dr jevrem bjelica: lav tolstoj - krize, mijene, kontroverze

7/23/2019 Dr Jevrem Bjelica: Lav Tolstoj - krize, mijene, kontroverze

1/35

DR JEVREM BJELICA: Lav Tolstoj - krize, mijene, kontroverze

Objavljeno: 17.11.2012

Posthumno objavljujemo tekst naeg uglednog i dogogodinjeg saradnika oneprolaznom Tolstojevom djelu, koje i vijek nakon njegove smrti nimalo ne gubi naumjetnikom sjaju, aktuelnosti i kritikoj otrini - tavie, ini se da Tolstoj danas

doivljava renesansu

Po porijeklu pripadao vrhu ruskog plemstva

Tolstojevo djelo predmet je irokog interesovanja, rasprava, novih kritikih i drugihizdanja i izuavanja u Rusiji i u mnogim drugim zemljam, to je ujedno i meritorni izraznjegovog mjesta, uloge, nepristrasne kritinosti i rasuivanja.

Tolstoj pripada plejadi pisaca druge polovine XIX i prve dekade XX vijeka koji sunovom umjetnikom snagom postali najizrazitiji knjievnici-luonoe doba i nade u boljedane, a kojima su prokrili puteve slavni velikani prve polovine XIX vijeka Pukin,Ljermontov i Gogolj.

Pored nenadmanog knjievnog rada, Tolstoj se bavio i vaspitanjem i obrazovanjem,estetikom, publicistikom i filozofijom morala i religije. Njegovo nasljee je po obimu ibogatstvu ideja ogromno, i u istorijskom trajanju ini nezaobilaznu kulturnu batinu.

Njegovo stvaralatvo, kao i Pukinovo, Ljermontovljevo i Gogoljevo, i stvaralatvo malostarijih savremenika - Dostojevskog i Turgenjeva, pojaalo je otvaranje ruske premadrugim knjievnostima i uzajamni dodir i proimanja do globalnih fenomena. Njihovadjela nenadmani su vrhunac ruske, a u dobroj mjeri i svjetske knjievnosti.

Tolstoj je u ezdesetogodinjem periodu, u ruskim i svjetskim razmjerama i svjetskomsenzibilitetu, savrenom i fasciniranom knjievnom rijeju zaokupljao panju italaca,imao evropsku, azijsku i ameriku reputaciju i zakrilje, kako u vremenu kada je oznaiozlatni vijek ruske realistine knjievnosti i pokretao i osvajao osjeanja miliona


2/35

italaca, tako i kasnije. S tim je povezan i njegov veliki ugled koji je uivao uumjetnikim i pedagokim krugovima u Rusiji i svijetu.

Tolstojeva ivotna biografija znatno je ira od knjievne i obiluje mijenama u njegovomstvaralatvu i postupanju.

Lav Nikolajevi Tolstoj roen je 1828. godine u Jasnoj Poljani. Jo u djetinjstvu je ostao(prvo) bez majke, a zatim i bez oca. Po porijeklu je pripadao vrhovima ruske aristokratije.Predak mu je u vrijeme vladavine Petra Prvog dobio titulu grofa, koju je i on imao odranog djetinjstva.

Tolstojev djed po majci bio je Nikolaj Sergejevi Volkovski, koji je u braku s KatarinomTrubeckom imao jedino ki Mariju, koja je rano ostala bez majke. Otac joj je dovodiovaspitaa koji je nije obuavao samo na francuskom jeziku, ve je nauio i engleski iitalijanski. Imala je vie od trideset godina kada se udala za Tolstojevog oca, grofaNikolaja Iljia Tolstoja (autanta generala Gorakova u otadbinskom ratu protiv

Napoleonove najezde) i pet godina bila starija od njega. Grof (generalov autant) jeposlije rata bio naglo osiromaio i znao je da ga samo enidba s bogataicom moeizbaviti iz tekog materijalnog poloaja. Preselivi se iz Kazanja u Moskvu, sklopio jebrak iz rauna. Tako se, 1822. godine grof Nikolaj Ili Tolstoj oenio MarijomNikolajevnom Volkovskom, nasljednicom ogromnog imanja Jasne Poljane (i osamstotina seljaka kmetova). Sa enom Marijom nastanio se u Jasnoj Poljani, poeo da sebavi poljoprivredom i pretvorio se u spahiju. Najstariji njegov sin je Nikolaj (oevimenjak), a drugi (mlai nepune tri godine) Sergej, dok je trei - Dimitrij samo godinudana mlai od Sergeja. etvrti sin po redu je Lav (kada je Marija imala neto vie od 37godina). Rodila je i peto dijete - djevojicu, kojoj su dali majino ime Marija.

Majka Lava Tolstoja umrla je poslije tog (petog) poroaja, kada je imao nepune dvijegodine (godinu i jedanaest mjeseci). Kada je napunio deset godina ostao je i bez oca.

Tolstojeva majka Marija ne samo da je znala etiri svjetska jezika, ve je i pisala ipjesme, vodila dnevnik i svirala na klaviru.

Po zavretku srednje kole Tolstoj je studirao istonjake jezike (na Kazanjskomuniverzitetu) i prava (na Moskovskom univerzitetu). Vie od uenja na fakultetimauzdigao se samoobrazovanjem. Intenzivno, i skladno, izuavao je strane jezike i solidnonauio francuski, njemaki, engleski; sluio se poljskim, ekim, bugarskim,srpskohrvatskim i italijanskim (sa kojih je prevodio), a poznavao je i grki, turskistarojevrejski i crkvenoslovenski.

itao je talentovane pisce iz prolosti (a posebno se oduevljavao djelima Rusoa iPukina) i savremenike. Poslije naputanja studija, postao je oficir, zadravi se kratko uvojsci na Kavkazu i u Sevastopolju.

U Jasnoj Poljani je protekao najvei dio njegovog ivota, tu je napisao glavna umjetnikai pedagoka djela, kao i djela iz oblasti religiozno-filozofske misli.


3/35

Obuhvatio je najdublja pitanja svog vremena


U Jasnoj Poljani su ga preteno i posjeivali mnogi knjievnici, kulturni i javni radnici,

slikari, seljaci, radnici i lanovi raznih udruenja, koji su tokom vie dekada dolazili nesamo iz svih krajeva Rusije, nego i iz itave Evrope, pa i iz ostalog svijeta, ukljuujui iSAD.

Od Tolstojeve smrti prolo je vie od deset decenija, ali njegovo djelo kao jedno odnajaktuelnijih iz vremena klasike i dalje podstie novo stvaralatvo, budi matu, izotravarazmiljanje i istrajava u atkuelnosti. Ono je uticalo i utie na druge, sluilo i slui kaoneprekidni izvor novih nadahnua, tim prije to je u XX vijeku dolo do dogaaja, koje jepredviao i postao njihovo ogledalo.

Njegova knjievna djelatnost poinje pedesetih godina XIX i traje do prve decenije XX

vijeka. U tom (ezdesetogodinjem) periodu odvijale su se promjene u ekonomskom,drutveno-politikom i kulturnom ivotu Rusije, poev od feudalno-posjednikog poretka(i kratkog, sloenog, protivrjenog i rastrzanog kapitalistikog razvitka) do nemira,ratova i revolucija na poetku XX vijeka.

Japan je 1904. godine poveo rat protiv Rusije. Osvojio je Port Artur i juni dio ostrvaSahalin. Desili su se i dogaaji 1905. godine - pobuna mornara na krstarici Potemkin irevolucija.

Tolstojevo raznovrsno, obimno, interesantno, sadrajno i plodno djelo, stvarano u duemrazdoblju i u promjenljivim prilikama, nalazilo se u ii zbivanja. Pisac je kao kritiar,

posmatra i uesnik svog vremena, umjetniki izrazio sloenu stvarnost, dogaaje,promjene, svoju misiju i dileme. ivotne oblasti koje je zahvatio dosta su razliite ipredstavljaju primjer raznovrsnosti ljudskih interesovanja, istorije, nauke, muzike, glume,izraavanja drutvenih stanja, drama ljudskoga ivota.

Stvorio je svoju estetiku i filozofiju, obuhvatio vie knjievnih radova i vrsta i napisaomnoga djela, meu kojima su autobiografska trilogija: Djetinjstvo, Djeatvo iMladost, pripovijetke - Porodina srea, Jutro jednog posjednika, Kozaci,


4/35

Kavkaski zarobljenik, Polikua, Otac Sergije, Krajcerova sonata, Krivotvornikupon, Platonomjer, Poslije bala, Smrt Ivana iljia, Hadi-Murat i druge,nenadmane romane - Rat i mir, Ana Karenjina i Vaskrsenje, drame - Carstvamraka, Plodovi prosvijeenosti, ivi le i druge prie i bajke pisane u duhu narodneliterature - Dva pluga, Laste, Svijea.

Tu su i publicistki i nauni radovi, lanci o kolstvu, obrazovanju i narodnomprosvjeivanju, umjetnosti, moralu i religiji.

U svim ovim djelima Tolstoj je, uz snaan peat tradicije, ali na originalan nainpredstavio, obradio najvanija pitanja, koja su uzbuivala i koja e uzbuivati ljude usvim vremenima, umjetniki obradio sopstvena zapaanja, iskustvo svojih savremenika,istorijske dogaaje i stanja u drutvu, seljatvo, obrazovni sloj i iskristalisao analitiko-sintetike i socijalno-filozofske koncepcije, koje su za mnoge savremenike predstavljaledio drutvenog miljenja.

Izrazio je svoje meditacije o pokretakoj snazi istorije, socijalnoj pravdi, moralnimnaelima i prekrajima etikih normi, ljudskim sudbinama, ije su mijene trajnije i dubljeod puke hronike, dobru i zlu, pitanjima iz domena moralne filozofije i drutveno-politiketeorije.

Prodirao je u psihike prostore, analizirajui s vie aspekata mnoga stanja drutvenogivota, intelektualna strujanja, raskra i druge nataloene probleme u svim oblastima isferama ivota, za koje je predlagao rjeenja i transformisanje u skladu s aparaturommodernije civilizacije.

U vie povijesti obrauje opti, ali intenzivni, pojam rada i ovlaploenje sopstvenih ideja,

posebno u djelima Djetinjstvo, Djeatvo i Mladost, Jutro jednog spahije,Lucern, Meava, Sevaljstopoljske prie. Njegova autobiografska trilogijaDjetinjstvo, Djeatvo i Mladost prefinjenim interpretacijama nagovjetava velikemogunosti pripovijedanja. Izmeu prva dva i treeg djela trilogije Mladost (1857)nastale su povijesti Navala (1853), Sevastopoljske prie (1855-56), Meava,Degradiran i Jutro jednog posjednika (1856).

U trilogiji se obraa tim periodima kao izvoru mira, ali i trauma (najvie zbog ranogostajanja bez roditelja), i kroz lik Nikoljenke inspirativno i uzbudljivo je iznionostalgina sjeanja i naslikao tri razdoblja sopstvenog ivota koja su na njega ostavilaneizbrisiv peat. U ta tri perioda uzrasta (djetinjstvu, djeatvu i mladosti) naao jepodsticaj za stvaranje i podrobna osvjetljivanja doivljaja koje je upamtio.

Zarobljen od Tatara u sukobima na Kavkazu

Objavljeno: 19.11.2012Prvo djelo (prvi dio trilogije) - Djetinjstvo, Tolstoj je napisao 1852. godine (kada jeumro Gogolj i kada se Dostojevski zbog javne djelatnosti nalazio u zatvoru), dok je drugi


5/35

dio - Djeatvo nastalo ubrzo za njim (1854), a interval pojave treeg - Mladost jeveeg razmaka (1857). Sagledao je duhovne i kulturne korijene, porodinu prolost isavremenost, podrobno opisavi porodinu atmosferu.

U Djetinjstvu su iskazani prvi djeiji dodiri sa svijetom, i radovanja, ali i tekoe,

ispovijest o ovom ivotnom uzrastu, o porodinoj slici i optim utiscima: O sreno,sreno, nepovratno doba djetinjstva! Kako da te ne volim, kako da briljivo ne uvamuspomene na tebe!? Te uspomene me osvjeavaju i izdiu duu, one su mi izvornajljepih uspomena...

U Djeatvu su opisani konflikti, dok u Mladosti junak razrjeava sopstveneprobleme, doivljava ozbiljan susret sa svijetom, poima ideje moralnogsamousavravanja i opti smisao ivota.

Tolstoj je uestvovao u borbama na Kavkazu (1851) i gdje su ga u jednoj bici Tatarizarobili, ali je ubrzo osloboen (to je tema pripovijetke Kavkaski zarobljenik).

Glavni dio ostalih kavkaskih uticaja je u povijestima Sjea ume, Degradirani,Kozaci, i pri kraju ivota u Hadi Muratu. Poslije nekoliko godina prekomandovan jeu Dunavsku armiju i gotovo skoro itavu godinu uestvovao u borbama protiv Turaka uodbrani Sevastopolja (to je opisao u vie povijesti, tampanih u jednoj knjizi podnaslovom Sevastopoljske prie). Uestvujui u odbrani Sevastopolja kao komandirartiljerijske baterije, Tolstoj je pokazao hrabrost i odlikovan ordenom Ana IV stepena.

