ekonomist magazin

64
magazin TM Beograd pre 30 godina: Kako je pao Fantom Menadžment: Kako upravljati zgradom Marketing: Adidasova čarobna lopta BANJE Inđija i Vrujci - novi Vrnjci Broj 321, 17. jul 2006. cena 160 dinara, 3EUR, 8km www.ekonomist.co.yu Interkontinental: Hotel na promaji

Upload: milos-malinovic

Post on 16-Apr-2015

281 views

Category:

Documents


20 download

DESCRIPTION

Stari brojevi sada vec ugasenog izdanja Ekonomist media group

TRANSCRIPT

Page 1: Ekonomist magazin

magazin

TM

Beograd pre 30 godina:Kako je pao FantomMenadžment:Kako upravljati zgradomMarketing:Adidasova čarobna lopta

BANJE Inđija i Vrujci - novi Vrnjci

Broj 321, 17. jul 2006. cena 160 dinara, 3EUR, 8km www.ekonomist.co.yu

Interkontinental:

Hotelna promaji

Page 2: Ekonomist magazin

Uvodnik 6 Igra s vekovima

Pregled nedelje 8 Politika 9 Ekonomija

Ekonomija i društvo 12 Interkontinental

Hotel na promaji 15 Fokus

Kamate 16 Ekonomske perspektive Crne Gore

“Tigar na Mediteranu” 18 Tender za električna brojila

Francuska veza 20 Pitanje nedelje

Sunčati se ili ne, pitanje je sad:Sunce sija, pazi se

2� Privredna kretanjaGubici i dugovi

Tržište i novac 3� Dandi – Plemeniti Metali

Decenija kanadskih ulaganja 36 Pravo poreskog obveznika na odlaganje

plaćanja poreskog duga (III)Neuredan zahtev

37 Mlekoprodukt, Zrenjanin Profi t uz Francuze

�0 ZoomBuđenje indeksa

Libertas �1 Komuniciranje u novim medijskim uslovima �1 Ispovest bogataša

Marketing �2 Više od marketinga

Adidasova čarobna lopta

Menadžment �5 Facility menadžment ili moderni domari

Diše i miriše

26 Banje

Inđija i Vrujci - novi Vrnjci Većina srpskih banja živi od stare slave i usput propadaju umesto da zarađuju pare. Država neće da investira dok se banje ne privatizuju, ali ne donosi sistemske propise kojima bi to bilo omogućeno. Nejasno vlasništvo i neizvesnost oko izvorišta vode - dva su ključna elementa koja odbijaju svakog potencijalnog investitora u banjski turizam Srbije. Kako je opština Inđija “kreativnim premošćavanjem” uspela da dovede “Terme Olimija” da zajedno grade novu banju

Sadržaj17. JUL 2006 / BR. 321

foto: Dragan Milošević

foto

graf

ija n

a na

slov

noj s

tran

i: Br

anis

lav

Ješi

ć

Page 3: Ekonomist magazin

Sadržaj

Dragan Tomić:

Iz krize na tržište21Nova poslovna filozofija podrazumeva reorganizaciju proizvodnje kako bi se povećao kvalitet i promenu strategije prodaje.

32

BR. 321 | 17. JUl 2006 | � Sadržaj

Izdaje: Novinsko-izdavačko preduzeće, Ekonomist media group, Beograd, Direktor: Jelena Radulović, Direktor finansija: Sanja Glišić, “Ekonomist magazin”, Beograd, Kondina 20, Telefoni: centrala (011) 33.33.007, 33.74.051 (fax), Izdavački savet: Vladimir Gligorov (predsednik), Srđan Bogosavljević, Božidar Đelić, Dragiša Lekić, Veselin Vukotić, Glavni i odgovorni urednik: Mijat Lakićević, Redakcija: Suzana Bojadić, Miša Brkić (zamenik glavnog i odgovornog urednika), Milan Ćulibrk, Vladimir Karakašević,

Biljana Korica Vukajlović, Miloš Marković, Bojana Oprijan Ilić, Ivana Petrović, Ivana Radmilac, Rade Repija, Ivan Sekulović, Biljana Stepanović, Vlastimir Stevanović,Vojislav Stevanović, Predrag Ursić, Nadežda Vodeničar, Nenad Zorić, Saradnici: Aleksandra Ajdanić (Vašington), Aleksandar Arsenijević (Čačak), Snežana Antić (Kraljevo),

Valentina Delić, Ilija Despotović, Nikola Dragaš, Petar Đukić, Vladimir Gligorov (Beč), Ranko Grubač (GRR), Predrag Koraksić, Dragica Lalatović, Živan Lazić (Novi Sad),Aleksandar Lebl, Milutin Mitrović (Trst), Stojan Stamenković, Božo Stojanović, Maja Stojanović, Marko Jevtić, Ante Gavranović (Zagreb),

Dizajn: Predrag Mirković, Saša Radojević, Grafički urednik: Zoran Radojević, DTP: tri D, Foto: Dušan Đorđević (urednik), Branislav Ješić, Dragan Milošević (011) 33.33.014, Tehnička podrška: Nenad Ždraljević, Prevod: Marijana Kremić, Direktor konferencije: Ana Popović, (011) 33.33.010, Konferencije: Jennifer Grubač (zamenik direktora),

Branislava Samardžić, Ivan Nakarada, Direktor marketinga: Maja Kozić (011) 33.33.004, Marketing: Dario Kostenjak, Milun Marić, Direktor prodaje i distribucije: Danijela Ilić (011) 33.33.012, Pretplata: Mikailo Bodiroga, Sekretar redakcije: Miroslava Dikosavljević, Agencijski servis: BETA, FoNet,

Fotoservis: FoNet, Reuters, Distribucija štampe: Global press, Beograd, Bulevar Vojvode Mišića 10, (011) 36.12.229, Štampa: “Politika a.d.”, Beograd, Pančevački put 47a, Pretplata: Godišnje: 9.900 dinara, Polugodišnje: 6.000 dinara, Cena za Crnu Goru: 140 EUR, Cena za inostranstvo: 230 EUR. U cenu pretplate uračunate su specijalne publikacije

koje će EM objaviti u ovoj godini. Žiro-računi: Raiffeisenbank a.d., Resavska 22, Beograd: 265-1100310004681-71; Nova banka, Beograd, Kosovska 1: 240-0033272201500-85, www.ekonomist.co.yu, e-mail: [email protected], [email protected], [email protected], marketing: [email protected]

konferencije: [email protected]

Impresum

Tehnologija �8 Tehnologija

Pametna čelična šaka

Region �9 Slovenija

Oklopna diverzija

Evropska unija 51 Ujedinjenje

Fudbal i politika 52 Fudbal

For¢a Italia!

Svet 55 SAD

Promena adrese

Life style 57 Vesele sedamdesete

Kako je pao Fantom

Na ručku sa... 60 Goran Nedeljković, Office 1 Superstore

Nameštam,ne smeštam

Index 62 Cene i troškovi života 63 Trgovina 6� Svetske berze

(no) comment 66 Daleko je evropsko sunce

Obrad Sikimić:

Mnogo kartica, malo znanjaDevedeset sedam od sto članova makar jednom mesečno koriste Dajners karticu.

Page 4: Ekonomist magazin

Sve u svemu, za manje od 45 dana valuta Evropske

unije izgubila je pet odsto svoje vrednosti (pala je

za 4,1 dinar). A “propala” bi i više da je, kako je to neko duhovito primetio,

Narodna banka Srbije nije štitila.

Čime su to Unija i njena centralna banka zadužile Srbiju i njenu centralnu

banku pitanje je na koje nikad nećemo dobiti

odgovor. A uzgred, da li je primećeno neko

komešanje u Evropi zbog ovog srozavanja evra?

Uvodnik6

U četvrtak, 13. jula, jedan evro vredeo je 84 dinara (po srednjem kursu) što je bila

kota oko koje se vrteo prethodne dve nede-lje, ali je već sutradan, u petak, pao na još niže grane - 83,6 dinara. Pre mesec i po dana, 31. maja za jedan evro, opet po srednjem kursu, dobijalo se 87,7 dinara. Od tada evro neprekidno pada: 14. juna bio je 87 dinara, a poslednjeg dana šestog meseca, prvi put je (sa ravno 86) pao na ispod 85 dinara, a pao bi i više da NBS nije intervenisala - kupovi-nom. Sve u svemu, za manje od 45 dana valu-ta Evropske unije izgubila je pet odsto svoje vrednosti (pala je za 4,1 dinar). A “propala” bi i više da je, kako je to neko duhovito prime-tio, Narodna banka Srbije nije štitila.Čime su to Unija i njena centralna banka za-dužile Srbiju i njenu centralnu banku pitanje je na koje nikad nećemo dobiti odgovor. A uzgred, da li je primećeno neko komešanje u Evropi zbog ovog srozavanja evra?

UzrociŠalu na stranu, zašto evro pada? Postoje, kažu poznavaoci, tri razloga. Prvi je tzv. sezonski: došli gastarbajteri, doneli devize i počeli da troše. Ovaj razlog, međutim, ne pije vodu, ili bar ne sasvim. I ranije su, na-ime, dolazili gastarbajteri pa nije bilo ovo-likog skoka, unazad, tj. pada. Drugi razlog možda unosi malo jasnoće u prethodni. Pad evra, naime, poklapa se sa najavom povla-čenja Narodne banke Srbije iz menjačkih poslova i smanjenjem provizije koju je do tada NBS plaćala menjačnicama. Računa se da je, od ukupno otkupljenih 150 miliona dolara u junu, veći deo “odrađen” preko po-slovnih banaka.Treći razlog leži u činjenici da su i same po-slovne banke, da bi uskladile svoju deviznu poziciju (pošto im je propisano da kapital moraju da drže u dinarima a ne, kao do sada, u devizama) bile prinuđene da pro-daju devize.Tako se na tržištu odjednom našla povećana količina deviza. Narodna banka, međutim, nije htela da kupuje te devize. Jer, to bi zna-čilo povećanu emisiju dinara, što bi, opet, dovelo do porasta inflacije. Višak stranog, manjak domaćeg novca, zakon ponude i tra-žnje deluje hteli ne hteli i - evro pada, dinar raste. Ali je zato inflacija u junu bila - nula.

Osnovni zadatak svake centralne banke i je-ste borba protiv inflacije. I u “teoriji” je već slavan primer guvernera centralne banke Nemačke, Bundesbanke, koji su u više na-vrata tokom druge polovine prošlog veka, svojom nepopustljivo strogom monetarnom politikom, obarali tamošnje vlade. (Čak i jed-nog Helmuta Šmita, recimo, mada od strane ništa manje poznatog Karla Ota Pela). Ova analogija falična je iz jednog jednostav-nog razloga: Još se nije rodio taj guverner koji bi u Srbiji oborio makar ministra, a ka-moli premijera. Za obaranje privrede to, me-đutim, ne važi.Nije ni čudo što, kako je na sastanku sa izvoznicima u Privrednoj komori Srbije re-kao guverner Radovan Jelašić “ni u Narod-noj banci ne slave, nego su zabrinuti zbog depresijacije evra”. Na pomenutom skupu - održanom na inicijativu NBS, što bez sumnje govori o njenoj potrebi, i volji, da sasluša i drugu stranu. tj privredu - imalo je šta da se čuje. Pre svega - to je generalno pitanje da li je kurs odraz, rezultat, snage jedne privrede, rasta njene produktivnost i efikasnosti. Da je tako, rekli su privrednici, ne bi bilo nika-kvih problema i niko protiv toga ne bi imao ništa protiv. Jasno je svima da kurs danas služi kao osnovna poluga za borbu protiv inflacije, i naravno da je u redu da inflacija bude što manja, ali se s druge strane otvara problem što će dalji rast već precenjenog di-nara loše uticati na ionako skroman izvoz. A olakšaće uvoz. Šta će biti, postavljeno je pi-tanje, kad se proda sve što treba da se pro-da, iz čega će onda da se pokriva ogroman, rastući, spoljnotrgovinski deficit. “Ovde se danas buni industrijski sektor privrede, oni koji nešto proizvode i izvoze, onih koji uvoze žvake, patike, krpice ovde nema”, poručeno je, na kraju, guverneru, ali i svim drugim, njima možda još i više, kreatorima i realizatorima ekonomske politike.

PoslediceKo ima koristi od ovakve politike kursa. Još davno je Danica Popović, profesor beograd-skog Ekonomskog fakulteta rekla da od de-presijacije evra korist imaju mnogi: počev od vlade (mora manje para da izdvaja za otplatu dugova), preko uvoznika i monopolista (koji su, po pravilu, sjedinjeni u jednom licu, da

Pad evraBR. 321 | 17. JUl 2006 |

Page 5: Ekonomist magazin

Uvodnik 7

l’ fizičkom da l’ pravnom i nije važno), do običnih građana (koji uvoznu robu kupuju jeftinije). Jeste da ovi poslednji nešto od svoje zarade daju bankama, preko visokih kamata, ali ipak i oni su na dobitku. Gube jedino - izvoznici.Prošla godina, bar deklarativno, bila je go-dina izvoza. Ove godine ništa od toga. Ima prečih stvari. Stižu izbori. Što se već vidi. Za razliku od prošle godine, kad je izvoz rastao brže od uvoza, ove godine beleže se suprotni trendovi. Za prvih pet meseci izvoz je, u odnosu na isto razdoblje prošle godine, porastao za 16,8 a uvoz za 23,4 odsto, dok je spoljnotrgovinski deficit veći za 30 odsto.Ne želi se ovim reći da je kurs jedini, pa ni najvažniji “generator” izvoza. Ali nije neva-žan. Često se u tom kontekstu ističe primer Mađarske koja je dugo vodila takvu politiku da je forinta depresirala dva odsto mesečno u odnosu na evro, godišnje dakle čak 25 od-sto. To je privuklo investitore u ovu zemlju, oni su ulagali, gradili fabrike, dizali proi-zvodnju i - izvozili. Prošle godine mađarski izvoz robe dostigao je 50 milijardi evra, bio je dakle deset puta veći od izvoza Srbije. Tako je Mađarska ušla u Evropsku uniju.

Srbija se međutim nije odlučila da sledi ovaj primer. Ali, sve više raste bojazan da namerava da sledi jedan drugi, a takođe mađarski. Uoči poslednjih, pre mesec-dva održanih izbora, tadašnji a i sadašnji premi-jer Mađarske, socijalista Đurčinaj, drastično je povećao plate državnoj administraciji i javnom sektoru uopšte. I - dobio je izbore. Ono što slušamo poslednjih dana u Beogra-du - gde se državnim službenicima obećava porast plata i do 40 odsto, gde se obećava porast plata i lekarima i profesorima, pa se čak obećava da će radnici kojima je ostalo pet godina do penzije država plaćati penzi-ono osiguranje iako ne budu radili - upravo na to asocira. O nacionalnim investicionim planovima, teškim milijarde evra da i ne go-vorimo. Povećanje javne potrošnje neminovno do-vodi do povećanja kamatnih stopa a to do smanjenja privatnih investicija. Svaki put kada država poveća javnu potrošnju, dakle, smanjuju se privatne investicije. Nikakvi nacionalni investicioni planovi ne mogu da zamene privatnu inicijativu, niti vlada može da zameni hiljade preduzetnika. Inače soci-jalizam i ne bi propao, zar ne.

| 17. JUl 2006 | BR. 321

Povećanje javne potrošnje neminovno dovodi do povećanja kamatnih stopa a to do smanjenja privatnih investicija. Svaki put kada država poveća javnu potrošnju, dakle, smanjuju se privatne investicije

Page 6: Ekonomist magazin

8

Politika

Predsednik Srbije Boris Ta-dić izrazio je spremnost da se sastane s najvišim zva-ničnicima Kosova i izrazio uverenje da je kompromi-sno rešenje za status Ko-sova moguće. On je izrazio spremnost da se sastane s kosovskim političarima. “Potpuno se slažem s direk-tnim pregovorima i siguran sam da ćemo napraviti veo-ma jasan bilans zajedničkih interesa Srba i Albanaca na Kosovu i Metohiji. Svi di-rektni pregovori mogu samo biti blagotvorni”, rekao je on. Kada je reč o budućem statusu Kosova, Tadić je re-kao da se zalaže za “dugo-ročno održivo i realno reše-nje” za Kosovo.

Izaslanik UN Marti Ahti-sari priprema za 24. jul u Beču “sastanak na vrhu” Be-

ograda i Prištine na kojem bi počeli neposredni pregovori o statusu Kosova, rekli su agenciji Beta međunarod-ni izvori u Briselu. Kontakt grupa bi sačekala izveštaj Ahtisarija Savetu bezbedno-sti 13. jula i u drugoj polovini meseca bi trebalo ponovo da

se sastane i izda zaključke, viđenje šta treba učiniti da se do sada uglavnom neu-spešni pregovori o Kosovu osetno pospeše.

MUP Srbije doneo je preko noći odluku da cenu tak-se za upis u državljanstvo Srbije poveća čak deset puta, sa 1250 na 10.900 di-nara i to samo za crnogorske državljane sa prebivalištem u Srbiji.

U Srbiji ima 400.000 obo-lelih od dijabetesa od kojih je 50.000 na insulin-skoj terapiji, a 15.000 prima više od dve doze insulina dnevno. Kada je reč o u insulinskoj terapiji i dija-betološkoj zaštiti u Srbiji, ostvaren je veliki napredak u poslednje četiri godine, rekao je dr Nebojša Lalić, predsednik komisije za dija-betes.

Međunarodni pregovarač-ki tim, najbliži je rešenju da se Beogradu i Prištini kao realno predloži formiranje najviše šest novih srp-skih opština i proširenje jedne od postojećih. Ovo rešenje smatra se da odgo-

vara realnom stanju i pred-stavlja kompromis oprečnih zahteva Beograda i Prištine, ali ostavlja i mogućnost za dogovor o granicama novih opština. Prema proceni, ova-kvim rešenjem bilo bi obu-hvaćeno više od 75 odsto srpskog stanovništva.

Direktor Direkcije za NATO pri Ministarstvu spoljnih poslova Milan Milanović ocenio je da je članstvo Srbije u NATO-u nemi-novnost. “Mi ne možemo da ostanemo crna rupa na Balkanu jer su svi oko nas u toj organizaciji. Moramo da idemo tamo gde svi idu kako bismo napredovali i opstali”, rekao je Milanović na tribini “Strategija odbra-ne u svetlu evroatlantskih integracija”. On je naveo da je Češka od ulaska u NATO dobila 41 milijardu dolara, a slično je i sa pojedinim ze-mljama u regionu.

Upravni odbor Fondacije “Nikola Tesla” doneo je od-luku da povodom obeleža-vanja jubileja 150 godina od rođenja velikog srpskog naučnika dodeli nagrade najistaknutijim institucijama i pojedincima čiji je rad usko vezan za lik i delo Nikole Tesle. Tokom trodnevne proslave Teslinog rođenja, ovom srpskom velikanu je otkriven spomenik na beo-gradskom arerodromu.

Evropska unija mogla bi obnoviti pregovore o stabilizaciji i pridruži-

vanju sa Srbijom i bez hap-šenja Ratka Mladića, ukoliko se proceni da je Akcioni plan vlade Srbije za saradnju sa Haškim tribunalom uverljiv, izjavile su evropske diploma-te u Briselu, prenosi Rojters. Akcioni plan koji bi trebalo 17. jula da bude predstav-ljen u Briselu navodno sadrži šest osnovnih tačaka koje se odnose na rad tajnih službi i na razbijanje mreže podrške Ratku Mladiću. Plan predvi-đa potpuno stavljanje svih službi bezbednosti pod kon-trolu Vlade, saradnju sa ino-stranim obaveštajnim služ-bama i izbor koordinatora za komunikaciju s Tužilaštvom Haškog tribunala. Pominje se prekid finansijskih tokova za pomoć u skrivanju, otkri-vanje mreže pomagača i na pripremu javnog mnjenja za hapšenje Ratka Mladića.

Parlamentarni i lokal-ni izbori u Crnoj Gori biće održani 10. septembra, na osnovu jučerašnje odluke crnogorskog predsjednika Filipa Vujanovića. Rokovi za sprovođenje izbornih radnji počinju da teku od dana do-nošenja ove odluke. Na izbo-rima će se birati 81 poslanik za novi sastav crnogorskog parlamenta.

Specijalni sud za orga-nizovani kriminal biće ukinut od septembra pred-stojećim izmenama Zakona o nadležnosti državnih or-gana u suzbijanju organi-

zovanog kriminala. Suština promene Zakona odnosi se na formiranje posebnih veća za organizovani kri-minal pri okružnim sudovi-ma, a s teritorije delovanja četiri apelaciona suda - Be-ograd, Novi Sad, Niš i Kra-gujevac.

Pregled nedelje

Srbija je spremna da prihvati svaki kom-promis koji ne znači nezavisnost Kosova i da ponudi Albancima najširu moguću autono-miju, uključujući svu zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, poručio je premijer Srbije Voji-slav Koštunica, koji je prošle nedelje boravio u dvodnevnoj poseti SAD. Premijer Srbije je tokom posete Vašingtonu razgovarao s držav-nim sekretarom Kondolizom Rajs, državnim podsekretarem Nikolasom Bernsom i Stive-nom Hendlijem, savetnikom za bezbednost predsednika SAD Džordža Buša, kao i sa pot-predsednikom SAD Ričardom Čejnijem.

BR. 321 | 17. JUl 2006 |

Page 7: Ekonomist magazin

9

Ekonomija

U razvoj turizma i turističke infrastrukture ove godine biće uloženo mnogo više od najavljenih 800 miliona dinara iz budžeta. Deo ula-ganja biće realizovan i sred-stvima iz Nacionalnog inve-sticionog plana i za koje će konkurisati projekti iz pet ministarstava, ali i privatnih programa.

Ukupne devizne rezerve Srbije iznose 6,8 milijardi evra, odnosno 8,5 milijardi dolara, saopštila je Narodna banka Srbije. Devizne re-zerve na kraju juna dostigle su 6,3 milijarde evra, dok je kod poslovnih banaka bilo 433 miliona evra.

U prvih pet meseci ove godine Srbiju je posetilo oko tri odsto turista manje nego prošle godine, a na ta-kav procenat uticao je trend smanjenja domaćih gostiju, saopštila je Turistička orga-nizacija Srbije.

Poznati košarkaš Vlade Divac uspeo je da registru-je svoju firmu Divac Co i da je dokapitalizuje sa oko 23 odsto akcija medijske kuće Novosti, nezvanično sazna-je Ekonomist, a to potvrđuje

i sajt Agencije za privredne registre. Novi ugovori koje zainteresovani akcionari treba da potpišu sa Divcem predviđaju da će akcionari-ma koji su svoje akcije uneli kao udeo u Divac Co, Vla-de Divac platiti 3.600 evra bruto po akciji ili nešto više od 3.000 evra neto. Time će biti sprovedena odluka Vrhovnog suda Srbije da se Divcu dozvoli registraci-ja firme tj. kupovina akcija Novosti metodom osnivanja d.o.o i unošenjem akcija kao nenovčani kapital firme. Prema nekim tumačenjima, novi Zakon o preuzimanju kao jedini način kupovine akcija predviđa javnu ponu-du.

Realizacija Nacionalnog pla-na za zapošljavanje koji je urađen uz pomoć EU trebalo bi da omogući, do 2010, sma-njenje nezaposlenosti sa 21,8 na 10 odsto. Prema reči-ma Slobodana Lalovića Vla-da Srbije će usvojiti Predlog zakona o zapošljavanju, koji će za oko 170.000 građana kojima je ostalo pet godina do ispunjavanja jednog od uslova za penziju omogućiti da to i dostignu.

Za obnovu i modernizaciju pruge duž “Koridora 10” u Srbiji, od granice sa Mađar-skom do granice sa Make-donijom i ogranke te pruge, neophodno više od mili-jardu evra do 2010. godi-ne. “U proteklih nekoliko godina iz kredita Evropske investicione banke u ‘Kori-

dor 10’ kroz Srbiju uloženo je oko 45 miliona evra”, tvr-di direktor Železnice Srbije Milanko Šarančić. Strategija smanjenja siro-maštvau Srbiji ima tri cilja: privredni rast koji podrazu-meva otvaranje novih rad-nih mesta, sprečavanje si-romaštva zbog tranzicionog procesa i poboljšanje socijal-ne zaštite. U Srbiji je u 2005. godini 9,1 odsto građanja bilo ispod granice siromaštva, sa mesečnim primanjima ispod 6.500 dinara.

Iz Nacionalnog investicio-nog plana ove godine za pu-teve biti izdvojeno oko 200 miliona evra za obnovu i izgradnju puteva. “Putna privreda bi trebalo da dobije 200 miliona evra iz Nacio-

nalnog investicionog plana, a polovina tog iznosa biće uložena u lokalne puteve, kao pomoć lokalnim samou-pravama”, rekao je Direktor Javnog preduzeća Putevi Srbije Branko Jocić.

Američka privredna komora u Srbiji i Crnoj Gori saopštila je da je sa guver-nerom Narodne banke Srbije Radovanom Jelašićem dogo-voreno da te institucije kra-

jem avgusta formiraju radnu grupu koja će raditi na ukla-njanju birokratskih prepreka i nepotrebnih troškova do kojih dovode administrativ-ne procedure i propisi u vezi sa finansijskim transakcijama koje obavljaju kompanije, a koji su vezani za sprovođenje novog deviznog zakona.

Strategija za privatiza-ciju NIS-a gotova i da će se o njoj raspravljati na na-rednoj sednici Vlade. Mini-

star finansija Mlađan Dinkić se nije izjasnio da li će biti prihvaćen savet MMF-a da novi vlasnik NIS-a plaća na-knadu za eksploataciju naf-te i gasa.

Od 2001. godine do sada zainteresovanim kupci-ma je ponuđeno ukupno 2.605 preduzeća i ma-njinskih paketa akcija u firmama koje su privati-zovane po prethodnom zakonu, a novog vlasnika dobilo je 2.115 preduzeća. Za još oko hiljadu predu-zeća nisu oglašeni pros-pekti, što znači da oko 1.500 firmi čeka kupce.

Promet na Beogradskoj ber-zi za prvih šest meseci ove godine bio je preko 38 milijardi dinara, (oko 437 miliona evra), a broj tran-sakcija 72.100, što je nešto manje nego u istom periodu 2005. godine. Dinarski pro-met u odnosu na isti period lane povećan za 77,4 odsto, a promet u evrima za 170 miliona evra, odnosno 64,9 odsto. U ukupnom prome-tu akcije su učestvovale sa 84,3 odsto, a preostali pro-met ostvaren je trgovinom obveznicama.

Pregled nedelje

Narodna banka Srbije neće dozvoliti velike dnevne promene deviznog kursa. Prema rečima guvernera Ra-dovana Jelašića NBS je spremna da interveniše na devi-znim tržištu otkupom ili prodajom deviza da bi sprečila naglo jačanje ili slabljenje dinara. Zadatak NBS nije da štiti izvoznike od pada deviznog kursa, već da preduz-me sve mere iz svoje nadležnosti da spreči rast cena. “Privrednici od kursnih razlika treba da se štite tako što će što pre sa svojim banakama naparaviti ugovore, kako ne bi zavisili od dnevnih kretanja na deviznom tržištu”, rekao je Jelašić, napominjući da su izvoznici do sada to izbegavali jer su bili na dobitku kad je slabila domaća valuta.

| 17. JUl 2006 | BR. 321

Page 8: Ekonomist magazin

Ekonomist online10

- Poslovne vesti iz zemlje i sveta- Pristup tekstovima iz štampanog izdanja- Pretraga arhive Ekonomist magazina- Specijalna izdanja sa bazama podataka i pretragom za pretplatnike- Tiker beogradske berze- Vodič za poslovne korisnike...

Poslednja dva veka Irska je bila među najsiromašnijim evropskim zemljama. Još osamdesetih godina prošlog veka važili su

za evropske prosjake. Tada je ova zemlja imala visoku stopu nezaposlenosti, 19,6 procenata, najviši per capita dug, dok je isti takav bruto proizvod “po glavi” predstavljao tek 63 procenta engleskog volumena. Situacija se, međutim, naglo promenila poslednje decenije već pomenutog veka. Piše: Zdravko L. Dragaš

Tajne irskog privrednog čuda

Ekskluzivno na www.ekonomist.co.yu čitajte o:

Dok Amerikanci tragaju za alternativnim izvorima električne energije koji ne zagađuju životnu sredinu, širom Amerike počele

su da niču – vetrenjače. Brdoviti predeli u nekoliko delova Kalifornije uključujuči i Tehačapi, u pustinji severoistočno od Los Anđelesa, danas su prošarani turbinama na vetar. Industrija energije vetra je, kada je reč o SAD, nastala u Kaliforniji, ali prema proceni Američkog udruženja za energiju vetra, 16 drugih država, od Severne Dakote do Kanzasa, imaju veći potencijal. Teksas je danas druga država u SAD po proizvodnji struje na vetar. Izvor: Voice of America

- Poslovne vesti iz zemlje i sveta- Pristup tekstovima iz štampanog izdanja

Energija vetra sve više u upotrebi

Ekonomist onlinetel. 011/3333-018, 06�/61-690-61, fax 011/337�-051e-mail [email protected]

Manje kompanije u Indiji još uvek ne

shvataju potencijal Interneta kao sredstva za rast i transformaciju poslovanja, kako tvrdi AMI-Partners, fi rma koja se bavi analizom malih i srednjih preduzeća. “Internet se u Indiji još uvek doživljava kao alat, a ne kao

pokretač poslovnog rasta i otvaranja novih mogućnosti”, kaže Avimanyu Datta, analitičar u fi rmi AMI-Partners iz Kalkute.Izvor: Business Week

Internet i indijski preduzetnici

17. JUL 2006

18. JUL 2006

19. JUL 2006

Mnogo više nego od bilo kog drugog faktora, uključujući tu i cenu, uspeh srpskog vina kako u zemlji tako i inostranstvu

sve više će zavisiti od kvalitetne izgradnje tog proizvoda kao brenda. Vinarstvo i vinogradarstvo u Srbiji je potvrdu svog tržišnog potencijala dobilo kako od Ministarstva poljoprivrede, tako i Privredne komore Srbije, koje pre svega pokušavaju da “ujedine” vinare na njihovim inostranim nastupima.Piše: Rade Repija

Brendiranje vina

Ždrebac u galopu

20. JUL 2006

Perspektive domaće proizvodnje nafte21. JUL 2006

Najbogatije�zemlje�svetawww.ekonomist.co.yu/najbogatije_zemlje.html

BR. 321 | 17. JUl 2006 |

Page 9: Ekonomist magazin
Page 10: Ekonomist magazin

12 Ekonomija i društvo BR. 321 | 17. JUl 2006 |

Interkontinental

To što je britanska hotelska grupa Interkontinental oduzela licencu i prekinula ugovor o menadžmentu sa beogradskim hotelom, baš kad se očekuje njegova privatizacija, u najmanju ruku je sumnjiva slučajnost - Iako je država vlasnik hotela, njeni zvaničnici dosad nisu pokazali ni trunku zabrinutosti zbog nečega što izgleda kao ozbiljan udar za imidž hotelijerstva, turizma, pa i cele zemlje

Ivana Petrović

Hotel na promajifo

to: D

ušan

Đor

đevi

ć

Page 11: Ekonomist magazin

13Ekonomija i društvo | 17. JUl 2006 | BR. 321

Takođe u ovoj rubrici15 Fokus: Kamate16 Crna Gora: “Tigar na Mediteranu”18 Tender za električna brojila:

Francuska veza20 Pitanje nedelje:

Sunčati se ili ne, pitanje je sad21 Dragan Tomić: Iz krize na tržište24 Privredna kretanja: Gubici i dugovi

Samo nekoliko meseci nakon što je Beograd dobio titulu grada buduć-nosti u Jugoistočnoj Evropi, Inter-kontinental hoteli grupa (Inter-

Continental Hotels Grupa, IHG) oduzela je novobeogradskom hotelu Interkontinental licencu za poslovanje pod brendom te bri-tanske hotelske grupacije i raskinula ugovor o menadžmentu. Da beogradski hotel koji je deo društvenog preduzeća Internacional CG (poznatijeg kao naslednik kompanije Genex) nije na pragu privatizacije, cela stvar bi mo-gla da se protumači kao sukob poslovnih in-teresa. Ali, nije tako. Zato iznenađuje to što država kao vlasnik hotela i njeni zvaničnici dosad nisu pokazali ni trunku zabrinutosti zbog nečega što izgleda kao ozbiljan udar za imidž hotelijerstva, turizma, pa i cele zemlje. To što je jedan od dva beogradska hotela koji su u sistemima velikih hotelskih lanaca izgubio licencu, ne sme da ostane periferni letnji događaj.

Loše vestiPoslednje neprijatne vesti stigle su gotovo osam meseci nakon što je, krajem 2005. go-dine, država uvela privremene mere u Inter-nacional CG na čijem čelu je bio Milorad Sa-vićević. Tad je smenjen dotadašnji Upravni odbor, skupština i rukovodstvo firme, i na ta mesta dovedeni su ljudi čiji je politički pedigre očigledan. Na kraju, to se i ne krije: poznato je da je koalicionim sporazumom Internacional CG pripao SPO-u, pa su i dva generalna direktora koja su nakon uvođenja privremenih mera došla na čelo kompanije, vrlo bliska vrhu ove stranke, odnosno su-pruzi lidera Danici Drašković. Prvi, Goran Blagojević došao je na Savićevićevo mesto sa visokih pozicija u Direkciji za gradsko građevinsko zemljište, na Beogradskom Saj-mu i u Stambenoj zadruzi Kosova. Na mestu generalnog bio je samo dva meseca, do apri-la 2006. godine kada je otišao, pravdajući to privatnim razlozima. Kako Ekonomist sa-znaje, iza “privatnih razloga” krio se snažan politički pritisak. Nakon njega je u fotelju prvog čoveka Internacionala CG na 21. spra-tu Genex kule, seo Vladimir Gajić. Ovaj, pri-ča se, uspešan advokat, do 1995. godine bio je generalni sekretar SPO.

“Izazov je voditi društvenu firmu sa puno zaposlenih, koja je sad interesantna na tr-žištu. SPO mi je to ponudio, jer verovatno imaju poverenja u mene. Ostali smo u do-brim odnosima bez obzira što se ja ne bavim politikom“, objašnjava Gajić zašto je prihva-tio direktorsko mesto u Internacionalu CG (ICG) u čijem sastavu posluju hotel Inter-kontinental, Genex apartmani, Aviogenex, hoteli na Kopaoniku itd.Odluka koju je Gajić doneo prvog dana služ-bovanja na novom radnom mestu, bila je da se menadžeru hotela Interkontinental koga je postavila britanska hotelska grupa Inter-kontinental, onemogući ulazak u hotel. To je, kaže Gajić za Ekonomist, samo jedan od koraka kojim je on kao direktor pokazao da ne može da poštuje odredbe ugovora sa bri-tanskom hotelskom grupacijom koji je, kako tvrdi, pravno ništavan. O čemu je reč? U oktobru 2005. tadašnji menadžment kom-panije Internacional CG, na čelu sa Savi-ćevićem, potpisao je međunarodni ugovor o menadžmentu sa korporacijom IHG. Taj ugovor, da bi bio punovažan, morao je da ima saglasnost Upravnog odbora srpske kompanije i saglasnost Agencije za privati-zaciju koja po zakonu mora da aminuje sve poslovne aranžmane preduzeća koje se pri-prema za privatizaciju. S obzirom na to da je utvrđeno da ugovor nije dobio saglasnost ni jedne ni druge strane, on je pravno ništavan, dakle ne postoji. A pošto ne postoji, novi menadžment nije poštovao nijednu njegovu odredbu, uključujući i onu o plaćanju 5.000 evra mesečno za licencu. Prema rečima Gaji-ća, licenca nije sporna, ali ona je deo tog me-đunarodnog ugovora koji se ne može pošto-vati jer je pravno nevažeći. Međutim, ako se izađe iz krutih pravnih tumačenja, činjenica je da je ugovor vrlo lako mogao da dobije zeleno svetlo, da je bilo dobre volje. Razlog za nepoštovanje sporazuma sa IHG leži, dakle, u njegovom sadržaju. Uz sve napore, Ekonomist nije uspeo da dođe do originala ugovora. Britanska IHG potvrdila je da je prekinut ugovor o menadžmentu, ali je odbila da komentariše sva pitanja u vezi sa njim. Što je zanimljivo, ni Vladimir Ga-jić nikad nije video original ugovora jer je, kako kaže, „nestao iz firme“. On raspolaže

Hotel na promajiVladimir

Gajić, direktor Iinterkontinentala:

Prva odluka - zabrana ulaska britanskom

menadžmentu

Page 12: Ekonomist magazin

1� Ekonomija i društvo BR. 321 | 17. JUl 2006 |

prevodom originala čija je verodostojnost potvrđena, ali takođe nije želeo da ga stavi na uvid Ekonomistu pravdajući to tajnošću dokumenta. Drugim rečima, sve što javnost zna o spornosti dokumenta potiče iz „usta“ sadašnjeg direktora Internacional CG.

