geneologija plemena filipoviĆ

GENEALOGIJA PLEMENA FILIPOVI

KRALJEVA SUTJESKA 2012.


KAZALOUVODNIK FILIPOVII - ZAGREBAKI KANONICI I VLASNICI KURIJE FILIPOVII GRANA U BOSNI KATOLICI - MUSLIMANI i NAPOSLIJETKU BONJACI BUNJEVAKA GRANA SLAVONSKA GRANA LIKA GRANA HERCEGOVAKA GRANA 6 8 10 11 15 3 4

2


UVODNIKPrezime je izvedeno od osobnog imena Filip, koje je naa prilagoenica grkog imena Philippos (grki philos = prijatelj + hippos = konj), koja je kod nas stigla preko latinskog Philippus. Prezime Filipovi javlja se i u obliku Pilipovi, Phillipovich i dr. U Hrvatskoj danas ivi 6.300 osoba s prezimenom Filipovi, a ima ih posvuda. Istog su jezinog postanja i prezimena: Filipi (220, Zadar), Filipi (360, Meimurje, Dalmacija), Filipin (110, zapadna Slavonija), Filipov (Vinkovci), Filipui (srednja Dalmacija), Pili (450, srednja Dalmacija), Pilipi, Pilipovi (1.000, Lika, Zagora, sjeverna Dalmacija). To predmnijeva da se ova obitelj vjerojatno nekad bavila poslovima vazanima bilo uz uzgoj konja ili uz vojnika zanimanja konjanika i jahaa, to e se kasnije kroz rodoslovno stablo pokazati vrlo tonim, jer su mnoge obitelji Filipovia i nadalje odabirale upravo ta zanimanja. Jedan od najstarijih poznatih grbova obitelji Filipovi, pored konjske grive na grbu sadri i prikaz oranja s plugom, vjerojatno u konjskoj zaprezi, stoga je vrlo vjerojatno da su Filipovii u starini konje uzgajali i radi oranja te drugih poljoprivrednih radova koji su se obavljali uz pomo konja. Povijest plemena prije 15. stoljea je slabo istraena jer u to vrijeme tek nastaju obrisi plemenskog rodoelnitva, pa u maticama Hrvatskog Sabora razvoj ove obiteljske loze moemo pratiti tek od sredine 16. stoljea.

3


FILIPOVII - ZAGREBAKI KANONICI I VLASNICI KURIJEVjerojatno jedan od rodoelnika drevne hrvatske obitelji FILIPOVI biljei se jo 1545.g. kao zagrebaki kanonik - Stephanus Philipovic de Mundszent (ma. Mundszent = Sesvete) koij sebe designira - da je podrijetlom iz Jelkovca, iako je to u biti nastupilo tek kasnije. Razlozi zato se ovaj rod Filipovia prozvao "sesvetskim" lei i u prii o Franji/Mehmedu Filipoviu, koja je opisana neto kasnije. Ovaj rod Filipovia s pridjevkom "od Jelkowecza" (Jelkoveki) ili "de Mundszent" (Sesvetski), koji su dobili plemstvo i grb od cara Rudolfa II., u Pragu 1578. godine, bili su uglavnom pripadnici Gradike pjeake pukovnije, gdje su aktivno sluili kao asnici i doasnici. Plemstvo su zajedniki pored zagrebakog arhiakona Stjepana Filipovia dobili i njegova braa Ivan i Petar zbog zasluga u austrijsko-turskom ratu.

Kaptolska povelja kanonika pl.Stjepana Filipovi Nos capitulum ecclesiae Zagrabiensis..., venerabilis dominus STEPHANUS PHYLYPPOWYCH de JELKOVCZ, arhidiaconus Camarczensis, frater et canonicon noster..., domum et fundum sessionalium suum paternum et haereditarium in possessione nostra JELKOVCZ vocata in pertinencys provinciae nostrae Zagrabiensis... Prijepis iz originala; rukopis se nalazi u Kaptolskom arhivu u Zagrebu