U Sevastopoljskim priama opisao je prilike u opkoljenom Sevastopolju, utvrenjegrada, bedema, straare, kasarne, kule. Svuda su pune i cjelovite slike o borbama koje suvoene u vrijeme Krimskog rata. Sauvao je i vjernu sliku zateene kasabe i napisao

najpreciznije podatke, izrazivi na umjetniki nain ono to je lino doivio u ratnojatmosferi kao oevidac i neposredni uesnik sevastopoljske epopeje, i naveo vieprimjera portvovanja, patriotizma i junatva ruskih vojnika u suoavanju sa ivotnimopasnostima.

Svojom angaovanom rijeju, skoro na samom poetku knjievnog javljanja, a na veutabanom putu uvenog i ve tada priznatog, meunarodnog perioda ruske knjievnosti,Tolstoj je nastojao da popravi socijalni poloaj seljaka, to je posebno vidljivo u Jutrujednog posjednika.

Razumijevajui i produbljujui realizam u slikanju lika seljaka-kmeta i lika spahije,Tolstoj u iroj pripovijetki Seljak i posjednik opisuje uzajamne odnose izmeuposjednika i ireg (mnogobrojnog) drutvenog sloja-seljaka, ili odnose izmeu posjednikai naroda. Razrjeenje problema vidi u tome da posjednik organizuje i vri narodnoprosvjeivanje, ime bi se oduio narodu za privilegije koje posjednik uiva. I ovdje sekroz dra pripovijedanja, koje predstavlja veliki umjetniki domet, postavljaju problemimoralnog samousavravanja linosti.


6/35

Pria Dva husara (1858) nastala je na paralelizmu, na suprotstavljenim fabulama odvije ruske generacije (oca i sina), a njegova idejna poruka je u parealelizmu da drutveniporedak prate, kao nevidljive sapunice, drutvene degradacije.

U pripovijetki Tri smrti (1885) autor deskripcijom predoava umiranje posjednice,

seljaka i drveta. Smatra da su ivot i smrt lijepi ako su u kontekstu vjenog ujedinjenjaovjeka s prirodom. Po autoru nijesu jednake smrti ljudskih bia (a da se i ne govori odrvetu), jer seljak, koji nije hrianin, ve je njegova religija priroda, umire mirno idostojanstveno, a gospoa posjednica teko, zbog nepravilnog poimanja hrianstva, kojeje shvatila kao zvanina crkva, a ne u izvornom isusovskom smislu, u smislu Hristovihmoralnih pripovijedi.

Junak Kozaka je aristokrata Olenjin, i kao monden i suvian ovjek, slian je Alekuiz Pukinove poeme Cigani. Spoznao je gradske ljude i ivot, i zbog razoaranosti udrutvene prilike trai spas i sreu u raskonoj i bujnoj prirodi Kavkaza, kojoj se raduje iu njoj vidi poruke ivota, namjeravajui da je kulturno i obrazovno uzdigne. Olenjin (a i

Jeroka) izraava drutvene sukobe i socijalno-politika traganja, i u potpunosti je nastrani tamonjih stanovnika (itelja Kavkaza) i shvata istinu za koju se bore.

Sa zanosom prihvatio nove prosvjetne ideje


Nasuprot novim okolnostima i novoj sredini, Olenjinove predstave o ivotu i srei suizraz ranije nataloenih shvatanja (indoktrinacije), to otkriva u snu. Marijana je snana ilijepa ena, a emocionalno ovaploena priroda Kavkaza usaglaena s pozitivnimosobinama ljudi koji ive u tim predjelima. U povijest, u kojoj ima razvuenosti epizoda,

unosi osobena obiljeja mentaliteta, mentalnog sklopa i naina reagovanja tamonjihljudi, njihovu upornost i hrabrost.

Kavkaski zarobljenik odnosi se na vrijeme rata i velikih dejstava ruske vojske koju jeposlao car Nikolaj I. Vojska je u kavkaskim zemljama nailazila na otpor, snaan i grevit,posebno na prilazima rijeka (gdje su postavljane zasjede), tee prohodnim i strmimterenima. Za vrijeme toga (dvadesetogodinjeg) rata Brani su zarobljavali ruske oficire ivojnike.


7/35

Polikua podrobno i svestrano iskazuje kompletan duhovni ivot, dramu ubogogovjeka - savremenog kmeta, odnosno do tada neviene probleme i procjepe ljudskelinosti, koji su nastail pojavom opticaja novca u selu, izraene potresne podvale, prevarei udne (poput snova) davne fenomene. Seljaka, kao rtvu pojavljivanja novca ipsihologiju atmosfere, u kojoj se Polikej (Polikua) objesio, a ena pomjerila pameu,

snano je uobliio u njihovim likovima i sudbinama, kao i drutvenu i etiku hipokrizijuplemstva.

Tolstoj je ubrzo napisao i duu pripovijetku (koju neki istoriari knjievnosti tretiraju kaoroman) sa specijalnim ljubavnim sadrajem. To je Porodina srea, u kojoj je glavnijunak ovjek u godinama, iji intimni, ljubavni ivot, ima shvatljivu i realnu osnovu, ikoji odudara od rezonatora i pozicija ljubavnih avantura koje su opisane u drugimpriama (novelama) ove vrste.

Pripovijetke Polikua, Kozaci, Jutro jednog posjednika, Porodina srea, Trismrti, realne su i reljefno projektovane sadrine, starinske govorne fakture, stilski

dosljedno uvjerljivo pulsirane u odnosu na seljaki ivot. Dok je na njima radio, Tolstojje eksperimentalno i kvalifikovano obavljao poslove narodnog uitelja, u osnovnojkoli u Jasnoj Poljani. Tada je i dva puta iao u inostranstvo, posjeivao kole da biizuavao sistem obrazovanja, sagledao neke praktine probleme kolovanja djece inarodnog prosvjeivanja, i ispitivao vlastita psiholoka i misaona vrenja koja su bilavana za izvoenje zakljuaka.

Po povratku se sa jo veim zanosom, i obogaen iskustvom, bavio prosvjetnim radom,pokrenuo asopis Jasna Poljana i otvorio kolu, u kojoj je i sam radio i propagirao idejeo potrebi jednakosti i o jedinstvu svih ljudi. Tolstoj kao pripovijeda pridravao sesvojih osnovnih pravila na ispunjavanja u ljubavi prema uenicima i uopte prema

sluaocima, i razvijanju mrnje prema fizikom kanjavanju, i za potpuno eliminisanjesvih formi nasilja i prisiljavanja.

Kod svih je budio zainteresovanost za rusku knjievnost, itao im Pukina, Gogolja,Ljermontova, uz komentare i dijaloge. Okupljao je i zadravao u Jasnoj Poljani uitelje (ai profesore srednjih kola) iz itave Rusije, s ciljem da vide njegov rad i odnose premauenicima i odraslim sluaocima, i besplatno im davao asopis Jasna Poljana.

O svemu je (radu u koli, dolascima, obilascima, odvojenim i grupnim posjetiocima,utiscima) vodio devnik. Napisao je i brouru o vjeronauci Hristovo uenje i napopularan ga nain objanjavao djeci i odraslima, a za koje je (preteno za one iz JasnePoljane, organizovao kurseve.

Njegov vaspitno-obrazovni, i uopte pedagoki rad, pogodovao je i doprinosioprihvatanju i irenju saznanja o neophodnosti drutvenih reformi koje su izvrene 1861.godine. Ubrzo je objavio i dui lanak Ko od koga treba da ui da pie: seoska djeca odnas ili mi od seoske djece?, koji je imao pedagoki i knjievno-umjetniki znaaj, aposluio je i kao oslonac kasnijeg njegovog traktata o umjetnosti. Tolstojev pedagokisistem sadri vie principa slobodnog miljenja, usmjeravanja nastavnog procesa, i


8/35

buenja interesa za samostalni rad uenika, uz nastojanje da se ide korak dalje odusvajanja onog to im prua nastavni program. Kao najefektniju, preporuuje dijaloku- sokratovsku metodu.

Tolstoj se kroz praktini kolski i uopte pedagoki rad uvjerio u viestruku obdarenost i

sposobnost, a posebno u bistrinu seljake djece, oduevljava se njihovim iskustvima iz(praktinog) ivota, smislom za humor i lakoom pisanja dobrih sastava. Sastavio je etiriknjige za osnovce i pokuao da stvori Azbuku za prvake (za najmanje dva pokoljenjaruske djece - carske i seljake).

Rat i mir obuhvatio zbivanja jedne epohe


Ubrzo je Tolstoj prestao da se zanima pedagokom praksom, oenio se SofijomAndrejevnom i posvetio prozi, koncentriui se na njene vee forme, na pisanje romana

Rat i mir i Ana Karenjina, koji su mu donijeli slavu.

Po Borisu Ejhenbaumu, Tolstojevo stvaralatvo do Rata i mira predstavljalo je samopripremne stadijume koji raaju pojedina stanja, scene i postupke za ovu veliku formu.Njegovi romani su slojeviti i uvijek se mogu iznova racionalno tumaiti, jer je duboko iiroko naslikao i sa svom raznolikou izrazio ruski ivot i dogaaje u prvim dekadamaXIX vijeka, obuhvatio dva velika rata voena u Evropi u kratkom (sedmogodinjem)razmaku, posebno bitke kod Austerlica i pod Moskvom.

Roman Rat i mir Tolstoj je pisao od 1863. do 1869. godine. U romanu je vie od eststotina aktivnih lica. A za Tolstoja je glavni junak cijela zemlja koja se bori protiv

nasrtaja neprijatelja. Pisac je obuhvatio i petrogradski i moskovski ivot, ples, lov,spaljivanje Moskve, odstupnice, carske svite, ivot razliitih slojeva drutva, patriotizam iobjedinjavanje svih drutvenih slojeva u vrijeme odbrambenog otadbinskog rata 1812.godine. U romanu Rat i mir Tolstoj je kao vizionar ili hroniar preispitivao i kaoglavni dogaaj obuhvatio rat protiv Napoleona, odnosno odbranu od Napoleonovenajezde. Nije obuhvatio samo taj strani rat nego itavu segregaciju krupnih ruskih ievropskih pitanja i problematiku istorijskih dilema, iroku panoramu istorijskihaktuelnosti i najrazliitijih dogaaja, i mnotvo junaka, iji se interesi ispreplijeu, i


9/35

ogroman materijal o istorijskim dogaajima. Iako je pisac isticao da u odnosu naistorijske linosti nije nita izmiljao, ve se oslanjao na istorijske injenice, nigdje nijeizostala velika nadgradnja, a i prema izvorima dosta se kritiki odnosio.

Na osnovu istorijskih, narodnih, kolektivnih i linih iskustava, Tolstoj je naslikao

poprita i iroki dijapazon dogaaja. U romanu - epopeji, s velikom umjetnikom drai,opisao je vojevanje, iskazao bitke i ivot (u ratu i miru). Sam naziv romana Rat i mirukazuje na sutinu djela, jer se u njemu smjenjuju mirnodopske scene, scene rusko-francuskog rata i scene primirja. Kroz ratno-istorijsku tematiku pisac je doao do mnogihspoznaja vanih za cijelu epohu i unio ih u roman.

Realistikim i analitikim postupkom Tolstoj je na nov nain (na Zapadu do tadanepoznatom) analizirao novi svijet, uinivi ga interesantnim, a takav je mogla izrazitisamo vrhunska knjievnost. Nepomuenim postupkom, jarkom svjetlou autor jeobasjao umjetnikim realizmom velike ratne konflikte i mirnodopsku uzburkanost kojaim je prethodila.

Pisac je isticao da je njegov pogled na ivot, narod i drutvo u odreenim periodimarazliit i da svom snagom o tim temama razmilja i pie, da se veliki roman nije uklapaou postojee romaneskne forme, te da je nastojao da novu sadrinu izrazi na nov nain.Sve je rezultat velikog napora i svjedoi o obimu problematike i irini njenog shvatanja iobuhvatanja.

Pored istorijske, drutvene, kulturne, porodine problematike, u romanu su knezovi ikneginje Bolkonski, Drubecki, Kuragin, frajla erer, vikont Martemar, Bezuhov, grofovii grofice Rostovi, i druga lica svjetske reputacije, mnoge patriote, predstavnici niihstalea, seljaci. Izrazivi njih (i cijelu epohu) u ovoj sveobuhvatnoj epopeji punoj slika i

likova, koje je naveo kao vane injenice romansijerskog postupka i inioce radnje, kao ikroz njihovu zgnusnutu dramatiku, sudbine, paralelizam i splet ljubavnih intriga, pisac jeiznio sudbinu drutva i naroda, oblikovao istorijska zbivanja, istorijski usud, ljubavnejade koji podsjeaju na zbivanja oblikovanim u najboljoj klasinoj literaturi. Nije samoobradio temu rata i mira, ve i naslikao dva carstva, sudbine naroda, dogaaja, ljudskesudbine i naravi.

