Ekonomska podloga hrvatskog pitanja

(57. – 88.)

1. Likvidacija pokrajinskih samouprava i prijelaz na centralizam

Pokrajine koje su bile u Austro – Ugarskoj, u Jugoslaviji čine 68% stanovništva i 58% površine cijele Jugoslavije

Najsamostalnija u AU bile su Hrvatska i Slavonija

Hrvatska je dobivala 44% od ukupnih državnih prihoda s područja Hrvatske za potrebe svoje autonomije

BiH – u odnosu prema AU dosta velika autonomija

Bosna je uzdržavala svoje posebne vojne jedinice, imala je velika državna dobra (šume, rudnici) i zato je imala velik proračun

Dalmacija – imala je skučenu autonomiju, proračun oko 5 milijuna kruna kojim je raspolagao dalmatinski sabor

Slovenija – sastavljena od više djelova bivših austrougr. zemalja

Srbija – prije rata velik proračun zbog Balkanskih ratova

Vojvodina/Makedonija – V. pod Mađarskom, M. pod Turskom

Stvaranjem Države SHS narodi tražili samostalnost u raspolaganju s vlastitim narodnim novcem. Hrvati, Slovenci i prečanski Srbi doživjeli su da im je pod Jugoslavijom ukinuta i ta samostalnost koju su imali pod AU

Sav novac bio je u rukama centralne vlade u Beogradu

Centralizirana država – čitav upravni aparat pokrajinskih samouprava je razoren

1918. provedena je potpuna centralizacija vrhovne državne uprave. Carine i carinska služba osnovana je na novim državnim granicama te u potpunosti predana u ruke činovnika iz Srbije

Uvedeni su i jedinstveni državni monopoli – sva financijska sredstva države i pokrajina skoncentrirana u Beogradu

2. Što su u novu državu njeli Hrvati, a što Srbija

Hrvati i prečani u državu su unjeli vrijednosti koje su vladajući Srbi koristili za sebe

Donjeli su veliku državnu imovinu (ustanove, dugotrajne investicije i uređivana prirodna bogatstva)

Krajevi bivše AU sačinjavaju 57% površine nove države // 77 mil. stn. ili 62%

Srbija – 20% površine i 2,6 mil. stn

U novu državu Hrvati i prečani unjeli su i veliku mrežu željeznica, razgranjene puteve, velik broj državnih zgrada, državne rudnike to znači da su njeli veliku porezovnu snagu poreznih obveznika

Zlato i željeznice su dobar pokazatelj!

Vrijednost hrvatskih i prečanskih željeznica

Jugoslavija dobila 5 563km željeznica normalnog i 1 143km uskog kolosjeka

U to vrijeme vrijedile su 73. mild. dinara, dok su srpske željeznice 1914. vrijedile 3 mild. dinara

2000 lokomotiva i 50tona vagona od AU --- zborjem svega, ukupno 14 mild. dinara

Udio Jugoslavije u likvidacije Austro – Ugarske banke

Država SHS sudjelovala je kod razdiobe imovine, poglavito zlatne podloge AU banke

Narodna banka Kraljevine SHS preuzela je od AU banke sve njezine podružnice s pokretnim i nepokretnim dobrom

Bilo ih je 15 na području Jugoslavije

Pritome je NB K SHS ubrala oko 25 milijuna dinara

Likvidacija je obavljana postepeno:

1921. Država SHS (a preko nje Kraljevina SHS) primila je 10 mil. zlatnih kruna

1922. 14,6

1923. 5 mil

Likvidacija je obavljena do 1925. te je u zlatu ukupno primljeno 34,4 milijuna zlatnih kruna

Usporedba prinova Hrvatske i Srbije

Zgrade u Srbiji prije ratova 1 561

u Hrvatskoj i Slavoniji 4 048

Obrađena zemlja u Srbiji = 1 900h

u Hrvatskoj i Slavoniji = 8 600h

Drž. željeznice Srbija = 692km

Hrvatska = 871km

Prinosi drugih pokrajina

Bosna rudnici ugljena, 2 mil. hektara državnih šuma, solane !!

Vojvodina poduzeće „Belje“

3. Predratni državni dugovi

Srbija

Imala je ukupno 7 predratnih zaduženja u iznosu 5 milijardi i 60 milijuna dinara

Bivša AU

Kao država nasljednica, Jugoslavija morala preuzeti dugove AU

Dug nije smatran velikom obavezom. Taj dio druga bio je dio cjeline AU (ne prostora pokrajina)

Pokrajinski dugovi

Ti dugovi iznosili su oko 65,5 mil. dinara

Srbija je novoj državi donjela skoro osamdeset puta više državnog duga nego svi krajevi bivše AU

Ako se tu pridodaju ratni drugovi Srbije i obveze koje je primila Jugoslavije na nosnovi mirovnih ugovora kao država nasljednica, Srbija je unjela 14 puta veći teret

Svaki stanovnik Srbije opterećen je dugom od 4 700 dinara

Ostali stanovnici 185 dinara

Isplata dugova

Kod isplate dugova sudjelovali su svi krajevi bez obzira na podrijetlo duga

Hrvatski krajevi time dvostruko opterećeni

Nisu imali korist od zajmova bivše Kraljevine Srbije, a morali su vraćati dug

Za 6 godina isplaćeno je za predratne dugove Srbije pola milijarde dinara, dok je u isto vrijeme plaćeno za dugove Hrvatske i Slavonije svega 79 188 dinara

Ratni zajmovi

Na teritoriju Jugoslavije upisano je 2 mild. kruna AU ratnih zajmova

Prema odredbama mirovnih ugovora, ni jedna država nasljednica ne jamči za te ratne dugove, niti vlastitim državljanima

U Jugoslaviji stanovništvo hrv. krajeva tako je izgubilo 2 mld. kruna, a istodobno su morali plaćati srbijanske predratne dugove

3. Tko je platio poslijeratnu obnovu Srbije? Tko je plaćao ratne reparacije?

Za obnovu Srbije nije se mogla očekivati pomoć saveznika iz rata, nije se moglo računati niti na strane zajmove jer je Srbija, odnosno Kraljevina SHS bila zemlja s najslabijim vanjskim kreditom na svijetu

Obnova Srbije izvršila se na račun prečanskih krajeva:

1.) Oduzeto je 20% od imaoca krunskih novčanica2.) Vršena je nepovoljna razmjena 1dinar za 4 krune3.) Veliko opterećenje uvoza i naročito izvoza fiskalnim carinama4.) Izvanrednim zaduženjima kod Narodne banke5.) Ratnim reparacijima i ratnom štetom

Ratne reparacije počele su se plaćati 1921.

Srbija ih, u manjim količinama, prima od Austrije, Mađarske i Bugarske, a najvećim djelom od Njemačke

Sve reparacije utrošene su u Srbiju

Na računa reparacija mnogo je toga nabavljeno (ali propalo!) – U Beogradu je tim novcem nabavljano mnogo knjiga za Nacionalnu biblioteku te austronomski opservatorij – sve to propalo je u podrumima

Zagreb nije imao mogućnosti za tako nešto !

4. Uređenje valute i Hrvati

Prvo veliko razočarenje koje su Hrvati doživjeli bilo je na valutnom polju

Oduzimanje 20% krunskih novčanica

1918. na teritoriju Jugoslavije u opticaju je 5 valuta: srpski dinar, austr. kruna, bugarski levi, njemačke marke i crnogorski perperi

Najveći opticaj kruna !

Zbog nagle inflacije, krune su se počele žigosati od 31. siječnja 1919. time se željelo spriječiti unošenje kruna s područja Austrije i Mađarske

Od 5.11. 1919. uvodi se markiranje novčanica

Pritom svakom imaocu oduzeto 20%

Zamjena novčanica ( 4 krune za 1 dinar)

Narodna banka Kraljevine Srbije uspjela je da za vrijeme rata u znatnoj mjeri zadrži vrijednost novčanica

Ta vrijednost održavana je zahvaljujući Engleskoj i Francuskoj

Što se tiče kupnove snage na tržištu robe, ona je bila odprilike jednaka za krunu i dinar

Pojedina roba stajala je u krunama koliko i u dinarima

Zamjena novčanica namjerno nije izvršena krajem 1918. i poč. 1919. (Ministarstvo financija bilo je u rukama Srba) da je izvršeno tada, kruna bi više vrijedila

1920. utvrđen je odnosi 1:4

Zbog toga su Hrvati i prečani izigrani za milijardu i 400 mil. dinara u gotovini

Nastala je velika promjena u privrednom odnosu između Srbije s jedne, i Hrvatske s druge strane

U Srbiji zamjena novčanica drugačija:

1919. zamijenjeno oko 50mil. bugarskih leva, iako su vrijednosno bili slabiji od krune

Inflacija i faktična stabilizacija dinara

1921. nastupila je inflacija izazvana od države radi državnih financija

Usko povezana s pitanjem zamjene krune za dinare

Od poč. 1923. započelo je jačanje dinara, te je u lipnju 1925. uspjelo postići faktičnu stabilizaciju dinara

Održao se 6 godina na visini od 9,13 švicarskih franaka za 100 dinara

Zbog te špekulacije (na čelu ministarstva Srbin Stojadinović !), nanjeta je šteta hrv. krajevima gdje je jače razvijeno novčano gospodarstvo

Naročito se šteta osjećala na području izvozne trgovine gdje su cijene počele naglo padati

Seljaci su se zaduživali (cijene njihovih proizvoda padale)

Stradala je i industrija koja se putem kredita izgrađivala nakon rata

5. Porezna nejednakost

1918. na području Jugoslavije zatečeno je 5 različitih poreznih sistema

Prije rata:

Mađarski porezni sistem (vrijedio u Hrvatskoj i Vojvodini) imao 10 oblika poreza

Austrijski ps (Slovenija i Dalmacija) 7 oblika poreza

U Srbiji 6 oblika

Porezna nejednakost produžena je i u novoj državi kroz čitavih 10 godina na štetu hrvatskih i prečanskih krajeva

Hrvatskih politički krugovi traže izjednačenje poreza!

Npr:

Dohodarinu i dohodarskih prirez nisu plaćale druge pokrajine osim Hrvatski, Slovenije i Vojvodine

Taj porez u predratnom vremenu bio je predviđen samo za imućnije građane

Porezna inkvizicija – porezne stope sve više rasle

Dolazi i do korupcije uz nevještu administraciju vršio se je i s pomoću poreznog aparata također i politički pritisak na političke protivnike, a privilegirali su se politički prijatelji vladajućih

Neobuzdana korupcija još je niže oborila porezni moral i sposobnost činovničkog aparata

Financijski efekt porezne nejednakosti

Osnovni je princip svake demokracije javnost državnog gospodarstva i državnih financija u Jugoslaviji takva janosti nije nikada postojala

Ministarstvo financija nije iznosilo te podatke kako bi u ostalim krajevima mogla ubirati veće poreze

Prema završnim računima: Hrvatska plaća 2x veći porez, Slovenija 3x, Vojvodina 5x

Vojvodina je imala velik porez iz političkih razloga Srbi su željeli izazvati seljenje Mađara i Nijemaca iz Vojvodine, no ovaj sistem je izazvao kontra efekt – pobunu ne samo manjina nego i vojvođanskih Srba

Izjednačenje poreza provedeno je tek 1928. na pritisak Hrvatske seljačke stranke, odnosno Seljačko – demokratske koalicije

6. Trgovanje sa žrtvama Srbije

Čitav period od 1918. do diktature znači jedno prjelazno razdoblje u kojem se od strane vladajućih Srba vrši otvorena pljačka hrvatskih i prečanskih krajeva

Kada se Hrvati, Slovenci i prečani žale, uvijek dobivaju isti odgovor – da je Srbija stradala u ratu i da zato treba imati privilegirani položaj

Način vođenja financijske politike uvelike je naškodilo Hrvatima, ali ono je, ako se gleda u budućnost, također, mnogo naškodilo moralno i Srbiji zbog trgovanja njihovih vođa s ratnim patnjama i žrtvama naroda u Srbiji

Od strane Seljačko – demokratske koaliciji 1927./1928. provedena je oštra kampanja da se prestane sa sistemom eksplotacije hrvatsih i prečanskih krajeva = to nije uspjelo

Stjepan Radić je tu borbu platio životom te je uvedena diktatura koja je produžila i uvećala ekonomsku eksplotaciju !

O početnoj industrijalizaciji građanske Hrvatske 1860.-1873.)

RUDARSTVO

Uglavnom strani ekspolatatori U srednjem vijeku vlasnici rudnika bili su feudalci poput Keglevića, Zrinskih i drugih. Petar Zrinski u Čabru je osnovao i ljevaonicu željeza, najstariju poznatu manufakturu u sjevernoj Hrvatskoj U 18. st. na glasu je rudnik bakra u Samoboru. Početkom 19. st. taj rudnik kupuje trgovac Franjo Reizer. 1836. u rudniku radi oko 200 domaćih rudara. Reizer nije uspio vratiti rudnik u funkciju pa ga je prodao zagrebačkom trgovcu Karničniku koji je putem Gajevih novina pokušao osnovati rudarsko društvo. Poziv nije imao uspjeha, a rudnik je prodan veletrgovcu Kleinu koji je napustio vađenje bakrene rudače i okrenuo se ekspolataciji željeza i tako popravio stanje u rudniku 1862. rudari su banu Josipu Šokčeviću poslali dopis u vezi s bratinskim blagajnama kojima su se pomagali rudari. 1865. rudnik u Rudama zatvoren je na duže vrijeme. 1872. Kajetan Faber obnovio je rad rudnika koji je potrajao do kraja 19. st. kada je zatvoren zbog nepostojanja željezničkih veza Željezna rudača kopala se i u Vojnoj krajini – rudnik u Petrovoj gori pokraj kojega je bila i talionica željeza; rudnik u Trgovi pokraj rijeke Une – najveći u Vojnoj Krajini, ali i u Hrvatskoj grof Breda i Mautner dobili su od države rudare i 1857. osnivali su dioničarsko društvo koje se osim kopanja rude počelo baviti i njenim taljenjem. Država im je ustupilo i pravo sječe šuma zbog nedostatka drvenog ugljena. U rudarskom društvo nije bilo Hrvata i roba je odlazilo izvan države. Domaće stanovništvo bavilo se većinom poljoprivredom i vinogradarstvom 60-tih godina 19. st. u hrvatskom rudarstvu javlja se i belgijski kapital, točnije 1863. kada je Hrvatska željezničkom prugom Zidani most-Zagreb-Sisak spojena sa Zapadom. Osim za rude, Belgijanci su bili zainteresirani i za daljnju izgradnju željezničkih pruga u Hrvatskoj Belgijsko društvo Societe metallurgique austro-belge osnovano je 40-tih godina 19. stoljeća. Od Beča su dobili dopuštenje za držanje rudnika i talionica u Kulovčici nedaleko od Ivanca Početkom 19. st. u Radoboju, nedaleko od Krapine, pronađena je sumporna ruda. Slabe prometne veze otežavale su odvoz i dovoz, pa je započeta izgradnja ceste iz Krapine u Radoboj preko Varaždina. 1864. država je obustavila rad, a veći broj rudara zaposlio se u tvornici cinka u Kulovčici Kameno ulje, iz kojega se dobiva petroleum, postalo je imovinom domaćih obrtnika – Juraj Hirschler i njegovi baštinici. Kameno ulje u Crniku bilo je slabije od moslavačkog. Velike količine smeđeg ulja vadile su se u Bregani i u selu Kravarskom, kojega je pronašao Vukotinović (ostavio je posao zbog slabe prometne povezanosti). Ulje je dobro gorilo i nije ostavljalo pepeo. 1863. počelo je vađenje smeđeg ugljena u Golubovcu. Zagrebački kaptol imao je u svom posjedu rudnik kamenog ugljena nedaleko od Varaždinskih Toplica. 1872. Kaptol ga je dao u zakup nekom bečkom društvu Ugljenokop Majdan pokraj Požege bio je na dobrom glasu (vlasnici: Josip Popović iz Požege, Franjo Steiner iz Zagreba i Franco Angeli iz Verone) Srijemski rudnik u Vrdniku najprije je početkom 19. st. počeo otkapati manastir Vrdnik, a zatim rumski vlastelin grof Pejačević. 1872. preuzima ga Guido Pongrac iz Zagreba protiv čije su se obitelji radnici često bunili

