elektrotehniČke mjere zaŠtite od poŽarake-mjere-zop.pdfelektrična instalacija - skup međusobno...

ELEKTROTEHNIČKE MJERE ZAŠTITE OD POŽARA

I. ELEKTRIČNE INSTALACIJE

II. POŽARNE OPASNOSTI ELEKTRIČNE ENERGIJE

III. ZAŠTITNI UREĐAJI I INSTALACIJE

IV. MJERE ZAŠTITE OD STATIČKOG ELEKTRICITETA

V. VATRODOJAVNI SUSTAVI

VI. PROTUEKSPLOZIJSKA ZAŠTITA ELEKTRIČNIH UREĐAJA

VII.OPASNOSTI OD UDARA ELEKTRIČNE STRUJE


Električna instalacija - skup međusobno spojene električne opreme u prostoru ili prostoriji, predviđene da ispunjava određene namjene, a koja ima usklađene karakteristike

1. Instalacije jake struje (energetska instalacija)

rasvjete,

elektromotornih pogona

elektro toplinskih pogona

elektro kemijskih pogona

2. Instalacije slabe struje (elektronika)

telekomunikacija

signalizacije

automatizacije

računarske tehnike


Svaka instalacija bilo jake ili slabe struje treba biti izvedena tako da nije opasna za živa bića te da nije požarno opasna.

Zahtjevi na električne instalacije:

• Električna instalacija mora biti uvijek ispravna tj, pravilno dimenzionirana i izvedena, pravilno upotrebljavana i održavana

• Pravilno korištenje električnih uređaja i trošila sukladno zahtjevima proizvođača

• Pravilan odabir i korištenje uređaja, instalacije i metoda električne zaštite


Požarna opasnost je naročito velika kod instalacija jake struje zbog

viših nazivnih napona, većih instaliranih snaga trošila te što teku veće električni struje.

Osnovni dijelovi instalacije jake struje:

• električni vodovi

• rasklopni materijal (prekidači, sklopke, utičnice, tipkala, itd.)

• instalacioni materijal (cijevi, kutije, kanali, itd.)

• električna zaštita (osigurači, FID sklopka, bimetal, zaštitni

prekidači, itd.)

• mjerni instrumenti (električna brojila, razni instrumenti, itd.)


Prema veličini nazivnog napona instalacija jake struje dijele se na:

1. Instalaciju niskog napona (NN)

• do 1000 V efektivne vrijednosti izmjenične struje (AC)

• do 1500 V istosmjerne struje (DC)

Uz to da postoje dva naponska opsega i to:

• napon opsega I - do 50 V efektivne vrijednosti izmjenične struje

do 120 V istosmjerne struje

• napon opsega II - od 50 V do 1000 V efektivne vrijednosti

izmjenične struje

- od 120 V do 1500 V istosmjerne struje

2. Instalacije srednjeg (SN) i visokog napona (VN)


Električna energija – dostupnost i lakoća transformacije u

druge oblike energija

Pretvorbom i upotrebom električne energije pojavljuju se i drugi

oblici energije (toplinska, elektrostatska, elektromagnetska) čije

su vrijednosti nastalih požarnih veličina dovoljne za prisilno ili

termičko pripaljivanje gorivih tvari.

Požarne veličine kod pretvorbe električne energije:

• TOPLINA – nastaje zbog prolaska električne struje kroz

vodiče

• ELEKTRIČNA ISKRA (LUČNI IZBOJ) temp do 3000°C


ELEKTRIČNA ISKRA (LUČNI IZBOJ) - nastaje kod

- isključenja i uključenja električnih trošila,

- rada elektromotora,

- elektrolučnog zavarivanja,

- djelovanja osigurača,

- djelovanja električne zaštite,

- izbijanja statičkog ili atmosferskog elektriciteta, itd.

Kod pojave grešaka i nepravilnosti na električnim uređajima,

opremi i instalacijama ili neispravnom rukovanju dolazi do

pojave topline, iskrenja, lučnih izboja gdje se pojavljuju

temperature dovoljne za paljenje lako zapaljivih tvari.


Požarno opasna strujna i naponska stanja električnih krugova su:

• Kratki spoj

• Preopterećenje

• Prekomjeran pad napona

• Prenapon (naponski udar)

• Iskrenje i lučni izboj

• Neispravna električna instalacija

• Neispravni električni uređaji

• Električne mreže i dalekovodi

• Statički elektricitet

• Atmosferski elektricitet


Kratki spoj

• nastaje spajanjem dva vodiča različitog potencijala preko jako malog otpora (bez trošila) te se javljaju vrlo velike struje (kA) (I=U/R)

• požarne opasnosti KS su: veliko zagrijavanje vodiča (moguće topljenje i zapaljenje izolacije)

pojava iskrenja i lučnog izboja (moguće paljenje lakozapaljivih tvari)

• do KS može doći uslijed preopterećenja, prenapona, prekomjernog pada napona i mehaničkih oštećenja izolacije

• što je KS bliži izvoru, veće su struje a time i opasnosti

• Kratki spoj može biti: trofazni

dvofazni (međufazni)

jednofazni

dozemni (zemljospoj)

• Kratki spoj je najopasnije strujno stanje električnih krugova ! !