U ovom raskonom djelu, interesantnom za svjetske kulturne krugove formirana jecjelina ambijenta, izneseno vie zavodljivih ideja, izraena sutina mira u viestrukoiznijansiranom znaenju pojmova: mira kao duevne ataraksije (duevnog spokojstva ismirenosti), mira kao stanja bez rata (miroljubive koegzistencije), a ima smisaonihprimjesa mira kao svijeta (cijelog svijeta - vasione, time vie to rije mir na ruskomima dva znaenja: kao svijet (mir v vsjem miru - mir u cijelom svijetu) i kao -unutranje ovjekovo stanje, ali u ovom sluaju osnovno je znaenje u antiratnom smislu.Aspekt mira nije potisnut u drugi plan, ve je primaran, s idejom da se mir moraobezbijediti i pobijediti rat, odnosno izvojevati pobjedu nad agresivnim ratom, koji jeotpoeo Napoleon.


10/35

Epopeja koja se moe uporediti sa Ilijadom


Pitanja o smislu ivota, koji traje izmeu roenja i smrti, izmeu ta dva ina nezavisna od

ovjekove volje, nala su znaajno mjesto u romanu. Ima, po Tolstoju, neka sila kojaupravlja ovjekom nezavisno od njega, odnosno da dvije strane ivota postoje u svakomivotu (lini, koji je slobodan, ali i usaglaen sa interesima i ustrojstvom drutva, istihijski). Rat i mir, kao i sva ostala ljudska djelatnost izjednaavaju se pred prisustvomsmrti, a dodiri sa njom i sama smrt su neizbjeni.

Tolstoj je u Ratu i miru otiao mnogo dalje od autetinih dokumenata o Napoleonovojnajezdi, i uopte o ratu, originalno tumaei odreene ishode, ispravno ili pogrenodonoene odluke, i slobodno iznosei svoja razmiljanja o ljudskom napretku bez nasilja.Upravo, dokumentacija do koje je doao zasnovana je na jasnim odnosima, pravilima ivrijednostima, u kojima su se prolost i njegova savremenost dodirivale, ili spajale.

Dolazio je do autentinih dokumenata, a nije ignorisao ni iskustvo iz tadanjih dana kojeje usmeno prenoeno i doprinosilo usavravanju predstava, steenih iz dokumentacije, istvaranja vizija. Nije nekritiki prihvatio ni svjedoke tadanjih ratnih i mirnodopskihzbivanja, ve ih provjeravao i uklapao u cjelinu ivota jednog (od mnogih) tekograzdoblja u istoriji ruskog naroda, kao to nije ni dokumentima stereotipno prilazio, veih je stavljao u kontekst istorijske realnosti.

Povezao je beletristiko-publistike i filozofske elemente, dokumentarizam, istraivakiupeatljivo i, ujedno slobodno tumaio postupanja linosti, izvrio filozofsko-istorijskusintezu i socijalno-psiholoku analizu istorijskih pojava, ponaanja linosti u njima, ulogumase i pojedinca, i ostvario novu vrstu velikog (monumentalnog) romana.

O romanu Rat i mir sam je pisac izjavio: Ni roman, ni poema, ni istorijska hronika,dodavi da je to knjiga o prolosti, i to to je htio i mogao izraziti autor u toj formi, ukojoj je to izrazio.

U umjetnosti, posmatranje stvarnosti je relativno, zbog umjetnike nadgradnje, sa vieslobodnog izbora, a u nauci je tanije, ali probleme realnosti rjeava na zadovoljavajui


11/35

nain. Iako ne podlijee nijednoj klasinoj anrovskoj odrednici, ovom ogromnomTolstojevom djelu dominantna je osobina romana koja ga tako sigurno determinie.

U njemu su, uz retrospektivne evokacije, slike bitaka, kompletne brojne linosti (izrazliitih slojeva) dati i likovi ljudi (u ratnim i mirnodopskim prilikama), koji su se pred

najezdom neprijatelja pribliili jedni drugima i osjeali ravnopravnim, a iji jemotivacioni sistem-univerzalnost traginosti sudbina. Pored ljubavi prema domovini,paralelno ide ljubav prema svom domu, prema svojim ukuanima, pjesmi-lirici i eposu,prema ivotu uopte. U romanu je svuda nadahnuto, potresno, uzbudljivo i doivljenooblikovana tema rata, izvrena usaglaenost epskog dogaaja, ivotnih tokova, socijalnihuslova, psiholoke analize i humanizma.

O Ratu i miru Gonarov je u pismu Turgenjevu (a i drugim prijateljima) javljao da sepojavio Tolstojev roman, koji obuhvata gromadni dogaaj, istorijsku galeriju velikih licanaslikanih prirodno i ivom kiicom velikih majstora, te da se njegova umjetnost rijeimoe uporediti sa starogrkom epopejom Ilijadom. Zakljuio je (u pismu Turgenjevu):

Grof je postao pravi lav knjievnosti!Davno je kazano i opteprihvaeno da Tolstojeva naracija u Ratu i miru tee mirnokao to mirno vjekovima tee rijeka Volga, ali da pripovijedanje o ivotu nema nipoetka ni kraja.

Kada je Tolstoj stvorio estotomni Rat i mir, o junacima koji ive paralelno sdogaajima velikog istorijskog znaaja, istovremeno interesantne (ali po obimu manje)romane pisali su Gonarov, Turgenjev i Salatkov-edin, dok je Dostojevski vebrzometno napisao vei broj romana koji su i po znaenju i obimu veliki.

Uoi samog rata konstantno su kruili znaci koji su ga nagovjetavali, i on izbija inastavlja se s uasnim prijetnjama o narastanju nesree. Pala je i zvijezda repatica i ratse rasplamsao (1812. godine). Mnogo je pogibija, hromih pjeaka, nosila s ranjenicima,mnogi su pri uzdisaju. Vodi se Borodinska bitka, u Moskvi se rasplamsava poar.Napoleon se eta po ruskim dvorcima i poziva da se potpie kapitulacija.

Stradanje i opstajanje kroz odsudnu odbranu

Objavljeno: 23.11.2012Kulminiraju ljudska stradanja do take opstanka, a izotravaju enje i slutnje,

nadmonost ljudskog duha i morala, dramatika i isprepletanost sudbina. Pisac je posebnoobradio ta pitanja i problematiku u iskazivanju ivota etiri porodice: Bolkonski, Rostov,Kuragin i Bezuhov, ije su egzinstencijalne prilike date u atmosferi koja nastaje izzgnusnutih zbivanja i one su najee tragine, izrazivi duhovnu i drutvenu spoznajusvojih junaka.

Umjetniki je transponovan svijetli lik Andreja Bolkonskog, koji posjeduje izuzetnepozitivne kvalitete - estit je, plemenit, lijep, iskren, patriota koji mata o podvigu,


12/35

humanista je i spreman na romantini entuzijazam, jakih je ubjeenja, inteligentan iobrazovan, prije svega, u vojnikom i vitekom pogledu. U danima kobnih sudbina, napragu smrti, koji je iskusio u konkretnom i metafizikom vidu dostojanstveno se dri.Njegovu ljubavnicu, odnosno nesuenu suprugu Natau Rostovu, otkriva lirskimtonovima, potencirajui emotivnu, psiholoku i erotsku dimenziju. O njoj je Tolstoj

naveo da joj nije dostojno da bude umna, ve da je iznad toga i da voli postelju. Bilaje istovremeno zaljubljena u Bolkonskog i Kuragina, i pitala je majku moe li se dvojicibiti ena?

Taman kad je nastupila najvea ljubavna romansa sa Bolkonskim prekida je rat, i ubrzose nagovjetava nova drama s traginim posljedicama. Teko ranjavanje junaka (ali sNataom nije pomueno prijateljstvo, povjerenje, podrka, nada) prouzrokuje datraginost bude totalna, jer Bolkonski umire (od posljedica ranjavanja).

Razvojni put ruske inteligencije Tolstoj je oblikovao u liku Pjera Bezuhova, koji je runespoljanjosti, neizgledan i ima poroke za koje nije kriv (vanbrano je dijete), a uz to i

druge, maloduan je, razvratan, a supruga mu ne uva ast ni ponos, ve ga vara sadrugim i poniava meu poznanicima, zbog ega je imao dvoboj s nedostojnimovjekom. Prema bolesnom ocu nema odnos kao prema roditelju, ostavljaju gabespomonog i u agoniji, neposredno pred smrt, a on se preputa ivotnoj stihiji i ide nazabavu. Ali, patriota je, uestvuje u Borodinskoj bici i suoava se sa smru.

Neposredno prije sudara s Francuzima Pjer je oduevljen rasporedom i poloajem ruskevojske na bojnom polju Borodinu, a zatim je svjedok momenta velike bitke, toka borbe injenog zavretka. Tada se kod njega javlja ideja ljubavi, slobode, jednakosti meuljudima. Postao je kompletan izvjeta s lica mjesta, dokumentarista tog prostora ivremena.

Poslije zavretka bitke oenio se Nataom Rostovom, koja je pozitivan lik, puna ljubavi,gracioznosti, sklonosti za zabavama, igrankama, puna arma da drugog opini i opsjeni.Pjerova enidba s njom simbolizuje povratak mira i miran ivot. Pjer je postao mason irjeavao pitanja o smislu ovjekovog ivota.

U Ratu i miru, kao i u drugim djelima, Tolstoj je pridavao znaaj filozofskimmeditacijama, psihikim stanjima i unutranjem ovjekovom ivotu, i smatrao daumjetniki monolog opredjeljuje ponaanje ljude, jednostavnost i smirenost. U likuPlatona Karatajeva potencirano je naglasio fatalizam ili karatajevtinu u mjeri da jepostala sinonim pokornosti, preputenosti i ljudske zavisnosti od neizbjene sudbine.Karatajev je izvjetaenost velikog-luksuznog svijeta i smisao ljudske sudbine.

Tolstoj je povukao paralelizam izmeu dva rata: onog u inostranstvu (1805-1807), ijicilj nije bio jasan, i onog u Rusiji (1812) koji je, kao narodnooslobodilaki, voen protivnapadaa, i u kojem su se kao odbrambenom, jedinstveno cio narod i ruska vojskasnano suprotstavili nasrtaju do zuba naoruane Napoleonove armije, to govori oopredijeljenosti i spremnosti naroda da odbrani otadbinu i ponos.


13/35

Nadahnuti patriotizmom, ljudi iz dvih drutvenih slojeva, koji su znali da je borbaneizbjena, s epskom hrabrou slono su ratovali protiv brojnijeg neprijatelja, koji je,bez obzira na rtve, efikasno potuen i protjeran.

Na jednoj strani estoke scene, razvrat i ubijanja, evakuacija naroda iz Moskve,

spaljivanje Moskve, a na drugoj slube boje, slavljenje pobjede i junaci Kutuzov,Barklaj - de Toli, Bagration, Tormasov, Jermolov, Miloradovi, Davidov, Rajevski idrugi. Oni su izraeni na slikama umjetnika, a i za sva vremena ovjekovjeeni suNapoleonovi neuspjesi. Tu su slike Napoleon na Paklenoj gori, Napoleon u Rusiji,Napoleon I na borodinskom uzvienju, Bjeanje Napoleona iz Moskve - vraanjestarim Smoljenskim putem, Na velikom putu - odstupanje, bjeanje i druge.

Stihija kao pokreta istorijskih deavanja


Veinu ruskih vojnika i Napoleonovih poteza i neuspjeha naslikao je Veragin, dok jekompozitor Prokofjev u istoimenoj operi doarao mnoge motive iz Rata i mira.

Tolstoj je u romanu na specifian nain dao i filozofiju istorije, odnosno filozofskoshvatanje pokretakih snaga istorijskog procesa. Smatrao je da se sposobnost odreenelinosti ogleda u uklapanju u jedinstveni tok, te da nema potrebe da individualnodjeluje. Po njemu, tok svjetskih dogaaja zvisi od podudarnost i svih uesnika, ... adjelatnost istorijskih linosti nije proizvoljna i unaprijed odreena. U tom kontekstuautor dodaje da istoriju pokree i nesvjesni elementarni ivot narodnih masa, koje sepasivno potinjavaju volji sudbine ili privienja, kao i snage ivotne stihije nastaleBojom voljom i istorijskom neminovnou, koja je, u osnovi, pokreta svega, iako

uvijek postoje snage, koje mogu imati mo da se suprotstave takvom toku, ali su osuenena propast. Zbog svega toga neophodno se odrei nepostojee slobode i priznatizavisnost koju osjeamo.

Kroz likove Napoleona (obogotvorenog vojnikog genija) i Kutuzova (veproslavljenog vojskovoe) daju se komparativne paralele njihovih osobina, postupaka,pogleda, izraavanja (govora), naina kako vre digresije i paralelizam. Suprotstavljenesu vojskovoe - agresivni Napoleon i komandant ruskih odbrambenih snaga Kutuzov.