Štetno ili neŠta je to, po Gajiću štetno? Prvo, ugovorom je utvrđeno pravo preče kupovine beograd-skog hotela u korist korporacije Interkonti-nental. Drugo, ugovorna obaveza je da se od EBRD-a uzme kredit od 22 miliona evra za rekonstrukciju hotela, i da se on stavi pod hi-poteku. Zatim, obaveza je bila da se registru-je posebna kompanija Interkontinental d.o.o. koja bi se izdvojila iz ICG, a čijeg bi menadže-ra postavila britanska korporacija. Od ICG-a se očekivalo i da na računu hotela u svakom trenutku ima najmanje 200 hiljada evra.Iako Gajić tvrdi da je ugovor loš u svim svo-jim odredbama za kompaniju ICG, o tome bi se i te kako moglo raspravljati. Pravo preče kupovine samo donekle ograničava nadme-tanje za beogradski Interkontinental, ali ne sprečava hotel da postavlja uslove prodaje. Ukoliko IHG ne bi bio spreman da ispuni te zahteve, hotel bi bio ponuđen drugim po-tencijalnim kupcima. Što se tiče kredita, da je reč o hotelu koji posluje u normalnim okolnostima (rešena vlasnička struktura, dugovi firme itd.), to verovatno ne bi bio problem. Međutim, ono što iznenađuje jeste da je od momenta kad je u javnost dospela vest o tome da će EBRD finansirati renoviranje hotela, vlast nije jav-no rekla da je to rđav poslovni poduhvat. Sa druge strane, nisu ni na sva usta hvalili taj aranžman sa bankom, čime se iz principa „ćutanje je odobravanje“ u javnosti razvilo ubeđenje kako se aranžmanom „Interkonti-ja“ i EBRD vraća poverenje kreditora u dr-žavne kompanije. Dakle, ako se površno posmatraju argume-nati protiv ugovora, oni su finansijske pri-rode. Međutim, kad se malo dublje zagrebe, ono što, u stvari, „žulja“ sadašnji menad-žment Internacionala CG i preko njih razne političke struje, jeste činjenica da bi grupa-cija iz Velike Britanije trebalo da postavlja generalnog menadžera hotela, a ne uprava ICG u čijem sastavu hotel posluje. „Mi smo spremni da novim ugovorom re-šimo pitanje licence koju bismo plaćali. Ta-kođe, dozvolili bismo im da odaberu me-nadžera koji bi bio drugi čovek kompanije, a ne prvi. Prvi mora da bude onaj koga je imenovao vlasnik hotela, odnosno Interna-cional CG. Nudili smo grupi mesto izvršnog direktora koji će proveravati da li srpski ho-tel ispunjava uslove koje su neophodni za poslovanje“, objašnjava Gajić.

Labavi razloziInače, opštim okvirom ugovora o menad-žmentu koji britanska grupacija ima sa oko 500 hotela širom sveta, predviđa se da grupa-cija bira generalnog menadžera i finansijskog

kontrolora. Osim toga, uzima od jedan do tri odsto ukupnih prihoda hotela za troškove menadžmenta i nekoliko procenata od profi-ta. Dakle, ne bi niko oteo srpski hotel i tamo započeo neke sumnjive poslove. Ta bojazan naročito pada u vodu, jer je reč o renomira-nom hotelskom lancu koji ne radi od juče. „Da li ugovor podrazumeva da mi finansira-mo njihovo poslovanje: zamislite taj biznis u kome oni mogu da rade šta hoće, a ja moram da držim na računu hotela 200 hiljada evra. I kad nešto potroše, ja ne mogu da pitam na šta su potrošili“, Gajićev je kontraargument na tvrdnju da je uobičajena poslovna praksa gru-pacije da postavlja generalnog menadžera. Zanimljivo je da Gajić priznaje da nema nikakvih profesionalnih primedbi na rad smenjenog Miljana Vuksanovića koga je za menadžera hotela postavila grupacija. Hotel je dobro poslovao, kapaciteti su sve vreme gotovo sto odsto bili popunjeni, baš kao i danas, dve nedelje nakon oduzimanja licen-ce. Za njega je sporno to što je Vuksanović u momentu potpisivanja ugovora bio zame-nik Milorada Savićevića, te je to, kako tvrdi, očigledna kolizija interesa, a u slučaju gru-pacije „nemoralno poslovno ponašanje“. Sa druge strane, ni Britanci ne igraju u „či-stim“ rukavicama. Naime, beogradski Inter-

kontinental nije ni bio u zvaničnoj ponudi grupacije, iako je od 1999. godine, kad se povukla, hotel sve vreme nosio brend po-znatog lanca. I drugo, grupacija je znala da Savićevićev potpis ništa ne znači bez parafa države i Upravnog odbora firme, te nije mo-gla zahtevati da se ugovor poštuje. Međutim, Milorad Savićević negira za Eko-nomist sve optužbe sadašnjeg menadžmenta na račun njega i ugovora sa Britancima uz ar-gument da nije on od juče u tom poslu. Kako kaže, isti ugovor o menadžmentu je hotel imao do 1992. godine. On, takođe, tvrdi da za ugovor nije bila potrebna dozvola Agen-cije za privatizaciju jer se ne menja svojinska struktura firme. Savićević podseća da je hotel bio samostalno preduzeće do 1999. godine i to je, priznaje, i sad ugovorom traženo. “Ne možete da dovedete banku da kreditira re-noviranje hotela, i da pare idu u zajednički ćup. Potreban je čist bilans hotela, ali bi ostao u vlasništvu kompanije ICG”, objašnjava Sa-vićević. Na pitanje zašto je za menadžera hotela bio postavljen njegov zamenik Vuk-sanović, Savićević odgovara da je pre njega bio menadžer koji je loše radio, a Vuksanović je u tom trenutku bio dobro privremeno re-šenje jer je imao iskustvo sa velikim projek-tima. Kako kaže, za menadžera je planirana žena koja je vodila hotel u Parizu.

PrivatizacijaU tom kontekstu, jedino logično objašnjenje je da je u nečijem interesu bilo da Savićević sklopi ugovor, da ga novi menadžment ne poštuje, a da Interkontinental Grupa objavi da beogradski hotel više neće poslovati pod brendom tog lanca. Pitanje je samo – zašto.Imajući u vidu da je za Interkontinental na-javljena skora privatizacija, situacija postaje u neku ruku jasnija. Kako za Ekonomist tu-mači Nikolas Tomasini, potpredsednik Orco Property Grupe koja je poznata u Evropi po manjim hotelima apartmanskog tipa, oduzi-manje licence ima i dobre i loše strane. Loše je to što se time klijetima sugeriše da hotel ne ispunjava ni minimum standarda lanca, i tako njegova vrednost pada. Sa druge stra-ne, hotel koji nije pod ugovorom, a treba da se proda, mnogo više privlači potencijalne kupce. „Za privatizaciju hotela je to od po-moći jer investitori i operateri mogu mnogo više da se nadmeću cenom. Razlog je to što znaju da nakon kupovine neće morati da plate veliko obeštećenje Interkontinental grupi zbog raskidanja ugovora o menad-žmentu“, objašnjava Tomasini. Bivši direk-tor Savićević veruje da se iza cele priče krije zla namera sadašnjeg rukovodstva da se obori cena hotela. “To je banda koja upro-pašćuje firmu. Ko zna kome je već hotel ka-parisan. I ako prodaju hotel za manje od 40 miliona, onda za svaki evro manje od toga treba nekog goniti krivično”, oštar je u op-tužbama Savićević. On upozorava da će se tek osetiti posledice gubitka licence: skinuće se znak Interkontinentala posle 27 godina, smanjiće se personal, smanjiće se zarada itd.

Avioni i dugovi

Privatizacioni savetnik za Internacional CG, izabran je u februaru i do kraja godine će se znati model privatizacije ove kompanije. Inače, ICG je nastao tako što je „izvučen“ iz Generaleksporta koji je bio u predstečjanom postupku, a danas ima status pravnog lica i velikog dužnika. ICG se već neko vreme priprema za privatizaciju. Trenutno je u toku prodaja tri „vremešna“ aviona Aviogenexa, a novac će biti upotrebljen za servisiranje boinga 357. U završnoj fazi je zaključenje ugovora kompanije i Vlade Srbije. Naime, ICG će žičare na Kopaoniku prodati novoformiranom javnom preduzeću Skijališta Srbije. Prema rečima Gajića, u toku je priprema potpisivanja novog ugovora sa Doplmajerom o izgradnji još tri žičare na Kopaoniku.

Poslovni rezultati Internacionala CG u din

2005.Index

prema 200�.

Ukupni prihodi 4.176.236.669 142

Ukupni rashodi 4.140.976.158 142

Neto dobit 35.269.511 138

Izvor: Informator International CG

Page 13: Ekonomist magazin

“To je degradacija hotela kao kad ode Zve-zda u drugu ili treću ligu”, dodaje Savićević. Na drugoj strani, Bojan Dimitrijević, mini-star trgovine, turizma i usluga uverava da ničija ideja nije da se obori cena Interkon-tinentala. “Upravo jedan međunarodni ten-der za Interkontinental treba da garantuje dolazak vrlo renomiranih hotelskih lanaca. Postoji interesovanje nekoliko hotelskih lanaca, među njima i same grupe Interkon-tinental”, objašnjava ministar Dimitrijević. Na pitanje Ekonomista da li je na sastanci-ma privatizacionih savetnika postignut neki dogovor da se spreče lokalni biznismeni da kupe beogradski Interkontinental, Dimitri-jević kaže da su pravila igre zakonom vrlo precizno definisana.“Na svaki tender ili kvalifikovanu aukciju može da se javi svako ko ispunjava uslove i to će važiti i za Interkontinental. Prema tome, nikog ne možete sprečiti ukoliko za-dovoljava uslove tendera. A, naravno da će se u uslovima tendera ceniti ne samo cena, već i investicioni plan, socijalni program, vrednost brenda i svi drugi elementi koje jedan konkurent unosi u tržišnu utakmicu”, kaže Dimitrijević. Prema njegovoj oceni, ako sve to bude odra-đeno, gubitak licence ne bi ni na koji način trebalo da utiče na turizam u prestonici. Kako zasad stvari stoje, izgleda i neće. Me-đutim, treba imati uvek u vidu da Interkon-tinental, osim Hajata, nema konkurenciju u kategoriji velikih hotela sa pet zvezdica. Kli-jent koji može sebi da priušti skuplje noće-nje i određen tip usluge, ne može baš mnogo ni da bira, pa će poslužiti i hotel koji je tek ostao bez brenda poznate korporacije. U Tu-rističkoj organizaciji Beograda za Ekonomist objašnjavaju da u takvoj skromnoj ponudi velikih hotela koji odgovaraju potrebama i zahtevima boljestojećih biznismena, trenut-na dešavanja oko Interkontinentala nemaju negativan efekat. Odnosno, iako je izgubio licencu, to se zasad ne odražava na poslova-nje tog hotela jer su kapaciteti konstantno puni. I to je, za TOB, kao javno preduzeće čiji je zadatak, između ostalog, da promovi-še i hotelske kapacitete prestonice, trenutno najvažniji pokazatelj. Osim ta dva hotela, u glavnom gradu ima još hotela sa pet zvez-dica, ali daleko manjih, koji se ne mogu ni porediti. Kako kažu u TOB-u, vreme će po-kazati da li je menadžment beogradskog ho-tela napravio dobru poslovnu odluku kada je „isprovocirao“ grupu da raskine ugovor.Dakle, može sad konkurencija da se raduje i likuje koliko hoće što je novobeogradski hotel izgubio licencu, ali taj hotel sa svojim kapacitetima zasad ostaje centar kongresnih dešavanja u Beogradu, pa i šire. I to trenut-ni menadžment kompanije Internacional CG i vlast u Srbiji vrlo dobro znaju, pa se i ne brinu o eventualnim posledicama oduzima-nja licence. Gajić kaže da Grupa još zvanič-no nije naložila uklanjanje njenih simbola sa beogradskog zdanja, ali ako se to dogodi, svakako će to uraditi.

Izuzetno brz rast kredita koje banke odobravaju stanovništvu - a oni su zasnovani na zaduživanju tih banaka kod njihovih „majki” u inostranstvu te na razlici kamata tamo i ovde - izazvao je Narodnu banku Srbije na donošenje mera kojima je želela da uspori to zaduživanje u inostranstvu. I zbog visine duga prema inostranstvu i zbog toga što taj obilan priliv kapitala na deviznom tržištu „gura” dinar naviše u odnosu na evro i - eto nevolje za izvoznike. Vlasnik „Ist pointa” je primoran - kako su novine prenele diskusiju sa nedavnog sastanka guvernera sa privrednicima - da zbog jačanja dinara smanji plate svojim radnicima (nije spomenuo alternativu: podizanje produktivnosti). A u poslednje vreme centralna banka je kupovala devize iz trenutno preobilne ponude; dakle, jačala je vrednost evra, a ne dinara. Da to nije činila, vlasnik „Ist pointa” bi plate morao još više da smanji, jer bi evro, možda, vredeo samo osamdeset dinara, ili još manje. Problem nije u intervencijama Narodne banke na kursu, nego u njenim - bar do sada - neuspešnim nastojanjima da uspori zaduživanje banaka u inostranstvu. No, sve što je do sada ovde rečeno tek je digresija u odnosu na problem koji je nedavno iskrsao. Naime, korisnicima kredita je devizna klauzula pogodovala: slabiji evro, slabija i rata. Onda su se dve banke valjda dosetile da je to nepravda i obavestile su klijente da im se povećavaju kamate na kredite čija je otplata u toku. Postoji u njihovim ugovorima klauzula da su kamate promenljive; uostalom to u svetu nije ništa neobično. Neobično je za ceo svet sem za nas kako je to pravo definisano u jednom takvom ugovoru: „... u skladu sa izmenama poslovne politike Banke, merama NBS i tržišnim okolnostima... Potpisom ovog ugovora klijent se neopozivo i izričito saglašava da Banka, u slučaju povećanja kamatne stope, uputi pismeno obaveštenje...” i - gotovo. Jedan pismeniji od proseka čovek mi je rekao da on takav

ugovor nikad ne bi smeo da potpiše, jer daje pravo banci da po volji udvostruči ili utrostruči kamatu. Ali ljudi hrabro potpisuju. Više od decenije nisu mogli da kupe ni frižider ni televizor. Moraju negde da stanuju, pa računaju da je bolje da mesečno plaćaju trista evra kao otplatu sopstvenog stana nego da plaćaju toliku kiriju. Mentalni sklop nam je izgleda takav da smo uvek najradije okrenuti prošlosti iz koje pamtimo i to da treba samo uzeti kredit, a on će se već nekako sam od sebe otplatiti. Budućnost bi mogla da ispadne surova, da se rata od trista evra znatno uveća i da se onda aktivira hipoteka, ili pritisnu žiranti, ili... „Uđeš, izađeš i - gotovo!”, glasi ona reklama; ali banke nisu naivne i dobro su se zaštitile od rizika da klijent ne bude u stanju da plati. U svetu se promenljiva kamata vezuje za neki objektivni parametar, euribor, na primer. Ovde se „usklađuje” sa izmenama poslovne politike banke! Umesto da bude igrač na tržištu, banka na ovaj način postaje institucionalni rentijer sa lažnim uspehom. Da se ovo ne bi shvatilo kao napad na banke koje sada posluju na našem tržištu, izričito ću ponoviti ono što sam isticao više puta: likvidacija one četiri najveće banke pre više od četiri godine bio je najuspešniji korak naše tranzicije, time je stvorena baza za proces uspostavljanja zdravog finansijskog tržišta u zemlji. Ali da bi ono takvo i bilo, zakonski se moraju onemogućiti ekscesi kao što je bio ovaj o kome je reč. Te banke su se sada „pokajale”, jer im je zapretio gubitak klijentele kroz refinansiranje kod drugih banaka, ali i te druge banke stavljaju u svoje ugovore slične klauzule i ko zna neće li odatle izrasti neki kartel. Zdravo finansijsko tržište mora imati široku lepezu hartija od vrednosti koje cirkulišu na finansijskom tržištu - i radi konkurencije i da se ne bi sav priliv kapitala iz inostranstva usmeravao u monetizaciju, čime se poskupljuje dinar, a centralna banka tera da poskupljuje kredite.

KamateFOKUS

Stojan Stamenković

15Ekonomija i društvo | 17. JUl 2006 | BR. 321

Page 14: Ekonomist magazin

16 Ekonomija i društvo BR. 321 | 17. JUl 2006 |

Vlast u Crnoj Gori, nakon obnove držav-nosti 21. maja ove godine, promoviše

evropske integracije kao najvažniji strateš-ki cilj. “S obzirom da nijesmo pred vratima EU, već tek pred prvim trgovinskim spora-zumom, možemo i moramo pametno isko-ristiti naredne godine, ne zahtijevajući brzi prijem, već posvećenim radom na uređe-nju sopstvene države i snaženju sopstvene ekonomije, raditi na sebi. O nama treba da sude sve strožiji kriterijumi pridruživanja, činjenice o postignutom napretku. Jer, kao što pričaju svi Evropljani, nema prečica do Brisela. I ne treba da bude, to nije suština priče”, kazala nam je ministarka za evropske integracije Gordana Đurović.Budući da evropske integracije znače prije svega promjene u ekonomiji, tokom dosadaš-njeg toka pregovora o Sporazumu o stabiliza-ciji i pridruživanju pregovarano je o trgovin-skoj liberalizaciji lista osjetljivih industrijskih i poljoprivrednih proizvoda. Crna Gora je sebi dala rok od šest godina da implementira Spo-razum. Nakon nedavne posjete evropskog komesara za pridruživanje Oli Rena, Đurović je izjavila da će mandat za nastavak prego-vora, Crna Gora kao suverena država dobiti polovinom septembra, jer se tada očekuje da će Savjet ministara EU prihvatiti predlog Evropske komisije. Ona ne očekuje da će sezona godišnjih odmora usporiti ranije na-javljeno očekivanje Vlade, da se Sporazum potpiše do kraja ove godine.U predreferendumskoj kampanji aktuelna vlast je optuživana da joj evropske integra-cije nijesu u prvom planu, već rješenje dr-žavno pravnog statusa. Pošto je i to pitanje skinuto sa dnevnog reda, Vlada je predočila svoju viziju razvoja Crne Gore, fokusirajući se na evropske integracije, poboljšanje ma-kroekonomskih pokazatelja u oblasti enor-mnog robnog deficita i podsticanje direktnih stranih investicija. Strategija podsticanja izvoza već je usvojena i u septembru će se analizirati dosadašnji učinci, dok će strategi-je evropskih integracija i podsticanja stranih direktnih investicija tek doći na dnevni red za usvajanje.Braneći stav da je rješenje državnog pitanja moralo imati prednost u odnosu na zahtjeve da rezultate reformi koje predugo traju, mo-raju osjetiti svi građani, Vlada sada tvrdi da su stvoreni preduslovi za brže evropske in-tegracije i da Crna Gora kao suverena država može bolje iskoristiti evropske predpristu-

pne fondove iz programa KARDS i IPA. Ta-kođe se tvrdi da su pregovori vođeni u okvi-ru SCG bili opterećeni nepremostivim razli-kama. Đurović ipak ne želi i kako kaže ne može reći ni približno godinu u kojoj će Crna Gora postati članica EU, ali obećava “znoj i suze” kako za Vladu, tako i za građane, jer ih čeka “vrlo kompleksan zadatak”.

Ono što je nakon izglasavanja nezavi-snosti prioritet Vlade na planu evropskih integracija, jeste unutarcrnogorski kon-senzus. “Evropske integracije su most koji može povezati različite političke programe, tako da se postigne saglasnost u definisa-nju koncepta razvoja i benefiti rasta više približe običnim građanima, kroz dobar

Ekonomske perspektive Crne Gore

“Tigar na Mediteranu”Nakon obnove državnosti,evropske integracije najvažniji strateški cilj. Vlast očekuje da će Crna Gora postati “mediteranski tigar” sa stabilnim i dugoročnim rastom društvenog proizvoda i značajnim prilivom stranih direktnih investicija

Dragica Lalatović

Sektorska raspodjela stranih direktnih investicija u Crnoj Gori

GodineUlaganja uproizvodnedjelatnosti

Ulaganjau uslužne

djelatnost

Ulaganjau finansiranju

organizacija

Prodajanekretnina

Ukupno

2001. -401.363,00 3.337.645,00 1.730.068,00 0,00 4.704.350,00

2002. 3.449.936,00 69.095.359,00 3.841.507,00 0,00 76.386.802,00

2003. 2.156.526,00 24.235.359,00 12.090.749,00 5.315.350,00 43.797.984,00

200�. 2.273.576,00 37.671.487,00 1.838.537,00 10.868.089,00 52.651.693,00

2005. 68.582.364,00 193.695.167,00 50.214.757,00 70.333.388,00 382.825.676,00

Ukupno 76.061.039,00 328.035.017,00 69.715.618,00 86.516.827,00 560.366.505,00

Izvor: RZSCG

Luka Bar: Dobar strateški položaj

foto

: Arh

iva

Page 15: Ekonomist magazin

17Ekonomija i društvo | 17. JUl 2006 | BR. 321

servis države i veće razvojne mogućnosti, mogućnosti zapošljavanja i dostojanstve-nog života od svog rada i to je generacij-ski izazov” smatra Đurović. Ali, kako sada stoje stvari na crnogorskoj političkoj sceni, diobe oko državnog pitanja nijesu prevazi-đene, jer dio opozicije želi još da ostane u toj priči. Deklaraciju o evropskim integra-cijama je potpisala samo najjača opoziciona SNP. Da li će ostale partije iz bivšeg blo-ka za zajedničku državu, posebno Srpska narodna stranka, koja deklarativno podr-žava evropski put Crne Gore, opstruirati rad parlamenta na donošenju velikog broja zakona, ipak ostaje da se vidi. Budući da će u septembru biti održani redovni parla-mentarni izbori, aktuelna vlast se nada da će moći da nastavi reforme i realizuje pro-gramske dokumente, u kojima se akcenat stavlja na dinamičan razvoj Crne Gore kao mediteranske zemlje. Opozicija pak taj akcenat stavlja na borbu protiv režima, što Vladu ohrabruje u nadi da to nije dovoljno da se osvoji vlast. Iako se nije teško složiti sa upozorenjima da ova vlast predugo vlada, analitičari smatraju da je nakon pobjede na referendumu, vlada-juća koalicija jača nego ikad, a da je po-raz opozicije i nedostatak bilo kakve vizije ekonomskog razvoja Crne Gore, hendikep kako za nju, tako i za vlast, jer praktično nema konkurentskog programa. Kako će na izborima proći tek osnovani Pokret za promjene, što je nova partija izrasla iz Gru-pe za promjene Nebojše Medojevića, osta-je da se vidi. U svakom slučaju on očekuje podršku socijalno ugroženih i nezadovolj-nih ekonomsko socijalnim statusom, a ta-kvih nije malo. Glavni adut Vlade u odbrani rezultata refor-mi, dugo je bila postignuta makroekonom-ska stabilnost. Rezultate na tom planu joj priznaju i najžešći kritičari, ali već sada su evidentni pritisci međunarodnih institucija za ublažavanjem deficita tekućeg računa platnog bilansa i visokog spoljnotrgovin-skog deficita. Ekonomisti odavno upozo-ravaju da se odliva novčana masa preko robnog deficita, što do sada nije izazvalo veće probleme, jer su prilivi preko direktnih stranih investicija i to prvenstveno kroz privatizaciju, prilično obimni, a Vlada pro-jektuje da će u narednih dvije godine samo kroz privatizaciju u Crnu Goru doći još dvije stotine miliona eura.

Uzroci višegodišnje spoljnotrgovinske ne-ravnoteže su u samoj strukturi privrede, koja je recidiv bivšeg sistema. Kontinuirano razvijana kao sirovinska baza za unutrašnje tržište bivše SFRJ, kreirana je neravnoteža proizvodnje i potrošnje uz nekonkurentan izvoz i visoku uvoznu zavisnost. Enormni robni deficit je ublažavan suficitom u oblasti usluga, i predstavlja izazov ekonomskoj po-litici i dan danas, s tim što prilivi od usluga prvenstveno od pomorske privrede i stranih turista još ni izdaleka nijesu kao do pred

kraj 1989. godine. U tom cilju je pripremlje-na i Strategija za podsticanje izvoza, koja je bazirana na dugoročnom i stabilnom rastu DBP. Taj rast u ovoj godini je projektovan na nivou 4,5 odsto. Vlada je najavila da će preuzeti ulogu edukatora i razvijanja siste-ma, koji bi trebalo da podigne svijest o be-nefitima izvoza. Strategijom je projektovan trogodišnji cilj smanjenja spoljnotrgovin-skog deficita za 20 odsto.U definisanju mjera za podsticanje izvoza i smanjenje spoljnotrgovinskog deficita, poš-lo se prvo od fiskalnih i carinskih olakšica i lakšeg pristupa izvorima novca, te obez-beđivanja povoljnijih kreditnih aranžmana.

Od konkretnih mjera, predviđa se smanjenje roka za povraćaj PDV, dalje smanjenje po-reza na dobit koji sada iznosi 9 odsto, regio-nalne fiskalne olakšice za izvoznike u oblasti novog zapošljavanja, postepeni prelazak na automatsko izdavanje dozvola za uvoz koji je u funkciji izvoza, stvaranje mehanizama za implementaciju seta zakona u oblasti tehničkih standarda. U okviru već započetih aktivnosti promoviše se robna marka Made in Montenegro, za koju se traže novi kanali prodaje na novim tržištima. Pod formulaci-jom smanjenja biznis barijera podrazumije-va se elimisanje administrativnih i necarin-skih barijera. Velike nade se polažu u zonu slobodne trgovine Balkana. U afirmaciji komparativnih prednosti, računa se na veću iskorišćenost prirodnih i privrednih resursa, pri čemu će glavni programi podsticaja biti realizovani i već se realizuju u oblasti turiz-ma, poljoprivrede i drvne industrije. Eko-nomisti smatraju da turizam treba da bude crnogorski brend, koji je i nevidljivi izvoz, uz što veće učešće domaće ponude robe u okviru turističke usluge.Kovanicu Crna Gora kao “mediteranski ti-gar”, ponovo koriste i političari i ekonomi-sti u svom vokabularu. Pri tome su velika očekivanja od stranih direktnih investicija, koje su do sad ulazile uglavnom kroz ra-zličite oblike privatizacije sa veoma malim učešćem takozvanih “green field” investi-cija. Najznačajnije su ušle u sektor teleko-munikacija i bankarski sektor. Prethodnih godina sa opadanjem političkog rizika i us-postavljanjem jasnih okvira u oblasti prava svojine, može se primijetiti porast ulaganja u nekretnine, koje su značajnijeg obima tek od 2003. godine.U dokumentu Strategija za podsticanje stra-nih investicija, apostrofirani su sektori koji su svojim prirodnim potencijalima, kvalite-tom radne snage ili postojećim nivoom pri-liva stranih direktnih investicija, atraktivni. Kao dobri razlozi za investiranje u pomor-sku privredu, navode se strateški položaj i dostupnost mediteranskih pomorskih cen-tara kao što su Betoia (Alžir), Izmir (Turska), Aleksandrija (Egipat), Kazablanka (Maro-ko)... Takođe Crna Gora ima dugu tradiciju pomorstva, u Kotoru se nalazi Fakultet za pomorstvo, osnovan 1959. godine na kojem je do sada diplomiralo 4550 studenata. Cije-na rada u pomorskoj industriji je najniža u regionu.

17Ekonomija i društvo

Vlada je predočila svoju viziju razvoja Crne Gore

Trgovinski bilans i učešće u DBP-u Crne Gore u mil. Eur-a

Godine BDPUvoz roba mil.Eur-a

Stopa rastauvoza

% uvozau BDP

Izvoz robamil Eur

Stopa rastaizvoza

% učešćaizvoza u

BDP

Stepenotvorenosti

Stepen pokrivenosti

uvoza robaizvozom

2001 1.245 722 58 235 8,89 76,92 32,56

2002 1.250 742 2,80 59 309 31,6 24,77 84,19 41,68

2003 1.431 629 -15,2 45 270 -12,6 19,68 65,49 42,96

200� 1.540 869 38,1 56 452 67,1 29,35 85,8 51,9

Izvor: RZSCG

Najznačajni privatizacioni projekti koji su ostvareni u sektoru turizma

Hotel Bellevue-lberostar 500 kreveta

Hotel Montenegro 350 kreveta

Hotel Mediteran 475 kreveta

Hotel Tara 475 kreveta

Hotel Splendid (2006) 700 kreveta

Hotel Panorama (2006) 500 kreveta

Hotel Rivijera (2005) 252 kreveta

Hotel As (2007) 500 kreveta

Hotel � July (2006) 200 kreveta

Izvor: RZSCG

Page 16: Ekonomist magazin

18 Ekonomija i društvo BR. 321 | 17. JUl 2006 |

Da li će nakon tri godine i nekoliko bezu-spešnih pokušaja Elektroprivredi Srbije

konačno poći za rukom da realizuje jedan ten-der za kupovinu elektročnih brojila, u narodu poznatijih kao strujomeri i - otpočne njihovu zamenu? Po nekim informacijama, pre svega onim koje dopiru iz samog EPS-a, može se očekivati da do kraja meseca bude doneta od-luka o najpovoljnijem ponuđaču. Na konkurs, treći po redu, objavljen u januaru ove godine, od 29 kompanija koje su otkupile dokumen-taciju, tenderskoj komisiji je u preedviđenom roku (15. maj) stiglo 12 ponuda (vidi okvir). Ali, mada je (do sada) tekao bolje od drugih, nije isključeno da dođe do nekih (iznenadnih) komplikacija. Najpre, ni on nije bio lišen, ako

ne otvorenih zamerki i protesta, onda tihog gunđanja. Posebno od strane domaćih firmi. A drugo, već se može čuti da još uvek ofici-jelno ne obnarodavani pobednik, francuska firma Sažem (Sagem), nije podneo - opet dakle “takore-ći nezvanično” - svu konkur-som traženu dokumentaciju. Cela ova priča ne bi bila tako zanimljiva da nema vrlo bo-gatu “predistoriju”.Naime, još u decembru 2003. godine done-ta odluka da se pristupi zameni 1,5 miliona brojila (od ukupno 3,8 miliona koliko ih ima u Srbiji) i da se taj posao završi do 2008. godine. Razlog za ovu odluku bili su pre

svega veliki gubici u distribuciji električne energije do kojih je dolazilo, između ostalog (a o tome više u narednom broju EM) zbog neispravnih brojila. Zamena dotrajalih bro-

jila modernijim, digitalnim brojilima, omogućila bi da se očitavanje potrošnje struje obavlja daljinski, čime bi se, opet, izbeglo angažovanje “čitača”, kao i greške pri beleženju po-

trošnje. Tako bi se, pored tačnog registro-vanja potrošnje, ostvarile i značajne uštede. Jer, zar ne deluje frapantno podatak da EPS zbog neispravnih brojila godišnje gubi, u proseku, blizu 30 miliona evra.

1,5 mln brojila za zamenu

Tender za električna brojila

Francuska vezaTender za brojila: Kredit francuski, konsultant francuski, pobednik francuski - Zašto već tri godine Elektroprivreda Srbije ne uspeva da sprovede ni jedan konkurs za isporučioca ove opreme

Rade Petrović

foto

: Dra

gan

Milo

ševi

ć

Page 17: Ekonomist magazin

19Ekonomija i društvo | 17. JUl 2006 | BR. 321

Zvuči neverovatno, ali ovaj veliki posao nije ni započet samo zato što EPS do danas nije uspeo da sprovede ni jedan tender za na-bavku strujomera! Prvi tender, za nabavku 20.000 brojila, vrednih oko dva miliona evra, objavljen je pre pune dve godine, još krajem jula 2004. i na njega se prijavilo 14 ponuđača. Uprava za javne nabavke je, na osnovu žalbi ponuđača ustanovila da je EPS najavio nabavku ovih

brojila 13. jula, a već 27. jula objavio tender, i time prekršio Zakon o javnim nabavkama po kome između ova dva događaja mora proći najmanje 52 dana kako bi proizvođa-či imali vremena da se pripreme za tender. Pored toga, EPS je u tenderu insistirao na primeni evropskih, umesto domaćih stan-darda, za šta nije imao saglasnost Ministar-stva rudarstva i energetike. Zbog propusta u sprovođenju tendera, EPS je samostalno poništio tender u septembru 2004. godine.

Drugi tender, za nabavku istih tih dvadeset hiljada brojila prošao je još gore. On je po-ništen već u fazi pretkvalifikacije, u maju 2005. godine. Na ovaj konkurs se prijavi-lo 18 proizvođača, od kojih su samo četiri kompanije prošle dalje: Mačkatica (Srbi-ja), Landis&Gyr (Švajcarska), Iskraemeko (Slovenija) i konzorcijum Citi-Enel (Srbija). Komisija za zaštitu prava ponuđača je, na osnovu žalbe, ustanovila da su nedostaci zbog kojih je diskvalifikovano 14 proizvo-đača postojali i kod onih koji su prošli kva-lifikacije za tender pa je dodatno diskvali-fikovala još tri ponuđača. Zbog toga je na tenderu ostao samo jedan ponuđač što nije bilo dovoljno za njegovu regularnost, te je i on poništen.Potom su elektrodistribucije iz EPS-a samo-stalno pokušale da sprovedu tendere za na-bavku brojila, ali su i oni završili neuspešno. Novosadska Elektrovojvodina je u avgustu 2005. godine objavila tender za nabavku 5.000 brojila, ali je Komisija za zaštitu po-nuđača u decembru prošle godine poništila ovaj tender zbog uočenih propusta. Tender za nabavku 9.000 brojila su pokušale da sprovedu i elektrodistribucije iz Beograda, Kraljeva i Zaječara, ali su ovih dana stigle nezvanične vesti da će Komisija poništiti i ovaj tender.Razlozi za ovakav tok događaja leže jedno-stavno u tome da je u pitanju veliki posao, ne samo u srpskim već i u evropskim okvi-

rima. Jer, milion i po brojila, koliko treba da se zameni u narednih 4-5 godina, puta 100-140 evra, koliko košta jedno (moderno, tj. digitačno) brojilo, i dolazi se do vredno-sti od oko 200 miliona evra. Jasno je, da-kle, zašto se za taj posao žestoko bori veliki

broj domaćih proizvođača i poznatih stranih kompanija. U januaru ove godine, da se vratimo na po-četak priče, raspisan je tender, koji je još u toku - za nabavku 70.000 brojila, u vrednosti od oko sedam miliona evra. Ovog puta, me-đutim, pod malo izmenjenim okolnostima. S obzirom da se nabavka ovih brojila finansira

U januaru je raspisan tender za nabavku 70.000 brojila u vrednosti sedam miliona evra

Konkurenti za isporuku brojila

Naziv kompanije Država

Konzorciju Citi-Jugotrejd-Sitel Srbija

Konzorcijum Atlas Elektroniks – Srbija

Enel Slovenija

Iskraemeko Švajcarska

Landis & Gyr Poljska

Pafal Češka

ZPA Španija

Cirkutor Francuska

Sagem Francuska

AktarisIzvor: EM

Page 18: Ekonomist magazin

kreditom Evropske banke za obnovu i ra-zvoj, tenderska pravila su bila mnogo rigo-roznija. EPS je imao obavezu da angažuje i međunarodnog konsultanta za sprovođenje tendera. Uprkos tome, međutim, kako je napred na-govešteno, ni ovaj tender nije prošao bez zamerki. Protostovali su, doduše u pola gla-sa, domaći proizvođači zato što su tenderska pravila, po njihovom mišljenju, favorizovala strane kompanije, i to posebno francuske, jer je Francuska i plasirala sredstva za kredit preko EBRD, a i angažovani konsultant za

sprovođenje tendera je takođe iz Francu-ske. Posebno se kao argument navodi da se tenderskom dokumentacijom zahteva po-štovanje propisa koji postoje samo na fran-cuskom području i ni u jednoj drugoj zemlji. Od svega toga, međutim, nije bilo nikakve vajde, a (izgleda) niti će.EPS-ova komisija za ocenu ponuda još uvek nije obnarodovala svoju odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača. To će, po svoj prilici učiniti tek kada Evropska banka za obnovu i razvoj, kojoj se odluka (sa svom pratećom dokumentacijom) dostavlja, da svoje mišljenje. a očekuje se da to učini ovih dana. EBRD, dakle, ne odlulčuje, ali “aminu-je” odluku EPS-a. Ukoliko francuski Sažem ne bude proglašen za pobednika, šansu će dobiti drugoplasirani ponuđači među kojima

su dve domaće i dve strane firme (nabavka je podeljena u četiri celine).U svakom slučaju valja se nadati da će po-bednik konkursa za isporučioca brojila ko-načno biti proglašen. Tako bi jedan važan posao konačno mogao da otpočne. Dosadaš-nja iskustva, na žalost, pokazuju da “faktor vreme” u Elektroprivredi Srbije ne igra zna-čajnu ulogu u njihovim kalkulacijama, jer bi u suprotnom mnogo brže i efikasnije tražili rešenja za smanjenje ogromnih distributiv-nih gubitaka. Ovako, svoju neefikasnost prevaljuju na leđa potrošača koji redov-no plaćaju struju, dok oni sami svoj posao “odrađuju” polako i natenane, bez trzavica i stresova.

