidio to je udario bogalja. A Brown Limper je stajao nakrivljen s blijedom modricom na obrazu i promatraa kako se Jonnie sprema, a cijela mu je 1 pojava odavala da mu prieljkuje nesreu. Dolutala su jo dva vrnjaka - u cijelom je selu bilo samo pet starijih tinejdera - i zapitala Browna to se to dogada. Brown je slegnuo ramenima. Jonnie se paljivo usredotoio na posao. Vjerojatno je uzimao previe stvari, ali nije znao u to se uputa. Nitko to nije znao. U dvije vree od srndaeve koe, koje je vezivao na obje strane tovarnog konja, spakirao je kremen za paljenje vatre, takorska gnijezda kao potpalu, klupka konatih remenova, nekoliko otrobridih komada kamena, koje se katkad teko nalazi, a uglavnom dobro sijeku, tri rezervne toljage - jedna od njih dovoljno teka da, usfreba li, razmrska lubanju medvjedu - neto tople odjee koja nije suvie zaudarala, nekoliko srneih koa za rezervu. Krenuo je. Nije bio primijetio da mu se Chrissie primakla na stopu. Nadao se da nee morati govoriti. Ucjena, to je to - oita, kako samo moe biti, i isto tako loa. Da je rekla kako e se ubiti ako se on ne vrati, dobro, moglo bi se to smatrati djevojakim naklapanjem. Ali prijetnja da e ga za godinu dana potraiti bacala je na cijelu stvar sasvim drukije svjetlo. To je znailo da mora biti oprezan. Morat e pripaziti da ne pogine. Jedno je brinuti se za vlastiti ivot; nije se bojao rizika ni opasnosti koliko je crno pod noktom. Ali pri pomisli na Chrissie gdje silazi u ravnicu ako se on ne vrati u trbuhu je osjetio bodac. Bila bi probodena rogom, ili izmrcvarena, ili iva pojedena, a svaki jezivi trenutak njezine agonije bio bi njegova krivica. Ona ga je uspjeno obvezala da bude oprezan i paljiv - ba kako je i htjela. Neto mu je pruala. Dva predmeta. Jedan je bio velika kotana igla s rupom za uzicu, a drugi ilo za kou. Oba su predmeta bila stara, uglaana i vrlo vrijedna. Pripadali su mami, rekla je Chrissie. Nita mi ne treba. Ne, tvoji su. Nisu mi potrebni. Ako ostane bez odjee, jauknula je, ime e saiti drugu? Skupina je rasla. Jonnie nije elio nikakvih ispada. Zgrabio joj je iglu i ilo iz ruke, odvezao vreu; pa ih ubaio, provjerio da sluajno nisu ispali i opet je zavezao. Chrissie je tu stajala, sad je bila jo tia. Jonnie se okrenuo prema njoj. Bio je potresen. Na licu joj nije bilo ni traga boje. Izgledala je kao da nije spavala i da pati od vruice. Jonniejeva se odlunost pokolebala. A onda je preko Chrissie spazio kako Brown Limper kikoe i, prikriven dlanom, govori neto Petieju Thommsu. Jonniejevo se lice zategnulo. Zgrabio je Chrissie i vrsto je poljubio. Bilo je to kao da je otvorio ustavu: suze su joj navrle niz )ice. HPazi, rekao je Jonnie. Nemoj me pratiti. S naporom je kontrolirala glas. Ako se ne vrati za godinu dana, hou. Kunem ti se svim bogovima Highpeaka, Jonnie. Gledao ju je. Domahnuo je Vihoru, i ovaj se postrance pribliio. Jonnie mu se jednim skokom vinuo na leda, drei u ruci vo8ice teretnog konja. Moe uzeti ostala etiri konja, rekao je Chrissie. Nemoj ih pojesti,

uvjebani su. Nainio je stanku. Osim, naravno, ako uasno izgladni, kako to biva zimi. Chrissie se askom objesila o njegovu nogu, a onda se povukla i klonula. Jonnie je petom podbo Vihora, pa su krenuli. Ovo nee biti divlje, slobodno jahanje u pustolovinu. Bit e to paljivo izvidanje na vrhovima prstiju. Chrissie se za to pobrinula! Na poetku klanca se osvrnuo. Petnaestak je mjetana jo uvijek stajalo i promatralo njegov odlazak. Svi su izgledali potiteno. Petom je potaknuo Vihora da se propne, pa je mahnuo rukom. Odjednom su svi ivahno odmahivali. I Jonnie je otiao niz mrani klanac u prostranu, nepoznatu ravnicu. Ljudi su se razili. Chrissie je jo uvijek stajala, predajui se bezumnoj nadi da e se Jonnie pojaviti, da e se vratiti. Pattie je povue za nogu. Chrissie, Chrissie, hoe li se vratiti? Chrissin je glas bio mukao, oi poput pepela zamrle vatre. apnula je: Do videnja. 6 Terl je podrignuo. Bio je to uljudan nain da privue panju, ali se ipak nikoga nije previe dojmio usred cviljenja i urlanja strojeva pod svodom slube odravar.ja transportnog odjela. Zzt se jo vidnije usredotoio na posao. ef transporta Rudnika 16 nije trebao efa osiguranja. Svaki put kad bi nestao neki alat, ili vozilo, ili gorivo, ili se neto potrgalo, porasla bi panja Sigurnosti. Tri su smrskana vozila leala naokolo u razliitim fazama popravka, a jedno je bilo osobito uprljano, s mrljama zelene krvi Psychla na presvlakama. Teka su svrdla u mrtvom hodu programa strila iz inja na stropu, upirui otre kljunove u raznim smjerovima. Strugovi su zujali praznih eljusti, ekajui da neto zavrte i izblanjaju. Remenje je kripalo i pljeskalo. Terl je promatrao kako zaudno spretne Zztove pande rastavljaju male koncentrine ahure visokobrzinskog mlaznog motora. Nadao se da e uvrebati lagani drhtaj ili dva Zztovih apa - jer kad bi efa transporta grizla savjest, Terl bi mnogo lake obavio posao. Ali ape se nisu tresle. Zzt je zavrio rastavljanje i posljednji prsten bacio na klupu. @ute su mu se oi stisnule kad je pogledao Terla. Dobro, to sam opet skrivio? Terl se pribliio teka koraka i ogledao. Gdje su ti radnici za odravanje? Ima nas petnaest mehaniara u punom sastavu. Prolog su mjeseca premjeteni na teren. Ja to znam i ti to zna. Onda, zato si doao? Terla je, kao efa Sigurnosti, iskustvo nauilo da ne valja biti otvoren. Da je jednostavno zatraio izvidaki avion s runim komandama, ef transporta bi zahtijevao potvrdu hitnosti, ne bi je dobio, pa bi rekao: Nema vonje. A na ovom dosadnom planetu nije za osiguranje bilo hitnosti. Bar ne prave. Tokom nekoliko stotina godina djelovanja nije ovdje bilo ni najmanje opasnosti za Intergalaktiku rudarsku. Dosadna pozornica osiguranja i, zbog toga, ef odjela kojega ne smatraju osobito vanim. Oite prijetnje morao je stvarati od iste lukavtine kao jedine njihove sasto,pne. Istraujem sumnju da postoji zavjera s ciljem sabotiranja transporta, rekao je Terl. U tome sam ve tri tjedna. Svoju je tjelesinu naslonio na slupano vozilo. Ne naslanjaj se na tog izvidaa. Ulubit e mu krilo. Terl je zakljuio da je

uputnije nastupiti prijateljski, pa se. lupajui nogama, premjestio na stolac pored klupe na kojoj je radio Zzt. U povjerenju, Zzt, imam ideju koja bi nam mogla namaknuti neto vanjskog personala. Radim na tome, i zato mi je potreban izvida s runim komandama. Zzt je zatreptao onim kostima i sjeo na drugi stolac, koji je pod njegovih petsto kila oajno zakripao. 32 Na ovom je planetu, rekao je povjerljivo Terl, ivjela jedna osjetljiva rasa. Koja rasa? ovjek, odgovorio je Terl. Zzt ga je prodorno gledao. Ovaj oficir Sigurnosti nije poznat po razvijenom smislu za humor. Za neke se znalo da grizu i namjetaju zamke, pa onda pune dosjee optubama. Ali Zzt si nije mogao pomoi. Usne su mu se kosti stale razmicati i, mada se trudio da ih obuzda, posve su se rairile i on je odjednom prasnuo u glasan smijeh ravno ispred Terlova nosa. Zatim se urno savladao i okrenuo svojoj klupi da nastavi posao. Je li ti jo neto na umu? - izrekao je Zzt svoju misao. Ovo se ne odvija dobro, mislio je Terl. Eto to biva kad nastupi iskreno.To, jednostavno, ne ide s osiguranjem. Ova bi se sumnja na sabotau, govorio je Terl dok se napola sputenih onih kostiju ogledavao po slupanim vozilima, mogla visoko uti. Zzt je odbacio klju, i on je zazveketao. Potmulo je reao. Sjedio je i buljio preda se. Razmiljao je. to, zapravo, hoe? - upitao je naposljetku. Izvidaki avion. Na pet, est dana. Zzt je ustao i sa zida otkinuo plou s rasporedom transporta, pa je stao prouavati. Gotovo je mogao uti kako Terl prede od zado.voljstva. Vidi ovaj raspored? - upitao je Zzt, gurnuvi ga pred Terlov nos. Pa naravno. A vidi li gdje je est izvidakih aviona doznaeno slubi Sigurnosti? Naravno. A vidi li gdje to svrava? Zzt je okretao list za listcm. Bum! Prije mnogo stoljea. Moram nadzirati jedan cijeli rudarski planet, rekao je Terl samodopadno. Nadzirati, zbog ega? - ree Zzt. Svaka je mrvica rudae otkrivena i procijenjena davno prije naeg rodenja. Tamo vani nema niega, sami sisavci. Organizmi koji diu zrak. Moglo je doi do neprijateljskog iskrcavanja. Ovdje? - podrugljivo se iscerio Zzt. Sonde koje kompanija alje u vanjski svemir otkrile bi ih mnogo prije njihova dolaska. Terl, odjel za transport mora sve letelice dva-tri puta godinje opskrbiti gorivom, servisirati i preinaiti. Zna jednako kao i ja da je kompanija u fazi ednje. Rei u ti neto. Terl je mrzovoljno ekao. Ako na dopusti da otpiemo one automatske izvi ake avione, stavit u ti na raspolaganje prizemnu trokolicu na ogranieno vrijeme. Terlu se oteo kretav vrisak. Zzt je poboljao pogodbu. Kola kad ih zatrai? Terl je odtropotao do slupanog vozila s krvavim sjedalima. Pitam se da li se