Položaj rudara

rad: 12, 14 i 16 sati dnevno, uz muškarce radili su i žene i djeca 1874. u rudnicima Hrvatske i Slavonije radilo je 758 osoba, a 1881. taj broj pao je na 631. Za usporedbu, u Njemačkoj je 60-tih godina 19. stoljeća radilo u rajnsko-westfaskom kraju 230 000 rudara zarada: mjesečno je najbolje plaćeni rudar imao 45 forinti, a naslabije plaćeni 15 forinti; minimalno 50 novčića dnevno za muškarce, 35-50 za žene, 25-35 za djecu (pola kilograma šećera stajalo je 25 novčića, kilogram krumpira 10-20 novčića). Obično jesenje muško odijelo stajalo je 18 forinti, 3 forinte više od prosječne rudarske plaće, dječje odijelo 6 forinti

PREHRAMBENA PROIZVODNJA I INDUSTRIJA ŽESTOKIH PIĆA

Manufaktura cikorije u Varaždinu u šećeranama i mlinovima od 40-tih godina 19. stoljeća stroj se počinje češće upotrebljavati

Šećerana u Čepinu (vlasnik Ivan Kapistran Adamović) – najmoderniji strojevi iz Francuske, više od stotinu radnika; šećerana u Neštinu; šećerana u Novim Čićama (vlasnica barunica Erdödy); šećerana u Rečici (vlasnik grof Janko Drašković). Češke, austrijske i šleske šećerane bile su jače i prometno povezanije. Do 60-tih godina 19. stoljeća Hrvatska ostaje bez ijedne šećerane. Antun Luft tada je otvorio tvornicu šećera u Čakovcu – dobio je porezne olakšice od Zagrebačke trgovačke komore. Tvornica je nastupila 1864. na Zagrebačkoj gospodarskoj izložbi. 70-tih godina dolazi do obustave rada Zaslugom Antuna Treyera dopremljen je oveći parni stroj u Slavoniju, a u Korodji je osnovan prvi parni mlin. 50-tih godina 19. stoljeća proradio je oveći mlin na turbine u Karlovcu. Na istom mjestu, tršćansko društvo 1851. počinje graditi zgradu novog američkog mlina; radove je izvodio inženjer Kapner, a strojevi su nabavljeni iz Belgije. U Karlovcu su namjeravali podići papiranu, uljaru i kožaru, ali sagrađen je samo spomenuti mlin na turbine. 1853. poduzeće je proradilo. Nakon nekoliko godina karlovački mlin kupio je zagrebački veletrgovac Guido Pongrac – 1863. mlin je izgorio. Međutim, obnovljen je pod vodstvom graditelja Schmidta krajem iste godine. Mlin je uspješno poslovao do prvih desetljeća 20. stoljeća 1863. dovršen je paromlin u Zagrebu u vlasništvu domaćih zagrebačkih židovskih trgovaca. Ravnatelj je bio Ivan Frankl, a u početku je zaposleno bilo 30 radnika. 1872. paromlin postaje dioničko društvo (2 500 dionica po 200 forinti) 60-tih godina 19. stoljeća osnovan je i paromlin u Osijeku te manji paromlini u Varaždinu koji su poslovali svega nekoliko godina Tvornica ulja u Osijeku osnovana je 1825. pod vodstvom Mije Laya 1863. Franjo Pokorny dobio je dozvolu za osnivanje tvornice likera u Zagrebu – proradila je 1864. Osvojio je srebrnu medalju na hrvatskoj izložbi 1864. Mnoge nagrade osvojio je i u Europi, a 1869. zatražio je titulu kraljevskog dvorskog dobavljača (odbijen je). Izvozio je u Hamburg, Peštu, Beč, Francusku i Njemačku. Početkom 20. st. tvornica izvozi svoje proizvode u Latinsku Ameriku. Dioničarsko društvo pred Prvi svjetski rat imalo je kapital od 120 000 kruna. Veći broj dioničara bili su zagrebački Izraelićani. Neposredno nakon Drugog svjetskog rata poduzeće je uništeno

PROIZVODNJA TEKSTILA

Prve manje manufacture javljaju se u 15. st. u Dubrovniku U 18. st. proizvodnja tekstila snažna je u Vojnoj krajini i u građanskoj Hrvatskoj. Do kraja 19. st. sve više i više slabi Premalo radne snage velik je problem, zatim konkurencija moravskog i austrijskog sukna Industrijska revolucija 18. st. snažno je utjecala na tekstilnu proizvodnju u 2. pol. 18. st. Uvjeta u Hrvatskoj za to nije bilo. Domaći kapital ulagao je najviše u prehrambenu proizvodnju, a strani kapital nije bio zainteresiran zbog manjka kvalificirane radne snage Bečka moda uvozila se u Hrvatsku i smatrala se izrazito kvalitetnom Tvornica tekstila u Varaždinu radila je samo dvije godine, 1846. i 1847. proizvodeći pamučnu i vunenu robu – jedino poduzeće takve vrste u Hrvatskoj i Vojnoj krajini. Imala je moderne strojeve (60 osoba = stroj kojim upravlja jedan radnik). Postojala je i manja tvornica u Osijeku Tekstilna proizvodnja doživljava obnovu tek posljednjih desetljeća 19. stoljeća kada Khuen počinje gurati židovski kapital. Bečki Izraeličanin Josip Jeruzalem osnivač je predionice i tkaonice u Dugoj Resi Do sredine 19. st. proizvodi hrvatskih svilana poznati su na svjetskom tržištu (Osijek do 1848.). Slavonsko svilarstvo uništilo je ukinuće kmetstva, gubitak Lombardije i pošast dudovog svilca. 60-tih godina 19. stoljeća postojale su samo dvije svilane u Slavoniji (Cernik i Nova Gradiška) i jedna u Zagrebu

PROIZVODNJA KOŽE

Dubrovnik je u 16. st. bio dobro poznat po obradi kože Najstarija poznata manufaktura kože u našim krajevima osnovana je u Kutjevu, na posjedu požeških isusovaca 1767. Isusovci su bili poznati po gospodarskim sposobnostima. Rad je prestao 1773. kada je isusovački red ukinut Proizvodnja kože napreduje tek u 2. pol. 19. st. 60-tih godina javlja se tvornica kože Vatroslava Šimonića u Zagrebu, a kasnije se osniva i tvornica koža obitelji Štern 1868. 1864. Šimonić je Bečkoj dvorskoj kancelariji poslao molbu za osnivanje tvornice koža u Zagrebu – molba je prihvaćena. Poslovala je dvije-tri godine, sudjelovala je i na međunarodnoj pariškoj izložbi 1869. proradila je novoosnovana velika tvornica kože Vatroslava Šterna, a već 1870. građani Zagreba žalili su se na zagađenje okoliša. Gradsko poglavarstvo od tvornice je zatražilo da u najkraćem mogućem roku odstrani sušionicu iz naseljenog područja. Međutim, tvornica je ostala na istom mjestu, a poslovala je do 1944. Tvornica obuvala u Zagrebu – dozvolu je zatražio odvjetnik Josip Frank u ime Pavla Anišića, Dragutina Hutha, Josipa Hartmana, Pulzera i Mosesa. Oni su namjeravali osnovati “zagrebačko dioničko družtvo tvornice obuvalah”. 1873. osnovan je prvi upravni odbor u kojem su bili mnogi pravaši i velik broj Izraelićana. Odmah je zaposleno 300 radnika koji su radili u izrazito teškim uvjetima o čemu je pisao gradski fizik Mraović

PROIZVODNJA DRVA

Šume u Gorskom kotaru postepeno prelaze u domaće ruke. Javljaju se pilane u vlasništvu domaćih ljudi iz Hrvatskog primorja i Gorskog kotara. Tek sredinom 19. st. počinje prodor parnih strojeva u ovu gospodarsku granu. 1849. osniva se paropilana u Prezidu, 1850. u Crnom Lugu i 1860. u Ravnoj Gori

Sve jača i brža ekspolatacija šumskih područja u Slavoniji pojačat će se nakon izgradnje željezničkih veza i drvna industrija postat će najvažnija gospodarska grana Josip Guthard vlasnik je paropilane u Zagrebu koja će 1872. postati dioničarsko društvo. Guthard je posjedovao i manju tvornicu parketa u Zagrebu Fran Švrljuga bio je na čelu Eskomptne banke i htio je podignuti domaću industriju. Angažirao je banku u gotovo svim zagrebačkim tvornicama Nakon bečkog burzovnog kraha 1873. tvornica parketa je stagnirala, ali uz pomoć Eskomptne banke je preživjela; 1879. kupio ju je Guido Pongrac. 1881. tvornica je proširena te je počela proizvoditi savijeni namještaj

KEMIJSKA PROIZVODNJA

Samo dva poduzeća: tvornica žigica u Osijeku i tvornica žigica u Zagrebu (1874.) Osječka tvornica žigica bila je jedna od najvećih u čitavoj srednjoj Europi. 1871. u tvornici je izbio jak požar, a već iduće godine je obnovljena Tvornicu žigica u Zagrebu namjeravali su osnovati trgovci Pulzer i Moses (neko vrijeme vlasnici rudnika sumpora u Radoboju). Obrtni zakon iz 1872. uzrokovao je gubitak posla ljudi uposlenih u manjim radionicama pa je osnivanje tvornice žigica dobilo potporu kako bi se uposlio dio te radne snage. Zaposlena je pretežno ženska radna snaga uz vrlo niske nadnice. 1875. izbio je prvi poznati štrajk žena-radnica u Hrvatskoj (svota od 5 kruna za 2-3 dana posla smanjena je na 3 krune)

TVORNICE ZEMLJANOG POSUĐA I STAKLANE

Krajem 18. st. engleska kamenina osvojila je europsko tržište (u našim krajevima javlja se početkom 19. st.) Prva poznata manufaktura kamenine u Hrvatskoj osnovana je u Krapini godine 1800., postojala je do 1886. Proizvodila je suđe za kućanstvo. Dio robe izvozio se u susjednu Štajersku. Slovenska poduzeća i češka jeftina roba ugasile su tvornicu Manufaktura kamenine u Zagrebu osnovana je 1828., a vlasnik je bio zagrebački liječnik Kriegar. Tvornicu je prodao Josipu Lellisu, vlasniku krapinske tvornice. 1851. zagrebačku tvornicu preuzima Vjekoslav Barbot (narodnjak) do svoje smrti 1872. Prestanak rada te tvornice izazvala je pruga Zidani Most-Zagreb-Sisak jer počela pritjecati jefitinija roba 1866. u Karlovcu je osnovana manja tvornica zemljanog posuđa, vlasnik je bio Ernst Mühlbauer. Proizvode je plasirala po čitavoj Hrvatskoj. Potkraj godine otvorila je skladište u Zagrebu kod trgovca Eugena Sabljića. 1867. tvornica je imala uspjeha na međunarodnoj izložbi u Parizu. Nakon hrvatsko-ugarske nagodbe prestaje rad u tvornici iz političkih prilika Beoćinska kaja – tvornica cementa Veći broj manufaktura stakla postoji u Hrvatskoj već u 18. st. Vlasnici su bili uglavnom stranci, a radna snaga češki majstori Hrvatske staklane izvozile su u Egipat, Španjolsku, Francusku, na Apeninski poluotok i u Tursku. Uz staklo važna roba za izvoz bili su duhan, sol, drvo i žito U 1. pol. 19. st. postoje staklane u Mrzloj vodici (vlasnik je bio riječki trgovac Ljudevit Adamić) u Gorskom kotaru, u Jankovcu i Mirin Dolu u Slavoniji. Staklana u Mrzloj vodici afirmirala se na američkom tržištu Preko prijateljskih veza s Antunom Mihanovićem, Ljudevit Adamić plasirao je hrvatsko staklo u Ameriku 1839. staklana (glažuta) Osredek nedaleko Samobora zauzima značajno mjesto u vrijeme ilirizma. Vlasnica je bila Vilhelmina Kulmer. Staklana je poslovala do 1904. Vatroslav Hafenbrädl preuzeo je poduzeće pedesetih godina 19. stoljeća. Došao je u Hrvatsku iz Češke, na poziv Kulmerove, zajedno s majstorima staklarima. Od 1852. vlasnik je staklane. 1864. izložio je svoje proizvode na prvoj gospodarskoj izložbi u Zagrebu. 1869. staklanu preuzimaju Gamilšeg i Dinghofer iz Češke. 1872. otvaraju prodavaonice u Rijeci, Karlovcu i Sisku te izgrađuju još jednu staklanu nedaleko Osredka. Njihovi proizvodi dospjeli su i izvan austro-ugarskog tržišta. Radno vrijeme bilo je 12 sati, a nadnice su bile jedne od najviših u Hrvatskoj – 45 forinti mjesečno Od 1893. do 1904. djeluje Dioničko društvo za hrvatsku industriju stakla 70-tih godina Osredek uvodi strojeve i postaje industrijsko poduzeće s više od 150 radnika; gorivo je, kao i ranije, drvo. Krajem 19. st. staklana u sklopu novoosnovanog dioničkog društva izvozi i na Bliski istok i u gotovo sve pokrajine Austro-Ugarske Monarhije Prestanak rada poduzeća Osredek – konkurencija jače razvijenih industrijskih zemalja, nedovoljna financijska sredstva, odlaskom Khuena staklana gubi svog glavnog zagovornika 1864. proradila je staklana u Straži (Mijo pl. Soschinger) Staklana u Zvečevu nedaleko od Požege počela je s radom 1842., a vlasnici su bili Josip Lobmeyer i Dragutin Sigmund Hondl. 1846. požar u tvornici je na neko vrijeme obustavio rad. Tvornica je obnovljena i radilo je oko 400 radnika. Prodavaonica proizvoda otvorena je u Zagrebu. Staklana Zvečevo pohvaljena je na gospodarskoj izložbi u Zagrebu 1864. za svoje osobito lijepe predmete. Podzeće je raslo i širilo se, a 1868. kupuje se tvornica Stelzig i Palme. Od 1873. do 1893. tvornica je u vlasništvu F. E. Palmea. Uspješno je izlagao proizvode u inozemstvu, a 1889. i na prvoj osječkoj gospodarsko-privrednoj izložbi. Tadašnji tajnik Zagrebačke trgovačke komore Milan Krešić hvalio je uspjeh tvornice, ali je i tražio da koristi kameni ugljen za gorivo, a ne više drvo. Ako to napravi, tvornica Zvečevo istisnut će iz Zagreba tuđe proizvode Dioničkom društvu za hrvatsku industriju stakla (1893.) pripadale su ove tvornice: Osredek, Karolina i Zvečevo 1902. Zvečevo napušta Društvo i dvije godine kasnije pada pod stečaj U Slavoniji je 60-tih godina postojala staklana u Dubokoj (vlasnici: Müller i Trnke) 1862. Josip Weichinger, Leopold Herzog i Jeremija Schwarz otvaraju staklanu u Osijeku, a uz nju su otvorili i oveći paromlin. Krajem 1864. posao zapinje, a 1865. dolazi do apela radništva osječkom građanstvu. Potkraj 19. st. staklana se proširila u oveće dioničko društvo

TVORNICE DUHANA

Duhan je donesen u Europu u 16. st., nakon otkrića Amerike Na području Varaždinskog generalata zabilježeno je sađenje duhana. Potkraj 18. st. javljaju se prve manje manufakture duhana u Varaždinu 30-tih godina 19. st. širi se proizvodnja duhana. Osnovane su manufakture cigara u Zagrebu, Koprivnici i Lužnici 1850. uveden je državni monopol na duhan, a poduzeća iz 40-tih godina 19. st. morala su obustaviti proizvodnju 1857. otvorena je tvornica duhana u Varaždinu koja je 60-tih godina zatvorena zbog manjka radne snage. Čitava građanska Hrvatska, osim Rijeke, ostala je bez proizvodnje. Banu Josipu Šokčeviću upućen je zahtjeva da se otvori tvornica duhana u Zagrebu. Šokčević je molbu 1863. uputio Bečkoj dvorskoj kancelariji i zagovarao je stav Zagrebačkog gradskog poglavarstva. Zbog političkih prilika tek je 1869. opet pokrenuto pitanje tvornice duhana u Zagrebu. Ban Levin Rauch pokušao je osnovati jedno ugarsko izvozno društvo za duhan, pa su njegovi pristaše vjerojatno pomagali osnivanje tvornice duhana u Zagrebu. Za njen daljnji rad 1870. zalagali su se saborski zastupnici Jurković i Hervoić. Dnevna zarade jedne radnice iznosila je oko 40 novčića (2 kg krumpira). Rad u tvornici počeo je 1869., a službeno je otovrena 1870. 1871. izbila je afera oko bolesnih radnica i lošoj kvaliteti cigara. 1882. tvornica se seli u novu zgradu