Odgovor Od sunca, kao ni od kiše, ne možete pobeći ni ako trčite. Čak i ukoliko radite u zatvo-renom, skoknućete do pekare ili automo-bila. To je oko dva minuta. No, ako se to desi samo četiri puta dnevno, to je godišnje 2.920 minuta na suncu: kao da ste sedam dana bili na Karibima.Dva minuta na suncu dovoljna su da iza-zovu promene kolagenih vlakana, koja koži daju čvrstinu. Kumulativno izlaganje suncu uzrok je oko 90 odsto karcinoma kože i nje-nog prevremenog starenja.Preplanuo ten ne bi trebalo da vas neza-štićene otera na sunce, kao ni nedostatak vitamina D, koji možete nadoknaditi ade-kvatnom ishranom. Pre nego što poželite da se sunčate, pomislite da svakog sata u svetu jedna osoba umre od karcinoma kože, pogotovo od malignog melanoma, najčešćeg od svih tumora među ženama iz-među 20 i 25 godina. Većinu pega i mladeža stekli smo u ranom detinjstvu boraveći nezaštićeni na otvore-nom, a oni povećavaju rizik od karcinoma kože, najčešće među osobama svetlijeg tena, kose i očiju, kao i kod ljudi čija je koža sklona da nakon izlaganja suncu lako izgori a da gotovo i ne potamni.Od 10 do 16 sati sunce je najjače. Stoga, bavite se sportom ili radite na otvorenom u ranim prepodnevnim satima ili u kasno

popodne. Bebe do šest meseci uopšte ne bi trebalo da budu na suncu.Nosite šešire s većim obodom, majice dugih rukava, duže pantalone od gusto tkanog materijala koji slabije propušta sunčeve zra-ke. Crna, braon, crvena i plava odeća apsor-buju više ultraljubičastih (UV) zraka. Nosite naočare koje štite od UVA i UVB zraka. Pre svakog izlaganja suncu, a naročito na većim nadmorskim visinama, otkrivene de-love tela, osim kapaka, namažite antisolar-nom kremom čiji je zaštitni faktor viši od 15 i koji apsorbuje ili blokira UV zrake. Prepo-ručljiviji su vodootporni preparati, ali ni oni ne garantuju dug boravak na suncu.Ne treba zaboraviti da u toku oblačnog vre-mena 70-80 odsto UV zraka dolazi do kože. Ni sedenje u hladu ne garantuje zaštitu, jer se na kožu, s peska ili vode, reflektuje više od polovine sunčevih zraka. Ne koristite parfeme kad izlazite na sunce, jer oni sadrže fotosenzibilne supstance koje izazivaju oštećenje kože i tamne fleke. I neki lekovi tada mogu uzrokovati alergij-ske reakcije, pa se o njihovom dejstvu na suncu treba posavetovati s lekarom ili far-maceutom. Osobe svetlije puti i one sa više mladeža trebalo bi redovno da posećuju dermatolo-ga da bi se blagovremeno otkrile i adekvat-no tretirale maligne promene na koži.

Sunčati se ili ne, pitanje je sad

Sunce sija, pazi se

PITANJE NEDELJE

Primarijus Milan Bjekić, specijalista za kožne i polne bolesti

Pitanje “Ko se sunca krije, bolje da ga nije” - kaže jedna naša krilatica. Da li je tako? Sve češće se čuje da je sunce opasno, da ima puno opasnih zračenja, da sunce treba izbegavati. A ide leto i svi se spremaju na odmor, mnogi na more. Kako se pravilno ponašati na suncu?

20 Ekonomija i društvo BR. 321 | 17. JUl 2006 |

Samo zbog neispravnih brojila EPS godišnje gubi blizu 30 miliona evra

U računicama Elektroprivrede Srbije faktor vreme ne igra nikakvu ulogu

Page 19: Ekonomist magazin

21Ekonomija i društvo | 17. JUl 2006 | BR. 321

Dragan Tomić, predsednik Kompanije Simpo

Iz krize na tržišteNova poslovna filozofija podrazumeva reorganizaciju proizvodnje kako bi se povećao kvalitet i promenu strategije prodaje. Simpo želi da postane razvojno središte drvne industrije Srbije. Od države se traži ist apomoć koju Italija daje svojim proizvođačima nameštata

Maja Stojanović, Miša Brkić

Pred nama je samo jedan izbor - spasa-vanje Kompanije i njen dalji razvoj ...

Kompaniji preti opasnost da je mi sami za-tvorimo našim propustima od proizvodnje - gde se ne poštuju ni rokovi, ni kvalitet - do trgovine u kojoj smo zaboravili na kupca...Ova dijagnoza zvučala je početkom aprila u Vranju kao ozbiljno upozorenje. Možda je baš zato Dragan Tomić, predsednik Kompa-nije Simpo, izrekao pred sindikalnim aktivi-stima i tako najavio zaustavljanje proizvod-nje, slanje kućama na prinudni odmor 1.500 radnika i kresanje svih troškova.Bio je to znak ozbiljne agonije kompanije koja je čitavu prethodnu godinu radila na principu “stop and go” i čiji poslovni rezul-tat na kraju godine nije ulivao veliki optimi-zam, između ostalog i zbog ranije naprav-ljenog duga od 39 miliona evra (15 miliona evra neizmirenih obaveza prema državi i 24 miliona evra bankama u stečaju). “Bez po-moći Vlade, Simpo se ne može finansijski konsolidovati”, piše Vladi Srbije u januaru 2006. predsednik Upravnog odbora Simpa Milan Nikolić, informišući vlast da je vre-me od 2000. do 2005. godine za tu firmu bilo period preživljavanja. “Simpo je u to vreme i investicije za podizanje konkurentnosti fi-nansirao iz kratkoročnih izvora sa visokim kamatama, što je rezultatiralo finansijskom prezaduženošću firme. Da bi održao finan-sijske potencijale, Simpo je morao da Koka Koli proda svoju najrentabilniju investiciju - fabriku za proizvodmju vode Rosa”, na-pisao je Nikolić i predlažio da Vlada svojim merama obezbedi finansijsku konsolidaciju Simpa, da tu kompaniju proglasi za nosioca razvoja drvne industrije i “čuvara” nacio-nalnog tržišta. U martu 2006. već su se nagomilale zalihe gotovih proizvoda zbog slabe prodaje, a po-čeo je da ponestaje i repromaterjal. Simpo se odlučio da 1.500 radnika pošalje kućama na plaćen prinudni odmor, uz obećanje pred-sednika Kompanije: “sa ove funkcije neću se povući dok ne postavimo Kompaniju na zdrave noge za poslovanje... Duboko sam uveren da znam kuda vodim Kompaniju, li neću dozvoliti probleme i teškoće koje stvaraju pojedinici iz rukovodstva... Neću dozvoliti otpuštanje radnika...”Tri nedelje kasnije, početkom maja objavlje-na je vest da Simpo vratio na posao polovinu od onih 1.500 koji su bili na prinudnom od-

moru, a mesec dana kasnije i ostali su počeli da rade.. Tim povodom, predsednik Kompa-nije Dragan Tomić ponovo je razgovarao sa radnicima (opširan izveštaj u majskom broju “Simpo novina”) i izložio novu poslovnu fi-lozofiju Simpa, koju je menadžment u me-đuvremenu osmislio. Suština novog pristupa svela se na formulu - veći kvalitet uz novu organizaciju proizvodnje i prodaje i manje troškove. Tomić je radnicima objasnio da je na tržište Srbije stigao jeftin (i nekvalite-tan) nameštaj i poručio “da nova strategija Simpa treba da bude promena proizvodnog programa kako bi se suprotstavili naletu jeftinog i nekvalitetnog nameštaja, da zato tržištu treba da ponudimo odličan kvalitet ali sa daleko povoljnijom cenom i da lansi-ranje novog programa nije samo prioritet za drugo polugođe 2006. nego i za naredne go-

dine. Napravili smo novu organizaciju posla i postavili nove zadatke - vi treba da radite i primate plate, a ja ću da ostvarim san. Ako dobijemo bitku za kvalitet, ne morate da brinete za radna mesta”.

PrivatizacijaZato je u razgovoru sa Draganom Tomićem, predsednikom Kompanije Simpo, nezaobi-lazno pitanje bilo:

Šta se dogodilo sa Kompanijom i zašto je sada Simpo u poziciji da se bori za opstanak?D. Tomić: Pojave zaustavljanja proizvodnje česte su i u drvnoj industriji Evrope uvek u vreme kad nije konjuktura za prodaju na-meštaja. Naravno, ne u svim fabrikama ali u velikom broju fabrika bilo je tih prekida u Italiji. Pa i ove godine je bilo i nije izazi-valo potrese, nigde nije pisalo da je i Na-tuci imao prekide u proizvodnji, zatim naš partner Kalia, ima ih i koji još nisu aktivirali proizvodnju zbog situacije na tržištu Evrope i pogotovo Amerike, gde su primat Italijani-ma uzeli kineski proizvođači nameštaja. Ali, da se vratim na suštinu. Kad se raspala SFRJ, Simpo je u bivšim republikama osta-vio 118 miliona evra statistički popisanog ka-pitala, robe i imovine. Isto se dogodilo i na Kosovu. Na kraju je došlo bombardovanje.Bilo je prirodnije da smo posle svega toga likvidirali firmu jer je gubitak bio ogroman. Opredelili smo se... ma nismo mi, nego sam se ja opredelio da sačuvan fabriku zbog si-romaštva juga Srbije i kako bi ljudi imali gde da rade. Zbog toga smo morali da se zadužu-jemo sa skupim kreditima i to je Simpu na-pravilo velike teškoće. Jako smo istopljeni što se tiče finansijske snage. Stojimo dobro sa kapitalom, ali tekuća likvidnost nam je ugrožena zbog gubitka kapitala, ali ne gu-bitka iz tekućeg poslovanja.

Kako ćete to da sanirate?D. Tomić: Pa da pravimo što više profita, ali nam za to treba više vremena i tako idemo u nova zaduženja. Do raspada SFRJ Simpo je bio firma bez i jednog dinara kredita.Kad se domaće tržište prepolovilo, kad nije bilo izvoza... izašao sam sa konceptom ma-lih i srednjih predzeća da bi pronašao radna mesta za ljude koji su bili viškovi. Mi nema-mo otpuštanje radnika, osim onih koji na-prave disciplinski prekršaj. Razvojem smo savladali problem viška radnika.

E

E

Bilo je prirodnije da smo posle svega toga likvidirali firmu jer je gubitak bio ogroman

foto

: Bra

nisl

av J

ešić

Page 20: Ekonomist magazin

22 Ekonomija i društvo BR. 321 | 17. JUl 2006 |

Nismo imali ni jedan promašaj u ekonomskom razvoju. Mi smo ‘98. godine izgradili fabriku vode i sada je prodali Koka Koli koja zna da je kupila kvalitet. Oni su zadovoljni onim što su kupili, a mi izuzetno zadovoljni jer smo malo olakšali naš ekonomski problem. Pri-hvatili su čitav naš program razvoja i već su izašli sa novom linijom proizvodnje vode u staklenim bocama. To je bila lepa fabrika, ali mi smo imali para samo za jednu liniju. Takav vid privatizacije treba ovoj zemlji - novi razvoj i nova radna mesta. Pored Rose, privatizovali smo i dve fabrike kožnih garni-tura jednu smo prodali Italijanima (imala je 60 sada ima 320 radnika), a drugu - Nenadu Popoviću koja se sada zove “Lagado” i ima rast zaposlenosti. Tako ćemo i ubuduće vo-diti našu privatizaciju i za to imamo podršku Vlade a naročito Ministarstva privrede. U septembru će osam naših “perifernih” pre-duzeća ići na prodaju. Za svako je uslov za partnere da nema otpuštanja. Sva Simpova preduzeća koja se privatizuju su zdrava, sva-ko može da se širi. Na primer, Fabrika dečjih kreveta iz Trgovišta iduće godine potpuno će raditi za firmu IKEA, koja ulaže kapital za nabavku mašina, i tu fabriku ćemo prodati samo onom vlasniku koji se obaveže da će zapošljavati nove radnike. Sada gradimo fa-briku puhina u Bujanovcu koja će proraditi u septembru i u koju je francuski partner ulo-žio četiri miliona evra. Takav vid privatizacije ćemo sprovoditi.

U razgovorima sa radnicima često spo-minjete konkurenciju i tržište. Kako danas izgleda tržište nameštaja u Srbiji?D. Tomić: Pošto nismo u Evropskoj uniji, nismo imali baš velike obaveze da se grlimo sa svetskom konkurencijom. Raspad SFRJ i sankcije ekonomski su iscedile sve fabrike, ne samo u drvoj industriji. Prekratko je vre-me posle skidanja sankcija do danas da se te nedaće nadoknade.

E

Ne zagovaram mehanizme državne zaštite, ali mislim da smo se prerano otvorili. Niko nije mogao da traži od nas da tako nejaki uđemo u ring i borimo se se tako jakim pro-tivnicima. Ubeđen sam da će naša drvna industrija uspeti da se održi u globalizaciji tržišta, ali tek onda kad se uslovi za naše proizvođače izjednače sa uslovima koje imaju proizvođači u evropskim zemljama. Naš uspeh je što imamo kvalitetnu proizvod-nju i tu smo izjednačeni sa konkurencijom, po cenama nismo jer naše plate su niske. Ali niske plate kod nas proističu iz niske pro-duktivnosti koja je posledica niskog stepena opremljenosti. Plata jeste niska, ali je tro-šak plate u strukturi cene proizvoda visok jer mnogo više sati treba našem radniku da proizvede neki proizvod nego italijanskom radniku koji radi u potpuno automatizovanoj proizvodnji. Naš stepen efikasnosti je takav da nam daje prednost u odnosu na, recimo, proizvođače sa Dalekog istoka, jer naša proizvodnja može za mnogo kraće vreme da servisira evropsko tržište i naši proizvođači ne treba da se plaše konkurencije iz tog dela sveta.

Koliki je udeo tržišta zauzela konkurencija iz inostranstva? Ili, drugačije rečeno, koliki je udeo imao Simpo a koliki ima sada?D. Tomić: Niko nije uspeo da ugrozi Simpo, ni italijanski proizvođači koji se sada polako povlače sa ovog tržišta jer vide da protivnik ovde nije lak. Sada je talas dolaska proizvo-đača iz bivših komunističkih zemalja koji su različito organizovani, ali svoju proizvodnju baziraju na jeftinim materjalima i na “speci-fičnom” dizajnu. Simpo drži ritam na inostranom tržištu koji je imao, samo ne može zbog finansijskih teš-koća uđe u nivo proizvodnje koji je imao pre sankcija. Nivo proizvodnje opao je, pre sve-ga, zbog toga što su mašine bukvalno fizički

E

izraubovane, što nismo imali mogućnosti da uvezemo opremu i uradimo modernizaciju jer je za deset godina sankcija tehnologija u svetu veoma napredovala i sve je kompjute-rizovano.

Na tržište Srbije pojavili su se i novi do-maći proizvođači, konkurencija privatnih fabrika?D. Tomić: To je pozitivan signal i trend. Tu ima različitih pojava što se tiče kvaliteta, a naša istraživanja nisu pokazala da je neko sazreo da će moći da izvozi sa trenutnim ni-voom kvaliteta. Te firme na domaćem trži-štu zauzimaju pristojan prostor, ali u izvozu nema ozbiljnog novog igrača. To je znak da treba da se posveti veća pažnja kvalitetu fi-nalnih proizvoda jer konkurencija je žestoka, veća od one u automobilskoj industriji. Simpo dugo u Srbiji nije dobijao poslove opremanja novih objekata, ali od prošle go-dine imamo ozbiljne poslove i na domaćem tržištu. Do lane su poslove dobijalne strane firme, a Simpo je imao velike poslove opre-manja objekata u svetu. Ušli smo u neke veli-ke lance i Simpo je firma koja danas u Evropi najbrže radi opremanje objekata. Prvi posao u Srbiji dala nam je kompanija Delta da joj opremimo poslovnu zgradu. U Titovo vreme radili smo mnogo, opremili smo i Sava centar. Nestade drug Tito, nestade i naša šansa.

Nije li Vaš politički angažman bio nekada prednost, a nekada smetnja Simpu?D. Tomić: Jeste. Zavisi ko je imao moć od-lučivanja.

Ništa badavaNova korporativna strategija Simpa zna-

čajno je oslonjena na pomoć države?D. Tomić: Drvna industrija bila je pre em-barga u bivšoj Jugosloaviji značajna privred-na grana koja je zapošljavala 70.000 radnika, a nekih godina bila je najveći jugoslovenski

E

E

E

Nisam uspeo

Još dvadeset godina ću tugovati što nisam uspeo ni jedan politički tim da ubedim da je regionalni razvoj neophodan našoj zemlji i što naročito nisam uspeo da taj jug Srbije, od makedonske granice do Niša, ima posebnu važnost za razvoj nerazvijenog područja i za našu zemlju.To traje od kad sam počeo da razmišljam kao ekonomista i sve do sada. U junu 2003. godine slao sam inicijativu poslovnom klubu Privrednik vezano za razvoj nerazvijenih područja, oni su onda to poslali timu Vlade koji pravi nacionalnu strategiju, ali ne znam koliko je od mojih ideja ugrađeno u tu strategiju.Od ‘70. godine nikoga iz političkih struktura nisam uspeo da ubedim za tu ideju koja je evropska i koju su primenjivale skoro sve zemlje Evrope, ne samo Italija. Uostalom, tako je jug Italije “rodio”

najvećeg proizvođača kožnih garnitura na svetu kompaniju “Natuci”. Ta firma podignuta je uglavnom bespovratnim kreditima i zato je dobila konkurentsku snagu, sada je najveći snabdevač američkog tržišta kožnim garniturima. Eto šta rađa jedna pametna državna ideja, inicijativa, politika, strategija.Projekat Vlade Italije za razvoj juga te zemlje od 2003. do 2006. godine bio je prvenstveno usmeren ka prevazilaženju razlika između južnog dela Italije i Evrope, a kao preduslove za taj cilj formulisala je ubrzanje investicija u infrastrukturu, što više pojenodtaviti višegodišnji investicioni program, pojačati kvalitet projekata i pojednostaviti administrativne sisteme. Prema Zakonu 488. Ministarstvo finansija Italije bilo je ovlašćeno da distribuira firmama oko 50 odsto sredstava iz fondova

za bespovratno finansiranje investicija u najrazličitije proizvodne delatnosti. Radi se o sumi od približno tri milijarde evra godišnje koje su investitori obilato koristili. Nešto slično morala bi da uradi i Srbija na svom jugu. Za ulaganja u proizvodne kapacitete u nerazvijenim opštinama, investitori bi bili podsticani na sledeći način: 50 odsto investicije bilo bi odobreno kao nepovratni kapital iz državnih fondova, 25 odsto bio bi kredit sa tri odsto godišnje kamate, a investitori bi sami morali da obezbede 25 odsto para. Za ulaganja u proizvodnju u opštinama od strateškog značaja za državu 75 odsto potrebnog novca obezbedilo bi se iz državnih fondova, a 25 odsto bi bilo obezbeđeno iz kredita sa tri odsto godišnje kamate.

Page 21: Ekonomist magazin

23Ekonomija i društvo | 17. JUl 2006 | BR. 321

izvoznik na područje Amerike. Ta snaga nije nestala, postoje ozbiljni šumski fondovi, fa-brike jesu umrle, ali ljudi nisu - ostali su obu-čeni radnici i inženjeri. Niko ne očekuje nikakve poklone, neke pare da organizuje fabriku. Traže se samo jedna-ki uslovi kao druge zemlje koje smo pustili da nam budu konkureti. Ako naša konku-rencija iz Nemačke ili Italije koristi kredite sa kamatom od tri odsto, nije moguće da naši krediti budu sa 30 od-sto kamate i da mi budemo konkurentni u bilo kojoj proizvodnji. Imamo dosta visok kvalitet finalne obrade drveta. Simpo izvozi u Italiju, Francusku, skandinavske zemlje a sve su to kolevke drvne industrije Evrope. Ako su oni pri-hvatili naš dizajn i kvalitet, znači da imamo zavidan nivo kvaliteta. Zato zagovaramo tezu da Simpo bude nosilac razvoja drvne industrije jer Srbija još nema tako jake in-stitucije kao što Italija ima Asocijacije koje udružuju proizvođače da zajedno nastupa-ju na najvećim svetskim sajmovima. A naši mali proizvođači nemaju šanse u ovoj situ-aciji da se pojave na sajmu u Kelnu, Parizu, Milanu, tamo ćete naći samo Simpo i možda još jednog proizvođača i ništa više. Ako bi smo napravili jednu instituciju koja bi oku-pila sva mala i srednja preduzeća i ozbilna organizovala izvoz i nastup - veroavatno bi bili postignuti bolji rezultati.

Zato smatramo da se hitno treba opredeliti za takav model. Ili da tu organizaciju nastupa radi neka državna institucija, ili da se odredi nosilac razvoja. Nismo izmisli ništa posebno, sve je to poznato na svetskom nivou. Reci-mo, IKEA postiže 30 odsto niže cene u obje-dinjenoj nabavci repromaterjala za fabrike koje rade za nju gotove proizvode.

Nova strategija Simpa podrazumeva i novu pristup trgovini?D. Tomić: Ambicija nam je da budemo lideri u tr-govini. Nećemo nikakvim administrativnim merama

da se borimo protiv konkurencije iz sveta, ali ekonomskim merama - da. Pre svega, u kreditiranju i finansiranju razvoja drvne in-dustrije i u kreditiranju i finansiranju trgo-vine koja se bavi prodajom nameštaja i robe široke potrošnje. Simpo se opredelio da gradi svoje megamarkete, naše tržne centre, da mi budemo IKEA na Balkanu. To bi značilo da stvaramo tržišni prostor za razvoj drvne in-dustrije i na ekonomskoj osnovi kontroliše-mo ulazak proizvoda koji naša industrija ne može da proizvede.Nećemo ništa badava. Samo da dobijemo kreditnu podršku da drvna industrija Srbije uradimo ono što su uradile velike svetske kuće koje su došle u Mađarsku, Hrvatsku. Na primer, slovenačka Lesnina već je u Hr-vatskoj napravila nekoliko tržnih centara, na pomolu je sasvim sigurno dolazak i u Sr-

E

biju svih tih kuća ako se mi ne organizujemo da napravimo naše tržne centre. Pravljenje sopstvenih megamarketa ne znači siroma-šenje tržišta u asortimanu, nego samo znači da bogatstvo koje se dobija iz tog trgovanja ostaje u Srbiji.

Najavili ste izgradnju prvog takvog mega-marketa. Da li ga Simpo gradi sam?D. Tomić: Nismo sami, ali smo nosioci pro-jekta prvog megamarketa za koji smo kupili plac od “Ikarbusa” na Novom Beogradu. Oko 20 hiljada kvadrata planirano je kao prodajni prostor za nameštaj, a ostalih 80 hiljada kva-drata biće prodaja ostalih kućnih potrepšti-na.

Je li to strateški pravac u poslovanju Sim-pa?D. Tomić: Bilo bi prerizično da kažem da je jedini, ali mislim da je gotovo jedini. Ne može se drugačije, moramo da se ponašamo kao konkurencija.

Kakva je budućnost Simpa kao matične kuće?D. Tomić: Strateški partneri i mali akcionari biće vlasnici matične fabrike.

Postoje li već strateški partneri?D. Tomić: Strateški partneri će ići po fabri-kama, neće biti na nivou kompanije, takvi nam ne trebaju, imaju oštre zube. Kompanija ostaje cela, videćemo kakvu će ulogu imati menadžeri. Postoje fondovi, pa ako ima hrabrih menadžera neka uzmu kre-dite i neka posle vraćaju. Sve je pripremljeno, sve ide dobro.

E

E

E

E

118 mln ¤ ostalo u SFRJ

Ostvariću san: Dragan Tomić

foto

: Bra

nisl

av J

ešić

Page 22: Ekonomist magazin

Ekonomija i društvo BR. 321 | 17. JUl 2006 |

Srpska privreda nastavila je prošle godine da kumulira gubitke, pokazuju prelimi-

narni rezultati obrade finansijskih izveštaja pravnih lica i preduzetnika za 2005. godinu u Odeljenju za registre Narodne banke Srbi-je. Istovremeno, bankarski sektor je po prvi put od 2000. godine poslovao pozitivno.

A najnovije ankete privrednika, koje je sproveo Ekonomski institut, pokazuju da se situacija za sada nije bitnije popravila… Gubitak preduzeća u 2005. godini iznosi 33,2 milijarde dinara, što je upola manje nego go-dinu dana ranije. Kumulirani gubici predu-zeća krajem prošle godine premašili su 800 milijardi dinara. Neto dobit od 178 milijardi dinara ostvarile su 44.353 firme, ali su gubici 20.760 preduzeća (nešto više od 210 milijardi dinara) ukupnom prošlogodišnjem rezultatu privrede dali negativan predznak. Samo javna preduzeća napravila su gubitak od 19,3 milijarde dinara, što je čak 58 odsto ukupnog gubitka privrede. Posmatrano sek-torski i regionalno, najveći gubitaš je metalo-prerađivačka industrija, odnosno šumadijski i borski region. A “svetla strana medalje” pripada trgovcima (i na veliko i na malo) i privrednicima Južne Bačke.Za normalno poslovanje pri-vredi je prošle godine nedo-stajalo više od 760 milijardi dinara, a sredstva koja je uspela da obezbedi preko poslovnih banaka uglavnom su bila krat-koročna - u strukturi ukupnih izvora sred-stava kapital je učestvovao sa 50,5 odsto, kratkoročne obaveze činile su 35,1 odsto, a dugoročne 13,6 odsto. U ukupnim izvorima finansiranja više od polovine angažovanih sredstava finansirano je iz pozajmica, pri čemu su one bile nedovoljno pokrivene sop-stvenim kapitalom preduzeća - dinar pozaj-mljenog kapitala pokriven je sa 0,94 dinara sopstvenog.

Što se dugova tiče, najnoviji rezultati ankete Ekonomskog instituta među privrednicima pokazuju da se u junu ove godine pozicija preduzeća generalno pogoršava. Čak 14,4 odsto ispitanih privatnih preduzeća izjasnilo se da im je nivo dugova “neizdrživo visok”. Pogoršanje u oceni poslovne klime zabeleže-no je u privatnom, ali i u društveno-držav-nom sektoru, pre svega, usled nižih očeki-vanja privrednika o kretanjima u naredna tri meseca. “Ovakvi rezultati ne treba da začude ukoliko pođemo od stava da je za preduzeća idealno okruženje ono u kome se vodi po-znata i unapred najavljena ekonomska poli-tika, što trenutno nije slučaj u Srbiji”, zaklju-čak je analitičara Ekonomskog instituta.Bankarski sektor, osiguravajuće kuće i bro-keri (za razliku od privrede) poslovali su pozitivno. Iako brojčano manje u odnosu na

prethodnu godinu, banke su Srbiji ostvarile su 2005. godini dobitak od 5,36 mili-jarde dinara. Samo godinu dana ranije rezultat ban-karskog sektora je bio ne-

gativan (minus 5,4 milijarde dinara). Skoro polovinu prošlogodišnjeg iskazanog dobitka (46,9 odsto) ostvarile su tri banke, dok se 49,2 odsto iskazanog gubitka odnosi na dve banke. Stopa prinosa na kapital u ovom sek-toru iznosila je 4,3 odsto. Osiguravajuća društva ostvarila su u 2005. godini ukupan dobitak od 674 miliona dina-ra, dok su brokerske kuće ostvarile ukupnu dobit od 1,2 milijarde dinara, četiri puta veću nego 2004. godine.

Sve je moguće

Ovogodišnja industrijska proizvodnja mogla bi da bude četiri odsto veća nego prošle godine, pod uslovom da se nastavi sadašnji rast izvoza, a domaća tražnja dodatno ne usporava, ocenjuju autori biltena Ekonomskog instituta “Makroekonomske analize i trendovi”. Iako bi, sudeći prema dosadašnjem trendu, izvoz krajem ove godine mogao da ostvari rast od 26 odsto u odnosu na 2005. godinu (pre svega zbog trenutne situacije sa kursom), autori MAT-a procenjuju da će biti povećan za “najmanje 20 odsto”. Uvoz bi istovremeno mogao da pređe 10 milijardi evra, tako da se u spoljnotrgovinskoj razmeni može očekivati deficit od oko 6,5 milijardi evra. Teško je ostvarivo, ali je moguće da ovogodišnja inflacija bude jednocifrena (kao što je i planirano), ukoliko mesečni rast cena na malo do kraja godine ne bude prelazio 0,5 odsto, procenjuju analitičari u MAT-u.

800 mlrd DIN kumuliran gubitak

Privredna kretanja

Gubici i dugoviNarodna banka obradila finansijske izveštaje srpskih firmi, iz kojih se vidi da prošlogodišnji gubici uopšte nisu mali. U anketi Ekonomskog instituta i privatni i društveno-državni sektor primećuju da se pogoršava poslovna klima

Biljana Korica Vukajlović

2�

Javna preduzeća: “Proizvela” više od polovine prošlogodišnjih gubitaka

foto

: Duš

an Đ

orđe

vić

Page 23: Ekonomist magazin
Page 24: Ekonomist magazin

BR. 321 | 17. JUl 2006 | Tema broja26

Većina srpskih banja živi od stare slave i usput propadaju umesto da zarađuju pare. Država neće da investira dok se banje ne privatizuju, ali ne donosi sistemske propise kojima bi to bilo omogućeno. Nejasno vlasništvo i neizvesnost oko izvorišta vode - dva su ključna elementa koja odbijaju svakog potencijalnog investitora u banjski turizam Srbije. Kako je opština Inđija “kreativnim premošćavanjem” uspela da dovede “Terme Olimija” da zajedno grade novu banju

Maja Stojanović, Gordan Brkić, Miša Brkić

Banje

Inđija i Vrujci - novi Vrnjci

foto

: Dra

gan

Milo

ševi

ć

Page 25: Ekonomist magazin

27Tema broja | 17. JUl 2006 | BR. 321

Jesu li Inđija i Vrujci novi Vrnjci? Sudeći po najavama mogli bi da budu, jer već iduće godine u ova dva mesta privatnim kapitalom biće

izgrađene banje po evropskim standardima koje bi mogle da se nametnu kao ozbiljna konkurencija “kraljici srpskog banjskog tu-rizma” - Vrnjačkoj banji. Početkom 2007. godine u Inđiji kreće izgrad-nja modernog banjskog kompleksa. Dogo-vor slovenačke banje (i investitora) “Terme Olimija” i opštine Inđija postignut je krajem maja, kada je direktor slovenačke firme Zdravko Počivalšek saopštio da će vrednost investicije biti 25 miliona evra i da će se ta suma uložiti u izgradnju centra na 5.000 kva-dratnih metara, otvorenih i zatvorenih baze-na i novog hotela sa 400 ležajeva, welnes i kongresnim centrom. Rok izgradnje je dve i po godine, a plan je da se 2007. godine završi termalni deo budućeg banjskog kompleksa. “Terme Olimija” u Podčetrteku jedna je od najposećenijih slovenačkih banja u koje su investitori i vlasnici (uglavnom državne fir-me i fondovi) uložili veliki novac da bi od nekadašnje malog termal-nog izvora napravili mode-ran turistički, zdravstveni i rekreativni-welnes cen-tar u kome je teško dobiti mesto. Podčetrtek je samo jedno od 20 sela u kojima su do pre petnaestak godina postojali samo izvori termalne vode. Tih dvadesetak sela, posle investicionog buma podržanog držav-nim planom razvoja, danas u svoje “terme” dovodi 46 odsto turista u Sloveniju. Samo “Terme Olimija” imaju godišnje 400.000 no-ćenja, a “Terme Čatež” imaju godišnje isto noćenja - 800.000 - koliko i cela Srbija. Zanimljivo je da je lokacija za izgradnju banje u Inđiji određena još pre dve godine kada su počeli pregovori sa najvećom slove-načkom “firmom” u oblasti banjskog turizma - “Terme Čatež”. Sve vreme tih pregovora, “Terme Olimija” pratile su razvoj događaja i pošto je novi menadžment “Terme Čatež” počeo da odugovlači sa potpisivanje ugovo-ra, firma iz Podččetrteka uskočila je sa istom ponudom, ali je ugovor potpisan za 24 sata.

Direktor Počivalšek bio je veoma zadovo-ljan efikasnom administracijom predsednika opštine Inđija, Gorana Ješića, i interesan-tnom lokacijom na putu između Beograda i Novog Sada i izrazio očekivanje da će nova banja veoma dobro poslovati a da se ne plaši konkurencije drugih banja u Srbiji.

Vlasnička pravaKonkurencija se oglasila nepun mesec dana kasnije. U Banji Vrujci kod Valjeva otvoren je početkom jula letnji deo - bazeni i džakuzi - budućeg rekreativnog centra čiji je vlasnik profesor medicinske balneoklimatologije Milisav Čutović, tvorac programa “Čigota” na Zlatiboru. Otvarajući bazene, Čutovič je promovisao projekat prve nove banje u Srbiji za koju je rekao da će do kraja idu-će godine na 9,5 hektara biti zaokružena po modelu najsavremenijih evropskih banja.U isto vreme, predsednica Skupštine opštine Jošanička Banja Jelena Drmanac najavila je da će ta opština uskoro izaći sa turističkom ponudom zdravstveno-preventivnog i sport-sko-rekreativnog turizma po uzoru na slove-

načke “Terme Čatež”.Grinfild investicije u izgrad-nju “terme-wellnes-banja” (evropski trendovi) nemi-novno će nametnuti pitanje zapostavljene privatizacije zapuštenih srpskih banjskih

“kraljica-dama” iz prošlih vekova koje i da-nas žive od oronule stare slave. Otvaranje tog procesa pokazaće kao na dlanu sve mane današnje Srbije - od nesposobnog menad-žmenta, nezainteresovanih lokalnih samou-prava, nerešenih vlasničkih odnosa i nedo-statka sistemskih propisa. Ministar trgovine i turizma Bojan Dimitrije-vić izjavio je (1. jun) u Nišu da “država neće uložiti ni dinar u razvoj banjskog turizma jer će sve banje biti privatizovane”. Obrazlažu-ći odluku da se banjama uskrate investicije, ministar je naglasio da će ulaganja biti mo-guća tek po završetku privatizacije: “Ono što sada možemo da učinimo je da izgradimo kvalitetnu infrastrukturu u banjskim lečili-štima kako bismo ih učinili atraktivnijim za privatizaciju”.

600 mln ¤ za 10 godinaInđija i Vrujci -

novi Vrnjci

Page 26: Ekonomist magazin

BR. 321 | 17. JUl 2006 | Tema broja28

Inače, ministar Dimitrijević je na 17. “Sajmu banja” u Vrnjačkoj banji izjavio da će ključ-nu ulogu u privlačenju novih investicija u banje imati spremljeni Zakon o turizmu i Razvojna agencija i izrazio uverenje da će se srpske banje do 2015. godine tako razviti da će ostvarivati oko 2,5 miliona noćenja, od čega bi se 40 odsto odnosilo na strance. Čini se, međutim, da je potrebno mnogo više sistemskog okvira od zakona koji je po-menuo ministar turizma. Ukoliko bi se, na primer, Srbija u pripremama za privatizaci-ju banja ugledala na Sloveniju i prihvatila njeno iskustvo, onda u ovoj fazi nedostaju bar još dva ključna sistemska akta - Zakon o privatizaciji banja i Zakon o koncesijama. Sa problemima koje donosi nedostatak tih propisa suočula se opština Inđija, koja gradi novu banju po sistemu grinfild investicije, a bila je primorana da ih rešava “kreativnim premošćavanjem” posle dve godine neus-pešnog ubeđivanja sa republičkim vlastima. Što se tiče vlasništva, Goran Ješić kaže da je uspeo da ubedi odbornike da Opština ne prodaje investitorima zemljište, nego da sa banjom “Terme Olimija” uđe kao suvlasnik

buduće banje: “Prema ugovoru, opština Inđija će biti manjinski akcionar sa 10 do 15 odsto vlasništva nove banje. To je mnogo bolje jer ćemo sigurno višestruko zaraditi ako kroz deset godina odlučimo da prodamo to vlasništvo, nego da smo sada prodali ze-mljište i uzeli par stotina hiljada evra”. Siniša Perić, viši savetnik u Ministarstvu tr-govine i turizma, ukazuje da problemi mogu nastati oko vlasničkih odnosa u privatiza-ciji srpskih banja jer su u mnogima od njih građeni i zdravstveni centri: “Od ukupno 23

rehabilitaciona (RH) centara, pet je predvi-đeno za prvu fazu privatizacije - RH centar Vrmac u Prčnju (Crna Gora) a zatim centri u Ribarskoj banji, Banji Koviljači, Zlataru i Vrnjačkoj banji. Još, međutim, nije utvrđen način privatizacije, tražimo privatizacionog savetnika-konsultanta koji treba da napra-vi program i tek onda može da se govori o nekim konkrentnim podacima, procenjenoj vrednosti, interesima... Ova faza pripreme trebalo bi da se završi do kraja godine, a čvrstih rokova za privatizaciju RH centara nema. Jedan od problema je i taj što su neki od objekata građeni parama Penzijsko inva-lidskog (PIO) fonda i sa njim treba regulisati vlasničke odnose pre privatizacije.

Problemi s koncesijamaUpravni odbor Republičkog fonda za pen-zijsko i invalidsko osiguranje zaposlenih doneo je početkom juna odluku da pokre-ne sudske postupke radi zaštite vlasništva u 28 objekata, uglavnom rehabilitacionih centara po srpskim banjama, kako bi spre-čio privatizaciju ili barem dobio uložena

Formalno-pravno je vlasnik izvorišta termalne vode u Inđiji bio NIS, suštinski je bio samo vlasnik bušotine

Posećenost banja

U januaru 2006. godine u banjama Srbije boravilo je ukupno 13.202 gosta (24 odsto vise nego u januaru 2005). Od tog broja domacih turista je bilo 12.371 (26 odsto više), a inostranih 471 (15 odsto manje). Najposećenija banja bila je Vrnjačka Banja sa ukupno 4.479 turista (56 odsto vise), a za njom slede Sokobanja sa 2.209 turista (20 odsto više) i Banja Koviljača sa 1.010 turista (tri odsto manje).

