Br. 16. God. I.

• emena

v

~olitički list za interese grada Sibenika i okolnih sela.

Kremenjak izlazi s1·aki Ćelntak. l'rctplalna cijena na godinu 3 Krune. a pc) godin e Kruna 1.50 para . t r etplat i pi , ma sa l, u '-'e urcrln ištn 1.

====== = n uk op" s i se n!' ITtH' r. :u a n e pl aćeni . e li s toYi ne primaju. Pojedini broj 4 pa e (2 novć.)

BRAĆA MAGJARI. Naša za nevolju braća Magjari počeše bivati ne

samo malo lealni, po svojoj staroj tradiciji, prema nama Hrvatima, već počeše bivati i ljudima bez riječi, po­

štenja i bez svakog političkog morala.

Hoće li njima kao narodu malenu brojem, malenu svojim kulturnim i ekonomskim uplivom, narodu bez ikakovih veza rodno ti, il bar inakih duševnih veza s drugim narodima, hoće li, velimo, njima šta kori titi ovakova politika sile, namećanja, agresivnosti i uzurpa­cije najelementarnijih prava ljudskih, pak i prava uza­konjenih, to ostavljamo amim njima da prosude.

Svaka je sila za vremena, a kako e ko kome

uzajmi, tako mu se i vraća. A njihovo današnje postu­panje prama Hrvatima u Banovini, njihovo hotimi čno

gaženje zakona, može njima i donijeti momentanu a pri­vidnu korist al time neće nikako učiniti, da im okolni narodi, koji su im u kući ili u susjedstvu budu harni

il prijateljski raspoloženi .

Šaka Magjara, doskorašnjim tetošenjem protusla­venske politike austrijske i njemačke, osiljena i pasi­ljena, doći će u svom besvijesnom i nerazložitom jogun­

luku i objesti opet u položaj, gdje će se opet morati obraćati pogledima lijevo i desno da nadje saveznika -poštena i lealna, - proti jačem napadaču i tlačitelju

svome. To se je Magjarima dogodilo i dogadjalo, a najnoviji politički dati to bilježe, kako je Magjarsko javno mnijenje bilo ushićeno za braću Hrvate i Dalma­tince, kad svi kao ljudi slobode i svjetlosti skočiše u pomoć braći Magjarima proti Beču i bečkoj kamarilskoj politici, koja .je bila upela sve sile, da sve oko sebe pritisne ropstvom i mrakom.

Mogu Magjari zaboraviti ono političko i lealno raspoloženje Hrvata i Srba u Hrvatskoj i Dalmaciji, iz kojeg je nikla riječka rezolucija - koja je, budi, mimo­grad rečeno, bila došla jedino u korist Magjara a za Hrvate stvorena sa veoma malo političke mudrosti i uprav nepolitički. Mogu Magjari zaboraviti i na dekla­raciju hrvatskih i srbskih zastupnika u zajedničkom sa­bont, al nijesu - da su pošteni ili bar pametni -imali nikad zaboraviti same sebe, i smetnuti s očiju in­terese svoje vlastite, interese čisto Magjarske.

Da budu imali pred očima amo svoj interes na­

rodni, bio bi ih politički razbor svjetovao na sasvim drugi po tupak s narodom hrvat kim, pak bio sad taj

po tupak po ljedicom ne poštenja i lealnosti, ne poli­tičkog morala i pravičnosti, neg posljedicom političkog

hladnog takta, i čiste političke špekulacije, jer da bude ih vodila sama poli!. špekulacija, nebi bili ovako od­vratili Hrvatima i za pruženu pomoć odgovorili gaženjem

zakona, to onog zakona, koji je od njih amih namet­nut Hrvatima, kojim e zakonom nedaje Hrvatima, što ih po pravu tarom i po pravu prirodnom ide, nego kako je bilo drago i korisno Magjarima i njihovom bez­primjernom šivinizmu.

Taj zakon pod imenom nagodbe hrvatsko-ugarske, kojim se normiraju odnošaji izmedju države Hrvat ke i države Ugarske, zajamčuje ja nom riječju vlast hrvat­skog jezika na teritoriju hrvatskom u svim javnim po­

slima, a ad na jednom dolaze "braća" Magjari i novom osnovom zakona hoće da isturaju hrvat ki jezik iz že­lj ežničkog područja, a na njegovo mjesto da po tave

jezik magjarski. I to čine oni Magjari koji su se ve elili rod jen ju Riječke rezolucije, i pljeskali kad se u zajed­

ničkom aboru čitala deklaracija zastupnika iz Hrvatske, ona deklaracija u kojoj se izražava stalna nada, da će

se napokom odstraniti ve povrede što ih trpi hrvatski narod, pak i one, što potiču iz same nagodbe.

Nemožemo na dulje, a htjeli bi. Samo dovikujemo, na koncu, (.'Vala braCo .Magjm·i; to je n ·te,-'!.1·. Al neza­

boravite - svaka sila za vremena; nezaboravite ni onu rusku priču, kako je onaj vikao: pamagitje i - utopio se.