4


1573. godine od zagrebakog Kaptola njegova braa Ivan, Petar i on dobivaju posjed u Jelkovcu i od tada kao dodatak prezimenu imaju de Jelkovec. 1578. godine car i kralj Rudolf II. Habsburki im dodjeljuje titulu plemia. 1579. godine Hrvatski sabor potvruje povelju i uvrtava ih u red plemstva: nobiles Stephanus Philipowych de Jelkovcz. Od tad, kao takvi, Filipovii dobivaju svoj grb i carsku povelju o dodjeli plemstva i konjska griva postaje neizostavni dio njihovog grba. Vie plemike titule (barun, vikont, markiz, grof, i dr.) uslijedit e kasnije. Zastupljenost obitelji Filipovi u Kaptolu je bila nasljedna, pa su mnogi Filipovii, prije i nakon Stjepana, bili zagrebaki kanonici i prebendari. Zanimljiva je vrlo i slijedea pria o postanku zagrebake Bogoslovije i o kuriji kanonika Franje Filipovia. Prema popisu koji je proveden za vladavine sina Marije Terezije, Josipa II. godine 1788., na Kaptolu je bilo 27 kurija, dvorova plemenitih, za razliku od hia purgarskih, koje su bile na Opatovini, Dolcu uz Crkvu sv. Marije, Pod zidom i na Potoku, dananjoj Tkalievoj ulici u Zagrebu. Danas ih je, dvorova plemenitih (dakle kurija), dvadeset i pet, jer je jedan sruen u potresu 1880., a drugi je odavno izuzet iz vlasnitva kanonika. Kanonik Franjo Filipovi se borio s Turcima, pa je u jednom od bojeva godine 1573. zarobljen u okolici Ivani-Grada i doveden u Carigrad. Kako se pitanje otkupa iz turskog ropstva otezalo, nije asni kanonik vie mogao podnositi muenje i tegobe zatoenja, pa se poturio i primio ime Mehmed, nakon ega je vraen u Bosnu i postavljen za Bega. Njegovi potomci, prvi Filipovii - muslimanske vjeroispovjesti, kasnije e postati takoer Begovi bosanski. Kada se to doznalo na zagrebakom Kaptolu, njegovu su kuriju ostali Filipovii obojili crnom bojom i nitko u njoj nije vie htio stanovati, ve su se preselili na svoj kurijalni posjed u Jelkovec, pored Sesveta. Od tada se glavnina obitelji proziva Jelkovekima ili Sesvetskima. Unato tome, za razliku od Franje (Mehmeda), ostali asnici i kanonici Filipovii bili su iznimno cijenjeni na carskom i kraljevskom dvoru, pa na njihov nagovor i uz njihovo doputenje, 1578. godine, zagrebaki biskup Drakovi odluuje u njihovu "naputenu" kuriju smjestiti Bogosloviju, pa su po crnoj boji kurije i bogosloviju prozvali - Crnom kolom. Za vrijeme austrijsko-turskoga rata i ratova s Francuzima na kraju 17. i poetkom 18. stoljea zgrada je sluila za vojnu bolnicu, da bi je 1827. biskup Maksimiljan Vrhovac uz novanu pomo generala i zapovjednika vojne krajine Filipovia - proirio, a poslije velikog potresa 1880. bogoslovija je dobila svoj dananji izgled uz kaptolsku kulu i bedem, podno vitkih zvonika zagrebake katedrale.

5


FILIPOVII - GRANA U BOSNI - KATOLICI - MUSLIMANI i NAPOSLIJETKU - BONJACIU Bosni i Hercegovini ive i Filipovii muslimanske vjeroispovijesti za koje se smatra da potjeu od kanonika Franje Filipovia koji je 1574. godine primio islam i dobio, kao zaslugu za taj in, veliki posjed u Glamou. Dio hercegovakih Filipovia preao je i na islam, a o njima je na svoj nain progovorio i fra Petar Bakula (1816-1873), pisac kultnog ematizma hercegovake franjevake provincije za 1867. godinu. On tvrdi da je njegovo pleme u 17. stoljeu nosilo prezime Filipovi i da su se prozvali Bakule iz odvratnosti prema poturenjacima i progoniteljima katolika, Filipoviima iz Livna. O podrijetlu bosanske begovske obitelji Filipovia postoje mnoga miljenja a danas je najprihvaenije ono po kojem su oni potomci islamiziranog zagrebakog kanonika Franje Filipovia. Prvotno su Filipovii imali imanje na podruju Glamoa. Najstariji je poznati lan obitelji veleposjednik Mehmed-beg (umro 1682. godine). Njegov sin Jusuf-beg zarobljen je 1648. godine pri mletakom zaposjedanju Klisa, ali je uskoro bio na slobodi pa je kao alajbeg 1650. godine obnavljao Knin; 1652. godine ponovo je zarobljen i odveden u Bresciu, gdje je ostao do osloboenja 1659. godine, a 1671. godine sudjeluje u pregovorima o razgranienju osmanlijskih i mletakih posjeda u Dalmaciji. Njegov sin Mehmed-beg pao je oko 1673. godine u mletako zarobljenitvo, u kojem se nalazio i 1680. godine. Godine 1809. Dervi-beg Filipovi vodio je odred bosanske vojske protiv pobunjenika u Srbiji. Nakon uspostave austrougarske vlasti 1878. godine Filipovii poinju igrati vaniju ulogu u politikom ivotu. O vezama Filipovia oba vjerozakona ostao je spomen s poetka 18 stoljea. Naime, u izvjeu s pohoda Franjevakoj provinciji Bosni Srebrenoj, kojoj je pripadala i Dalmacija, opi komesar Reda male brae fra Ivan de Vietri iz 1708. godine navodi se da je crkvu Svetog Mihovila u Trilju 27. studenog 1700. godine upniku i gvardijanu sinjskom fra imunu Filipoviu darovao Muhamed-beg Filipovi iz Livna. Begovi Filipovii su u vrijeme turske vlasti ivjeli i u Drniu, koji je bio pod Turcima, a iz te je drnike obitelji i poznati politiar i utemeljitelj Bonjakog instituta u Sarajevu Adil Zulfirkapai, osniva stranke MBO (Muslimanska-Bonjaka Organizacija) zajedno s Muhamedom Filipoviem, poznatim bonjaim politiarem i diplomatom. Po tome, etnogenezu suvremenih Bonjaka, kao nacije, moemo kroz pleme Filipovia promatrati kao proces gdje oni od Hrvata - katolika, djelomice postaju Hrvati - muslimani, da bi postepeno postali posebna skupina - Bonjaci . Danas Filipovii islamske vjeroispovijesti ive u gotovo svim dijelovima Bosne i Hercegovine. Dananja brojnost ove grane Filipovia, objanjava se erijatskim pravom i njihovom moi i utjecajem, a budui da muslimani, osobito imuniji, mogu izdravati do etiri slubene ene, pa su svakako imali vie potomaka od "katolikih" Filipovia s kojima su do tada bili u krvnom srodstvu.