Banjski turizam Evrope

Banje i klimatska mesta predstavljaju nezamenljivi deo u sistemu zdravstva, kulturno nasleđe i važan ekonomski faktor u zemljama Evrope. Značaj banja i banjskog turizma narasta porastom starosti stanovništva i svesti o zdravlju. Suštinu strategije razvoja evropskih banja čini tendencija “da se aktivira samosvest o odgovornosti prema sopstvenom zdravlju i stvore ponude koje su orijentisane ka korisniku”. Narastajuće potrebe i sveobuhvatni pristup korisniku za rezultat imaju kompleksnu ponudu što se definiše kao Wellbeing. Pod ovim terminom podrazumeva se obnavljanje uma, tela i duše, što čini suštinu orijentacije evropskih banja.Srbija je 2002. godine učestvovala sa 1,2 odsto u ukupnom noćenju u evropskim banjama. Inače, u Evropi ima oko 1200 banja.

Privatizacija čeka propise: Banje i dalje ne donose prihod koje bi mogle

foto

: Arh

iva

Page 27: Ekonomist magazin

29Tema broja | 17. JUl 2006 | BR. 321

sredstva nazad. Upravni odbor Fonda PIO još je krajem decembra 2005.godine formu-lisao predlog Zakona o imovini Fonda, koji je podržalo resorno Ministarstvo za rad, za-pošljavanje i socijalna pitanja. Međutim, od kako je tekst poslat Vladi, predlogu se gubi svaki trag. U međuvremenu, iz Ministarstva zdravlja i Ministarstva privrede najavljen je konkurs za izbor privatizacionih savetnika RH centara. Donošenjem Zakona o sredstvi-ma u svojini Republike Srbije 1995. ukinuta je društvena svojina kao dominantan oblik

vlasništva, a konstituisana je državna čiji je titular Republika Srbija. Taj zakon nije dirao u vlasništvo Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, čime je ovoj ustanovi posredno priznato pravo da raspolaže imovinom čije stvaranje je finansirala. Međutim, iz Fonda PIO upozoravaju da se, od donošenja ovog propisa pre 11 godina pa do danas, izbegava jasno definisanje šta je svojina Fonda.U tom smislu, decembarski predlog zakona nudi popis celokupne imovine Fonda. Goran Lončar, direktor Fonda, nada se da bi taj akt mogao stići pred poslanike tokom jesenjeg zasedanja Narodne Skupštine. Što se pak tiče “čisto” turističkog dela banja, privatizacija skoro svih značajnijih hotela je završena, osim hotelskog preduzeća u Banji Koviljača jer tu nisu rešena imovinsko-pravna pitanja. “Ono što je do sada priva-tizovano u banjama čini 16 odsto ukupne vrednosti prodatih preduzeća u ugo-stiteljstvu i turizmu Srbije. To je sedam miliona evra, a predviđene in-vesticije u svim prodatim preduzećima izno-se 10 miliona evra,” kaže Perić.Da li će i koliko novi Zakon o banjama uticati na nivo investiranja? Perić smatra da Zakon ne bi trebalo da bude smetnja: “Zakoni ne pri-vlače investitore, to je samo fraza. Konkret-no u ovom Zakonu maksimalno smo koristili standarde iz evropske regulative u toj oblasti. Zakon je za sada još u radnoj verziji, očekuje se da do jeseni bude u Skupštini, a realno bi bilo da do kraja godine bude usvojen”.

Perić je uveren da bi problemi oko priva-tizacije banja mogli da nastanu u vezi sa davanjem koncesija, odnosno dobijanjem eksplotacionog prava termalne ili mineral-ne vode (nadoknada za korišćenje lekovitog faktora): “U Evropi je uobičajeno da se pra-vo na korišćenje mineralnih voda daje kroz koncesiju. I u važećem zakonu postoji ta obaveza, ali je problem što nisu bili utvrđe-ni kriterijumi za naplatu, pa se to rešavalo dogovorom lokalne vlasti i korisnika vode. Predviđeno je da ubuduće ta nadoknada bude jedan odsto od ukupnog prihoda. Naš Zakon o koncesijama treba da prate odre-đeni pravilnici, tako da će se u narednom periodu ta prava ostvarivati kroz koncesije, a ne zahtevom za dobijanje istražnih i ek-

splotacionih prava”. Predsednik opštine Inđi-ja Goran Ješić na “ličnom” primeru pokazuje kakav je problem imao u pregovo-rima sa investitorima oko izgradnje nove banje po-

što korišćenje termalne vode nije regulisa-no ni jednim zakonom. “Formalno-pravno kao vlasnik izvorišta termalne vode u Inđiji predstavljao se NIS, a suštinski ta firma je bila samo vlasnik bušotine. Ponudili smo NIS-u da nam da izvorište u zakup, ali je to bilo neisplativo. Nudili smo zatim da bude akcionar, ali ni to nije moglo. I na kraju, dogovorili smo se da kupimo bušotinu za 4000.000 evra. NIS je pristao, ali ukoliko se predomisli, mi ćemo na deset metara od postojeće napraviti tri nove bušotine i rešiti

25 mln ¤ za banju kod Inđije

Analiza

Američka organizacija za medunarodni razvoj (SEDP) i Udruženje banja napravili su SWOT analizu prednosti i mana banja Srbije:

PREDNOSTI NEDOSTACI

tradicija u banjama loša infrastruktura

lekoviti prirodni i zdravstveni faktori zastarela medicinska oprema

visokoobrazovani stručnjaci nedostatak banjske strategije

bogato kulturno-istorijsko nasleđe okoline nedostatak edukacije za nove programe

odličan geografski položaj slaba marketinška istraživanja

okolina i hrana nedostatak finansija za razvoj

niska cena terapeutskih programa nestabilna politička situacija

Broj turista

Ukupno Indeks 2005/200�.

Domaći gosti

Indeks 2005/200�.

Inostrani gosti

Indeks 2005/200�.

Republika Srbija 1,988.469 101 1,535.790 97 452.679 116

Glavni administrativni centri 713.279 98 413.335 89 299.924 114

Banjska mesta 302.689 101 285.654 100 17.035 113

Planinska mesta 400.670 102 379.453 102 21.217 121

Ostala turistička mesta 508.229 103 406.844 100 101.385 122

Ostala mesta 63.602 107 50.484 106 13.118 111

Izvor: RZZS

Page 28: Ekonomist magazin

BR. 321 | 17. JUl 2006 | Tema broja30

problem”, objasnio je Goran Ješić za Ekono-mist magazin. On, inače, smatra da će se u Vojvodini banjski turizam u modernom smi-slu razvijati na sistemu grinfild investicija, a da će u privatizaciji starih banja u Srbiji biti problema jer su nejasna vlasnička prava i jer investitori nemaju informacije o mogućno-stima korišćenja izvorišta vode. I u Udruženju banja Srbije kažu da je ka-men spoticanja u privatizaciji nerešeno pitanje oko nadoknade za prirodni lekoviti faktor (termomineralna voda) ili nadokna-de za korišćenje vode. U tom Udruženju tvrde da je vlasnik vode - opština, a ne banja - i opština je ta koja daje pravo na korišćenje vode.

Zato Goran Ješić predlaže kao najbolje i najbrže rešenje da Srbija prepiše slovenač-ki Zakon o koncesijama. Ješić podseća i na slovenačko iskustvo gde je država odredila vlasnicima banja dosta nizak godišnji pau-šal za korišćenje vode od 100.000 evra, ali nije nezadovoljna jer ubira ogromne priho-de od turističkih taksi i noćenja u banja-ma. Novi zakon doneće još jednu novost - ka-tegorizaciju banja. Siniša Perić kaže da će ubuduće postojati dva pojma - banja i pri-rodno lečilište: “Trenutno u Srbiji sedam ili osam banja može da stekne status banje, ostalo su prirodna lečilišta dok ne ispune potrebne uslove za status banje”.

Na pitanje koliko će država uložiti u razvoj banja, Perić odgovara da “je za ovu godi-nu predviđena finansijska pomoć države za Soko banju i Palić i ta sredstva će, pre svega, ići u opštu i deo turističke infrastrukture”. Strategija razvoja turizma predviđa da Srbija bude podeljena u četiri klastera, a prioritet će biti dugoročni razvoj termalnih izvora i spa centara. U Srbiji postoji 140 termomine-ralnih izvora i 100 banjskih i klimatskih lo-kaliteta. Ministar Bojan Dimitrijević kaže da će do 2015. godine pedesetak banja za razvoj zdravstvenih i welnes centara dobiti 500 do 600 miliona evra i da je cilj tih ulaganja promena strukture turista u korist stranih gostiju sa većim prihodima. Kao potenci-

Nikad izgrađeni

Među brojnim rehabilitacionim centrima koji su građeni parama Republičkog fonda za penziono i invalidsko osiguranje zaposlenih su i četiri kompleksa koja nikada nisu primila goste. Da paradoks bude potpun, reč je o objektima koji su potpuno ili skoro u potpunosti završeni, ali je njihova neobična sudbina htela da crvena vrpca nikada ne bude presečena. To su rehabilitacioni centri u Jošaničkoj banji, Vranjskoj banji, Sokobanji i u Aranđelovcu. Za svaki od ovih centara formirana su preduzeća kroz koja su curele pare Fonda.Na obroncima Kopaonika, u dolini reke Jošanice, krajem sedamdesetih počela je izgradnja kompleksa površine 11.500 kvadratnih metara. Prvobitna odluka da objekat ima 180 ležajeva preinačena je, pa je kapacitet proširen na 400 kreveta. Do 1981, kada su radovi prekinuti, potrošeno je tadašnjih 62.757.500 dinara, sa čime je završeno 95 odsto građevinskih, 40 procenata zanatskih i trećina instalaterskih radova, te uvedena kompletna instalcija u objekat.U završnoj fazi radova, u priču se umešalo Izvršno veće Republike Srbije sa preporukom da se kompleks prenameni za turističke svrhe i da se prepusti „Generaleksportu” koji je u to vreme gradio ski-centar na Kopaoniku. U obrazloženju odluke o predaji objekta bez naknade, navedeno je da na taj način penzoni fond pomaže razvoj turizma u Srbiji. Novi vlasnik

se obavezao da će kompleks dovršiti za pet godina, ali je on do danas ostao u skoro istom stanju kao što je bio i pre dve i po decenije.Fond je 1977. doneo odluku o izgradnji rehabilitacionog centra u Vranjskoj banji sa 250 ležajeva i 10.000 kvadratnih metara korisnog prostora, a za izgradnju tog kompleksa do 1980. potrošeno je 57.993.000 dinara. Do 1981. završeni su svi grubi građevinski radovi, sprovedene instalacije, ugrađena drvenarija. Međutim, novoformirano preduzeće, Zavod za rehabilitaciju Vranjska banja, bez saglasnosti Fonda zaključuje ugovor sa Pamučnim kombinatom iz Vranja o nastavljanju radova i završetku centra.Kombinat, potonji Jumko, obratio se 1983. Fondu sa zahtevom da se isplati dodatnih 45.000.000 dinara za završetak toplifikacije objekta. Pare su otišlje u Vranje, ali grejanje nikada nije urađeno. Pet godina kasnije, iz Jumka ponovo pišu Fondu i tada traže 900.000.000 za završetak objekta. I ovaj novac je isplaćen iz Fonda, ali ga firma iz Vranja koristi za izmirivanje plata i drugih obaveza. Zbog toga je kompleks u Vranjskoj banji danas isti kakav je bio i pre 25 godina.Na padinama Ozrena iznad Sokobanje, Fond je sredinom sedamdesetih počeo da gradi rehabilitacioni centar, za koji je od 1973. do 1978. potrošeno 121.428.000 tadašnjih dinara. Objekat je završen i pušten

u rad. Fond 1978. donosi odluku da se krene u izgradnju novog objekta, Rehabilitacionog centra „Ozren”. Za tu svrhu izdvojeno je 9.562.000 dinara. Novi objekat je potpuno završen i opremljen, ali do danas nije pušten u rad. U Fondu kažu da nikada nisu dobili objašnjenje zašto je to tako.U Bukovičkoj banji u Aranđelovcu 1975. počela je gradnja zavoda površine od 7.000 kvadrata, za šta je Fond potrošio 37.365.000 dinara. Sa tim novcem završeni su građevinski radovi, uvedena kanalizaciona mreža, završeno pokrivanje i zastakljivanje i još neki poslovi. Pošto je početkom osamdesetih, zbog ekonomske krize i čuvenog programa stabilizacije u Republici ograničenja investiciona izgradnja, Radnoj organizaciji „Bukovička banja” (koja je i formirana zbog izgradnje RH centra) isplaćeno je 37.000.000 dinara radi konzervacije.Međutim, konzervacijski radovi nikada nisu izvršeni, pa je objekat u narednim decenijama devastiran do te mere da su za njegovu adaptaciju potrebna ogromna sredstva. Ipak, u Aranđelovac nisu prestale da stižu pare iz Fonda koji je nastavio da finansira adaptaciju, toplifikaciju i opremanje starog Zavoda za prevenciju, lečenje i rehabilitaciju u ukupnom iznosu od 50.000.000 dinara. Tako danas Fond u Aranđelovcu ima dva zavoda, jedan koji radi, ali nad njim nema ingerenciju i drugi koji je postao Skadar usred Šumadije.

Ostvarena noćenja po vrstama turističkih mesta

Ukupno Indeks 2005/200�.

Domaći gosti

Indeks 2005/200�.

Inostrani gosti

Indeks 2005/200�.

Republika Srbija 6,499.352 98 5,507.604 95 991.748 117

Glavni administrativni centri 1,309.767 99 676.981 88 632.786 115

Banjska mesta 2,012.318 96 1,947.476 96 64.842 113

Planinska mesta 1,765.962 98 1,696.247 97 69.715 116

Ostala turistička mesta 1,243.853 100 1,047.515 97 196.338 126

Ostala mesta 167.452 92 139.385 89 28.067 104

Izvor: RZZS

Page 29: Ekonomist magazin

31Tema broja | 17. JUl 2006 | BR. 321

jalna tržišta spominju se Nemačka, Italija, Francuska, Austrija i Rusija, skandinavske zemlje i Japan. Postoji i problem o kome u Srbiji tek treba razmišljati: “Nemački turisti u evropskim banjama potroše prosečno oko 50 evra, Slo-vaci i Mađari između 25 i 30, a kad dođu kod nas ne potroše više od 10 evra. Povećanje kvaliteta usluga, povećala bi i dnevnu po-trošnju turista,” kaže Siniša Perić.Banje u Srbiji bile su do sada uglavnom “brend” za bolesne koji su u njima prepo-znavali “lek za boljku” i terapiju. To je staro-modni vid korišćenja banja pošto je u svetu već formiran model banja u kome posetilac nije pacijent nego gost i koje spaja aktivni odmor, welnes, sport i rekreaciju - kombi-nacija tradicionalnih terapija i wellbeinga. Pored sistemskog okvira, Srbiji nedostaje i jedinstvena strategija, kakvu je Slovenija napravila u trenutku kad je odlučila da od nepoznatih seoskih izvora termalne vode napravi “banjsku industriju”. Neophodno je uraditi i dva tipa istraživanja: pribaviti jasne i po svetskim standardima prihvatlji-ve dokaze medicinskog kvaliteta i odrediti tržišta na koja bi se plasirao taj “proizvod”. Svetska iskustva govore da banjski turizam ima visoku profitnu stopu i mogućnost ra-sta tržišta. Srpske banje svojom atraktiv-nošću mogu da privuku investitore, pre svega u izgradnju novih manjih luksuzno premljenih hotela, koji sa dokazanim po-

uzdanim zdravstvenim efektima i paket ponudama mogu da zadovolje prohteve najzahtevnijih gostiju. To još ne znači da će, na primer, krajnje devastirana Bukovič-

ka banja u dogledno vreme postati srpska verzija Karlsbada, ali je važno imati viziju i postepeno je sprovoditi u delo. Nažalost, spomenuta Bukovička banja mogla bi, me-đutim, da bude model kako ne treba raditi u banjskom turizmu. Ta banja na samo sat vremena vožnje od Beograda već tri godine nema hotelske krevete u kojima bi turisti prenoćili. Od tri hotela, jedan (Izvor) je pro-dat i rekonstruiše se nekoliko godina, drugi (Staro zdanje) nagriza vlaga a treći (Šuma-dija) pretvoren je u izbeglički logor. O wel-nes i rekreativnim centrima, trim stazama, žičarama, školi jahanja, fijakerima i izletima na Oplenac malobrojni turistički radnici u Bukovičkoj banji samo “sanjaju”, jer su lokalni političari od Aranđelovca napravili uspavanu i prašnjavu kasabu. I mimo najavljene privatizacije koja bi trebala da donese boljitak, nešto se ipak radi na pro-mociji banjskog turizma u Srbiji. Turistička organizacija Srbije na svim specijalizovanim sajmovima promoviše pet banja (Vrnjačka banja, Sokobanja, Koviljača, Kanjiža i Zla-tibor kao klimatsko mesto), koje su odabrali Ministarstva turizma i Ministarstvo zdravlja, kao destinacije koje imaju mogućnosti pri-hvata i servisiranja inostranih gostiju. U “pet izabranih banja” uskoro će ući Niška i Buko-vička banja. Nije malo ni to što će nemački magazin specijalizovan za welnes turizam “Fut rajzen” uvrstiti u svoju ponudu za 2007. godinu Vrnjačku i Sokobanju.

“Turistička Srbija”?

U analizi koji su uradili hrvatski marketinški stručnjaci u saradnji sa beogradskim Ekonomskim fakultetom (mart 2006.), procenjeno je da Srbija ima relativno privlačnu osnovu turističkih resursa - gradove, planine i banje, ali i nerazvijen turistički proizvod. “Turizam je orijentisan na domaće tržište, smeštajni objekti su stari, turistička infrastruktura je neprimerena i zastarela - za renoviranjem vapi 80 odsto smeštajnih kapaciteta u kojima je visok udeo odmarališta”, kaže se u analizi. Stručnjaci su ukazali i na prednosti geostrateškog položaja i resursa (voda, priroda i baština), ali i na strateške nedostatke kao što je nedovoljna svest o “turističkoj Srbiji”. Upozorili su i na nedovoljnu brigu o turističkim atrakcijama, nedostatak stručnjaka i znanja.

Page 30: Ekonomist magazin

BR. 321 | 17. JUl 2006 | Tržište i novac32

Obrad Sikimić, predsednik Dajners klub internacional

Mnogo kartica, malo znanjaDevedeset sedam od sto članova makar jednom mesečno koriste Dajners karticu, pri čemu je prosečna mesečna potrošnja svakog korisnika oko 250 evra

Vojislav Stevanović

Kompanija Diners Club International, odgovorna franšiza za tržišta Srbije, Crne Gore i Makedonije, planira da u narednih deset godina broj izdatih

kartica poveća na 200.000, kaže za Ekonomist predsednik te kompanije Obrad Sikimić. To preduzeće planira da ove godine ostvari promet od 130 miliona evra. Sikimić kaže da promet te kompanije poslednjih nekoliko godina raste po stopi od 30 odsto godišnje. Prošle godine, Diners je “držao” polovinu srpskog težišta u ukupnom prometu kredit-nih kartica. U Srbiji je izdato oko tri miliona platnih kartica, ali više od devet desetina predstavljaju takozvane debitne kartice.

Iako Diners Club International najduže u kontinuitetu posluje u Srbiji, po broju izda-tih kartica ta kompanija zaostaje za drugim firmama iz istog sektora. Ta firma je u Srbiji izdala oko 30 hiljada kartica, koje mogu da se koriste na oko 8.000 mesta. Sikimić, ipak, kaže da nije nezadovoljan postignutim re-zultatom.„Naša strategija nije da po svaku cenu saku-pimo što veći broj članova. Postoji ogroman prostor na tržištu da sve kompanije dobiju dovoljan deo „kolača“. Ukupna aktivnost naših klijenata je velika. Devedeset sedam od sto članova makar jednom mesečno kori-ste svoju karticu, pri čemu je prosečna me-

sečna potrošnja svakog korisnika oko 250 evra. To znači da smo uspeli da pogodimo pravu ciljnu grupu. Naša prednost je što na tržištu individualno pristupamo svojim članovima. Diners, na primer, ne naplaćuje kamatu za kupovinu na rate, za razliku od klasičnih revolving kredita“. kaže Sikimić i dodaje da će kompanija u narednom pe-riodu posebnu pažnju posvetiti saradnji sa malim i srednjim preduzećima. On kaže da kompanija obezbeđuje kapital za investicije iz sopstvenih izvora ali i iz ban-karskih kredita i dodaje da vlasnici predu-zeća za sada ne žele da prodaju kompaniju. Poređenja radi, Diners Club Adriatic, koji

foto

: Bra

nisl

av J

ešić

Page 31: Ekonomist magazin

33Tržište i novac | 17. JUl 2006 | BR. 321

posluje u Hrvatskoj, trenutno je u procesu preuzimanja. Novi vlasnici bi trebalo da pla-te više od sto miliona evra za tu kompaniju koja je izdala više od 200.000 kartica. „Kasno mi je da se bogatim za jednu noć. Nameravam da još 15 godina aktivno radim ovaj posao. Pošto smo poslovali u najtežim uslovima, mislim da treba da poslujemo i u mirnijim vremenima“, kaže Sikimić.

EdukacijaDiners Club International preuzeo je 1996. godine tržište Srbije, Crne Gore i Makedoni-je i danas je odgovorna franšiza za poslova-nje u tim zemljama. „To što smo postali odgovorni za tržište Makedonije, u neku ruku jeste priznanje činjenici da smo se specijalizovali za krizna područja. Stručnjaci iz Srbije često drže pre-davanja u drugim Diners klubovima, jer su oni prošli kroz situacije koje drugi članovi nisu videli“, kaže Sikimić.On dodaje da činjenica da je u Srbiji za krat-ko vreme izdat veliki broj kartica predstavlja veliki pomak ka bezgotovinskom plaćanju.“Ali, bum“ kartica na tržištu ne znači da je uređen taj segment društvenog života. Mi-slim da je u pitanju pre pomama siromašnih građana za jednom vrstom kredita, nego rast nove srednje klase. Utrkivanje za kli-jentima koje trenutno vlada na tržištu nije dobro ni za banke, ni za klijente. U Srbiji bi danas trebalo voditi edukativne kampanje. Tek kad pojedinac u potpunosti shvati razli-ku između svih tipova kartica koje postoje, on može da sagleda ponude. Građani Srbije nemaju razvijenu kulturu bezgotovinskog

plaćanja. Najveći broj ljudi i dalje ne ko-risti platne kartice, bez obzira na to što ih poseduje. Aktivnost kartica je, dakle, jako mala. Iako je u Srbiji izdato više od tri mili-ona platnih kartica, prosečna transakcija je gotovo zanemariva“, kaže Sikimić.On kaže da edukacija stanovništva po tom pitanju treba da počne još u srednjoj školi.„Kultura plaćanja se u ozbiljnim zemljama uči u osnovnoj školi. Na području Srbije, Crne Gore i Makedonije Diners klub je 1992. godine imao gotovo 60.000 članova. Kad je kompanija četiri godine kasnije pono-vo počela da radi, očekivao sam da ćemo tokom prve godine da okupimo 20 hilja-da članova, a tokom nared-ne četiri i svih 60 hiljada. Ali, od tih 60 hiljada članova iz 1992. godine, više od polovine se iselilo u inostranstvo. Drugi deo tog segmenta članstva je “otišao” u siromaštvo. Tada je postalo jasno da mora-mo da gradimo potpuno nove klijente. Nova generacija bi trebalo da se školuje da shvati sisteme bezgotovinskog plaćanja. Siguran sam da bi ozbiljnom kampanjom stanovniš-tvo moglo da se edukuje za godinu dana.“

UslugeSikimić kaže da Diners ima niz proizvoda koje planira da ove godine ponudi na trži-štu, ali i naglašava da bi usluga bilo i više da to dozvoljavaju uslovi poslovanja u Srbiji. „Po tehnologijama ne zaostajemo za svetom. U Srbiji imamo opremu, znanje i ljude da pružimo ukupan servis kartica. Ali, građani

u Srbiji treba prvo da nauče šta je to platna kartica, a onda da im se ponude odgovara-juće usluge. U septembru će, na primer, trži-štu biti ponuđena Diners-Exclusive kartica. Uz to, ambijent poslovanja onemogućava da odjednom ponudimo sve usluge. Za to ne možemo da krivimo isključivo trgovce. Imali smo velike probleme sa Telekomom da omogućimo normalno funkcionisanje POS tehnologije. Mnoge radnje i danas imaju samo po jednu telefonsku liniju. U mnogim

gradovima u unutrašnjosti Srbije plaćanja karticama je i dalje „svemirska“ tehno-logija. Telekomunikacije su sistemska stvar koja mora da se promeni u celoj drža-vi. Postoje i drugi primeri. Diners već dve godine ne

može da potpiše ugovor sa Javnim preduze-ćem za puteve kojim bi omogućili da putari-na može da se plati karticom. Sa druge strane, ambijent za kartičare je drastično poboljšan. Telekom radi na tome da se poboljšaju linije. Po novom zakonu izdavaoci kartica su znatno više zaštićeni. Takođe, i bankarski sistem je uređen. Na-ravno, ključna stvar je i to što je standard povećan“, kaže Sikimić.Sikimić kaže da Diners Club International planira da svojim članovima od naredne godine ponudi i kartice sa čip tehnologijom: „Čip tehnologija omogućava bolju zaštitu, ali i otvara druge mogućnosti za upotrebu kartica. Naša namera je da uz čip tehnologi-ju tržištu ponudimo usluge koje će biti no-vina u Srbiji“.

Takođe u ovoj rubrici34 Dandi – Plemeniti Metali:

Decenija kanadskih ulaganja36 Savetnik: Neuredan zahtev37 Mlekoprodukt, Zrenjanin:

Profit uz Francuze38 Poslovne vesti40 Zoom: Buđenje indeksa

100 mln ¤ (košta Diners Club

Adriatic)

Page 32: Ekonomist magazin

BR. 321 | 17. JUl 2006 | Tržište i novac3�

Kanadska kompanija Dandi - Plemeniti Metali (DPM), koja je sa Vladom Sr-

bije potpisala koncesioni ugovor o pravu na istraživanje i eksploataciju bakra, zlata i

drugih pratećih minerala na 30 godina vidi veliki potencijal u Srbiji. Koncesije su ugo-vorene za lokacije Čoka Kuruga, Čoka Ku-pjatra i Tilva Njagra (području od ukupno

150 kvadratnih kilometara) kod Bora, ali i za 15 lokacija na kojima za sada Dandi ima samo dozvole za istraživanje. Džonatan Gudman, generalni direktor i predsednik kompanije

KandidatiNa tender za kupovinu najmanje 80,12 od-sto kapitala osiguravajućeg društva DDOR Novi Sad prijavilo se 13 najvećih svetskih osiguravajućih kompanija.To su italijanske Fondaria Sali, Generali, francuske AXA i Groupama, te nemačke Allianz i VHV Group. Javile su se i belgijska grupa KBC, švajcarska La Baloise, Češka pojistovna, grčka Ethniki, Eureko iz Holandije, slove-nački Triglav i Wiener Staedtische iz Au-strije. Osiguravajuća kuća DDOR Novi Sad u Srbiji ima 22 filijale i drži oko 31 odsto tržišta.

ZahteviMinistar za rad, zapošljavanje i socijalnu politiku Srbije Slobodan Lalović izjavio je da očekuje da do kraja ove nedelje sa Cr-nom Gorom bude zaključen međudržavni Sporazum o obaveznim oblicima socijalnog osiguranja. Lalović je rekao da je završen deo posla, ali da je crnogorska delegacija predložila da u sporazum uđu “nestandar-dna pitanja i zahtevi” koje nije precizirao. “Oni traže da se urede neka pitanja koja nisu uređivana ni u sporazumima sa dru-gim zemljama bivše Jugoslavije”, pojasnio je Lalović.

PrugaZa obnovu pruge duž Koridora 10 u Srbi-ji, od granice sa Mađarskom do granice sa Makedonijom i ogranke te pruge, neop-hodno je više od milijardu evra do 2010. godine, rekao je generalni direktor Že-leznice Srbije Milanko Šarančić. On je na sastanku direktora železnica centralne i ju-goistočne Evrope u Briselu, rekao da je za realizaciju tog projekta neophodna pomoć EU i države.U proteklih nekoliko godina iz kredita Evropske investicione banke u Koridor 10 kroz Srbiju uloženo je oko 45 miliona evra.

TRENDOVI

Dandi – Plemeniti Metali

Decenija kanadskih ulaganjaSamo u ovoj godini u istraživanja će biti uloženo 13,6 miliona dolara, a dalja ulaganja zavise od onoga što bude pronađeno - Srbija je zemlja veoma bogata mineralima, a perspektiva se otvara jer se u taj sektor nije ozbiljno ulagalo u prethodnih dvadesetak godina

Rade Repija

foto

: Duš

an Đ

orđe

vić

Page 33: Ekonomist magazin

35Tržište i novac | 17. JUl 2006 | BR. 321

Dandi u čijem je vlasništvu i DPM, potenci-jal Srbije pravda ne samo istim tipom stena koji postoje u Bugarskoj, gde ta firma već poseduje dva uspešna projekta, rudnik ba-kra i zlata Čelopeč i Krumograd, već i kva-lifikovanom radnom snagom te uspešnom istorijom rudarstva u Srbiji. Šta više, počet-kom meseca, DPM je u Bor doveo i grupu portfolio menadžera iz Kanade koji akciona-rima kompanije treba da potvrde potencijal koji ova kompanija vidi u Srbiji.Ekonomist magazin: Šta konkretno oče-kujete i koliko nameravate da uložite u svo-je poslovanje u Srbiji?Džonatan Gudmen: Samo tokom ove go-dine planiramo da uložimo 13,6 miliona do-lara u istraživanje. Ta cifra može da varira u zavisnosti od toga na šta naiđemo i u kojoj količini. Kao kompanija mi smo zaintereso-vani za zlato i bakar. Ukoliko se pokaže da je potrebno vršiti dodatna bušenja ta cifra se, samo kad je istraživanje u pitanju, može popeti i do 25 miliona dolara. Za aktiviranje najmanjeg ležišta tih metala neophodno je uložiti najmanje 75 miliona dolara, a dosadaš-nji rezultati nam daju razloga za optimizam. Moguće je da kompletna investicija u ovom regionu dostigne i više stotina miliona dolara. Srbija je zemlja veoma bogata mineralima, a perspektiva se otvara jer se u ovaj sektor nije ozbiljno ulagalo u prethodnih dvadesetak godina. Područije Bora je posebno zanimlji-vo. Tamo postoje tri velika nalazišta, a dobre su šanse da je i okolna bogata rudom. Dandi, pored toga, donosi i nove tehnologije koje se dosad nisu upotrebljavale u Srbiji. Inače, oče-kujemo da nam se u narednom periodu bar dve lokacije pokažu kao isplative što je veo-ma dobar prosek. U svetu je taj odnos 1.000 prema jedan, a sa područjem kakvo je Bor taj odnos spada na 100 prema jedan.

Uz znatna ulaganja koliko ljudi namera-vate da zaposlite?Dž. Gudmen: Trenutno je u Srbiji zaposle-no 85 ljudi, od kojih su samo dvojica stranci. Broj zaposlenih, takođe, zavisi od toga šta ćemo naći tokom istraživanja. Tipičan rud-nik ima 200 do 300 ljudi. Tokom ove godi-ne trebalo bi da bude zaposleno 100 ljudi u našoj kompaniji. Inače, svako radno mesto

E

u rudarstvu, stvara od tri do pet dodatnih radnih mesta u okruženju, što je dodatna pogodnost za privredu Srbije.

Činjenica je da imate veoma uspešan rud-nik zlata u Bugarskoj. Da li planirate preuzi-manje već postojećih postrojenja za preradu rude u Srbiji, kao što je RTB Bor?Dž. Gudmen: Postoji mogućnost, ali još če-kamo da vidimo kakva će da bude ponuda za taj rudnik. U zavisnosti od toga šta ćemo naći zavisi i naše dalje poslovanje ovde. Ako nađemo rudu odgovarajućeg kvaliteta i u odgovarajućoj količini, postoji mogućnost da je prerađujemo u Boru. Inače, projekat u Bugarskoj gde smo jedan neprofitabilan rudnik bakra i zlata (Čelopeč) tehnološki unapredili te je postao cenovno konkuren-tan, bitan je zbog toga što smo time pokazali postojanost firme, kada smo kontaktirali sa Vladom Srbije. U taj rudnik je zajedno za projektom u Krumogradu uloženo 75 milio-na dolara. Ukupno je planirano da se u Čelo-peč uloži 170 miliona dolara, a u Krumograd u istraživanje ukupno 60 milion dolara.

Kako ocenjujete pravni i poslovni okvir za poslovanje kod nas i kakva je saradnja sa Vladom Srbije?Dž. Gudmen: Imamo dobru saradnju sa Vladom Srbije i mislim da u Srbiji posto-ji dobar okvir za poslovanje. Kada se radi o koncesijama koje smo potpisali mogu da kažem da su ti ugovori dobri i za nas ali i za državu. Bilo je mnogo pogrešnih pretpo-stavki o tome šta smo mi potpisali. Plaćaće-mo koncesionu nadoknadu za eksploataciju od četiri odsto, to je na višem nivou nego u drugim zemljama, poreski sistem je malo povoljniji nego u drugim zemljama, što „u paketu” čini dobar posao. Treba reći da je koncesiona nadoknada u svetu između dva i tri odsto, a dok traje istraživanje, plaćaćemo i naknadu za taj posao od 100 evra po kva-dratnom kilometru godišnje. Kada se uzmu u obzir sve takse i poreze koje ćemo plaćati, Srbiji će godišnje ostajati čak trećina čistog prihoda koji DPM ostvari eksploatacijom ležišta na Crnom vrhu. Kao nadoknadu za dosad uložena sredstva i korišćenje pret-hodnih rezultata istraživanja na ovoj plani-ni, platićemo četiri miliona dolara.

E

E

KoncesijeMinistarstvo finansija Crne Gore dodelilo je 440 koncesija za priređivanje igara na sreću. Koncesiju za otvaranje 377 kladi-onica dobila su 33 priređivača kladionič-kih igara. Najviše kladionica, 58, imaće kompanija Lob, 53 pripadaju Lutriji Crne Gore itd. Koncesije za otvaranje 48 auto-mat klubova dobilo je 12 priređivača igara na sreću. Za priređivanje tri televizijske tombole koncesije su dodeljene Lutriji Crne Gore, za Monto i Tombolino, kao i kompaniji Montenegro Volleyball za Top volley.

DomenGrađanima Srbije do kraja godine biće omo-gućena neograničena registracija internet domena sa novom nacionalnom skraćeni-com, najavio je član Upravnog odbora no-vog Registra nacionalnog Internet domena Srbije (RNIDS) Slobodan Marković. Prema njegovim saznanjima, u razmatranju za na-cionalnu skraćenicu za Srbiju su „sp” i „š”, a jedna od mogućih varijanti je „rs”. Cena registracije će biti slična ceni za com, net, org - pet do 10 evra. Postojeći „yu” domeni nastaviće da funkcionišu još najmanje pet godina.

TRENDOVI

Page 34: Ekonomist magazin

BR. 321 | 17. JUl 2006 |

Ukoliko zahtev nije uredan, odnosno sa-drži neki formalni nedostatak koji spre-

čava postupanje po zahtevu ili ako je ne-razumljiv ili nepotpun, poreskom dužniku se dostavlja pismeni zahtev da nedostatke otkloni u roku od pet radnih dana od dana prijema zahteva. Zahtev sadrži upozorenje da će biti odbačen ako dužnik ne postupi po zahtevu nadležne organizacione jedinice i ne otkloni nedostatke u svom zahtevu u nave-denom roku. Ako poreski dužnik nedostatke ne otkloni u ostavljenom roku, zbog čega se po zahtevu ne može postupati nadležna or-ganizaciona jedinica donosi zaključak kojim ga odbacuje kao neuredan, odmah po isteku navedenog roka, a najkasnije u roku od tri radna dana po isteku pomenutog roka.

Prekid prinudne naplateAko je zahtev podnet posle početka po-stupka prinudne naplate, a dužnik ispunja-va uslove iz člana 2 Uredbe, nadležna or-ganizaciona jedinica može, imajući u vidu fazu u kojoj se postupak prinudne naplate nalazi (da li je tek pokrenut ili je u završ-noj fazi), prekinuti postupak prinudne na-plate o čemu se donosi zaključak, koji se dostavlja poreskom obvezniku. Po pravilu, nadležna organizaciona jedinica može pre-kinuti postupak prinudne naplate, ako je u početnoj fazi, a ako je postupak u završnoj fazi (zakazano usmeno javno nadmetanje, izvršena prodaja stvari, kupac uplatio cenu za koju je stvar prodata) zahtev će biti od-bijen. Ako nadležna organizaciona jedinica po pri-jemu zahteva utvrdi da poreski dužnik ne ispunjava uslove iz člana 2 Uredbe, zahtev se odbija rešenjem kao neosnovan. Ako poreski dužnik protiv ovog rešenja izjavi žalbu, prvostepeni organ je dužan da je raz-motri i ako žalbu ne reši na jedan od dva navedena načina (odbaci ili usvoji), dostav-lja je (sa spisima predmeta) drugostepenom organu na odlučivanje. Drugostepeni organ Poreske uprave dužan je, da žalbu reši što pre, a najkasnije u roku od 30 radnih dana od dana prijema žalbe.Ako drugostepeni organ (Regionalni cen-tar) utvrdi da su u prvostepenom postupku - koji se vodi u ekspozituri, filijali i CVPO

- činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđe-ne, da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od uticaja na rešavanje zahteva ili da je dispozitiv ožalbe-nog rešenja nejasan ili je u protivurečnosti sa obrazloženjem, dopuniće postupak i ot-kloniti nedostatke sam ili preko prvostepe-nog organa. Ako nađe da se upravna stvar mora rešiti drugačije nego što je rešena u pr-vostepenom postupku, dužan je da donese meritorno rešenje primenom člana 152 stav 2 ZPPPA u roku od 30 radnih dana od dana prijema žalbe.