ovo dogodilo zbog loeg odravanja? Zzt je bio nepopustljiv - do nesree je dolo zbog preelike koliine kerbanga za radnog vremena. Jedan istraivaki automatski orbiter programiran da tokom mjeseca pokrije cijeli planet, rekao je Zzt. Jedna kola na trajno raspolaganje. Terl je pregledao ostale olupine, ali se nije niemu dosjetio. Ove su istrage okonane. Naui ga da zakljui istrage! Vratio se Zztu. Jedan automatski izvi a programiran tako da jednom u mjesec dana pregleda planet. Jedna oklopljena i borbeno gotova kola na trajno raspolaganje, bez suvinog zapitkivanja o municiji, plinu za disanje ili gorivu. Zzt je iz ladice izvukao formulare i ispunio ih. Gurnuo ih je prema Terlu. Dok je potpisivao, Terl je pomislio da bi ovog efa transporta stvarno trebalo provjeriti. Moda u vezi s pljakom rudae? Zzt je preuzeo papire i dohvatio klju-karticu najstarijih i najtraljavijih kola to su skupljala prainu u kupoli garae. Spojio ju je s knjiicom kupona za municiju, sa jo jednom za plin i s treom, za gorivo. Ovaj posao nikad nee ui u arhive kao posao, jer su datumi narudbenica bili paljivo ratrkani. Ni jednom ni drugom nije palo na pamet da su upravo fiziki promijenili budunost ovog planeta. I to ne u korist Intergalaktike. Ali tako to katkada biva s velikim trgovakim drutvima. Kad je Terl otiao da preuzme svoj Mark II (oklopljen, spreman za borbu), Zzt je pomislio kako je pravo udo to sve rukovodioci ne slau samo zato da bi mogli poi u lov. Svi su oni ludi. I strojevi su luldili od zaglavljivanja, koja je on morao otklanjati. Kakva pria! Da je ovjek osjeajna rasa, ma to ne kae! Nasmijao se i prihvati posla. 7 Jonnie Goodboy Tyler slobodno je galopirao preko nepreglednog travnatog oceana, Vihor je razigrano pruao noge, a tovarni je konj obijesno poskakivao za njima. Kakav dan! Modro nebo i vjetar, svjeina koja mu rashla uje lice. Nakon dvodnevnog putovanja spustio se s planina preko pobreja u beskrajnu ravnicu, kakvu nije mogao ni zamisliti. Jo je uvijek za sobom vidio najmanji vrak Highpeaka i, zajedno sa suncem, on ga je drao na ispravnom kursu i uvijek iznova hrabrio da se moe vratiti kui im to poeli. Potpuna sigurnost! Bilo je mnogo krda divljih goveda, ali s njima je proveo cijeli ivot. Nekoliko vukova, ali to znae vukovi? Za sada ni medvjeda, ni pume. Uza sve potovanje bogovima, zato li su ljudi ivjeli stijenjeni u onim planinama? I ta udovita, kakva udovita? Pah! Puste prie. Pa ak je i taj bljetav letei valjak, koji m cijelog ivota svakih nekoliko dana prelijee nad glavom, ovdje dolje zakasnio. Dolazio je sa zapada na istok pravilnou ostalih nebeskih tijela, ali sada kao da se zaustavio. na svom ga je sadanjem kursu ve morao vidjeti. Ukratko, Jonnie Goodboy Tyler patio je od teeg oblika pretjeranog samopouzdanja. A prva nedaa koja ga je pogodila bila je u vezi sa svinjama. Svinje je obino lako ubijati - ako si imalo spretan i ako si pripazio na napad

veprova. A mali je odojak bila prava stvar za veeru. Tamo ravno ispred njega na brisanom je prostoru, jasno obasjano svjetlou kasna popodneva, paslo zbijeno krdo svinja. Bilo ih je veih i mmanjih, ali sve su bile debele. Jonnie je zaustavio Vihora i kliznuo na tlo. Vjetar ba nije bio najpogodniji, malice je skretao prema svinjama. Kad bi im se izravno pribliavao, odmah bi ga nanjuile. Zaobiao ihi je trei savinutih kokljena, dok nije dobio vjetar pod odgovarajuim kutom. Stao je i dohvatio toljagu. Visoka mu je trava gotovo dopirala do struka. Svinje su rovale u plitkoj udolini, u kojoj se za kinih mjeseci zadravala voda, stvarajui privremenu baru. Jonnie je pretpostavio da se tu moe nai dosta korijenja. Svinja je bilo na tucete, a sve su rovale svojim rilima. Sagnut ispod vraka trave, Jonnie je napredovao korak po korak, postupno smanjujui udaljenost. Sad ga je svega nekoliko koraka odvajalo do najisturenijeg ruba krda. Tiho se uspravio dok mu oi nisu doprle tek malice iznad trava. Okruglo je svinje paslo na udaljenosti od tri metra - lagan pogodak. Eto ti veere, dahnuo je Jonnie, pa ravno i precizno zavitlao toljagu u glavu krmeta. Izravan pogodak, sam centar. Svinje je prodorno vrisnulo i palo. Ali to nije bilo sve. U trenu je nastala strana zbrka. Sakriven u visokoj travi, malo iza i udesno od Jonnieja, odmarao se prederani vepar dvjestokila. Hropac pogodenog praseta oinuo je krdo poput bia, i ono se istog trena dalo u vratolomni bijeg ravno uz vjetar, prema Jonniejevim konjima. A za gorostasnog nerasta vidjeti je znailo djelovati. Jonnie je osjetio da ga je zasula lavina. Bio je oboren i tako hitro prignjeen da mu se uinilo kako se to dogodilo iste sekunde. Brzo se otkotrljao. No cijelo je nebo iznad njega bilo puno nerastova trbuha. Nije mogao vidjeti, ali je osjeao kako ga zubi i kljove trae da ga rasparaju. Opet se zakotrljao, dok mu se u uima mijealo divlje skvianje s tutnjavom vlastite krvi. Jo se jednom zakotrljao i ovaj put ugledao svjetlost i veprova leda. Dok bi trepnuo okom bio je na njima. Jednom mu je rukom obujmio vrat. Vepar se vrtio i otimao poput konja kad se propinje. Jonniejeva je ruka stezala sve jae, dok nije osjetio da mu pucaju miii. A onda se vepar, napola uguen, sloio u mlohavu gomilu koja se povremeno trzala. Jonnie je siao i ustuknuo. Nerast je, daui, optt poLeo prikupljati snagu. Zateturao je na nesigurnim nogama i, ne videi protivnika, krenuo. Jonnie je, motrei jednim okom na vepra, pokupio odojka. No vepar, koji je jo uvijek tragao i naglo nasrtao u prazno, nije nikoga vidio, pa je uskoro otkaskao po tragu krda u povaljanoj travi. Na vidiku nije bilo svinja. Ali nije bilo ni konja. 36 palj i duboko usaden u nekakvu nepoznatu stijenu. Nije to drvo. To je crvenkasta kovina, i ako ostrue crvenu prainu, pokae se crno. Pogledao je