Preopterećenje

• nastaje kada je na električnu instalaciju priključeno električno trošilo

veće snage od dozvoljene (P=U*I)

• uz konstantan napon, za normalan rad trošilo iz mreže vuče veću

struju od dozvoljene što dovodi povećanog zagrijavanja vodiča

• većim zagrijavanjem vodiča (ako preopterećenje dugo traje) dolazi

do zagrijavanja izolacije (moguće topljenje i zapaljenje izolacije)

• često se zna dogoditi kod starijih građevina (instalacije nisu bile

projektirane ni izvedene za veći broj potrošača većih snaga)

• priključenje prevelikog broja potrošača na produžni vod „kabel”

malog presjeka vodiča

• Preopterećenje je opasno strujno stanje električnih krugova


Prekomjeran pad napona

• nastaje kada je udaljeno trošilo napajano električnim vodom

malog presjeka vodiča

• zbog velikih duljina i malog presjeka vodiča (veliki otpori)

javljaju se veliki padovi napona

• trošilo radi na manjem naponu te zato iz mreže vuče veću

struju od dozvoljene (povećano zagrijavanje vodiča i izolacije)

• preveliki padovi napona često uzrokuju oštećenja električnih

uređaja

• Prekomjerni pad napona je opasno strujno stanje električnih

krugova


Prenapon (naponski udar)

• javlja se kad strujni krug i trošilo dođu na viši napon od

nominalnog napona strujnog kruga

• prenaponi mogu biti pogonskog i atmosferskog podrijetla

(mogu biti višestruko veći od nazivnog napona)

• opasni su jer zbog visokih napona može doći do proboja

Prenapon je opasno strujno stanje električnih krugova


Iskrenje i lučni izboj

• mogući uzročnici požara u prostorima gdje se nalaze lako

zapaljivi materijali i eksplozivne smjese (atmosfera)

• iskrenje i lučni izboji mogu nastati:

prilikom pojave kratkog spoja

na lošim spojnim mjestima

prilikom isklopa i uklopa na spojnim mjestima rasklopnog materijala i

električnih uređaja u normalnom radu (prekidači, sklopke, tipkala,

elektromotori)

kod aktiviranja uređaja električne zaštite

u normalnom radu električnih uređaja čiji je sastavni dio kliznokolutni

elektromotor


Neispravna električna instalacija

• neispravna instalacija može dovesti do požarnih opasnosti, te

postoje velike mogućnosti nastanka požara za slučajeve:

• netočno priključeni električni vodovi

• loše izvedena spojna mjesta u električnoj instalaciji

• uporaba neispravnih (ili neodgovarajućih) osigurača

• izvedeni TN-C sustav električne mreže (nulovani sustav bez

zaštitnog vodiča – onemogućena je upotreba FID sklopke)


Neispravni električni uređaji

Neispravni električni uređaji i posljedice njihovih kvarova (kratki spoj, preopterećenje, iskrenje, zagrijavanje) može dovesti do požara

Uređaji (najčešći) koji mogu biti požarno opasni:

Električni grijači

• pretvorbom električne energije se javljaju visoke temperature (do 900°C) –moguće paljenje lako zapaljivih tvari u blizini

• električni grijači se nalaze u mnogim uređajima (štednjak, glačala, kuhala, friteze, termoakumulacione peći, grijalice…)

Elektromotori – požarne opasnosti kod upotrebe su:

• kratki spoj (toplinsko oštećenje izolacije zbog preopterećenja)

• preopterećenje (ispad faze kod 3f motora, preopterećenje, zaribavanje ležaja, padovi napona, onemogućavanje hlađenja, oštećenje ventilatora)

• elektromotore imamo u perilicama, sušilima, ventilatorima, usisavačima, bušilicama, brusilicama, pilama, cirkularima itd.


Neispravni električni uređaji

Električne svjetiljke

• pretvorbom električne energije u svjetlost se javljaju visoke visoke

temperature na rasvjetnom tijelu (do 280°C za žarulje sa žarnom niti,

a 800°C za flourescentne cijevi i visokotlačne živine žarulje)

• požarne opasnosti su i kad se u neodgovarajuće „grlo” stavlja žarulja

prevelike snage (veće je zagrijavanje, te se gube izolacijska i mehanička

svojstva)

Olovni akumulator

• kod neispravnog punjenja (punjenje previsokim naponom) može doći do

elektrolize vode (razdvajanje na kisik i vodik), te uz izvor paljenja (iskrenja)

može doći do zapaljenja i eksplozije


Električne mreže i dalekovodi

• nadzemni vodovi električnih mreža i dalekovodi mogu biti

uzročnici požara ako je moguć kontakt između neizoliranih

vodiča i okolnog raslinja (dolazi do dozemnog KS i el.luka)

• izraženo po ljetu kada zbog su zbog visokih temperatura veliki

provjesi vodiča (vodiči su bliži raslinju)

• u primorskim područjima je zbog vjetra i mora moguća pojava

„posolice” – na električnim mrežama nastaju vodljive staze

između vodiča te može doći do kratkog spoja, a time i

zapaljenja drvenih stupova i lako gorivih tvari

(opasnost od iskrenja)