Obezbeđenje naplateUkoliko je podneti zahtev uredan i po-reski dužnik ispunjava uslove iz člana 2 Uredbe, od dužnika se pismeno zahteva da, u roku iz zahteva koji određuje pore-ski organ, podnese konkretno kvalitetno sredstvo obezbeđenja sa upozorenjem da

ako dužnik u ostavljenom roku ne podne-se traženo sredstvo obezbeđenja zahtev će biti odbačen kao neuredan. Zahtevano sredstvo obezbeđenja ne može biti manje od visine duga čije se odlaganje traži, a nadležna organizaciona jedinica Poreske uprave procenjuje koje će sredstvo obez-beđenja zahtevati od dužnika. Na ovaj stav poreski dužnici treba da obrate posebnu pažnju, obzirom da u praksi zbog njega i nastaju najveći problemi, jer poreski duž-nici smatraju da mogu da ponude sredstvo obezbeđenja koje oni žele, međutim po-reski organ zahteva konkretno kvalitetno sredstvo obezbeđenja. Prilikom upućivanja zahteva za pružanje sredstava obezbeđenja, nadležna organi-

zaciona jedinica Poreske uprave zahteva davanje određene vrste sredstva obezbe-đenja i ceni kvalitet sredstva obezbeđe-nja iz kojeg će se izvršiti efikasna naplata odloženog a neplaćenog iznosa duga, ako dužnik ne plaća odloženi dug u rokovima iz sporazuma, odnosno rešenja o odlaganju plaćanja duga.Ako poreski dužnik ne može da pruži sred-stvo obezbeđenja za celokupan iznos duga, dužan je da pruži sredstva obezbeđenja do iznosa duga koji njegova finansijska situa-cija dopušta i dokaze o budućim prihodima dovoljnim da pokriju celokupan iznos duga za koji se traži odlaganje plaćanja.Shodno članu 74 stav 2 ZPPPA od poreskog dužnika se, kao sredstvo obezbeđenja, može zahtevati: a) hipoteka na nepokretnosti dužnika; b) zaloga na pokretnim stvarima i zaradi dužnika; c) neopoziva bankarska garancija; d) jemstvo drugog lica koje je vlasnik imo-vine čija vrednost ne može biti manja od 150 odsto visine duga čija se naplata obez-beđuje; e) trasirana menica, akceptirana od strane dva žiranta, iz čijih se zarada, na kojima se stavlja administrativna zabrana, dug može naplatiti;f) menica avalirana od strane poslovne ban-ke. Počev od 26.07.2005. godine, kao dana početka primene Zakona o izmenama i do-punama ZPPPA, menica avalirana od strane poslovne banke je propisana kao novo (še-sto) sredstvo obezbeđenja naplate poreskog duga. Od dužnika se može zahtevati jedno ili više sredstava obezbeđenja naplate isto-vremeno.Nadležna organizaciona jedinica Poreske uprave prilikom opredeljivanja sredstva obezbeđenja naročito vodi računa o vrsti dužnika (veliko, srednje, malo pravno lice, preduzetnik, fizičko lice), visini i starosti poreskog duga za čije plaćanje se zahteva odlaganje, kao i o adekvatnosti sredstva obezbeđenja (da li se iz njega može efikasno naplatiti poreski dug za slučaj da se dužnik ne pridržava sporazuma/rešenja o odlaga-nju plaćanja poreskog duga).

(Nastavak u sledećem broju)

Pravo poreskog obveznika na odlaganje plaćanja poreskog duga (III)

Neuredan zahtevUkoliko zahtev za odlaganjem plaćanja poreza nije dobro napisan poreski organ je dužan da o tome obavesti dužnika i da mu omogući da nedostatke u određenom roku otkloni

Momo Kijanović [email protected]

36 Tržište i novac

Ukoliko je zahtev uredan od dužnika se pismeno zahteva da podnese kvalitetno sredstvo obezbeđenja

Savetnik

Page 35: Ekonomist magazin

| 17. JUl 2006 | BR. 321

Kada je pre dve godine francuska firma Bongrain postala vlasnik 75 odsto ka-

pitala zrenjaninskog Mlekoprodukta, nove gazde najavile su, da će Mlekoprodukt za tri godine postati lider u proizvodnji sire-va u Srbiji. Bongrain Europe koji poseduje sto mlekara u 28 zemalja i ostvaruje go-dišnji obrt od 4,5 milijardi evra zadržao je kompletan menadžment Mlekoprodukta, a najveći deo zarade planira da investira u kompaniju.Francuska kompanija je u poslednjih godi-nu dana investirala u zrenjaninsku fabriku više od milion evra. Samo u pokretanje nove linije za proizvodnju feta sira uloži-li su oko pola miliona evra, a proširen je i park dostavnih vozila i kamiona. U toku je rekonstrukcija i drugih proizvodnih po-gona. Planirana je godišnja proizvodnja između tri i četiri tone feta sira, ali i do kraja decenije povećanje proizvodnje sira sa 2.100 tona na pet hiljada tona godišnje. Trenutno je u celokupnoj proizvodnji, pro-izvodnja sira zastupljena sa 70 odsto a 30 je takozvani dnevni program, pasterizovano mleko, jogurt i pavlaka. Prema rečima Dragana Stepanovića iz Mle-koprodukta, zbog investicija je i ostvarena prošlogodišnja dobit od 58 miliona dinara, umanjena za oko 14 miliona dinara u odnosu na godinu ranije. „Za dve godine koliko po-slujemo u sastavu Bongrain-a ostvarili smo

profit od dva miliona evra“, kažu u Mleko-produkt i dodaju da je ostvarena profitna stopa od devet odsto, daleko iznad proseka kompanija iz grupe.

BerzaMlekoprodukt je jedna od retkih kompa-nija iz posmatrane industrije koja je uspela da pronađe strateškog investitora i obezbedi kontinuirani razvoj kompanije na duži rok. Kao jedan od najvećih investitora u pome-

nutoj industriji izdvojio se investicioni fond Danube Foods Group koji u svom portfelju poseduje kontrolne pakete najvećih srpskih mlekara: IMLEK-a, Novosadske mlekare, Mlekare Subotica i Mlekare Zemun.Akcijom Mlekoprodukta prošle nedelje tr-govalo se po ceni od 4.300 dinara, oko 2,2 odsto nižoj od cene početkom jula. Stepa-nović kaže da, s obzirom na to da postoji većinski vlasnik koji pretenduje da postane i stopostotni, cena akcije ne bi trebalo da oscilira. Na berzi se trenutno nudi svega dva do tri odsto akcija, a oko petnaest odsto ak-cije koje drži nekoliko akcionara objedinjeni kod jednog punomoćnika, još nisu na berzi.Đorđe Mandić, analitičar iz Sinteze Invest Group, takođe tvrdi da se u skorijem periodu ne očekuje neko veće odstupanje od trenut-ne cene hartije Mlekoprodukta na berzi. On objašnjava da PB racio zrenjaninskog Mle-

koprodukta koji trenutno iznosi 1,29 znatno veći od proseka industrije koji se kreće oko 0.85 (za kompanije listirane na Beogradskoj berzi). Činjenica je i da Mlekoprodukt već dve godine sarađuje sa strateškim partne-rom Bongrain Europe koji ima apsolutnu kontrolu (Free Float – 20 procenata). Sa druge strane, u berzanskim kuloarima priča se da je moguće da sa povlačenjem Danube Foods Group-a, odnosno Salforda iz srpskih mlekara, dođe do novog skoka akci-

ja na tom tržištu. Tada bi mogla i da se oče-kuje veća cena u zrenjanjaninskoj mlekari.

Standardi Uz pomoć stručnjaka sa beogradskog Vete-rinarskog fakulteta u Mlekoproduktu se pri-premaju i za uvođenje HACCP standarda o bezbednosti hrane. U kompaniji tvrde da su svesni da je reč o standardu koji nije samo pretpostavka izvoza nego i zahtev domaćih trgovinskih lanaca. Mlekoprodukt trenutno svoje proizvode plasira na tržište Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Hrvatske, Crne Gore i Makedonije. Poslednja tri mese-ca jednom nedeljno za Prištinu ode oko pet tona raznih sireva. Mlekoprodukt trenutno zapošljava oko 320 radnika, a prosečna plata je 27 hiljada dinara. Zanimljivo je da zarada raste po direkcijskoj stopi, a ne po planira-noj inflaciji u domicilnoj državi.

Tržište i novac 37

Mlekoprodukt je jedna od retkih kompanija iz prehrambene industrije koja je uspela da pronađe strateškog investitora

Mlekoprodukt, Zrenjanin

Profit uz FrancuzeEfekti poslovanja u sastavu francuskog Bongrain-a već su vidljivi. Trenutna cena akcije na berzi je stabilna i ne bi trebalo da bude oscilacija, tvrde poznavaoci

Suzana Bojadić i Nadica Jakovljev

Tržišni pokazatelji (11.07.2006.)

Trižišna kapitalizacija 851.253.800

EPS 279,45

PE 15,39

PB 1,29

ROE 8,39

Izvor:Beogradska berza

Najveći akcionari

Naziv % od ukupne emisije

Bongrain Europe Sas 79,7

Ac Invest D.O.O. 4,6

Ac Naložbe D.D. 1,6

A Banka Vipa D.D. 1,3

Raiffeisen Krekova Banka Dd 1,3

Hypo Alpe-Adria-Bank Ag 1,08

Izvor:Centralni registar

foto

: Arh

iva

Page 36: Ekonomist magazin

BR. 321 | 17. JUl 2006 | Tržište i novac38

Poslovne vestiGalenika

Rekord u junuProdaja galenikinih lekova od 613 miliona dinara u junu je re-kordna u ovoj godini. Plan je premašen za pet odsto, a u poređe-nju sa istim mesecom prošle godine, proda-ja je veća za 40 odsto. Vrednost ostvarene prodaje Galenikinih

lekova u prvoj polovini godine je na nivou plana, a u poređe-nju sa istim periodom prethodne godine veća je za 34 odsto. Proizvodnja je uz maksimalno angažovanje kapaciteta pra-tila zahteve prodaje, tako da Galenika a.d. spremno očekuje predstojeći redovni remont. Inače, Galenikini lekovi u proseku biće skuplji za 3,7odsto zbog odobrenja Vlade Srbije domaćim lekovima poskupljenje za 6 odsto, čija je cena za 40 odsto niža od cene istih lekova u zemljama u okruženju.

Koštana

ProdajaAgencija za privatizaciju prodala je na licitaciji dve celine Ko-štane iz Vranja u stečaju, za ukupno 119,4 miliona dinara. Pre-duzeće Amazis iz Beograda kupilo je deo te nekadašnje fabri-ke obuće, koji obuhvata 19.100 kvadratnih metara građevin-skih objekata, po početnoj ceni od 110 miliona dinara. Druga ponuđena celina koju takođe čine zgrade, od 1.250 kvadratnih metara, prodata je za 9,4 miliona dinara.

Panonska banka

Italijani poslali ponuduAgencija za osiguranje depozita saopštila je da će u postupku zaključenja ugovora za kupoprodaju akcija Panonske banke pozvati na pregovore ponuđača banku Sanpaolo IMI S.p.a. iz Italije. Ponuda italijanske Sanpaolo banke proglašena za pr-vorangiranu u kupoprodajnom postupku za Panonsku banku. Tenderska komisija je donela takvu odluku na osnovu predlo-ga privatizacionog savetnika ING Advisory Services i Citadel Financial Adisory.

Metals banka

DokapitalizacijaEvropska banka za obnovu i razvoj i Metals banka iz Novog Sada potpisali su ugovor o kreditiranju te srpske banke u iznosu od sedam miliona evra, koji će biti namenjeni za izda-vanje zajmova preduzetnicima i malim i srednjim preduzećima u Srbiji. Ugovor u Udruženju banaka Srbije potpisali su direktor kan-celarije Evropske banke za obnovu i razvoj za Srbiju i Crnu Goru Dragica Pilipović Čefi i generalni dirketor “Metals ban-ke” Ananije Pavičević. Dragica Pilipović Čefi rekla je da je ova kreditna linija deo aranžmana za zapadni Balkan koji EBRD realizuje u saradnji sa Evropskom agencijom za rekonstrukciju (EAR).

Pavičević je objasnio da će sredstva uzeta od EBRD biti na-menjena za srednjoročno kreditiranje preduzetnika i malih i srednjih preduzeća i precizirao da će krediti biti dodeljivani u takozvanim tranšama mikro kredita do 10.000 evra i ma-lih kredite do 125.000 evra na rok od pet godina pri čemu je prve dve godine takozvani period mirovanje ili “grejs” period.

Centavia

Poletanje Direktorat civilnog vazduhoplovstva Srbije izdao je predstav-nicima privatne avio-kompanije Centavia dozvolu bez ograni-čenja za letenje u redovnom linijskom i čarter saobraćaju, tako da će ta kompanija veoma brzo početi sa prevozom putnika. Prvi letovi planirani su za Krf i Krit, a Centavia pored Grčke, namerava da tokom leta 2006. godine puni avione turistima i za Tursku, Egipat i Španiju. Ambicioznim planom suvlasnika Zvonka Gobeljića i Predraga Vujovića predviđeno je da od je-seni i početka zimskog reda letenja ta kompanija iz Beograda prevozi putnike na redovnim linijama ka Nemačkoj, Švajcar-skoj, Italiji i Slovačkoj. Centavia će leteti sa dva četvoromo-torna mlazna aviona Bae 146, poznatijim kao džambolino. Ove letelice, opremljene sa 98 kožnih sedišta, ekonomične su i po-godne za regionalni saobraćaj.

Zastava oružje

Izvoz od 20 miliona dolaraGeneralni direktor Zastava oružja iz Kragujevca Dragoljub Grujović kazao je da se poslovni aranžmani Zastava oružja se sa inostranim partnerima, naročito sa američkim Remin-gtonom, realizuju prema planovima, pa će vrednost ovogo-dišnjeg izvoza na svetska tržišta dostići 20 miliona dolara. Fabrika Zastava oružje i njen američki partner Remington proširuju saradnju i već početkom 2007. godine na tržištu će se pojaviti četiri nova modela oružja. Jedan od novite-ta je lovačka puška sačmarica položara, kao i još tri modela oružja od nerđajućeg čelika, koji će se prvi put pojaviti na američkom tržištu. Prema rečima Dragoljuba Grujovića novi proizvodi se već ispituju u pogonima Remningtona. Vlada Srbije odobrila je da se kompanija Zastava oružje uknjiži kao akcionarsko društvo zatvorenog tipa, čime su njeni dugovi, od oko tri milijarde dinara konvertovani u trajni ulog države u kapitalu tog preduzeća.

Mobi 63

Aukcija 31. jula Aukcija na kojoj bi trebalo da bude prodat mobilni operater Mobi 63 održaće se 31. jula 2006. godine, istakao je ministar finansija Srbije Mlađan Dinkić. Po rečima Dinkića, nakon te javne aukcije znaće se ime kupca i koja će cena biti postignu-ta. On je podsetio da je minimalna cena po kojoj može biti prodat ovaj državni mobilni operater 800 miliona evra. Nagla-sivši da se najveći prihodi očekuju od prodaje druge licence tog operatera, Dinkić je naveo da će se u narednih mesec-dva znati i kupci dveju banaka - Vojvođanske i Panonske. On je saopštio da su u toku pregovori sa prvorangiranim na tenderu za Vojvođansku banku, a da su stigle i obavezujuće ponude kod realizacije prodaje Panonske banke.

Page 37: Ekonomist magazin

Tržište i novac 39

ResavicaDatum aukcije: 27.07.2006.Početna cena (u hiljadama dinara): 2.891Minimum investicija (u hiljadama dinara): 7.014Preduzeće se bavi proizvodnjom odeće. U 2005. godini je ostvarilo ukupan prihod od oko sedam miliona i gubitak od oko 16 miliona dinara. Od najvažnije imovine poseduje građe-vinski objekat, građevinsko zemljište (u društvenoj svojini), a od najznačajnije opreme laktašicu, endlericu sa pet konca, endlericu sa tri konca i endlericu. Firma ima 109 zaposlenih, od toga dvoje sa visokom stručnom spremom

Zastava PES, SurdulicaDatum aukcije: 27.07.2006.Početna cena (u hiljadama dinara): 80.701Minimum investicija (u hiljadama dinara): 54.283Preduzeće se bavi proizvodnjom elektro-opreme za motore. U 2005. godini je ostvarilo ukupan prihod od oko 152 milio-na i gubitak od oko 23 miliona dinara. Od najvažnije imovine poseduje tri hale i objekat, građevinsko zemljište (u društve-noj i državnoj svojini), poljoprivredno zemljište (u društvenoj svojini), a od najznačajnije opreme liniju montaže, mašinu za zakivanje, mašinu za brizganje plastike, uređaj za ispitivanje motora, kordinatnu bušilicu i uređaj za paketiranje rotora. Fir-ma ima 261 zaposlenih, od toga 22 sa visokom stručnom spre-mom.

Ukras, NišDatum aukcije: 27.07.2006.Početna cena (u hiljadama dinara): 2.384Minimum investicija (u hiljadama dinara): 225Preduzeće se bavi završnim radovima u građevinarstvu. U 2005. godini je ostvarilo ukupan prihod od oko devet miliona i gubitak od oko 42 miliona dinara. Od najvažnije imovine poseduje zgradu i poslovni prostor, građevinsko zemljište (u državnoj svojini), a od najznačajnije opreme viseću skelu, kompresor, mešalicu za perlit i građevinsku dizalicu. Firma ima 26 zaposlenih, od toga jednog sa visokom stručnom spremom.

MIN Holdihg-obojeni metali, NišDatum aukcije: 27.07.2006.Početna cena (u hiljadama dinara): 4.215Minimum investicija (u hiljadama dinara): 1.167Preduzeće se bavi livenjem obojenih metala. U 2005. godini je ostvarilo ukupan prihod od oko 28 miliona i gubitak od oko pet miliona dinara. Od najvažnije imovine poseduje kalupar-nicu, zgradu, topionicu, čistionicu i kancelarije, građevinsko zemljište (u društvenoj i državnoj svojini), poljoprivredno ze-mljište (u društvenoj svojini), a od najznačajnije opreme uni-verzalni strug, dve hidraulične prese za livenje pod pritiskom i ručni viljuškar. Firma ima 47 zaposlenih, od toga šestoro sa visokom stručnom spremom.

MIN SvrljigDatum aukcije: 27.07.2006.Početna cena (u hiljadama dinara): 48.892Minimum investicija (u hiljadama dinara): 130.000Preduzeće se bavi proizvodnjom veznih elemenata, lanaca i sl. U 2005. godini je ostvarilo ukupan prihod od oko 325 miliona i gubitak od oko dva miliona dinara. Od najvažnije

imovine poseduje zgradu, razvojni centar sa restoranom i četiri hale, građevinsko zemljište (u državnoj svojini), a od najznačajnije opreme deset indukcionih postrojenja, četiri višestepene prese, dva postrojenja za galvanizaciju, pet mašina za rezanje i valjanje navoja i 23 struga. Firma ima 339 zaposlenih, od toga 18 sa visokom stručnom spre-mom.

Beograd IMK, BeogradDatum aukcije: 27.07.2006.Početna cena (u hiljadama dinara): 111,438Minimum investicija (u hiljadama dinara): 6.695Preduzeće se bavi proizvodnjom metalnih konstrukcija. U 2005. godini je ostvarilo ukupan prihod od oko 29 miliona i gubitak od oko 25 miliona dinara. Od najvažnije imovi-ne poseduje dve zgrade, halu, radionicu i pomoćni pogon, građevinsko zemljište (u državnoj svojini), a od najznačaj-nije opreme mašinu za plastiku, testeru poluautomatska za sečenje metala, četiri jednostrane dvobrazne ekscentrične prese, apkant presu i stroj za ugaono savijanje. Firma ima 121 zaposlenih, od toga petoro sa visokom stručnom spre-mom.

Polet, BorDatum aukcije: 27.07.2006.Početna cena (u hiljadama dinara): 8.881Minimum investicija (u hiljadama dinara): 6.344Preduzeće se bavi proizvodnjom i obradom životinjskog mesa. U 2005. godini je ostvarilo ukupan prihod od oko 14 miliona i gubitak od oko 35 miliona dinara. Od najvažnije imovine pose-duje pet zgrada i magacin, građevinsko zemljište (u državnoj svojini), a od najznačajnije opreme tri hladnjače, opremu za čajnu komoru i punilicu. Firma ima 78 zaposlenih, od toga jed-nog sa visokom stručnom spremom.

Utva AI, PančevoDatum aukcije: 27.07.2006.Početna cena (u hiljadama dinara): 208.318Minimum investicija (u hiljadama dinara): 57.532Preduzeće se bavi proizvodnjom vazdušnih i svemirskih letilica. U 2005. godini je ostvarilo ukupan prihod od oko 31 milion i gubitak od oko 77 miliona dinara. Od najvažnije imovine poseduje zgradu, magacin, dve hale, restoran i vezni anekspet zgrade i magacin, građevinsko zemljište (u držav-noj i društvenoj svojini), a od najznačajnije opreme mašine, uređaji, postrojenja, specijalni alat i transportna sredstva. Firma ima 252 zaposlenih, od toga 19 sa visokom stručnom spremom.

Niskogradnja, PirotDatum aukcije: 27.07.2006.Početna cena (u hiljadama dinara): 8.697Minimum investicija (u hiljadama dinara): 12.084Preduzeće se bavi izgradnjom saobraćajnica, pista i sl. U 2005. godini je ostvarilo ukupan prihod od oko 45 milion i gubitak od oko 16 miliona dinara. Od najvažnije imovine poseduje zgradu, magacin, dve radionice i menzu, građevinsko zemljište (u državnoj i društvenoj svojini), a od najznačajnije opreme automatsku bazu sa tri cisterne, komplet separacija sa bunke-rom, finišer, utovarivač i kamione. Firma ima 74 zaposlenih, od toga troje sa visokom stručnom spremom.

Najava privatizacija

| 17. JUl 2006 | BR. 321

Page 38: Ekonomist magazin

Index Nex20 do 06.07.2006.

Izvor: NEX berza

Posle zatišja na Beogradskoj berzi, većina investitora počela je kalkulisati koliko bi dugo mogao da potraje nastali trend rasta tržišta. Indeks svih akcija premašio je 1.655 poena, obarajući rekord u proteklih mesec dana, a indeks najlikvidnijih popeo se na 1.082 poena, zabeleživši julski rast od oko pet procenata.U centru pažnje bile su akcije Hemofarama kojima je cena za nekoliko dana skočila više od 16 odsto, te probila granicu od 10.800 dinara. Na rast Hemofarma, pored glasina o mogućem preuzimanju, verovatno da je imala uticaj i Pliva, čije su akcije određeni investitori prodali, te deo sredstava premestili

u okolne farmaceute. U berzanskim krugovima uveliko se spekuliše da cena preuzimanja ne bi trebalo u velikoj meri da prevazilazili 11.000 dinara. Posebno ako se uzme u obzir scenario sa preuzimanjem zagrebačke Plive koja je posle prve ponude za preuzimanje porasla dodatnih 10 odsto.Rast Hemofarma na Berzi pratila je njegova zavisna kompanija Zorka Farma. „Šabačka” akcija je u julu skočila više od 15 odsto, te se domogla cene od 950 dinara. Probudio se i pirotski Tigar, čiji su akcionari itekako imali razloga za brigu. Sa 20.000 u aprilu, akcija te kompanije koja bi trebalo biti prva na

listingu berze, sručila se na čak 13.500 hiljada dinara. Prošle nedelje akcija je zabeležila oporavak od oko pet procenata.Veliki obim prometa i nedeljni rast vrednosti od oko osam procenata zabeležio je zrenjaninski Dijamant. Akcija te kompanije kojom upravlja hrvatski Agrokor dostigla je nedeljni maksimum od 11.003 dinara. Agrokor je u periodu otkada je ušao u kompaniju uložio više od 40 miliona evra, a akcija je od početka godine skočila za više od 25 procenata. Međutim, u prospektu objavljenom na sajtu Beogradske berze i dalje stoje samo poslovni rezultati iz 2004. godine.

U centru pažnje bile su akcije Hemofarma

Buđenje indeksa

ZOOM

Suzana Bojadić

Atlas banka Uz obim trgovanja od 18.298 akcija, što je oko deset odsto od ukupne emisije, akcija Atlas banke (ATLS) skočila je tokom jednog dana za 286,88 odsto, na 29.403 dinara. Većinski paket te banke nedavno je kupila grčka Pireus banka, pa se može pretpostaviti da je ta banka ušla u otkup manjinskih paketa. Akcije Atlas banke na berzi se kotiraju od po-lovine aprila ove godine.

TREND

Index Belexfm do 12.07.2006.

Izvor: Beogradska berza

Index Belex15 do 12.07.2006.

Izvor: Beogradska berza

Kompanije sa najvećim obimom na NEX Montenegro od 30. juna do 06. jula 2006.

Kompanija Max. cena (u EUR)

Min. cena (u EUR)

Obim trgovanja

Napredak, Kotor 0,0300 0,0203 1.078.224

Luka Bar, Bar 0,9500 0,9300 127.240

Htp Mimoza, Tivat 2,0000 1,3000 104.278

Hold. Elektroind. Obod, Cetinje 0,2400 0,2200 93.113

Izbor, Bar 0,0100 0,0100 68.922

Drvoimpex 0,6000 0,6000 16.302

Marina Bar 4,0000 3,5500 15.547

Htp Budvanska Rivijera, Budva 18,0000 17,0001 8.443

Izvor: NEX berza

Najtrgovanije hartije na Beogradskoj berzi od 07. do 12. jula 2006.

Hartija Poslednja cena (din.)

Obim trgovanja

Broj trans.

Atlas banka, Beograd (ATLS) 29.403 18.298 2

Knjaz Miloš, Aranđelovac 19.040 21.800 2

Hemofarm koncern, Vršac 10.875 10.843 187

Atlas banka, Beograd (ATLSPB) 29.403 2.185 1

Aik banka, Niš 3.650 5.139 9

Obveznice RS serije A2010K 79,68 264.718 41

Obveznice RS serije A2007K 95,15 237.807 48

Obveznice �S serije A2013K 66,30 124.633 50

Izvor: Beogradska berza

Akcije sa najvećom promenom cene na Beogradskoj berzi od 07. do 12. jula 2006.

Hartija Promena cene (u %)

Poslednja cena (din.)

Obim trgovanja

Dunavka, Veliko Gradište +1.394,37 1.061 11.400

Atlas banka, Beograd (ATLS) +286,88 29.403 18.298

Atlas banka, Beograd (ATLSPB) +286,88 29.403 2.185

Izbor, Minićevo -66,95 157 8

PP Mokrin, Mokrin -66,49 320 2.722

Hladnjača Apatin, Apatin +64,47 250 807

Agrotehna, Kikinda +45,53 1.010 236

Poljoprivredno preduzeće Bezdan -36,00 160 150

Izvor: Beogradska berza

Pokazatelji ATLS

Trižišna kapitalizacija 2.690.080.470

EPS 1.185,44

PE 24,80

PB 2,83

ROE 10,19

BR. 321 | 17. JUl 2006 | Tržište i novac�0

1.000

4.000

7.000

10.000

13.000

16.000

1.000

1.020

1.040

1.060

1.080

1.100

1.120

1.140

1.160

1.180

900

1100

1300

1500

1700

Poslednja vrednost 1.657,17

Poslednja vrednost 1.089,39

Poslednja vrednost

13.358,67

Page 39: Ekonomist magazin

�1Libertas

Od savremenih sistema informisanja, zapravo se očekuje da preuzmu

jednu od liderskih pozicija u procesima komunikacije, edukacije i kreacije znanja, čemu mogu odgovoriti samo ako u sopstvenoj organizaciji i poslovanju proveravaju svoje zamisli u kritičkom dijalogu sa naučnom literaturom i sa adekvatnim stručnim autoritetima, tražeći potpunije odgovore na mnoga teška pitanja u izmenjenim medijskim uslovima danas.Studija Miroljuba Radojkovića i Branimira Stojkovića, svakome će poslužiti kao svojevrsna enciklopedija tema koja će najjednostavnijim jezikom odgovoriti na bezbroj pitanja iz fenomenologije savremene komunikacije i globalnih rešenja na relaciji: univerzum informacija - univerzum primalac. Autori, iz perspektive komunikologije, čoveka definišu kao «animal symbolicum», koji je «izgradio svet informacija (simbola, reči) i u njemu živi isto onako kako živi u svetu drugih ljudi i svetu stvari». U prvom delu knjige autori su izložili pretpostavke funkcionisanja informaciono-komunikacionog sistema, definisali su njegov pojam i prikazali nastanak istog. Razmatranju o agensima u informaciono-komunikacionom sistemu: državi, političkim partijama, društvenim grupama

i religijskim organizacijama pripada centralno mesto u studiji. Posebno je intrigantan deo posvećen religijskim organizacijama (katoličke i pravoslavne crkve i medija, kao i odnosu medija i protestantizma, odnosno islama). Autori državu sagledavaju i kao važan izvor informisanja, a ne samo instituciju koja vrši nadzor, usmerava ili ograničava slobodan informacijski protok.

Autori izlažu i pregled razlika između mase, publike i javnosti kao primajućih struktura u komunikacionom procesu. Masu smatraju najbrojnijim primajućim podsistemom u okviru informaciono-komunikacionih sistema, publiku razlikuju od mase po tome što se strukturiše prema istovetnom interesovanju svojih pripadnika, a javnost od publike i mase po tome što je čine pojedinci koji angažovano raspravljaju o pitanjima od opšteg društvenog interesa. Široj čitalačkoj publici mogu biti veoma interesantni fenomeni sve izraženijeg trenda raslojavanja masovnih medija, mogućnosti ciljanja publike i eksplozivnog umnožavanja informacija koje autori razmatraju u okviru problematike demasifikacije medija i publike i narkotizujuće disfunkcije informaciono-komunikacionog sistema. Mediji dopiru do sve većeg broja ljudi i pristupaju im na sve manje uniforman način. U porastu je broj novina, magazina i televizijskih stanica koje se, sledeći interesovanja manjih, ali »isplativih« grupa, obraćaju samo »ciljanom« delu auditorijuma. Tako je do kraja ogoljena sklonost komercijalnih medija da profit uvećavaju prodajom svoje publike oglašivačima, koristeći njena interesovanja kao mamac. U tom kontekstu, revidiranje dosadašnje medijske politike u Srbiji (koja uključuje i ograničenja vlasništva, unutar i između pojedinačnih formi medija), može da doprinese razvoju komunikacionih medija u kvalitativnom smeru tako što će se nekritično razvijati po ugledu na najrazvijenije zemlje. Pregledno i sadržajno štivo, Informaciono-komunikacioni sistemi, iz pera dva univerzitetska profesora, može dati neophodne osnove za ostvarenje tog cilja.

Komuniciranje u novim medijskim uslovimaMiroljub Radojković i Branimir Stojković, Informaciono-komunikacioni sistemi, Clio, Beograd, 200�, strana 253

Biljana Vitković

| 17. JUl 2006 | BR. 321

Autor poznate (i izuzetno prodavane) knjige Veština poslovanja odlučio se

da nešto od svog životnog i poslovnog iskustva prenese široj publici. Reč je o čitkom i vešto pisanom tekstu. Pisac je samouveren što se odražava i u tonu knjige. „Strane koje slede biće otvorene i sažete, ali nemojte da vas kratkoća pasusa spreči da uživate u dubini saveta koje će vam dati. Ove priče i mudre reči su destilisani proizvod višedecenijskog života na vrhu“. Kako izgleda „Trampova škola biznisa i menadžmenta“? Uputstva su sledeća: budite general; budite

stalno koncentrisani; sačuvajte polet; nađite dobrog pomoćnika; nemojte biti neodlučni, postavite sebi dva

pitanja: postoji li neko ko ovo može uraditi bolje od mene i šta je ono za šta se pravim da ne vidim; preterana strogost neće vas daleko odvesti; svako novo zapošljavanje je kockanje; ideje su dobrodošle, ali uverite se da imate pravu; usmerite se na znanje umesto na titulu; rukovodite ličnostima a ne poslom; neka vam vrata stalno budu otvorena; mislite i živite u velikom stilu. Kako Tramp opisuje proces pregovaranja, to jest u čemu je tajna uspeha u pregovaranju? Ako ih dobro pritisnete, uradiće ono što hoćete; razmislite o tome šta druga strane želi; budite razumni i fleksibilni; imajte poverenje u svoje instikte; utvrdite tačno šta želite i to znanje čuvajte za sebe; osigurajte da obe strane izađu kao pobednici; spustite gard, ali samo privremeno; tvrdoglavost je često preimućstvo; budite strpljivi; budite strateški dramatični; ponekad morate da im vratite ravnom merom; ponekad morate da budete ogorčeni. B. S.

Ispovest bogatašaDonald Dž. Tramp (u saradnji sa Meredit Mekajver), Kako se obogatiti, Narodna knjiga, Beograd, 2005.

Page 40: Ekonomist magazin

BR. 321 | 17. JUl 2006 | �2 Marketing

Više od marketinga

Zašto su velike zvezde današnjeg fudbala, tačnije oni koji postižu golove, bili izuzetno zadovoljni performansama najnovije Adidas lopte, dok su joj golmani gotovo jednodušno stavili etiketu noćne more

Robert Matić

U senci fudbalskog “rata” tokom najve-ćeg sportskog spektakla ove godine, i

veliki svetski proizvođači sportske opreme vodili su svoj “rat” za dominaciju na zele-nom terenu. Iako je po broju reprezentacija koje su nosile oznaku sa tri štrafte, bio iza glavnog konkurenta iz grada Herzogenau-rach (Puma), Adidas je bio apsolutno do-minantan tokom Mundijala, kako i dolikuje višedecenijskom zvaničnom FIFA partneru. Veliki događaj, kao što je Mundijal, iskori-šćen je za promociju najnovijih kolekcija, in-spirisanih nekim od najblistavijih trenutaka fudbalske istorije, ali i za lansiranje proizvo-da koji omogućavaju da se igra konstantno unapređuje. Tradicija, koja postoji od 1970. godine, da se Svetsko prvenstvo igra Adidas loptama nije ni ovaj put izneverena. Za Mun-dijal, održan u Meksiku, do tada jednobojna lopta zamenjena je legendarnom “telstar”, prvom dvobojonom fudbalskom loptom, kako bi bila vidljivija za TV gledaoce, jer je Mexico 70. bio prvi Mundijal, koga je televizija uži-vo prenosila širom sveta. Više nego pouzdan FIFA partner i lider u tehnološkim inovaci-jama i proizvodnji sportske opreme, Adidas je to poverenje u potpunosti opravdao.Za Mundijal 2006, Adidas je spremio teh-nološki potpuno novu loptu, pod imenom “Teamgeist” (timski duh), proizvod koji

je odmah po svom predstavljanju izazvao potpuno oprečna mišljenja. Velike zvezde današnjeg fudbala, tačnije govoreći oni koji postižu golove, bili su izuzetno zadovoljni perfomansama najnovijeg Adidas proizvo-da, dok su joj golmani gotovo jednodušno stavili etiketu noćne more, a pre svih Jens Leman, Klinsmanov glavni izbor za čuvanje nemačkog gola. Na radost ljubitelja fudbala

na terenu i oko njega, manje više svi osim golmana, novu loptu su ocenili kao revo-lucionarnu, uključujući i jednu od Adidas ikona, Dejvida Bekama. Na sreću, Mundijal je potvrdio da je Bekamov stav bio prilično iskren i da izjave sličnog tipa nisu bile samo posledica radne obaveze, te se tvrdnje Le-mana i ostalih njegovih kolega mogu manje više svrstati u kategoriju: golmanov strah od jedanaesterca.

Ubrzava kad usporava Ono što novu “timski duh” loptu na prvi pogled razlikuje od prethodnih Adidas lop-ti jeste njen perfektan, potpuno inovativan

dizajn. U bojama koje sim-bolizuju nemački fudbal (crno i belo) i boju FIFA trofeja namenjenog po-bedniku (zlato), nova lopta u potpunosti simbolizuje najveći planetarni događaj

2006. godine. Orbita omotača je sastavljena od četrnaest delova, u obliku šest propelera i osam turbina. Adidasovi inženjeri i dizaj-neri su objasnili da je zahvaljujući novom konceptu, “teamgeist” postala najpreciznija i najokruglija lopta do sada napravljena (30 odsto poboljšanja u odnosu na prethodnu Fevernova loptu, napravljenu za Mundijal 2002). Način spajanja (lopta nije šivena), konstrukcija i dizajn omogućili su eliminaciju bilo kakvih nepravilnosti na površini lopte, učinivši je okruglijom, bržom, vodootporni-jom i virtuelno (kada je u pokretu) prilično nelagodnom za golmane. Pojedini fizičari i stručnjaci za balistiku su otkrili da je aerodi-namičnost lopte takva da se golmanu čini da ona ubrzava upravo u trenutku kada zapravo usporava. Kada se tome doda i prekrivenost poliuretanom, što je čini nešto klizavijom u odnosu na prethodne, kao i primetno češće boksovanje nego hvatanje lopte na Mundi-jalu 2006, možda postaje jasnije zašto je prvi golman nemačke reprezentacije tako oštro reagovao. Ipak, uz dužno poštovanje prema Lemanu, Bufonu, Bartezu, Rikardu i ostalim sjajnim golmanima, Adidas zaslužuje prizna-nje, jer je očigledno da je trogodišnji rad na novoj lopti išao u prilog prirodi same igre. Ne zaboravimo da se fudbal igra za golove, sa

30 odsto bolja od Fevernova lopte

Adidasova čarobna lopta

Lopta koja usporava u trenutku kada se čini da ubrzava

Page 41: Ekonomist magazin

�3 | 17. JUl 2006 | BR. 321 Marketing

Adidasova čarobna lopta

foto

: FoN

et

Page 42: Ekonomist magazin

BR. 321 | 17. JUl 2006 | �� Marketing

čime se strateg i članovi poslednje plasirane reprezentacije na ovogodišnjem Mundijalu možda ne bi složili.