14/35

Vojskovoe su kontrastirane: jedan je oduevljeni privrenik svoje domovine i svoganaroda, a drugi na sebe preuzima ulogu ubice i porobljivaa drugih naroda, koje smatraniom rasom i primitivcima. Doavi do Paklene gore, nadomak Moskve, rekao je da jeona azijatski grad sa bezbrojnim crkvama. Kutuzov u njoj vidi simbol ruskog duha inadu pobjednika.

Na Borodinu, rano ujutro pred poetak bitke, Napoleon razgleda porodini album, aKutuzov (sa ruskim vojnicima), pred ikonom, kojoj se do zemlje klanja, moli se Bogu.Vjerovao je u pobjedu, jer je poznavao karakter i skromnost ruskog naroda, vojnikuhrabrost, ast i smirenost.

Kutuzov ali poraene i nastradale francuske vojnike, jer u njima vidi nedune ljude,uvuene-mobilisane u rat, a preduzimljivi i energini Napoleon je poroan i tetan, jersije zlo i rui ivot. Takvi ljudi ne stvaraju istoriju, ve vraaju njen hod unazad. Istorijumogu da stvaraju oni koji umiju uticati i uklapati se u tok dogaaja (to ni priblino nijesluaj sa Napoleonom Bonapartom).

Na vie mjesta u romanu je dato unutranje-psihiko stanje Napoleona, posebnoraspoloenje povodom uspjeha u Borodinskoj bici, kada je uprkos pobjednikomulasku u Moskvu shvatio poraz i naredio povlaenje. Najtipinije osobineNapoleonovog karaktera i duhovne sposobnosti saznaju se iz razgovora saAleksandrovim (carskim) izaslanikom Balaovim, koji je odmah uoio da Bonaparta nijeni mnogo pametan ni veliki politiar, kao i da se ne dri istine, kada je asnom rijejutvrdio da s druge strane Visle ima pet stotina i trideset hiljada ljudi, a da zaboravlja data njegova asna rije nije nikada imala vanosti, dodajui: Napoleon bjee u onomstanju razdraljivosti u kome ovjek treba da govori, govori i govori, samo zato da bisamom sebi dokazao svoju pravinost...

I dalje: Vidjelo se da je Napoleon ve odavno bio uvjeren da nije mogue da onpogrijei. Kutuzovu je napisao pismo, u kojem nema ni traga od zamisli s kojima jeuao u Moskvu - da e usreiti taj grad.

Egzistirajui kao sebina sladunjava uzvienost, egoista, zaslijepljeni osvaja, kojiprotivurjei moralnom idealu ovjeanstva; hvaliui se, uzdie svoju linost iznadsvega. Brbljivac je, razmee se rijeima, izraava se visokim stilom i ini mu se da svena svijetu zavisi od njegove volje.

Napoleonova spoljanjost (tijelo, lice, ramena, odjea, obua) data je u pretposljednjemdijelu romana: Naglo se otvorie oba krila na vratima, sve se utia i iz kabineta se zauesigurni, odluni koraci: to je bio Napoleon. On je upravo zavrio toaletu i bio je spremanza jahanje. Bio je odjeven u plavi mundir ispod kojeg se vidio bijeli prsluk koji jepokrivao zaobljeni stomak; na sebi je imao bijele pantalone od jelenske koe koje su mustezale butine kratkih nogu, i kratke izme sa irokim sarama. Njegova kratko oianakosa je upravo bila oeljana, ali je jedan pramen padao i pokrivao sredinu njegovogirokog ela... Uao je brzo kao da je podrhtavao na svakom koraku i glavu malo viepodigao. itava njegova odebljala niska figura sa irokim leima i stomakom i grudima


15/35

koji su i mimo volje malo izbaeni naprijed podsjeala je na one vaneetrdesetogodinjake koji su proivjeli u svakoj njezi.

Stvaralaki vrhunac s Anom Karenjinom


U liku Kutuzova izvajan je vojskovoa koji je olienje nacionalne stihije, ali koji, zarazliku od Napoleona, veoma malo (i to sasvim jednostavno) govori. Autor pripovijeda onjemu, njegovoj strategiji i taktici. Kutuzov zna da se radi o narodu, odnosno o narodnojsvijesti, o tome da ne moe biti povrijeen ako se nije pokorio iznutra i ako nije priznaosvoj poraz. On je plemenitih, realnih pogleda i kritian prema ruskoj plemiko-kmetovskoj tradiciji. Prisutno mu je saznanje o visokomoralnoj snazi ruske vojske, kojae izvojevati pobjedu nad zavojevaem. Od kolskih dana je znao da ishod bitaka nerjeava volja glavnokomandujueg, ve nesalomivi duh vojske, da je narod tvoracistorije i istorijskih dogaaja, da je neizbjean tok dogaaja jai od

glavnokomandujueg.

Vojskovoa Kutuzov, i u najteim prilikama, nalazi se u svom uobiajenom stanju,moda malo naglaenom u trenutku velike ratne napetosti. Njegovo dugogodinjeratniko i ivotno iskustvo ovaploeno je u vojnikoj doktrini da ishod bitaka rjeavasnaga koja se naziva vojniki duh, da je vojskovoa duan da shvati opti tokdogaaja, slijedi i izraava patriotski duh svoje armije. U autentinim junacimaBorodina, Tolstoj vidi olienje religioznog savrenstva hrianske savjesti i junatva.

Uzvienost takvog ideala pripada najobinijem i najjednostavnijem vojskovoi. PoViktoru klovskom, po opisu vojskovoa Tolstoj je i sam postao vojskovoa umjetnike

knjievnosti. To proizlazi i iz snano datih slika borodinske bitke i evakuacije Moskve.

Roman Ana Karenjina Tolstoj je pisao etiri godine (1873-1877) i izlazio je unastavcima. Kao cjelina tampan je 1878. Djelo je, po ocjeni knjievnih istoriaravrhunac Tolstojeva stvaralatva.

Kao glavnom opsesijom Tolstoj se pozabavio pitanjima iz branog ivota, odnosnoodnosima (nevjerstvom) u braku, razlozima za rastajanje suprunika, procesima


16/35

meusobnog unitavanja, irim ambijentom porodinih (ljubavnih) odnosa. Obuhvata iporodine i socijalne prilike stanja i kompleksnu problematiku vie drutvenih slojeva,teinu i neprirodnost rasturanja porodice.

Tolstoj obuhvata vie fabularnih linija: Karenjin-Ana, Oblonski-Doli, Ana-Vronski,

Ljevin-Kiti, meu kojima su osnovni za kontrastiranje Ana-Vronski i Ljevin-Kiti , a uulozi dopunavanja su kao drugorazredne paralele Oblonski-Kiti, na koje se odnosipoetak romana (kao i na nesreu Karenjina i ostalih): Sve srene porodice nalik sujedna drugoj, svaka je nesrena porodica nesrena na svoj nain, a najee zbog ljubavii stanja u braku, nevjerstva i drugih nesrea. Slikajui konkretne brane problemeobuhvatio je i ira drutvena zbivanja, drutvenu krizu i iru ivotnu problematiku.Priznat je uspjeh ovog romana i ve je davno reeno da je jedan od najitanijih inajuticajnijih romana svih vremena. Obraene teme pisca su interesovale jo od poetkabavljenja knjievnou, kao to su pitanja ivota i smrti, smisao i cilj ivljenja, braniivot, ljubav i srea, plemstvo, odnos grada i sela.

Po veini interpretatora, roman je protkan osnovnim drutvenim, socijalnim, ljubavnim,psiholokim, etikim i drugim nitima, s inkorporiranim dramama i irim sudbinamaglavnih junaka u trouglu Karenjin-Ana-Vronski. Antiteza u kompozicionoj formi romanaobezbjeuje se iskazivanjem patrijarhalnog posjednikog ivota (na liniji Ljevin-Kiti), najednoj, i gradske kulture (na liniji Ana-Vronski), na drugoj strani. U karakterima suvidljive suprotnosti i one opredjeljuju sudbine glavnih junaka i kristaliu vorna pitanjanjihove egzistencije. U paralelama povuenim izmeu Ane i Vronskog, moe se vidjetida je Ana nesebina i puna optimizma, ponaa se u duhu novih dana irinekomuniciranja, iskrenosti, radosti, ljubavnih romansi. ivi u raznim ambijentima: u kui,prirodi, na igrankama, putuje u inostranstvo, koristi povrna ivotna zadovoljstva, alidoivljava i oajanja i patnju i, propada.

Vronski je sebinjak i tei samo za svojim boljim tretmanom, a uz sve to ne razumijeAnu. On je eznuo za veim poloajem, a nije se mnogo zamarao u poslu, i umjesto daradom zaslui unapreenje, pribjegava prozirnoj taktici kao da toboe nije zainteresovanza poloaj. Pridravao se neobuzdanog, donekle boemskog stila ivota i esto bivao naraskonim hipodromima. I pored sve njegove taktinosti i lukavstva, skromnih jeintelektualnih mogunosti, a nedostaje mu i srdanost.


17/35

Ljubav, elja, mrnja nevjerstvo i pratanje


Kako sam naslov govori, to se vidi iz cijelog sadraja, osnovno bie i glavna junakinja je

Ana, lijepa, privlana, mlada ena, snana i puna zanosa, energinih i pravilnih pokreta.Uprkos oekivanjima da e obratiti veliku branu stegu i vjernost u braku, Tolstoj je uovom romanu odabrao ensku senzualnost, slobodu, nevjerstvo, pokazao velike ljubavne(i seksualne) strasti nevjerne ene, ali i njene dileme, lomove i tragediju.

Ana po svojim temperamentnim udnjama prema ivotu i slobodi osjeanja suprotna jemuu Karenjinu, koji se hladno i rutinski ponaa i rasuuje. U braku s Karenjinom, njensvijet je skuen i ona je superiorna, ali pati, uglavnom, zbog nastalog spleta (i zapleta)vie okolnosti u sferi moralnih normi i postupaka. Nije voljela inovnike poslove nibirokratiju kojoj je Karenjin pripadao.

Karenjin, ponien i uvrijeen, svjestan eninog tekog prestupa, razapet je izmeu velikeljubavi, mrnje i neizvjesnosti. To je psihotransferni sluaj ljubavi, elje, mrnje,nedoumice, pratanja. On je sa svoje strane tolerantan prema Aninim odlascima kodVronskog, uvijek je spreman da je primi i da joj oprosti.

Kasnije, poslije putovanja Ane sa Vronskim po inostranstvu, shvatio je da je vienemogu njen povratak kui. Taj ogromni i viestruki splet okolnosti ini da je Anauesnik u vie radnji koje roman obuhvata.

Srea koju su Ana i Vronski nali na posjedu Ljevin i Kiti, tie se, na odreen nain, iAne. Konstantin Ljevin je polimorfan lik (kao to je, iako razliito, polimorfan i Anin

lik). Njegova idejna shvatanja i postupci nijesu statini, ve su u dinaminoj evoluciji,dok je njegov brat Nikolaj sasvim drugaiji (s jednim je, prilino revolucionarnimpogledom).

ivot na selu, ispunjen radom, pisac je suprotstavio ubitano parazitskom gradskomivotu, a ljubav, koja rezultira uzajamnim potovanjem i ispunjenu zadovoljstvom useoskom radu, suprotstavio je ljubavi koju vodi posrnula aristokratija (kakva je ljubavizmeu Ane i Vronskog). Ljevinove ideje i postupci blii su Tolstojevoj ideologiji, i


18/35

ubijeenosti, da je ovjek u obavezi da bude istinit i dobar, bez obzira na prilike kojega u takvom drutvu nagone na lukavstvo i prilagoavanje interesima. Spokoj dui i mirispunjenog srca Ljevin je naao na posjedu. Autentini koloritni pejza i kosidbaobezbjeuju dodatnu knjievnu auru.

Pieva opta kritika usmjerena je na plemiku klasu, kojoj i on pripada, na njene brojnenedostatke i poroke: licemjerstvo, birokratizam, karijerizam, brakolomstvo, egoizam.

Sudbina glavne junakinje i njene zablude su u istoriji tragedije ene, jer jepatrijarhalno drutvo nosilo u sebi brutalnost postupka prema eni, a to je nastavljeno ikasnije, posebno u sredinama okovanim feudalnim kanonima. U dekodiranju uzrokaAninih postupaka, Tolstoj donekle opravdava svoju junakinu i njene ljubavne avanture,tim vie to je njen novi brak sa Vronskim ubrzo dobio udne tokove i proticao u udnomznaku i zahlaivanju odnosa Vronskog, kao amoralnog ljubavnog udaka. Ana, iakoprolazi kroz teke peripetije, trai i daje sreu, ali su i velike prepreke na tom putu. Unjenom liku, dok nije ni slutila to je eka, djelimino se odslikavaju pojedine osobine

sadrane u liku Natae Rostove, jer je i Ana u poetku optimista i, predajui se lakimstrastima, vjeruje da je srena.