Statički elektricitet

• javlja se u mnogim tehnološkim procesima prilikom trenja dva

tijela (jedno može biti i nevodljivo)

• dobiveni naboj (napon) par tisuća do nekoliko stotina tisuća V

• dielektrična čvrstoća zraka ~ 30 kV/cm

• moguće je izbijanje (proboj zraka) s nabijenog tijela na drugo u

obliku iskre što je dovoljno za paljenje eksplozivnih smjesa

• statički elektricitet je posebno opasan u prostorima gdje je

moguća pojava plinskih eksplozivnih smjesa (zbog male

energije paljenja)


Atmosferski elektricitet

• požarne opasnosti atmosferskog elektriciteta su:

• atmosferski prenaponi – nastaju uslijed izbijanja

atmosferskog naboja (udar groma) u ili blizu električnog voda

ili postrojenja

• zbog visokih napona moguć proboj izolacije i kratki spoj na

instalaciji i oštećenje električnih uređaja

• toplinsko djelovanje – na mjestu izbijanja se uzrokuje

zapaljenje lako zapaljivih tvari

• mehaničko djelovanje – može uzrokovati oštećenja vodova i

postrojenja pa oslobođena energija (toplina, električni luk)

uzrokuje zapaljenje lako zapaljivih tvari


Onemogućuju da električna energija bude uzročnik požara.

Štite ljude od opasnosti udara električne energije

Uređaji i instalacije zaštite moraju biti pravilno odabrani i upotrebljavani

U zaštitne uređaje i instalacije spadaju:

1. Osigurači (rastalni, automatski, visokoučinski)

2. Zaštitni uređaj diferencijalne struje (FID sklopka)

3. Bimetal

4. Gromobranska instalacija


1. OSIGURAČI• upotrebljavaju se za zaštitu električne instalacije od kratkog spoja i

preopterećenja, te zaštitu električnih kabela i elektromotora od preopterećenja

• to su namjerno ugrađena slaba mjesta u instalacijama sa svrhom da u slučaju preopterećenja ili kratkog spoja prekinu strujni krug na mjestu gdje su ugrađeni

• jakost osigurača ovisi o nazivnoj struji strujnog kruga (snazi trošila) i presjeku vodiča

• Osigurači se postavljaju

• na početak štićenog voda

• na mjesta gdje se smanjuje presjek vodiča

• na fazni vod (nikad na neutralni)

• Osigurači moraju biti selektivni (jakost opada od izvora do trošila)


Rastalni osiguračRade na principu Jouleove toline (prolaskom struje kroz rastalnu nit, dolazi do zagrijavanja i na kraju do topljenja)

Osigurači s navojem (tip D) se koriste za zaštitu električnih instalacija u građevinama.

Prema načinu ugradnje ih dijelimo:

UZ tip – dozvoljena je ugradnja s prednje strane ploče (zaštićeni kontakti)

EZ tip – obavezna je ugradnja u zatvorene ormariće (nezaštićeni kontakti)

TZ tip – ugradnja s prednje strane ploča dok je priključak vodiča sa stražnje strane ploče


Rastalni osigurač

Signalno oko ima karakterističnu boju za standardne vrijednosti struje

OSIGURAČI SE NE SMIJU KRPATI ! !

Potrebno ugraditi prisjedni vijak (onemogućava umetanje uloška veće nazivne struje)


Automatski osiguračAutomatski osigurač ima:

• Bimetal – za zaštitu od preopterećenja

• Elektromagnetski okidač – za zaštitu od kratkog spoja

• Preklopnik – za ponovno stavljanje osigurača u pogon

Postoje dvije izvedbe automatskog osigurača

• kvadratnog kućišta koje se ugrađuje pomoću vodilica narazvodne ploče

• valjkastog umetka koji se uvrne u tijelo rastalnog osigurača

Vrijeme isključenja (okidanja) je manje od 0,1 s.

Skuplji od rastalnih, ali zbog većeg broja uklopa/isklopasu isplatljiviji.


Automatski osiguračAutomatski osigurač1 - termoplastični, nezapaljivi oklop

2 - izlaz

3 - lučna komora

4 - elektromagnet (zajedno s okidačem koji

trenutno otvara kontakte prekidača)

5 - ručica (0 – off; 1 –on)

6 - fiksni kontakt

7 - pomični kontakt

8 - vodič luka (povezan s bimetalom; u slučaju

kratkog spoja struja putem vodiča

luka zaobilazi bimetal i na taj način ga štiti)

9 - bimetal

10 - ulaz


Niskonaponski visokoučinski osiguračRastalni osigurači s noževima (tip N).

Koriste se za zaštitu:

• kabela od kratkog spoja i preopterećenja

• elektromotora od kratkog spoja u industrijskim postrojenjima gdje su ugrađena trošila većih snaga

Imaju tromu karakteristiku pregaranja, što ih čini prikladnima za osiguranje krugova gdje dolazi do povremenih kratkotrajnih preopterećenja.