6


Povelja cara i kralja Rudolfa II. kojom Filipovii dobivaju plemstvo.

7


BUNJEVAKA GRANAKako su njihova zanimanja obino bila redovnika, sveenika i vojnika niti ne udi da su se esto selili, pa to prezime danas susreemo na vrlo velikom prostoru. Vrlo je vjerojatno da se zaetak plemena selio prema jugu i istoku u vrijeme, prije i nakon poetka osmanlijskog prodora na Balkan, sukladno zapovjedima i potrebama carskog i kraljevskog dvora, te crkvenog visokog klera (biskupa i Rimske crkve), te drugih aktivnosti poput duobrinitva i pokrtavanja krivovjernika - patarena, a zatim i muslimana. U ratu s Turcima 1683-99. i mirom u Srijemskim Karlovcima osloboen je Srijem od Starog Slankamena na Dunavu do ua Bosuta u Savu, a preostali dio Srijema pobjedom nad Turcima 1716. kod Petrovaradina. Odlaskom Turaka 1717. u Zemunu i Srijemu zapoeo je novi vijek. Obnovljena Srijemska upanija (sjedite u Vukovaru) potpala je pod vlast Hrvatskog sabora i bana. Dio Srijema s Petrovaradinom, Zemunom i Mitrovicom uao je u sastav Vojne krajine kao Petrovaradinsko vojno okruje. Obnovljena je i Srijemska biskupija, a 1773. ujedinjena je s biskupijom u akovu. U vrijeme kad tim prostorom zapovijeda barun Franjo Filipovi, biljei se i znatnije doseljavanje plemena Filipovia u ovaj prostor, za koje je vjerojatno i on sam donekle zasluan. Dana 8. kolovoza 1873. bio je izdan u Schnbrunu carski manifest kojim se reguliraju prava i dunosti bivih graniara i rjeavaju mnoga upravna i financijska pitanja. Iz fonda osnovanog tom prigodom sagraena je zauzimanjem tadanjeg poglavara bive granice generala Franje Filipovia, nova kolska zgrada za Veliku realku u samome gradskom parku, projekt zagrebakog arhitekta Nikole Kolara. Dana 30. svibnja 1880. zgrada je, uz nazonost mnogih graana, sveano otvorena. Okiena je, a pri ulazu u zgradu podignuta je spomen-ploa s natpisom Za vladanja cara i kralja Franje Josipa I. i za upravljanja hrvatsko-slavonskom vojnom krajinom po generalu topnitva, Franji barunu, Filipoviu Filipsbervskom 1879. Godine 1918. nakon ulaska srpske vojske u Zemun, spomen-ploa je skinuta, baena i unitena. Nakon I. svjetskog rata otvaraju se nove tvornice i ustanove, veinom u vlasnitvu hrvatskih gospodarstvenika ili dioniaraod kojih valja spomenuti da posluje i "Filipovieva tvornica ugljine kiseline". Industrijalac, Adam Filipovi, u Zemunu je podigao prvu tvornicu, postavio tramvajske tranice, a po njemu je i cijeli predio nosio ime Filipoviev trg. Adam Filipovi, industrijalac (1887-1944), potjee iz poznate plemike porodice Filipovi, iz koje su mnogi znameniti ljudi. Roen je u Panevu 1887. u brojnoj obitelji Alouza Filipovia i majke Katarine, roene Knotts. Adam je imao tri brata i dvije sestre. Otac Alouz, podrijetlom iz Dubovca, opina Slavonski Brod, bio je u Panevu poznati obrtnik i proizvoa strojeva i boca za soda-vodu, a u njegovoj radionici proizvodili su se i prodavala soda-voda i bezalkoholna pia. Mali Adam bio je inteligentno dijete, puno dinamike i znatielje. Nakon zavrene osnovne kole i trgovake akademije u Panevu, taj mu grad postaje tijesan. U dogovoru s ocem odlazi u Vojnu akademiju u Budimpetu 1915. Ondje se njegova nemirna priroda dovodi u sklad, stjee radne navike i samodisciplinu, to mu je poslije u ivotu, uz obrazovanje, mnogo koristilo. Nakon Prvoga svjetskog rata vraa se u rodno Panevo. Oenio se 1921. Panevkom Marijom Bittol. Za vrijeme kolovanja u Budimpeti upoznao se s industrijalcem idovom Janoom Hajoem, kod kojega je radio, a koji je na daljnji njegov rad i opredjeljenje imao dosta utjecaja. Nakon raspada Austro-Ugarske i stvaranja Drave SHS, izmeu Budimpete, Sofije i Atene na prometnicama, posebno eljeznikima, Zemun postaje znaajna toka za transport i tranzit robe, posebno poljoprivredne i prehrambene. To je i Adam uoio i zato je odluio na periferiji Zemuna pokraj eljeznike pruge, a u neposrednoj blizini kolodvora, uz pomo maarskoga kapitala, pristupiti gradnji tvornice ugljinog dioksida (ugljine kiseline i suhog leda) i opreme za radionice soda-vode. Tvornica se poela graditi 1921, a gradnja je zavrena i tvornica putena u rad 1924. S obzirom na dotadanje radionice i tvornice u Zemunu, ona je meu prvim industrijskim objektima s kontinuiranom proizvodnjom. Iako je tvornica bila dioniko drutvo s uglavnom maarskim 8