ZAGREBAČKA PLINARA

Temelj plinarskoj industriji položio je Englez William Murdoch i njegov učenik Cleeg. 1792. Murdoch je rasvijetlio plinom svoju kuću u Redruthu. Najveća tvornica parnih strojeva Boulton & Watt iz Birminghama 1798. povjerila je Murdochu instalacije plinare i plinovoda za rasvjetu trvorničkih prostorija 1812. u Londonu je osnovano prvo plinarsko društvo s namjerom da osvijetle cijeli grad postavljajući podzemne plinske vodove za rasvjetu ulica i privatnih zgrada – Chartered Gaslight and Coke Company s glavnicom od 200 000 funti. 1813. osvijetljen je Westminsterski most u Londonu, a 1814. i jedna čitava gradska četvrt 1823. plinska rasvjeta postojala je u 52 grada Velike Britanije 60-tih godina 19. st. plinare se javljaju i u Hrvatskoj. Prvi pregovori za izgradnju plinare u Zagrebu počinju 1860. Augsburški vlasnik plinare Ludwig August Riedinger namjeravao je potkraj 1861. posjetiti Zagreb i ugovoriti uvjete za izgradnju plinare. Međutim, njegovo dolazak je spriječen drugim poslovima. Ugovor između Zagrebačkog gradskog poglavarstva i Reidingera je ipak sklopljen. Do kraja 1863. završeni su svi radovi i prvi puta su upaljene zagrebačke gradske plinske svjetiljke. 1870. provedena je reorganizacija plinskog poduzeća te je koncesija prenesena s Reidingera na Augsburško plinarsko poduzeće. Tri godine kasnije, plinara prelazi u domaće ruke, u ruke Eskomoptne banke i Frana Švrljuge. Utemeljeno je Zagrebačko plinarsko društvo. 1900. Zagrebačku plinaru preuzima gradska općina

TVORNICE STROJEVA I LJEVAONICE

Na gospodarskoj izložbi u Zagrebu 1864. samo je jedan domaći tvorničar izložio svoje proizvode u 14. podrazredu za oruđe i strojeve. Bio je to Melchior Licht iz Osijeka koji je izlagao 1862. i u Londonu Gustav Wagner sredinom 19. st. bio je vlasnik tvornice strojeva i ljevaonica u Osijeku. Bio je i jedan od osnivača prvog radničkog društva u Osijeku – najstarija takva organizacija u Hrvatskoj. Tvornica je proizvodila poljoprivredne strojeve. 1872. proizvedena je nova mlatilica za predstojeću poljoprivrednu izložbu u Moskvi 1864. Zagrebačko gradsko poglavarstvo tražilo je od Generalnog ravnateljstva južne željeznice u Beču premještaj tvornice šina iz Graza u Zagreb, ali to se nije ostvarilo

NEOSTVAREN PRIJEDLOG O OSNIVANJU TVORNICE PAPIRA U ZAGREBU SEDAMDESETIH GODINA 19. STOLJEĆA

Izum papira pripisuje se Kinezima. U ranom srednjem vijeku, posredstvom Arapa, taj proizvod stigao je u Europu. U drugoj polovici 15. st. Gutenbergov stroj unapređuje tu gospodarsku granu, a od 16. st. niču manje manufakture papira u većim europskim središtima Prva poznata manufaktura papira u Hrvatskoj proradila je u Zagrebu 1771. u Novoj Vesi, na teritoriju zagrebačkog Kaptola te je poslovala sve do početka 19. st. Od 1821. posluje tvornica papira u Rijeci 50-tih godina 19. st. javljaju se prvi novinski članci o potrebi osnivanja tvornice papira na teritoriju građanske Hrvatske. Neko tršćansko trgovačko društvo namjeravalo ju je otvoriti u Karlovcu. 1871. donesen je prijedlog o otvorenju tvornice papira u Bregani. Međutim, ništa se od toga nije ostvarilo 1873. povedena je ozbiljna akcija za osnivanje tvornice papira u Zagrebu. Odbor od nekoliko ljudi sastavio je memorandum o svim prednostima takvog poduzeća za buduće vlasnike i za čitav grad. Trebalo je biti osnovano dioničko društvo s dioničkim kapitalom od 500 000 forinti (5000 dionica po 100 forinti). Odlazak Levina Raucha pridonio je ekonomskom napretku od 1871. godine. Tvornica nije osnovana, možda zbog toga što članovi odbora nisu odgovarali banu Mažuraniću Tvornicu papira Zagreb je dobio tek krajem 19. st.

1.OSNOVNE KARAKTERISTIKE INDUSTRIJSKOG RAZVOJA NA PODRUČJU HRVATSKE U MEĐURATNOM RAZDOBLJU (1918. – 1941.)

- promjena ekonomskog položaja Hrvatske nakon ulaska u Kraljevinu Jugoslaviju – od najmanje razvijene zemlje Austro-Ugarske monarhije postaje jedno od relativno najrazvijenijih područja Kraljevine Jugoslavije

- u vrijeme Prvog svjetskog rata nije došlo do propadanja industrije, u nekim područjima je čak došlo do unaprijeđenja – ratna industrija (industrija u Karlovcu)

- 1918. – u Jugoslaviji postoji 1527 industrijskih poduzeća; do 1932. industrija je najjače zastupljena u Savskoj banovini (28, 52%) zatim u Dravskoj (25, 82%) pa u Dunavskoj (18,58%)

- razvijena je industrija koja se temelji na iskorištavanju prirodnih bogatstava – drvna, prehrambena (tvornice šećera, mlinovi, pecare) i građevna industrija (cementare i kamenolomi) – ovakava industrija postoji i prije 1918., ali je u međuratnom razdoblju bila u porastu

- postoje hidrocentrale i dva elektrokemijska poduzeća na prostoru Dalmacije

- poslijeratne godine – razdoblje najintenzivnije investicijske djelatnosti u industriji; činitelji koji utječu na brzi rast → NEZASIĆENO UNUTRAŠNJE TRŽIŠTE S VELIKOM POTROŠAČKOM MOĆI ŠTO OMOGUĆUJE PLASMAN HRV PROIZVODA koji su dobili u novoj državi posebnu carinsku zaštitu

- pozitivno zakonodavstvo – jednostavna procedura osnivanja dioničkih društava, a ona su bila glavni nositelj kapitalističke privrede Hrvatske → POGODUJE RAZVOJU INDUSTRIJE

- relativno jeftina radna snaga i postojeće prometne i poslovne veze → POGODUJE RAZVOJU INDUSTRIJE

- financijski kapital banaka usredotočen na područje Hrvatske (Zagreb) omogućava opskrbljivanje industrije kapitalom → stvaraju se bankovni KONCERNI – ZAGREB POSTAJE SREDIŠTE OEC MOĆI JUGOSLAVIJE

- privatni financijski kapital usredotočen u novčarskim zavodima Hrvatske – usmjeren na na ulaganje u kreditiranje privrede (trgovina, industrija, rudarstvo)

- pr. Prva hrvatska štedionica – u svojoj interesnojs sferi ima 16 banaka i kreditnih zavoda, 51 industrijsko poduzeće, 5 velikih trgovačkih društava i 7 dioničkih prometnih društava – PHŠ ulaže u ugljenokop, industriju vagona, papira, elektroindustriju (...) a najviše je bila zainteresirana za DRVNU INDUSTRIJU

- investicijska ulaganja usmjerena su na one ind. grane koje zahtjevaju najmanje kapitala,a koje mogućuju brži i lakši put do profita – INDUSTRIJA PROIZVODA ŠIROKE POTROŠNJE – tekstilna, kožna, metalna i kemijska industrija

- poslije Prvog svjetskog rata osniva se niz novih poduzeća tekstilne industrije (ZAGREB, KARLOVAC, VARAŽDIN, DUGA RESA, OROSLAVLJE) – proizvodnja konfekcije, rublja, pletene robe, poduzeća za preradu vune (HR na drugom mjestu iza Srbije), razvijena je i industrija pamuka

-ulaganja u prehrambenu industriju –obnova i proširivanje poduzeća; proizvodnja alkohola, žeste i kvasca (Zgb, Sisak, Savski Marof), bombona i čokolade (Zgb, Osijek,Čakovec, Karlovac, Slavonska Požega), industrija za konzerviranje voća, povrća, mesa i ribe (Zgb, Split, Postire, Komiža), proizvodi se i tjestenina (Zgb, Osijek,Split, Sušak)

- razvoj i metaloprerađivačke industrije – proizvodnja lanaca, čavala, okova, utega, vaga i sl. – Zgb, Osijek, Bjelovar, Slavonski Brod

- kemijsko – farmaceutska industrija – tvornice: Jugopharmacia, Rave, Isis, Kemika, Kaštel, Veterinaria (sve u Zgbu); industrija sapuna i svijeća Schicht (Zgb – tvornica u Osijeku); tvornica boja i lakova Chromos i Moster te rafinerija mineralnih ulja Anglo – jugoslavensko petroljesko d.d (Caprag)

- pojačana je uloga stranog kapitala u investicijskoj djelatnosti, posebno u rudarstvu i industriji – od 1923. – 1925. – 30% austrijskog kapitala i 10 % mađarskog; tada je postignuta i najveća kreditna ekspanzija novčarskih zavoda Hrvatske praćena vrlo brzim tempom njihove dobiti

- do 1925. osnovano je oko 256 novih tvornica, a obnavljali su se i stari pogoni

-zaduživanje industrijskih poduzeća započinje u razdoblju inflacije nakon rata; sredstva su nabavljana sa ciljem obnavljanja postojećih poduzeća, podizanja novih

- problem povoljnog kreditiranja industrije dovodi do viskoih kamatnih stopa → zastoj i opadanje industrijske proizvodnje – uzroci: konkurencija strane industrije, deflacijska kreditna i monetarna politika države, smanjenje kupovne snage građana

- kriza u prehrambeno – poljoprivrednoj industriji – uzrok: povlačenje novih carinskih granica (posebno ugrožene špiritane, industrija za prepradu ribe, mlinarska industrija)

- jaka drvna industrija zapada u krizu tijekom 1924. da bi zbog promjena na svjetskom tržištu ponovno ojačala 1927.; slično je bilo i sa kožarskom industrijom (izvoz stoke u inozemstvo uzrokovao je nedostatk sirovina)

- KRIZA JE U CIJELINI HRVATSKU ZAHVATILA U RAZDOBLJU OD 1930. DO 1934.; najjače se manifestirala u industriji konca

- krizom je najteže bio pogođen financijski kapital Hrvatske – katastrofalan slom; kreditno poslovanje nije bilo pravovremeno uspostavljeno u datim u okolnostima u kojima se našlo niz banaka u Hrvatskoj

- novčarski zavodi su sveli gotov na minimum kreditiranje industrije; u uvjetima znatne restrikcije davanja kredita do njih je industrija dolazila vrlo teško, a kamatna stopa je na kredite bila izuzetno visoka; najviše je pogođena ona industrija koja se je zadužila u razdoblju inflacije,dobivanje kredita je bilo otežano

- pogoršava se položaj seljaštva, dolazi do pada cijena agrarnih prozvoda i smanjenja kupovne moći

- kriza u industriji se manfestirala u padu proizvodnje, obustvama rada u pojedinim pogonima ili cijelim poduzećima, smanjenju broja radnika,sniženju radničkih nadnica, povećanju nezaposlenosti i propadanju poduzeća

- karakteristika krize u HR – najviše su bila pogođena manja poduzeća

- u vrijeme krize došlo je do smanjivanja opsega rada, odustave rada i likvidacije onih poduzeća koja nisu mogla izdržati konkurenciju kod svih industrijskih grana – osobito su pogođena MLINSKA, DRVNA i KOŽNA industrija

- neke industrijske grane osnivaju nova poduzeća – pr. industrija gumenih proizvoda (Borovo), industrija za impregnaciju drveta (Sušak)

-povećava se broj javnih i tajnih kartela , pa su kapitalisti uspijeli zadržati relativno visoke cijene industrijskim proizvodima

- 1934. EKONOMSKA KRIZA POČINJE POPUŠTATI – osjeća se nestašica financijskih sredstava i novih kredita, a prisutno je i naglo naplaćivanje prijašnjih dugova

- investicijska djelatnost teče sporo, a sve se bazira na modernizaciji postojećih poduzeća; manje se grade nova postrojenja i poduzeća; manje je radnih mjesta i ulaže se manje kapitala

-strani kapital investira u već postojeća poduzeća, pa ona postaju konkurentnija od domaćih poduzeća u sitim granama – dolazi do propadanja domaćih poduzeća

- stanje industrije pogoršano je i povišenjem stope poreza na promet za 25 % , a ukidaju se i povlastice na plaćanje ovog poreza; osim toga uvode se i razne trošarine, uvoznine i sl. koje su dodatno opterećenje poduzetnicima

- GLAVNI RAZLOZI ZASTOJA U RAZVOJU INDUSTRIJE NALAZE SE U OPTEREĆENJU VISOKIM BANOVINSKIM I OPĆINSKIM PRIREZIMA I DRUGIM DAVANJIMA TE U DRŽAVNOJ, KREDITNOJ, TARIFNOJ, FISKALNOJ I INDUSTRIJSKOJ POLITICI

- dolazi do migracija industrije što znači da su neka poduzeća sa sjedištima u gradovima opout Zagreba, Ljubljane, Splita i Maribora svoja sjedišta selili u istočnije dijelove zemlje (prisutno kod direkcija i centrala pojedinih industrijskih poduzeća)

- industrija se seli i u prostore gdje se nalaze sirovine ili tamo gdje je jeftinija radna snaga

- nakon ekonomske krize vrlo slab porast novih indutrijskih poduzeća bilježi prehrambena i drvna industrija te građevinska

- tekstilna, kožna i metalna industrija bilježe pad broja poduzeća

- na industriju utječe i politička situacija – orjentacija Jugoslavije prema fašističkim zemljama i kasnije formiranje Banovine Hrvatske

- poslovi poljoprivrede, trgovine, industrije, rudnika i građevina preneseni u nadležnost Banovine Hrvatske

- orjentacija prema silama Osovine započinje već 1934. , a posljedica je bila ekspanzija tih zemalja u Kraljevinu Jugoslaviju

- u ovom razdoblju dolazi do poteškoća u opskrbi sirovinama i polufabrikantima, a dolazi i do poskupljenja domaćih sirovina i proizvoda

- dolazi i do nedostatka potrebnog kapitala na unutrašnjem i međunarodnom tržištu – neki novčarski zavodi prestaju sa financiranjem industrijskih poduzeća

- 1938. - Smanjenje potrošnje industrijskih proizvoda, ali ipak dolazi do malog povećanja zaposlenih u industriji

- povećanje proizvodnje prisutno u industriji građevnog materijala, stakla, metalne, kemijske i elekotroindustrije

-i dalje loša situacija kod kožarske, tekstilne, drvne i paprine industrije

- industrijalizacija u Hrvatskoj se je provodila bez plana i bila je prepuštena privatnoj inicijativi, a interes industrijalca i poduzetnika bio je onaj činilac koji je rukovodio cijelom industrijalizacijom

- nakon formiranja države 1918.prvi puta je na ovom prostoru stvoreno velikozajedničko jugoslavensko tržište

- povlačenje novih carinskih granica negativno se odrazilo na pojedine industrijske grane razvijene u Hrvatskoj

- razvoj industrije Hrvatske u razdoblju od 1918. do 1941. može se podijeliti u četiri dijela:

1. Do 1925. – inflacijsko monetarna politika države, jaka investicijska djelatnost u industriji i njezin snažan razvitak praćen osnivanjem velikog broja novih poduzeća2. Od 1925. – provođenje vanjsko trgovinske politike industrijskog protekcionizma, razvoj industrije je ostvarivan u uvjetima deflacionističke politike što se odrazilo na izvoznu industriju tog područja; smanjena je investicijska djelatnost a već se i pomalo nazire kriza3. Razdoblje ekonomske krize - 1930. – 1934. – SLOM PRIVATNOG FINANCIJSKOG KAPITALA kod državnih i poludržavnih ustanova; opće pogoršanje prilika u industriji, propadanje velikog broja manjih poduzeća4. Razdoblje nakon 1934. – veliki utjecaj na industriju ima nova vanjsko – politička orjentacija Jugoslavije prema silama Osovine

2. KARAKTERISTIKE EKONOMSKOG RAZVOJA U HRVATSKOJ U MEĐURATNOM RAZDOBLJU (1918. – 1941.)

- POLJOPRIVREDA – na području Hrvatske i Slavonije zadržali su se polufeudalni odnosi slično kao i u Dalmaciji i Istri

- prevladava mali seljački posjed sa površinom ispod 5 ha zemlje

- s druge strane, postoji i koncentracija zemljišnog posjeda u rukama malog broja posjednika

- prevladavao je tip poljoprivrednih gospodarstava koja su proizvodila hranu za potrebe vlastite porodice, a u rijetkim su slučajevima svoje proizvode plasirali na tržište – iznimo teška situacija, mnogi ne proizvode dovoljno ni za svoju porodicu

- loša mehanizacija i gotovo nikakva upotreba umjetnih gnojiva

- investicije u poljoprivredi su iznimno niske što otežava mehanizaciju

- razvoj poljoprivredne proizvodnje praćen je ekstenzvinim proširivanjem obradivih površina - 70%zasijanih površina čini pšenica

- u međuratnom razdoblju dolazi do većeg uzgoja industrijskog i krmnog bilja

- vinogradarstvo i maslinarstvo dosta loše

-pada i stočarska proizvodnja – dolazi do promjena →preorjentacija sa intenzvinog na ekstenzvno stočarstvo – karakteristika za siromašne poljoprivrede

- agrarna kria djelomično je usporila proces opadanja stočarstva

- ISTRA- loša situacija na području vinarstva – zakon o vinu nastoji prisiliti istarskog seljaka da se preorjentira na uzgoj drugih poljoprivrednih kultura

- POLOŽAJ SELJAŠTVA – dolazi do poboljšanja oec položaja seljaka; smanjuju im se dugovi, a novac investiraju u kupnju zemlje, gospodarskih zgrada, blaga itd.

