Download - Uteha Stranaca - Ian McEwan
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
1/124
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
2/124
NASLOV ORIGINALA
Jan Mc EwanTHE COMFORT OF
STRANGERS
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
3/124
JAN MEKJUEN
UTEHASTRANACA
Sa engleskog prevela LJUBICA DAMJANOV
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
4/124
za Poni Elin
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
5/124
kako smo postojali u dva sveta keri i majke ukraljevstvu sinova
EDRIEN RI
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
6/124
- 2 -
Putovanje je surovost. Ono te primorava da
veruje strancima i da se lii poznate udobnosti
doma i prijatelja. Stalno si izvan ravnotee. Nita
nije tvoje osim sutinskih stvari vazduha,spavanja, snova, neba, mora stvari koje tee
venosti, ili mi tako zamiljamo.
EZARE PAVEZE
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
7/124
- 3 -
I
Svako poslepodne, kada se ceo grad iza tamnozelenihzastora na hotelskim prozorima poeo komeati, Kolina i Meri
je budilo ujednaeno struganje metalnih alatki po gvozdenim
barkama usidrenim pored hotelskog kafea na splavu. Ujutro su
ovi rasklimatani, zarali brodovi bez nekog vidljivog tereta ili
pokretake snage nestajali, da bi se pred kraj dana ponovo
pojavili i tada se njihova posada neobjanjivo poduhvatala
drvenih ekia i dleta. To je upravo bilo takvo vreme, vreme
oblano od kasne poslepodnevne vruine, kada se gosti poinju
okupljati na splavu da bi jeli sladoled za metalnim stolovima:
njihovi glasovi su takoe ispunjavali zamraenu hotelsku sobu,
nailazei u talasima smeha i svae, ispunjavajui kratke trenu-tke tiine izmeu dva zamaha ekia.
Probudili su se istovremeno, ili im se barem tako inilo, i
leali mirno svako na svom krevetu. Iz nekog razloga, kog se
sada vie nikako nisu mogli setiti, Kolin i Meri nisu razgova-
rali. Dve muve su lenjo kruile oko svetla na plafonu, u
hodniku je neko okrenuo klju u kljuaonici, zauli su se
koraci koji su se pribliavali, a zatim udaljavali. Najzad, Kolin
je ustao, razredio zastore i otiao u kupatilo da se istuira. Jo
uvek zaokupljena svojim snovima, Meri se okrenula na drugu
stranu dok je prolazio pored nje i zurila u zid. Ujednaen mlaz
vode delovao je umirujue i ona je jo jednom zatvorila oi.Svake veeri u ritualnom asu koji su provodili na
balkonu pre odlaska u grad, oni su paljivo sluali jedno
drugog dok su prepriavali sopstvene snove, pri emu je svako
od njih pristajao da slua onog drugog samo zbog povratnog
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
8/124
- 4 -
uitka prepriavanja sopstvenih snova. Kolinovi snovi bili su
upravo onakvi kakve psihoanalitiari preporuuju: sanjao je
sebe kako leti, zatim sa slomljenim zubom, pa kako se neode-
ven pojavljuje pred strancem koji sedi. Tvrd madrac na komeje Meri spavala, neuobiajena vruina, nepoznat grad, meali
su se i donosili joj bune snove ispunjene svaama, snove koji
su, kako se ona alila, otupljavali asove koje je provodila
budna; a fine, stare crkve, oltari, kameni mostovi preko kanala,
padali su tupo na njenu mrenjau kao na neki udaljeni ekran.
Najee je sanjala svoju decu, da su u nekoj opasnosti, a da je
ona previe zbunjena i onemoguena da im pomogne. Njeno
detinjstvo mealo se sa njihovim. Sin i ki bili su njeni vrnja-
ci, koji su je plaili upornim pitanjima. Zato si otila bez nas?
Kada se vraa? Hoe li nas ispratiti na voz? Ne, ne, pokua-
vala je da im objasni, vi treba da ispratite MENE. Rekla jeKolinu kako sanja da joj se deca penju u krevet i leu kraj nje,
jedno sa jedne, drugo sa druge strane, i da tako lee svaajui
se cele noi preko njenog usnulog tela. Jesi. Nisam. Rekla sam
ti. Nisi mi rekla ... sve dok se ne bi probudila iscrpljena, sa
rukama vrsto pritisnutim ireko uiju. Ili, govorila je, sanjala je
svog biveg mua kako je odvodi u ugao i poinje joj strpljivoobjanjavati, kao to je jednom i uradio, kako da rukuje njego-
vom skupom japanskom kamerom, proveravajui kompliko-
vana objanjenja na svakom stadijumu. Posle mnogo asova
ona je poela da uzdie i zeva preklinjujui ga da prestane, ali
nita nije moglo prekinuti neumitnu monotoniju njegovog
objanjavanja.