Zlatna verzijaKao lider u proizvodnji fudbalske opreme, sa učešćem od 38 odsto na globalnom trži-štu, Adidas se ipak susreće sa vrlo ozbilj-nom konkurencijom. Puma je razvila novu loptu (v.1.06) koju je lansirala u januaru ove godine, dok će kasnije ovog meseca i Nike lansirati svoju super moćnu loptu, Total 90 Aerow II ball. Sa učešćem od 31 odsto na globalnom tržištu, vezanom za fudbalsku opremu i Ronaldinjom kao svojom “keš ma-šinom”, Nike se nameće kao vrlo ozbiljna konkurencija, zajedno sa Pumom, koja je na Mundijalu 2006 opremila 12 reprezentacija, dok je Adidas opremio šest reprezentaci-ja. Da sve bude na svom mestu i da finale ne prođe potpuno bez nemačke uloge, po-brinuli su se upravo nemački proizvođači fudbalske opreme, Puma (Italija) i Adidas (Francuska). Izuzetno kreativni tim Adidasovih struč-njaka, potpuno svestan rada svoje konku-rencije, nije ništa prepustio slučaju kada je Mundijal u pitanju i u potpunosti je isko-ristio sve pogodnosti održavanja velikog takmičenja upravo u Nemačkoj. Domaćin u svakom smislu, Adidas je najslađe i najgeni-jalnije ostavio za sam kraj. “Teamgeist match ball” je bila zvanična lopta za 63 utakmice svetskog prvenstva. Na sva-koj od lopti za svaku utakmicu bila su od-štampana imena protivnika, vreme i mesto odigravanja. Meč broj 64 je naravno bio meč iznad svega, meč za svu slavu ovog sveta, meč koji se igra jednom u životu, osim ako

niste Maradona, Pele, Zidan ili Ronaldo i ta-kav meč zaslužuje i posebnu loptu. Imajući sve to u vidu, Adidas je za finale u Berlinu napravio “Teamgeist Berlin”, zlatnu verziju lopte kojom su se igrala prethodna 63 meča, što je vrhunski promotivni potez velike kom-panije kao što je Adidas. Lopte su bile na-pravljene samo za taj jedan, po očekivanju

svih, istorijski meč, nakon koga će “Teamge-ist Berlin” kao simbol jedne epohe završiti u FIFA i još po nekom muzeju i verovatno pro-drmati kolekcionarske krugove širom sveta. Za direktnu promociju “Teamgeist Berlin” pred samo finale, Adidas i FIFA su odabrali dva velikana svetskog fudbala iz osamde-setih godina prošlog veka - Francusku je predstavljao legendarni Dominik Rošeto, koji

nikako nije voleo FIFA pravila po kojima ča-rape moraju da budu do kolena, dok je Italiju predstavljao Marko Tardeli, čovek koji je pre 24 godine već držao zlatni FIFA pobednički pehar. Predviđanje događaja koji će uslediti, najava kome će lopta u zlatnom finalu više odgovarati ili ne, u svakom slučaju Adidas je izabrao prave asove za promociju svog ek-skluzivnog proizvoda.“Teamgeist Berlin” je tehnološki potpuno ista lopta kao i “Teamgeist match ball” s tim što na njoj preovladava zlatna boja kao sim-bol pobede, boje FIFA trofeja i samog uspe-ha Adidasa. Očekivanja Adidasa su bila da će se, zahvaljujući fudbalskoj groznici širom planete, prodati oko deset miliona replika veličanstvene “Teamgeist match ball”. Pre-ma do sada raspoloživim podacima, u svetu je prodato ukupno oko 15 miliona lopti, po ceni od 130 dolara za repliku takmičarske lopte i 15 dolara za njenu minijaturu. Kao podatak za poređenje, kada je u pitanju us-pešnost najnovijeg Adidasovog fudbalskog proizvoda, može da posluži podatak da je prethodna lopta kojom je igrano Svetsko prvenstvo u Japanu i Koreji, “Fevernova” prodata u oko šest miliona primeraka. Više nego dovoljno da se oda priznanje svima koji stoje iza projekta “Teamgeist”, a posebno onima koji su odgovorni za ideju o unikatnoj lopti, koja je odlučila ko će se više radovati na Olimpijskom stadionu u Berlinu.Jedno je sigurno: zahvajujući mudroj odluci Sepa Blatera, u finalu nije moglo biti zlat-nog gola, osim onoga koji je postigao Fabio Groso u petoj seriji penala, ali je zato, za-hvaljujući Adidasu bilo zlatne lopte. Samo u Berlinu, devetog jula 2006. i nikada više.

Najbolji na planeti

Danas se sve zna: Toti je zaista princ Rima, iako se od igranja u reprezentaciji (kako je sam najavio pred finale) oprostio možda i najlošijom partijom u Azzuri dresu; Zidan je posrnuli anđeo, kome će cela Francuska na čelu sa predsednikom Širakom, oprostiti uličarski gest u 110. minutu; Trezege je video i drugu stranu medalje, šest godina nakon roterdamskog finala; Pirlo je odigrao utakmicu života; Anri je na najbrutalniji način saznao koliko je tanka linija koja deli uspeh od neuspeha, izgubivši i drugo ovogodišnje finale; Materaci je bio čovek odluke u svakom pogledu; Kamoranezi je ispunio obećanje, priredivši berberski spektakl na berlinskoj travi; Del Pjero i De Rosi su bili hladnokrvni i precizni; Groso je opet presudio; a Kanavaro... on nije napravio nijednu grešku tokom celog Mundijala i zato je on taj koji je zlatni FIFA pehar izneo iz aviona na rimskom aerodromu - sasvim zasluženo!Devetog jula 2006, nakon 30 dana, 63

odigrana meča i 145 postignuta gola, bilo je ostalo samo jedno važno pitanje: Rim ili Pariz? Ko će slaviti, da li će Romano Prodi biti u stanju da nadmaši nezaboravno Pertinijevo radovanje ili će Žak Širak biti jedini šef države u posleratnoj istoriji, koji se dva puta radovao uspehu svoje reprezentacije?Suštinski, bila je ostala samo jedna dilema: ko nosi zlatni trofej kući? Da li će presuditi majstorstvo, veština i strahopoštovanje koje protivnici s pravom ispoljavaju prema magičnom i svemoćnom Zizuu ili će Totijeva lucidnost eksplodirati i podariti svetu sličnu vrstu zadovoljstva kao što je to uspela Rosijeva kompanija, u Madridu, 1982. godine? Danas kada je dilema razrešena i kada ceo svet slavi novog svetskog prvaka znamo i da je nemoguće dva puta slaviti titulu svetskog prvaka makar i za dva predsednička mandata, osim ako niste predsednik Brazila, ali to je neka druga priča, jer u zemlji fudbala i sambe

niko ne ostaje na vlasti četrnaest godina. Od ranije smo znali da je legendarni sedmi predsednik Italijanske Republike bio nenadmašan u svemu... Il Grande Pertini, per sempre! Razmišljajući o mogućem ishodu pred samo finale, bilo je jasno da ko god da bude pobednik, biće potpuno zasluženo najbolji na planeti, jer je u pravom trenutku na pravom mestu pokazao najviše, sve ono što fudbal čini najmagičnijom od svih igara na svetu. Nažalost, veliki Zidan je na najgori mogući način dilemu sveo na samo jedan mogući izbor. S druge strane, nešto drugo je bilo sasvim sigurno: Ronaldo, Adrijano, Kaka i Ronaldinjo nisu (za sada) ta četvorica svemoćnih koji će ispisati novi deo istorije, na način kako se to od njih ove godine možda očekivalo. Žairzinjo, Tostao, Pele, Rivelinjo, i ostali koji su u Meksiko 1970. došli da u Rio zauvek ponesu trofej Žila Rimea i u tome na veličanstven način uspeli, ostaju (ipak) neprevaziđeni.

Adidas je za finale u Berlinu napravio “Teamgeist Berlin”, zlatnu verziju lopte kojom su se igrala prethodna 63 meča, što je vrhunski promotivni potez velike kompanije. Lopte su bile napravljene samo za taj istorijski meč

Page 43: Ekonomist magazin

�5Menadžment | 17. JUl 2006 | BR. 321

Dok za dobar deo zaposlenih u Srbiji go-dinama ne prestaje agonija zagušljivih

kancelarija, zaglavljenih liftova i neprijat-nih toaleta, ima i onih koji o svom radnom mestu govore u kategorijama prijatno, op-timalno, mirišljavo, sigurno, svetlo i mo-tivišuće za rad. Cilj vlasnika kompanije u kojoj radi ova druga grupa zaposlenih je

da oni ne vode računa ni o čemu drugom, osim o svom poslu. Vlasnik poslovne zgra-de, pak, želi da ona tokom godina dok se koristi ne gubi na svojoj vrednosti, već da se blagovremenim ulaganjem omogući da njeno održavanje u budućnosti bude jef-tinije.

Taj moderan oblik menažmenta u upravlja-nju i održavanju nekretnina, poznat kao “fa-cility” menadžment (FM), stigao je u Srbiju sa stranim investicijama, pre svega u sektoru nekretnina, kao i sa naglim razvojem ban-karskog sektora. FM obuhvata tehnički deo, koji obezbeđuje uslove za rad, održavanje higijene spolja i unutra, zelenilo, tehničko i fi zičko obezbeđenje objekta, ali i komercijal-ni deo koji pokriva drugu vrstu usluga koje FM kompanija može da pruži. To su dodatne tehničke usluge, popravke, sitni radovi, dis-tribucija pošte, dopremanje hrane, organiza-cija prevoza, hemijsko čišćenje itd. „Pa i dosad smo čistili i krečili poslovne zgrade“, biće argument ne-kih. Ili „sve tehničke službe smo dobro organizovali“, čuće se sa druge strane. Me-đutim, razlika između fa-cility menadžmenta (FM) i uobičajenog shvatanja odr-žavanja nekretnina je u bitnom detalju da FM pruža preventivno održavanje. „Nešto se pregleda i kontroliše čak i ako znamo da funkcioniše, umesto da ga samo koristimo,

dok ne prestane da radi. Tačno se zna kad se menjaju sijalice, fi lteri, potrošni materijali, kad se radi servis opreme“, ilustruje za Eko-nomist Rastko Đokić, “facility” menadžer u beogradskom poslovnom centru Ušće koji je pravi primer korišćenja FM-a.

Oprema za profi tU Srbiji je FM tek u začetku. Razvija ga u svojim objektima MPC Holding (zgrada Ušća, Immocentar, objekti u Knez Miha-ilovoj itd), Atrium Consulting, Raiffeisen banka, HVB i još neki. Ključno je da onaj koji investira u izgradnju, ne prodaje obje-kat, već ga zadržava i izdaje u zakup, tako

da mu je u interesu da on ne propada. „Kad neko in-vestira u objekat, FM služi da vrednost objekta ostane ista tokom vremena. To se postiže tako što se objekat čuva, održava periodično,

ravnomerno i preventivno“, objašnjava Đo-kić. Kako izgleda objekat bez vlasnika, pri-mer su brojni tržni centri koji „venu“ i sve slabije posluju jer su vlasnici butika kupili

3,5 evrapo kvadratu

Facility menadžment ili moderni domari

Diše i mirišeSavremene poslovne zgrade uvele su na tržište nove standarde održavanja i upravljanja nekretninama koje korisnik plaća uz cenu zakupa - Održavanja nekretnina sve se više poverava nekoj „spoljašnjoj“ specijalizovanoj fi rmi

Ivana Petrović

Neki supermarketi su papreno skupi, ali privlače kupce jer mirišu i sijaju kao novi

foto: Branislav Ješić

Page 44: Ekonomist magazin

BR. 321 | 17. JUl 2006 | �6 Menadžment

samo lokale i ne brinu o celoj zgradi. Kad se nešto pokvari van njihovog lokala, uopšte nisu zainteresovni da to poprave. Tu de-limično leži odgovor na pitanje zašto ljudi radije odlaze u daleko skuplje hipermarkete, ali koji sijaju, mirišu i posle nekoliko godina i dalje izgledaju kao novi.Još jedna osobenost FM-a je jedinstvena baza podataka koja, između ostalog, sadr-ži podatke o opremi, kada je pregledana, popravljana itd. Baza je, kako kaže Đokić, osnova izveštaja za vlasnika, ali i za one koji održavaju zgradu, jer imaju tačan pre-gled šta su u zgradi radili pre šest meseci. Postoji, inače, i poseban softver za obradu podataka o FM koji u Srbiji primenjuje Po-slovni centar Ušće i eksperimentalno gru-pa arhitekata na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, u sklopu projekta “Menad-žment urbane obnove i regeneracija regija Srbije”.Osim što vlasnika objekta zanima da sačuva njegovu vrednost u fazi eksploatacije, on je sve više zainteresovan da se bavi samo svojim glavnim biznisom, a da sve ostale „pomoćne“ aktivnosti kao što je čišćenje, obezbeđenje objekta ili održavanje prebaci

na eksternu kompaniju. Takvih preduzeća koja pružaju pojedine usluge iz FM ima više u Srbiji, mada su najviše skoncentrisana u Beogradu. Kako tvrdi Rastko Đokić, u poslu FM nema prevelike zarade. Naplaćuje se po kvadratu prostora koji je zakupljen i to neto prostora koji se koristi, pa se na kraju cena uproseči: u Beogradu se cena kreće od 2,5 do 3,5 evra po kvadratu u zavisnosti od toga šta je u nju uključeno, šta sve ima u objektu od tehnič-kih elemenata, kakav nivo obezbeđenja i čišćenja neko traži itd. Ključno pitanje je kakvom i kolikom predu-zeću se isplati da primenjuje FM ili koristi neki oblik autsorsinga (čišćenje, obezbeđe-nje, catering itd). Jasno je da usluge firme specijalizovane za održavanje higijene mož-da nisu potrebne malom frizerskom salonu. Ali, što je kompanija veća, otvara se moguć-nost uštede tako što se sporedne aktivnosti prenesu na neku eksternu firmu. Računica se pravi tako što se na papir stave realni troškovi zapošljavanja. Recimo, jedna čista-čica košta gazdu tako što se saberu njena plata, bolovanje, godišnji odmor itd. Zatim se to uporedi sa ponudom firme za čišćenje. Usluga čišćenja te firme mora biti kvalitetni-ja i bolja, a cena niža nego da je kompanija uposlila čistačicu.

Zagreb bi mogao biti primer Beogradu kako se reguliše održavanje stambenih zgrada

foto

: Bra

nisl

av J

ešić

Page 45: Ekonomist magazin

�7 | 17. JUl 2006 | BR. 321 Menadžment

I javno i privatnoIako je u Srbiji FM namenjen prvenstveno biznis sektoru, trend u svetu je da se i dr-žavni i privatni sektor sve više otvaraju za tu uslugu. Ako je suditi po iskustvu Hrvat-ske, treba očekivati da će, na primer škole, zdravstvene ustanove i državne institucije u Srbiji vrlo brzo „otkačiti“ iz delokruga svojih aktivnosti čišćenje i održavanje objekata, i prepustiti to eksternim firmama. Kad je reč o potrebi privatnih vlasnika sta-nova za uslugom organizovanog održavanja, na to će se u Srbiji verovatno još malo pri-čekati. Naime, poznato je da zakon više ne prepoznaje instituciju domara, nastojnika ili hauzmajstora, koji bi u zamenu za stan u zgradi bio 24 časa zadužen za većinu proble-ma od podruma do krova. Generalno, danas su zgrade prepuštene (ne)milosti stanara, za čije kućne budžete i mentalitet „ne curi kod mene“ kvarovi po zgradi definitivno nisu na listi prioriteta. U Hrvatskoj je to rešeno tako što postoji obaveza vlasnika stana da nekoliko kuna po kvadratu odvoji u zajednički fond zgra-de koji se poveri nekoj firmi za održavanje. Ugovorom se definišu sve obaveze te kom-panije prema zgradi u toku godine, a fond se troši strogo planski. Međutim, Rastko Đokić ukazuje da je za građane Srbije to još skupa usluga jer Zagrepčani mesečno odva-jaju, za srpske uslove nimalo zanemarljivih, dvadesetak evra. Ali, ono u čemu bi sused-

na država mogla biti uzor jeste regulativa, koja je propisala koliko zgrade u pojedinim zagrebačkim opštinama izdvajaju novca za održavanje. Time grad delimično sa sebe skida neke skupe obaveze kao što je uređe-nje fasada koje, između ostalog, fond zgrade pokriva.

Međutim, dok se u Srbiji građani na neki na-čin ne obavežu da kontinuirano finansiraju održavanje zgrada i dok životni standard ne poraste, stambeni objekti neće povećavati potražnju za uslugama koje pružaju autsor-sing firme. Prema procenama stručnjaka, pravi bum na tržištu autsorsinga FM usluga uslediće već sledeće godine, sa temeljima novih velikih poslovnih zgrada. To znači da će strani neimari naviknuti na svetske standarde, u Srbiju dovesti neku stranu FM kompaniju sa kojom su sarađivali u ino-stranstvu. Tržište će verovatno biti dovolj-no veliko da primi i još malih domaćih firmi koje razvijaju neki segment FM usluga.

Poslovna tajna

Delta zgrada na Novom Beogradu (četiri godine stara, oko 16.000 kvadrata) ima tim koji čini nekoliko inženjera i osam servisera koji se bave zanatskim radovima po zgradi. “Za nas je jeftinije da zaposlimo bravara nego da ga tražimo kad nastane problem. Ako zaposlenom pukne ključ u bravi, dok nađete bravara, dok on dođe, prošao je sastanak jer vi ne možete da izađete iz kancelarije”, kaže direktorka zgrade Ivanka Marin. Za specijalizovanu opremu od vitalnog značaja, Delta angažuje desetak specijalizovanih firmi. Pošto je jefitinije, autsorsuju se firme za održavanje higijene, servisiranje lifta, trafostanice, hortikulturu itd. Marin kaže da dnevno ima evidenciju o svemu što se dešava u zgradi: počev od toga gde curi voda u toaletu, pa do pregleda kako dospevaju servisi za opremu. Ona ističe da ima puno firmi za održavanje koje nude svoje usluge zgradi Delte, ali je vrlo rizično nepoznate ljude upućivati u najosetljivije poslove. “Jer, vi ne znate koliko su oni plaćeni i da li će čuvati poslovnu tajnu”, objašnjava Marin.

Više se isplati angažovati “spoljnu” firmu za čišćenje nego plaćati čistačicu

Page 46: Ekonomist magazin

BR. 321 | 17. JUl 2006 | �8 Tehnologija

Tehnologija

Pametna čelična šakaNa zahtev američkih veterana iz ratova u Iraku i Avganistanu započeta su istraživanja kako da se ugrađena ortopedska pomagala povežu sa mozgom, čime bi praktično postala sastavni deo tela. Prvi ohrabrujući nalaz dosegli su naučnici bivšeg Sovjetskog Saveza kad su utvrdili da amputirani završeci emituju električne signale koji izazivaju svojevrsne kontrakcije

Gordan Brkić

Invalidma širom sveta, koji su izgubili neki od ekstremiteta, svakodnevni život bio bi

znatno olakšan ako bi se pronašla kvalitet-nija ortopedska pomagala koja bi efikasnije nadomestila izgubljene delove tela. Naučni-ci sada čine pokušaje da to ostvare, uskoro se očekuje konstruisanj proteza znatno efi-kasnijih od sadašnjih, ali se spektakularnim rezultatima ipak ne treba nadati u skorijoj budućnosti. Prethodnih decenija rađena su odvojena istraživanja u mnogim zemljama, ali ona nisu objedinjena u celovito rešenje, iako su neki od ovih projekata nagoveštavali revo-lucionarna otkrića. Problem sa inovacijama u oblasti ortopedskih pomagala leži u či-njenici da je populacija invalida srazmerno mala, te da privatni kapital nije zaintereso-van da ulaže u ovu oblast.Stvari se, međutim, menjaju, a za to su naj-zaslužniji američki ratni veterani koji su po-stali invalidi u Avganistanu i u Iraku. Ima ih oko 370 i različitog su stepena invaliditeta. U invalidskim kolicima i sa drugim vrstama pomagala zaposeli su treći sprat Armijskog medicinskog centra „Valter Rid” u Vašingto-nu, u iščekivanju pomoći. I to ne bilo kakve.

Odrešili kesuTi mladići i devojke, odrasli u eri kompjute-ra, sa svojih dvadesetak godina postavljaju logično pitanje: Da li je moguće da zemlja u kojoj je izmišljen mikroračunar i rekon-struktivna hirurgija, ne može svojim vete-ranima da ponudi ništa više od štaka i in-validskih kolica? Oni su ubeđeni da mogu da dobiju mnogo više, naročito zato što je novac iz državnih fondova počeo da curi ka laboratorijama.Vladini zvaničnici, ne želeći da se ponovi blamaža koja je pratila invalide vijetnam-skog rata (čekali su mesecima na pomaga-la koja su bila lošeg kvaliteta), odrešili su kesu.Prošle godine izdvojeno je sedam miliona dolara za osnivanje Centra za rekonstruk-tivnu i regenerativnu medicinu u Providen-su. Odbrambena agencija za napredna istra-živanja ove godine ulaže još 48,5 miliona dolara.Ova agencija finansira razne projekte, od onog mehaničkog jastoga koji otkriva mine na bojištu, do istraživanja u oblasti kontrole

sna. Kada su u pitanju ortopedska pomaga-la, ovaj iznos biće utrošen u dva projekta. Za dve godine trebalo bi proizvesti veštačku ruku koja bi bila mnogo efikasnija od sa-dašnjih proteza, a za četiri godine pomagalo potpuno neuronski kontrolisano i sa veli-kom pomičnošću. Krajnji cilj svih ovih istraživanja jeste da se ortopedska pomagala povežu sa mozgom, čime bi praktično postala sastavni deo tela. U američkim laboratorijama ne kriju da su prvi ohrabrujući nalaz u ovom pravcu dose-gli naučnici bivšeg Sovjetskog Saveza. Oni su, ispitujući invalide, utvrdili da amputirani završeci emituju električne signale koji iza-zivaju svojevrsne kontrakcije.

Još samo idejaIdeja američkih stručnjaka je da se ovi si-gnali, koji stižu iz mozga i vraćaju se u njega, povežu sa sofisticiranim ortopedskim poma-galima. Oni veruju da je moguće uspostaviti stabilnu vezu između centralnog nervnog sistema i protetičkog sredstva i to na takav način da ono izvršava sve komande koje sti-žu iz mozga. Ipak, ovi naučnici priznaju da je cela priča i dalje više u idejama, nego li u stvarnosti.Da bi se postigli valjani rezultati, potrebno je rešiti različite probleme. Tako, na primer, ortopedsko pomagalo ne sme biti teško,

nezgrapno, mora imati autonoman i pouz-dan izvor energije. Da problemi u ovakvim istraživanjima iskrsavaju na svakom ćošku, najbolje svedoči sledeći primer. Šveđanin Per Ingvar Ranemark otkrio je još 1952. da

veštački umetak od titanijuma srasta bez problema sa zečjim kostima. Međutim, kada je njegov sin to pokušao sa ljudima tokom devedesetih, nastale su brojne infekcije i druge komplikacije.Sve ovo ukazuje da će avganistanski i irački veterani, poput onih iz Vijetnama, verovat-no ostariti sanjajući da će im nauka olakšati muke. Oni se, međutim, nadaju da će čeka-ti još samo nekoliko godina i da će slede-ća generacija veštačkih udova - spojenih direktno sa ljudskim kostima i upravljanih mozgom - omogućiti prirodne pokrete bez napora.

Populacija invalida je srazmerno mala pa privatni kapital nije zainteresovan da ulaže u ovu oblast

Sve prirodnije i lakše korišćenje

foto

: Arh

iva

Page 47: Ekonomist magazin

�9 | 17. JUl 2006 | BR. 321 Region

Slovenija

Oklopna diverzijaMinistarstvo odbrane Slovenije za svoje novo oklopno vozilo odabralo AMV koje proizvodi finska kompanija Patria, iako je u konkurenciji bila i domaća firma Sistemska tehnika d.o.o. iz Ravni na Koroškem sa svojim proizvodom “Krpan”, odnosno “Pandur II”, koji je, po licenci austrijskog Štajera, trebalo da se proizvodi u “deželi”

Seniha Muharemi-Vukas, Ljubljana

U poslednjih nekoliko godina u svetu je prisutan trend opremanja oružanih

snaga novim oklopnim vozilima na osam točkova, opremljenih stabilizovanom kupo-lom bez posade, koja se mogu transportova-ti avionima tipa C-130 Herkules. Za nabav-ku ukupno 136 ovakvih vozila, namenjenih opremanju motorizovanih jedinica za među-narodne intervencije, država Slovenija od-lučila je da do godine 2012. u skladu sa pre-porukama NATO potroši 63 miljarde tolara, odnosno, oko 263 miliona evra.Drugoga dana međunarodne izložbe na-oružanja i vojne opreme Eurosatory, sre-

dinom juna u Parizu, među izlagačima je snažno odjeknula vest da je ministarstvo odbrane Slovenije za svoje novo oklo-pno vozilo odabralo AMV koje proizvodi finska kompanija Patria. U konkurenciji je bila i domaća firma Sistemska tehnika d.o.o. iz Ravni na Koroškem sa svojim proizvodom “Krpan”, odnosno “Pandur II”, koji bi, po licenci austrijskog Štajera, trebalo da se proizvodi u Sloveniji. Inače, Sistemska tehnika već godinama proizvodi Štajerov stariji model “Pandur I” pod ime-nom “Valuk”, isključivo za potrebe slove-načke vojske.

Pro PatriaNa međunarodnim tenderima Štajer, koji je jedan od vlasnika Sistemske tehnike, i Patria često se sukobljavaju sa promenljivim rezul-tatom, pa je tako do sada Patria obezbedila posao u Finskoj (86 vozila), u Poljskoj (690 vozila, lokalna proizvodnja) i Južnoj Africi (260 vozila), dok je Štajer bio uspešniji u Por-tugalu (264 vozila) i Češkoj (199 vozila).Slovenački ministar odbrane Karel Erjavec obrazložio je za mnoge kontorverznu odlu-ku svoga ministarstva činjenicom da je Pa-tria bolje prošla u sve tri kategorije, koje su se bodovale za konačnu ocenu. Radna grupa

IGRA: U igri su prevelika finansijska sredstva i interesi previše značajnih domaćih i stranih igrača

Kursk, 19�3.

foto

: Arh

iva

foto

: Arh

iva

Page 48: Ekonomist magazin

BR. 321 | 17. JUl 2006 | 50

od 50 eksperata ocenjivala je, testiranjem na poligonu Poček kod Postojine, taktičko-teh-ničke osobine; zatim cenu - koja je kod Pa-trie, u zavisnosti od verzije vozila, za 10 do 18 odsto niža - i učešće slovenačke privrede u proizvodnji vozila i u programu kontrais-poruka, gde je Patria, na opšte iznenađenje, ponudila nekoliko puta više novih radnih mesta nego “domaća” firma.S obzirom na visinu sredstava koja su u igri, brzina i žestina reakcije Sistemske tehnike, poražene na tenderu, nije bila iznenađujuća. Već sledećeg dana, rukovodstvo ove firme u izjavama za javnost izražavalo je sumnju u zakonitost izbora, pominjala se korupcija, izdaja nacionalnih interesa, neopravdano favorizovanje stranog proizvođača na ra-čun domaće firme, sistematsko uništavanje nerazvijene koruške regije, gubitak stotina radnih mesta itd.Nije prošla nezapaženo ni činjenica, da je Ivan Črnkovič, direktor i vlasnik firme Ro-tis, koja u Sloveniji zastupa Patriu, bio bliski saradnik premijera Janeza Janše još u vreme kada je ovaj, početkom devedestih godina, bio na čelu slovenačkog ministarstva odbra-ne. Deo medija i parlamentarne opozicije prigrlio je ove argumente i na pomolu je bio skandal velikih dimenzija. Predsedniku vla-de je upućen zvaničan zahtev za reviziju po-stupka, u parlamentu i izvan njega nastala je koalicija profesionalnih pacifista sa krajnje levice, koji se apriori protive svakom naoru-žavanju, kao i protiv samozvanih branitelja nacionalnih interesa sa krajnje desnice. Di-rektor Sistemske tehnike pozvao je ministra odbrane da podnese ostavku. Opozicija je zatražila vanrednu sednicu parlamentarnog odbora za odbranu...

Akcija i reakcijaReakcija vladine strane bila je brza, odme-rena i odlučna. Ministar Erjavec, koji se u nekim ranijim prilikama nije proslavio ni doslednošću ni odlučnošću svojih stavova, odbacio je svaku mogućnost ostavke, tvr-

deći da nigde u svetu ostavke ne podnose ministri koji novcem poreskih obveznika kupuju kvalitetnije i jeftinije proizvode. Premijer Janša odbacio je takođe moguć-nost revizije i u televizijskom nastupu od-luku ministra Erjavca označio ne kao izbor između domaćeg i stranog preduzeća, nego kao izbor između dva strana proizvođača, finskog i austrijskog, koje zastupaju dve slovenačke firme.Ministar Erjavec morao je da obrazlaže svoju odluku ogorčenim opštinskim od-bornicima u Ravnama, gde su najprinci-pjelniji advokati nacionalnih interesa pre-tili u slučaju gubitka posla, otcepljenjem opštine od Republike Slovenije i njenim priključenjem susednoj Austriji! Uključio se i sindikat i pred ministarstvo odbrane u Ljubljani doveo nekoliko autobusa rad-nika Sistemske tehnike, koji su protestvo-vali protiv gubitka radnih mesta. Među-tim, ministar im se obratio savetom da svoj protest upute rukovodstvu Sistemske tehnike, koje je pripremilo ponudu, inferi-ornu po svim ocenjivanim parametrima.

Medijski ratMedijski rat, koji je raspirivala Sistem-ska tehnika, polako je počeo da se okreće protiv svojih pokretača. Javnost je počela da je percipira kao samozadovoljnu firmu, koja je, ubeđena u nemogućnost poraza na vlastitom terenu, ponudivši nerealno visoku cenu i koja se usudila da na testi-ranje izađe sa nedovoljno pripremljenim prototipom, a čak je i sa nedovoljnim an-gažovanjem prišla mobilizaciji slovenačke privrede za njeno uključivanje u program kontraisporuka.U međuvremenu, ni druga strana nije staja-la skrštenih ruku. Prvo je Rotis pružio ruku pomirenja predlogom da se Sistemska teh-nika angažuje u lokalnoj proizvodnji fin-skog vozila, što je rukovodstvo Sistemske tehnike ogorčeno odbacilo. Zato je u zgradi Privredne komore Slovenije, juna mese-

ca, Patria održala dobro posećen prikaz uključivanja slovenačkih firmi u program kontraisporuka. Direktori preko 50 firmi potpisivali su sa Patriom pisma o name-ri kao na tekućoj traci. Direktno iz Pariza stiglo je demonstraciono vozilo AMV i, na radost fotoreportera i snimatelja, parkiralo se pred zgradom Komore, dok je “domaći” Krpan - nazvan tako po liku iz slovenačke nacionalne mitologije - svo vreme bio pri-metno otsutan.Za glavno iznenađenje pobrinuli su se Rotis i Patria i na konferenciji za štampu u Privred-noj komori, gde su za proizvodnju oklopnih vozila AMV u Sloveniji najavili formiranje zajedničke firme u većinskom slovenačkom vlasništvu i kao trećeg partnera u toj firmi pretstavili Gorenje, jednu od najuglednijih i najuspešnijih slovenačkih firmi svih vreme-na. Ulazak Gorenja u ovaj posao u kombi-naciji sa Rotisom daje potrebnu kredibilnost i finansijsku težinu, što, sa druge strane, obezbeđuje potreban izbor kvalitetnih pro-izvoda, koji se kroz Patrijinu mrežu mogu plasirati u Skandinaviju.

Epilog?Trenutno, situacija u ovoj uzbudljivoj voj-no-privredno-političkoj priči je sledeća: obavljen je prvi krug rasprave u parlamen-tarnom odboru za odbranu, u kome vladina strana nije ni u čemu revidirala svoju odlu-ku, a opozicija nije preterano insistirala na optužbama o korupciji; Sistemska tehnika je uložila tužbu protiv države Slovenije i Ro-tisa, u kojoj traži od suda da spreči potpi-sivanje ugovora, dok se ne obavi temeljna revizija procesa izbora, a ministar odbrane je 27. juna. počeo pregovore sa Rotisom o nabavi prvih 64 vozila.Međutim, u igri su prevelika finansijska sredstva i interesi previše značajnih doma-ćih i stranih igrača da bi se na ovome završi-lo. Zato slovenačka javnost sa nestrpljenjem očekuje, u jesen, naredne poteze svih uple-tenih strana.

Region

BITKA: Afera oko nabavke oklopnih vozila za motorizovane jedinice za međunarodne intervencije potresa Sloveniju

foto

: Arh

iva

Page 49: Ekonomist magazin

Fudbal i politikaUjedinjenje

Milutin Mitrović[email protected]

51 | 17. JUl 2006 | BR. 321

Italijani su prvaci sveta u fudbalu. Zaslužili su to - ako ne igrom (u početku), ono bar time što bi teško neko drugi umeo tako fantastično da se raduje kao oni. Milion i po ljudi na putu od aerodroma do Rima pozdravljalo je povratak pobednika, pola miliona drugih sačekalo ih je u Circo Massimo, antičkom amfi teatru, do kojeg su došli ulicama, kojima su proilazili rimski imperatori vraćajući se sa svojih pohoda. Frenetično ushićenje bez i jednog izgreda. Dolazak do amfi teatra trajao je dva i po sata duže nego što je predviđeno.Vešto u tu sposrtsku pobedu utkane su aktuelne političke i ekonomske težnje. Pozdravljajući sportiste, predsednik vlade Romano Prodi zahvalio im se što su “uspeli da, često međusobno zavađene Italijane, ponovo ujedine”. To je lajtmotiv sadašnje politike koja vapi za podrškom pri sprovođenju neminovnih reformi. A onda je fantastični Gatuzo dodao klasni prilog: “Naša radnička ‘nacionale’ pobedila je samoodricanjem”. To je drugi deo težnje vladajuće koalicije - da se samoodricanjem dođe do ekonomske stabilnosti.Već dan posle pobede valjalo se vratiti nimalo prijatnoj svakodnevici. Štrajkuju advokati, sudije, taksisti, apotekari. Drugi prete ili se preračunavaju šta im donosi razbijanje monopola slobodnih profesija. Opozicija napada da se reforme sprovode od kraja, a ne od vrha. Monopole javnih službi - struja, goriva, telefonija, nekretnine... - još niko ne dira. Taksisti su svoj otpor počeli najbučnije, blokiravši saobraćaj u Rimu. Podršku su dobili od krajnje desnice, koja je tvrdila da se odrekla fašizma. Izgleda da je tačno kako

“vuk dlaku menja...”, jer su mitinzi sa taksistima obilovali fašitičkim dizanjem ruke, uzvicima “Duče, Duče”, a orila se i Danuncijeva budnica “Bolje jedan dan kao lav, nego sto dana kao ovca”.Ekstremna desnica krenula je na ulice. Ekstremna levica, koja je dobila mesto u vlada, postala je, kako je to jedan ugledni levičarski komentator napisao, “utočište za šizofrenike”. Argumentovao je to ovako: “U redu je da se čak i oni koji su u vlasti ne slažu sa nekim odlukama. Amoralno je, ali ipak u redu, da sede u vladi sa kojom se ne slažu. Ali, ako podrivaju vladu i pritom obećavaju da će je defi nitivno oboriti ukoliko pristane da je pri glasanju u parlamentu podrži desni centar, da ne bi pala, onda je to prava šizofrenija”.Vlada svoju politiku defi niše kao “zaštitu potrošača”. Ima nečeg novog u toj tvrdnji. Prošlo je vreme klasnog konfrontiranja levice i desnice. Reći danas da vodite politiku u korist radničke klase, besmisleno je, jer radnička klasa ne čini više od desetak procenata stanovništva. Valjalo je naći širi segment društva; potrošači su svi: i siromašni, i bogati. Ideologija je ustupila mesto pragmatizmu.Zaštita proizvođača nije novost. Krajem 19. veka, u Americi je nikao “konzumizam”, pokret za zaštitu potrošača od kompanija koje su im uvaljivale lošu hranu i lekove. Prvo udruženje potrošača niklo je u Danskoj 1952. godine. Tri godine kasnije, u Britaniji je nastao Consumers Council. Džon Kenedi je 1962. godine doneo direktivu o pravima potrošača. Tri godine kasnije, na osnovu te direktive, mladi advokat Ralf Nader, tužio je General

Motors u ime brojnih kupaca njegovih automobila, koji su “opasni pri bilo kojoj brzini”. Time je počela era Class action - kolektivnih tužbi, koje su ogolele mnoge kompanije. Sporazum u Mastrihtu 1993. godine inaugurisao je najviše standarde zaštite potrošača u Evropskoj uniji.Italijani su genijalni da uoče nešto što postoji i nosi u sebi veću budućnost. Đordano Bruno je postao slavan - istina, i izgoreo bukvalno na toj slavi - uočivši da je Kopernik otkrio beskraj vasione. Guljelmo Markoni je, bar se tako tvrdi, pretočio Teslina otkrića u praktičnu upotrebu. Berlinguer je proklamovao evrokomunizam u vreme kada je to već postojalo u Jugoslaviji...Italijanska levica pokušava sada da u potrošačima uoči novu društvenu snagu kojoj se valja staviti na čelo. Mnogo toga što italijanska vlada hoće da sprovede propagirala je desnica, ali sa ciljem da tim promenama obogati - bogate. Levica je prihvatila ideju fl eksibilnosti i reformi, ali tako da od njih korist vide svi, a po najpre oni najsiromašniji. Odlučila je da smanji poresko opterećenje rada - dodajući otpisani porez delom platama radnika, a delom industriji koja investira u istraživanja i modernizaciju. Od toga se može očekivati pokretanje privrede. Pare za taj posao - 10 milijardi evra - trebalo bi nakrmiti striktnim kontrolama plaćanja poreza i uvođenjem poreza na iznenadne berzanske dobiti i enormne premije menadžerima.Zalogaj je veliki i skoro revolucionaran. Ako se od njega ne zadavi, ima šanse da dokaže kako ne postoji samo jedna vrsta kapitalizma.