- do zaduživanja dolazi kada idu u veće investicije

- već 1926. – djelomična agrarna kriza

- deflacijska monetarna politika – nanosi štetu izvoznoj trgovini – seljaci dugove moraju vraćati u realnim cijenama; zbog visokih kamatnih stopa dolazi do isuzetnog osiromašenja seljaka

- porezna nejednakost i povećanje poreznih tereta te pad cijena poljoprivrednih proizvoda i deflacijska monetarna politika – pad kupovne moći seljaka i pogoršanje položaja

- zbog osiromašenja veliki broj seljak nema stoku

- smanjuje se mogućnost izvoza

- zakon o likvidaciji agrarne reforme – 19. lipanj 1931. – agrarni interesanti nakon 12 godina agrarnog provizorija imaju pravo na vlasništvo nad zemljom

- privredna kriza utječe na povečanje agrarne prenapučenosti – nema industrijalizacije i iseljavanja; mnogi seljaci se vraćaju na selo

- Zakon o zaštiti zemljoradnika 19. travanj 1932. – država intervenira u seljačke dugove – prvo je uveden moratorij od 6 mjeseci, a onda i je on produžen do 25. 9. 1936.kada je donesena UREDBA O LIKVIDACIJI ZEMLJORADNIČKIH DUGOVA – osnova ideja ovoga: centralizacija dugova, smanjenje jednog njihovoh dijela i pružanje zaštite novčarskim institucijama

- ISTRA – konkurencija sa talijanskim proizvodima koji su imali povoljnije uvjete od istarskih; privredna kriza – težak položaj istarskih seljaka, velika nezaposlenost, veliko siromaštvo, masovne pojave gladi, krađe i propadanja malih seoskih posjeda

- INDUSTRIJA- prije 1918. postoji glavnina poduzeća , a tijekom međuratnog razdoblja industrija je u porastu

- investicije su usmjerene u one grane industrije koje zahtijevaju manja ulaganja i koja omogućavaju brzo stjecanje profita – INDUSTRIJA ŠIROKE POTROŠNJE

- razvoj industrije je djelomično usporen nakon 1923. kada dolazi do poteškoća u kreditiraju uzrokovanih problemima unutar novčanih zavoda sjeverne i sjeverozapadne Hrvatske

- poteškoće u poljoprivredno - prehrambenoj, cementnoj i kemijskoj industriji

- strana industrija pritišće domaće tržište boljim i jeftinijim proizvodima

- 1925. uvodi se carinska tarifa zaštitnog karaktera – cilj je bio smanjivanje uvoza finalnih proizvoda i porast uvoza sirovina i poluproizvoda

- EKONOMSKA KRIZA – 1930. – 1934. – manifestirala se smanjenjem prodaje, snižavanjem cijena, kreditnim teškoćama, padu uvoza i izvoza, padu proizvodnje, redukciji poslovanja, smanivanju nadnica i otpuštanju radnika

- najjače djelovanje krize bilo je 1932.

- ekonomska kriza i nerazmjerna proizvodnja dovode do racionalizacije i modernizacije proizvodnje i do kartelizacije mnogih poduzeća

- industrijalci nastoje uz manje ili iste plaće postići veći radni učinak – smanjivanje nadnica → štrajkovi

- BITNE KARAKTERISTIKE INDUSTRIJE U MEĐURATNOM RAZDOBLJU U HRVATSKOJ :

Neravnomjernost u razvoju Tehnička zaostalost Odlučujuća uloga stranog kapitala Bijedan položaj radničke klase

- BRODOGRADNJA- 1921. – 10 brodogradilišta i 22 škvera

- Najznačajnija brodogradilišta – „Kraljevica“, remontno brodogradilište „Lazarus“, „Viktor Lenac“ u Sušaku, arsenal ratne mornarice u Tivtu i splitsko brodogradilište „Jug“

-najveće brodogradilište bilo je Kraljevici u vlasništvu budimpeštanskog poduzeća „Ganz Danubius“, sekvestrirano pa 1922. prodano „Jugoslavenkom brodogradilištu“, kasnije zapalo u poteškoće i završilo u stečaju

- zbog nedostatka kapitala brodogradnja se nije značajnije razvijala; trgovačka i ratna mornarica nabavljale su i popravljale brodove u inozemstvu; bave se uglavnom popravcima i demoliranjem starih brodova

- postoje i mala brodogradilišta, ali ona su na rubu rentabilnosti

- BANKARSTVO

- kraj Prvog svjetskog rata – povoljni uvjeti za razvoj bankarstva

- postoji potražnja za kreditima zbog dobre privredne djelatnosti i osnivanja novih poduzeća

- Hrvatska i Zagreb postaju središte bankovne moći i ekonomske moći u Jugoslaviji

- Prva hrvatska štedionica – povećava broj filijala sa 22 na 41, postaje jedan od jajačih privatnih novčarskih zavoda Jugoslavije - ona postaje u stvari industrijska banka

- ekonomska kriza – dolazi do sloma štedionice; općenito u vrijeme krize dolazi do sloma velikih privatnih banaka

- Slom privatnih banaka uzrokovao je jačanje državnih banaka – Narodne banke, Državne hipotekarne banke, Poštanske štedionice, Agrarne banke i Zanatske banke

- ŠUMARSTVO

- Hrvatska je bila bogata šumama i to je omogučilo razvoj drvne industrije – najvažnija privredna djelatnost , slaba mehanizacija, velika ugloa stranog kapitala, drvo je jedan od najvažnijih izvoznih proizvoda

- TRGOVINA

- Privatnici i nabavno – prodajne zadruge

- unutrašnja i vanjska trgovina; vanjska trgovina zauzima značajno mjesto u sklopu prijeratne jugoslavenske privrede

- izvoz – sirovine i poluproizvodi; uvoz – industrijski proizvodi

-ZANATSTVO

- zastupljene djelatnosti koje su služile neposrednom zadovoljavanju potreba stanovnika- prehrambeni, obućarski, odjevni i razni usližni obrti

- slaba opremljenost zanatskih radnji, prevladava ručni rad; glavno nosioci djelatnosti su zanatlije, a pomažu im često članovi obitelji

- u zantastvu su našla odraz sva zbivanja u drugim privrednim granama zbog povezanosti privrede

- od ekonomske krize do Drugog svjetskog rata zapažen je porat zantaskih radnji, ali ne zbog dobre situacije u gospodarstvu nego kao rezultat nezaposlenosti majstora i obrtnih pomočnika

- PROMET I VEZE

- najveće investicije u željeznici (ali i općenito na području čitavog gospodarstva)

-izgrađena cesta Trst – Pula

- pruga Gračac- Knin; 1936. u Istri je rastavljena pruga Motovun – Buje i odnesena je u Etiopiju (tzv.vinska pruga)

- grade se ranžirni kolodvori u Zagrebu

- POMORSTVO

- razvijalo se inicijativom privatnog kapitala, država baš i ne ulaže u pomorstvo

- država subvencionira održavanje redovitih linjiskih pruga obalne plovidbe

- POŠTANSKI PROMET

- najviše investicija u telefoniji; postavljanje pdozemnih kablova

- LUČKA PRIVREDA

- ne poklanja se previše pažnje uređenju luka

-Sušak postaje Jugoslavenska luka – Rijeka je pod Italijom; on postaje uvozno – izvozna luka

-split se razvija u značajnu luku

- TURIZAM

- privatna incijativa; nema sustavne vladine politike

ZAKLJUČAK

-podijela prijeratne privrede na četiri etape:

1. 1918. – 1924.2. 1925. – 1929.3. 1930. – 1934.4. 1935. – 1941.

PRVO RAZDOBLJE 1918. – 1924.

- Inflacijsko monetarna politika države, jaka investicijska djelatnost naroičito na području industrije - Osniva se veliki broj novih industrijskih poduzeća, razvija se do tada slabo zastupljena industrija i proširuju se postojeća poduzeća- Hrvatska postaje jedno od najrazvijenijih dijelova Jugoslavije - Zagreb postaje glavno financijsko, indsutrijsko i trgovačko središte države - Dobar razvoj cijena poljoprivrednih proizvoda i jačanje trgovine- Neke industrije i dalje u permanentnoj krizi – prehrambena i cementna industrija

DRUGO RAZDOBLJE 1925. – 1929.

- Pad cijena poljoprivrednih proizvoda- Vanjsko trgovinska politika industrijskog protekcionizma te agrarni protekcionizam kod kupaca nasšij poljoprivrednih proizvoda- Razdoblje deflacijske monetarne politike države- Kriza izvotne trgovine poljopivrednih i šumskih proizvoda- Težak položaj seljaštva- Smanjena investicijska djelatnost; kriza u nekim granam industrije

TREĆE RAZDOBLJE – EKONOMSKA KRIZA 1930. – 1934.

- Slom privatnog financijskog kapitala kod državnih i poludržavnih ustanova- Veliki broj industrijskih poduzeća propada - Privredna kriza i pad cijena poljoprivrednih proizvoda- Intervencija državeu oblast trgovine poljoprivrednim proizvodima i seljačkog zaduženja- Oec kriza dovela je do procesa racionalizacije i modernizacije proizvodnje te kartelizacije mnogih poduzeća; proširenja, rekonstrukcije i modernizacije povećale su proizvodnost rada, smanjile troškove proizvodnje i povećale konkurentnu sposobnost- Slabi kupovna moć seljaštva , a uzrok tomu jesu teškoće pri prodaji poljoprivrednih proizvoda i pad cijena istih, zaštita zemljoradnika od neplaćanja dugova, zaštita novčarskih zavoda u vezi s vraćanjem štednih uloga, stagnacija u građevinarstvu...- Investicije su skromne - Dolazi do polagano razvoja hotelijerstva; razvoj hrvatskih dijelova pod talijanskom vlašću bio je izuzetno spor

ČETVRTO RAZDOBLJE 1935. – 1941.

- Na privredni razvoj veliki utjecaj ima vanjsko – politička orjentacija zemlje prema silama Osovine i formiranje Banovine Hrvatske te kasnije uoči Drugog svjetskog rata i međunarodna političke i ekonomska situacija-

3. KRIZA U INDUSTRIJI JUGOSLAVIJE 1930. – 1934. S POSEBNIM OSVRTOM NA HRVATSKU

- Hrvatska je spadala u područja sa relativno dobro razvijenom industrijom

- već i prije 1918. u Hrvatskoj postoji glavnina njezinih poduzeća , ali sa manjim proizvodnim mogućnostima; u HR su razvijenije one industrijske grane koje svoju djelatnost temelje na iskorištavanju prirodnog bogatstva zemlje – prehrambena i drvna industrija te industrija građevnog materijala

- razvoju industrije u Jugoslaviji pogoduje i dobro uređeno zakondavstvo, koje predviđa jednostavniju proceduru za osnivanje dioničkih društava te koncentriran financijski kapital banaka u Zagrebu, koje opskrbljivaju industriju kapitalom

- investicijska ulaganja koncentrirana su na one industrijske grane koje zahtijevaju manje kapitala, a omogućuju bržu dobit – tekstilna, kožna, metalna industrija, djelomično i kemijska

- osnivaju se nova poduzeća i obnavljaju i proširuju se stariji pogoni

- u razdoblju od 1924. – 1928. zabilježava se pad osnivanja novih poduzeća, ali već 1929. stanje se popravlja – povećava se veličina incestiranog kapitala (Jugosleavenska Standard Oil Com.d.d sjedište seli iz Beograda u Zagreb)

- i u ovom prvom razdoblju dolazi do likvidacija poduzeća no to su uglavnom neke manje tvornice

- u prvim poslijeratnim godinama krediti su dizani sa namjerom ulaganja u izgranju novih pdouzeća, rekonstrukciju dotašnjih postrojenja, nabavku strojeva i sl. – ovu prvu manju krizu uzrokovala je stabilizacija vrijednosti dinara, nepovoljna fiskalna politika i nepovoljni uvjeti za nabavu potrebnih sirovina

- već 1924. neke industrijske grane zapadaju u krizu – prehrambeno- poljoprivredna industrija (mlinovi, šporotane,industrija za prereadu ribe), drvna industrija (nepovoljne okolnosti na međunarodnom tržištu)

- kožarska industrija u krizi zbog izvoza žive stoke u inozemstvo – nestašica sirovina, pa se ona orjentira na uvoz istih

- 1929. – dolazi do oživljavanja privredne djelatnosti u nizu industrijskih grana - drvna industrija (područje Hrvatske sudjeluje sa vrlo visokim postotkom u jugoslavenskom izvozu, a na mnogim tržištima nastupa i samostalno)

- kožarska industrija, mlinarska industrija, industrija žeste, industrija jestivog ulja, indsutrija suhomesnatih proizvoda i dalje u krizi

- kemijska, papirnai tekstilna industrija u dobrom položaju

- industrija Jugoslavije pod pritiskom vanjskih i unutrašnjih faktora uvučena u krizu; pad cijena agraranih proizvoda i loš položaj seljaštva ima veliki utjecaj na krizu; također, težak je i plasman hrvatskih proizvoda na međunaradno tržište

- simptomi krize industrije već 1929., ali se ona počinje manfestirati u potpunosti 1930.

- unutrašnji faktori krize vezani uz negativne posljedice deflacijske, kreditne, transportno- tarifne politike države te niza nerješenih pitanja pojedninih industrijskih grana

- vanjski faktori: svjetsko tržište u procesu hiperprodukcije i pojačane konkurencije što ima za posljedicu opadanja izvoza i pad cijene izvoznih industrijskih grana

- također, pad cijena agrarnih proizvoda i smanjenje kupovne moći uzrokuju smanjenu potrošnju svih industrijskih proizvoda te dolazi i do ograničavanja slobodne trgovine

- najveću ulogu na krizu imalo je upravo ograničavanje vanjske trgovine, konkurencija strane proizvodnje na međunarodnom i unutršanjem tržištu, kontrakcija međunarodnog kredita, naglo opadanje kupovne moći, povećanje različitih opterećanja industrije i kreditna kriza na novčanom tržištu

-uslijed djelovanja agrarne krize pala je potrošnja industrijskih proizvoda i njihova potražnja na unutrašnjem tržištu jer je bila smanjena kupovna moće seljaštva; također dolazi i do pada cijena na cijelom nizu industrijskih proizvoda , ali se ne povećava njihova potrošnja

- 1931. kriza najjače zahvaća tekstilnu, građevnu,drvnu industriju – dolazi do nemogućnosti izvoza, pada potrošnje, obusstave rada, smanjenje kapaciteta proizvodnje i otpuštanja radnika

- Mlinarska industrija – kriza → monopoliziranje trgovine pšenicom, nemogućnost izvoza, slaba iskorištenost proizvodnih kapaciteta, agrarna kriza, preorjentacija stanovništva na potrošnju jeftinijih vrsta žitrarica, mljevenje žitarica u ušurskim mlinovima (zaobiđeni veliki mlinovi)

- u krizi i konditorska industrija, industrija za preradu ribe, industrija suhomesnatih proizvoda, žestokog pića, vinarstvo, industrija kože

- kemijska industrija – u krizi ona poduzeća koja su orjentirana na izvoz, smanjen je i promet ljekarni, a to se loše odražava na farmaceutsku industriju

- INDUSTRIJSKA KRIZA KULMINIRA 1932.