Prozor kupatila bio je okrenut prema dvoritu i u ovo
doba dana ono se takoe ispunjavalo glasovima koji su dopirali
iz susednih soba i hotelske kuhinje. Onog trenutka kada je
Kolin iskljuio tu, ovek prekoputa je pod tuem poeo, kao i
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
9/124
- 5 -
prethodne veeri, da peva svoj dvopev iz arobne frule.
Njegov glas je nadjaavao obilnu grmljavinu vode i iljapka-
njadobro nasapunjane koe, ovek je pevao potpuno neusilje-
no, kao neko ko veruje da ga niko ne slua, falirajui i jodlu-jui vie tonove, pevajui trala-la umesto nekih rei, dok je
orkestarske deonice urlao.Mann und Weib und Weib und
Mann, zajedno ine boansku spregu. Kada je iskljuio tu,
pevanje se pretvorilo u zvidanje.
Kolin je stajao pred ogledalom i sluao, i potpuno
neobjanjivo po drugi put toga dana se obrijao. Odmah po
dolasku oni su uspostavili raspored spavanja kao svojevrstan
ritual, kojem je samo u jednoj fazi prethodio seks, a sada je
trajala interluda u kojoj su oni bili zaokupljeni sobom i za
vreme koje su se paljivo timarili pre veernjeg izlaska u grad.
Dok su trajale pripreme, kretali su se polako i gotovo uoptenisu razgovarali. Koristili su skupe kolonjske vode i puder za
telo kupljene u djuti-fri opu, pedantno subirali odeu nikada
ne konsultujui onog drugog, kao da ih tamo meu hiljadama
onih kojima e se uskoro pridruiti eka neko kome je veoma
stalo do toga kako e oni izgledati. Dok je Meri radila na podu
svoje joga vebe, Kolin je zavijao marihuana doint koji bi onipopuili na balkonu, to bi pojaalo taj zanosni trenutak
izlaska kroz predvorje hotela u gusti veernji vazduh.
Kada bi oni bili napolju, a to nije bilo samo ujutru,devojka je dolazila i raspremala krevete ili menjala arave,
ukoliko je smatrala da je to potrebno. Nenaviknuti na ivot u
hotelu, isprva ih je inhibirala intimnost sa strancem kog su
retko viali. Devojka je odnosila iskoriene papirne marami-
ce, reala njihove cipele u ormar, savijala prljavu odeu na
gomilu preko stolice, reala sitan novac u gomilice po nonom
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
10/124
- 6 -
ormariu. Meutim, veoma brzo poeli su da zavise od nje i
postali su uasno lenji. Postali su nesposobni da paze jedno na
drugo ili da se sagnu kako bi podigli pekir koji su ispustili.
Istovremeno, postali su nestrpljivi prema neredu. Jednom suse vratili u sobu kasno ujutru i zatekli je onakvu kakvu su je
ostavili, prosto nepodesnu za stanovanje, te nisu imali drugog
izbora ve da ponovo izau iz sobe i tako saekaju dok ne
bude pospremljena.
asovi koji su prethodili njihovom popodnevnom spa-
vanju bili su takoe jasno definisani, ali manje predvidljivi.
Bila je sredina leta i grad je bio pun posetilaca. Kolin i Meri su
kretali svakog jutra posle doruka sa novcem, naoarima za
sunce i mapama, prikljuujui se gomili koja se verala po
mostovima preko kanala i po uskim ulicama. Oni su pokorno
ispunjavali turistike zadatke koje im je ovaj drevni gradpostavljao, poseujui znaajne i manje znaajne crkve,
muzeje i palate. U ulicama sa prodavnicama provodili su
vreme razgovarajui ispred izloga o poklonima koje bi mogli
kupiti. Jednom e ipak morati da uu u radnju. Uprkos
mapama, oni su se esto gubili, provodili sate idui u krug,
konsultujui (Kolinov trik) poloaj sunca, da bi u jednomtrenutku prepoznali neki znak koji je dolazio iz potpuno
neoekivanog pravca, i dalje izgubljeni. Kada im je hodanje
zaista padalo teko, a vruina bila vie nego nepodnoljiva, oni
su zlurado podseali jedno drugo da su naodmoru.Utroili
su sate i sate traei idealan restoran, ili pokuavajui da
ponovo pronau restoran u kom su bili pre dva dana. esto im
se deavalo da je restoran u koji su onieleli ui bio pun, ili se
upravo zatvarao, a ako su i prolazili pored nekog koji se nije
zatvarao obino se deavalo da su ulazili i jeli mnogo pre no
to su zaista bili gladni.