kapitalom, kreditirano od Budimpetanske i Panevake banke, graditelj i realizator te ideje bio je Adam, koji je i odredio lokaciju. Koliko je energian i vrijedan taj ovjek bio, govori i injenica da je svaki dan brodom iz Paneva dolazio na posao, a naveer kasno vraao se brodom kui u Panevo. Sagradivi kuu koja se i danas nalazi u Karaorevoj broj 5 (prije Filipoviev trg), obitelj Filipovi se 1931. preselila iz Paneva u Zemun. Do tvornice doveden je industrijski kolosijek, ranirna stanica, otvara se tramvajska linija Zemun Beograd, podie se nasip, gradi kej i pristanite za brodove na Dunavu. Sve to je mladom i sposobnom Filipoviu podignulo ugled. Na strunom planu suraivao je s mnogim poznatim tvrtkama i udrugama. Posebno je bio angairan u veslakom klubu Galeb, kojemu je, pred rat, bio dopredsjednik te lan olimpijskoga komiteta. Kada je bio u zenitu radnog stvaralatva, nastupilo je ratno stanje. Adam Filipovi bio je veliki entuzijast, pionir mnogih akcija, vrlo progresivan i suvremen industrijalac, unosio je novine u proizvodnju, prodaju, komercijalnu aktivnost, naputao je stari klasini nain rada i postao suvremen meneder. U drutvenom ivotu bio je aktivan, rado vien i priman. Meutim, kao i svaki ovjek, radio je i pogreke. Bio je uvjeren da nee biti rata iako je on u Europi ve poeo i zakucao i na vrata Jugoslavije. Brojni prijatelji pitali su ga kao vienog i imunog ovjeka hoe li do rata doi, a on bi im odgovarao ne, jer je u sebi to elio i u to vjerovao. Poetkom rata i raspadom drave, u poglavarstvu Zemuna postavljen je novi gradonaelnik, Nijemac Franc Mozer iz poznate obitelji Mozer, proizvoaa alkoholnih pia. Mozer i drugi predloili su Adama Filipovia za dopredsjednika. Mislei da e u pozitivnom smislu moi utjecati na bliu i iru okolicu, pristao je na tu dunost. Meutim, poinju i prve ratne nedae to ih svaki rat donosi. U Zemunu, kao i drugim mjestima, dolazi do uhiivanja idova. Adam odlazi na elu delegacije Zemuna u Zagreb i trai od Vlade novoformirane NDH da oslobodi uhiene idove. Rijetki su puteni, a veina je internirana u logore. Ne mogavi se suprotstaviti mjerama nasilja, dao je ostavku na funkciju dopredsjednika, vratio se svom poslu i sa svim politikim strujama nastojao imati korektne i dobre odnose. Govorio je ratovi dolaze i prolaze, tako e i ovaj, a ljudi moraju i dalje raditi i stvarati i zajedno ivjeti. Dolazi listopad 1944. godine, Nijemci sa svojim suradnicima naputaju Zemun, a partizanska vojska 22. 10. 1944. zauzima Zemun i vojne vlasti uvode vojne prijeke sudove. Po Adama Filipovia i druge industrijalce i trgovce, koji su smatrali da nisu zla inili drugima i ostali u Zemunu, dolaze predstavnici nove vlasti i odvode ih u pritvor. Tako je Filipovi bio pritvoren 23. 10. 1944, prvi dan od uspostavljanja partizanske vlasti. Prvo je odveden u Okruni ured za zdravstveno osiguranje, a 25. 10. 1944. odveden je u nepoznatom smjeru i gubi mu se trag. Prema nepotvrenim izjavama, znameniti izdanak bunjevake loze Filipovia, industrijalac Adam Filipovi, pretpostavlja se da je 26. 10. 1944. godine po odluci Vojnog partizanskog suda bio ubijen na zemunskoj Kalvariji. Meutim, odluka koju je poslije dobila njegova supruga nosi datum 6. 11. 1944. Poznato je da je Adam bio imuan ovjek i kao takav klasni neprijatelj, ali mnogi Srbi industrijalci bili su isto to i on, primjerice Petrovi, Vukoji, Bii, i svi su ostali ivi. Sve su to pretpostavke, ali presuda vojnog suda na pola stranice sadri previe optubi da bi za sve njih bio odgovoran. Moe se zakljuiti: koliko god je imao sluha za tehniku i biznis, toliko nije bio nadaren za politiku. Mnogo je putovao, govorio je njemaki i maarski jezik. Iako u poslu vrlo spretan i energian, temeljem izjave njegove keri Adriane bio je vrlo plemenit i njean u privatnom ivotu, posebno prema svojoj supruzi Mariji, s kojom je imao troje djece: ker Adriane, roenu 1924. u Budimpeti, Marietu, roenu 1929. u Kikindi i sina Adama, roenog 1931. u Beogradu. Najznaajnije, moe se rei ivotno djelo industrijalca Adama Filipovia bilo je to je prvi u Zemunu i na ovim prostorima sagradio tvornicu s kontinuiranim nainom proizvodnje ugljinog dioksida, zatim je sa vicarskom tvrtkom Carba na njihovoj opremi prvi u Zemunu i ire proizvodio suhi led te uveo njegovu primjenu u kontejnerski transport ivenih namirnica i rehrambene robe, to je u ono vrijeme bilo revolucionarno u cijeloj Europi. To je omoguilo siguran