Tek stigavi iz Petrograda u Moskvu naila je na prve tekoe, vidjevi kako je njen bratOblonski prevario svoju enu (na drzak i podmukao nain) s kunom prijateljicomFrancuskinjom. On je nakon toga molio svoju sestru Anu, udatu Karenjin, da ga pomirisa zakonitom enom, u emu je ova imala uspjeha. Kod brata se upoznala sa Vronskim,gdje se kao zaljubljenik sastajao sa svastikom Oblonskog, koja je jo jae bila zaljubljenau njega. Meutim, Vronski je od tada bio zaljubljen samo u Anu, pa e se svastikaOblonskog Kiti udati za Ljevina.

Poslije posjete bratu Oblonskom, Ana se vraa vozom iz Moskve u Petrograd, elei dato prije vidi sina Serjou i mua Alekseja Karenjina. Ujedno se sjetila i sluajnog susretasa Vronskim, osjetivi kako e se u svakom trenutku neto u njoj pokrenuti, to jepojaano saznanjem okolnosti da se i on nalazi u tom vozu i da je prikriveno prati. I kodAne se javlja ljubav prema njemu i zasniva ljubavne odnose s njim, koje je u poetkupokuavala da prikrije, ali joj to ne dozvoljava arka strast, koja je obuzima u novojljubavnog vezi. Zajedno su kod Ane (kao i kod mnogo drugih ena) sladostrae kaosnana orgija i ukorijenjeno osjeanje materinstva i ljubavi prema svom djetetu.


19/35

Majstorsko oslikavanje duevne raspoluenosti

27.11.2012

Ana nije samo bahantkinja, ljubavnica i prestupnica, ve i majka. Snaga materinstva

odlijee iz njenog bia i kada prua svu ljubav Vronskom. Zbog te strastvene i smrtnezaljubljenosti u Vronskog ostavlja mua i sina, i ostaje bez privilegovanog poloaja kojiuiva kao pripadnica stalea aristokratije iz kojeg potie i u kojem je formirala navike.Mislila je da je u Vronskom dobila i ljubavnika i prijatelja. Aleksej Karenjin je, kaohumanista, bio spreman da, u odreenim situacijama, primi u kuu s ljubaznou i njenogljubavnika.

Putovanje Anje i Vronskog u Italiju, gdje su se zadrali krae vrijeme, donijelo im jeprivremeno osjeanje sree, jer ta sredina nije znala nita o njihovoj ljubavnoj (i razornoj)vezi u prolosti, ni o sadanjosti, a kada je ivjela na imanju Vronskog (sa kojim je imalaki), njen plemiki stale stalno je osuivao. U ivotu s Vronskim, bez svoje krivice, nije

dobila ono to je oekivala.

Simbolika je nagovjetavala da je Ana spoznala svoj poloaj i nesreu. Tragika se nazireod samog poetka nizom razliitih spoljanih (vidljivih) elemenata. Pisac se udubio umnoge tajne i nesvjesne stihije i dodirnuo pitanja trajne dvojnosti (raspoluenosti) ljudskedue i linosti. Ana je, osjetivi blizinu smrti, pojmila da sve vie voli prvog mua Karenjina, pa je rezonovala: On je dobar. On sam ne zna kako je dobar. Niko to ne zna.Samo ja to znam i zbog toga mi je teko. Treba znati njegove oi, i Serjoa ima iste oi ija ne mogu da mu pogledam u oi zbog toga. Cijenila je njegovu pobonost i iskrenost,ali nije bila zadovoljna njegovim izgledom i skuenou: U pravu je... Razumije se, onje uvijek u pravu, on je hrianin, on je velikoduan! Da, nizak je. Gadan je ovjek. I to

niko osim mene ne shvata i nikada nee ni shvatiti... On je osam godina gazio moj ivot,kako je zgazio sve to je u meni bilo ivo... On nijednom nije pomislio kako sam i ja ivaena kojoj je potrebna ljubav...

Iako su kod Tolstoja rijetka privienja i snovi, ipak se u Ani Karenjinoj dotakao tihskrovitih pojmovnih oblasti psihikog ivota.


20/35

Vronski je, ve poslije prvih branih avantura, usnio san, kakav e usniti i Ana. Ovizuelnim prizorima koji su se zbivali i taloili u snu Vronskog i romanu se kae: On seprobudio u mraku drhtei od straha i brzo je zapalio svijeu.

- ta je to? ta? ta je ono onako grozno to sam vidio u snu? Da, da. Bio je to ini se

neki sitni muik sa prljavom upavom bradicom, on se tu neto vrtio, nagnuo seodjednom naprijed i na francuskom jeziku izgovorio neke udne rijei...

Ana mu je poslije vie dana ispriala svoj san na osnovu kojeg su se kod nje pojaviladramatina talasanja duha i ubjeenja da e ubrzo umrijeti. Kada mu je priala o snu (kojije identian njegovom), on je uvjeravao da je san to i mitoloka besmislica i glupost.Ona je nastavila da pria o haotinosti i emeru snovienja, kako je u uglu njene spavaesobe stajalo neko udovite, i nastavila: I to neto se okrenulo i ja sam vidjela da je tonekakav muik sa upavom bradicom, sitan i straan. Htjela sam da pobjegnem, ali on senagnuo nad torbom sa stvarima...

San esto potie iz realne stvarnosti, vizija, elja, straha i ima svoj znaaj u povezivanjuokolnosti u kojima ive oni koje povezuje uzajamna ljubav, ali i prepreke na putuostvarivanja ivotnih elja.

Pored niza zavrzlama i svaa sa Vronskim, koje su postajale sve ee i, njegovo hladno dosaivako dranje prema njoj davalo je neposredan povod Aninom oajanju, koje jeuveavala do traginih granica i okolnost to je prevarila starog mua, a i niz storija meutraginim ljubavnicima (novim suprunicima) imale su uticaja da se odlui nasamoubistvo. U tekim danima, poslije burnih provoda, a pred njenu teku zamisao otajnom rastanku, suze su joj stalno tekle kada je bila sama (pa i pred Vronskim). Zbogpometnji, u kojima se njena strast ispoljavala, nala se u oajnom stanju i kao posljednji

izlaz u razrjeenju ivotnih tekoa bio je njen slobodan izbor samokanjavanje.I pored razumijevanja, autor ima u vidu mjeru moralno doputenog u svom vremenu ine oprata junakinji za olako odavanje strastima i za naputanje sina, kao ni za okolnostito je ljubavnica u njoj pobijedila majku i neobuzdanoj ljubavi podredila iskonskemoralne obaveze. U tom smislu je i zagonetni epigram iz Poslanice apostola PavlaRimljanina: Mnje otmeenije, i Az vozdam, koje se smatra kao najtee mjesto uromanu i razliito se tumai, kao nerjeiva zagonetka.


21/35

Jevanelske ideje koje su potresle Rusiju

28.11.2012

Ovdje se na osvetu ne gleda sa zemaljske take gledita, ni kao na privatnu stvar, ve

je u Bojim rukama: Osveta je moja, ree Gospod, i ja u je izvriti. Proizilazi da jenapravljen grijeh za koji ne kanjavaju ljudi, ve Bog kroz samu grenicu. Njen starimu Karenjin je irokogrud i nije osvetoljubiv, jer sve prata. Oprostio je i Ani iVronskom i srdano mu, iako je izvrio preljubu nad Anom, stisnuo desnicu, s osjeajemhrianske velikodunosti.

Kada se odluila na samoubistvo, ula je u voz i sa platforme izmeu dva vagonazagledala se u metalne tokove i ine. Vidjela je staria (muika sa upavombradicom) kako neto barata oko metala i govori one nerazumljive francuske rijei.Znala je da joj je ostalo jo samo nekoliko sekundi do smrti.

Na platformi osjeala je kako se zemlja pod njom trese. Kada se nagnula i zakoraila dase baci pod tokove, uasnula se od toga ta ini i pokuala da se vrati, ali bilo je kasno,nala se pod tokovima teretnog voza.

San se ostvario, kao i autorova ideja da ljubav ne moe biti iskljuivo tjelesna, jer je utom sluaju sebina i da razara umjesto da stvara.

Kod dobrog dijela interpretatora romana pri graenju paralela izmeu Ane i njenogzakonitog mua Karenjina, obino se polazi od toga da je on od nje stariji dvadesetgodina i to se smatra polaznom takom drame koja se kasnije odigrala u porodici.Njegovu krivicu vide i u okolnostima to se samo posvetio karijeri, postao suvi birokrata

i tipini predstavnik i stub prestonike birokratije. Daleko od stvarnog ivota stvarao jeudne navike iz vizije papira.

Roman sadri, a to su uoili mnogi kritiari, teoretiari i istoriari knjievnosti, koji suanalizirali i estetski tumaili, umjetnike, idejno-politike i moralne pieve poruke, kojese mogu iskristalisati i saeti u nekoliko stalno isticanih odrednica: da je dunost eneda se rtvuje za porodicu (kao Doli), da se inovniko ponaanje ne unosi u porodicu,uloga plemstva treba da bude znaajnija, vraati se iskonskom pozivu organizatora


22/35

seoskog gazdinstva, uz naputanje nemoralnog i degenerisanog gradskog ivota,temeljito izmijeniti odnose meu ljudima i izmiriti interese izmeu seljaka iposjednika, kao i uvoditi i uvrivati kod svakoga obavezan zdrav rad, hrianskuljubav i tenju za linom odgovonou i samousavravanjem, te spoznati da zagrijehove stie Boja kazna.

Knjievni kritiari, u Tojstojevo doba, pisali su (a to je kasnije potvreno) da je u AniKarenjinoj Tolstoj iscrpio kazivanje u velikoj formi, jer je do maksimuma iskoristiominuciozne postupke reljefnog detaljisanja.

Poslije linih kriza Tostoj je pribjegao novim oblicima i pisao pripovijetke po uzoru nanarodne prie. Istovremeno, ali znatno due radio je na traktatu o umjetnosti, koji je uotrom treperenju i usmjereno protiv autoriteta i prihvaenih tradicija.

Kriza koja je kod Tolstoja nastala po zavretku Ane Karenjine kulminirala jeosamdesetih godina, kad je uoavao protivurjenosti i prazninu svijeta, osjeao

promaenost i uzaludnost nastojanja za ostvarivanje ideala, izraavao sumnju da edrutvo preduzeti mjere za poboljanje seljakog poloaja, pa je, s pozicija ruskogpatrijarhalnog seljatva, kritikovao velike privilegije ekonomski jaih slojeva i ruskuupravnu strukturu. Naavi se u procjepu religioznog vaspitanja i spoznavi ulogu crkveu ouvanju nepravednosti moralnih izopaenosti suprotstavljao joj je religiju zasnovanuna neiskrivljenom jevanelju, odnosno na dvije jevanelske premise: ljubav premaljudima i neprotivljenje zlu nasiljem, to je strastveno propovijedao.

Jevanelske postavke su se, u razliitim vidovima, pojavljivale u svim kasnijimTolstojevim ostvarenjima. Njegovo uenje (tolstojevstvo ili tolstojevtinu) poznavalisu mnogi, a imalo je glasne pristalice i odlijegalo je u Rusiji, i u svijetu, a pojedinci (i

grupe) su dolazili da se vide s genijalnim piscem i da u dijalogu nau rjeenje zaivotne nevolje.

Nije mu bilo milo kada se govorilo o tolstojevstvu (tolstojevtini) i to je energinoporicao: Nikakvog tolstojevstva i mojeg uenja nije bilo, nema ga i nee ga biti, ima(postoji) jedno vjeno, sveopte, optesvjetsko i vasionsko uenje istine, za mene i za nassve jasno izraene u Jevanelju.


23/35

Dramski pisac koji je isprva bio zabranjivan

29.11.2012

Tolstojeve drame, nastale tada, i kasnije, imale su izraenu drutveno-angaovanu

tendenciju, a stvarao ih je i zbog toga to mu se inilo da e njegove moralne sentence spozornice efikasnije i oiglednije iskazati, djelovati i rairiti svjetlost na gledaoce, negoto na itaoce djeluju pripovijetke i prie, pa je s velikom energijom i nestrpljenjem radiona tome da knjigu, posebno onu koja sadri dramsku radnju uini pristupanom cijelomsvijetu, da vrata dramskih poruka budu otvorena za cio svijet.

Stalna Tolstojeva uznemirenost, miljenje o zainteresovanosti publike za dramskuumjetnost, o kojoj je smatrao da je u kontrastu sa sporou djelovanja ostalih knjievnihrodova i vrsta, ima samo djeliminu osnovu, na koju se naslanja spektakularno izvoenje,kada djeluje razgovjetnije i efektnije, sa vie izrazitih estetskih mjesta u izotrenimdijalozima, jasnim mislima i odgovarajuim uglovima. Ispoljio je snalaenje u svijetu

dramske klasike i ve bogate ruske dramske batine.