- kriza pogađa novčarske zavode u Hrvatskoj – slom zbog otkaza inozemnih kredita i navale ulagača, uslijed njihovog sloma dolazi do povlačenja stranog kapitala i redukcije poslovanja niza industrijskih poduzeća u Hrvatskoj, a jedan dio i propada

- smanjuje se izdavanje kredita i pooštravaju se uvjeti - 8.kolovoz 1931. Narodna banka obustavlja iskorištavanje već odobrenih, a neiskorištenih kredita

- podižu se i kamatne stope

- industrija se bori sa problemom nabave sirovina, a uvodi se i klirinški način plaćanja; pada potrošačka moć stanovništva, sve slabije mogućnosti izvoza , redukcije rada u gotovo svim poduzećima, počinju veća otpuštanja radnika

- drvna industrija u nepovoljnom položaju, šećerna industrija, industrija papira, jedino tekstilna industrija dobro stoji zbog smanjenja uvoza tekstilnih proizvoda

- skladiša puna robe na koju se plaćaju kamate; u najtežem položaju su manja i srednja industrijska poduzeća zbog toga što se smanjuje financiranje od strane domaćih novčarskih zavoda

- nagomilavanje zaliha uzrokovalo je smanjenje proizvodnje, sniženje nadnica, otpuštanje radnika, obustavu rada u pojedinim pogonima te potpunu obustavu rada u nekim poduzećima

- 1933. – povoljnija oec situacija u svijetu, življa privredna djelatnost i prosperitet u raznim privrednim granama utječu na poboljšanje prilika u industriji, dolazi i do povećanja kupovne moći stanovništva i potrošnje industrijskih proizvoda

-poboljšava se situacija u drvnoj industriji, metalnoj industriji, kemijskoj i tekstilnoj – manja konkurencija i povećana potrošnja ovih proizvoda

- kriza i dalje u papirnoj industriji, građevinarstvu , kožarstvu, staklarstvu, mlinarsvu, pivarstvu – veća konkurencija i smanjena potrošnja ovih proizvoda

- 1934. – povećava se broj zaposlenih u industriji aparata i instrumenata, idnustriji drva, papirnoj, tekstilnoj, kemijskoj...

-osniva se nekoliko krupnijih poduzeća, a obavljaju se proširenja i rekonstrukcije starih poduzeća

- Jugoslavija se okreće vanjskoj trgovini sa silama Osovine – Njemačka u prvom redu

- od 1933. do 1939. njemački kapital je zagospodario jugoslavenskim tržištem →to je utjecalo povoljno na neke industrijske grane u Hrvatskoj koje su svoje proizvode izvozile u Njemačku, ali uvozi se i u Hrvatsku što nije nužno dobro jer je njemačka roba prodavana po nižim cijenama - pogođena kožna, metalna i tekstilna industrija (otpuštanaj radnika u ovom sektoru)

- nakon kulminacije krize 1932. započinje proces postupnog oživljavanja industrije u Hrvatskoj, a tek je 1935. došlo do povećanja potrošnje različitih industrijskih proizvoda na međunarodnom i unutrašnjem tržištu, cijene su također imale tendenciju porasta, a i nestali su svi oni razlozi koji su u vrijeme krize ometali normalan tok industrijskog razvoja na ovom području

EKONOMSKA POVIJEST EUROPE XX. STOLJEĆA

Prvo poglavlje (10 – 41)

1. Laissez – faire sustav Europe i njegovo djelovanje prije I. svj. rata

Uspon Britanije i sustav laissez - fairea

Dugo 19. st., od 1770-80-ih do 1914. bilo je najspektakularnije razdoblje ekonomskih promjena u Europi

Britanska je industrijska revolucija otvorila novo poglavlje u ekonomskoj povijesti

Sredinom 18. st. Britanija je ostvarila preduvjete kontinuiranog ekonomskog razvitka više od 1000 milja plovnih kanala i vodenih puteva, 300 parnih strojeva, recolucionarna poljoprivreda i dinamčian rani industrijski razvitak učinili su Britaniju središtem svjetske trgovineIzvozna aktivnost postala je pokretačka snaga industrije: tijekom prve polovine 18. st. proizvod se izvoznih industrija povečao za 76%Vodeća industrija bila je tekstilna industrija

Početkom 18. st., Britanija je branila svoje domaće tržište na tradicionalan merkantilistički način. Na primjer, tzv. Kretonski zakon zabranio je uvoz indijskih pamučnih dobaraVrijednost britanskog robnog izvoza 1820. premašila je zbroj vrijednosti robnog izvoza Francuske, Švicarske, Austrije, Nizozemske i ItalijeBritanski se industrijskih razvitak također intenziviraoSlobodna trgovina postala je preduvjet daljnje ekonomske ekspanzije te zemljeSir Robert Peel je 1842. stvorio uravnotežen državni proračun bez velikih carinskih dohodakaUgovor Cobdena i Chevaliera između Britanije i Francuske 1860. bio je prvi miljokaz u uspostavljanju sustava laissez – fairea diljem Europe

Klauzula najpovlaštenije nacije iz tog ugovora postala je sredstvo internacionalizacije slobodne trgovine putem mehanizma automatskog pozivanja na manje carine u kasnijim pregovorima s bilo kojom trećom stranom

Putem niza sporazuma s državama Europe, Europa je stvarno postala zona slobodne trgovine tijekom posljednjih desetljeća 19.st.

Glavni je korak prema sustavu laissez – fairea izvršen uvođenjem zlatnoga standarna

Pionir zlatnog standarna bila je Britanija koja je potpuno uvela zlatni standard 1821.

Europski monetarni kongres u Parizu 1867. zagovarao je uvođenje zlatnog standardaOd 1890-ih zlatni je standard postao zajednički cijeloj Europi

Izraz laissez – faire uveo je Francuz, markiz d' Argenson, sredinom 18.st.

Pioniri sveobuhvatne ekonomske teorije i ideologije industrijske eophe bili su prvi veliki britanski ekonomisti: Adam Smith, David Ricardo i John Stuart Mill

A. Smith u svom djelu Bogatstvo naroda, temelju moderne ekonomije, izložio je ekonomsko shvaćanje o unaprijed određenom skladu kojim upravlja nevidiljiva ruka tržišta

U Smithovom sustavu laissez – fairea osobni interes služi javnom interesu zbog slobodne konkurencije zemlje se moraju usredotočiti na proizvodnju onih dobara koja mogu proizvoditi na najefikasniji način

Brzo šitenje slobodne trgovine i zlatnog standarda stvorilo je u Europi bescarinsku ili niskocarinsku zonu te konvertibilnu valutu

Britanska je funta bila jednako pouzdana kao i zlato, postala je međunarodnom valutom

Rast modernih sektora

Ekonomski razvitak iz 19. st. dosegao je svoj vrhunac tijekom prvog desetljeća 20. st. znanstvenim oktrićima s prijelaza stoljeća

Među njima su napreci u modernoj kemiji koji su doveli do uspona novih industrija

Stvaranje električne struje, i niz sekundarnih i tercijarnih inovacija u njezinoj primjeni, značili su nov izvor energije i doveli do obnove transporta i postojećih industrija poput metalurgije i strojogradnje

Švicarska, Norveška i Italija vrlo su se okoristile ovim razvicima

Električna je energija osvojila Europu relativno brzo.

1903. svi gradovi u Britaniji bili spojeni na struju

Istodobno su tramvajske linije počele formirati nove transportne mreže europskih gradova. Prvi su se električni tramvaji pojavili u Berlinu 1884. i Pragu 1890-ih

Prvi sustav podzemne željeznice u svijetu počeo je raditi u Londonu 1863. U Budimpešti je 1896. počeo funkcionirati dva km. dug sustav podzemne željeznice, a praški Metro otvorene je 1900.

El. energija je također omogućila telefon. Prije I.svr. postojalo je u Europi 3,5 milijuna telefonskih linija

Druga glavna revolucionarna tehnološka promjena bila je pojava automobila kao najvažnijeg vozila privatnog transporta

U Brlinu se prvi taksi pojavio 1900., a do 1912. ih je bilo blizu 2 000. Do prve uporabe taksija na ulicama Londona došlo je 1904

Glasoviti je pariški omnibus na konjsku vuču ostvario svoju posljednju vožnju u travnju 1913.

Druga glavna primjena motora na unutarnje sagorijevanje, zrakoplov, bila je tijesno povezana s tarovanjem

Njemačko poduzeže Junkers – Fokker Werke pripremilo se za serijsku proizvodnju potpuno metalnih zrakoplovaPrva svjetska zrakoplovna kompanija, njemački DELAG, osnovana je 1909.

Željeznia se počela modernizirati, prve su se linije elektrificirale oko prijelaza stoljeća

Usložni je sekotr postao najdinamičnije područje rasta u gospodarstvima razvijenih zemaljaPrije rata, više je od jedne trećine aktivnog stanovništva radilo u uslužnim djelatnosti djelatnostima, većinom u trgovini, transportu, bankarstvu i granama osobnih usluga

Položaj Europe u svijetu

Zapadna je Europa gotovo utrostručila razinu svoga dohotka tijekom 19. st.

Iako su Južna i Istočna Europa imale nešto sporiji rast, ovim je regijama koristio prosperitet Zapada te su također više nego udvostručile svoj dohodak po glavi stanovnika

Na početku 20.st. Europa je bila dominantna u svj. gospodarstvu, stvarajući bilzu pola ukupnog svjetskog bruto domaćeg proizvoda i 41% svjetskog BDP-a po glavni stanovnika

No od 1870.-ih pojavljujue se novi konkurenti. SAD, Kanada, Australija i Novi Zeland su tijekom stoljeća povečali svoj BDP 43 puta

Te zemlje 1913. nadmašile su Britaniju za 4%, a Zapadnu Europu uopće za više do 40%

Ekonomski rast i razina razvitka bili su tijesno povezani s industrijalizacijom.Na početku 19.st. glavnina je svjt. stanovništva radila u poljoprivredi, uz jedinu iznimku Britanije u kojoj je poljoprivrednog stanovništva bilo povijesno malo

1913. Britanija imala 12, a ZE (Zapadna Europa) 28% poljoprivredne zaposlenosti

Europska je jezgra bila najvažniji dobavljač industrijskih proizvoda na svijetu. Tri zemlje – Velika B, Njemačka i Francuska proizvodile su 72% svih europskih industrijskih proizvoda

Iako je europski ekonom. sustav bio vrlo internacionaliziran i karakteriziran suradnjom, najsnažniji su igrači industrijalizirane Europe bili konkurentski nastrojeni. Zbog toga dolazi do uterke u izgradnji kolonijlnalong carstva!!

Britanija je izgradila carstvo od 345 milijuna ljudi. Francuska je kontrolirala 56 milijuna ljudi u Africi, Aziji i pacifičkoj regiji

Gradnja imperija je, nedvojbeno, bila tijesno povezana s vrtoglavim napredovanjem kapitalističkog gospodarstva te je imala jake ekonomske motive. Međutim, postala je također važnim statusnim simbolom velikih sila.

Rastući disparitet unutar Europe

Nizozemska je ostvarila ekonomski napredak opskrbljujući svoje domaće tržite industrijskim proizvodima široke potrošnje. Pojavile su se i važne nove indsutrijski grane

Međutim, tradicionalni sektori su nastavili dominirati gospodarstvom: prerada hrane i testil angažirali su više od 40% industrijskih zaposlenika

Najvažnijim je sektorom nizozemskog gospodarstva ostala njezina vrlo specijalizirana poljoprivreda, koja je tijekom Prvog svj. rata zapošljavala oko četvrtinu radne snage

Francuska zbog elektirčne energije nagli rast u gospodarstvu. Poticala je razvak jedne od najmodernijih svjetskih industrija čelika, koja je između 1892. i 1913. snažno rasla

Ta je zemlja također zauzela vodeću ulogu u aluminijskoj metalurgiji.

Jedan od najvećih novih uspjeha bio je rast altomobilske industrije. Kompanije Peugeot i Renault, i u vezi s njima proizvođači guma Michelin, postali su važni širom svijeta

Njemačka postala je tehnološki vođa i dom nekim od najmodernijih industrijskih sekotraUgljen, željezo i čelik formirali su pravi stroj s kraja 19.st.

Ruhrska je regija postala srce njemačke industrije: devetnaest je kompanija 1913. proizvodilo više od milijun tona ugljena

Vrhunsko prirodoznanstveno i tehnološko obrazovanje pridonjelo je formiranju radne snage koja je tvorila podlogu brodogradnje i drugih strojograđevnih industrija

Njemačka je 1913. proizvodila više elektirčne energije nego Britanija, Francuska, Italija i Švedska zajedno

Kompanija Siemens – Schuckert dominirala je u gradnji elektrana u EuropiDivovsko poduzeće AEG Werke uvelo je niz električnih kućanskih uređaja

Najveći proboji njemačke industrije bili su u modernoj kemijskoj industriji

AspirinJednostavan lijek aspirin postao je najuspješnije čudo medicine 20.st.Priča o aspirinu povezana je s malom njemačkom tvornicom bojila, Fridrich Bayer i kompanija, koja je utemeljena 1863.Mladi kemičar Felix Hoffman uspio je 1899. stvoriti acetilaselicilnu kiselinu, koja je nazvana Aspirin

Početak skandinavskog dostizanja

Skandinavske zemlje, koje su sve do potkraj 19. st. bile među neindustrijaliziranim isporučiteljima hrane i sirovina, vrlo su se okoristile procesom globalizacije, proizvodile za izvoz i primale važne inozemne investicije, osobito u infrastrukturu.

Početkom 20.st. ta je regija postala ekonomski šampion. Danska, Švedska i Norveška bile su u stanju prilagoditi se novim tehnološkim i strukturnim zahtjevima prijelaza stoljeća i napredovale brzo na putu prema modernoj industrijalizaciji

Zanimljivo Skandinavija izvozila papir !

Švedska bazirala se na industriji željeza i čelika. Strojogradnja, osobito elektirčna strojogradnja, također se razvila kao važan novi sektor i povećala proizvodnju šesterostruko

U nekoliko aspekata i Norveška je išla sličnim putem. Sve do 1866. njezino se gospodarstvo većinom sastojalo od ribolova i izvoza ribe te proizvodnje i izvoza drva

Stvaranje elektirčne energije u hidroelektranama predstavljalo je pravu prekretnicu energetsko siromašnoj Norveškoj: godine 1914. postojale su 123 elektrane s kapacitetom od 920 000 konjskih snaga

Norveška se potkraj 19.st. razvila kao velika sila brodskog transporta

Izvozno gospodarstvo DANSKE ostalo je temeljeno na poljoprivredi, sa snažnom prehrambenom industrijom. Izvozno orijentirani moderni poljoprivredni sektor bio je zapravo temelj danskog gospodarstva

Južna i istočna periferija zaostaju !!

Zemlje Mediterana, Srednje i Istočne Europe nisu mogle slijediti Zapad i nisu bile u stanju ponoviti skandinavsko čudo

Industrijalizirane zemlje Zapada pohrlile su investirati u crpljenje sirovina u europskim periferijama. Rusija i Rumunjska postale su najvažnije europske zemlje proizvođači i izvoznici sirove nafte.

Pola je španjolskih rudarskih kompanija bilo u stranim rukama i one su crpile bogate resurse željeza kod Biskajskog zaljeva...