3Cruati i magiarski iezik. Ako je po zakonu ame naravi dano svakom na­

rodu pravo da brani voje intere e i da mačem u ruci čuva sva ona obilježja, bila nutarnja bila vanjska, koja uporedo i jedinstveno idu s njegovim narodnim karakte­rom i pravom, onda Hrvatska preživljava jednu veliku krizu, a njena evolucija električno dje uje na hrvat ke delegate i cio hrvatski narod. Za to se ni malo nemamo čuditi što u Hrvat koj vlada velika uzbudjenost i što duhovi u nekoj nervoznoj trzavici nepre tance miču pe­rom da dokažu bahatosti i nezakonitosti što je čovje­koljubno i pravedno, odno no zakonito. Tiče se Madjara.

Hoće oni da na željeznicama u Hrvatskoj uvedu izključivo kao službeni jezik magjarski i da prema tome

2

svi namještenici na hrvatskim željeznicama opće sa svi­jetom izključivo madjarski. Ovaj zahtjev, koji je po za­konu same naravi nevaljao i koji pada pred 57. § hrv.-ug. nagodbe mogla je u zajedničkom parlamentu u Pešti iznijeti na tapet samo madjarska bahatost, koja da udovolji svojim prohtjevima, spremna je da krši zakon same naravi, da ono što je llgljavljeno zakonitim učini

iluzornim a da od prava stvori ilu i nametanje.

Ova prosta protuzakonitost i nametništvo sa strane Madjara izazvala je ll parlamentu snažnu opoziciju sa strane hrvatskih delegata s jedne, a onda burnih prizora i čak škandala s druge strane.

Mi smo do sada najvećim interesom pratili što se dogadjajll ll zajedničkom parlamentu i veseli nas stanovište hrv. delegata, jer ne popuštaju ni zere, energično pače

najodriješitije osudjuju nekorektan i nezakonit postupak madjarske vlade. Nade je dakle da će oni u tom ustra­jati, a na to ih nagoni nepopustljivost Madjara i prema tome rasprava o željezničkoj pragmatici morati će se odgoditi na nedogledno vrijeme.

Ako je željeznica u Hrvat koj privatno poduzeće madjarske vlade i ako prema tome pomenuti § ništa na to ne može upljivati - kako to iztiču Madjari -onda tim prije i iz same koristi, da vlasnik svojim po­duzećem ne bude štetan, pravo bi bilo da u Hrvatskoj vlada na željeznicama izključivo hrvatski jezik. Uzme li se stvar sa čisto trgovačkog stanovišta, onda uvedenje madjarskog jezika, kao čisto politički korak, moralo bi da odpane, jer ako nigdje, to u trgovini politike nema niti bi smjelo biti. Prema tome principu sami Madjari morali bi na tojati da na željeznicama u Hrvatskoj vlada hrvatski jezik, ali njima je i do unapredjenja svojih po­duzeća i do madjarizacije. l premda oni znadu vrlo do­bro da trgovina politiku (ili obratno) izključuje, ipak ne popuštaju, jer znaju da njihovom poduzeću ne će to škoditi niti se može povesti kakova reakcija da se isto bojkotira.

U nagodbi 68. god. koja bijaše učinjena izmedju dva ravnopravna faktora - Hrvatske i Ugarske, pri­znato je da su Hrvatska i Slavonija politički narod, koji ima svoj poseban teritorij. Prema tome uglavljeno bi­.iaše u nagodbi da u spomenutim kraljevinama hrvatski jezik ima biti službeni jezik za sve javne organe kao i to da se imaju izključivo hrvatski s:novi namještati u­nutar granica za činovnike. Usprkos vemu tome u Hr­vatskoj se nije ništa promjenilo, niti je nagodba dala hrvatskom jeziku ono pravo i mjesto koje ga ide.

Jasna je dakle da se ustanove iztaknute u nagodbi nisu provele, već naprotiv zapos ~ avljalc i kršile.

Vrhunac tih povreda a strane Madjara najmar­kantnije sc iztaknuo kod državnih že'jcznica pri čemu su Madjari pali u dvije skrajnosti. Dok s jedne strane iztiču da su željeznice u Hrvatskoj privatno vladino po­duzeće, s druge strane izticali su, kad je trebalo da svu vodu navrate na svoj mlin, da su namještenici na tim željeznicama državni činovnici. Ovaj kontra t svakome upada u oči, te su sc hrv. zastupnici proti tome naje­nergičnije digli, ali svi prosvjedi ostali uzaludni. Hrvati su gojili nadu u Madjarc da će oni dokinuti protuza­konitu praksu i pribaviti poštovanje hrvatskome jeziku. Dočekali su obratno te im je položaj od dana do dana bivao teži i nesnosniji.