U Moskovskom hudoenstvenom teatru, zahvaljujui pozorinim ljudima, posebnoakterima izvoaima drame, dolo se do razumijevanja Tolstojevih tendencija isagledavanje vanosti, odnosno saznanja da je pozorite neprevazien faktorkomunikacije meu ljudima i u knjievnosti. Procvat njegovog dramskog stvaralatva jedruga polovina osamdesetih, kao i posljednja dekada XIX vijeka. Moralna linost junaka,odnosno problematika moralnosti, obraeni su podrobno.

Posebno je to iskazano u drami "Carstvo mraka", prevedenoj i kao "Vlast tame". Ovadrama, napisana 1886, tampana godinu dana kasnije, bila je zabranjena u Rusiji i prvi

put je prikazana u Francuskoj (Pariz) 1888, a u Rusiji u privatnim kuama 1890. i tek1895. godine u pozoritu. To je uzbudljivo djelo o dramatinim dogaajima, vaanparametar sivila, neznanja, tame. U njoj je savladao tekoe, usaglasio metode i psihikeanalize sa zakonima scene, a unutranji monolog pretvorio u pozorini. Akim i Mitri sudva razliita karaktera, tipina za obine ljude.

Sam naslov drame je iz Jevanelja po Luki (glava 22), gdje se Isus obraa starjeinamaljudskim i elnicima hrama, meu kojima je i Juda, koji ga je prethodno izdao poljubivi


24/35

ga u ruku. Isusu je bilo udno to ranije kada je svaki dan bio sa njim niko na njega nijedigao ruku, a sada su doli s noevima i kolevima, dodavi: "Tjeper vae vremja i vlasttmi", znai: "Vrijeme kada caruje tama, bezakonje i zloba".

U Nikiu je u februaru 1928. godine, u novoosnovanom Narodnom pozoritu izvedena

Tolstojeva drama "Vlast tame", povodom stogodinjice roenja slavnog pisca.Ova Tolostojeva drama je vie od ostalih, iako ni one nijesu bile bez uticaja, inspirisalavie jugoslovenskih knjievnika (Tucia, Galovia, Kosora) da stvaralaki obradeTolstojeve uzviene dramske ideje, divne i sublimne oblike borbe i na drugim prostorima,razlinim uslovima u svim vremenima i tronostima ivota.

Drama "Plodovi prosvijeenosti" prvi put je izvedena u Jasnoj Poljani u decembru 1889.godine. To je komedija, u kojoj, po uzoru na Gogolja, stvara kominu predstavu odrutvu ("ljudsku komediju"), ali njen cilj (ni junak) nije smijeh, niti ima tendenciju dautjei i nasmije publiku, ve da pred nju postavi ozbiljna drutvena i moralna pitanja. U

njoj kao vinovnici ne nastupaju ubice i lopovi, ve ustrojstvo i vii slojevi. Kroz ironijugovori o "bodrim", "vedrim", "razdraganim" i duhovitim" ljudima. Podvrgao je ironiji isatiri "kreatore i sljedbenike nadri-nauke" o saniranju stanja u drutvu, kao i uticaj"nezdravih" dogaaja koji su esto "produkt civilizacije". Na sceni su sudbonosnerealnosti suprunika Gimur, u kojima je mu simulirao samobuistvo i time "oslobodioenu da se uda za voljenog ovjeka", ali je taj "scenario" doivio fijasko.

U "pauzama" koje su nastajale u dramskom stvaralatvu, paralelno su nastale znaajneTolstojeve pripovijetke i prie: "Dva starca", "Dva husara", "Od ega ljudi ive", "SmrtIvana Iljia", "Platonomjer", "Gazda i sluga", "Krajcerova sonata", "Krivotvorni kupon" idruge. Pisane su intimnom vizurom i sloenom ekspresivnom i jezikom aparaturom,

pune moralnih pouka, maksima i viesmjernih impulsa, i oduevljavale su itaoce uRusiji i ire.

Filozofska Tolstojeva misao protkana je u cjelokupnom sadraju povijesti "Smrt IvanaIljia" (1886). Po srijedi je umiranje obinog ovjeka, koji niti je kome pomogao nitiodmogao. Ova njegova najdua povijest, potresna i stravina, govori o glupom ivotu (uslubi i krugu porodice) sudije karijeriste, ija su postupanja "sasvim obina, ali i udna"u mjeri da mu je ivot postao uasan. I njegova smrt je tragina i "uvredljiva", kao i samivot.

Ideja o religiji koja bi nudila raj na zemlji

30.11.2012Ivan ("Smrt Ivana Iljia", 1886)) nije bio neki talentovan ovjek, ali ni primitivac, veobian i normalan, tim prije to je radne obaveze ispunjavao sa dosta taktinosti, najvieiz elje da ostvari slubenu karijeru. Prve godine slube ispunjene su dodvoravanjem(naelniku i, donekle, njegovoj supruzi), ali se nije bavio podmiivanjem. Poboljao je


25/35

svoj materijalni poloaj i doao do raskonog stana, ali je, prilikom njegovog ureenja,pao sa stepenica i povrijedio se.

U kui postepeno nastaju pukotine izmeu njega neizljeivog, i zdravih lanovaporodice. Sve due vremena ostaje sam u kui, tone u sitniavu svakodnevnicu, pritiska

ga samoa i dosada. Suoava se sa smru i (u osami) samo misli o njoj. Vidi da u takvomivotnom stanju smeta drugima da ive u dobru i zadovoljstvu. Nije ga posjetio niko odkolega sa kojima je radio i bio u prijateljstvu. Jedino ga je pazio sluga Gerasim. U tombezizlaznom oajanju vidi ta su ljudi, pa i oni najblii. Osjea strah od onoga to e biti ishvata svu besmislenost onoga to je bilo. Kada je umro niko ga nije alio, ve je svima"laknulo", a ljudi s posla su mislili kako da zauzmu njegov upranjen poloaj.

Praznina ivotarenja izraena je u pripovijetci "Gazda i sluga". Umjetnik je transponovaosegmente mentaliteta emotivino i moralno poremeene sredine, popravljene kad je vekasno. Ta tematika tih godina, iako nikad nije dominirala, bila je zastupljena i kod drugihvelikih ruskih pisaca. Gazda hoe da iskupi grijeh spaavajui "grijanjem" svojim starim

ohlaenim tijelom "zamrzlog slugu" i uspijeva da slugu spasi, a on umire.U "Krajcerovoj sonati" tematika je brak, ljubomora i muzika, koja na ljude ne utieuvijek stimulativno, ve, naprotiv, ponekad djeluje ubitano, i velom tajne stvara i iritirastare rane, doprinosi patnji i nesrei, a komunikacije esto ne ostavljaju dobre, ve bolnetragove.

O tome se saznaje kada saputnik u vozu za Petrograd pria da je iz ljubomore ubio svojuenu, a ta pria podsjea pisca na njegovu nevolju, jer se sve, izuzev ubistva ene,"poklapa" s njegovom biografijom, pri emu dolazi do pomisli da su "brane vezeproklete".

Kada je pisao "Krajcerovu sonatu" Tolstoj je na dui razgovor, odnosno "debatu", primiopredstavnike jedne amerike sekte koja je zahtijevala ukidanje seksualnih odnosa. Nije sesloio sa njihovim stavovima, ali nije negirao da oni mogu biti "razboritiji od ustanovebraka".

U toj povijesti, koja je izazivala razliite reakcije kritiara na jednoj strani pohvale, nadrugoj kritike, upuena je kritika visokom drutvu, a i njegovoj eni Sofiji. Da se radi onjoj i samom autoru otkriva se u Sofijinom "odgovoru" i "opisu" kako se "bogata-grof"u trideset i petoj godini "oenio djevojkom od osamnaest godina". Zbirka povijesti, ukojoj se nalazila "Krajcerova sonata" bila je zabranjena, ali je car Aleksandar III tuzabranu skinuo, upravo, na Sofijinu molbu.

Surovost vojne discipline i nehumane postupke u nikolajevskom vijeku izrazio je u,relativno, kratkoj prii "Poslije bala", koja obiluje psiholokom analizom i brzimzaokretima. Obrauje zaljubljenost Sergeja iz Kazanja i ki vojnog naelnika, saozbiljnim namjerama da se s njom oeni. Ali vidjevi kako njen otac rukovodikanjavanjem vojnika odrekao se braka. I u ovoj pripovijeci, iako je njen sadrajjedinstven, kontrast je otar i ukazuje na iri drutveni kontekst tematskog i sutinskog


26/35

odreenja. Uvee su se igrali razni plesovi, a dominirao je onaj u ritmu mazurke. Ustrogom pridravanju takta i ljepoti izvoenja figura isticao se otac djevojke. Sjutra ujutro(poslije bala) mladi zamalo nije doivio nervni slom, vidjevi njenog oca (pukovnika) dakomanduje izvrenjem drastine fizike kazne nad vojnikom. Dogaaj tog jutrapromijenio je mladiev pogled i ideale, tim prije to je bio u suprotnosti sa onim koji mu

je prethodio kada su otac i ki plesom oduevljavali prisutne."Krivotvoreni kupon" izraava autorova meditiranja o tekom stanju, fenomenima zlakoje je sagledavao do najskrovitijih slojeva. Izraava tune trendove jednog surovogvremena, religioznofilozofska uenja, koja su tada imala odjeka u "neprotivljenju zlunasiljem", te vraanju iskonskom "Hristovom uenju", koje je "izvitopereno"propagandnim licemjernim propovijedanjem i "brutalnim postupcima koje je inila ruskacrkva".

Tolstoj je rano postao preokupiran milju o religiji i vjeri pri emu je nastojao da ihreformie. U dnevniku je pisao da se osjea sposobnim da osnuje novu religiju

ovjeanstva u izvornom Hristovom uenju, koja bi bila "oiena" od vjere i "tajni" ikoja bi bila praktinija i ne bi obeavala rajsko blaenstvo na nebesima, ve blaenstvona zemlji.

Otra kritika socijalnih prilika u carskoj Rusiji

01.12.2012

Uslijedila su njegova religozna djela: "Ispovijest", "U emu je moja vjera?", "CarstvoBoije je u njima", koja su izazvala nezadovoljstvo vjerskih krugova. U knjizi "U emu jemoja vjera?" pie da su kod njega pojmovi zlo i dobro "promijenili mjesto", te da

Hristovo uenje shvata na nov nain, a ne kao ranije. Ponovo je izuavao etiri Jevanelja"Novog zavjeta", to je dovelo do pojave njegovih "Istraivanja dogmatskogdogmoslavlja" i "Objedinjavanje i prevod 4 Jevanelja", koja su fundament "Ispovijesti" iknjizi "U emu je moja vjera?". Sve je to dovelo do odstupanja Tolstojevih od pogleda odcrkvenih.

U "Vaskrsenju" nijesu u pitanju istorijski dogaaji i linosti (kao u "Ratu i miru"), niproblematika porodice i braka (kao u "Ani Karenjini"), ve nastojanje da se amoralnost


27/35

aristokratije i vlasti to vie predstave u pravom negativnom svjetlu, istakne potrebapomaganja siromanim i bolesnim, kao i odbrani Hristova vjera i uenje odiskrivljavanja.

Klasna nejednakost, privilegovanost viih i obespravljenost niih slojeva ovaploeni su u

glavnim likovima, Dimitriju Nehljudovu (knezu) i Kaui Maslovoj (kunoj pomonici).Radnja romana poinje iznenaenjem Nehljudova, kao porotnika, kada u sudnici ugledasluavku koju je upropastio. Ona je pozitivnog, punog karaktera, a mnogo je detalja onjenom boravku u javnoj kui. Meu njenim posjetiocima su i oni koji joj "u ime naroda"sude. To joj daje dodatnu snagu da u surovim postupcima drugih duevno i moralno nezapada u oaj. Kada se Nehljudov prvi put sastao sa njom odmah se u nju zaljubio iitavo njegovo bie bilo je ispunjeno radou i ljubavlju. Poslije sagreenja, u Jevaneljutrai kako da ispravi ivotno zlo, dovodei Kauu do religioznog (jevaneljskog)"vaskrsenja".

I pored vaskrsenja (odnosno "moralnog otrenjenja") Kaua je ostala dosljedna da "ne

vjeruje" baronskom triku za skidanje odgovornosti. Sumnjala je u izjavljivanje i kajanjeplemia Nehljudova, jer je bilo daleko od opredjeljenja plemikog stalea. Jake emocije iKauina gorina, iskrenost, ozlojeenost, ispovijedanje, istinoljubivost, maltretiranje,tipino za ene koje su u nudi, i kazna zatvora, uveavaju njenu bespomonost.

Kajui se zbog svojih postupaka, i Nehljudov se "otrijeznio", preporodio, moralnouzdigao iznad svoje klase, nastojao da "zaslui Kauin oprotaj i iskupi grijehove", itime "moralno vaskrsne". Prvo je preivljavao griu savjesti, a zatim je za spasavanjeMaslove preduzimao i praktine korake na "vaskrsavanju ovjeka i kulture".