Glavni dijelovi:

1. Nosač osigurača – sastoji se od temeljne porculanske ploče s kontaktnim vilicama i priključnim stezaljkama

2. Uložak osigurača – izrađen od keramike kvadratnog oblika u kome se nalazi rastalna traka i kvarcni pijesak

Izmjena se vrši pomoću posebne ručke obavezno u neopterećenom stanju (po mogućnosti i beznaponskom)


Niskonaponski visokoučinski osigurač


2. Zaštitni uređaj diferencijalne struje (FID sklopka)

Koristi se za zaštitu od direktnog ili indirektnog dodira unulovanim sustavima (TN-S i TN-C/S).

Radi na principu mjerenja diferencijalne struje (uspoređuje strujekoje ulaze i izlaze iz trošila posredstvom transformatora).

Kod proboja izolacije (KS) struja protječe kroz zaštitni PE vodič,

te se zbog razlike struje inducira napon koji daje impuls za isključenje prekidača.

Zaštitni uređaj diferencijalne struje se u TN-S i TN-C/S sustavima upotrebljava za zaštitu od direktnog i indirektnog dodira uz obvezu da isključuje napajanje kod:

direktnog dodira – najveća dozvoljena struja je 30 mA

indirektnog dodira – maksimalni napon koji se smije pojaviti je 50 V AC


3. Bimetal

Dva čvrsto spojena metala s različitim temperaturnim koeficijentima istezanja.

Prolaskom struje, bimetalna traka se zagrijava te dolazi do njenog iskrivljenja koje mehanički djeluje na isklop odnosno uklop kontakata.

Koristi se kao zaštitni element za zaštitu od preopterećenja kod:

- automatskih osigurača

- sklopnika s bimetalnim relejem

- zaštitnog prekidača


4. Gromobranska instalacija

Gromobranska instalacija štiti građevine (i živa bića u njima) od štetnih posljedica izbijanja atmosferskog elektriciteta i to tako da oko građevine

• načini zaštitni prostor (50 do 100 m)

• u slučaju izbijanja atmosferskog elektriciteta u građevinu prihvati i odvede struju izbijanja u zemlju bez opasnosti za građevinu i ljude u njoj

Gromobranske instalacije se izvode u obliku Faradayevog kaveza.

Osnovni dijelovi gromobranske instalacije su:

- Hvataljke

- Odvodi

- Uzemljivači


4. Gromobranska instalacija - Hvataljke

Dio gromobranske instalacije kojem je zadatak preuzeti na sebe atmosfersko izbijanje.

Postavljaju se na najviše dijelove građevine (sljeme krova, dimnjaci..)

Kao hvataljke mogu poslužiti:

• metalni vodovi duž i povrh građevine

• uspravni metalni štapovi

• vanjske metalne mase građevine (limeni krovovi d≥0,55mm, krovni ukrasi, jarboli, dimnjaci…)

Najčešće se koristi pocinčana traka najmanje debljine 3mm minimalnog presjeka 60 mm2 (Fe/Zn 20x3mm) ili pocinčana žica minimalnogpromjera 8 mm (Fe/Zn Φ 8 mm)


4. Gromobranska instalacija - Odvodi

Spaja hvataljke s uzemljivačem kako bi prihvaćeni električni naboj najkraćim putem odveo u zemlju.

Postoje:

• Glavni odvod – dimenzije određene propisima (kao i hvataljke)

• Pomoćni odvodi – ostali odvodi koji nemaju dovoljni presjek (oluci..)

Na odvodima na cca 1,75m od zemlje se nalazi „mjerni spoj” koji služi:

• za mjerenje otpora uzemljenja gromobranske instalacije

• za spoj dovoda i uzemljivača


4. Gromobranska instalacija - Uzemljivači

Metalni predmet koji je na neki određeni način ukopan u zemlju da struju munje odvodi u zemlju (ima vrlo velik utjecaj na kvalitetu gromobranske instalacije, otpor uzemljenja ne smije biti veći od 20 Ω).

Osnovni tipovi : traka, temeljni uzemljivač, ploča, cijevi

Traka

- polaže se oko temelja objekta na udaljenosti najmanje 2 m

- dubina polaganje minimalno 0,5m (preporuča se 0,8m)

- Fe/Zn traka minimalnog presjeka 100mm2 i najmanje debljine 3,5 mm

Fe/Zn žica najmanjeg promjera Φ 10 mm

Temeljni uzemljivač

Metalna traka se postavlja u betonske temelje, te preko betona dolazi u kontakt s okolnom zemljom. Na te trake se zavaruje i metalna armatura.

Zbog vlage u betonu, uzemljivač ima dobar dodir s okolnom zemljom na velikoj površini zbog čega su mali prijelazni otpori.

Beton štiti uzemljivač od mehaničkih i kemijskih oštećenja zbog čega uzemljivač ima dugi vijek trajanja.


Za odabir pravilne vrste zaštite od statičkog elektriciteta je važno da li je tijelo nastanka statičkog elekrticiteta vodljivo ili nevodljivo.

Električni naboj proizveden na izolacijskom tijelu je vezan za mjesto nastanka i nema slobodnih nosioca naboja.