na obje strane du iroka puta. Poloaj ovih stvari bio je vrlo precizno odreden. Iako nije znao emu su sluile, bilo je oito da su, poput zgrada, umjetne tvorevine. ' Priinilo mu se da bezbrojni prozori koji ga okruuju zure u njega. Podiglo se jutarnje sunce i obasjalo prozore. Ponegdje su se mogle vidjeti velike povrine sjajne tvari koju je on prikupio u prerijskom humku. Nije bila prozirna. Bila je bjeliasta i plavkasta poput mrene na starakom oku. Ali tu i tamo ostala bi cijela ploha. Poeo je razumijevati da je to nekltkav pokrov i da mu je zadatak, vjerojatno, da sprijei proranje studeni i v,ruine, a da ipak proputa svjetlo. Neki su, ted kue, inili to isto uz pomo ivotinjskih mjehura. Ovi raditelji Velikog sela raspolagali su nekakvom stijenom ili tvrdom tvari koja se javljala u listovima. Mora da su to bili strano pametni ljudi. Pred njim je zinula velika vea. Vratnice su otpale i napola zakopane leale u pijesku. Unutranjost zgrade bila je mrana. Jonnie je uveo konja i pokuao proniknuti u tamu. Posvuda su leale gomile tako tronih i raspadnutih krhotina da im nije mogao razabrati porijeklo. Ali jo je uvijek stajao do pojasa visok red postolja; bila su izradena od neobino bijela kamena protkana plaviastim ilicama. Sagnuo ses konja i zagledao u zid iza tih stalaka. U njega su bila ugradena vrlo teka vrata, dvoja pritvorena, trea otvorena irom. Na njima su jo uvijek blistala tri velika kotaa. Jonnie je zaobiao postolja i sjahao. Oprezno se pribliio otvorenoj nii. U njoj je bilo mnogo polica, a na njima, pod raspadnutim ostacima nekakvih vreica, gomile, puste gomile malenih ploica. Neke su hrpe bile unutra sive, potamnjele, i gotovo sasm bez sjaja, ali jedna je bila blistavo uta. Jonnia je dohvztio jednu ploicu. Bila je iroka dva nokta ; i osta teka. Okrenuo je drugu stranu i iskolaio oi. Opet ona ptiica! Snop strelica u pandama. Hitro je posegnuo u druge hrpice i stao pregledavati krug za krugom.,Na mnogima se s jedne strane nalazila ptica. Na drugoj je strani bilo ljudsko lice, lica raznih Ijudi. Lice ovjeka! A na nekima i lica ena. BOJNO POLJE ZEMLJA 49 l To nije znak boga. To je znak ovjeka. Ptica sa strijelama pripadala je ovjeku! Od oka je zateturao. Nekoliko je minuta mirovao naslonjen na zid nie. Osjeao je kako mu glava zuji od ponovnog uskladivanja ideja. Vrata nie je napravio ovjek. Veliko je selo stvorio ov. jek. Iako vea, i vrata groba u planinama izradena su od iste tvari. Grob nije bio grob bogova. I humak u preriji je napravio ovjek. ovjek je neko sagradio sve te stvari, u to je bio sasvim siguran. A hoe se mnogo ljudi da podignu Veliko selo. To znai da je neko ivjelo mnotvo ljudi. Na ulicu je izjahao potpuno omamljen. Njegove su osnov ne ideje i vrijednosti doivjele okrutne pomake, pa e treba4 vremena da se navikne. Koje su predaje

kazivale istinu? Kojt su bile lane? Postojala je legenda o Velikom selu, i evo ga, tu je. Podi gao ga je, oito, ovjek i u njemu ivio u nezapameno doba Moda je legenda o bogu koji se naljutio na ovjeka i zbri sao ga s lica zemlje bila istinita. A moda i nije. Moda je ta bilo strahovito nevrijeme. Promatrao je ulice i zgrade. Nigdje dokaza o nevremenu kue jo uvijek stoje. Mnoge i sada imaju na prozorima ts udnovatu tanku opnu. Dodue, nije bilo vidjeti tjelesa, taka dugo ne bi trajale ni kosti. .. Tada je opazio gradevinu s vrsto zatvorenim vratima i ploama kovine uvrenim na prozorima, a kad je pomnij pogledao, vidio je da je zgrada zapeaena velikim metalnin zasunom. Priao je i razgledao sponu. Nije bila stara kao selo i nije nimalo potamnjela. Stara, au ne tako stara. Neto je, ili netko, jednom poistio pijesak ispred vrata Prorasla ga je trava, ali vidjelo se da je premjetan. Jonnie se smrknuo. Ova se zgrada razlikovala od ostalih. Bila je dobro uuvana. Netko je zatitio prozore metalnin kapcima, a ta je kovina bila drukija od bilo koje u gradu i ni je pokazivala znakove izjedanja. Netko je ovoj zgradi osigurao drukiji postupak. Uzmaknuo je da dobije bolji pregled. Zgrada se zaist razlikovala. Manje prozora. Kompaktna poput bloka. Jonnie je, kao iskusan traga, prouio vremensku razliku. Dugo nakon to je selo bilo naputeno, netko se probio na ovo mjesto, napravio put, ak ukopao prolaz do vrata, i tada ih solidno uvrstio. Ali ak se i ovo dogodilo davno. Radoznalo je ispitivao proelje. Jedan je metalni kapak popustio. Nalazio se iznad visine glave, pa je Jonnie stao na nja i pokuao ga silom otvoriti. Malice se odkrinuo. Oh tabren, u pukotinu je ugurao drku svoje toljage i kapak je s jaukom protesta odskoio. Vihor se uplaio i odmaknuo. Jonnie se klatei nogama objesio za izboj. Privukao se prozoru. Prozirni je list jo uvijek bio na vom mjestu ispod kapka. Podigao je toljagu i zamahnuo. Lom i aveket bio je zastraujue glasan na ovom nijemom mjestu. Iskusivi kako ta stvar znade porezati, Jonnie se jednom .rukom drao za izboj, dok je drugom oistio nazubljene ostatte i opraivao prozorsku dasku. Onda se privukao i popeo na prozor. Unutra je bilo tako mrano da mu je trebalo dosta vremena dok je uzmogao ita vidjeti. Svjetlo se probijalo kroz uske pukotine oko zatvorenih kapaka. Konano su mu se oi prilagodile, pa se oprezno spustio u tu golemu prostoriju. Budui da vie nije zaklanjao prozor, mogao je vidjeti sasvim pristojno. Na stvarima je leao samo tanak Blm praine i pijeska. Vidio je nepregledno mnotvo stolova i masu stolica u pravilnim redovima. Ali to ga nije zanimalo. Gotovo su sve zidove pokrivale police. ak su strale u sredinu sobe. Netko ih je zatitio onim prozirnim listovima. Iza njih je na svakoj polici lealo neto udno. Jonnie je oprezno priao. Paljivo je oslobodio zapor i otvorio vitrinu. U njoj su stajale udne, debele prizme. itavi redovi. Isprva mu se uinilo da je to samo jedan dugaak komad, a onda je otkrio da se moe izvui jedna po

jedna. To je i ui, nio. . Kad ju je primio, gotovo mu se raspala na komadie! Nezgrapno je onglirao da mu ne ispadne, i konano ju je ospio ukrotiti. udna li predmeta! Kutija koja nije kutija. Poklopci su se razmicali u stranu, oslobadajui paket tankih, izuzetno tankih kriki na kojima je bilo mnogo siunih crnih znakova u urednim redovima. udne li stvari! Kako je samo neshvatljivo sloena! 5O - 51

Vratio ju je na policu i uzeo drugu, manju. I ona se rila. Jonnie je buljio a sliku. Slika nije imala dubinu. Isprva je pomislio da ima, ali mu je otkrio da je to samo ravna ploha. Naslikani je pred bio veliki crveni krug, mnogo vebi od jagode, mnogo glat ' Imao je peteljku. Pokraj njega stajao je crni sator s prenom motkom a sredini. Okrenuo je list. Slika pele. Nijedna pela nije tako veGka, ali to je ipak bila pela. I ona je izgledala kao da ima dubinu, ali prst mu je opet rekao da grijesi. A crna je stvar kraj pele imala dva trbuha. Jonnie je okrenuo jos jednu stranicu. Ugledao je maku, sasvim malu madku, ali ipak maku; Bio je siguran da je to maka. A pored nje je stajala nekakva crna kovra koja je podsjecala na mladi mjesec. Nekoliko stranica dalje naletio je na sliku lisice. Kraj nje je bio crni stup i dvije zastave. Odjednom je Jonnie zadrhtao. Stao mu je dah. Zgrabio je onu prvu stvar koju je bio izvukao s police i opet je rastvorio. Pronasao je Bator. I pelin crni znak. Da, bio je to i stup s dvjema zastavama. Drzao je to dvije prizme, a a glavi mu se vrtjelo. Gledao ih je. Ima to nekog smisla. Lisica? Pele? Madke? Satori, trbusi, mladaci?' U tim se stvarima krije nekakav smisao. Ali kakav? O zivotinjama? Vremenu? Sredit Ce to kasnije. Obje je prizme strpao a tobolac o po-; jasu. Sve sto se tide vremena i zivotinja predstavlja vrijednost., Kvadri a kojima je znaCenje. Od to ti midi a glavi praskaju svjetlaci. Opet je namjestio zastitni list na polici, provukao se kroz prozor i, koliko je mogao, uvrstio metalni kapak, pa je zvizdukom dozvao Vihora i smjestio mu se na leda. Jonnie se radoznalo osvrtao. Tko zna kakve se jos stvari od neprocjenjive vrijednosti kriju a Velikom selu? Osjedao se bogatim, bio je uzbuden. Nema nikakva razloga da njegov narod ostane sabijen ga re a planinama. Ima ovdje sklonista i vide nego sto je potreb(* Rijei: jabuka, pela, maka i lisica a engleskom poinju slovimaA,B,C i F(Prev.).*) -no. Ogrevno drvo raste po ulicama. Ima soba i soba koliko ti drago. A kad je ve doao na to, primijetio je da se osjea bolje otkako je napustio svoju planinsku livadu. Bolje u tjelesnom pogledu. Za to nije trebala godina - u stvari, prolo je svega nekoliko dana. Smotao je povodac tovarnog konja, pa su irokim putem ivahno otkaskali prema istoinim dijelovima Velikoga sela. Iako su mu obi bile uposlene