Izvoz poljoprivrednih proizvoda i sirovina vrlo se povećao u reakciji na rastuću potražnju na Zapadu

Rusija je isporučivala gotovo četvrtinu svetskog izvoza pšenice

Važne su uloge na tržištima Zapada igrali srpski izvozi svinja, goveda, suhih šljiva i bakra, grčke isporuke grožđica, duhana i maslina, talijansko, portugalsko i španjolsko vino, agrumi, španjolske rudače, talijanska sirova svila, rusko žito, drvo i nafta.

Mađarska je stvorila u Budimpešti mlinarski centar drugi po veličini u svijetu (prvi je bio u Minneapolisu)

Irska prerada hrane vodeći izvozni sektor. Ostala je temeljno poljoprivredna zemlja. Izvozila pivo i viski

Italija predstavljala jedan od najvećih periferijskih uspjeha. Pojavio se industrijski trokut između Torina, Milana i Genove

Iako je 1918. još uvijek daleko zaostajala za Zapadnom Europom, Italija je bila među osam najvažnijih svjetskih proizvođača čelika, cementa, električne energije, automobila, superfostata i umjetne svile

Najmanje uspješne u Europi s početka 20.st. bile su zemlje Pirenejskog poluotoka i Balkana

Neuspjeh da se izvrši industrijalizacija Pirenejskog poluotoka ne umanjuje činjenica da je Španjolska ostvarila izvjestan napredak prema industrijalizaciji početkom 20.st.

Vodeće industrije željeza i čelika, i one grane strojogradnje koje su proizvodile za željeznice, počele su se također uspostavljati u baskijskoj industrijskoj zoni

Na drugoj strani poluotoka, u Kataloniji, tekstil je postao vodeći sektor

Digresija: Obitelj Agnelli

Dva Giovannija Agnellija, djed i unuk, promijenili su ekonomsku povijest Italije kad su izgradili jedno od najvećih svjetskih poslovnih carstava 20.st.

Čuvši za automobil, osnovao je s partnerom 1899. – četiri godine priej H. Forda – tvornicu Fabbrica Italiana di Automobili Torino, koja je poznatija kao Fiat

Kompanija je počela proizvoditi i kamione, strojnice i zrakoplovne motore

Bogatstvo ove obitelji rasti će iz dana u dan.

Ekonomska geografija

Razvila se je iz antropogeografije Kao nova geografska disciplina počinje se razvijati početkom 20. stoljeća ZNANOST O ZEMLJOPISNOM SMJEŠTAJU PROIZVODNIH SNAGA I POJEDINIH GOSPODARSKIH

OBJEKATA Metodologija ekonomske geografije:

1.) Geografske karte (stalni pratitelj geografa)

2.) Statistika (snažno oružje ekonomista) EKONOMSKI GEOGRAF - Nastoji razviti praktično razumijevanje, u vremenu i prostoru, odnosa Zemlje i čovjekovog

ekonomska života Industrija kaučuka - Preko 95% svjetskog prirodnog kaučuka 1960. dolazilo je sa plantaža u jugoistočnoj Aziji, ostalih

2% sa plantaža u Africi, a svega 2-3% iz amazonskih šuma Duhan – proizvodnja u afričkim zemljama znatno je porasla (Gana, Mali, Zambija, Mozambik) Tržište i međunarodna razmjena - TRŽIŠTE – sveukupnost odnosa ponude i potražnje koji utječu na prodaju pojedine

robe Skup svih ustanova, područja i uređaja koji omogućuju stalni kontakt kupaca i prodavatelja Može biti:

LOKALNONACIONALNOMEĐUNARODNO/SVJETSKO

U proteklih 200 godina svjetska je trgovina prošla kroz četiri osnovne faze:MONOCENTRIČNA FAZA BICENTRIČNA FAZATRICENTRIČNA FAZAMULTICENTRIČNA SVJETSKA TRGOVINA

UGLJEN – najveće rezerve leže u sjevernoj hemisferi

NAJVEĆE REZERVE: SAD – 1/3 svjetskih rezervi VELIKA BRITANIJA - peta zemlja u svijetu po proizvodnji ugljena – 19. stoljeće – na prvom mjestu PREDRATNA NJEMAČKA - nakon Drugog svjetskog rata dolazi do rasipanja rezervi ugljena RUSIJA - poslije SAD-a, ima najveće rezerve ugljena

NATFA I ZEMNI PLIN – omogućila je modrenu industriju, danas se pretvara u više od 5000 proizvoda; ona je osnova petrokemijske industrije

NAJVEĆI POTROŠAČ – SAD , više od 2/3 energije dobiva iz nafte i zemnog plina LATINSKA AMERIKA – VENEZUELA, drugi najveći proizvođač do 1959. kada na drugo mjesto dolazi Sovjetski

Savez

SUNČEVA I NUKLEARNA ENERGIJA

1953/1954. u Indiji su se masovno počele proizvoditi solarne peći Razvoj je počeo 1930. otkrićem fisije urana Dvije do tri četvrtine ležišta urana nalazi se u Sjevernoj Americi i Africi Prvo potpuno nuklearno postrojenje koje je proizvodilo energiju za civilnu upotrebu otvoreno je 26. svibnja 1958. kod

Shipingsporta u državi Pennsylvaniji

VODE – najveće količine potencijalne vodene energije u svijetu nalazi se u krševitim područjima koja primaju obilne padaline

85 % utvrđene potencijalne energije nalazi se u SREDNJOJ AFRICI, MONSUNSKOJ AZIJI, SIBIRU, TROPSKOJ I JUŽNOJ AMERICI, EUROPI I PACICFIČKOM SJEVEREOZAPADU SJEVERNE AMERIKE

FRANCUSKA, ITALIJA, NJEMAČKA, NORVEŠKA i ŠVICARSKA razvile su gotovo 100 % svoju potencijalnu hifroenergiju

Pojam AGRARNA PROIZVODNJA:djelatnost koja osigurava fizički opstanak i razvitak ljudskog društva

Pojavila se 5000. g.pr.Kr – civilizacije uz doline velikih rijeka

Četiri stupnja razvitka agrarne proizvodnje:SAKUPLJAČKA POLJOPRIVREDAMOTIČARSKA AGRARNA PROIZVODNJAPLUŽNA ZEMLJORADNJASTROJNA, TEHNIČKI VISOKO RAZVIJENA ZEMLJORADNJA

Podjela s obzirom na komercijalni karakter agrarne proizvodnje:

AUTARKIJSKO/PREHRAMBENO POLJODJELSTVO KOMERCIJALNO POLJODJELSTVO – javlja se tek od 19.st.; rašireno u Sjevernoj i Južnoj Americi i Australiji PLANTAŽNI TIP PROIZVODNJE – tip racionalne agrarne proizvodnje; u kapitalističkim zemljama vlasnici plantaža

su različite kompanije Uspjeh agrarne proizvodnje ovisi o prirodnoj osnovi na kojoj se određena poljoprivredna kultura uzgaja

PROBLEMI POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE

Agrarna gustoća - označava broj poljoprivrednih stanovnika na 1km² poljoprivrednog zemljišta Na različitim dijelovima svijeta drugačiji je raspored agrarne gustoće Pr. KINA - na 87 – 90 milijuna ha obradivih površina živi oko milijarda ljudi, a u SAD – u na 147 milijuna ha živi oko

240 milijuna ljudi Tehnička opremljenost poljoprivrede Pr. Sjeverna Amerika raspolaže sa 64% od ukupnog broja traktora dok Azija raspolaže sa samo 0,4 % HIPERRPODUKCIJA – povećanje proizvodnje i gomilanje viškova Karateristično za viskokorazvijene zemlje Ona je rezultat znanstveno – tehnološke revolucije (“zelena revolucija”) AGRARNI PROIZVODI

KAVA – uzgaja se u: Brazilu,Kolumbiji ,Venezueli, Angoli, Madagaskaru, Etiopiji, Indiji i Indoneziji

Najveći potrošači - SAD, Turska, Belgija, Francuska, Švedska ŠEĆERNA TRSKA– Bengal i Asam su domovina šećerne trske Francuska, Indija, Kuba – jedne od najvećih izvoznica šećerne trske

RIŽA – žitarica monsunskih krajeva; poznata već i u antici (Grci)

Mjesta uzgoja: jugoistočna Azija, dolina rijeke Po, Španjolska pokrajina Valencia, Mađarska (Pusta hortobagy) Najveći proizvođači: Kina, Indija i Japan

PAMUK – industrijska biljka (tekstilna industrija)

Glavni proizvođači – SAD (Cotton Belt), Indija , Pakistan, Egipat Glavni uvoznici – Japan, Velika Britanija, Francuska, Italija

VINOVA LOZA– 90% svjetske proizvodnje čini Europa

Francuska,Italija, Španjolska, SAD

PŠENICA: jara i ozima (75 – 80% površina)

Najviše zasijanih površina, najveći ukupni prinosi i sudjeluje sa najvećom količinom u svjetskoj proizvodnji Poznata još u neolitiku Najveći proizvođači: SAD, jug Kanade, Rusija (istočni Karpati – Bajkalsko jezero) MEĐUNARODNI SPORAZUM O PŠENICI – 1949. - garantira prodaju prinosa pšenice zemalja proizvođača i kupnju

zemalja uvoznica

KUKURUZ: pradomovina je Meksiko; u 17. i 18. st. uvezen je u Europu

SAD: Corn Belt – između rijeka Misouri i Mississippi Najveći izvoznici: SAD, Argentina, Francuska, Južnoafrička Republika Najveći uvoznici: Japan, Nizozemska, Španjolska, Italija

ČETIRI TIPA STOČARSKOG UZGOJA:NOMADSKO/LUTALAČKO STOČARSTVO POLUNOMADSKO STOČARENJEDOPUNSKO STOČARSTVOKOMERCIJALNO, SPECIJALIZIRANO STOČARSTVO

MESO U SVJETSKOJ PROIZVODNJI

Najviše se proizvodi goveđeg mesa, zatim slijedi svinjsko i ovčje meso Najveći izvoznici mesa su: Argentina, Danska, Nizozemska, Novi Zeland, Australija i Urugvaj Najveći uvoznici mesa su: Velika Britanija, Njemačka, Italija i SAD

KOŽA

Dobiva se od sisavaca i gmazova te ribe Prerada štavljenjem 80% kože u svijetu koristi se u izradi obuće, a ostatak za galanteriju, knjigoveštvo i dr. Glavni proizvođači: Argentina, Indija, Kina, Južnoafrička Republika, Brazil i SAD Industrija obuće – razvijena u SAD –u, Francuskoj i Italiji

RIBA

Ribarska djelatnost odvija se sezonski; marikultura

GLAVNA RIBOLOVNA PODRUČJA U SVIJETU:

Šelfovi uz sjeverne, rubne dijelove Euroazije i Sjeverne Amerike Sjeverno more i prostor oko New Foundlanda, zapadna obala Sjeverne Amerike, Kanade, Aljaska (oko Aleutskih otoka),

Kamčatka More oko japanskih otoka Obale Patagonije Glavni izvoznici ribe: Kanada, Japan, Norveška, Danska, Island Glavni uvoznici: SAD, Japan, Velika Britanija, Francuska

POJAM TURIZMA: privremeno mijenjanje mjesta stalnog boravka radi odmora, rekreacije, zadovoljavanja nekih kulturnih potreba

TIPOVI TURIZMA: ljetovališni, zdravstveni, sportski, zabavni i kulturni turizam Izletnički i boravišni; izvansezonska i sezonska kretanja; seoski, planinski, primorski, jezerski i riječni turizam

TURIZAM KROZ POVIJEST

Dva razdoblja: EPOHA PRIVILEGIRANIH KLASA – do Prvog svjetskog rata; odlazak u termalna kupališta u Antici, odlasci na

Olimpijske igre (Grčka),hodočašća, krstarenje Atlantikom i Mediteranom (19.st.), odlasci na svjetske izložbe EPOHA TURIZMA RADNIH LJUDI – od Prvog svjetskog rata do danas POZITIVNI UČINCI TURIZMA: razvoj tržišta, potiče proizvodnju, porast zapošljavanja, gradnja razne infrastrukture,

razvoj nedovoljno razvijenih regija, tzv „nevidljiv izvoz” (prodaja robe bez potreba njezina prijevoza na strana tržišta) NEGATIVNI UČINCI TURIZMA: masovni turizam (uništavanje okoliša, flore, faune i kulturnih spomenika),

prenapučenost turističkih područja i depopulacija područja kod koji turizam nije razvijen te zagađene prirodne sredine TURISTIČKI FAKTORI: stvaranje uvjeta koji omogućuju razvoj turizma FAKTORI POTRAŽNJE: nivo životnog standarda, stupanj industrijalizacije, i urbanizacije, slobodno vrijeme…

FAKTORI PONUDE:

ATRAKTIVNI/PRIVLAČNI – prirodni (geomorfološki, klimatski, hidrološki9 i kulturni (etnosociološki, umjetnički, ambijentalni, manifestacijski)

KOMUNIKATIVNI/PROMETNI – oni koji osiguravaju kvalitetan i efikasni promet RECEPTIVNI/PRIHVATNI – odnose se na objekte namijenjene prihvatu turista koji služe za smještaj i prehranu, za

rekreaciju i sport te na brojne druge objekte (zanatske radnje, ambulante, pošte, bolnice, parkovi…)

REGIONALNA DISTRIBUCIJA MEĐUNARODNOG TURIZMA

Europa je dominantno odredište, a slijede ju Sjeverna i Južna Amerika s Karipskim otočjem

EEZ – Europska ekonomska zajednica

osnovana je 25. ožujka 1957. godine u Rimu od strane šest država članica Europske zajednica za ugljen i čelik, potpisivanjem ugovora o osnivanju EEZ-a

izgradnja zajedničkog tržišta na osnovu carinske unije, to jest rješavanje svih privrednih prepreka, koordiniranje gospodarske politike i podizanje životnog standarda unutar Unije

Razvoj hrvatskog gospodarstva kroz povijest

Skladan demografski, kulturni, socijalni i svekoliki razvoj, ali nepovoljni društveni i politički uvjeti Sve do industrijske revolucije prevladava naturalna poljoprivreda i obrtnička proizvodnja Unutrašnjost: kukuruz, pšenica, ječam, raž i krumpir, stoka(goveda, svinje, konji, perad) te iskorištavanje šuma Primorje: uzgoj sitne stoke(ovce, koze) i peradi, ribarstvo, proizvodnja soli, maslina, vinove loze i drugih mediteranskih

kultura Dolazi veoma rano do razmjene između Sjevera i Juga Jačanje prometa – cestovnog, pomorskog i željezničkog U drugoj polovici 19. st. prelazak iz obrtničko-cehovske u obrtničko-manafakturnu proizvodnju te u industrijsku

proizvodnju Razvoj (ratarstvo, šumarstvo, drvna industrija, promet, rudarstvo i prerada ruda) i modernizacija Nakon Prvoga svjetskoga rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije Hrvatska u Kraljevstvu SHS, odnosno Kraljevini

Jugoslaviji, njezin razvoj i gospodarski rast je usporen. U socijalističkoj Jugoslaviji planska privreda – osuđena na propast Kolektivizacija i nacionalizacija industrije, rudarstva, trgovine i ostaloga Krize kao uvod u raspad Jugoslavije Nakon Domovinskoga rata privatizacija poduzeća Rezultati razvoja postoje u turizmu, brodogradnji, strojogradnji te prehrambenoj, kemijskoj i farmaceutskoj industriji Izgradnja infrastrukture(ceste, željeznice, zrakoplovna pristaništa i sl.) razvoj obrazovnih institucija 1960-ih upropaštavanje poljoprivrede, deagrarizacija i deruralizacija, investicijski promašaji i iseljavanje, inflacija i

gotovo kolaps ukupnog gospodarstva Poljoprivreda - do polovice 20. st. najvažnija gospodarska djelatnost (75% stanovništva se bavilo poljoprivredom), u 60-

ima 44%, a oko 2000. 9% Smanjenje broja ljudi koji se bave poljoprivredom je pozitivan proces sve dok je praćen modernizacijom proizvodnje. Do

90-ih Hrvatska je izvoznik mesa, voća i žitarica (kukuruz, pšenica i dr.) Naslijeđeni problemi iz bivšeg sustava (npr. velika rasparceliranost zemljišta, neobrađenost zemljišta i sl.) Problem je nebriga oko zaštite od poplava i erozija, negradnja sustava za natapanje te dopuštanje jeftinog uvoza iz

inozemstva i nepoticanje domaće proizvodnje Za usporedbu 1930. godine Hrvatska imala 1,1 mil. goveda, 1,6 mil. ovaca i oko 25 mil. peradi, oko 2000. godine tek oko