9


prijevoz lako kvarljive robe. Taj pothvat imao je veliko ekonomsko i ope znaenje za Zemun i drutvo u cjelini.

SLAVONSKA GRANAPostoji i pridjevak obitelji Filipovia "von Freudenberg" u Slavoniji. Car Franjo Josip dodijelio je u Beu, 12. listopada 1798. godine plemstvo i grb Mihaelu Philipovichu iz Duboca. Prema popisu stanovnitva iz 1930. godine, Filipovii su ivjeli u Garenici - 22 obitelji, u Gradici 12, Brodu 11, upanji pet, po tri obitelji u Novskoj, Slatini, Viru, Vinkovcima, Vukovaru, te po jedna obitelj u Bjelovaru, Naicama i Valpovu. Sve su te obitelji spomenuta mjesta naselile izmeu dva svjetska rata jer u mjestima gdje su ivjele prije toga, nije bilo obradive zemlje, pa nisu mogle prehraniti svoje obitelji.

10


LIKA GRANAOvi Filipovii pripadaju Bunjevcima - Krmpoanima, a podrijetlom su iz Bosne i Hercegovine. U poetku 17. stoljea naselili su se u Krmpote, Pazarite i ostale dijelove Like, Gacke i Krbave. lanovi ove obitelji bili su poznati kao dobri i iskusni asnici, a mnogi meu njima dobilli su visoke inove i visoka odlikovanja, sluei u austrijskoj vojsci. U 18. stoljeu Bunjevci Filipovii naselili su Pazarita u Lici, gdje i danas postoji selo Filipovii. Ilija Filipovi, potporunik Like pjeake pukovnije dobio je 1781. godine plemiki naslov barunat, a od 1785. obitelj koristi i pridjevak od "Philippsberga" ili Pilsberki. Vjerojatno ovaj pridjevak dolazi od germaniziranog naziva sela Filipovii pored Krmpota u Lici (Philippsberg), odakle i potjee ova loza Filipovia.

Josip barun Filipovi, feldmaral (1818.-1889.) Najvei hrvatski vojskovoa svih vremena, barun Josip Filipovi.

Barun Josip Filipovi roen je 1813. godine u Gospiu, a umro je 1889. godine u Pragu, gdje je i pokopan. Oenjen je bio baronesom Leontinom i imao dvije keri, Gizelu i Paulu. Bio je i podmaral i zapovjednik Zbora koji je s ogromnom austrijskom armijom 1878. godine zauzeo i okupirao Bosnu i Hercegovinu. 11