upijanjem okoline, um mu se bavio organiziranjem seobe iz planina: to bi trebalo ponijeti kao dokaz koji 6e uvjeriti ljude; to da kaze Stafforu; kako e prebaciti svoja dobra. . . da moda sagrade kola? Mozda bas ovdje a Velikom selu postoje kola. Mogao bi okupiti nekoliko konja. Ove gomile crvene prasine na koje svako malo nailazi s obiju strana iroka puts mozda su nekod bile nekakva vozila. Ali toliko su propala da nije mogao ustanoviti kakav im je bio oblik. Otisak kotaa. Listovi prozirne stijene. Ne, nisu to bila zaprezna kola. Ili ipak jesu? Poeo ih je pomnije promatrati. A onda je ugledao kukca. 12 Sada je ve bijeli dan i vidljivost je dobra, a on tamo uiri. Ne moze biti zabune. Nesto strano i nepoznato. .Sasvim je sigurno da je kukac. Samo zohari tako izgledaju. Ili kornjasi. Ne, prije e biti ohar. Ali nema tako velikih zohara. Deset metara dugih i tri visokih. I mozda etiri upoprijeko. Odvratne smede boje. I sav gladak. Jonnie se tako naglo zaustavio da je tovarni konj naletio na Vihora. A ona je zdepasta stvar udala nasred sirokog pu. inilo se da sprijeda ima dva uska oka. U preriji i planinama nita nije ovome nalik, a nita slina nije vidio ni u sreditu Velikoga sela. Izgledalo je novo i sjajno, posuto s vrlo malo praine. Osjeao je da ta stvar ivi. Bilo je nesto u njoj. . . da, sigurno ivi. Ne radi se o neivoj kovini, nego o ivom bicu. Tada je shvatio to ga je navelo na takav zakljuak. Nesto se jedva primjetno gibalo. Nesto se pomaknulo iza pukotina oiju. 52 ,. 53 Jonnie je, izbjegavajui nagle pokrete, okrenuo Vihora i, poteui tovarnog konja, poeo se povlaiti u smjeru odakle je doao. Ve je zapazio da se veina ovih putova sijee pod pravim kutom i da moe potpuno zaobii blok kua, pa opet doi na isto mjesto. Prema istoku, ne predaleko, prostirao se otvoreni krajolik. Proi e postranim putom, zaokruiti i izii u ravnicu. Pod pretpostavkom da bude bri. Ako se to moe kretati. Odjedriom je odjeknula zagluna rika! Zaprepateni se Jonnie osvrnuo. Stvar se podigla metar iznad tla. Pod njom je frcala praina. Poela je polako napredovati. Stvarno je bila iva! Poveo je Vihora upropanj ravno niz ulicu. Promaknuo je jedan ugao, jo jedan. Stvar je zaostajala. Sad je bila na udaljenosti od dva bloka. Okrenuo je Vihora na sporedni put, potegnuvi za sobom i tovarnog konja. Proao je jo jedan ugao, pa se okrenuo. Ravno ispred njega dizale su se dvije visoke zgrade. Nastavit e jurnjavu i doi na otvoreno. Mogao bi ak i uspjeti. No iznenada se pojavio plameni zid. Desna zgrada rasprsnula se na komade. Vrh joj je polagano kliznuo nanie, survao se u ulicu i zakrio prolaz. Posut prainom, Jonnie se kratko povukao. Negdje iza gomile krhotina rikala je ona stvar. Sluao je zaustavljena daha. Poloaj urlika se mijenjao. Stvar se kretala udesno. Pratio ju je uima. Ila je paralelnom ulicom. Sad je u istoj visini s njim. Sada je ve iza njega. Ta je stvar nekako uspjela blokirati ulicu i sad ga zaobilazi da mu pride s leda.

Naao se u stupici. Jannie je gledao zadimljenu gomilu ute. Uzdizala se sedam metara iznad plonika u obliku strme barikade. Vie se nije bojao. Usporio je snane otkucaja srca. Sada je trebalo priekati da se udovite na e u ulici iza njega, a onda preko barikade! Povukao je Vihora da povea zalet. Stvar je tutnjala sporednom ulicom iza njegovih leda. Sada se okree. Osvrnuo se. Eno je tamo dolje, praineni dima sukljaju joj iz nozdrva. Jonnie je petom dodirnuo Vihora. Trznuo je po'vocem drugog konja. Ejaaaa, kriknuo je Jonnie. Konji poletjee na barikadu. Uspon je bio teak, posvuda klimavo kamenje. Opasno. S mukom su se pentrali. Krhotine su se odronjavale. Bogovi, samo bez slomljenih nogu. Jo malo, jo vie. Bili su na vrhu. Jedan mu je kratki pogled unatrag otkrio da je stvar ve stigla do podnoja barikade. Jonnie je poveo konje u kovitlacu krhotina. U zaletu su se spustili na ulicu i odmah nastavili trkom. Zidovi su odjekivali od galopa. Jonnie je izmicao labirintom ulica, pribliavajui se otvorenoj ravnici. Zbog snane tutnjave kopita nije rnogao uti urlik zvijeri. Dalje, samo dalje. Zgrade su se prorjedivale. Na desnoj je strani izmedu dviju gradevina ugledao otvoren predio, pa se odvojio od puta i pojurio u slobodu. im mu se na sve strane rairio prostor za utrku, Jonnie je usporio. Oba su konja dahtala i brektala. Vodio ih je korakom da povrate dah, neprestano arajui pogledom po rubu grada. Onda je opet zauo rikanje. Napregnuo je oi i ekao. Eno, tamo! Stvar je izbila izmedu zgrada i pola ravno na njega. Poveo je konje kasom. Stvar se pribliavala. Krenuo je upropanj. No stvar se nije samo pribliila, poela ga je prestizati. Jonnie je skrenuo pod pravim kutom. Stvar je, nagnuvi se, uletjela u zaokret i bljesnula kraj njega, prilino odmaknula, a onda se okrenula i zaprijeila prolaz. Jonnie je pritegnuo uzde. Eto tu je, dakle, runa, svjetluca se, rie. Okrenuo je konje i poeo bjeati. Stvar je zaurlala, protutnjala i opet mu zagradila prolaz. Jonniejevo se lice napelo: donio je odluku. Izvukao je svoju najteu toljagu. Remen je pomno uvrstio oko zgloba. Otpustio je tovarnog konja. Poveo je Vihora korakom ravno na neprijatelja. Stvar se nije micala. Priao je na tridesetak metara. Stvar je mirovala. Paljivo je odmjerio poloaj njezina oka. Poeo je vitlati. Toljaga je zvidala u zraku. 54 I 55 Potom je bocnuo Vihora, pa su pojurili na stvar. Ponesena punim zamahom i dodatnom brzinom konja, toljaga je pogodila prorez oka. Sudar je bio zagluan. Jonnie se zaustavio tek kad je protrao pored stvari. Nije se niti pomaknula.