Riječkom rezolucijom uzkrsla je vjera u Ugarsku; zatrpao sc onaj stari mnogogodišnji jaz; uskrsla je i nada naime da će Madjari boreći se za svoju neovi­snost, poštovati slobodu i neovi nost svoga saveznika

Hrvatske. Hrvati su prema duhu riječke rezoluciJe

stupili na zakonito stanovište i odlučili da će na oprav­·danoj bazi i nakon izvojštenih ustavnih garancija zahtje­vati od Madjara, da sve što je dobra u nagodbi u djelo provedu, a mnoge manjkavosti da se ispune i udovolji pravima Hrvatske.

Tomu nam je najboljim svjedokom odlučno drža­nje hrvatskih delegata u zajedničkom saboru da zapri­ječe atentat na hrvatski jezik. Njihova je sveta dužnost da oni u tome ustraju i jedino njihova žilavost i oprav­dana zakonita nepopustljivost uroditi će tim da će Ma­djari ili kapitulirati ili da se rasprava o tom velevažnom životnom pitanju odgodi na nedogledno vrijeme.

Zakon je i pravica na strani Hrvata i to će im biti najbolji štit da se obrane od nasilja i protuzako­nitosti. Za to su oni odlučili da najenergičnije podignu protest proti svakom zakonu, koji bi u se!)i sadržavao povredu temeljnog zakona. Jezik je duša političke i na­rodne individualnosti Hrvatske, on je jamstvo njezina obstanka. Ovo će i krijepiti hrvatske delegate u borbi proti Madjarima.

\lažnost l '' KnJiga . za uzgoJ naobrazbu.

(Svršetak) .

Narodna poslovica veli: "Reci mi, s kim druguješ

kazat ću ti, ko si." Mi to možemo s punim pravom

primjeniti na knjigu i kazati: "Reci mi, šta čitaš, kazat

ću ti, ko si." Vrijedi to osobito o ljudima manje nao­

brazbe, koji u čitanju ne idu toliko za vlastitom svrhom

čitanja, naobrazbom, koliko više za nekim, da tako re­

čem, duševnim razdražanjem. S toga i vole često takve

knjige, u kojima sa svakog lista krv curi, i u ludo troše

silan novac za takove groš-romane, kojih moguće imaju

kod kuće čitavu biblioteku. A u tom slijepom zanosu ne

znadu, da bi za isti novac mogli imati ponajbolja dje'a

domaće literature, koja bi ih plemenito zabavila i znanje

im obogatila. A tako upravo sipaju novac u ždrijelo ka­

kovom tudjincu, prostom piskaralu, koji svoje djelo (?) razteže na tisuće stranica, samo da iz njega - živi.

Drugi opet više uobraženi, nego naobraženi, vole tako

zvanu pikantnu lektiru, koja nije drugo nego ekstrakt

najbolesnije ili najzazdraženije fantazije, koja truje zdrav

razum i svodi na živinsku strast. Samo čovjek u istinu

naobražen, dubokog kr'tcrija može u ruke uzeti svaku

knjigu, jer znade prosuditi, što je zlo, i toga se čuvati;

za svakog drugog je zla knjiga živa pogibelj, te često i

uvodi u moralnu propast. Ta imade plemenitih knjiga na

tisuće, iz kojih se može crp ti dostojna zabava, zdrava

pouka i obćenita naobrazba. U tom pak smislu i valja

odabirati knjige. Nije dobro čitati spise samo jedne vrste

a dmge zanemarivati, jer naobrazba ne smije biti jedno­

strana, već svestrana.

Tako n. p. djela pjesnička usavršavaju u čitaocu

smisao za umjetnost i sve ono što je lijepo, dočim pro­

za čisti govor, obogaćuje misli i popunjava iskustvo. -

(Sl1je.di prilog)

Prilog XR E M E N J' A X A Br. 16.

Povjest pako umnožava znanje, uči istini i č ini, da čo­vjek zre!o sudi o ljud kirn prilikama. Isto se tako valja brinuti, da se čovjek upozna sa kakovim znanstvenim djelom, ali koje je pisano u takovom obliku i takovim stilom, da je pristupno i čovjeku, koji nije stekao stru­kovne naobrazbe. Za poznavanje pak savremenog am­bijenta najvažniji su izvor novine i raz ~ ičiti časopisi, koji donose vijesti o općenitim prilikama čovječanstva, o napretku u kulturi, književr.csti i svakom drugom važni­jem dogadjaju polazio on sa privrednog, družtvenog i i prosvjetnog stanovišta.

Nadalje je važno i korisno za svakog pojedinca, da po mogućnost i čita i djela koje s:rane literature i to u izvornom jeziku, a ako to nije moguće onda u dobrom i dotjeranom prevodu. Važno je to jedno s toga, što su svaka clobra d je' a vrijedna, bi la O ti a pi ana u kom mu drago jeziku, te bilr.o umnožava;u znanje, jer vaki na­rod ima svoje ind 'vidL. a:nosti i svojih umnika, drugo za to, što se čitanjem možeš naučiti (pa makar i malo) ko­jem tudjem jeziku, predpostavivši dakako, da su temelj­ni zakoni jezika poznati. Čitati pak valja u opće tako, da iz djela imamo kakovu duševnu korist. Ne mnogo na jedanput, ali svaki dan; ne !ijepo, nego i :odobno prosudjivati, što čitamo. Paziti pak valja na karaktere osoba, o kojima č:tamo, te e prema nj'hov·m načelima,

ako su plemenita, i u svom ,životu ravnati. Koristno je takodjer lijepe sentence i m:sli piščeve

zapamfti ih ili u potrebnu za to knjižicu pobilježiti. Ta­kovo čitanje onda ostavlja p:odono ne i blagoslovne tra­gove u duši svakog čovjeka.