Page 50: Ekonomist magazin

BR. 321 | 17. JUl 2006 | Evropska unija52

U holandskoj bankarskoj grupaciji ABN Amro očekuju da će pobeda Italije na

upravo okončanom Svetskom fudbalskom prvenstvu u Nemačkoj uvećati za 10 do 15 bazičnih poena privredni rast Italije u 2006, pošto se povećano samopouzdanje bude prelilo u veću potrošnju i investicije. “Nismo očekivali da će Italija pobediti, ali ipak ve-rujemo da je to najbolji rezultat za svetsku privredu”, kazao je Ruben van Lijven, ko-autor ABN Amro-vog martovskog izdanja “Fudbalonomija” (“Soccernomics”), u kome je ova banka procenila uticaj pobednika SP na makroekonomiju i berze.Smeli ekonomisti su se više nego ikada upu-stili u pogađanje pobednika proteklog SP. Ono što su proizveli jeste mešavina mode-la veovatnoće i priželjkivanja da bi zemlja pobednik mogla da pokrene privredni rast. Investiciona banka Goldman Sachs je kori-stila jednostavni model sadašnjeg rangira-nja nacionalnih reprezentacija koje prime-njuje Međunarodna federacija fudbalskih udruženja (FIFA) i procena različitih kladi-onica. Standard i Purs (S&P) je - po ugledu na svoje proizvode namenjene sredstvima, bila ona akcijski kapital, garancije, devize ili

robe - sačinila “Indeks ponašanja” kojim je poredila najuspešnije reprezentacije na SP od 1966. do 2002.

Tipovali na Brazil...U oba slučaja trebalo je da pobedi Brazil. Dok je S&P davao Italiji peto mesto (Fran-cuskoj šesto). Goldman Sachs, nije čak ni predviđao ulazak “azura” u četvrt finale i davao im je 5,3 odsto mogućnosti da će po-bediti, nasuprot 12,4 odsto za “karioke”.Ekonomisti pri ABN Amro su se bili usred-sredili na utvrđivanje pobednika koji bi, po mišljenju ugledne holandske finansijske institucije, vodio najvećem privrednom ra-stu. Njihove kalkulacije su umnogome bile usredsređene na neravnomernosti stopa ekonomskog rasta u svetu poslednjih godi-na - više u Aziji, Latinskoj Americi i Sjedi-njenim Američkim Državama, a pritajene u Evropi. Sledstveno, ABN Amro je zaključila kako bi pobednik trebalo da bude iz Evrope. Naime, malo verovatna pobeda reprezenta-cije SAD bi dalje izoštrila neravnotežu, dok bi trijumf neke od azijskih nacija (Južna Ko-reja, Japan) doveo do pregrevanja već cve-tajućih privreda u tom regionu.

Pobednik iz Evrope bi, pak, po ABN Amro trebalo da bude neka od glavnih privreda u Evropskoj uniji, pa su odmah bile isključene reprezentacije Češke Republike, Portugala i Švedske. Pošto se Španija bori sa inflacijom, nije joj potreban još jedan značajan privred-ni skok, Engleska napreduje blizu granica svojih mogućnosti, dok je Francuska tokom proteklih pet godina ostvarila rast GDP od 1,5 odsto.Tako je ABN Amro postavio scenu za po-navljanje finala sa SP 1982. - Italija protiv Nemačke. Italija bi pobedila sa 3:1, zato što u zemlji vlada potpuno odsustvo povere-nja potrošača, industijski sektor je oboleo, a potencijalna stopa rasta je toliko niska da je “bolesniku Evrope” hitno potrebna eko-nomska reforma. Još je direktnija bila UBS (Union Bank of Switzerland), koja je uoči SP ocenila da po-stoji 54 odsto verovatnoće da će Italija u finalu pobediti Brazil. Do toga je jedna od vodećih banaka sveta došla primenom slo-žene mešavine analiza zasnovanih na ra-nijim nastupima reprezentacija i različitim faktorima, uključujući prednost domaćeg terena, dosadašnje susrete timova iz La-tinske Amerike i Evrope, kao i eventualni uticaj veličine stanovništva neke države na njen uspeh u fudbalu.Navodno je ovakav, za običnog smrtnika teško shvatljiv model, sa 65 odsto tačnosti pogodio sve učesnike četvrtfinala na po-slednjih pet SP, a sa 89 odsto sve polufina-liste na devet šampionata unazad. Poslednji procenat je, međutim, narušen posle SP u Nemačkoj, budući da je UBS predviđala da u polufinale uđu i Argentina i Holandija.

Finale za rastABN Amro je utvrdila da podaci iz prošlo-sti govore kako ekonomski rast pobednika na SP nadmašuje rast onih zemalja koje su gubile u finalima, a da je prosečan “bonus” 0,7 procenta dodatnog ekonomskog rasta u odnosu na onaj iz prethodne godine. Zemlja koja je izgubila - ove godine Francuska - ide ka tome da pretrpi prosečan gubitak od 0,3 odsto u poređenju sa prošlogodišnjim eko-nomskim rastom.“Italijansku privredu usporava nefleksibil-no tržište rada i sve slabija konkurentnost”, navedeno je u izveštaju ABN Amro. “Pobe-

Fudbal

For¢a Italia!Ovo će zvučati kao slaba uteha za 60 miliona Francuza, ali trijumf Italije na Svetskom fudbalskom prvenstvu najbolji je mogući ishod za međunarodnu privredu, jer će ona više ispraviti globalne neusklađenosti nego da je pobedila bilo koja druga među 32 zemlje koje su se proteklih mesec dana takmičile u Nemačkoj

Nikola Božidarević

Novajlije

Među novim članicama EU, samo su se dve, koje se graniče sa domaćinom Nemačkom, takmičile na SP - Poljska i Češka Republika, i nisu uspele da se kvalifikuju u drugo kolo. Ove zemlje su takođe i najveće ekonomije od deset novih članica. Kako je procenila ABM Amro, Poljska i Češka su se dobro pokazale u poslednje vreme - i na fudbalskom terenu i u ekonomskoj areni. Već određeno vreme žanju ekonomske plodove otvorenog evropskog tržišta. I pored toga, bilo bi preuranjeno zaključiti da to što su se kvalifikovale na SP ubedljivo dokazuje vezu između ekonomije i fudbala.U doba komunizma, ekonomski rezultati su dvema zemljama bili promenljivi. Sport je, za razliku od toga, uživao popriličan ugled među političkim vođama. Sportske zvezde su bile malo više “jednake” od ostalih građana, pa je postojao snažan podstrek da se pokažu dobro na terenu. Zbog toga ne čudi što su i Češka i Poljska već neko vreme ugledne fudbalske nacije, sa očekivanim usponima i padovima koje sve zemlje iskušavaju.Nekada su, podseća ABM Amro, zemlje poput Bugarske (koja još uvek nije član EU) i Mađarske takođe bili jaki protivnici. Ove zemlje sada ekonomski stoje bolje nego pre, ali nisu uspele da održe isti nivo u fudbalu. Po ABM Amro, od maja 2004. je prošlo malo vremena da bi se utvrdilo da li je zvanično pristupanje EU dalo podstrek nacionalnim fudbalskim timovima. Međutim, čak i posle nešto dužeg perioda, nije moguće odrediti konkretnu vezu između mesta na tzv. Elo listi, koju je razvio mađarski matematičar Arpad Elo, i rasta GDP u ovim zemljama. Veza sa tržištem deonica je, sa druge, strane uočljiva.

Page 51: Ekonomist magazin

53Evropska unija | 17. JUl 2006 | BR. 321 Evropska unija 53

da Italije u finalu SP pojačala bi poverenje potrošača i proizvođača i tako dovela do veće potrošnje i ulaganja. “Made in Italy” bi dovelo do novih dobiti u inostranstvu. To bi moglo znatno da pogura ekonomski rast, koji bi tada vladi omogućio okvir za uvođe-nje ekonomskih reformi”, navela je banka u svom martovskom izveštaju.Sa procenom ABN Amro se uoči finala složio i zamenik ministra finansija Italije Vićenco Visko, koji je izneo kako bi pobeda “azura” dovoljno ojačala nacionalnu privredu da vladi omogući ograničavanje hitnih sma-njenja budžetskog deficita. No, iako Italija pobedi na SP, nama će biti neophodna ko-rekcija budžeta”, kazao je Visko, izražavaju-ći očekivanje da će zemlja do 2008. ponovo dovesti svoj deficit do limita EU od tri odsto GDP.Tako je od Brisela do Rima, pobeda Italije u finalu Svetskog prvenstva pozdravljena ne samo kao sportski trijumf već i kao moguć-nost da bude osnažena troma privreda ove zemlje, tako što će biti ojačano poverenje potrošača i povećan GDP. “Sa sigurnošću

možemo reći da ona vredi više od pola poe-na GDP”, izjavio je podsekretar za privredu Mario Letijeri.Budžetski deficit Italije je procenjen u ovoj godini na 4,2 procenta GDP. Prema proceni italijanskog ministarstva finansija, pobeda u Berlinu bi mogla da donese dodatnih sedam milijardi evra. Posle stagnacije u 2005, kada je zabeležila rast od samo 0,1 odsto, italijan-ska privreda se u 2006. oporavila i ostvarila porast od 0,6 procenata u prvom kvartalu. Letijeri je izjavio da bi pobeda nad Francu-zima mogla takođe da popravi položaj Italije na finansijskim tržištima, poveća poverenje potrošača i, shodno tome, domaću aktiv-nost.Zvaničnici EU saopštili su kako se nadaju da će pobeda pomoći Italiji da ponovo dovede u red svoje javne finansije. “Nadamo se da će ova pobeda dati podsticaj italijanskoj pri-vredi i pomoći joj da postigne cilj, da smanji deficit ispod tri procenta za 2007”, izjavila je Amelija Tores, portparol komesara EU za monetarnu politiku Španca Žoakina Almu-nje (Joaquin Almunia).

Dva izuzetkaPrema autorima dveju studija ABN Amro (uz martovsku, bila je i “Fudbalonomi-

Italija

● Životni vek: 80 godina● Nacionalni dohodak po stanovniku:

29.010 USD● Vojna potrošnja: 1,9 odsto GDP● Potrošnja za međunarodnu pomoć:

0,15 odsto GDP● Nejednakost dohotka: 36 (0 =

savršena jednakost; 100 = jedna osoba poseduje sve)

● Potrošnja za zdravstvo: 6,4 odsto GDP

● Korupcija: 5 (10 = niska; 0 = visoka)● Kompanije među svetskih 500

najvećih multinacionalnih: 12Prosečno, po svim ovim kriterijumima, Italija je 18. "najprihvatljiviji" tim SP.(Izvor: World Development Movement)

RAST: Ekonomski rast pobednika na SP nadmašuje rast onih zemalja koje su gubile u finalima

foto

: FoN

et

Page 52: Ekonomist magazin

BR. 321 | 17. JUl 2006 | 5� Evropska unija

ja” uoči početka SP u junu), Van Lijvenu i Čarlsu Kalšovenu, od 1970. postoje samo dva glavna izuzetka od pravila da pobed-nik nosi sve. Tako su 1974. i 1978. godine privrede tadašnjih pobednika Nemačke, odnosno Argentine, iskusile oštre padove. U slučaju latinoameričke države - duboka recesija.Berze u zemljama šampiona su takođe bile najuspešnije u godini pobede, na osnovu podataka sa poslednja tri SP, sa proseč-nom pozitivnom oplodnjom od 10 pro-centa za svetskog šampiona i negativnim bilansom od 25 procenata za zemlju koja je izgubila u finalu, navedeno je u studiji ABN Amro. To je potvrdio i Džim O’Nil iz Goldman Sachs, po kome je Brazilu, po-bedniku SP 2002. u Japanu, dobro išlo pošto je pobedio Nemačku u Jokohami. Od tada su berze u Brazilu skočile oko 260 odsto, a one u Nemačkoj za skromnih 51 procenat. Italijanske berze su od 2002, pošto je njihovu reprezentaciju eliminisa-la domaćin Južna Koreja u osmini finala, takođe dobile oko 51 procenat.

Po ekonomistima, privredni rast u Italiji - koji bi u 2006. usledio i bez pobede u finalu SP - dobar je za evropsku i svetsku privre-du. U Evropi, povećane stope rasta jačaće potrošnja koja će uvećati izvoz iz Azije, SAD i Latinske Amerike. To bi, za uzvrat, pomo-glo SAD da smanje užasavajući spoljnotrgo-vinski deficit, i to bez velikih ekonomskih potresa. Ubrzanje privrednog rasta u Evropi bi, takođe, ponudilo atraktivnu, alternativ-nu, investicionu mogućnost poslovnim lju-dima iz Azije koji i dalje najveći deo svog novca ulažu u dolarima, pa bi tako bila još više ispravljena sadašnja neravnoteža u glo-balnoj privredi.Kako je pre SP izračunao londonski Cen-tar za ekonomska i poslovna istraživanja (CEBR), 32 zemlje učesnice SP mogu da računaju da će njihove privrede dobiti od jednomesečnog turnira podsticaj vredan 13 milijardi funti. Prema CEBR, postoje dva suprotstavljena ekonomska efekta SP - iz-gubljena produktivnost i dodatna potrošnja. Veličina svakog od efekata zavisi od različi-tih faktora, počev od nivoa zainteresovano-sti za fudbal u nekoj od zemalja, do uticaja termina utakmica i njihovog TV prenosa u pojedinim regionima sveta, s obzirom na vremenske zone.

Zabrinuti poslodavciTokom SP u Nemačkoj, najzabrinutiji su bili poslodavci u latinoameričkim zemljama, s obzirom da je 17 od 24 utakmice reprezen-tacija iz MERCOSUR-a (regionalne ekonom-ske integracije čije su pune članice Brazil, Argentina, Urugvaj, Paragvaj i Venecuela, dok su pridružene Bolivija, Čile, Kolumbija, Ekvador i Peru) igrano tokom radnih dana. To je imalo značajan uticaj na produktivnost i nadmašivalo koristi od povećane potroš-nje na kontinentu gde je fudbal beskrajno popularan.Prema proceni CEBR, smanjena poduktiv-nost i porast odsustvovanja sa posla do-vešće do ukupnog gubitka od 0,3 milijarde funti, ili sa 0,01odsto GDP. Naročito će biti pogođeni Kostarika i Ekvador, čije su re-

prezentacije sva tri meča u kvalifikacionim grupama igrale kada su u tim zemljama bili radni dani.U Aziji, gotovo da nijedna utakmica repre-zentacija Japana i Južne Koreje nije pala na radni ran, pa nije bilo mnogo pospanih. Velika potrošnja roba koje su tražene u vreme SP je, pak, na najmnogoljudnijem kontinentu donela čist podsticaj od oko dve milijarde funti. Računicu CEBR za azij-sko-pacifički region je, međutim, pokvario uspeh reprezentacije Australije koja je ušla u drugi krug SP. Kako je izračunala austra-lijska konsultatska firma u oblasti zdrav-stva Direct Health, oko 25 odsto radne sna-ge u zemlji-kontinentu otišlo je mamurno da spava posle prve utakmice i pobede nad Japanom, koja je u oblasti velikih obalskih gradova na (Sidneja, Melburna i Brizbejna) počela u dva sata ujutro. Ukoliko su tačne procene o odsustvovanju sa posla, austra-lijska privreda je izgubila preko 250 mili-ona australijskih, ili 185 miliona američkih dolara.U Africi je raspored utakmica za učesnike SP sa tog kontinenta bio povoljan, ali, kako CEBR nije očekivala veliki porast potrošnje, procenjen je podsticaj od 22 miliona fun-ti. No, možda je tu brojku povećao uspeh “crnih zvezda” iz Gane koje su ušle u drugi krug SP.Najmanji uticaj je, prema CEBR, trebalo da pretrpi Severna Amerika, budući da ne bi bili značajno promenjeni ni produktivnost, niti potrošnja. Ukupan efekat bi bio ne-znatno negativan. Londonska kosultantska firma je procenila da će glavnu dobit od SP izvući Evropa, čak 11,3 milijarde funti. To je posledica činjenice da je Evropa dala 14 re-prezentacija, koje su uglavnom igrale mimo radnih dana, kao i da je u najvećoj privredi EU, Nemačkoj, povećana potrošnja, koja bi mogla da se prelije na ostatak Starog kontinenta. Evropske reprezentacije su igrale samo 16 od ukupno 66 mečeva tokom radnih dana. To je bila sušta suprotnost SP 2002. u Japanu i Južnoj Koreji, kada je vreme održavanja utakmica dovelo u Evro-pi do porasta odsustva sa posla i smanjene produktivnosti.Najveći podsticaj očekuje pivredu domaćina Nemačke. Prema studiji Nemačke privred-ne komore, očekuje se da će SP omogući-ti 60.000 novih radnih mesta i porast GDP od 0,3 odsto. CEBR, pak, procenjuje da će SP dati nemačkoj privredi preko potreban podsticaj u formi 7,4 milijarde funti. Među čistim dobitnicima su, takođe, Engleska ((1,3), Francuska (1,2) i, umerenije, Španija (0,1 milijarda funti), s obzirom na to da je dve od pet utakmica igrala radnim danom. Procenjeno je i da će jedini čist gubitnik u Evropi biti tim Ukrajine.Za Italiju je CEBR procenio da će dobiti pod-sticaj od 0,7 milijardi funti. No, to je bilo pre nego što je David Trezege pogodio stativu Bufonovog gola, a onda nastupio - Circus Maximus.

Bogati i siromašni (GDP po glavi stanovnika, 2005, USD, PPP*)

Togo 1.440

Obala Slonovače 1.740

Gana 2.620

Angola 3.210

Paragvaj 3.780

Ekvador 4.230

Srbija i Crna Gora 6.430

Ukrajina 6.780

Tunis 7.870

Brazil 8.590

Kostarika 9.330

Iran 9.760

Meksiko 9.990

Hrvatska 12.090

Saudijska Arabija 12.580

Poljska 12.700

Trinidad i Tobago 13.140

Argentina 14.310

Češka Republika 18.240

Portugal 21.150

Južna Koreja 21.898

Španija 26.840

Italija 29.010

Nemačka 29.220

Japan 30.460

Francuska 31.110

Švedska 31.530

Engleska (Velika Britanija) 32.550

Australija 32.840

Holandija 33.840

Švajcarska 34.880

SAD 42.129

(* PPP - Paritet kupovne moći) Izvor: EIU

Finalisti (Prosečni ekonomski rast finalista svetskog prvenstva, od 1970, % na godišnjem nivou)

Izvor:ABN AMRO Economics Department

0

1

2

3

4

Svetski šampioniPoraženi u finalu

t-1 Godina SP t+1

Page 53: Ekonomist magazin

55 | 17. JUl 2006 | BR. 321 Svet

Paradoksalno, ali istinito. Američke vojne baze i desetine hiljada američ-

kih vojnika lako bi mogli biti premešteni istočno od Nemačke, one države koja je možda i presudno uticala na kraj Hladnog rata, uvođenje zemalja sovjetskog bloka u orbitu Evropske unije, ali i današnjeg najprisutnijeg investitora na tim prosto-rima. Od ranije i najvažnijeg trgovinskog partnera.Ovo ima, pre svega, ekonomsko značenje, jer je poznato da izmeštaj cele američke logistike za sobom povlači i prepoznatljive

ekonomske posledice. Na istok bi se, naime, slile milijarde dolara željenog novca u formi dobara i usluga koje bi tako darežljivo po-malo razmaženom vojnom osoblju američke armije pružili novi saveznici. Naravno, priča nije od juče i razmatranja na ovu temu tra-ju već godinama. Možda i od onda kada je Nemačka odbila da podrži američku vojnu intervenciju u Iraku.

Nemačka “nepodobna”Ali, nisu samo to razlozi. Nemačka je postala “nepodobna” i iz nekih drugih razloga. Od strategijskih, do onih krajnje prozaičnih. Nemačka više nije centar zbivanja i žarišni koridor sudara dva sada nepostojeća blo-

ka. Ekološki pokret u Nemačkoj je izuzetno jak. Amerikanci radi treninga, egzerciranja i izvođenja manevara svojih trupa nisu pre-više oduševljeni parolama zelenih, ali i po-stojećim nemačkim zakonodavstvom koje progoni takve aktivnosti.Nova destinacija su “dođoši”, pre svih, Ru-munija i Bugarska, tek potom, Poljska, Češ-ka, Mađarska, kao i sve tri baltičke zemlje. Tajna, svakako, nije da su sada možda i naj-pouzdaniji američki prijatelji u evropskoj porodici naroda upravo države koje su pre par godina postale punopravni članovi stare

familije. Pre svega, one koje su se izvukle iz sovjetskog okrilja.Takvi saveznici već i imaju neke delove svo-jih vojnih jedinica smeštene u gradovima ili oko dina u iračkoj pustinji. Ćutke podnose sve teškoće, pa i ljudske žrtve skopčane sa takvim angažovanjem. Iza toga svakako da stoje i određeni ekonomski interesi. Obeća-ni ili i stvarni. Od ovih prvih, svakako da eventualni premeštaj trupa izaziva i najveći interes za širu javnost. Ipak, ne ide ni izda-leka sve prema očekivanju. Zašto?Iako postoje nesumnjivi nagoveštaji o tome da Amerika želi blisko savezništvo, pa i voj-nog karaktera, sa dojučerašnjim sovjetskim satelitima, nikada zvanično nije izraženo po-

stojanje spremnih planova o dislokaciji baza, vojnih instalacija i brojne vojne klijentele na Istok. Možda i zato što je još 2004. godine u konsultacijama sa istočnoevropskim zvanič-nicima bilo i dosta razočaravajućih tonova. Na iznenađenje ovih poslednjih.Izgleda, naime, da Amerikanci preferira-ju više odnos tzv. “operativne saradnje” koji i ne bi morao podrazumevati izgradnju noviih baza kako bi to želela druga strana. Njihova lokacija za sada više odgovara reali-zaciji “operativnih potreba” angažovanja na srednjoistočnom prostoru. Manje, a možda i nikako, onim “skrivenim zamislima” o “stra-teškom okretanju” protiv dojučerašnjeg gospodara. Amerikanci više ne računaju na frontalne sudare. Istina je da takvog pro-tivnika, zapravo, i nemaju. Jednako tako se okreću i novim partnerima.

Ekonomska batinaSa druge strane, može to, eventualno, uneti i sumnju u prave namere američke strane, te takve pomalo sumnjive gestove pretvori-ti u jake političke pritiske usmerene u samo njima znanim smerovima. To zato što je Ne-mačka - doduše, u Šrederovo vreme - zau-zimala, u najmanju ruku, kolebljive stavove po pitanju suštinskih strateških interesa Amerike u bližem ili daljem okruženju. Đavo bi ga znao, tek je činjenica da SAD raspolažu ne samo vojnom, već, u odnosu na evopske saveznike, i skrivenom “ekonomskom bati-nom”. A pitanje je i koliko je ona to za šta se izdaje.Polovinom avgusta 2004. godine, pred-sednik SAD, Džordž Buš je obnarodovao najveći “redeployment” američkih vojnih snaga na strani nakon Korejskog rata. Iako Amerikanci imaju planove o premeštaju po-jedinih jedinica iz Nemačke i Južne Koreje, prognoze su da bi sve one pre mogle završiti na domaćem tlu nego doživeti prekomandu u neku od već malopomenutih destinacija. Ovakvi planovi su žestoko srozali očekiva-nja novih članica NATO iz istočnoevropskog regiona.Kraj Hladnog rata i nestanak s radarskog ekrana “crvene mrlje” mnogi nisu dobro ra-zumeli. Zemlje s Istoka Evrope, dugo u so-vjetskom okrilju, smatrale su da je za njih, nakon pada Berlinskog zida, nastupio pravi čas. Prevarili su se, a tako su splasla i njiho-va očekivanja da će “rentabilno” iskoristiti već ofiranu kartu.

SAD

Promena adreseAmeričke vojne baze u Evropi sele se na Istok - Rumunija i Bugarska najatraktivnije - Značajni ekonomski efekti

Zdravko L. Dragaš

Bondsteal, Uroševac

JEFTINIJE: Nove lokacije su ubedljivo jeftinije od onih u Nemačkoj i ostalim delovima zapadne Evrope

foto

: Arh

iva

Page 54: Ekonomist magazin

BR. 321 | 17. JUl 2006 | 56

Nestanak strateškog takmaca je odneo i njihove slabašne nade da će u “novom po-retku” stvari igrati na staromodan način. Amerika danas ima neprijatelja druge vrste, relativno nepoznatih performansi i nepro-zirnih namera. To traži preorijentaciju na nove lokacije i nove sisteme naoružanja, ali i “brze odgovore” koji ne podrazumevaju teritorijalno obuhvatne zemaljske pozicije ili glomazne instalacije.Potreban je brz i, naravno, nadasve efikasan udar po “neprijatelju”. U prvom planu ame-ričke strategije su sada znanje, preciznost, dohvat, tajnovitost i munjevito izvođenje operacija. U uslovima savremenog razvoja naoružanja takvi udari se mogu izvoditi i sa relativno udaljenih lokacija. Otud i neposto-janje neke veće potrebe za “bliskim kopne-nim lokacijama”.

Koordinatni rašomonUvek, međutim, postoje i izuzeci. U novom “koordinatnom rašomonu” to više nisu od ranije prepoznatljive pozicije. Zato je i Buš još pre dve godine u svojoj izbornoj kam-panji najavio obimnije povlačenje personala

i opreme iz Evrope, Južne Koreje i Japana. Nekih 70.000 vojnika. Od toga dve trećine iz Evrope. Većina ih se vraća kući u Ameriku. Ostaci ostataka će tek biti rasejani na manje upadljivim mestima. Razloge je našao u pomalo američki zasolje-nom motivu. Potrebi da “porodice vojnika uživaju blagodeti domaćeg ognjišta”. Istočni Evropljani su pomislili da je to i njihova šan-sa. Daleko od toga. Ako je šta bilo potrebno, onda je u pitanju bila samo živa sila, potreb-na za “irački živi pesak”.Eventualno, u obzir mogu doći lokacije na Bal-kanu. Tako su sada u fokusu interesa Rumunija i Bugarska. Oni koji su, možda, i najmanje oče-kivali od “velikog strateškog tumbanja”. Ostali će morati da sačekaju povoljniju geostratešku konstelaciju. A plan o novom rasporedu ame-ričke vojne sile je, kako je još tada Buš nagla-sio, bio tek deo sveobuhvatne revizije još iz 2001. pozicije američke globalne snage.Ona je, zapravo, bila uvod u, iz 2002. godine, “Nacionalnu strategiju bezbednosti”, po kojoj je Vašington proklamovao nameru da kori-sti svoju vojnu silu kadgod i gdegod nađe za shodno i protiv bilo koje zemlje za koju veruje da predstavlja pretnju američkim interesima. Doktrina je nazvana “preventivnim ratom”, a svoj konkretan izraz je našla u 2003. godi-ne započetom iračkom ratu. Stara strategija “isprednjačenog rasporeda” je tako, nestan-kom glavnog takmaca, postala, zastarela.S njom su propale i sve nade vezane uz sta-ru doktrinu. U tome je poenta izneverenih nada istočnoevropskih partnera. Promene u kojima su u prvoj fazi imali istaknutu ulogu prevazišle su i njih same. Sada je od intere-sa, shodno američkom viđenju stvari, region centralne Azije. Otud i jaka zainteresovanost da se tamo brzo - i prebrzo - rasporede i deta-širaju baze, jedinice i snage za hitna i efikasna dejstva. Evropski ratni teatar je uveliko pre-vaziđen i pomalo skrajnut. Na žalost jednih i iznenađujuću radost drugih.

BalkanizacijaRumunija i SAD su se već dogovorili oko in-staliranja vojnih baza blizu crnomorske oba-le. I sa Bugarima je postignuta saglasnost oko korišćenja baze u Bezmeru i strelišta u Novom selu blizu granice sa Turskom. Ove dve zemlje su u vreme priprema operacije u Iraku, za razliku od najvažnijih zapadnoe-vropskih saveznika, priskočile u pomoć, ja-sno se opredeljujući za američku stranu, ali i u pogledu buduće strateške kooperacije.Održavanje malih fleksibilnih baza kakve su u ovom dvema zemljama je na liniji i američkog strateškog opredeljenja. Sve do 2001. godine Amerika nije bitnije menja-la plan rasporeda svojih baza u Evropi, a onda se počela naglo opredeljivati za rela-tivno male i fleksibilne tačke sa kojih može preduzimati razmerno brze intervencije. I to baš u regionu koji je označila “lukom nestabilnosti”.U ovakvom scenariju Bugarska i Rumunija su za sada našle svoje pravo mesto. Crno-morski region je od posebnog interesa za SAD zbog blizine velikom regionu Srednjeg istoka, koji se, prema američkom viđenju, prostire od Maroka pa sve do Pakistana. Dvema pomenutim zemljama nedostaje tre-ća poželjna kopnena destinacija - Gruzija. Zemlja, međutim, politički nije stabilna i zato prvenstvo za sada otimaju Rumunija i Bugarska.Sem toga, dve zemlje s jugoistoka Evrope smatraju da je američka pomoć suštinska u ekonomskoj obnovi i prilagođavanju novim evropskim realnostima. Misli se i na buduće američke investicije. A njih, izgleda, nema tamo gde se američki vojnik ne oseća sigurno.Rumunske baze na koje je oko bacila ame-rička armija (vazduhoplovna baza blizu Konstance, kao i sama luka) posebno su važne i zbog eventualnih događaja u Mol-daviji i Pridnjestrovlju. Ponajpre, ipak u sa-moj Ukrajini, gde je nedavno opet politički razbijen dobitnički izborni front. Kosovo, te Bosna i Hercegovina, se, valjda, podra-zumevaju.Postoji i još jedan momenat, nikako zaborav-ljiv u čitavom spletu razloga za izmeštaj na pomenute lokacije. On je čisto ekonomskog karaktera. Rumunija i Bugarska su ubedljivo jeftinije lokacije za smeštaj od onih u jednoj Nemačkoj, naravno, i u ostalim delovima zapadne Evrope. S aspekta domaćina, u ob-zir se uzimaju direktne finansijske koristi, ali i izgledni investicioni plasmani.U svakom slučaju, i najnovije nedoumice oko brzog uključenja ili eventualnog od-laganja prijema dve balkanske države u evropsku integraciju nose jak beleg nedou-mica “glavnih igrača” u Evropskoj uniji, jer bi njihovim prijemom nesumnjivo ojačala i “američka frakcija” u “kontinentalnoj inte-graciji”, a time se i unekoliko oslabila auto-nomna evropska snaga.Koliko bi ekonomski dobile “zemlje domaći-ni” samo je njihova ljubomorno čuvana tajna od nekih koji znaju kolika je cena toga.

Svet

Neodrživo?

Amerikanci širom 130 zemalja imaju preko 730 vojnih baza. Pitanje je koliko ovakva dispozicija odgovara aktuelnim potrebama supersile. A još više njenim finansijskim moćima. Jer, za 10 godina, svi očekuju da će fiskalni dug i “spoljne obaveze” prevazići vrednost bruto proizvoda. Uz stalno slabljenje dolara pitanje finansiranja vojske postaje nezaobilazno. Baš u tom periodu bi trebalo da se ostvari rekonfiguracija vojnih kapaciteta SAD. Nimalo slučajno.

ŠIROKO: Amerikanci širom 130 zemalja imaju preko 730 vojnih baza

foto

: Arh

iva

Page 55: Ekonomist magazin

57Lifestyle | 17. JUl 2006 | BR. 321

Vesele sedamdesete

Kako je pao FantomOvih dana završeno je snimanje filma o čoveku koji je davnog septembra 1979. iz noći u noć ukradenim „poršeom“ prkosio narodnoj miliciji, jureći oko Slavije 200 na sat, privlačeći pažnju mnogobrojnih Beograđana – Ko je bio Vlada Vasiljković, zvani Opel i Ključ?

Dragana Nikoletić

Čak i u vreme koje većina starijih od če-trdeset verovatno smatra srećnijim od

današnjeg, kada se sa jugoslovenskim cr-venim pasošem putovalo po belom svetu bez vize, a duž puta bezbrižno spavalo po železničkim peronima, u vreme kada su se lopovi zvali „pozajmljivačima“, kada su se obični građani suprotstavljali malobrojnim kriminalcima, a reči „izvinite“ i „hvala“ bile sastavni deo svakodnevnog rečnika, čak i u to vreme bilo je neprilagođenih, nemirnih duhova koji su remetili ovu idilu. Ili kolo-tečinu, kako su oni verovatno mislili. I, kao što je to vreme, kada je prošlo, manje ili više idealizovano, tako su i tadašnji buntovnici bez razloga ušli u legendu.Najpoznatiji i najmističniji među njima bio je beogradski Fantom koji je iz noći u noć sre-

dinom septembra davne 1979, pravio dar-mar na ulicama jugoslovenske prestonice. O ovoj urbanoj legendi ovih dana je završeno snima-nje filma “Fantom” u produkciji kuće Emote koji kombinacijom kaskaderskih, igranih i do-kumentarnih scena pokušava da rekonstruiše jednu od najvećih misterija Beograda.

Usmeno predanjeŠmek neotkrivene tajne privukao je mlade filmske autore Jovana Todorovića i Bogda-na Petkovića i ekipu Emote da se upuste u avanturu rekonstrukcije istine o beograd-skom Fantomu. Istražujući godinama sve što nije bila gola izmišljotina vezana za Fan-toma, došli su do mnogih očevidaca koji će pomoći u oživljavanju jedne od najpoznati-jih urbanih legendi.

Vlada Fantom u „pozajmljenom“ Poršeu vitla Beogradom

Kada je sredinom septembra davne 1979. Fantom u “pozajmljenom” poršeu vitlao Beogradom u siromašnoj “crnoj hronici” tek je promakla vest o najvećoj noćnoj beogradskoj atrakciji

foto

: Ale

ksan

dar l

etić

Page 56: Ekonomist magazin

Todorovića i Petkovića je, kako kažu, poseb-no intrigiralo to što domaća javnost nikada nije saznala kompletnu istinu o Fantomu, iako je svako od savremenika, ali i kasnijih fanova, verovao da zna više od ostalih. Mit o njemu se prenosio usmenim putem, pa je svakim tumačenjem dobijao još malo fan-tazije. Ko je, zapravo, bio beogradski Fan-tom?Tih dana, sredinom septembra davne 1979. kada je Fantom ili Vlada Vasiljević, Vlada Opel ili Vlada Ključ, kako su ga sve zvali, u belom “pozajmljenom” poršeu vitlao Be-ogradom, prednje stranice novina punili su članci o jednom od poslednjih putovanja tadašnjeg (doživotnog) predsednika Josipa Broza Tita, i o njegovom povratku sa Kube. Istovremeno, u tada veoma siromašnoj “cr-noj hronici” tek je promakla vest o najvećoj noćnoj beogradskoj atrakciji.U ovim vesticama nije bilo ni jedne reči o ponoćnim gužvama na beogradskom trgu Slavija koje su prethodile hapšenju, o masi sveta koja se gurala kao reakcija na glasine o Fantomovom ludovanju. Ni reči o stoliči-cama koje su Beograđani isprva donosili ne bi li sebi olakšali čekanje na nesvakidaš-nju atrakciju, slično redovima za projekcije “Prohujalo sa vihorom” i drugih filmskih hi-tova. Paralelnu, zvaničnu “sačekušu” pravila je milicija u službenim tristaćima.“U bioskopu su se tada davali naša “Nacio-nalna klasa” i “Drajver” sa Rajanom o Nilom, a na ulicama Beograda se odvijao pravi ho-livudski film. Glavna nit krimića koji snima-mo, upravo je potera za Fantomom”, najav-ljuje Jovan Todorović. Dokle god je zvanična potera bila bezuspeš-na, a to je trajalo danima, radoznali građa-

ni su imali besplatan noćni šou program. A onda je usledila kulminacija za obe grupe Fantomovih “poklonika”. Jedne noći be-lom poršeu su se na Slaviji isprečili autobusi gradskog prevoza. Neposredno pre nemi-novnog sudara, Fantom je, veštinom isku-snog vozača, iskočio iz svog besnog vozila i policiji umakao peške.