Otkaskao je na prvotni poloaj, okrenuo se i pripremio za slijadei juri. Tovarni je konj priao i zauzeo svoje stalno mjesto. Jonnie ga je okrznuo pogledom, pa se opet usredotoio na stvar. Proraunao je udaljenost i brzinu kako bi pogodio i drugo oko. Podbo je konja. Vihor je sunuo. A onda je izmedu oiju stvari planuo ut bljesak. Jonnie je osjetio udarac kao da su ga u jednom zamahu pogodili svi vjetrovi Highpeaka. No puna je snaga zahvatila Vihora. Konj i jaha poletjeli su zrakom i snano tresnuli o zemlju. 13 Terl nije znao u to gleda. Prenoio je u kolima negdje u predgra u. Imao je stari plan drevnoga grada, to su ga izradili Chinki, ali ga to nije zanimalo. Bio je potegnuo nekoliko gutljaja kerbanga kako bi lake zaspao, jer je u cik zore namjeravao napustiti grad i poi prema planinama. Bilo bi besmisleno, ak riskantno, nastaviti po mraku. Jutarnje je sunce, medutim, pregrijalo kola prije nego to se probudio. I evo sad zuri u tu udnu stvar na ulici. Moda ga je ba probudio zvuk njenih koraka. Nije znao to bi to moglo biti. Ve je vidio konje - uvijek su upadali u rudarska okna. Ali nikad nije vidio konja s dvije glave. Tako je. Dvije glave. Jedna sprijeda i jedna u sredini. I u pozadini jo jedna ivotinja od iste vrste. Samo to se inilo da je ono drugo tijelo u sredini sagnulo glavu. Zatreptao je onim kostima. Premjestio se u vozaevo sje dalo i jo napetije nastavio promatrati kroz armirani vjetrobran. Sad su se obje ivotinje okrenule i stale se udaljavati, pa ih je Terl poeo slijediti. Odjednom je shvatio da ivotinje znaju da ih on prati. Mislei da bi mogao brzo zaobii nekoliko blokova i pre stii ivotinje, urno je zavirio u stari plan grada. Ali umjesto njega, okrenule su se ivotinje. Terl je vidio da nemaju izlaza i shvatio da moraju zaobii blok zgrada. Sada je vano da se pravilno postavi. Iznova je pogledao kartu i odabrao desnu zgradu za barikadu. Vatrena mo staroga vozila Mark II nije osobita, ali je za ovu svrhu bila dovoljna. Nenaviklom je apom nespretno ugodio razinu intenziteta i doveo kola na poloaj. Pritisnuo je okida. Eksplozija je bila sasvim pristojna. itava se zgrada sruila i stvorila zapreku. Dodao je gas i okrenuo, pa se spustio ulicom, obiao ugao i - naravno! Bili su tu. Ulovio je svoju divlja u stupicu. A onda je sjedio otromboljene vilice i gledao kako se ivotinje penju po zadimljenom kru i iezavaju. Sjedio je tako minutu, dvije. Spada li ovo, uope, u njegov pothvat? ivotinje su ga, dodue, zainteresirale, ali nisu imale nikakve veze s njegovim poslom. Ma, dobro. Ima dosta vremena, a lov je ipak lov. Pritisnuo je dugme i ispalio kapsulu s antenom, da lebdi na visini od sto metara, a onda je ukljuio ekran. Naravno, evo ivotinja, jure naokolo, krivudaju izme u blokova. Promatrao je kako napreduju dok je dorukovao. Onda je uzeo malo kerbanga i, pratei sliku na ekranu, uskoro izbio na slobodan prostor i ugledao svoju lovinu.

Pretekao ih je i preprijeio put. Okrenuli su se. Ponovio je manevar. to su oni? Druga je ivotinja jo uvijek imala sputenu glavu, ali ona sprijeda je sasvim pouzdano bila dvoglava. Terl je odluio da o ovome ne pria u prostoriji za razonodu. Ispekli bi ga na tihom aru. Radoznalo je gledao kako se prednja ivotinja zaustavlja, iz pojasa vadi batinu i srlja prema njemu. Radoznalost mu se preobratila u zapanjenost. Stvar se spremala da ga napadne. Nevjerojatno! Udarac toljage o vjetrobran zagluno je odjeknuo. Bridjele su mu povrijedene slune koice. A to jo nije bilo sve: zrak je, pitei, prodirao u kabinu. Terla je spopao val omaglice. U lubanji su mu prtali svjetlaci. Zrak! Ulazio je zrak. 56 I 5 Ovaj je stari Mark II vidio i boljih dana. Sada je popustio okvir ojaanog vjetrobrana. Terl je u nevjerici zurio. Proputalo je rubno brtvilo. Obuzela ga je panika. No ugledao je upozorenje o upotrebi maske, pa je s niandijina sjedala urno dohvatio masku i bocu plina za disanje, zatitio lice i otvorio ventil. Duboko je udahnuo i osjetio da vrtoglavica poputa. Jo je tri puta povukao iz sve snage da o isti plua od toga prokletog zraka. Opet se posvetio udnovatoj betiji: pripremala se za novi napad. Terlove su ape poele eprtljati oko intenziteta yatre. Nije elio da povratni udarac eksplozije prodre kroz otkriveni vjetrobran, pa je polugu intenziteta povukao na omamljivanje. Nadao se da e to biti dovoljno. ivotinja je krenula na juri. Terl je pritisnuo dugme. Stvarno, bilo je sasvim dovoljno. Ioni su pitali i blistali. Podigli su ivotinje i daleko ih odbacili. Tresnule su o zemlju. Terl je napeto gledao da se uvjeri hoe li ostati tamo gdje su pale. Dobro je, ostale su. Otpuhnuo je u masku i kao da se, uzdrhtavi, malo smanjio. A onda se naglo uspravio. Kad ih je pogodio, mislio je da ima posla s dvjema etverononim ivotinjama. No im su pale, one su se razdvojile! Terl je smaknuo postrana vrata pa se iskobeljao van. Provjerio je pitolj za pojasom i oteturao do svoje lovine. Tri ivotinje, moda ak etiri! Dvije etveronone ivotinje stvarno su bile dvije. S one odostraga otpao je nekakav zaveljaj. To bi moglo znaiti da su tri. Ali ona blia se sasvim sigurno sastojala o dviju posebnih ivotinja. Kakva zbrka! Tresao je glavom ne bi li je razbistrio. Djelovanje zraka nije dovoljno brzo slabilo: pred oima su mu jo uvijek praskale male zasljepljujue iskre. Odgegao je do udaljenije ivotinje, razmiui visoku travu. To je konj. Vidio je mnogo konja: puna ih je prerija. Ali na ledima ovog konja bio je privren zaveljaj. Sad se odvezao. Udario ga je nogom. Nije bio iv: tek nekoliko koa, par ivotinjskih krzna i jo nekoliko besmislenih sitnica. Vratio se kroz visoku travu do vozila. I ona druga stvar bila je konj. A tamo desno, gdje je pala... Terl je razmaknuo travu. Zlatna zvijezdo! Pa to je ovjek! 58 Psychlo je prevrnuo ovjeka. Maleckog li, krljavog tijela! Vlasi po licu i na tjemenu, ali nigdje drugdje. Dvije ruke, dvije noge. Svijetlosmeda koa.

Terl nije elio priznati da Charov opis odgovara. U stvari, nerado je dopustio da je donekle vjeran, ali ga je odmah odbacio. Prsni ko se micao - istina, gotovo neprimjetno - ali ivotinja je bila iva. Terl je imao sreu. Njegov je izlet urodio plodom a da nije niti stigao do planina. Jednom je apom podigao ovjeka i poao prema vozilu. Bacio ga je na niandijino sjedalo. Ono ga je progutalo. Tad se prihvatio posla da s neto permastika popravi leaj vjetrobrana. Cijela je jedna strana stakla ispala iz okvira, pa iako samo staklo nije ni zagrebeno, bio je to vraki udarac. Pogledao je malo tijelo utonulo u sjedalo. ista sluajnost. Starost vozila, krhkost brtvila. Stvarno uljiva kola; morat e ieprkati neku nepravilnost, pa je unijeti u Zztov dosje - zamjenu dijelova, tako neto. Provjerio je i druga brtvila, vrata, drugi prozor. Ako se zaboravi lomljivost, sve je bilo u redu. Dobro, ne namjerava roniti, a sigurno vie nee biti napada ovakvih stvari. Terl je stao na vozaevo sjedalo i promotrio cijeli horizont. Sve isto. Nema vie tih ivotinja. Zalupio je grotlo pa se udobno smjestio. Pritisnuo je izmjenu tlaka i s uivanjem sluao siktanje zraka koji je naputao kabinu i klokotanje plina za disanje. Dan je postajao sve topliji. Mrzio je svoju znojnu masku. to bi dao za planet s pravom atmosferom, s pravom gravitacijom, s grimiznim stablima. . . Stvar-ovjek se odjednom poela griti. Trzala se i poplavila. Pomahnitalu ivotinju bilo je zadnje to je Terl elio imati u kabini. , Brzo je namjestio masku, promijenio kompresiju i odgurnuo postrana vrata. Jednim udarcem ape izbacio je ivotinju na travu. Zatim je sjeo i motrio. Strepio je da mu se planovi pretvaraju u dim i maglu. Mora da je eksplozija za omamljivanje djelovala na ivotinju jae nego to je u poetku mislio. Sra- . nje, kako su samo slabani! Otvorio je grotlo i pogledao jednog konja. Vidia je da mu se miu sapi. Disao je i nije imao greve. ak se i oporavljao. Dobro, konj je konj, a ovjek. . . 59 Odjednom je shvatio. Stvar-ovjek ne moe udisati plin za disanje. Plaviasta je boja polagano blijedila: grevi su preitali. Dahtao je i pohlepno gutao zrak. Za Terla je to bio problem. Do bijesa, nee se on vraati u rudnik s maskom na licu. Iziao je i otiao do udaljenijeg konja. I on se polako oporavljao. Kraj njega su leale vree. Terl ih je prekopao i izwkao konate trake. Vratio se, pokupio ovjeka, tresnuo ga na vrh kola. Namjestio ga je tako da lei rairenih ruku. Vezao je krajeve remenova i dobio dugaku uzicu. Jedan je kraj vezao oko lijevog zgloba ivotinje, onda je remen provukao ispod vozila, stenjui dok ga je podizao, pa je vezao i desni zglob. Snano je zategnuo remen. Zatim je za pokus gurnuo ivotinju, da se uvjeri nee li je putem izgubiti. Vrlo dobro. Vree je bacio na sjedalo do sebe, uao, zatvorio vozilo i pokrenuo kompresore. Blii je konj podigao glavu, borei se da ustane. Ako se zanemare povrinski krvavi irevi to ih je izazvala eksplozija, inilo se da je konj u redu. A to znai da e se vjerojatno oporaviti i stvar-ovjek. Cerei se, Terl je otegnuo kosti.vilice. Dobro, na kraju krajeva, sve ispada da ne moe bolje. Pokrenuo je kola, okrenuo ih i usmjerio prema rudniku.