Električni naboj proizveden na vodljivom tijelu nije vezan za mjesto nastanka pa brzo dolazi do njegove neutralizacije.

Mjere zaštite od statičkog elektriciteta su:

1. Galvansko spajanje u uzemljenje

2. Ionizacija zraka

3. Vlaženje zraka

4. Povećanje vodljivosti materijala

5. Antistatička preparacija


1. Galvansko spajanje u uzemljenjeSpajanjem dvaju tijela različitih potencijala, potencijali im se izjednačuju, a njihovim spajanjem s zemljom naboj odlazi u zemlji i potencijal im je 0 V.

Ovakva metoda je efikasna tamo gdje su predmeti vodljivi, odnosno gdje električni naboj nije vezan za mjesto nastanka.

2. Ionizacija zrakaIonizirani zrak ima zadataka neutralizacije statičkog elektriciteta s nabijenih tijela. Ionizacija zraka se postiže pomoću:

- Statičkog češlja – visokim naponom se ionizira zrak oko nabijenih tijela, a kad električni naboj dođe pod utjecaj visokofrekventnog električnog polja, dolazi do njegove neutralizacije (ne smije se koristiti gdje ima exp.smjesa)

- Ionizatora s radioaktivnim izotopom – nestabilni atomi izotopa (Talij 204, Stroncij 90) zrače beta čestice koje ioniziraju zrak. Nabijena tijela privlače iz zraka nabijene čestice te dolazi do neutralizacije naboja.

Metoda se smije koristiti sukladno propisima o zaštiti od ionizirajućeg zračenja.


3. Vlaženje zrakaPovećanje vlažnosti zraka se provodi klima uređajima i ventilacijom.

Povećava se površinska vodljivost nabijenih tijela čime se omogućava odvođenje statičkog elektriciteta.

Zrak vlažnosti 60-70% onemogućava nakupljanje električnog naboja u opasnoj količini.

4. Povećanje vodljivosti materijalaUpotrebom materijala čiji otpor ne prelazi 106 Ω, osigurava se dovoljna vodljivost tijela za efikasno odvođenje statičkog elektriciteta u zemlju.

Za povećanje vodljivosti se koriste razni dodaci-aditivi (grafit, čađa, metalna prašina, glicerin, etilni alkohol…)

Ako se u sustavu odvođenja statičkog elektriciteta koriste vodljivi podovi, njihov otpor ne smije biti veći od 10 Ω.

U postrojenjima i prostorima (proizvodnje elektroničkih komponenata, municije, eksploziva, pirotehničke opreme, operacijske sale itd), treba se upotrebljavati odjeća izrađena od prirodnih vlakana dok obuća mora imati dobru vodljivost (kožna ili povodljiva guma)


5. Antistatička preparacija

Nekad se umjesto povećanja vodljivosti materijala, povećava samo površinska vodljivost.

Tada se površine premazuju ili prskaju tankim slojem vodljivih tvari (lakova, boja, premaza), ili se uranjanju u antistatičnu tvar čime se povećava površinska vodljivost tijela.


Vatrodojavni sustav – sustav za rano otkrivanje požara u fazi nastajanja, određivanja mjesta požara te zvučno i svjetlosno alarmiranje odgovornog osoblja.

Dijelovi vatrodojavnog sustava su:

1. Vatrodojavna centrala

2. Javljači požara

3. Vatrodojavna mreža (instalacije)

4. Izvor napajanja (AC i DC)

5. Uređaji za zvučno i svjetlosnouzbunjivanje (alarmni uređaji)


Vatrodojavna centrala – centralni dio sustava služi za:

• obradu signala koji dolaze od javljača požara, te u slučaju požara uključuje uređaje za zvučno i svjetlosno uzbunjivanje (dva stupnja uzbunjivanja)

• automatsko pokazivanje pogonskog stanja vatrodojavnog sustava ustav• normalni rad

• uključenost/isključenost (zona, grupa, linije, petlje, adrese)

• smetnje (električnog napajanja, kvara na liniji, nedostatak glave, zaprljanost glave)

• požarni alarm

• nadziranje i upravljanje cijelog sustava za dojavu požara


Vatrodojavna centrala prema potrebi može:

• uključiti stabilne sustave za gašenje

• ubilježiti dojavu požara (pisačem)

• isključiti ventilaciju u ugroženom prostoru

• isključiti električno napajanje u ugroženom prostoru

• zatvoriti protupožarna vrata između požarnih sektora

• uključiti uređaj za prosljeđivanje dojave požara u vatrogasnu postrojbu, policiju, prihvatne centre zaštitarskih tvrtki

• otvoriti odvode dima i topline

• zaustaviti dizalo u najnižoj točki

• primiti dojavu požara od ostalih uređaja protupožarne zaštite (sprinkler sustav)


Javljači požara –dijelovi vatrodojavnog sustava koji otkrivaju nastanak požara u štićenom području građevine

Dijelimo ih na RUČNE i AUTOMATSKE javljače požara.

1. Ručni javljači požara

• ručno se uključuje dojava požara

• to su mikrosklopke koje se montiraju u posebna kućišta ispod tankog stakla, a aktiviraju se razbijanjem stakla i pritiskom na tipkalo ili samo razbijanjem stakla.