No ako je č:tanje upravo neocjenjiva i hodno po obću naobrazbu, to je i to tako važnim širenje dobrih knjiga. Naobrazba naime, ako hoće da bude istinita i duboka, ako hoće da bt.:dc vodiljom k prosvjeti, ne smi­je da bude puk;m privilegijem pojedinih kasta; njeno prvo i glavno načelo mora da je nesebičnost i da se bazira da široj, narodnoj podlozi. S toga onaj, koji do­bru knjigu samo preporuči svome b:ižnjcmu, dobro je učini0, a koji je pozajmi ili daruje, već je mnogo uči­

nio. Nisu svi ljudi tako imućni, da bi sami mogli kupo­vati knjiga, a još ih više ima, koji bez vlastite krivnje ne znadu, od kolike je važno ti i koristi knjiga. S toga je potrebita, da bude što više javnih knjižica i čitaonica, gđje bi ljudi i manje imućni ili pak sasma siromašni mogli dobiti priliku, da svestrano č;taju. Na takova pak poduzeća ne bi niko smio žaliti koje dobre knjige ili onog malenog novčanog prinosa, koji se možda na dnt­gi način na manje potrebite svrhe potroši, . znajući, da tim čin i milosrdje, koje svakome koristi. isto je tako potrebita, da i svaka osnovna škola, ne samo po gra­dovima, nego što više po selima, ima svoju djačku

knjižicu, da bi se djeca već od rane mladosti privika­vala čitanju. Svaki pako učitelj, koji ima od svih !md­benika na polju narodne kultu re najviše prilike, da opći s narodom, neka se smatra apoštolom prosvjete, nek uči ne samo djecu, nego i odrasle ljude, gdje je to po-

3

trebno, tc neka medju narod širi dobre knjige, kojima je tendencija čisto odgojna i prosvjetna. To je upravo dužnost svakog naobraženog čovjeka. Ta ima toliko prilika k prosvjetnom radu osobito u našem narodu, gdje je još toliki broj analfabeta ! A narod je ipak tako raz­borit, vedra uma i žedan za naobrazbom, samo mu je treba dati. Po gradovima ima dosta družtava, koja pri­redjuju svakojake zabave i izlete i šetnje, gdje se jede, pleše i pije i novac troši: ne bi li bilo bolje da mjesto toga idu u narod, drže pučka predavanja i nastoje oko širenja dobrih i valjanih knjiga.

Ne treba na daleko i široko dokazivati, da dobar dio različ;tih mana, pijar.stva, kojekakovih predrasuda i nedo tatak prave narodne svije ti potiče od nepisme­no ti a zbog toga i porc naob~azbe: dakle knjigu mjesto alkohola, pa će i r.ašem narodu osvanuti bolji sretniji dani!

DOPISI IZ OKOLICE.

Jz !Betine. Pravom je jednom neko kazao da je Betina "še ta trana vi jeta" i nama sc ovamo gotovo čini da živimo život kao na kakovom otoku bakronezije ili polinezije. Za nas ovamo kao da nitko i ne mari. ­Samo u nekim izvanrednim zgodama po jećuju nas od­bornici razn ;h kandidata, ne bi li nas navukli na svoj mlin. Kadkad nas obve el i i po koji " fante" da nam o­ćera brod ili otme gunjac za to što zaostasmo p l aća­njem poreza. Biva da nas obraduje i pog:avar tveni ru­bač za to što nam djeca gladna il žedna ne pohodiše ' kole. O obćini ne ćemo ni govoriti, j er bi nas to od­velo do Kornata, a po koja hvala bila bi kao i bijela vrana. Prije smo mogli što zaslužiti ribanjcm, ali pritisla vlada kojekakovim naredbama, pa ni makac, a demanij nam oteo sn na "Pro iki". Ni u vlastitim "škaljama" ne možemo da nabodemo koju jegulju.

A kako se za nas malo brigaju svjestovne, tako malo mare za nas i duhovne oblasti. Biskup Pulišić valjda ne zna da opstoji na geografskoj karti Betina i betinska župa. Eto, mi nemamo ni župnika ima već tri puna mjeseca. Radjamo sc u grijehu, umiremo isto tako kopamo se sami, molimo sami. Kurija šibenska i ne sanja da nar . .;a treba župnika, niti se za to brinu oni, kojima je dužnost i koji bi morali. A kad dodje novi župnik, onda će zahtjevati da mu dademo "dohodarinu " za cijelu godinu, i u protivnom slučaju gonit će nas sudom i no iti biljac s postelje ili vesla s brodova. A biskup će još podupirati njegovu tužbu, kao što je to i prije činio.