U romanu su zazvuale politike i socijalne tenzije i ispoljavale se u dramatinim

scenama i u eksploatisanju seljaka, a najsnanije u radu pravosua (kroz prikazivanjesuda kao "lane, licemjerne i prestupne ustanove"), crkve (kao "slukinje samodravlja"),surovosti oficirskog kadra (koji je "zaglupljen").

U ovoj romanesknoj "socijalnoj drami", kritiki je razmotrena i realno sagledana slika"komponenata" drutvenog ivota i ljudskog egzistiranja. Roman je isprepletan ifilozofijom "neprotivljenju zlu nasiljem", a snano su i objektivno izraene ivotnesuprotnosti siromatvo i zaostalost naroda, s jedne, i birokratizam i parazitlukaristokratije, s druge strane, odnosno postojea drutvena panorama. Pisac jesuprotstavljao raskonu prirodu provincijskoj stanici sa "tifusarskim vazduhom" iblijedim zatvorenikim licima "koja su izgledala kao klice proklijalog krompira upodrumu".

Nehljudov kojeg je muila gria savjesti, osjea obavezu i nastoji da ljubaznou,direktnim zalaganjem nadoknadi ono to je radio u prostitucionoj ljubavnoj aferi, kajao sezbog ranijih postupaka i nije putao Maslovu do zajednikog "preporoda" "vaskrsenja".Postao je dobrotvor, odrekao se prava na zemlju (koju je davao seljacima) i doao doubjeenja da je "u ivotu najvanije i najestitije osjeati se ne gospodarem ve slugom.


28/35

Nehljudovljevom kajanju nije bilo kraja to je estitu i nezatienu djevojku Maslovusvojim nepromiljenjim postupkom gurnuo u propast (nala se bespomona na ulici, ujavnoj kui, pred sudom i na robiji), a prilikom suenja uestvovao je u "odmjeravanju"kazne kao porotnik. Mnogo je injenica i najvanijih detalja o istranom toku i sudskompostupku. Pod teretom svojega grijeha, odnosno tekog ogreenja, Nehljudov doivljava

nervni stres, i sve svoje simpatije okree prema niem staleu, interesuje se za sve to jevezano za Kauinu sudbinu, i u razliitim prilikama (zalaganja za nju) susree se saprovincijskom i prestonikom upravom i osuenicima.

Crkva ga iskljuila, on se sam odrekao crkve

02.12.2012U treem dijelu romana pisac je dao svijet "usputnih sibirskih stanica i tamnica". Svudaje priblina slika stanja i identian ambijent kao izraz duhovne i materijalno osiromaenei moralno posrnule drutvene zajednice. Nepravde koje ine vlasti vidi kao posljedicu

nepridravanja i pogrenog tumaenja zakona, i smatra da "zla nijesu u zakonima" ("nitiu obinim ljudima"), ve "u institucijama sistema" i funkcionerima.

Otro je kritikovao cjelokupni poredak, zlodjela i prljave mahinacije privilegovanih,spregu izmeu predstavnika vlasti, amoralnih aristokrata i crkvenih vjerodostojnika naraun obinih, i da se nije vidjelo razrjeenje i mogunost traenja oprosta od Gospoda.

Iznijevi "drastian raskorak" izmeu Hristovog uenja i "stvarnog stanja", Tolstoj jeistakao da ubrzanje moralnog propadanja "vri crkva", koja je "izdala Hristovu etiku" ikoja "slui interesima povlaenih krugova", uz "blagoslov robijakih elija" i"lociranosti" uz tamnicu.

Kulminirajue nezadovoljstvo Ruske crkve izazvao je upravo ovaj Tolstojev posljednjiroman, pa je Sveti sinod Ruske pravoslavne crkve 2. februara 1901. godine (pod brojem557) obavijestio javnost o iskljuenju Lava Nikolajevia Tolstoja iz Ruske crkve, a otome je sam Tolstoj napisao Odgovor Sinodu 4. aprila 1901. godine, koji je odmahobjavljen u inostranstvu u svim sredstvima informisanja, a i on se odrekao crkve: Ja samse stvarno odrekao Crkve, prestao sam da vrim njene obrede, odbacujem nepoznatuTrojicu i bajku o padu prvog ovjeka... odbacujem sve tajne..."

Meutim, "Vaskrsenje" je bilo samo povod za iskljuenje Tolstoja iz crkve, prije vie odsto deset godna (1901), jer svoje poglede i misli o "negativnoj" ulozi crkve nije samoiznio u "Vaskrsenju", ve i u traktatima u sferi filozofsko-religiozne misli i znatnombroju knjievnih djela razliitog anra, prije i poslije "Vaskrsenja". Iste godine, netokasnije, odluka o "iskljuenju" je ublaena Odlukom Svetog sinoda Ruske pravoslavnecrkve "da ga crkva ne priznaje za svog lana", to ima drugo znaenje, kojim seiskljuuju sve "sankcije" i anatema.

Anri Troja dalje citira ublaenu "Okrunicu" Sinoda Ruske pravoslavne crkve (izfebruara 1901): "U naim danima Bog je dozvolio da se pojavi jedan novi lani doktor,


29/35

grof Lav Tolstoj, knjievnik svjetske slave, Rus po roenju, pravoslavac po krtenju ivaspitanju. Grof Tolstoj, zaveden svojom oholou... posvetio je svoju knjievnudjelatnost, kao talenat koji mu je Bog podario, tome da meu narodom iri uenja...protivna vjeri ljudi i njegovih otaca... Zato ga Crkva ne priznaje za svoga lana i nee gamoi priznati dok se ne bude pokajao i ne bude uspostavio svoju zajednicu s njom "(Anri

Troja: "Tolstoj", "Naprijed", Zagreb, 1978. strana 564; 562.)U odnosu na religiju u mladosti i zrelom dobu Tolstoj je potovao i primjenjivaoreligiozna ubjeenja, molio se bogu, uz ideju "duhovnog ekumenizma" i "objedinjavanjaraznih religija". Bibliju je proitao u cjelini, a pojedinim njenim djelovima vraao se vieputa. Biblija se sastoji iz Starog i Novog zavjeta. Stari zavjet sainjavaju: Psaltir caraDavida, Psalmi Mojsijevi (pet tomova); knjige Nemijina, Jezdrinova, Navinova,Solomonova, Propovjednikove i druge: knjige proroka: Jeremije, Jezikilja, Isaija, Osije,Ageja, Joila, Sofronija, Zaharija, Danila, Amosa, Jona, Avdija, Nauma, Miheja, Malhija,Avakuma i druge; knjige o sudijama, carevima, o Jovu, Ruti, Jestiri i druge. U knjigeNovog zavjeta spadaju: etiri sveta Jevanelja po Sv. Mateju, Sv. Marku, Sv. Luki, Sv.

Jovanu; poslanice svetih apostola Sv. Pavla (13), Sv. Jovana Bogoslova (4), Sv. Petra(2), Sv. Jakova (1 ) i druge.

U mladosti je Tolstoj podsticao idejnu, tolerantnu i smirenu "borbu", odnosno polemiku ocrkvenoj problematici, ali polemika mu je potkrijepljena velikim poznavanjem ioriginalnim tumaenjem svete literature, a djela su i nastajala u elji da podsjeti "da crkvanije u skladu sa jevaneljskim uenjem".

Kao ezdesetogodinjak Tolstoj je otpoeo da ne vjeruje u crkvenu slubu i da okatehizisu govori da je "laan". Tu su njegovi matoviti pokuaji da stvori "sopstvenureligiju", a traio je i put ka "vjenim zakonima" ivotne pravednosti i istine, kakav je

podvig (propovijedanja i stradanja) Isusa Hrista - Bogoovjeka. Bio je spreman da seprikloni premisama "originalnog hrianskog ivota - Hristove pravde i vjene istine".

Marksisti o nenasilju kao o traginoj zabludi

03.12.2012Religiozne knjige i traktati, koji se odnose na jednovjekovnu prolost, i sada imaju svojerecidive. Ali, pisac nije imao sasvim ustaljene poglede na religiju, ve (ponekad)nedosljedne, to je proizlazilo iz nesklada nauke i prakse, i u drutvu uopte, i iznjegovog filozofsko-religioznog teoretisanja i praktinog rada.

U "Ispovijesti" je pisao da je vjerovao u Boga i bio tuan kada ga je negirao sa "visinesvoje religiozne misli", kao i da su mu se tada deavale nesree i zla, a kada se redovnoodavao pobonosti uvijek je imao radosne periode i radosne talase ivota. O tome kae:"im sam mislio da sam spoznao Boga, ja sam ivio, ali tek to bih ga zaboravio, tek tovie ne bih vjerovao u njega, prestao bih ivjeti".


30/35

Tolstojeva religiozna moralnost se zasniva na biblijskom prosvjetljavanju, iji sadrajprua podlogu za iroku aktivnost za izuavanje i primjenu Novog zavjeta Isusa Hrista unjegovom izvornom smislu, izbjegavanje iskrivljavanja, te da boji zakoni nedozvoljavaju da ljudi ine zla i tonu u grijehove. U Jasnoj Poljani u Tolstojevoj "crkvi"(tj. sobi u kojoj je kasnije ivjela njegova ena Sofija) nalazi se velika ikona Hrista

Spasitelja Svedritelja. Ikoni se poklanjao i pred njom se krstio i molio, vjerujui uizvorno Hristovo uenje.

Tolstoj je "za razrjeavanje" svih sporova, na svim linijama, nivoima i segmentima"onako kako sljeduje pravim hrianima". Osnova njegovih pogleda na konflikte, nadrutvo uopte i moral je u geslu "Ne protivi se zlu nasiljem".

Anri Troja navodi da je Tolstoj, uz kritiku crkvene hijerahije, o sebi i sopstvenoj linostiisticao: "Vjerujem u Boga kojeg zamiljam kao duh, ljubav i naelo svega. Vjerujem daje on u meni kao to sam ja u njemu. Vjerujem da se boja volja nikada nije jasnijeizrazila nego u uenju Hrista-ovjek... Vjerujem da postoji samo jedan nain da

uznapredujemo u ljubavi: molitva. Ne javna molitva u hramovima koju je Hristosodluno osudio (Matej VI, 5-13), nego molitva za koju nam je on sam dao primjer,usamljena molitva koja se sastoji u obnavljanju, u uvrivanju u sebi svijesti o smislunaega ivota i osjeanja da moramo zavisiti od boije volje..." (Anri Troja, str. 358).

im su pojedine kulturne institucije poele da najavljuju slavljeniko obiljeavanjeTolstojeve osamdesetogodinjice, Ministarstvo unutranjih djela je 1908. godine uputilocirkularnu poruku svim gubernijama, od kojih je zahtijevano da se slavi kao umjetnik, ada se ne dozvoli pohvala i slavljenje njegovog drutvenog djelovanja, odnosno drutveneaktivnosti. Ali ipak, slavljen je i kao veliki pisac i kao pobornik protiv nasilja i "vlasti itame".

U itavom svijetu 1908. obiljeena je jubilarna osamdesetogodinjica Tolstojevogroenja. Pojavila su se brojna, dublja i reljefna osvjetljavanja njegovog stvaralatva ividika.

O Tolstojevim vizurama i djelovanju i Lenjin je objavio lanak "Lav Nikolajevi Tolstojkao ogledalo ruske revolucije", pripisujui mu kao jednu od glavnih premisa revoluciju.Meutim, velikim jubilarnim "pompama" kao ni Lenjinovom pisanom raspravom, Tolstojnije bio ni oduevljen ni zadovoljan, tim prije to ga je posebno tada, a i ranije,uznemiravalo saznanje da nije ostvario svoje ideale koje je strastveno propagirao.

O Tolstoju i njegovom mjestu u knjievnosti, i u drutvu, Lenjin je (u vie svojih eseja),laskajui Tolstoju, isticao da je "genijalni umjetnik i realista koji skida sve i svakojakemaske", da su njegova djela korak naprijed u "umjetnikom razvitku cjelokupnogovjeanstva" i da su veliko nasljee "koje je ostalo iz epohe prije revolucije". Iistovremeno je "objasnio" izvore, uzroke i protivurjenosti u Tolstojevom djelu kao"izvor pogleda patrijahalnog seljatva", istakavi i njegovu ulogu kao borca protivsurovosti drutvenog poretka koji je smio da postavi sutinska pitanja "koja se odnose naosnovne linije politikog i drutvenog ureenja".