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
11/124
- 7 -
Moda bi svako od njih pojedinano morao sa zadovolj-
stvom istraivati ovaj grad sledei svoje bubice, zanemarujui
ih ili se preputati oseanju izgubljenosti. Ovde je bilo tolikotoga da se vidi, trebalo je samo usredsrediti se i biti budan. Ali,
oni su znali jedno drugo isto tako dobro kao same sebe, a njiho-
va prisnost, nalik na ogroman teret koji neprekidno vuku za
sobom, bila je predmet neprekidne brige; zajedno su se kretali
veoma polako, nespretno, sklapajui tune kompromise, kojisu bili uslovljeni suptilnim promenama raspoloenja, i stalno
prevazilazei nesporazume. Svako od njih pojedinano nije
lako uvredljiv; ali, zajedno su umeli da povrede jedno drugo na
iznenaujui, neoekivan nain; onda bi onoga koji je uvredio
a to se dogodilo dva puta od kada su stigli poinjala da
nervira preterana privrenost onog drugog i oni bi nastavili daistrauju zavojite drvorede i neoekivane trgove u tiini; sa
svakim korakom grad im je sve vie uzmicao, a oni se sve
ee zatvarali u oklop sopstvenog postojanja.
Meri je zavrila joga vebe i poto je paljivo pregledala
svoj donji ve, poela je da ce oblai. Kroz poluotvoren
francuski prozor mogla je da vidi Kolina na balkonu. Sav u
belom, leao je opruen u plastinoj stolici za plau, a runi
zglob mu se klatio na nekoliko santimetara iznad zemlje.
Uvlaio je dim, naginjao glavu u stranu, zadravao dah, a zatim
izbacivao dim preko posuda sa geranijumima, koje su bile
postavljene po ivicama balkona. Volela ga je, mada ne ba uovom trenutku. Obukla je svilenu koulju i belu pamunu
suknju, i kako je sela na ivicu kreveta da zakopa sandale,
pogled joj pade na bedeker koji se nalazio na nonom orma-
riu. Prema fotografijama, u drugim delovima ove zemlje bile
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
12/124
- 8 -
su livade, planine, puste plae, staze koje vijugaju umom do
jezera. A ona se u jedinom slobodnom mesecu u godini oprede-
lila da obilazi muzeje i restorane. Kada je zaula cvranje
Kolinove stolice, prela je za toaletni sto i poela etkati kosukratkim, energinim zamasima.
Kolin je doneo Meri doint, a ona ga je odbila kratkim
Ne, hvala ne okrenuvi se pri tom na stolici. On je oklevao
stojei iza nje, gledajui u ogledalo i pokuavajui da joj uhvati
pogled. Ali, ona je gledala pravo ispred sebe i nastavila da
etka kosu. Preao je prstom preko linije njenih ramena. Pre ili
kasnije tiina emorati da se prekine. Kolin se okrenuo da iza-
e, pa se predomislio. Proistio je grlo i stavio joj ruku vrsto
na rame. Napolju je poinjao zalazak sunca koji je trebalo
posmatrati, a unutra pregovori koji su trebali da otponu.
Njegova neodlunost bila je uzrokovana drogom, vukla se zanjim kao rep, tvrdei mu da ako sada ode, a prethodno ju je
dotakao, ona bi se, razumljivo, mogla uvrediti... ali ipak, ona je
nastavila da etka kosu dugo nakon to je to bilo potrebno, i
inilo se kao da eka da Kolin ode... a zato?... zato to je
osetila njegovu neodlunost i ve bila uvreena?... a da li je on
bio neodluan? Bedno, povukao je prstom du linije njenogkimenog stuba. Ona je sada drala etkuu jednoj ruci, a na
otvorenom dlanu druge ruke nalazio se nekoliko vlasi kose, i
ona je nastavila da zuri ispred sebe. Kolin se nagnuo, poljubio
je u potiljak, i kako ona na to nije reagovala, izaao je ponovo
na balkon uz bolan uzdah.