Ovoj abnormalnosti treba na put stati i za to javno pozivljemo odlučujuće faktore da se za tQ pobrinu. Bi­skup bi Pulišić bio bolje učinio da na je obdario do­brim župnikom, nego š:o je pošao na putovanje, da se malo odmori od prošlih izbora.

* :>z ~rimoštena. Mi svi u Primoštenu mi Jimo da pripadamo obćini šibenskoj i da je Primošten njezin odlomak. Prema tome treba da uživamo i vc one pogodnosti, koje i dntgi odlomci njoj pripadajući. Ali ipak nije tako i kao da je Primošten u tome jedna iz­nimka, a moguće da ta iznimka podpuno odgovara pra­vi lu. Evo što je na stvari. Ima već punih d'eset mjeseca

4

da u naše selo nije bio obćinski liječnik dr. Drinković.

Nazad nekoliko dana pojavila se bijaše na jednom mla­

diću neka nama sasma nepoznata bolest. Bijasmo u ve­

likoj neprilici, bojeći se da ista ne bude epidemične

naravi, pa da nam ne zarazi cijelo selo. U toj bojazni

obratili smo se brzojavno na našu obćinu, moleći je da

nam pošalje liječnika Drinkovića, pa da on vidi što je

na stvari i odredi za to shodne mjere. Ali ne samo da

liječnik nije došao, ma ni odgovora dobili nismo. Naši oci silno su tamo zaokupljeni kojekakovim

poslovima pa nemaju vremena da nam odgovore; ili se

možda ne udostojavaju. lli jedno ili drugo, nama sva­

kako zlo. I mi doprinašamo u obćinsku blagajnu, pa je

i s našim trudima plaćen obć. liječnik. On je dakle radi

nas, a ne mi radi njega.

RRZNE VIJESTI.

~rošli ponedjeljak počelo je porotno zasjedanje. ­Prva rasprava bila je proti Smrdelju za pokušana umor­

stvo. Porota ga je riješila obzirom na njegovo poremeće­

no duševno stanje. Branio ga je D.r Pini : optužbu je

zastupao zamj. drž. odvj. Ucović, pokazavši da razumije

svoj položaj i da ga zna zastupati s puno liberalnosti.

* jučer i prekjučer bila je porotna rasprava proti

Frani Batinici, tuženu za ubojstvo. Jučer na podne ras­

prava je svršila a optuženik bio riješen.

* t Siuro Yidak, e. k. drž. odvjetnik u Dubrovniku

umro je nenadano u prošli petak. Odlični i dobri po­

kojnik bio je do nedavna drž. odvjetnikom ovdje u Ši­

beniku, gdje je svojom dobrotom, svojim prijateljskim

srcem osvojio simpatije i ljubav cijelog Šibenika. Sve

je u našem gradu ljubilo i štovalo dobroga gospara

Gjura, pak je pusti glas o njegovoj nenadanoj i ranoj

smrti dojmio se veoma bolno svih Šibenčana i sva­

koga, ko ga je imao sreću poznavati. - Kad bismo

sudbene činovnike imali poredali u dobre, bolje i naj­

bolje, bivše i sadašnje, mi bi morali gosparu Gjuri dati

prvo mjesto i to medju onim najboljima. I dok sud­

bena struka gubi vrsnog, poštenog i savjesnog činov­

nika, prijatelji gube rijetkog prijatelja, kojeg se ne da lako zamijeniti drugim.

Za gosparom Gjurom Vidakom tugujemo od srca,

pa dok želimo da njegovoj dobroj gospodji Bog dade

snage da podnese gubitak svog druga po srcu, dobro­

mc pokojniku žel imo vje č ni pokoj, vječnuju pamjat.

' ... Sosp. Yice Stojić, trgovac, darovao je hrv. mu­

zičnom Društvu "Kolu" 10 kruna za uspomenu smrti

svoje pok. majke, na čemu mu uprava najtoplije za-

hvaljuje. - * Uprava "Kola".

Obćins'ka 'Uprava nastavlja tjerati iz službe sve

poštene poljare, koji neglasovaše za Oulibića. Bar da

imenuje druge poštene izmedju svojih! Živio "bašibozuk"

Andrija Šajin! ' * J{aznena razprava proti !D.ru Jljadicl na tužbu

od opć. redarstva, koja je morala biti odgodjena radi

nepristupljenja redarstvenih svjedoka, u rečena je za dan

28. tek. na l O. sati prije podne.

* Jz J<azališta. U prošli četvrtak koncertovao je ov-

dje yoznati qperni pjevač M. Vušković, naš zemljak.