Ali, u narodu u kome je oduvek postojao po-priličan broj doušnika i ovoga puta se našao neko ko je prepoznao Fantoma i identifiko-vao ga. Nekoliko dana posle toga u novina-ma se pojavila vest da je Fantom uhapšen. Ni služenje zatvorske kazne nije bio razlog da narod prekine da u vezi sa njim fantazira. Recimo, pričalo se da se Vlada Opel jednog od zatvorskih dana provukao kroz šuber za posete, da bi provozao još jedan krug po Sla-viji, dok je druga struja pripovedača govorila da je Fantom proleteo kroz vrata. Govorkalo se, s jedne strane, da se posle dva dana sam

prijavio policiji i da je dobio 30 dana samice, dok su drugi pobijali istinitost ove glasine.Retroaktivno se rekonstruisalo kako je Fan-tom “pozajmio” auto, gde ga je krio i da li je pre belog ukrao još jedan, crni, i ostavio ga posle par stotina metara jer mu nije od-govarao menjač. Pričalo se i da je postojao još jedan leteći porše, i nagađalo da li je ovaj “pravi”, slupan o autobus GSP-a, pripadao Goranu Bregoviću.

Misterija Kao da istina nije već bila dovoljno uzbudlji-va, govorilo se da je Fantom iz večeri u veče, sedajući za volan sebi govorio “još samo noćas” i opet se zaletao put Slavije. Sve ove nedoumice rasvetliće se u filmu, tvrde auto-ri, kao i okolnosti pod kojim je Vlada Opel udario u autobus i bio uhapšen, da li je bio primeran zatvorenik i zbog toga ranije pu-šten. Kako film “Fantom” počinje u trenutku kada Vlada Opel izlazi iz zatvora, seda u “pozaj-mljenu” ladu, u njoj se “zakucava” u parki-ranu prikolicu na autoputu, pada u komu, iz koje se nikad ne budi, rasvetliće se i misteri-je koje su se prele povodom njegove smrti.Istina, koju su znali samo malobrojni, jeste da je Vlada Vasiljević rođen 1950. godine, da mu je otac radio u Gradskom zelenilu, a da je u školu išao sa mnogo bogatijom decom sa Dedinja što ga je, verovatno, motivisalo za docnije ludorije. Kada je 1979. uhapšen, već je imao 14,5 godina zatvoreničkog isku-stva po KP domovima Kruševac, Požarevac i Valjevo, a sve zbog krađe automobila. Za-tvorska psihijatrijska dijagnoza mu je bila da je emocionalno nezrela osoba sa razvijenim emotivnim stavom prema automobilima.

Najveća noćna beogradska atrakcija

Jedne noći belom poršeu su se na Slaviji isprečili autobusi gradskog prevoznika. Neposredno pre sudara, Fantom je iskočio iz svog besnog vozila i policiji umakao peške

58

foto

: Ale

ksan

dar l

etić

Page 57: Ekonomist magazin

Ekipa “Fantoma” garantuje verodostojnost filma i činjenicom da je kao glavne aktere angažovala svedoke dešavanja na Slaviji. Je-dan od njih je fotograf Ilija Bogdanović, jedi-ni koji je uspeo da svojevremeno fotografiše Fantoma u akciji i, uprkos mnogim sumnja-ma da je to moguće, u novinama ovekoveči čoveka koji je jurio Slavijom i okolnim ulica-ma 200 kilometara na sat. Ilija Bogdanović se seća da je za svoj dvadesetšesti rođendan u Njujorku sebi kupio blic kakvih u to vreme nije bilo kod nas, sa infracrvenom i ultralju-bičastom glavom, blic koji će mu omogućiti da izvede ovaj fotoreporterski podvig. Ilija Bogdanović je stanovao na Cvetnom trgu, a noću bi se, kako kaže, sa drugarima šunjao po gradu, uglavnom od kluba “Cepelin” do “Akvarijusa”, gde se u to vreme najviše izla-zilo. Onda je čuo da “neki ludak” vozi poršea noću po Slaviji.“Nisam tome pridavao neki značaj, ali sam ga onda i sam video kako dolazi iz pravca Londona i uleće na Slaviju sa 150 - 200 na sat. Pošto se od sedme godine života bavim fotografijom, za mene je snimiti Fantoma bio izazov. To ne može svako da uradi”, objaš-njava ovaj fotograf.Te večeri ga više nije video, ali je sledećih dana bio na oprezu. Fantom je, međutim, bio prevrtljiv: njegov šou nije bio svakodnev-no na “repertoaru”. Bogdanović je stavio u pripravnost mnogo toga za šta mu se činilo da bi moglo biti od koristi - taksi stanicu oca svog drugara, toki-voki komšije policajca koga je zamajavao rakijom, SB stanicu dru-gova radio-amatera, motocikl, pa čak i tr-kački auto. Međutim, te večeri kada mu je uspelo da Fantoma uhvati na delu, ništa od ovog mu nije bilo potrebno. Samo famozni

blic, njegovo solidno znanje, i mala pomoć drugara Janka.Te noći, Fantom je nekoliko puta proleteo Slavijom, ceo Akvarijus je izašao da ga vidi. Bogdanović je sa društvom stajao preko puta nekadašnje apoteke. U momentu kad je Fantom naišao, on je pu-nio aparate, a njegov drug Janko stražario.

Kad se Fantom približio, Bogdanović je ne-koliko puta okinuo, i na jednom od negativa pojavilo se lice Vlade Opela.Mladom fotografu nije padalo na pamet da fotku daje policiji, da ne bi, kako kaže, no-sio nekog na savesti “što su mu polomili sva rebra”. Nije razmišljao ni šta je Fantom hteo da postigne, njegovo je bilo samo da ga fo-tografiše. Fotografiju je prodao Politikinom Svetu tek nakon Fantomovog hapšenja, i to za, kako kaže, najvišu cenu ikad postignutu.

Druga vremenaFantom je “pao” nekoliko dana posle eksce-sa na Slaviji. Pretpostavke su da ga je neko iz mnogobrojne publike, zapravo “otkucao”.

Fantom je dobio 2,5 godina zatvora, po Bog-danovićevom mišljenju više nego što je re-alno zaslužio. Iako je početni neuspeh policije javnost pri-pisivala sporosti “tristaća”, Marko Nicović, u to vreme zaposlen u odseku za krvne delikte SUP Beograd, za Ekonomist kaže da je mi-licija tada imala i mnogo “ozbiljnija” vozila. “Jedini problem je predstavljala mogućnost da se ugrozi saobraćaj”, kaže Nicović. “Da-nas niko ne bi ni prstom mrdnuo, kada bi se nešto tog ranga dešavalo”.Fantoma je pasionirano jurio policajac Dušan Živković Fanđo, u svom privatnom “fordu”, što će biti obrađeno akcionim scenama. U dokumentarnom delu filma se pojavljuju Mi-ladin Mladenović, koji priča o izvesnoj Đini koja je iz noći u noć bacala cveće na porše, Ivko Plećević, vlasnik ukradenog automo-bila, Fantomov advokat Toma Fila, Moma Selić, politički zatvorenik, Fantomov ćelijski cimer, koji ukazuju na različite aspekte do-gađaja. Međutim, tekst iz Gardijana “Fantom uzbuđuje jugoslovensku prestonicu” Majkla Dobsa, stručnjaka za dešavanja na istoku, koji je tih dana bio u Beogradu, praktično je sinopsis filma. Dokumentarni deo filma će dati balans akciji kojom Fantom obiluje.Sve scene su snimane na stvarnim lokaci-jama, uz sasvim male kompjuterske i inter-vencije na terenu, što svedoči da se Beograd nije preterano promenio od Fantomovog vremena. Fantom će se u bioskopima pojaviti u sep-tembru, ali će pre toga verovatno otići na neki svetski festival, kažu autori. Tek tada će se saznati identitet nosioca glavne uloge, koji će do tada uživati u mističnosti, sličnoj onoj koja je obavijala lik koji tumači.

Bezuspešna potera trajala je danima

U narodu se našao neko ko je prepoznao Fantoma. Nekoliko dana posle toga u novinama se pojavila vest da je Fantom uhapšen

59

foto

: Ale

ksan

dar l

etić

Page 58: Ekonomist magazin

Na ručku sa...60

Deluje sveže i raspoloženo za čoveka koji, kako kaže, ima mnogo posla i sa kojim

je, uverili smo se, prilično teško ugovoriti vi-đenje. “Još više od posla, ima ideja koje tek treba realizovati”, kaže Goran Nedeljković, generalni direktor ovdašnjeg predstavnika multinacionalne kompanije za distribuciju i proizvodnju kancelarijske opreme Office 1 Superstore. Firma je, inače, osnovana u Špa-niji 1989. godine, a danas posluje na čak četiri kontinenta. Bavi se prodajom, pa i organiza-cijom proizvodnje kancelarijske opreme.U Srbiji je prisutna neke tri godine. “Srbija je viđena kao vrlo zanimljivo tržište, zato

što se još razvija. I, uopšte, najbolje rezul-tate kompanija postiže upravo u zemljama u tranziciji”, navodi Nedeljković. Konkretno? “U Bugarskoj beležimo ekspanziju, ali tre-ba istaći da je stopa rasta u Srbiji u sličnom periodu razvoja još viša”, zadovoljan je či-njenicom da su našoj zemlji već otvorena 24 maloprodajna objekta i šansama da se vrlo brzo popune “crne rupe” u regionima gde ih još uvek nema.Neuobičajeno, deluje kao čovek kome je lakše iščupati kutnjak nego superlativ na račun vlastite kompanije. Vreme i aperi-tiv čine, međutim, svoje. “Mislim da smo

jedinstveni na našem tržištu zato što kli-jentima nudimo apsolutno sve što se tiče kancelarijske opreme - a to nisu samo sto-lovi i stolice, nego i raznovrsni potrošni materijal. Štaviše, u mogućnosti smo da im u susret izađemo u roku od 24 sata”. Uprkos ovoj, na prvi pogled “samorekla-merskoj, frazi, ističe: “Ne želimo da dajemo velika obećanja, niti nam je stalo do veli-kog profita ‘preko noći’, nego do stalnih, lojalnih klijenata”. Zato je, trenutno, nje-gova kompanija fokusirana na mala i sred-nja preduzeća. “To, međutim, ne znači da nismo ‘nanišanili’ i najveća, ali prethodno želimo da se pripremimo kako bi im pružili najkvalitetniju uslugu”.“Osim toga”, nastavlja, “cilj nam je da u narednom periodu angažujemo što više do-maćih dobavljača”. Ne, naglašava, samo iz patriotskih ili finansijskih razloga, nego zato što duboko veruje da i među sadašnjim, kao i potencijalnim dobavljačima ima vrlo kvali-tetnih, a ne samo “jeftinih”.

Život i radNimalo se ne kaje što se pre skoro tri go-dine prihvatio posla generalnog direktora u Office 1 Superstore. Naprotiv. Inače, ovaj 34-godišnjak odrastao je u beogradskom naselju Medaković, studije ekonomije, za-nimljivo, završio je na fakultetu u Nišu, a postdiplomske okončava u Beogradu. Danas sa porodicom živi u Mirjevu, u stanu koji je

BR. 321 | 17. JUl 2006 |

Goran Nedeljković, Office 1 Superstore

Nameštam, ne smeštam“Ne volim da dajem prevelika obećanja, nego da kvalitetom ponude i usluga steknem stalne klijente”, kaže generalni direktor ovdašnjeg predstavnika multinacionalne kompanije za distribuciju i proizvodnju kancelarijske opreme

Predrag Ursić

foto

: Bra

nisl

av J

ešić

Page 59: Ekonomist magazin

61Na ručku sa... | 17. JUl 2006 | BR. 321

sam kupio. Ima se, može se? “Ma, posao do-bro ide i zadovoljan sam primanjima, ali kre-dit je, ipak, bio neophodan”, ispoveda nam “poreklo imovine”.Vozi Citroen Berlingo. Kompanijski. Privat-ni je, kaže, prodao - nije mu potreban. Obla-

či se neformalno - farmerke i šarena košulja. “Dobro, danas mi je ‘casual day’. Ali, u or-manu uvek imam nekoliko odela koja plene krojem, ali i cenom. Sve zavisi od prilike”, ne snebiva se da prizna. Ne mari, međutim, preterano za etikete.

Radni dan mu traje 10-12 sati. Loša organizaci-ja? Ili loši saradnici? “Ni jedno ni drugo. Jed-nostavno, pokušavamo da u što kraćem vre-menu napravimo velike pomake, što zahteva i mnogo ličnog truda i, naravno, vremena. Ne mislim da je poenta živeti da bi se radilo, a na sadašnji radni, pa i životni režim gledam samo kao na prolaznu fazu”, deluje ubedljivo.Kada se, napokon, s posla vrati kući, najvi-še voli da se igra sa jednogodišnjim sinom Kostom. Lepo, ali ostavlja malo vremena za čitanje. Izuzimajući, naravno, stručnu literaturu. I muzika koju sluša je uglavnom “lagana i relaksirajuća, nevezano od žanra”. Supruga ima razmevanja za njegove obave-ze, ali, leti, ipak, vreme sa sinom provodi u porodičnoj kući u Kotoru, gde ih i Goran če-sto i rado posećuje.

Teorija relativitetaNapokon mu dopuštamo da uzme zalogaj dok se nije sasvim ohladio. “Volim, prirod-no, tradicionalnu srpsku hranu, ali, po ovim vrućinama, najviše mi prija laganiji obrok - riba, živinsko meso...”. Mada mu je supru-ga “šef kuhinje”u kući, i sam rado voli da kuva. Kaže da voli da popije, ali ne deluje, pri tome, ubedljivo srčući svoju mineralnu vodu. Nakon obroka će, međutim, znalački klimnuti glavom konobaru koji mu uručuje bocu vina i sipa u čašu na degustaciju.Zanimljivo, pivo ne voli. A nije ni pasiona-rini ljubitelj fudbala. Rekrira se, kako kaže,

tenisom i košarkom. Naravno, pratio je, koliko mu je vreme to dozvolilo, i Svetsko prvenstvo u fudbalu. I - video je i naš fija-sko. Ali...“...ali, treba istaći da naši fudbaleri nisu ništa gori od okruženja iz koga potiču”, zaključuje Nedeljković.

Restoran “Verdi” Beograd

Meni Mineralna voda 0,25l x2 160

“Gorki list” 0.25 160

Dunjevača 0.25 180

Cabernet Sauvingnon Radenković 720

Carpaccio od hobotnice 510

Carpaccio od goveđeg filea 510

Biftek u maslinovom ulju 890

Taljatele u sosu od vrganja 610

Kuver 2x 160

Čokoladni biskvit 180

Desert “Markis” 180

Espresso 2x 160

Ukupno� 4.420

“Cilj nam je da u narednom periodu angažujemo što više domaćih dobavljača, ne samo iz patriotskih ili finansijskih razloga, nego zato što duboko verujemo da i među njima ima vrlo kvalitetnih, a ne samo ‘jeftinih’”

FUDBAL: “Naši fudbaleri nisu ništa gori od okruženja iz koga potiču”

foto

: Bra

nisl

av J

ešić

Page 60: Ekonomist magazin

BR. 321 | 17. JUl 2006 | Index62

Finansije

Osnovni monetarni agregati, stanje na kraju perioda, Republika Srbija u mil. din

Gotov novac u opticaju Depozitni novac

Novčana masa M1

Novčana masa M2

Novčana masa M3

Devizne rezerve NBS u mil. USD

Devizne rezerve banaka u mil. USD

2001. 25.266 32.967 58.287 68.098 125.415 1.169 640

2002. 43.719 50.096 93.815 110.957 191.617 2.280 783

2003. 42.979 56.565 99.544 124.928 245.062 3.550 886

200�. 45.165 66.070 111.236 146.604 323.465 4.245 902

2005. 53.650 91.234 144.884 192.758 459.650 5.843 698

2006. I 44.834 85.715 130.549 180.414 456.314 5.982 593

II 44.912 92.265 137.177 188.543 467.860 6.161 517

III 45.825 91.916 137.741 190.870 474.554 6.454 533

IV 46.728 97.527 144.255 199.275 486.469 7.218 498

V 46.353 105.947 152.300 207.980 509.126 7.921 517

Izvor: Narodna banka Srbije

Štednja stanovništva, stanje na kraju perioda, Republika Srbija u mil. din

Ukupna štednjaDinarska štednja Devizna štednja

svega kratkoročna dugoročna svega kratkoročna dugoročna

2001. 22.553 1.559 1.478 81 20.994 20.626 368

2002. 49.489 3.528 3.074 454 45.941 44.532 1.409

2003. 73.971 4.233 3.753 480 69.738 66.161 3.577

200�. 133.866 3.152 2.783 369 110.714 100.831 9.833

2005. 193.403 3.267 2.823 444 190.136 163.160 26.976

2006. I 202.074 3.482 2.994 468 198.612 109.923 28.689

II 207.593 3.587 3.099 488 204.006 173.878 30.128

III 211.364 3.755 3.250 505 207.609 176.232 31.377

IV 214.465 3.890 3.375 515 210.575 178.079 32.469

V 223.013 4.456 3.926 530 218.557 183.966 34.571

Izvor: Narodna banka Srbije

Devizne rezerve Narodne banke Srbije u mil. USD

Devizne rezerve Narodne banke Srbije Devizne rezerve banaka

Ukupno(5+6)

ZlatoSpecijalna prava

vučenjaEfektiva i depoziti

u inostranstvuHartije od vrednosti

Ukupno(1 do �)

(1) (2) (3) (4) (5) (6) (7)

2001. 164,5 8,5 992,6 3,5 1.169,1 639,5 1.808,6

2002. 114,2 0,9 1.382,7 782,3 2.280,1 783,3 3.063,4

2003. 139,3 0,4 1.864,1 1.546,3 3.550,1 885,5 4.435,6

200�. 148,8 0,1 1925,9 2169,9 4244,7 901,8 5146,5

2005. 214,9 30,2 2014,5 2583,2 5842,8 698,0 6540,8

2006. I 238,2 21,6 2.988,6 2.733,6 5.962,0 592,9 6.574,9

II. 232,9 59,8 3.133,8 2.734,2 6.160,7 516,5 6.677,2

III 243,7 59,9 3.262,3 2.888,2 6.454,1 532,8 6.986,9

IV 269,7 61,0 3.759,3 3.128,1 7.218,1 498,0 7.716,1

V 273,1 41,3 4.157,0 3.448,9 7.921,3 516,8 8.438,1

Izvor: Narodna banka Srbije

Spoljni dug Srbije, prema kreditorima1) u mil. USD

2000. 2001. 2002. 2003. 200�.2006.

Januar Fenbr. Mart

A. Dugoročni i srednjoročni dug 9.467,7 9.916,0 10.026,9 12.336,8 12.917,7 14.301,5 13.827,6 14.823,7

B. KRATKOROČNI DUG 1.158,0 1.025,7 1.020,2 1.055,7 998,6 1.503,1 1.586,9 2.089,3

Gas (i nafta zaključno sa majem 200�.) 490,0 502,0 512,6 520,2 240,0 233,1 231,8 230,8

Ostalo 663,0 523,7 507,6 535,5 758,9 1.270,0 1.355,3 1.858,6

C. KLIRING2) 209,0 183,0 182,.5 182,5 182,5 105,8 105,8 106,8

UKUPAN DUG (A+B+C) 10.829,7 11.124,8 11.229,5 13.574,9 14.098,7 15.910,4 15.520,3 17.018,8

Memo: Kosovo i Metohija 1.207.2 1.135.4 1.104.8 1.322.1 1277,1 1.169,5 1.056,4 1.145,2

Izvor: Narodna banka Srbije. 1) Stanje duga Srbije uključuje i dug Kosova i Metohije po kreditima koji su zaključeni do dolaska misije KFOR-a.

Page 61: Ekonomist magazin

63Index | 17. JUl 2006 | BR. 321 Index

Društveni proizvod

Bruto domaći proizvod u stalnim cenama 2002., Republika Srbija, po kvartalima u mil. din

Godina 2005. 1) 2006. 2)

(Q=kvartal) Q1 Q2 Q3 Q4 Q1Poljoprivreda, lov,šumarstvo i ribarstvo 24.583,9 28.520,3 39.173,6 45.502,5 23.457,8

Vađenje ruda i kamena 4.045,3 3.706,6 4.153,7 4.674,6 4.271,6

Prerađivačka industrija 34.346,0 42.241,9 43.493,2 48.532,3 37.068,9

Proizvodnja električne energije, gasa i vode 9.842,4 7.272,7 7.795,3 9.776,3 9.780,8

Građevinarstvo 5.371,8 7.950,2 9.308,1 9.343,0 5.659,2

Trgovina na veliko i malo, opravka 22.476,8 28.587,3 29.473,7 32.305,9 26.324,1

Hoteli i restorani 1.997,4 2.301,8 2.456,0 2.201,6 1.797,6

Saobraćaj, skladištenje i veze 24.110,4 26.760,8 29.354,0 30.608,8 30.634,2

Finansijsko posredovanje 17.042,9 18.132,4 19.385,6 20.865,9 20.468,6

Poslovi s nekretninama, iznajmljivanje 19.111,3 20.746,7 21.156,2 22.106,2 19.073,1

Ostale usluge 29.888,9 30.087,0 29.703,0 29.291,6 29.105,9

Bruto dodata vrednost u baznim cenama 192.817,1 216.307,7 235.452,3 255.208,8 207.641,9

Porezi minus subvencije na proizvode 42.581,9 47.948,4 49.401,1 54.658,3 42.595,6

Bruto domaći proizvod u tržišnim cenama 235.399,0 264.256,1 284.853,4 309.867,1 250.237,5

1) Prethodni rezultati 2) Procena Izvor: RZZS

Bruto domaći proizvod* po delatnostima u 2005. Republika Srbija u mil. din

* u stalnim cenama 2002. Izvor: RZZS

137.780,30

16.580,20

168.613,40

34.686,70 31.973,10

112.843,70

8.956,80

110.834,00

75.426,8083.120,40

118.970,50

Poljoprivreda,lov,šumarstvo i

ribarstvo

Vađenje ruda ikamena

Prerađivačkaindustrija

Proizvodnjaelektrične energije,

gasa i vode

Građevinarstvo Trgovina na veliko imalo, opravka

Hoteli i restorani Saobraćaj,skladištenje i veze

Finansijskoposredovanje

Poslovi snekretninama,iznajmljivanje

Ostale usluge

Page 62: Ekonomist magazin

BR. 321 | 17. JUl 2006 | Index6�

SBI 20 (02. II 2004. - 21. VI 2006.)

Svetske berze Berze centralne i istočne Evrope

4.100

4.250

4.400

4.550

4.700

4.850

5.000

5.150

Sirovine

Plemeniti metali

USD/f.unca

Zlato 642.30

Platina 1251.00

Srebro 11.52

Paladijum 323.00

Izvor: Tenfore

Nafta (IPE)

Cena

Dizel 641.75 $/t

Prirodni gas 39.90 GBP/btu

Sirova nafta 73.77 $/barel

Izvor: Tenfore

LME

Cena

Aluminijum (HighGrade) 2548.75

Aluminijum (Alloy) 2359.85

Bakar (grade A) 8025.15

Olovo 1082.85

Cink (Special High Grade) 3565.4

Nikl 27641.5

Kalaj 8709

Izvor: Tenfore

Akcije

Cena

Microsoft 23.10

General Motors 29.50

IBM 76.46

Izvor: Tenfore

ŽitaricePoslednja

cena

Pirinač 9.26 c/cwt CBOT

Pšenica 416.25 c/bu CBOT

Kukuruz 264.25 c/bu CBOT

Ovas 209.75 c/bu CBOT

Soja 610.50 c/bu CBOT

Soja ulje 27.45 c/lb CBOT

Sojina sačma 174.40 $/st CBOT

Šećer 478.90 $/t LIFFE

Kakao 1728.00 $/t CSCE

Kafa Robusta 1304.00 $/t LIFFE

Kafa Arabika 99.40 c/lb CSCE

Izvor: Tenfore

CSCECBOT-Chicago Board of TradeLIFFE-London International Financial and Future ExchangeCSCE-Coffe, Suggar, and Cocoa Exchange

Terorizam:PromašajOve godine indijske berze prolaze velika iskušenja...

Nakon neugodnih oscilacija u prvoj polovini godine i druga je počela ominoznim nagoveštajima. Bombaški atak na podzemnu železnicu u vreme najvećeg špica sigurno je imao odloženo tempirno dejsvo sa naumom da u krajnjem slučaju naškodi dinamičnom uzletu indijske ekonomije. Ključni indeks, bombajski Sensex, nije, međutim, omanuo. U prvi mah pojavila se bojazan o naglim rasprodajama. Sve je, međutim, bila samo kratkotrajna paraliza.Potom je indeks oživeo i taj dan završio troprocentnim uzletom. I to je jedina svetla tačka u, inače, tužnom bilansu od preko 200 poginulih i bezbroj ranjenih ljudi. Stigla je, inače, vest da je domaći kompjuterski gigant, Infosys, ostvario izvanredan rast profita. Dobra informacija je i to da je industrijska proizvodnja u maju registrovala desetoprocentni rast u odnosu na prošlu godinu. Više od očekivanog.Bombaj je, inače, još 1993. godine bio meta 13 bombaških napada, od kojih je jedan oštetio i samu berzu. Uprkos tome, Sensex je tada odskočio 2,5 odsto.

SAD: Glavobolja

Predsednik SAD Džordž Buš nema mnogo sreće sa svojim ministrima finansija. Henri Polson je već treći po redu u njegovom mandatu. Položio je prošle nedelje zakletvu na tu, izgleda, u ovom trenutku, najužareniju stolicu u američkom kabinetu. Svi sada od novog sekretara za finansije očekuju da se nosi sa problemom dolara, niskog nivoa kineskog juana i na njemu zasnovanog efikasnog izvoza od koga Ameriku već poduže boli glava.Polson, inače, ima iskustvo rada pri vrhovnom establišmentu, jer je još u Niksonovoj administraciji figurirao kao asistent za domaće poslove. On je napustio visoko plaćenu poziciju prvog čoveka jedne od najvećih investicionih banaka Amerike, Goldman Sachs-a, i pridružio se Bušovom timu. Sve nakon pomnog ispitivanja u senatskom komitetu za finansije, uz obostranu saglasnost Republikanaca i Demokrata. Za izvanredan učinak u prvih šest meseci navedena banka će mu isplatiti 18,7 miliona dolara.Hoće li ga novo okruženje, kada za to dođe vreme, ispratiti pljeskom? Zagonetka jednaka onoj dolarskoj.

Z.L.D.

Crobex (02. II 2004. - 21. VI 2006.)

1090

1150

1210

1270

1330

1390

1450

1510

1570

1630

1690

1750

1810

1870

1930

1990

2050

2110

2170

2230

Regionalne berze

index vrednost indeksa

datum

CETOP 20 0.0 20.06.2006.

Slovenia SBI 5065.66 20.06.2006.

Austria ATX 3500.22 20.06.2006.

Praha PX50 1314.4 20.06.2006.

Warszaw WIG 37187.27 20.06.2006.

Russsia ASP 0.0 20.06.2006.

Budapest BUX 18827.56 20.06.2006.

Svetske berze

index vrednost indeksa

datum

Nikkei 14648.41 20.06.2006.

Dow Jones 10974.84 20.06.2006.

Nasdaq 2107.06 20.06.2006.

S&P 1240.12 20.06.2006.

Milan MIB 30 35173.0 20.06.2006.

France CAC �0 4770.42 20.06.2006.

Germany DAX 5493.61 20.06.2006.

UK FTSE 100 5658.2 20.06.2006.

FTSE Eurotop 100 2718.9 20.06.2006

Page 63: Ekonomist magazin

65Index | 17. JUl 2006 | BR. 321

Nedeljni izveštaj Beogradske berze 6. 7. - 12. 7. 2006.

Obveznice Republike Srbije (EUR) - Metod kontinuiranog trgovanja

serija poslednja cena

godišnji prinos

promena cene (abs)

prva cena

najviša nedeljna

cena

najniža nedeljna

cena

nedeljni obim trgovanja

09.09.2002. - 12.7.2006.

najviša cena najniža cena obim trgovanja

A 2003 0 99,50 92,40 3.306.073

A 200� 0 99,35 81,00 16.694.123

A 2005 0 99,32 60,00 27.533.162

A 2006 0 99,55 46,00 32.177.085

A 2007 95,15 5,78% 0,01 95,14 95,30 94,90 237.807 96,00 41,85 29.769.186

A 2008 89,91 5,80% 1,24 88,67 90,01 85,01 80.997 91,00 36,60 31.535.274

A 2009 84,65 5,94% -0,29 84,94 85,40 84,56 54.132 88,00 31,80 34.374.411

A 2010 79,68 6,02% -0,33 80,01 80,01 79,01 264.718 82,99 26,65 32.623.174

A 2011 74,74 6,14% -1,13 75,87 75,87 74,30 45.924 82,00 22,53 35.879.979

A 2012 70,78 6,04% 0,25 70,53 71,00 70,00 115.912 75,00 18,89 40.358.403

A 2013 66,30 6,15% -1,04 67,34 67,20 65,00 124.633 74,00 17,00 43.632.322

A 201� 63,50 5,92% -0,09 63,59 64,00 62,50 64.529 70,00 16,15 47.213.922

A 2015 60,02 5,91% 0,02 60 60,50 59,41 95.343 64,98 14,50 50.258.486

A 2016 59,30 5,42% -2,20 61,5 60,50 59,30 68.981 63,99 13,25 63.367.017

ukupno 1.152.976 488.722.617

Izvor: Beogradska berza

Akcije - Metod kontinuiranog trgovanja

izdavalac simbolposlednja

cenapromena cene (%)

prva cena

najviša nedeljna cena

najniža nedeljna cena

obim trgovanja (kom)

vrednost trgovanja (din)

Agrobanka a.d. Beograd AGBN 18.000 0,00 18.000 18.000 16.701 814 14.468.627

AIK banka a.d. Niš AIKB 3.650 -2,64 3.749 3.700 3.566 5.139 18.758.110

Alfa plam a.d. Vranje ALFA 28.000 0,00 28.000 28.400 27.700 255 7.140.903

Bambi a.d. Požarevac BMBI 9.000 -2,17 9.200 9.005 9.000 31 279.050

Banini a.d. Kikinda BNNI 28.000 0,00 28.000 0 0 0 0

Beogradska berza a.d. Beograd BELEX 780.000 810.002 780.000 780.000 2 1.560.000

Čačanska banka a.d. Čačak CCNB 39.550 1,41 39.000 40.000 39.200 14 557.950

Dunav Grocka a.d. Grocka DNVG 200 11,11 180 200 186 400 75.800

Energoprojekt holding a.d. Beograd ENHL 800 -0,99 808 815 795 6.186 4.993.400

Fad a.d. Gornji Milanovac FADG 1.300 0,00 1.300 0 0 0 0

Galenika Fitofarmacija a.d. Zemun FITO 5.200 0,00 5.200 5.490 5.200 342 1.798.890

Granexport a.d. Beograd GRNX 9.000 -5,26 9.500 9.000 9.000 6 54.000

Hemofarm koncern a.d. Vršac HMFR 10.875 5,76 10.283 10.950 9.865 10.843 114.717.045

Imlek a.d. Beograd IMLK 998 4,94 951 1.020 951 1.808 1.781.875

Laiki bank a.d. Beograd CEBA 1.170 0,00 1.170 0 0 0 0

Metalac a.d. Gornji Milanovac MTLC 2.960 -0,67 2.980 2.980 2.950 1.955 5.787.560

Mlekoprodukt a.d. Zrenjanin MLKP 4.400 0,00 4.400 4.400 4.300 200 876.750

Napred GP a.d. N. Beograd NPRD 3.300 -2,94 3.400 3.300 3.300 124 409.200

Novosadska mlekara a.d. Novi Sad MLNS 950 11,63 851 950 950 331 314.450

Panonska banka a.d. Novi Sad PABA 13.300 4,72 12.700 13.300 12.690 386 4.976.610

Planum GP a.d. Beograd PLNM 905 0,56 900 905 900 70 63.250

Progres a.d. Beograd PRGS 315 1,61 310 320 310 21.089 6.603.936

Putevi a.d. Užice PUUE 2.000 0,00 2.000 0 0 0 0

Radijator a.d. Zrenjanin RDJZ 1.700 0,00 1.700 1.700 1.700 314 533.800

Ratko Mitrović a.d. Beograd RMBG 1.080 2,86 1.050 1.080 1.040 944 989.780

Ruma fabrika kože a.d. Ruma RUMA 160 0,00 160 0 0 0 0

Soja protein a.d. Bečej SJPT 9.090 1,00 9.000 9.090 8.999 214 1.929.594

Srbolek a.d. Beograd SRBL 640 0,00 640 0 0 0 0

Tehnogas a.d. Beograd TGAS 6.300 6,78 5.900 6.300 5.905 251 1.539.615

Telefonkabl a.d. Beograd TLKB 10.900 0,00 10.900 0 0 0 0

Tigar a.d. Pirot TIGR 15.500 3,33 15.000 15.500 14.701 193 2.915.664

Toza Marković a.d. Kikinda TMKI 2.700 -15,60 3.199 2.700 2.700 272 734.400

Univerzal - holding a.d. Beograd UNVR 870 0,00 870 0 0 0 0Univerzal banka a.d. Beograd UNBN 14.300 5,15 13.600 14.300 13.700 227 3.184.200Zorka Pharma a.d. Šabac ZOPH 900 0,00 900 950 900 464 434.120

BERZANSKO TRŽIŠTE

SLOBODNO BERZANSKO TRŽIŠTE

Page 64: Ekonomist magazin

66

Slavljeničko barjačenje i svečarski prijemi u čast nezavisne države su završeni. Ispaljeni su, uoči 13. jula, Dana državnosti,

prvi put u suverenoj državi, i plotuni iz artiljerijskih oruđa. Referendumski pobjednici, međutim, kao da ne znaju šta će sada da rade, zapravo, da bi trebalo da pređu na posao izgradnje države, jačanjem njenih institucionalnih kapaciteta. I rješavanjem pitanja i problema preko čega građani najneposrednije treba do dožive „dobijenu“ državu. U Podgorici se i ovog ljeta uporno forsira već dosadna „evropska priča“, o spremnosti Crne Gore da usvoji „evropske standarde“ i raspoloženju Evrope da podrži Crnu Goru, koja, navodno, u procesu pridruživanja EU može pratiti, štaviše, Hrvatsku. Mediji se najviše bave najavama da će Crna Gora biti primljena u Savjet Evrope početkom 2007. godine. Pitanja prijema u međunarodne organizacije su dominantna, u priči političara i novinara. Proces pridruživanja ni u kom slučaju nema snagu pokreta, u kome, u principu, treba svi da učestvuju. I da pripreme za Evropu obuhvate cijelo društvo, sve njegove segmente, sve socijalne strukture. Umjesto toga, na širem planu, kao da se samo čeka na potpisivanje sporazuma o procesu stabilizacije i asocijacije, što se najavljuje za

kraj ove godine. Glavni strateg proevropske politike Crne Gore, ministarka Gordana Đurović, ranije je više puta upozorila da treba misliti i raditi evropski, bez obzira na rokove formalizovanja procesa pridruživanja EU, što je , naravno, sasvim ispravan pristup. Ipak, i ona , čini se, glavnu pažnju usmjerava na standarde u trgovini i privredi. Izvan procesa evropeizacije, po svemu sudeći, ostaju gotovo sve druge bitne društvene oblasti.Druga, možda važnija, postreferendumska reakcija, „pospremanje“ stvari u suverenoj državi, a nesređenog ima mnogo, jedva da se nazire. Policija je, doduše, objavila seriju saopštenja o njenim nalazima, sumnjičenjima i hapšenjima u više kompanija, „Montenegroerlajnzu“, „Inpeku“, podgoričkoj Mljekari, nikšićkoj Željezari, ali bez čvrstih garancija da to nije neka politička kampanja kratkog daha. A u Evropu se ne može samo sa evropeiziranim trgovinskim i carinskim procedurama, sa industrijskim standardima. Evropski je standard da svako krene od rješavanja „sitnih“ pitanja u svom domenu, da, prije svega, svako počisti i uredi sopstveno dvorište, i bukvalno i u metaforičnom smislu. Logika da političke elite, sama vlast, treba državu sami da „uvedu“ u Evropsku uniju, da je to samo njihov zadatak, a drugi samo da mirno čekaju „plodove“ učlanjenja, vrlo je snažna upravo u Crnoj Gori. Glas za suverenu državu, ili na balkonu stana istaknuta državna zastava, ne mogu biti paravan, prije svega, suverenistima za nezakonitosti i manifestovanje diskrecione volje u bilo kom smislu. Takođe, crnogorski „Evropljani“, u vlasti i opoziciji, treba da se kao takvi pokazuju, i dokazuju, svakodnevno, i na svim pitanjima, prvo odnosom prema svojim sopstvenim obavezama. Evropejstvo, bez djela, praktičnih promjena, samo kao retorika, postaje puka politička floskula, neka vrsta novog „uvoza ideologije“, čak, opasna društvena hipokrizija. Daleko je evropsko sunce. Ako je toliko sunce, koliko se o njemu priča, i u Crnoj Gori.

no comment

BR. 321 | 17. JUl 2006 | (no) comment

foto

: FoN

et

Daleko je evropsko sunceIlija Despotović

Podgorica, 12.07.2006 - Svečana sednica Hrvatsko-Crnogorskog međudržavnog saveta