31/35

Lenjin tumai vie komponenata Tolstojevih djela, s dubinom i irinom njegoveknjievne i drutvene problematike i u sinhronizovanom kontekstu pravi paralele sa vieruskih marksista, tim prije to je uenje osnivaa naunog socijalizma (Marksa i Engelsa)u Rusiji najplodotvornije ovlaploeno u djelima ne samo Lenjina i Dingavilija, venaroito u djelima Trockog, Plehanova, Lunarskog, Voronskog i drugih teoretiara

Marksovih otkria.Georgij Plehanov, teoretiar Marksovog naunog socijalizma, estetiar i knjievnikritiar, pisao je da je Tolstoj genijalni umjetnik, ali je jo otrije od Lenjina kritikovaonjegovu teoriju "neprotivljenja zlu nasiljem". Ujedno je ukazao na korijen "tihTolstojevih zabluda", u kojima je, po njemu "tragino velik". Tolstojevu veliinuPlehanov vidi i u njegovoj rijei, punoj ljepote, oiglednog ivota, zvuka, boje, arome,pokreta, istiui da je, poput prethodnika, u svojim djelima dao blistave obrascepronicanja u psihologiju svojih junaka, u njihov unutranji svijet i ukazao istinu oovjekovoj dui".

Jo uvijek aktuelan po otrini problematizacije

04.12.2012

Danas se Tolstojeva djela itaju na nov nain. Nainjen je iskorak iz marksistikogvidokruga i okret ka novim filozofskim tokovima i pojmovima o tradiciji i savremenosti.

Nastavljai Tolstojeve naracije i strastveni pobornici takvih ideala ne podravaju velikogpisca da bi djelovali u okvirima njegovog vremena ili u okvirima njegovih duhovnihdometa, ve ivotvorno s novim idejama i s novom razlonou, s osloncem na zdravemoralne poglede i humanizam.

Kao umjetnik, ija je snaga specifina, mislilac u sferi filozofije, religije, psihologije,pedagogije i politike s velikom porukom i osvjetljavanjem stvarnosti ukazao je narazdirue tokove vremena u dva minula vijeka. Jo uvijek vrijeme nije potisnulo "otrinuiznoenja problema" i "postavljanja pitanja" kroz snanu i univerzalnu umjetnikumisaonu djelatnost, kao ni tematsku i idejnu sutinu literarnih domaaja.


32/35

Tolstoj je vrio, i izvrio, iroku umjetniku sintezu stvarnog svijeta, portretisao linostikoje su "stvarale" istoriju, "povezivao" staro (patrijarhalno) i novo (moderno), uporno iestoko se borio (kao pedagog) protiv zaostalosti i nepismenosti.

Brojni su i oni knjievnici i knjievni kritiari u Rusiji koji su izuavali Tolstojevo djelo i

pisali o njemu na nedogmatski nain. Meu njima su: Vinogadov, Euhenbum, Opljuska,Dorafjev, Kaljuna, Krasnov, Burnaeva i mnogi drugi istaknuti knjievni kritiari,istoriari i teoretiari knjievnosti.

U inostranstvu su, pored mnogih drugih pisaca i estetiara, zapaene studije o Tolstojunapisali poznati francuski knjievnik rusko-jevrejskog porijekla Anri Troja, DimitrijMerekovski i Vladimir Nabokov. Ova dva posljednja su poslije oktobarske revolucijeemigrirali iz Rusije i ivjeli na Zapadu. Merekovski u zapadnoevropskim zemljama, aNabokov, prvo u Njemakoj i Francuskoj, a zatim u SAD, gdje je bio istaknutiuniverzitetski profesor ruske knjievnosti, a bavio se i knjievnom teorijom, istorijom ikritikom. uven je (ak slavan) i kao pisac romana "Lolita", "Blijeda vatra" i "Ada".

Monumentalno i impresivno djelo o Lavu Tolstoju, koje je napisao Anri Troja, specifinoje i od velike vanosti, jer obuhvata ivotni put, knjievno stvaralatvo, filozofiju, vjerskauvjerenja i propovijedanja, pedagoki i udbeniki rad na obrazovanju i vaspitanju djece iodraslih.

Tolstojevo djelo snano je prodrlo na prostore drava koje su sainjavale bivuJugoslaviju. Znaajni njegovi tumai i prevodioci na srpskohrvatskom jezikompodruju, pored mnogih ostalih su: Jaka i Ivan Kuan, Crnkovi Babi, Vitez, Kaleb,Flaker, Radovan Lali, Babovi, Jovanovi, Bojovi, Boovi i drugi.

I danas se, u dravama, koje su sainjavale SFRJ i irom svijeta, a posebno u njegovojdomovini, o Tolstoju pie, i koncentrie panja oko njegovog imena, uz vaskrsavanjeranijih ve utvrenih opredjeljenja. Stvaraju se i reprodukuju nove pozicije o njemu, onjegovoj dugogodinjoj knjievno-umjetnikoj i drugoj djelatnosti i voenju italaca krozsvijet visokog umjetnikog, naunog i publicistikog stvaralatva.

Impozantnim razumijevanjem knjievnog fenomena Tolstoj je pristupao svemu nasopstveni strogo ozbiljan nain, pisao nove sadraje i koristio nove obuhvatnije metodepodrobnijih opisivanja stanja i situacija. Iako je "radikalno" raskinuo s utvrenimstandardima romantiarske poetike, koristio je ve utemeljene pukinske, gogoljevske,ljermontovske i druge prozne egzistirajue realistike knjievne forme, obnovio ih iobogatio novim.

Svojim izvanrednim talentom i upornim stvaralakim radom obuhvatio je iroki sadrajnidijapazon, stvarnost sagledao i izrazio u obimnim djelima, dao im originalna obiljeja,slojevito (i s ogromnim brojem detalja) iskazao profil drutva, razliite stalee i narod ucjelini. Dramatine teme o odnosima seljaka i obijesnih mladia, proimao jeosjeajnou i linim doivljajem te atmosfere, pune uznemirenosti i nezadovoljstva.


33/35

Tolstoj je snano uticao na knjievna opredjeljenja znatnog broja pisaca iz vie generacijada novim dostignuima osvjee rusku i svjetsku knjievnost.

Repertoar interesovanja, dranje koraka s evropskom civilizacijom, nadgradnjafabularnih slojeva, idejno-umjetnika intelektualna projekcija i poruka, opredjeljenje za

razmatranje aktuelnih problema "nastalih iskrivljivanjem drutvenih normi" traju iispreplijeu se u djelima mnogih Tolstojevih sljedbenika - velikih romanopisaca (u Rusijii zemljama svijeta): Hemingveja, Platonova, Gorkog, Bunjina, Sol Beloua, Hermana,Sinkler Luisa, olohova, Simonova i mnogih drugih na koje je plodotvorno uticao i kojisu ga stvaralaki literarno slijedili u borbi za ideale i vii smisao ivota.

I vie ostalih velikana iz razliitih grana umjetnosti Tolstoj je nadahnuto inspirisao nastvaralatvo. Tako je likovni umjetnik Rjepin, koji je sa Tolstojem bio povezantridesetogodinjim prijateljstvom, izradio vie od 70 slika o njemu i njegovomstvaralatvu (od ega 40 pievih portreta iz raznih perioda ivota) i napisao o JasnojPoljani da je "i pejza, i voda, i dim, i soba - sve je pokriveno uzbudljivim koloritom..."

Djelo koje je na zapadu postalo kulturna opsesija

05.12.2012Ogromna veina njegovih djela (pripovijedaka, povijesti, romana i drama) postala sukulturna opsesija i na zapadu, najvie po osjeanju jakih ubjeenja, misaonoj dubini,borbi za svoje moralno-filozofske ideje, uzbudljivim i tekim tematskim podrujima(ukljuujui filozofske traktate, pedagoka i pouna djela). Stvorio je glomazan"sveoubhvatni", specifini prozni sistem i obradio istorijsko-filozofsku problematiku,popularno i zavodljivo za itaoce.

Tolstoj je kritikim duhom percipirao stvarnost i besmisleno ivljenje, utemeljio"program" i "tolerantnu proceduru" borbe moralno - propovjednim (propagandnim)djelovanjem radi doprinosa ozdravljenju situacije. Zalagao se za osmiljeni ovozemaljskiivot i pisao o nitavilu poslije smrti (poto ovjekova dua poslije smrti "ide u nirvanu" -nitavilo). Prikazivao je blistavi ivot umjetnosti, pisao o sloenom angaovanju svakogumjetnika, sa snanom intelektualnom i duhovnom samosvijeu (to je najsnanijeizrazio u "Traktatu o umjetnosti", koji, kao ni ostali traktati, ne potiskuje njegovanarativna djela).

Uporna, bezbroj puta ponovljena, Tojstojeva poruka: "Ne protivi se zlu nasiljem!" jo zanjegovog ivota prihvaena je vie u svijetu nego u Rusiji, i njeni recidivi traju dodananjeg vremena i imaju odjeka i primjenjuju se u raznim mirnim pokretima za ljudska,moralna i socijalna prava. Najuveniji u svijetu takav pokret bio je u SjedinjenimAmerikim Dravama za graanska prava amerikih Crnaca Martina Lutera Kinga(ubijen 1968).

Mnogo je napisao o paenikom (i besmislenom) ivotu na zemlji, i posveivao je panjus molitvenim ozarenjem i filozofski profilisano osmiljavao prastara (i zagonetna)


34/35

pitanja: "Zato je ovjek tako bijedno kratkog vijeka?", "Vrijedi li ivjeti ako ne postojibesmrtnost?", "Kakav je odnos izmeu pojedinanog, privremenog ivota i vjenogkretanja?"

Snano je imao u vidu neizbjenu prisutnost smrti i uvijek aktuelne tematske okosnice i

vizure Starog zavjeta: "ovjek roen od ene kratkog je vijeka i pun nemira... i kadizdahne ovjek, gdje je? Kao kad voda otee iz jezera i rijeka opadne i usahne, takoovjek kad se upokoji ne ustaje vie..."

U maksimalnim zaletima i opsesijama, kao i u intenzivnim pojmovima, imajui u viduBibliju i interpretacije biblijskih djela da sve ima svoje vrijeme, mjeru i ustaljeni vjeniritam, to daje mogunosti da se sagledaju detalji i vani faktori avangardne tradicije (upropovijedanju), i da je to duh Biblije: "Ima vrijeme kada se raa i kada se umire, ...vrijeme za pla i vrijeme za smijeh, ...narataj jedan odlazi, a drugi dolazi". Sugestivnoomamljujue je doarao poruke iz Starog zavjeta, koje su mu bile opsesija i u knjievnimdjelima i u misaonim traktatima.

Skoro sve momente Tolstojevih stvaralakih planova i poduhvata pratile su krize, poevod traenja umjetnikih formi i njihovog potvrivanja na djelu, pa do posljednje (u kojojje naao smrt). ivot je zavrio tragino.

Hladne kasne jeseni 1910. godine, po noi, kriom je otiao iz Jasne Poljane u tajnojpratnji kerke Aleksandre Lavovne. Htio je nenajavljeno posjetiti Skit, (mali manastir)gdje su ivjeli stari svetenici isposnici, ali je odustao od te namjere pobojavi se dasvetenici nee sa njim razgovarati. Osjetivi jaku grozniavu prehladu izaao je iz voza(koji saobraa na liniji Moskva - Kursk) na eljeznikoj stanici Ostapovo, gdje je kao vejako obolio smjeten kod upravnika eljeznike stanice. Traio je da mu iz manastira

poalju starog svetenika Josifa, da se pred njim ispovijedi, ali je i Josif bio bolestan pa sumu poslali drugog svetenika - Varsonofija. Tolstoj je sve jae obolijevao i upadao uagoniju, pa Tolstojeva kerka Aleksandra Lavovna nije dozvolila sveteniku da prilaziTostoju, koji je ve bio u samrtnom ropcu, pa tako nije ispunjena Tolstojeva posljednjaelja ispovijedanja i pomirenja, to je neposredno jako zaelio.

Tolstoj je, po sopstvenoj elji, sahranjen u Jasnoj Poljani (24. novembra 1910.) nedalekood kue u umi, na kraju "jaruge" u sjenci drvea (gdje se i sada nalazi njegova humka).

Poslije Tolstojeve sahrane ki mu Aleksandra otila je u SAD. Nastanivi se u Americivratila se u okrilje Ruske pravoslavne crkve iz koje je izveo otac i u SAD je od svojeuteevine izgradila pravoslavni hram.

U SAD i prije i kasnije Tostoj je bio na velikoj cijeni meu amerikim piscima.

U amerikoj knjievnosti je zauzeo mjesto koje pripada stvaraocu ije djelo u kotinuitetuprihvataju narataji s uvijek novim nadahnuem, kao i u kontekstu proimanja njegovihknjievnih i misaonih poruka u djelima pisca u SAD. Sedmorica ameriih pisacadobitnika Nobelove nagrade (u vremenu od tridesetih do kraja osamdesetih godina


35/35

dvadesetog vijeka) u Tolstojevim djelima nalazili su inspiraciju za svoje obimnostvaralatvo, uvrujui bogatstvo romana kao sveobuhvatne forme.

U knjievnom oblikovanju drutvenog, idejno-politikog i kulturnog ivota u RusijiTolstoje je unosio sav potencijal velike obdarenosti na svim poljima svoga stvaralatva u

jednom vremenski dugom periodu, uivajui jak

dr jevrem bjelica: lav tolstoj - krize, mijene, kontroverze

Documents