60

2. DIO 1 Terl je bio suta djelotvornost. Veliki su planovi kljuali u njegovoj rupiastoj lubanji. Stari su Chinki imali izvan kupole neku vrst zoolokog vrta i, unato vremenu koje je minulo otkako su ih istrijebili, kavezi su jo uvijek bili upotrebljivi. Jedan je posebno odgovarao. Imao je pod od zemlje i mali betonski bazen, a svuda naokolo mreu od debele ice. U njemu su neko drali medvjede, rekli su da ih prouavaju, i premda su medvjedi s vremenom pougibali, nijedan nije pobjegao. Terl je novu ivotinju smjestio u taj kavez. Stvar je jo uvijek bila tek napola svjesna, ali na najboljem putu da se oporavi od oka to ga je izazvao plin za disanje. Terl ju je neko vrijeme gledao kako lei, a onda je pregledao kavez. Bio je ba po mjeri i potpuno siguran. Na vratima brava. Prema nebu otvoren bez ikakve mree - ta koji bi se medvjed mogao popeti uz deset metara visoku ogradu? No postojala je mogunost da bi ova nova zvjerka mogla prkati okd vrata kaveza. Nije vjerojatno, ali brava je bila prilino loa. Terl je ubacio vree u kavez, jer nije znao kamo da ih smjesti. Na njima je leala duga konata uzica, koju je ve bio upotrijebio. Pomislio je kako bi bilo pametno da ivotinju vee. Omotao joj je oputu oko vrata i zavezao obinim vorom, dok je drugi kraj uvrstio za ipku ograde. Povukao se i jo jednom sve pregledao. Bilo je dobro. Izaao je iz kaveza i zatvorio vrata. Morat e postaviti bolju bravu. Ali za sada moe i ovako. Zadovoljan sobom, Terl je odvezao kola u garau, pa otiao u svoj ured. Nije imao mnogo posla. Nekoliko otpremnica, ali nita hitno, tek obini formulari. Dovrio je posao, pa se zavalio. 61 Gadna li mjesta! Ali neka, pokrenuo je on kotae koji e ga odvesti odavde, odvesti natrag kui. Odluio je da izi e i pogleda kako se provodi stvar-ovjek. Dohvatio je masku, umetnuo novi spremnik i proao kroz kancelarije. Ovih je dana mnogo opustjelih stolova. Zatekao je samo tri Psychla sekretarskog izgleda, no oni se nisu na njega obazirali. Napustio je kupolu i stigao do kaveza. Zastao je trepui vidnim koicama. Stvar se dokopala vrata! Uao je, reei, i podigao stvar, pa je odnio na prvotni poloaj. Bila je razvezala vor. Terl ju je promatrao. Bilo je oito da ga se boji. A zato ne? Jedva mu je dosezala do kope na pojasu i bila je jedno deset puta laka. Opet joj je vrat omotao oputom. Radei u rudniku, naviknut na konopce i petlje, Terl se razumio u vorove. Ovaj put je vezao dvostruki sigurnosni vor. Toe ivotinju zadrati. Opet veseo, Terl je iz garae izvukao crijevo za vodu i poeo prati Mark II. Dok je radio, prevrtao je po glavi razliite planove i naine. Svi su ovisili o onoj stvariovjeku. Potaknut iznenadnom slutnjom, poao je da pogleda kavez. Stvar je stajala

kraj vrata! Terl je mrzovoljno upao, spopao je i odnio na njezino mjesto. Buljio je u oputu. Uspjela je razmrsiti dvostruki sigurnosni vor. Terl je uposlio ape. Ovio joj je konop oko grla i zavezao rudarski teretni uzao. Stvar ga je gledala. Isputala je neke smijene zvukove kao da zna govoriti. Terl je iziao iz kaveza, uvrstio vrata i nestao s vidika. Nije on sluajno ef Sigurnosti. Na pogodnom mjestu iza gradevine namjestio je staklo maske na telefoto i stao promatrati. Stvar je za tren oka razvezala strahovito sloeni rudarski ! teretni uzao. Terl je doteturao prije nego to je stvar stigla do vrata. Uao je, zgrabio je i stavio u udaljeniji dio kaveza. vrsto joj je omotao konopac oko grla, pa ga je vezao dvostrukim rudarskim teretnim vorom, tako kompliciranim da ga moe razvezati samo vrlo iskusan specijalni monter. Opet se povukao u zaklon. I to je sad, mislei da je nitko ne vidi, uradila stvar? Posegnula je u svoju torbu, izvadila neto sjajno i presjekla ue. Terl je otabanao u garau i stao prekapati po stoljeima otpadaka i krhotina sve dok nije pronaao komad elastina ueta, aparat za autogeno zavarivanje, energetski element i kratku traku kovine. Kad se vratio, stvar je opet bila kod vrata i upravo se pokuavala popeti preko desetak metara visoke ograde. Terl je obavio vrlo temeljit posao. Napravio je metalnu ogrlicu, pa ju je onako vrelu zavario ivotinji oko vrata. Zatim je na nju zavario jedan kraj elastina ueta, a drugi je kraj zavario za prsten, koji je nabacio na slobodan vrh ipke desetak metara iznad zemljanoga poda. Povukao se. Stvar se kreveljila i pokuavala jo uvijek vruu ogrlicu odmaknuti od koe. Ovo e je smiriti, mislio je Terl. Ali jo nije bio gotov. Nije on tek tako postao ef Sigurnosti. Vratio se u ostavu svoga ureda, pronaao dvije kamere-stjenice, provjerio da li rade, pa ih ugodio na valnu duinu uredskog vizora. Vratio se u kavez. Jednu je stjenicu postavio visoko gore na ipku i usmjerio je nanie, dok je drugu namjestio podalje od kaveza, da ga moe cijelog nadgledati izvana. Stvar je pokazivala na svoja usta i isputala glasove. Tko zna to li joj to znai? Tek sada se Terl opustio. Te je veeri, ne odgov rajui na pitanja, samodopadno sjedio u sobi za razonodu namjetenika, i zadovoljan sobom polagano ispijao svoj kerbango. 2 Jonnie Goodboy Tyler oajno je zurio u svoje vree na suprotnoj strani kaveza. Sunce je pripeklo. Muila ga je ogrlica na oprljenom vratu. Gilo mu se isuilo od edi. A bio je i gladan. U vreama je, tu u samom kavezu, imao svinjski mjehur pun vode. Ako se nije pokvario, tamo je i komad peene svinjetine. I velike koe, koje bi mogao razapeti da dode do sjene. 62 Isprva je pokuavao pobjei. Osjeao se bolestan od same pomisli da je zatvoren u kavez. To ga je titalo vie od nedostatka vode i hrane.

Sve je to tako neshvatljivo. Posljednje ega se stvarno sjeao bio je juri na kukca i kako ga je neto odbacilo u zrak. Onda ovo. Ne, stani. Neto se dogodilo nakon prve nesvjestice. Poeo se osvjeivati leei na neemu mekanom i glatkom. Uinilo mu se da je u kukcu. Kraj sebe je vidio neto golemo. A onda je osjetio da udie oganj do dubine plua, da mu ivci postaju prekratki i prenapeti te da se poinje bacakati u grevima. I jo jedan bljesak zbivanja. Bila mu se na trenutak vratila ustreptala svijest. Uinilo mu se da je privezan na vrhu kukca koji juri ravnicom. Udario je zatiljkom o kovinu, i slijedee ega se sjea jest - zatoenje u kavezu! Povezao je uspomene. Povrijedio je kukca, ali ne dovoljno. Kukac ga je pojeo, pa ispljunuo. Na le ima ga je prenio u tor. Ali pravi je ok predstavljalo udovite. Istina je, sada je to shvatio, da je oduvijek bio previe pametan. Nije vjerovao starijima. Nije vjerovao da postoji Veliko selo, a ono postoji. Nije vjerovao u udovita, a jedno je tu negdje. Kad se bio osvijestio i ugledao tu stvar, zavrtjelo mu se u glavi. Osjeao je kako se iza njega savijaju ipke kaveza dok je uzmicao da pobjegne. udovite! Visoko dva ili tri metra, moda jo vie. Metar i dvadeset iroko. Dvije ruke. Dvije noge. Neto sjajno mjesto lica i dugaka cijev od brade do prsiju. Blistave ute oi iza sjajne opne. Dok se pribliavalo, podrhtavalo je tlo. Petsto kila? Moda i vie. Pod golemim izmama ostajale su rupe. ape obrasle krznom, dugake pande. Vjerovao je da e ga smjesta pojesti. Ali nije. Vezalo ga je poput psa. Ovo udovite ima neobinu mo zapaanja. Svaki put kad se Jonnie pokuao odvezati i utei iz kaveza, iznova se pojavilo. Kao da moe vidjeti i dok nije prisutno. Vjerojatno u tome igraju nekakvu ulogu i ove dvije kuglice. udovite ih je paljivo dralo u apama, kao izvadene oi. Jedna se sada svjetluca tamo visoko u kutu kaveza. Poput majunog oka. Druga je izvan kaveza, privrena na zidu oblinje zgrade. Ali udovite ga je zateklo gdje se pokuava osloboditi i prije nego to je donijelo oi. Kakvo je ovo mjesto? Odnekle dopire neprekidna buka, priguen tutanj slian glasanju onog kukca. Sledio se na pomisao da ima jo takvih kukaca. U sredini kaveza bio je - otprilike metar dubok - veliki kameni bazen sa stepenicama na jednoj strani. U njemu mnogo pijeska. Moda kakav grob? Prostor na kojemu se pee meso? Ali nema pougljenjelog drveta, ni pepela. Znai, udovita ipak postoje. Kad je stajao pokraj njega, lice mu je neznatno nadvisivalo njegovu kopu na pojasu. Kopu? Da, sjajan predmet koji je spajao krajeve pojasa. Jonnieju je odjednom sinulo da udovite ima ruho, da to nije njegova vlastita koa. Nekakva skliska, blistava tvar grimizne boje. To nije njegovo krzno. To je odjea, kakvu si ti izraduje od ivotinjskih koa i krzna. Hlae. Kaput. Ogrta. udovite nosi odjeu. Ukraeni ovratnik. I nekakva naprava na kopi opasaa. Jonnie je sada tu spravicu razgledavao u mati. Bila je to slika terena na kojemu stoje maleni pravokutni blokovi. Iz tih su blokova izbijale uspravne motke. inilo se da iz motki izlaze oblaci dima, a dim je zaklanjao i itav gornji dio slike. Oblaci dima su Jonnieja na neto podsjetili, ali bio je previe gladan i edan da se s tim uhvati