.Program je bio lijep i biran ; kazalište nije bilo najpu-

nije kako je zasluživale. Gosp. Vušković ima baritonalni

glas, krasan, opsežan i sonoran. U svim registrima glas

mu ostaje jednakog timbra i zvuči oblo i ugodno. Škola

mu je dobra, glas svoj štedi i vlada njime vješto i

umjetnički. U početku je bio malo kao bez topline i

bez temperamenta, što se osobito opazilo i u Molitvi i

u "Eri tu" ; kasnije je školska stega popustila mjesta i

temperamentu, pak je u složnom skladu obadvajuh ovih

nužnih elemenata pokazao pravu umjetničku snagu i

čar svoga glasa oživljena toplotom vlastitog ćutstva,

tako da je odmah Verdijivim "Credo" iz Otella zagrijao

i zanio publiku i oteo joj iz duše iskreno odobravanje i

burni pljesak. Sa svim svojim blagom, što u njemu leži

bilo glede glasa, bilo glede duše umjetničke, gosp. Vu­

šković nije još gotov. Nek radi i neka ga neostavi za­

kopana ni mrve. Mi mu čestitamo, a milo nam je što je naš dal-

matinac, naš hrvat. * "]{ovi list". Ovih dana odbijen je "Novom Listu"

post-debit, tako da mu je zabranjen ulaz u sve zemlje

zastupane na carevinskom vijeću u Beču. Svakome je

nerazumljivo i neshvatljivo, što je potakle austrijsku

vladu na taj korak, i da se pokazala tako strogom

p rama "N. L." sada - poslije izbora. I kao što nama,

tako je, mislimo, svakome neugodno i kao da mu nešto

fali, odkad nema "N. L." Premda se nismo u tančine

s njim slagali, ipak smo ga rado čitali i pratili njegovo

pisanje. Vrlo je karakteristično da je ministar Foržt pod­

pisao ukinuće post-debila. Živila s~oboda štampe!

* Svesokolski slet u ~rag. Do malo dana sletiće se svijesni sokoli češkog naroda u Zlatni svoj Prag, u svo­

ju zlatnu prijestolnicu. - Osim českih sokolova doletiće

braći u pohode i ostali sokolovi svih slavenskih naroda,

pak dapače dolazi jako odaslanstvo Sokolova iz Ame­

rike. Doćiće sokoli i francuski, da odvrate posjete što

ih njima učiniše pred nekoliko godina česki sokoli pod

vodstvon svog vrlog starešine D.ra Podlipnoga, bivšeg

načelnika Zlatnog Praga. Veliko se slavlje sprema, a

osobitom se ljubavlju očekiva dolazak sokolova slaven­

skih u opće a jugoslavenskih napose. Put od granice

češke do Praga biće pravo slavlje za sokole i goste

koji budu dolazili izletnim vlakom. A što će pak do­

živjeti u samoj starodnevnoj prijestolnici, u Zlatnome

Pragu, to će znati kazati samo oni, koji budu prisutni.

Tima preporučujemo da dobro paze, gdje su došli i da

vide onu svije t narodnu, onaj napredak, onaj ponos,

onu ljubav za sve što je slavjansko, da vide šfo je i

što mora biti prava ideja sokolska, pak da to upamte

(osobito naši sokoli) kako sokol nesmije biti pm·od·~ict

sokolstva il kakova kankafura sokolstva, nego opća,

7Jrw a, nada sve stranačke strasti uzvišena narodna

vojska. Onda će i u nas vrijediti riječ: "co Čech to sokol'

t. j. ko Čeh, taj sokol, ko Hrvat, taj Sokol!

Iz Ljubljane izletni vlah putuje dne 27 na 8 sati

večer. Treći razred tam-amo stoji 22. Kr. II stoji 43. Kr.

Književnost.

"Savremenik". Izišao je 6. broj ove književne

smotre s ovim sadržajem: Milan Orlović: "Uspomene

na A. Palmovića i njegova neobjelodanjena pisma".

Simo Matavulj: "Udes doktora Ivanovića". Veljko Pe­

trović: "Zdrava Marija". Lujo Knez Vojnović: "Finis

Republicae". Katalinić Jeretov: "Večer" ). Mihović: "Mi

bjesmo braća". Dr. Lisičar: Vojnovićeva "Smrt majke jugovića". S tj. I lij ić: "Nekoje misli o našem novijem književnom pokretu " . J. Kosor: "Cu palo". Li stak. Zna­nost. Umjetnost. Socijologija.

* "Srdi". Primili smo l O. broj ovog lijepog književ­

nog lista. Sadržaj mu je slijedeći : K. M. Stanju ković :

"Osveta". A. Fogazzaro : "Pjesnikova tajna." Slavko M. Kosić: "Mamurluk". D . M. Domjanić: "Stepa" . J. Bo­nija: "Sokrat". J. Pivčev ić: "Letimice kroz Poljica" Dr. J. Cvijić: "Pri nei pi i metode". B. M. Mirković : "0, reci mi reci " . L. Zore: "Zgode i nezgode". A. Vučetić: "Ocjene i prikazi" . Bilješke. Spomenici dubrovački.