430 000 goveda, 490 000 ovaca i oko 11 mil. komada peradi Raste poizvodnja nekih ratarskih kultura, npr. kukuruza, a uz njega je važna i proizvodnja pšenice Stočarstvo - važno zbog prehrane stanovništva, ali i sirovina za industrijsku preradu (koža, vuna, krzno…) Problem je smanjivanje broja stoke, npr. broj goveda se od 1960.-2000. g. smanjio gotovo tri puta (1960. 1,1 mil. goveda,

a 2000. 427 000) Industrija - Hrvatska je industrijsko–poljoprivredna zemlja. Zagrebačka industrijska regija (Zagreb, Karlovac, Sisak, Petrinja, Kutina i Ivanić Grad) Varaždinsko-čakovečka industrijska regija s Koprivnicom. Istočnoslavonska regija (Osijek, Vukovar i Slavonski Brod) Bjelovar, Požega i Virovitica zasebna industrijska središta Riječka industrijska regija (Pula i Labin) Splitska industrijska regija (Trogir, Omiš, Solin i Kašteli). Zadar i Šibenik su izdvojena središta Promet - Nizak stupanj razvijenosti i efikasnosti Veliko značenje hrvatskih prostora još u rimsko doba (ostaci cesta) i promet Jadranom 1728. Karolina (od Karlovca do Bakra i Rijeke), Terezijana (Karlobag, Baške Oštarije), Jozefina (1776.-1779. Karlovac,

Josipdol, Brinje, Senj) i Luizijana (1803. Francuzi, od Rijeke do Karlovca) Nakon Drugoga svjetskog rata razdoblje gradnje cesta u smjeru istok-zapad Željeznice: 1860. Međimurje Pomorstvo: razvoj nakon Drugoga svjetskog rata, ali fali tankera Riječni promet: 900 km plovnog riječnog puta Turizam - Duga tradicija (još od 1868.), prvo se razvija u kontinentalnom djelu (termalni izvori, lječilišta i kupališta) Hrvatske turističke regije: Jadransko turističko područje, Gorsko-planinsko područje i Panonsko-peripanonska turistička

regija

SAMOBOR – gospodarska povijest

Grad Samobor nalazi se na važnom prometnom pravcu i njegov geografski položaj omogućio mu je snažan gospodarski razvoj. Poveljom hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. dobio je status slobodnog kraljevskog grada i slobodnog trgovišta. Samobor je spajao Zagreb i slovenske te austrijske zemlje; Ugarsku i Jadran i zbog toga je u njemu cvjetao gospodarski

život. Trgovina nije bila toliko izražena koliko obrtništvo i poljoprivreda te šumarstvo. Vinogradarstvo je bilo vrlo snažno

U prvoj polovici 19. st. najviše Samoboraca bavilo se poljoprivredom. Ratarstvo, vinogradarstvo i stočarstvo bilo je posljedica plodnog samoborskog kraja. U jesen se sijala pšenica, raž i ječam, a u proljeće zob, pir, heljda i proso te krumpir. Početkom 19. st. na tri redovita sajma: na Veliki Petak, Lovrenčevo i Tominje trgovalo se stokom, poljoprivrednim i obrtničkim proizvodima, trgovačkom i drugom robom. Kupovalo se žito, građevno drvo, koža, vapno, alati i sve vrste hrane, čak i svježe i usoljene ribe. Posjetitelji su dolazili iz Hrvatskog zagorja i prostora Karlovca te iz susjedne Štajerske i Kranjske. Poljoprivreda je i u drugoj polovici 19. st. ostala osnovno zanimanje velikog dijela stanovništva. 1895. gotovo sva poljoprivredna gospodarstva u samoborskom kotaru nalazila su se u privatnom vlasništvu brojnih seoskih domaćinstava i malobrojnih veleposjednika na selu. Samobor je imao 165 obrtnika od kojih su najbrojniji bili čizmari, kožari, tkalci, mlinari, krojači i kovači. Prema zanimanju i imetku neki su samoborski obrtnici bili udruženi u vjerske bratovštine i svjetovne cehove. Svrha tih udruženja bilo je stručno usavršavanje i socijalno-karitativno djelovanje te je bio izražen vjerski karakter. Samoborski obrtnici udruženi u bratovštine i cehove imali su povlašten i monopolistički položaj u proizvodnji. Iste godine bilo je popisano samo deset trgovaca, a 1857. u cijelom samoborskom kotaru evidentiran je 21 trgovac. Poljoprivreda i obrt te torbarenje (prodaja proizvoda od kuće do kuće) nisu pogodovali razvoju trgovine. Međutim, počele su se otvarati manufakture; 1800. manufaktura šampanjca i kasnije manufaktura pivovare. Do sredine 19. st. samo je Karlovac imao više obrtnika i tvorničara u Zagrebačkoj županiji. Samoborci su se posebno istaknuli na prvoj gospodarskoj izložbi u Zagrebu 1864. Tada su se počele razvijati i tvornice – proizvodni pogoni sa strojevima. Najpoznatije tvornice bile su tvornica stakla Karolina kod Grdanjca te tvornica štapova u Bregani. 1888. u Samoboru je otvorena tvornica kotlova Franje Reizera s tri radnika, a spominje se i tvornica sadre Hamilkara Praunspergera s dva radnika. Poduzetnik Josip Franjo Ecker utemeljio je 1894. tvornicu i praonicu gunjeva od darovca. Radila je i tvornica za proizvodnju octa. 1899. Praunsperger je otvorio tvornicu za preradu gorušice. Iduće godine, Franjo Reizer mlađi utemeljio je Prvu hrvatsku tvornicu gospodarskog oruđa u Samoboru. Do 1910. u kotaru Samobor bilo je ukupno 640 obrtničkih i industrijskih tvrtki. Više od 5 radnika zapošljavalo je samo četiri poduzeća, a jedno je imalo čak više od 100 radnika. Osim navedenih obrtničkih i industrijskih poduzeća važno je i spomenuti prvu novčarsku ustanovu u samoborskom kraju – Samoborsku štedionicu, osnovanu 1873. godine

Krajem 19. st. u gradu se pojavio turizam koji se počeo paralelno razvijati zajedno s industrijom. U međuratnom razdoblju otvaraju se mnoge tvornice i poduzeća, a 20 st. obilježila su poduzeća Samoborka i Chromos koja su i danas aktivna i dobro posluju. Tvornica grafičkih boja Chromos utemeljena je 1923. godine s tehnološkim programom koji je preuzela od “Springer-Moeller” iz Leipziga. 1948. udružuje se s tvornicom boja i lakova “Perunika” iz Zagreba, a 1978. ponovno postaje samostalno poduzeće u okviru kemijskog kombinata “Chromos” Zagreb. Od 1993. posluje kao dioničko društvo u većinskom vlasništvu malih dioničara

Samoborka je osnovana 1906. kada su Gerhard barun Lepel, Aleksander Lec, Franjo Malzat i Jaroslav Kralik otvorili obrt za proizvodnju cementnih proizvoda. Prvi proizvod bila je betonska cigla, a zatim se počeo proizvoditi betonski crijep, bloketi, betonska galanterija i pijesak. U međuratnom razdoblju počele su se proizvoditi betonske cijevi za kanalizaciju, teraco zrnca i fasadne žbuke, a obustavljena je proizvodnja spomenika

Gospodarstvo grada i dalje se temeljilo na poljoprivredi koja je bila glavna gospodarska djelatnost Samoboraca. Gradske vlasti nastavile su politiku istovremenog razvoja turističkog i industrijskog gospodarskog smjera. Tako se istodobno ulagalo u Šmidhenovo i Hidropatsko kupalište te u rad industrijskih poduzeća iz građevne, drvne i tekstilne industrije

Važno poduzeće bila je i Fotokemika. Samobor je grad obrtnika i obiteljskih gospodarstava, grad sajmova i raznih manifestacija, ali i grad kulture

DEFINICIJA TURIZMA

Turizam je skup odnosa i pojava koje proizlaze iz putovanja i boravka posjetitelja nekog mjesta, ako se tim boravkom ne zasniva stalno prebivalište i ako s takvim boravkom nije povezana nikakva njihova gospodarska djelatnost. Obuhvaća rekreaciju, putovanje i odmor

ISTRA

1979. Najrazvijenija regija u državi. VAŽNA blizina srednje Europe, Italije, dobra prometna povezanost, blizina gradova iz kojih dolaze domaći turisti (Zagreb, Ljubljana

RAZVOJ TURIZMA DO KRAJA I. SVJ. RATA

1600. prve vijesti o ISTARSKIM TOPLICAMA koje postoje još u RC – kasnije koristili francuski vojnici 1775. crtež POREČA (Giovanni VALLE) koji prikazuje kupače koji plivaju različitim stilovima 1871. u RIJEČKIM svratištima uvedena TARIFA za JELA i PIĆA 1807. liječnik iz BUZETA testira vodu ISTARSKIH TOPLICA, a 10 god kasnije GRAVISI gradi DRVENU KUĆICU

ZA DOLAZAK PACIJENATA 1820. otvoreno prvo KUPALIŠTE u TRSTU za Nijemce - moda kupanja 1828. spominje se izlet brodom u TRST 1844. riječki patricij RITTER VON SCARPA sagradio je u OPATIJI VILLU ANGIOLINU - začetak turizma u

OPATIJI Ban Jelačić jedan od prvih turista 1845. prvi turistički vodić POREČA i zabavan izlet iz Rijeke u SENJ 1857. pruga BEČ–TRST

1873. odvojak pruge prema RIJECI i PULI - uređen promet omogućava turistima dolazak u atraktivne krajeve, primarno radi LIJEČENJA

1884. DRUŠTVO JUŽNIH ŽELJEZNICA između vile ANGIOLINE i crkve sv. Jakova u Opatiji gradi HOTEL KVARNER = PRVI TURISTIČKI HOTEL NA JADRANU

BRIJUNI od 1910. do 1912. bilježe porast TURISTA za DUPLO u Opatiji 1890. zabilježeno 4000, a 1914. 42 000 - max. 1912. 55 000 za vrijeme rata mnogi istarski hoteli služe kao lječilišta vojnicima koji ratuju na SOČI Nakon rata, zbog RAPALSKOG UGOVORA turizam slabi KARL KARL KUPELWEISER (vlasnik Brijuna) pada u krizu i dugove i čini samoubojstvo

U DRUGOJ JUGOSLAVIJI

1945.-1956. - razdoblje obilježeno obnovom i izgradnjom (od 1955.) zbog šteta u ratu najprije radnička odmarališta i objekti za prehranu - podzueća iz unutrašnjosti grade odmarališta za svoje radnike 1957.-1968 . - razdoblje ubrzanog rasta i razvoja turizma u Istri. 1957. postoji 10 600 smještajnih objekata, 1968. postoji

91 000 od 1959. grade se kampovi koji postaju najtraženija „smještajna roba“ = kampovi 47%, odmarališta i hoteli 18% Poreč bilježi najveći rast broja smještaja u tom razdoblju domaći borave 8 – 8.5 dana, a strani (NAJVIŠE iz SR NJEMAČKE, AUSTRIJE, ITALIJE, ČEHOSLOVAČKE,

VELIKE BRITANIJE, FRANCUSKE, ŠVICARSKE, NIZOZEMSKE, ŠVEDSKE) 9 – 10 dana 1969.-1980. - glavne karakteristike samoupravljanje, organizacije udruženog rada, kriza 70 – ih, ali nastavak rasta, npr.

školovanje kadrova od smještajnih kapaciteta najviše rastu KAMPOVI najviše smještajnih kapaciteta ima POREČ, BUJE, PULA i ROVINJ sve više ljudi noći u hotelima – 1970. 53% u hotelima kasnije tendencija prema kampovima, a odmarališta potpuno

opadaju 1 700 000 turista! od 1957. do 1980. smještajni kapacitet porastao za 1773% unatoč rastu postoje SLABOSTI: NEDOSTATAK SEZONSKIH RADNIKA, SLAB INTERES MLADIH ZA

UGOSTITELJSTVO, OPADANJE KVALITETE USLUGA, MANJAK PREHRAMBENIH PROIZVODA U SEZONI, RADNO VRIJEME NE ODGOVARA POTREBAMA TURISTA, ...

DALMACIJA U 19. ST.

U tom stoljeću politički se nalazila pod upravom francuskog carstva, da bi nakon raspada carstva, došla pod izravnu upravu Austrije unutar Habsburške Monarhije. Iako se u 19. st. Dalmacija nalazila unutar iste države kao i druge hrvatske zemlje, one nisu teritorijalno i politički sjedinjene sve do raspada Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine

Gospodarstvo je prema izvorima, bilo zaostalo u svim gospodarskim granama. Zaostalost dalmatinskog gospodarstva se ponajviše odnosilo na poljoprivrednu zaostalost čija je zaostalost sprječavala daljnji razvoj obrta i industrije u Dalmaciji

Jedan od razloga toga je i nedostatak stanovništva koje bi obrađivalo prazna polja. U svojim zapisima za zatečeno stanje, austrijska vlast optužuje prethodnu francusku vlast koja je Dalmaciji za vrijeme svoje uprave tim prostorom nametnula razna davanja. Neka od uvedenih davanja su davanje desetine i tridesetine za uvezenu robu te potrošarina za živežne namirnice

Tridesetina se odnosila na plaćanje tridesetine na ukupnu vrijednost robe uvezene iz inozemstva u Dalmaciju, a ako je uvezena roba živežna namirnica tridesetina se plaćala uz potrošarinu. U slučaju prolaska robe kroz nekoliko drugih općina unutar Dalmacije, različite od općine u kojoj je roba uvezena, trgovac je ponovno morao platiti tridesetinu vrijednosti robe. To je dovelo do rasta cijene robe što je pogađalo siromašno stanovništvo koje si tu robu na kraju nije moglo ni priuštiti

Davanje desetine je bilo specifično po svome dvojakom načinju ubiranja. Mogao ga je birati pojedinac tj. zakupac države ili sama država. U njega je spadao deseti dio svih proizvoda u poljoprivredi. Davanje se najčešće vršilo u naturi iako je u slučaju državnog ubiranja desetine obveznik imao mogućnost plaćanja samo u novcu

Jedan od razloga gospodarskog propadanja Dalmacije bilo je i zabrana trgovanja karavana s Istoka odakle se uvozila roba koja se zatim prodavala u Dalmaciji ili slala dalje prema Zapadu. U toj trgovini Dalmacija je služila kao tranzitno područje za razmjenu robnih dobara. Zabrana prolaska karavana, pod izlikom od straha od kuge, nije štetila samo tranzitnom razvoju već je utjecala i na propadanje trgovačke mornarice i gubitak veza sa stranim tržištima. Ukinuće karavanske trgovine nanijelo je štetu i trgovini sa soli jer su velike količine soli, koje su prije bile prodavane Turcima ostajale ne prodane i propadale

Sredinom 19. st. Dalmaciju je pogodila još jedna gospodarska odluka koju je Austrija nametnula. Nakon razdoblja povećanog izvoza vina iz Dalmacije, kao posljedica haranja bolesti vinove loze najprije u Italiji, pa onda i u Francuskoj, Austrijska je vlast umjesto dodatne pomoći razvoju vinogradarstva nametnula "vinsku klauzulu" koja je najviše štetila u razdoblju kada se bolest vinove loze pojavila i u Dalmaciji. Klauzula je omogućavala da se iz Italije u Dalmaciju uvezu velike količine vina po niskoj carini što je kao posljedicu imalo smanjenje cijene vina iz Dalmacije što je bio veliki udarac na seljake i njihovu proizvodnju vina

močvarna područja, nedostatak šuma, loše stanje stanovnika, rascjepkanost posjeda, premalo gradova te premalo potrošača

neobrazovanost stanovništva koje nije bilo upoznato s novim tehnikama obrade zemlje te je zemlja bila preusitnjena da bi se na njoj mogao ubirati veći urod i imati veću gospodarsku korist

Najrasprostranjenije kulture su: pšenica, krumpir, vinova loza i maslina. Od ostalih kultura najznačajnija je višnja maraska, koja je omogućila razvoj industrije alkoholnih pića

Pšenica se često uvozi, jer domaća proizvodnja ne uspijeva prehraniti stanovništvo. Vino se izvozilo u velikoj količini, naročito, nakon što je filoksera pogodila vinogorja Francuske i Italije