ukotac. Zemlja je pod njim poela podrhtavati u ravnomjernom ritmu - znao je to to zna i. Na ulazu se pojavilo udovite. Neto je nosilo. Ulo je u kavez i nadvilo se nad Jonnieja. Bacilo je na tlo nekoliko mekanih, ljepljivih komada neeg nepoznatog. Onda je samo tako stajalo i gledalo. Jonnie je pogledao te komadie. Neto slino nije vidio u cijelom ivotu. udovite je poelo gestikulirati, upirui apom na tu stvar, pa onda na svoje lice. Budui da to nije uspjelo, udovite je podiglo jedan tapi, pa ga zgnjeilo o Jonniejeva usta. Pri tome je neto grmnulo svojim riuim glasom. Neku zapovijed. Jonnie je shvatio. Mora da je to nekakvo jelo. Provakao je komadi i progutao ga. Istog mu je asa strahovito pozlilo. Osjeao je da e izbaciti kompletan eludac. Nije se pravo ni sabrao, a udovi su mu se poeli trzati u grevima. 64 Pljunuo je. Bio je i previe edan da bi imao mnogo sline, ali trudio se da se rijei te tvari, i najmanjeg njenog komadia, i posljednjeg traga njezinog kiselog okusa. udovite se malo povuklo i mirno promatralo. Vode, molio je Jonnie, pomalo savladajui drhtanje udova i glasa. Molim vode. Samo da isplahne tu groznu tvar. Pokazao je na usta. Vode. udovite je samo stajalo i gledalo. Oi su mu iza stakla mirkale, isijavajui sablasnu vatru. Jonnie se stoiki smirio. Nije smio izgledati slab i moljakati. Postoji neto to se zove ponos. Na lice je navukao spokoj. udovite se sagnulo, provjerilo ogrlicu i elastino ue, zatim se okrenulo i izilo iz kaveza. Uz tihi klik, zalupila su se vrata. Otilo je. Veernje su se sjene produile. Jonnie je gledao svoje vree kraj vrata. Isto su tako mogle biti na vrhu Highpeaka! Pokrio ga je plat oaja. Morao je pretpostaviti da je Vihor teko povrije en ili ak mrtav. Vjerovao je da e i sam za nekoliko dana umrijeti od edi i gladi. Spustio se sumrak. A onda je odjednom shvatio da e Chrissino obeanje da e ga traiti - neizbjeno izazvati njezinu smrt. Bio je potresen. Predao se. Visoko u kutu kaveza maleno je svjetlucavo oko promatralo, ne trepui. 3 Sutradan je Terl pretraio naputene stanove starih Chinka. Bio je to neugodan posao. Stanovi su se nalazili izvan kupola s plinom za disanje u kojima su obitavali Psychli, pa je Terl morao nositi masku. Chinki su disali obian zrak. Stanovi su bili zapeaeni, a stoljea nebrige i nevremena ostavila su vidljive tragove. Bilo je tu mnogo redova ormara pretrpanih knjigama. Nizovi arhivskih ladiara punih biljeki. Stari pisai stolovi iarani brojnim oiljcima, klimavi i krhki, sami su se od sebe uruavali. Hrpe starudije u zabravljenim ormariima. A na svemu je leao tanak sloj bijele praine. Sva srea da je ne mora udisati. Kako su smijena bia bili ti Chinki. Predstavljali su odgovor Intergalaktike rudarske kompanije na kritike koje su joj uputili neki ratoborniji i moniji svjetovi da ona upropatava prirodnu sredinu planeta. I, budui da je u to vrijeme Intergalaktika ubirala sjajne profite, neki je direktorski glavonja u sredinjem uredu izmislio Odjel za kulturu i etnologiju ili, skraeno, KE. Mogue je da se prvotno zvao Ekoloki odjel. No Chinki su bili vrsni slikari, a neka se direktorska ena dugih

pandi poela bogatiti prodajui na drugim planetima njihova djela s izmijenjenim potpisom. Malo je stvari koje nisu raskrinkane u tajnim dosjeima Sigurnosti. Razlog za konanu likvidaciju Chinka ipak nije bila korupcija, nego trajk. Korupcija na direktorskom nivou za radnike Sigurnosti znaila je prste-k-sebi. A obustava rada nije. No odavde su Chinki otili mnogo ranije, i to se vidjelo. Uostalom, to je na ovom planetu bilo vrijedno njegovanja? Nije preostalo dovoljno domorodakog stanovnitva da bi se oko njega kinjili. A kome je i bilo stalo? Ali poput svih birokrata, i Chinki su bili stalno u poslu. Pogledaj samo ove stotine metara vitrina s knjigama. Terl je traio prirunik o ovjekovim prehrambenim navikama. Zacijelo su ti marljivi Chinki prouili i to podruje. Preka ao je i prekapao. Otvorio je i opet zalupio stotine indeksa. unuo je i eprkao po ormariima. I dok je stekao potpun pregled to se sve moglo nai u tim zakrenim uredima i pretincima, o prehrani ljudi nije pronaao ni jedne jedine rijei. Proitao je to jedu medvjedi. Otkrio je to jedu planinske koze. ak je naao i znanstveno napisanu raspravu, tampanu uz strahovit troak, o tome to je derala neka betija poznata pod nazivom kit, raspravu koja je - da pukne od smijeha - zavravala konstatacijom da je ta ivotinja nepovratno izumrla. Terl je s gnuanjem stajao nasred prostorije. Nikakvo udo to je Kompanija ukinula KE na Zemlji. Zamisli samo sve to jurcanje naokolo, unitavanje goriva, odravanje u pogonu cijele tamparije koja dimi i huke poput mehanikog kopaa... Pa ipak nije sve bilo uzalud. Prevrui staru, poutjelu kartu, saznao je da je na ovom planetu preivjelo jo nekoliko 66 6'7 ljudskih skupina. Barem su postojale prije nekoliko stotina godina. Neke su obitavale na mjestu koje su Chinki zvali Alpe. U stvari, nekoliko tuceta. Petnaestak ih je ivjelo u ledenom pojasu, koji su Chinki zvali Sjeverni pol i Kanada. Nepoznati je broj skupina bio u predjelu kotska, a vie njih u Skandinaviji. Pa i u Koloradu. Terl je prvi put naiao na ime kojim su Chinki oznaavali podruje ovog centralnog rudnika. Kolorado. Zabavljao se razgledavajui kartu. Stjenovite planine. Vrhunac Pike. Smijena imena starih Chinka. Chinki su svoje radove pisali na mukotrpno krutom psychlo-jeziku. Ali imali su smijenu matu. Iako je za njegove planove bilo dobro to je saznao da ima jo ljudi, ovo ga nije nikamo dovelo. Morat e se osloniti na ono to mu je i u poetku bio oslonac Sigurnost. Na tehnike Sigurnosti. Njih e pokrenuti. Iziao je i za sobom zatvorio vrata, gledajui ovaj tudi svijet. Stari uredi Chinka, njihove barake i zooloki vrt smjestili su se na poviem breuljku iza rudnika. U blizini, ali iznad. Arogantna kopilad. S ovog se mjesta pogled pruao na sve strane. Vidjela se platforma za transport rudae, kao i terminal za aero-teretnjake; tamo dolje nije bilo guve. Ako se ne ispune kvote, Intergalaktika e biti prisiljena da po nori spusti nekoliko inspektora. Nadao se da mu Centralna uprava Sigurnosti nee dodijeliti prevelik broj istraga. Plavo nebo. @uto sunce. Zelena stabla. I vjetar koji ga salijee masama zraka. Kako mrzi ovo mjesto! Od same pomisli da bi tu morao ostati kripao je deraima. Pa dobro, to moe oekivati od jednog stranog svijeta? Zavriti e tu istragu o izgubljenom traktoru, pa e iskuanu tehnologiju Sigurnosti primijeniti na stvarovjeka.