* 'Unaprediuimo naše livadarstJo, go podarski članci

profesora Franića , odštampat će se u posebnu knjižicu u knižnici , koju izdaje "Starčevićev klub " u Gospiću prama 16 toč. §a. 3. svoga "Pravi !nika". Ova knjižica ne će mnogo stajati, a bez nje ne bi smio ni jedan go­spodar biti, jer je u njoj prof. Franić , poznati go po­darski vještak, popularnim nač i nom prikazao, kako mo­žemo unaprijediti naše livadarstvo.

* J<niiga o iseliivaniu u jl.mer:ku. - Javlja nam

gosp. Hinko Sirovatka, da C:e do malo dana izaći bro-5ura, u kojoj će se nalaz·ti njegovo predavanje o ise­ljivanju i životu našega naroda u Americi . Gosp. Siro­vatka, koji je blizu 4 godine bio u Americi, držao je to predavanje u trg. obrt. komori u Zagrebu na želju sa­borskog odbora, koji se je u proljeću ove godine bavio vladinom osnovom zakona o iseljivanja . .

Već po samom naslovu brošure: "Kako je u Ame­rici i komu se izplati onamo putovati?", razabire se, koju je svrhu slijedio g. Sirovatka, a o čemu se sve govori u toj pouci i uputi naroda posvećenoj knjižici -pokazuje bogati sadržaj.

Ova će knjiga, kako je pi sana popularno i razum­ljivo, biti uspješno moralno redstvo, da se naše iselji ­vanje svede na zdraviju podlogu; da ga se ogran i č i

samo na prekobrojnu radnu s lu u zemlji, i tako regu­lira, te bude našoj domovini kori sno a ne štetno.

Cijela knjiga opsiže 6 štampanih araka, a cijena joj je udarena 30 novč. (60 fil.), što je razmjerno vrlo jeftino, no hijelo se je, da bude tako pristupnija širokim slojevima naroda.

Šala i safira. Jytom viiernom slugi i pravom podaniku Paški

Ćika-ari paši šibenskog pa. kaluka. S prij estolja Mu­drosti i Slave saznavam za Tvoj rodoljubni i Mene i Tebe dostojnj rad u paška!uku 'rvome. Za to Ti podi­jeljujern ča ni naslov "Kerkennajstera ', da ga nosiš dok si živ. Tvoju eru naredio arn p svemu car tvu, da je zovu "Paškooanie", a uz 'l'voje svij tlo ime da se odsle dodava "paša od slJpi(;a·' . Ustraj e li na tom putu, bi ćeš vrijedni sin moj. Sa lj ern 'l'i na dar rnoje novo izdanje sa slikom.

Dano u Buhari u Moj oj vili Buvari Pad-iš-ah J asr-ad-din.

* !Brzofau: Slavomiru Sinčiću, mom vrijednom kome-

saru ~ibenik. Na Vaš ponizni brzoj av zahvaljujem iz dna moje ,. č i ste' ' dušice. Vaše komesar ke za luge neću za­boraviti i zato Vam ··alj em zrt 0 \' 0 ljeto slamnati klo-

5

bu ·ić sa kurdeli com u boj ama našr mrtjke . ustrij e, koj i će biti izložen u dućanu Komi ći za 8. dana. Za zimu :ete primiti j dan lrgrtntni bun t kojim ćete kao au­r eolom okititi svoj e rodol,iuhno čc, lo. Furtimaški Vam blago ov šalj e Yu~ Don Ante Dulibić.

B e<:· .Jcž uYiten in titut pne kl aš .

Na tem elju § 19 T. Z. pozivlje se to slavno ured­ništvo, da, u pogledu svoje vij esti štampane dne 15 lipnja, Br. 15 god. 1906, izvoli uvrstiti s lij edeći l zpravak :

Nije istin a, da je i koji fratar samostana sv. Lovre kad je "nazad par dana došlo nekoliko zablaćanaca .... . u crkvu sv. Lovre da e ispovijede .... upitao: za koga si gla ovao?

Nije istina, da je i koji fratar na odgovor : "Za Kremenjake" odv ratio: "Odlazi, ja te ne ispovijedam kad si Kremenjak" , nego je naprotiv i tina, da fratri istoga mana tira, u koliko dopru, ispovijedaju svakoga tko im dogje ne pitajući ni tko je, niti kojoj stranci pripada.

Šibenik, 16 lipnja 1907.

Starješinstvo samostana sv. Lovre.

flijcč ima gosp. nas inje tile lj, kojeg molimo za prant i li nu. -(Pri mj. l Ir.)

T v • mladića od 18-20 go­razt se dina sa dobrim svjedoč­bama, sposobna za dućan

delikatesa u Dubrovniku . Treba da govori osim hrvat­

skog prilično i talijan ki. Pobliže upitati se kod našeg uredništva.

•••a• •••••••••••••• ,,U N l VER 5 f1 L E'' OPĆA PUČKA OSJEGURAVAJUGA DRUŽBA NA ŽIVOTU

U BEČU. PRIMA O~JEG RA CIJE A I BEZ LI­JEČ NJ(: I\.E Vl !TE ZA MALE l VELIKE

\'OTE :

Osjeguranje glavnice za . lu čaj doži ,·ljenja

i . mrt i. - Osjeguranja miraza. -

Osjeguranja iil'olnih renta. - O jegu­

gu ranja m irovina, n moćn in a, tu.l ovnin a

i odgoj nin a. - Puč ka osjcgu ranja na

male glavnice za djecu i dor ru le. - -

Predstavnik za Dalmaciju: Jerko Dorbić, Split.