• Aktiviranje ručnog javljača znači sigurno postojanje požara, tako da požarni alarm aktivira drugi stupanj uzbunjivanja


2. Automatski javljači požara

Automatski javljače u slučaju požara u određenom području

aktiviraju požarne veličine (dim, toplina, svijetlost) koje se

javljaju prilikom svakog požara.

Pri tome požarne veličine uzrokuju promjenu električnih veličina

(napon, struja, otpor) osjetnog strujnog kruga, što preko

elektronskih sklopova javljača aktivira požarni alarm.

Podjela automatskih javljača obzirom na vrstu požarne veličine:

• dimni javljači (ionizacijski i optički)

• toplinski javljači (termomaksimalni i termodiferencijalni)

• javljači plamena (infracrveni IR i ultraljubičasti UV)


3. Vatrodojavna mreža

Vatrodojavni sustav treba imati vlastitu mrežu vodova, koja

mora biti potpuno nezavisna od drugih instalacija jake i slabe

struje.

Svaka vatrodojavna centrala mora imati nadzor neprekinutosti

glavnih vodova vatrodojave i u slučaju prekida mora se aktivirati

smetnja.


4. Izvori električnog napajanja

Napajanje vatrodojavnog sustava treba se izvesti sa dva, međusobno neovisna izvora električne energije (AC,DC).

Jedan od izvora treba biti gradska mreža; 230 V, 50 Hz. Za dovod električne energije iz gradske mreže treba se upotrijebiti vlastiti strujni krug s vlastitim posebno označenim osiguračem.

Drugi izvor mora biti akumulatorska baterija; 24 (12) V =. Kapacitet akumulatora određen je veličinom vatrodojavnog sustava te načinom ljudskog nadzora nad vatrodojavnim sustavom.

Ispad jednog od izvora električnog napajanja treba biti zvučno i svjetlosno prikazan kao smetnja.


5. Uređaji za zvučno i svjetlosno uzbunjivanje

(alarmni uređaji)

Služe za zvučno i svjetlosno uzbunjivanje osoblja u objektu

prilikom požarnog alarma.

Zvučni uređaji za uzbunjivanje moraju imati nivo zvuka od

najmanje 60 dB, a mogu biti trube, sirene i zvona. Isto tako u

svrhu evakuacije iz građevina (bolnice, hoteli) mogu se preko

sigurnosnih razglasa davati i govorne poruke.

Svjetlosni uređaji za uzbunjivanje mogu biti rotacijske lampe,

bljeskalice, paralelni indikatori (iznad vratiju prostorija u kojima

se nalazi javljač požara).


Protueksplozijska zaštita električnih uređaja provodi se u

prostorima u kojima postoji mogućnost pojave ekslozivnih

smjesa, a kako bi se onemogućilo da električni uređaji budu

uzročnici paljenja eksplozivnih smjesa.

Postoje samo dva osnovna načina da električni uređaj ne

bude uzročnik paljenja eksplozivnih smjesa, i to:

1. PRIMARNA PROTUEKSPLOZIJSKA ZAŠTITA

2. SEKUNDARNA PROTUEKSPLOZIJSKA ZAŠTITA



Zaštitne metode koje onemogućavaju nastanak eksplozivnih smjesa

– do eksplozije ne dolazi jer smjesa zapaljivog medija nije u

granicama eksplozivnosti

Mjere je potrebno primjenjivati bez obzira na upotrebu električnih uređaja.

Ako je neki prostor ugrožen eksplozivnim smjesama potrebno je:

• po mogućnosti ograničiti zapaljivi medij na što manju količinu

koja može ugroziti okolnu atmosferu,

• u ugroženom prostoru ograničiti količinu zraka odnosno kisika,

• ventilacijom prostora spriječiti pojavu eksplozivnih smjesa,

• kontroliranim tehnološkim procesom rada pravovremeno uočiti

prisutnost eksplozivne smjese te primjeniti postojeće mjere

zaštite.



Najčešća metoda koja se primjenjuje za onemogućavanje eksplozivnih

smjesa je uporaba ventilacije. Ventilacija je dovođenje ili strujanje svježeg

zraka unutar ugroženog prostora radi sprječavanja nastajanja eksplozivnih

smjesa, odnosno njihovo brzo razrjeđivanje i odvođenje ispod DGE.

Ventilacijom se izravno utječe na vremensko trajanje eksplozivne smjese u

prostoru, na njeno prostorno širenje, a samim time i na vrstu zone

opasnosti.

Postoje sljedeće osnovne vrste ventilacije:

a) prirodna ventilacija - nastaje prirodnim strujanjem zraka

b) prisilna ventilacija - nastaje uporabom ventilatora ili sustava za

ventilaciju


2. SEKUNDARNA PROTUEKSPLOZIJSKA ZAŠTITA

Zaštitna metoda koja se primjenjuje na električnom uređaju pomoću koje se onemogućava da električni uređaj bude uzročnik paljenja okolne eksplozivne smjese – do eksplozije ne dolazi jer električni uređaj nije sposoban izazvati paljenje eksplozivne smjese.