To je jedini put koji vodi iz ovog pakla. 4 Jonnie je gledao udovite. edan, gladan i bez nade, osjeao se izgubljenim u moru nepoznanica. . Potresajui tlo koracima, udovite je ulo u kavez. Samo je tako stajalo i gledalo Jonnieja s malim odsjevima svjetla u jantarnim oima. Onda je poelo prkati. Eto, upravo isprobava ipke, drma ih i oito zakljuuje da su vrlo vrste. Zadovoljno nalazom, obilazi kavez i paljivo razgledava zemlju. Neko vrijeme stoji i gleda tapie koje je donijelo Jonnieju za jelo. Poto su runo i prodorno mirisali, Jonnie ih je odgurnuo koliko je mogao dalje. udovite ih je prebrojilo. Aha! Znai, zna brojiti. Provjerilo je ogrlicu i ue, a onda je uinilo neto vrlo neobino. Otkvailo je kraj ueta s vrha ograde. Jonnie je zaustavio dah. Moda bi sada mogao dosegnuti svoje vree. Ali udovite je privrstilo ue a oblinju preku. Nehajno je nataknulo prsten na njen vrak i krenulo. Malo se zadralo na vratima da uvrsti icu kojom su se zatvarala, a kad je okrenulo leda, inilo se da ne primjeuje da je jedna ica popustila. udovite je otabanalo prema zgradama i nestalo s vidika. Grozniav od edi i gladi, Jonnie je posumnjao da mu se privida. Nije se usudio povjerovati. Ali eto: konop moe smaknuti, a sponu na vratima olabaviti koliko je potrebno da se provue. Pomno je provjerio je li udovite zaista otilo, pa se primio posla.Trzajem konopa smaknuo je prsten s vrha ipke. Uurbano se omotao uetom da mu ne bi zasmetalo, a kraj je zataknuo za pojas. Bacio se na vree. Drhtavim ih je rukama otvorio. Ustanovio je da su mu se nade djelomino izjalovile. Mjehur za vodu je vjerojatno od onog udarca bio probijen, pa je ostalo samo malo vlage. Svinjetina zamotana u sirovu kou koja zadrava toplinu sunca bila se sasvim pokvarila, pa je nije smio niti okusiti. Pogledao je vrata. Vrijedi pokuati. Iz vrea je izvadio toljagu i konop i, provjerivi da li mu se u torbi nalazi kremen, priuljao se vratima. Ni traga udovitu. Zasun je neko bio vrst, ali vrijeme ga je naelo. Ipak mu je oderao dlanove dok se grozniavo trudio da ga otvori. Uspio je! Gurnuo je vrata. I zaas je kroz grmlje i udoline jurio na sjeverozapad. 68 69 Iako je trao pognut i koristio svaki i najmanji zaklon da ga ne otkriju iz onih gra8evina, napredovao je vrlo brzo. Mora nai vodu. Jezik mu je otekao, usnice ispucale. Mora nai hranu. U groznici mu se sve inilo nestvarno, poinjao je skapati od gladi. A onda u planine. Mora zaustaviti Chrissie. Pretrao je kilometar. Osvrnuo se. Nita. Oslukivao je. Ne uje se kukac, tlo ne podrhtava od koraka udovita. Pretrao je i tri kilometra. Stao je i opet oslukivao. Jo uvijek nita. Zabljesnula ga je nada. Pred sobom je ugledao zelenilo, zelenu mrlju u udolini, slutnju vode. Dah mu je promuklo kripao u prsima, ali se ipak domogao ruba uleknua.

Nijedan ga prizor ne bi obradovao kao ova modra i bijela mrlja. Veselo grgoljenje potoia izmedu stabala. Jonnie se bacio i uronio glavu u neizrecivo dragocjenu vodu. Znao je da ne smije piti naglo. Dugo je umakao glavu i prsa u bistru vodu, putajui da ga svega natopi i prome. Isplahnuo je okus ljepljiva tapia. Svje'ina i prisutnost potoka veselile su ga gotovo koliko i sama mogunost da se napije. Otpio je nekoliko bojaljivih gutljaja, pa se okrenuo na le a hvatajui dah. Ban se odjednom inio vedrijim. Jo ga nitko nije progonio. udovite moda satima nee otkriti da je utekao. Osjetio je plimu nade. Taino dfileko na sjeverozapadu, tek malo iznad horizonta, - nalazile su se planine. Njegov dom. Jonnie seosvrtao. Na suprotnoj obali potoka ugledao je klimavu daaru uruena krova. Sad se ogledao za hranom. Jo se jednom napio. Stisnuo je toljagu i poao preko potoka prema staroj daari. Dok je trao, nije otkrio lovinu. Vjerojatno je pobjegla iz okolice rudnika. Ali njemu nije trebala krupna divlja. Zadovoljio bi se i zekanom. Mora to obaviti brzo i nastaviti bijeg. U kolibi se neto pokrenulo. Tiho se nastavio uljati. Odjednom je prokuljalo nekoliko velikih takora. Jonnie je ve zamahnuo, ali se zaustavio. takori se jedu samo u najoajnijim zimama, kad skapava od gladi. Ali nije bilo zeeva, a on nije imao vremena da ih trai. neto: razgledava dvije knjige. Knjige? Pa, do bijesa, gdje se samo domogao knjiga? Nije vjerovao da je stvar-ovjek uspio ui u stanove starih Chinka. Ogrlica i konopac bili su sigurni. Ispitat e to kad dode vrijeme. Stvar je jo uvijek ovdje, a to je jedino vano. Terl mu je priao, smijeei se ispod maske. Podigao je ubijene takore, pa mu ih je dobacio. Stvar-ovjek nije prodrljivo navalio. inilo se, naprotiv, da se malo povukao. Dakle, zahvalnost zaista nee nai u ivotinja. Svejedno. Terl od ove stvari nije niti oekivao zahvalnost. Priao je starom betonskom bazenu za medvjede. inilo se da nema pukotina. Razgledao je cijevi. Bile su u redu. Napustio je kavez itumarao oko njega u potrazi za ventili ma sve dok nije jednoga otkrio. Pokuao ga je odvrnuti. Teko. Bojao se da bi, ako upotrijebi svoju golemu snagu, mogao jednostavno otkinuti ruicu. Iz oblinje je garae donio ulje i podmazao ventil. Napokon ga je uspio otvoriti. Ali nita se nije dogodilo. Terl je poao du starog vodovodnog sistema, koji ga je doveo do cisterne to su je sagradili jo Chinki. Klimao je glavom zbog njezine primitivnosti. Postojala je crpka, ali se energetski naboj odavno istroio. Otvorio je pumpu i uloio novi element. Hvala zvijezdama, Intergalaktika nikad nije forsirala inovacije. Dananje baterije savreno pristaju u crpku. Mehanizam je proradio, ali voda unato tome nije potekla. Zavirio je u rezervoar. Cijev nije bila uronjena. Terl ju je tresnuo izmom i zagnjurio u vodu. Voda je poela tei i brzo puniti bazen u kavezu. Terl se iskesio. Rudar zna postupati

s tekuinama. Ni na ovom podruju nije izgubio spretnost. Vratio se u kavez. Bazen se brzo punio. U njemu se vrtloilo blato jer je bio pun pijeska. Ali svejedno, i takva je voda mokra! Bazen se napunio i prelio, pa je voda tekla po podu. Stvar-ovjek je uurbano prikupljao svoje stvari i gurao ih izme u ipki ograde da se ne smoe. Terl je izaao iz kaveza i zavrnuo ventil. Priekao je da se napuni cisterna na vrhu breuljka, pa je i tu zatvorio dovod. Kavez je sada praktiki bio preplavljen, ali voda je otjecala kroz reetke. Dobro. 70 7.3 Terl je odljapkao do stvari-ovjeka. ovjek se pripijao uz ogradu da izbjegne povodanj. Koe je prebacio visoko gore preko vodoravne preke. Da ostanu suhe? Jednom je rukom pridravao knjige. Terl se osvrnuo, sve je bilo u redu. Bit e ipak bolje da zaviri u te knjige. Posegnuo je da ih oduzme, ali stvar-ovjek ih nije putao. Terl ga je nestrpljivo udario po zglobu i zgrabio knjige prije nego to su pale na pod. Vi io je da su to knjige ljudi. Zbunjeno ih je prelistavao. Gdje se stvar-ovjek domogao knjiga? Stisnuo je vidne koice i razmiljao. Ah tako, vodi Chinka! Tamo je pisalo da u gradu postoji knjinica. Pa dobro, moda je ova ivotinja ivjela u gradu. Ali knjige? Ovo je postojalo sve bolje. Moda ljudi ipak mogu, kako su to tvrdili Chinki, shvatiti smisao. Terl nije znao itati slova koja su upotrebljavali ljudi, no ona su, oito bila itljiva. Ova prva knjiga vjerojatno je poetnica za djecu. Druga bi mogla sadravati prie. Knjige za poetnike. ivotinj