Odlikovan je za zasluge u mnogim bitkama za trojednu kraljevinu i habsburku krunu. Od 1878. do 1881. godine bio je predsjednik Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu gdje je u to doba preuzeo i vojniku i graansku upravu Bosne i Hercegovine po mandatu Berlinskog Kongresa iz 1878. Uz uspjenu vojnu karijeru, ivot baruna Josipa Filipovia, naalost, bio je protkan osobnim tragedijama. Svih njegovih petero potomaka (dva sina i tri keri) umrli su kao djeca ili jo relativno mlade osobe. Josip je roen 30. (po nekim izvorima 28.) travnja 1818. u Gospiu, kao sin satnika Leopolda Filipovia von Philippsberga. Poput svojih predaka, Josip se odluio za vojnu slubu i sa 16 godina stupio, 1. rujna 1834., kao kadet u Liku krajiku pjeaku pukovniju. Pukovnijskim kadetom imenovan je 1. veljae 1836., a 1. travnja premjeten je u Pionirski korpus, gdje je tijekom dvije godine (1837.-1839.) proao vojnu obuku i kolovanje u koli pionirskog korpusa u Tullnu, u Donjoj Austriji. Unovaen je kao potporunik II. klase 1. travnja 1839., a u potporunika I. klase promaknut je 16. prosinca 1842. Kada je 29. rujna 1843. premjeten u Glavni stoer, istodobno je unaprijeen u in natporunika. Od tada slubuje u glavnim stoerima zemaljskih zapovjednitava u ekoj (1843.-1844.) i Italiji (1844.-1847.). Satnik je postao 20. rujna 1847. i u tom inu sudjelovao u pohodima na Maarsku 1848/49. Prve borbene akcije doivio je kao zamjenik naelnika stoera I. korpusa podmarala (kasnije i hrvatskog bana) Josipa Jelaia - Buimskog, tijekom ustanka u Beu. Posebice intenzivno bilo je u borbi kod Sofijina mosta i u bitki kod Schwechata. Prilikom osvajanja Bea, 31. listopada, bio je lake ranjen, ali to ga nije sprijeilo da sudjeluje u daljnjim okrajima pa je 13. studenog 1848. bio unaprijeen u in bojnika u Varadinsko-krievakoj krajikoj pjeakoj pukovniji. Nadalje se borio kod Parndorfa, 16. prosinca. Za zasluge u ratu 1848. odlikovan je sljedee godine Vojnim kriem za zasluge. Tijekom kampanje 1849. bojnik Filipovi se borio u okraju kod Ttnya 3. sijenja, u bitci kod Kpolne 26. i 27. veljae, kod Isazega 6. travnja, u tri nasilna izvianja kod Pete 11., 16. i 21. travnja, u juriu na Neusatz 12. lipnja, u okraju kod -Becsea 25. lipnja i u bitci kod Hegyesa 14. srpnja. Nadalje se borio kod Ungarische-Altenburga (Mosonmagyvarvra), Mora, te u svim bitkama u Bakoj. Istodobno kada je 12. rujna 1851. promaknut u in potpukovnika imenovan je i glavnim pobonikom hrvatskog bana Josipa Jelaia, u ijoj je slubi ostao dvije godine, do 1. sijenja 1853., kada je postao pukovnik i zapovjednik Varadinsko-krievake krajike pjeake pukovnije. Oenio se Leontinom von Joelson 1856. i s njom imao petero djece, dva sina i tri keri. Naalost, oba sina su mu umrla jo u djetinjstvu, a i keri takoer relativno mlade. Za svoje herojsko ponaanje kod Hegyesa odlikovan je vitekim kriem Leopoldova reda. Nakon promaknua u in general bojnika 19. travnja 1859., u ratu koji je uslijedio protiv Francuske i Pijemonta, zapovijedao je brigadom u Benedekovu VIII. korpusu. Tijekom bitke kod Solferina, 24. lipnja, njegova brigada borila se punih 12 sati protiv nadmonijeg neprijatelja i od 4545 pripadnika izgubila 23 asnika i 847 doasnika i vojnika. Tu je moda najkrvaviju bitku u austrijsko-pruskom ratu Austrija izgubila, ali su zato hrvatske pukovnije pod njegovim vodstvom razbile talijansku i prusku vojsku na svom dijelu fronte. Kao priznanje za hrabrost i vjeto zapovijedanje u bitki kod Solferina, general bojnik Filipovi je 17. prosinca 1859. odlikovan ordenom eljezne krune II. klase, a 20. oujka 1860. potvrena mu je ast baruna, koju je zadobio ve njegov djed Ilija, ovaj put, u vidu posjeda i drugih privilegija koje idu uz ast austrijskog baruna. Tijekom 1861., 1864. i 1865. bio je imenovan za carskog poslanika na kongresu Srpske pravoslavne crkve. Odlikovan je i Vitekim kriem Reda sv. Stjepana i mnogim drugim odlikovanjima. Tijekom 1865. godine zamjenjivao je bolesnog hrvatskog bana Josipa okevia. U ratu protiv Prusije i Italije 1866., Filipovi je postavljen za zamjenika zapovjednika 2. korpusa Sjeverne armije grofa Thuna. Pomogao je u bombardiranju Kukusa 30. lipnja i sudjelovao u bitki kod Kniggratza 3. srpnja tijekom bojeva II. korpusa kod Swiepwalda. Tijekom povlaenja od Olmtza do Pressburga promaknut je 16. srpnja u in podmarala.