Sekundarna protueksplozijska zaštita električnih uređaja provodi se na osnovu slijedećih načela:

• do eksplozija smije doći samo u prostoru unutar kućišta električnog uređaja ali bez mogućnosti da eksplozija izađe van kućišta te da zapali vanjsku eksplozivnu smjesu,

• eksplozivna smjesa je u kontaktu s električnim uređajem ali isti ne može zapaliti eksplozivnu smjesu,

• onemogućavanje kontakta eksplozivne smjese i uzročnika paljenja (električnih uređaja).

Svaki električni uređaj koji je izveden u jednoj od gore navedenih vrsta zaštite, nosi na sebi oznaku Ex.

VII. OPASNOSTI OD UDARA ELEKTRIČNE STRUJE

Pri radu i upotrebi električnih uređaja, u nekim opasnim

situacijama na čovjeka može djelovati napon.

Tako postoje:

1. Opasnost od „direktnog dodira”

2. Opasnost od „indirektnog dodira”

3. Opasnost od približavanja dijelovima pod naponom

4. Opasnost od lučnog izboja (električnog luka)


1. Opasnost od „direktnog dodira”

Direktan dodir dijelova pod naponom nastaje kada čovjek

dodirne jedan ili oba (fazni ili linijski napon) vodiča odnosno

bilo koji dio uređaja pod naponom.

Zaštita se provodi:

• izoliranjem dijelova pod naponom,

• pregrađivanjem ili ugradnjom u kućišta,

• ograđivanjem zaprekama,

• postavljanjem izvan dohvata ruke,

• dopunskom zaštitom uređajima diferencijalne struje (FID

sklopke) te

• uporabom sigurnosnog malog napona (do 50 V ).



Indirektni dodir nastaje kada čovjek dodirne dijelove uređaja koji u

normalnom radu nisu pod naponom, ali koji uslijed kvara (proboja

izolacije) dođu pod napon.

Naročito je velika opasnost od “indirektnog dodira” jer dijelovi

električnog uređaja dolaze pod napon samo u slučaju kvara, a da to

čovjek niti zamijeti niti to naslućuje.

Metode zaštite:

• automatskim isključenjem napajanja,

• upotrebom uređaja klase II ili odgovarajućom izolacijom,

• postavljanjem u nevodljive prostore,

• lokalnim izjednačavanjem potencijalom bez spajanja sa zemljom,

• električnim odvajanjem i

• uporabom sigurnosnog malog napona (do 50 V ).



U opasnosti indirektnog dodira spadaju

• NAPON DODIRA

• NAPON KORAKA


2. Opasnost od „indirektnog dodira” – NAPON DODIRA

Ako čovjek dodirne kućište električnog uređaja koje je uslijed

greške pod naponom njegovim će tijelom poteći dio struje

greške koja je ovisna o otporu rasprostiranja (otpor kućišta i

otpor zemlje) i otporu ljudskog organizma.

Na taj način će ljudsko tijelo biti zahvaćeno razlikom

potencijala koja se naziva napon dodira.

Napon dodira je razlika potencijala između kućišta pod

naponom i udaljenosti (položaja na ekvipotencijalnoj plohi)

čovjeka u trenutku dodira

𝑼𝒅 = 𝑼𝟎 − 𝑼𝟏


2. Opasnost od „indirektnog dodira” – NAPON KORAKA

Ako čovjek hoda i nađe se u blizini mjesta ulaska struje u zemlju

onda će njegove noge uzrokovati razliku potencijala između

ekvipotencijalnih ploha, pa će dio struje greške protjecati kroz

čovječje tijelo.

Ta se razlika potencijala naziva napon koraka.

Napon koraka je razlika potencijala između ekvipotencijalnih

ploha koje čovjek premošćuje svojim korakom.

Nastaje na mjestu udara groma ili pada VN kabela na zemlju

Napon dodira odnosno koraka ovisi o:

- obliku krivulje raspodjele el. potencijala

- veličini struje kroz zemlju

- otporu rasprostiranja (vrsti zemlje)

𝑼𝒌 = 𝑼𝟏 − 𝑼𝟐


3. Opasnost od približavanja dijelovima pod naponom

Kada se čovjek previše približi dijelovima pod naponom može doći do električnog proboja zraka kao izolatora, te dolazi do električnog udara.To se najčešće događa kod postrojenja i uređaja visokognapona. (TS, dalekovodi, vodovi za vlakove)

4. Opasnost od lučnog izboja (električnog luka)

Električni luk nastaje zbog kratkog spoja ili iskapčanja većihelektričnih potrošača samo rastavljačima, a ne prekidačimasnage

Čak i pogled u lučni izboj može izazvati jaka oštećenja vida, a ako luk zahvati tijelo mogu nastati teške, pa i smrtne ozljede(pogotovo kod visokog napona).