_.. Primaju se mjestni agenti uz vrlo povoljne uvjete.

p:r Za informacij e, obratili e na JERKO DORB l ć:, SPLIT (Dobri)

Agent za Šibenik i okolicu: J. Marenzi, Šibenik.

••••••••••••••••••••

6

-SINGER ŠIVAĆI ===

= STROJEVI za. sve moguće svrhe,

ne samo zn imluslrialnu uporabu, v ć i za svn ko ~ivo u kucnoj ckon miji, mogu e Llouivnti j dino kntl nns

Treba. paziti da.

se strojevi doba­

ve samo iz na.lilh

duca.na.

Svi se nail du­

ca.ni ra.zpozna.­

va.ju po ovome

znaku

SINGER l Dr. Anon. Druž. u šlva.Oim strojevima.. Sklad . i predstavnik u Šibeniku Karlo Bamberger, Glav. ul.

::

Led priJe 'Vrsti tiJrd kristaliziran i trajan. Puntigamsko piiJo iz priJe tiJornice pilJa u

GRACU GlaiJno skladište pilJa uzorno uredjeno

u l e d u 'Vlastiti proiziJod šifona i pasareta SIJake

lJ rs t e ----~'--­Stupe za sukno pomoću električne snage. Najljepše uredjene i dugom radjom

p r o k u š a n e ---'-------'~-

- - - - - - - Mnogo ne preporu6uje PAŠKO RORA- Šibenik---

HOTEL KR]{A- SIBENIK

Go tiona pn-og reda. - Blizu mor~ke ohnl i prisla­ni~ta. - prtvaćc obe ~.L pnku(·~tmm u modernom = tilu. - Tople i hladn e kupel,i ·n douch = *•* HE;:iTA HA T A KUHINJO;\l PO DOMAĆU*:

=====Cijene umJerene=====

U I'Ciik j odijclj enoj dvorani preuziml~e l'aku lužiJu kao za 1u čk e, diner, v~eučanja i l. d. s11 bogatim ====== je [1·enik om ======

== VELIKA TERASA POGLEDOM NA MORE == l Vlastnik : FRANE CRLJENKO l

Naslov brzojava: H O T E L KR K A- Šibenik.

~~U! rid~~~· d> ·~~~~~~ . ~ Nikola Born man - Šibenik ~ ~ Umarska radn ja. Prodaja kuhlnskog posudja . Kupaonice ~

l od zi nka svake veličine . Svljetlonld na acelilen za ribare. ~

~ IJel lka zaliha elekr l čnih aparata , Posta~lja telefone, električ - ~ na zvonca l munjo~ode . Preuzimlje Izradbe natpisa iz droeta l majolike svake 11eličlne l boje. Prodaja slatkog ugljena .

o ~~~ o o

()

NAGRADJENI FOTOGRAFSKI ATELIER

=Gr esta Jt,nelli = - - ŠIBENIK :::=:::='---

Izvršuje radnje svake vrste i sva­ke veličine: povećanja reproduk­cije cmanjenja, krajeve, skupove (grupe) i platin<?tipije. ::::::::::==='===

Fotografava po želji privatnika i u stanu.

Njegov a~el ier providjen je naj­noVIJim fotografskim spravama, čime se jamči savršen i trajni snimak. ============= --­Nagradjen na Izložbi u Milanu 1906.

o ~~~ o o

o

Ivan Rucle •• ŠIBENIK - - -Glavna Ulica-- -

= \'eliki izbor ilustrOI'O."ih rnz){lednica = === Papirni •·a. Pisarn ički predm eti ===

,' kolske knjige l~račk , gn htnt rij k l'i tnihlriit>, prrd meti iz terakote = i k n -kuK rebra , P.u·fumcrija i cl . itd . =

r~· v ·~.,

l~ G. B. Barbarić - Sibenik ~~ a ka dem ički slik~u i decorateur

----

11 PREUZIMLJE RAZNOVRSTNO SLIKANJE, ~~ ~ KAO: SOBA, CRKAVA, DVORANA ~

I DRUGIH PROSTORIJA.

~ IZRADJUJE RAZNA SLIKANJA NA ULJE ~ g ODLIKUJE SE KAO MASTILAC · ~

l (Verniciatore) TE IZRADJUJE OSOBITOM ~

L~ VJEŠTINOM PRIVIDNO DRVO I MRAMOR ~

~ .... CIT.IEN1E .... ~

b J'Itr :c pg $1'111 b §Q PQ $1'111 d Izdavač i vlasnik : Niko Marinković l drugovi. - Odgovorni urednik : Niko Marinković~ - Tisknt·nicn l vau S[nglinalz - Šibenik.