12


Nakon prestanka neprijateljstava, podmaral Filipovi je 3. listopada 1866. dobio carsku pohvalu. U meuvremenu je imenovan zapovjednikom 1. pjeake divizije u Beu, a 5. prosinca 1867. poaen je imenovanjem za titularnog pukovnika-vlasnika 35. linijske pjeake pukovnije. Tajni carski savjetnik postao je 1871. Godinu dana prije, 18. sijenja 1870., imenovan je zapovjednikom 8. pjeake divizije u Innsbrucku, s dvostrukom odgovornou, jer se takoer morao brinuti i o obrani Tirola i Vorarlberga. Nadalje je promaknut 28. sijenja 1874. u in generala topnitva i istodobno imenovan zapovjednikom vojnog zbora u Moravskoj sa sjeditem u Brnu, ali je ubrzo potom premjeten, 14. lipnja 1874., za vojnog zapovjednika eke sa sreditem u Pragu. Kada je odlukom Berlinskog kongresa 1878. Austro-Ugarska dobila mandat za zaposjedanje Bosne i Hercegovine, Filipovi je bio odabran za jednog od zapovijedajuih generala i 3. srpnja premjeten iz Praga u Hrvatsku, gdje je postavljen za zapovjednika XIII. korpusa, ustrojenog posebno za ovu operaciju. Za sjedite svog stoera Filipovi je izabrao Brod na Savi (danas Slavonski Brod), te je ondje 29. srpnja preao rijeku Savu. Slamajui otpor, preko Dervente, Doboja, Maglaja, epa, Vranduka, Zenice, Kaknja, Visokog i Kiseljaka napredovao je prema Sarajevu. U Sarajevo je uao 19. kolovoza i preuzeo zapovjednitvo novoustrojene 2. armije te s njom do 19. listopada dovrio okupaciju Hercegovine. S uspjenim okonanjem operacija odlikovan je Komanderskim kriem Reda Marije Terezije na 170. promociji, 2. svibnja 1879. godine. Zanimljivo je da je Filipovi odmah odlikovan viim stupnjem, odnosno Komanderskim kriem prije Vitekog, ali to je uobiajeno jer je odlikovan za zasluge koje je stekao zapovijedajui armijom, a Viteki kri se dodjeljivao za osobni pothvat. S rasputanjem 2. armije, 18. studenog 1878., Filipovi je ponovno imenovan zapovjednikom Praga. Potom je 1881. imenovan zapovjednikom Bea, ali se na vlastitu molbu ponovno godinu dana poslije vratio u Zemaljsko zapovjednitvo u Prag. Na mjestu zapovjednika Praga ostao je sve do smrti, 6. kolovoza 1889. godine. Od ostalih znamenitijih Filipovia iz ove loze valja spomenuti i unuka Ilije Filipovia - Nikolu, koji je takoer bio podmaral, neak Filipa Vukasovia, kojega je ovaj kolovao. Ova asnika plemika obitelj dala je tri podmarala. Imali su kulu i posjede na Debelom Brdu u Lici. Barunski je naslov 1860. godine potvren osim Josipu i njegovom mlaem bratu, Franji, takoer visokom asniku s velikim zaslugama.

13


Upravitelj Vojne Krajine i namjesnik Dalmacije, barun Franjo Filipovi

Barun Franjo Filipovi (1820.-1903.) postigao je, poput brata, in generala topnitva. Takoer je neko vrijeme, od 1874. do 1877., bio zapovjednik Brna, a potom je premjeten u Zagreb, gdje je 1891. umirovljen. Bio je podmaral, upravitelj Vojne Krajine, namjesnik Dalmacije i zapovjednik Zbora u Zagrebu. Umro je takoer bez nasljednika. Nakon to je Josip Jelai postavljen u Beu za namjesnika Dalmacije 1848., a kako on na tu dunost nikad nije stupio, ve je na tu dunost vraen general Lazar Mamula, koji je radi nepopularnosti morao odstupiti 1865. na tu dunost je stupio general Franjo barun Filipovi, koji se protivio austrijskoj politici oslanjanja na autonomae. To se nije svidjelo austrijskoj krunskoj vladi, pa je ve 1868. prestao obnaati tu dunost. I dan danas biljeimo nekoliko obitelji Filipovi u Alanu kod Krmpota i u Lici (Pazarite). Od 1930. godine u Pazaritu se biljei 20, u Krmpotama 17 obitelji Filipovi.