Ribarstvom se u Dalmaciji bavio velik broj stanovništva, ali je mali broj profesionalnih ribara Najviše se lovi plava riba uz obalu, a ulov je samo u iznimnim godinama dovoljan za izvoz, ali tada se velik broj ribe

baca, zbog nedostatka soli Gospodarska grana povezana s ribarstvom je brodogradnja. Ona je u Dalmaciji raširena do početka 20. Stoljeća, kada

gotovo nestaje. Razlog tome je sve veća upotreba parobroda. Dalmatinska brodogradnja je bila jedrenjačka, a za proizvodnju parobroda trebao je veći kapital, koji se u Dalmaciju nije slijevao, i druga vrsta obrtnika, kao i velik broj njih u jednom brodogradilištu (najznačajnija Dubrovnik i Korčula)

Bile su svega tri velike solane u Dalmaciji: Pag, Ston i Rab Brojni su mali kamenolomi, a naročito na Braču i Korčuli. Jedna od najznačajnijih industrijskih grana u Dalmaciji su bile

tvornice cementa. Počinju se graditi 1870.- ih, a na kraju ovoga razdoblja ima ih 5 Tvornice alkoholnih pića bile su najzastupljenije u Zadru, upravo zbog visoke kvalitete višnje maraske, od koje se radio

liker Maraskino Izgradnja hidroelektrana najčešće se vršila uz pomoć stranog kapitala, odnosno talijanskog. Izgrađen je velik broj

hidroelektrana, na svim većim rijekama, a električna struja dobivena iz njih je najviše korištena za pokretanje tvornica cementa

Prva željeznica izgrađena je tek 1877., a sve željeznice su bile lokalnog karaktera te Dalmacija nije bila dobro povezana ni sa zaleđem ni sa ostatkom Monarhije

PODUZEĆE ZVEČEVO

grad Požega - vodeći proizvođač slatkiša Kraljevine Tvrtka Zvečevo d.d. Požega započela je s radom kao tvornica “Stock cognac Medicinal”, 20. listopada 1921.,

proizvodeći jaka alkoholna pića (voćne rakije, vinjak i domaći brandy) Švicarska tvrtka Nestlé 1934. nudi ugovor Stocku za najam postrojenja, kako bi proizvodili čokolade i bombone, na

punih 10 godina. Ponudu su odobrili Ministarstvo i Kraljevska banska uprava u Zagrebu, te Nestlé 1936. dobiva dozvolu za početak proizvodnje čokolade i čokoladnih proizvoda

Tvornica je zapošljavala 350 djelatnika, sve većinom iz Požege, a bili su raspodijeljeni u 8 velikih odjela – Konjak i ostala alkoholna pića; čokolada i čokoladni bomboni; kakao u prahu i kakaovo maslo; praline i punjena čokolada; kanditi; svileni bomboni i karamele; marmelada i voćni sirupi; roba od vafla i fini deserti; zamatanje čaja

unutar tvornice osnovana je i knjižnica, pjevačko društvo te orkestar Nakon 10 godina, 1946., proizvodnja je nastavljena u nacionaliziranoj tvornici, a pod imenom “Zvečevo” tvornica

počinje poslovati od 1951. 1958. u sustav Zvečeva ulazi mljekara; tijekom 60-ih godina prestaje nerentabilna proizvodnja voćnih sokova i brašna.

Sve se koncentrira oko proizvodnje kakao proizvoda, jakih alkoholnih pića i preradu mlijeka u mliječni prah 1963/64. - prva čokolada s rižom u svijetu! Mikado – japanski ovozemaljski i nebeski vladar; hrana ljudi i bogova Nestlé i Zvečevo sklapaju ugovor o dugoročnoj poslovnoj suradnji 1970., te Zvečevo osvaja domaće i inozemno tržište 1987. Zvečevo pokreće i proizvodnju na bazi brašna – vafel proizvode, a od 1994. posluje kao dioničko društvo

KONDITORSKA INDUSTRIJA

Proizvodnja kakao proizvoda (čokolada i krem proizvodi), bombona, guma za žvakanje i keksa U Hrvatskoj trenutno djeluje četrnaest konditorskih proizvođača, iza Kraša slijede: Koestlin, Kandit, Zvečevo,

Cedevita i Podravka. Kod domaćih snaga Kraš drži primat u svim kategorijama u kojima je prisutan (čokolada, keksi, bomboni) i na njega otpada gotovo pola domaće proizvodnje. Marketinška strategija Kraša temelji se na njegovanju i daljnjem jačanju tradicionalnih brandova od kojih neki, primjerice Kiki i Bronhi, datiraju od tridesetih godina prošlog stoljeća. Kraševi proizvodi prvi su nositelji znakova Hrvatske gospodarske komore ''izvorno hrvatsko'' (Bajadera) i ''hrvatska kvaliteta'' (Griotte), a mnogi su dobili i brojna domaća i međunarodna priznanja i medalje za kvalitetu

Proizvodnja konditorske industrije iznosi 1,8 milijardi kuna ili 8% u ukupnoj prehrambenoj industriji, dok u razvijenim zemljama taj postotak iznosi 11-14%

Predratna proizvodnja u Hrvatskoj bila je znatno veća (1990. godine iznosila je gotovo 90.000 tona), jer su kapaciteti izgrađeni za jugoslavensko tržište koje je bilo mnogo veće od hrvatskog tržišta. Dio kapaciteta bio je usmjeren na izvoz, kako na zapadnoeuropska, tako i na istočna tržišta. Smanjenje tržišta dovelo je do pada proizvodnje i smanjenja broja zaposlenih

U zadnjih 20-ak godina udio u prodaji hrvatskih konditora na hrvatskom tržištu smanjen je sa 38 na 31 tisuću tona

PODUZEĆE BELIŠĆE

Belišće d.d. utemeljeno je 1884. kada je obitelj Gutmann u Belišću sagradila i pustila u pogon pilanu za prorez glasovitog slavonskog hrasta. Poznatog industrijalca privukao je povoljan prirodni položaj Belišća, kvalitetna sirovinska osnova i blizina rijeke Drave

Bogatstvo slavonskih šuma, jeftina radna snaga i odlična potražnja drvoprerađivačkih proizvoda osigurali su tvrtki velike profite i mogućnost da krajem 19. i početkom 20. stoljeća izgradi tvornice za proizvodnju tanina, bačava, drvno-destilacijskih proizvoda i parketa

Do 1889. željeznica je bila privatno vlasništvo obitelji Gutmann Za vrijeme Prvoga svjetskoga rata tvrtka stagnira jer je sva proizvodnja bila podređena ratnim uvjetima. 1918. sjedište

tvrtke se premješta iz Budimpešte u Belišće i ona postaje dioničko društvo s većinskim paketom dionica u vlasništvu obitelji Gutmann. Između dva rata dolazi do zastoja i tvornica se reorganizira. Novim zahvatima poduzeće postaje najveće drvarsko poduzeće u Hrvatskoj, Slavoniji, a moglo bi se reći i u Jugoslaviji. 1945. poduzeće je konfiscirano

Gradi se tvornica drvene vune, remontna radionica počinje prerastati u tvornicu strojeva (od 1951.) i proizvoditi za tržište, podiže se pogon finalne prerade drva

uz mehaničku i kemijsku preradu drva razvija se i tehnologija proizvodnje i prerade ambalažnih papira Tako od 1960. počinje s proizvodnjom poluceluloze i papira te ambalaže od valovitog kartona

John Maynard Keynes

John Maynard Keynes (poznat i kao Baron Keynes od Tiltona, 1883.-1946.) bio je engleski ekonomist poznat kao tvorac makroekonomije te idejama koje su bitno utjecale na politiku mnogih vlada u 20. stoljeću. Keynes je bio zagovornik državne intervencije u privredu s ciljem sprečavanja negativnih efekata recesije i depresije. Prva praktična primjena tih ideja bio je New Deal u SAD pod administracijom Franklina Delana Roosevelta

Crni četvrtak, naziv za 24. listopada 1929., kada je nakon velike panike i velikoga pada cijena vrijednosnica došlo do sloma Njujorške burze. Financijska kriza uskoro se pretvorila u veliku svjetsku ekonomsku krizu 1930-ih god

U svom djelu „Kraj laissez-fairea“ napisao je da nije točno da pojedincima pripada "prirodan sloboda" dana od Boga u privrednim djelatnostima. Htio je ukazati na to da svijet nije uređen tako da pojedinačni i društveni interes uvijek budu u skladu te da nije točno da je interes spoznat jer je često slučaj da su pojedinci koji teže ciljevima nedovoljno obaviješteni ili su preslabi da bi ih ostvarili

Na temu Keynesovog rada doktorirala je poznata hrvatska političarka Savka Dabčević-Kučar Još za Velike Depresije 1929. smatra da tržište nije zbroj racionalnih individua. Prema Keynesu, čovjek djeluje prema

osjećaju, slučaju i hiru, kao iracionalnim porivima koji su, međutim, u epistemički ograničenim uvjetima jedini i mogući. Korektivni faktor u vidu državne intervencije nužan je kako bi uklanjao anomalije slobodnoga tržišta

ekonomist Dan Ariely u svojoj knjizi „Predvidljivo iracionalni“ zaključuje kako je upravo ovakav slijed događaja potvrda da je imao pravo kada se u godinama prije krize sukobljavao s brojnim pristalicama klasične ekonomske doktrine. Klasični ekonomisti, tumači Ariely, vjeruju u svemoć tržišta koja se temelji na još dubljem vjerovanju da je čovjek racionalno biće koje donosi razumne i na logičkom zaključivanju utemeljene odluke

Ova je kriza, prema Arielyju, potvrda da je bihevioralni pristup puno važniji nego što su to klasični ekonomisti skloni priznati te da je racionalni pojedinac zapravo više klasični mit, nego suvremena stvarnost

kejnezijanska revolucija britanskog ekonomista Johna Maynarda Keynesa – nastupila tijekom prve velikeglobalne krize poznate kao Velika Depresija iz 20ih i 30ih godina prošloga stoljeća

Keynes u svojem najpoznatijem djelu „Opća teorija zaposlenosti, kamate i novca“ iz 1936. kreira i koncept svojevrsnog iracionalnog subjekta uvodeći pojam animal spirits (životinjski porivi ili životne sile koji vladaju ljudskim ponašanjem i ekonomskim odlukama pojedinaca

Zagovarao je politiku javnih radova, veće potrošnje, deficitarno financiranje, meka budžetska ograničenja, a sve opet u cilju izlaženja privrede iz krize kroz povećanje zaposlenosti, proizvodnje, potrošnje i outputa

Nakon Keynesa, Čikaška škola i Milton Friedman ekonomsku teoriju ponovno vraćaju na njena klasičarska počela, odnosno obnavljanju koncept klasične teorije što je poznato kao monetaristička kontrarevolucija - učenje da tržištima ne treba pomagati, ona će sve najbolje učiniti sama

Država treba intervenirati i arbitarno djelovati jer tržišta to neće učiniti sama pa će neravnoteže eksalirati i doći će do nezaposlenosti, siromaštva i raspada sistema (Keynes)

ADAM SMITH

Adam Smith (1723.-1790.), škotski ekonomist i etičar. U svom djelu „Bogatstvo naroda“ objavljenom 1776. godine unio je nove ideje kojima je isticana prirodna sloboda pojedinaca. Taj liberalizam koji je zagovarao bio je potpuna suprotnost državnoj kontroli koju su zagovarali merkantilisti

pristalica ekonomskog liberalizma drži da pravo bogatstvo ne leži u novcu već u korisnom radu Temeljna Smithova ideja je kritika merkantilizma, karakteriziranog trgovinskim monopolima osiguranim kroz

restriktivne trgovinske privilegije (carine, zabrane trgovanja, posebne dozvole) pojedinaca, grupacija i cijelih država - protekcionizam. U svrhu zaštite tih trgovačkih interesa se, kroz cijeli merkantilistički period, otvoreno upotrebljavala (i manipulirala) moć države i vojske (mornarice)

U nastojanju da maksimalizira svoj profit, poduzetnik ulaže svoj kapital tamo gdje će ostvariti najveću proizvodnju te na taj način biva vođen nevidljivom rukom

Ako jedna zemlja može proizvesti neku robu efikasnije nego neka druga, kaže se da ona ima apsolutnu prednost u proizvodnju te robe

Najbolja politika države je laissez faire politika (nemiješanje države u gospodarske poslove) – autonomija poduzetnika Svrha ekonomske politike je povećanje bogatstva naroda, ali u obliku roba, ne zlata

Gospodarske karakteristike Varaždinske županije

Tijekom povijesti je bila razapeta između mađarizacije i germanizacije, borila se sa rasparceliranim sitnim posjedima, nedovoljno razvijenom obrtničkom i industrijskom proizvodnjom, jednom riječju područje Varaždinske županije je imalo karakteristike gospodarski zaostalog kraja. Željeznički promet je u isti tren pomagao i onemogućavao razvoj županije, jer unatoč mnogobrojnim vezama, nije postojala ona kvalitetna sa Zagrebom koja bi ostatku Hrvatske ponudila ono što je županija imala

Prema popisu stanovništva iz 1900. godine Varaždinska županija sa gradom Varaždinom imala je 280 859 stanovnika. Prema istom popisu se može uočiti da je od poljoprivredne proizvodnje živjelo 253 579 stanovnika, što je činilo ukupno 90,2% stanovništva, dok je od rudarstva, prerade rude te obrta i industrije živjelo 12 572 stanovnika, što je činilo 4,47% ukupnog stanovništva

Tvornice: Zagorje tehno-beton, Ljevaonica i tvornicu armature, Viko (industriju kože i obuće), Tekstilna industrija TIVAR, Derma, Varteks, Vis (varaždinska industrija svile), Kalnik, tvornica pokućstva od savijenog drveta Thonet-Mundus koja je osnovana 1893., tvornica pokućanstva Fanca grofa Lamerta

problem nedovoljne koncentracije kapitala i slabost bankarskog kapitala na tom području 1905. 414 različitih obrtnika, u istom periodu je u Varaždinu bilo i 14 manufakturnih poduzeća Radionicu vunenih i pamučnih tkanina varaždinskog trgovca Nikole Tomasija Tvornica Vindija – 1959. osnovana Gradska mljekara koja je opskrbljivala grad svježim mlijekom i zapošljavala samo

petnaestak ljudi. Već 1961. započela su prva ulaganja u rekonstrukciju mljekare i širenje proizvodnje pa je osim mliječne industrije uveden asortiman sokova (cockte i limunade u boci). 1965. na mjesto direktora dolazi Drk Dragutin. 1977. Vindija prva u Hrvatskoj počinje puniti mlijeko u tetrapak ambalažu

Kvart Maksimir

od Remeta na sjeveru do Zvonimirove ulice na jugu, od Ravnica na istoku do Srebrnjaka i Kvaternikovog trga na zapadu

Maksimir je pripojen gradu Zagrebu 1900. godine Bukovački ljetnikovci nastajali su kao velika imanja s vinogradima, pašnjacima i vrtovima gdje su se imućna gradska

gospoda mogla odmoriti od gradske vreve, obzirom da je tada to područje bilo na rubu grada Perivoj Maksimir jedan je od najstarijih parkova u regiji. Interesantna je činjenica da je već od svog osnutka 1794. bio

namijenjen svim građanima, iako su tada parkovi prvenstveno bili rezervirani samo za više društvene slojeve na Kvaternikovom trgu nekada je postojala Patria – prva tvornica konjaka u državi koja je slijedila francuski način

proizvodnje KRAŠ - Pod imenom Union već se 1930-ih proizvode bomboni Bronhi i Kiki Fotokemika i Radioindustrija Zagreb Uzduž Maksimirske ceste smjestile su se brojne obrtničke radionice: postolarska radnja Majdak, urar Simeon

Lebarović, Lipa Mill... Tramvajska zaokretnica izgrađena je 1926. oko Gradskog kupališta na Kvaternikovom trgu Dinamo i Zoološki vrt Vrijedan primjer zagrebačke međuratne stambene arhitekture - naselje Gogoljin brijeg, a na osunčanim padinama

Lašćine, gdje su se sve do 19. stoljeća nalazili vinogradi Kaptola i biskupa, grade se bolnice i škole. Osnovnu školu Jordanovac 1930. projektirao je Ivan Zemljak