Opasnosti djelovanja električne struje na ljudski

organizam

Djelovanjem napona, struja na ljudski organizam može

djelovati:

• toplinsko (opekline)

• mehaničko (oštećenje tkiva, pucanje kostiju)

• kemijsko (elektroliza krvi)

• biološko (treperenje srca u ritmu frekvencije 50 Hz, paraliza

dišnih mišića, povećanje krvnog tlaka, oštećenje nervnog

sustava)



organizam

Štetnost djelovanja struje na ljudski organizam određuje:

• napon dodira,

• jakost struje koja prolazi kroz organizam,

• vrsta električne struje (AC ili DC)

• frekvencija,

• dužina trajanja prolaza struje kroz organizam,

• put prolaza struje kroz tijelo i

• individualna svojstva ljudskog organizma (razne bolesti,

znojenje, alkoholiziranost smanjuje otpornost organizma,

otpor ljudskog tijela - kože)



organizam

Najveći dopušteni napon dodira iznosi 50 V efektivne

vrijednosti izmjenične (AC) struje (50 Hz).

(u normalnim uvjetima ne izaziva smrt)

Struja od 50 mA može izazvati smrt kod čovjeka.

Najveći dopušteni napona dodira za istosmjerni (DC) napon

iznosi 120 V.

Prosječna vrijednost otpora ljudskog tijela 1000 .


Uzemljenje vodljivih dijelova kućišta električnih uređaja

Štetnost djelovanja struje na ljudski organizam određuje:

• napon dodira,

• jakost struje koja prolazi kroz organizam,

• vrsta električne struje (AC ili DC)

• frekvencija,

• dužina trajanja prolaza struje kroz organizam,

• put prolaza struje kroz tijelo i

• individualna svojstva ljudskog organizma (razne bolesti,

znojenje, alkoholiziranost smanjuje otpornost organizma,

otpor ljudskog tijela - kože)



Kako bi električna zaštita pravilno funkcionirala danas se uglavnom upotrebljavaju nulovani sustavi električnih mreža (TN-S, TN/C-S), što znači da im je jedna točka električne mreže direktno spojena na zemlju, a vodljivi dijelovi (kučište) električnog uređaja spojeni su na uzemljenu točku sustava električne mreže.

TN-C sustav električne mreže (nulovani sustav gdje su neutralni i zaštitni vod sjedinjeni u jednom zajedničkom vodu) zabranjen je za električne mreže čiji je presjek vodiča manji od 10 mm2.

Zbog toga se u našem elektroenergetskom sustavu najčešće i koriste navedeni sustavi električnih mreža te se najveći broj svih strujnih udara događa uključenjem čovjeka u strujni krug između faze i zemlje.

U slučaju proboja izolacije na kućište električnog uređaja strujni krug se zatvara preko kućišta električnog uređaja, ljudskog tijela, zemlje (tla), pogonskog i jednog od namota transformatora te električnih vodova.



Da bi se u sustavima električnih mreža TN-S i TN-C/S

osigurala pravilna zaštita od direktnog i indirektnog dodira

(uporaba uređaja diferencijalne struje i osigurača) potrebno je

da otpor zaštitnog PE vodiča (Rzv) bude puno manji od otpora

ljudskog tijela (Rlj), odnosno od ukupnog otpora strujnog kruga

(Ruk).

Rzv <<<<<< Ruk Izv >>>>>> I

To je potrebno zbog toga da bi se u slučaju proboja izolacije

strujni krug zatvarao preko manjeg otpora (paralelan spoj

otpora uzrokuje da veća vrijednost električne struje uvijek teče

manjim otporom). Na taj način veća električna struja (Izv) teče

kroz zaštitni vod, a manja struja (I) prolazi kroz ljudsko tijelo.

Osim toga time se postiže i brže aktiviranje zaštitnih uređaja.


Označavanje niskonaponskih energetskih vodova

Da bi se smanjile opasnosti, prilikom rada s NN energetskim vodovima, vodovi se označavaju sukladno funkciji koju obnašaju pomoću slova i boja izolacije.

fazni vod - prema zemlji je pod naponom

slovna oznaka - L1, L2, L3 (linija)

boja izolacije - crna ili smeđa

neutralni vod - spojen na uzemljenu nul točku sustava električne mreže

slovna oznaka - N

boja izolacije - plava

zaštitni vod - koji služi za spajanje vodljivih dijelova (kućišta) električnih uređaja

slovna oznaka - PE

boja izolacije - žuto/zelena

zaštitno/neutralni vod - ujedinjuje funkcije i neutralnog i zaštitnog voda

slovna oznaka - PEN

boja izolacije - žuto/zelena


Označavanje niskonaponskih energetskih vodova

Ovakvo obilježavanje pojedinih žila energetskih vodova sa zaštitnom žilom (do 5 žila) se izvodi za:

izolirane vodove za prijenosne električne uređaje,

izolirane vodove za stalno polaganje,

kabele.

Za jednožilne izolirane vodove (koji su predviđeni za uvlačenje u instalacione cijevi) boje žila nisu određene, već je potrebno paziti da se za:

fazni vod upotrebljava izolacija tamnijih boja,

neutralni vod upotrebljava izolacija svijetlo plave boje,

zaštitni i zaštitno/neutralni vod upotrebljava izolacija žuto/zelene boje.

HVALA NA PAŽNJI

elektrotehniČke mjere zaŠtite od poŽarake-mjere-zop.pdfelektrična instalacija - skup međusobno...

Documents