14


HERCEGOVAKA GRANAFilipovie susreemo i u zapadnoj Hercegovini. Filipovii iz Ramljana hercegovakog su podrijetla ili posve precizno doselili su iz Rame. Majka kasnije poznatog franjevca fra Jeronima Filipovia (Rama (?)1688 - Sinj 1765), hrvatskog crkvenog pisca i prvog provincijala novoutemeljene Franjevake provincije Svetog Kaja (kasnije Presvetog Otkupitelja) sa sjeditem u Sinju (1735) stigla je 1687. godine pod grad Sinj, odakle je prela u Ramljane, gdje su Filipovii dobili zemlje. Njegov roak takoer franjevac fra Petar Filipovi, pisac dvotomnog Ljetopisa franjevakog samostana u Sinju, pie 1756. godine da ga je na Ogorju (u Ramljanima) 1703. godine krstio fratar Ramljak fra Jakov Pavlinovi. Dakako, u Hercegovini postoje i Filipovii sa starinom u Brotnju. Naime, u staroj matici krtenih u franjevakom samostana u Zaostrogu, u kojoj su upisivana krtenja od 1660. do 1738. godine, spominju se kao djelitelji sakramenta krtenja trojica fratara iz Graca, upa Brotnjo (danas Krehin Gradac pokraj itluka) s prezimenom Filipovi: fra Andrija, fra Ivan i fra Ilija Filipovi. U znamenitim popisima bosansko-hercegovakih Hrvata katolika u 18. stoljeu Filipovii su zabiljeeni: u Gracu pokraj itluka 1741/1742 godine biskup fra Pavo Dragievi je zatekao dvije obitelji: imuna Filipovia s 5 i Vida Filipovia s 4 due. U tom popisu Filipovii su u Rami zabiljeeni u tri mjesta: u Proslapu (obitelji Luke Filipovia sa 6 i Bartulova s 5 lanova), u Podboru (21-lana obiteljska zadruga Filipa Filipovia) i u Oracu (7lano kuantsvo Ivana Filipovia). U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovia iz 1768. godine Flipovia vie nema u Rami, ali ih ima u Gracu (7-lane obitelji Jakova i imuna Filipovia), te u Batinu pokraj Posuja (obitelji Jure Filipovia sa 16 i Stipanova s 8 dua). Vratimo se Filipoviima iz Ramljana. Osim fratara Filipovia prvi poznati pripadnik tog roda je Mijo Filipovi, koji se u vrijeme uprave opeg providura Alvisa Moceniga 24. oujka 1697. godine javio na natjeaj venecijanskih vlasti sa svojom ponudom za ubiranje poreza zvanog desetina. On je ponudio da e za podruje Mua i Konjskog odvojiti 475 reala, a za Cetinu di qua i di la (podruje oko Cetine od Zadvarja do Vrlike) 2.180 reala. Taj Mijo Filipovi pokojnog Grge upisan je u venecijanskom zemljiniku iz 1711. godine u Zminovu (danas Mu Donji); njegov brat Tadija Filipovi pokojnog Grge (25 lanova obitelji, 44 kanapa zemlje) i Ante Filipovi pokojnog Ivana (18, 42) upisani su takoer u zemljiniku iz 1711. godine sa stalnim prebivalitem u Ramljanima. U austrijskom zemljiniku iz 1835. godine Filipovia vie nema u Muu Donjem (pojavljuje se prezime Filipui), dok se u Ramljanima broj obitelji s prezimenom Filipovi poveao na sedam, kojih su domaini bili: trojica Josipa, Ivan, Jure, Marko i Nikola; godine pak 1948. u popisu stanovnitva u Ramljanima je zabiljeeno 9 obitelji Filipovi. I dan danas su Filipovi s 12 obitelji i 25 dua drugi po brojnosti rod u Ramljanima. Na sinjskom podruju u venecijanskom zemljiniku iz 1709. godine nije obraeno podruje (Podvaro, urlini), koje su nastanili pripadnici banderije harambae Ivana Filipovia. Ipak i u tom zemljiniku ali u sklopu banderije harambae Ilije Maretia u Donjem Dicmu upisana je dvolana obitelj Mate Filipovia pokojnog Gapara, koji e takoer u istoj banderiji biti upisan i u Alberghettijevu zemljiniku (1725 - 1729). U Alberghettijevu zemljiniku (1725 -1729) obraeno je i podruje banderije harambae Ivana Filipovia (Podvaro-Sinj, urlini), na kojem su tada ivjele etiri obitelji s prezimenom Filipovi: harambae Ivana, njegova imenjaka Ivana, zatim brae Jure i Marka te obitelj Ante Filipovia. Dvolano prezime Filipovi Gri vrijedno je spomena zbog veoma zanimljive osobnosti don Ivana Filipovia Gria, prvog poznatog dugopoljskog upnika, zaslunog branitelja i poticatelja za osloboenje od turske vlasti.

15


Nakon neuspjelog pokuaja osloboanja Sinja od Turaka krajem oujka 1685. godine don Ivan Filipovi Gri doveo je iz Sinja vie od tisuu osoba (200 obitelji) i smjestio ih izmeu Solina i Poljica, a koje e organizirano vratiti na njihova ognjita 1688. godine. Godine 1686. Sinj je osloboen, a u odbijanju ponovnog turskog napada na sinjsku tvravu krajem oujka 1687. godine u borbama pokraj mosta u Hanu posebno se istakao taj sveenik i ratnik. Kao vojni kapelan sudjeluje 1691. godine u napadima krajinika na Turke u dubini njihova teritorija (Livno, Glamo i Kupres). Primjerice tada je zapaljeno grad Livno, posjeeno dvadesetak Turaka, mnogi su bil zarobljeni, zaplijenjeno je tisuu ovaca i 200 grla krupne stoke. Na povratku u Cetinsku krajini poveli s livanjskog podruja 300 krana. U tom pohodu posebno se junatvom istakao vojnik Mate Filipovi Gri, brat don Ivanov, to je 18. sijenja 1691. godine posvjedoio sinjski providur Lorenzo Zorzi. Don Ivan Filipovi Gri i brat mu harambaa Mate na junaki su nain 1697. godine obranili od turskog napada Filipovia kulu u Podvarou (Sinj). I u sudbonosnoj obrani Sinja u ljeto 1715. godine, dana 7. kolovoza na ultimatum Mustafe pae elia u ime opkoljenih branitelja upravo je don Ivan Filipovi Gri odgovorio da mu zapovjeeno od njegova generala neka ne prima pisma i neka odbije svaki odgovor, a brani do posljednje kapi krvi svekolike posade. Za zasluge u borbama s Turcima venecijanske vlasti nagradile su Filipovia Gria zemljom u Sinjskom polju. Ja Dom Ivan Filipovi ili Gari, kako sebe oslovljava, u Veneciji 1704. godine smoim trudom i svelikom pomnjom pretiskao je Beside fra Matije Divkovia, tada jednu od najpopularnijih knjiga na hrvatskom jeziku, namijenjenu sveenicima koji bogoslue na hrvatskom jeziku ali i rijetkim pismenim svjetovnjacima. Knjiga je tiskana bosanicom ili bosanicom, pismom koje se naziva i hrvatskom irilicom, tada veoma koritenim u Dalmaciji, Hercegovini i Bosni. Zato i ne udi da su najea obiljeja svih varijacija grba obitelji Filipovi i danas - ta tri elementa : konjska griva, ma i krunica.

16

geneologija plemena filipoviĆ

Documents