Kolin se smestio u svojoj stolici. Iznad njega nalazilo se
ogromno kube vedrog neba i on je ponovo uzdahnuo, ovog
puta iz zadovoljstva. Radnici na barkama odloili su svoje
alatke i stajali su sada u grupi okrenuti zalasku sunca i puili.
Klijentela hotelskog kafea prela je na aperitive, a razgovor za
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
13/124
- 9 -
stolovima bio je ujednaen i priguen. Led je zveckao u
aama, uli su se samo ujednaeni udarci potpetica dok su se
kelneri etali po balvanima. Kolin je ustao i posmatrao
prolaznike na ulici. Turisti, veinom stariji, u svojim najboljimodelima i haljinama, kretali su se po ploniku poput gmiza-
vaca. Tu i tamo po neki par bi se zaustavio i zurio u one koji su
sedeli na splavu i pili naspram gigantske zavese koju je
stvarao odblesak zalaska sunca na vodi, bojei je u crveno.
Jedan stariji gospodin je postavio svoju enu u prvi plan, a samzauzeo polukleei poloaj, dok su mu se mrave butine tresle,
da je fotografie. Neki pijanci koji su sedeli za stolom nepo-
sredno iza nje, odmah su dobronamerno podigli ae prema
aparatu. Ali, fotograf nesklon spontanosti, ispravio se, pokre-
tom slobodne ruke pokuavao da ih vrati na stazu njihovog
nepostojanja. Tek kada su pijanci, sve mladi ljudi, izgubiliinteres, starac je ponovo primakao aparat licu i ponovo savio
nesigurne noge. Ali, sada se njegova ena povukla nekoliko
koraka u stranu i zainteresovala se za neto drugo. Leima
okrenuta aparatu, pokuala je da u svoju runu torbu smesti
poslednje zrake sunca. Suprug ju je otro pozvao i ona se
urno vratila na svoje mesto. Zvuk zatvaranja kope na tani
ponovo je oiveo mladie. Oni su se namestili na svojim
stolicama, podigli uvis svoje ae i pripremili iroke, nevine
osmehe. Negodujui, stari ovek je povukao enu za ruku, dok
su mladii, jedva primetivi njihov odlazak, uputili zdravice i
osmehe jedan drugom.Meri se pojavila na prozoru sa demperom prebaenim
preko ramena. Izrazito nezadovoljan igrom koja je trajala
meu njima, Kolin je odmah poeo da prepriava malu dramu
koja se odigrala dole na ulici. Ona je stajala naslonjena na zid
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
14/124
- 10 -
balkona, gledajui zalazak sunca dok je on govorio. Kolin nije
mogao da reprodukuje nejasan nesporazum koji je, po njemu,
inio osnovnu zanimljivost irie. Umesto toga, uo je sebe
kako preuveliava priu i pretvara je u vodvilj moda samozato da bi pridobio njenu punu panju. Opisao je starijeg
gospodina kao neverovatno starog i iznemoglog, dok je
njegova ena bila neverovatno luckasta, mladii za stolom su
bili tupi moroni, a kraj prie je predstavio kao da je mu
dobio neverovatan izliv besa. U stvari, re neverovatan jetrebalo da u svakom segmentu potvrdi priu, moda stoga to
se pribojavao da mu Meri ne veruje, ili moda zato to ni on
sam nije sebi verovao. Kada je zavrio, Meri je rekla mm
kroz poluosmeh.
Stajali su na nekoliko koraka jedan od drugog i zurili
preko vode, ne izgovarajui ni rei. Obrisi velike crkve prekoirokog kanala, koju su trebali da posete, a o emu su nekoliko
puta do sada razgovarali, lagano su se gubili; tu negde blie,
jedan ovek u malom amcu ih je posmatrao kroz dvogled, a
zatim se sagnuo da ukljui motor. Levo iznad njih, zeleni
neonski znak oglasio se naglim, agresivnim praskom, da bi se
zatim pretvorio u tiho zujanje. Meri je podsetila Kolina da jeve dosta kasno i da bi trebalo da krenu pre no to se svi
restorani zatvore. Kolin se sloio, ali se ni jedno od njih nije
pomerilo. Zatim je Kolin seo u jednu od stolica za plau, a
nedugo zatim Meri je uradila isto. Nakon jo jednog kratkog
perioda tiine, uhvatili su se za ruke, zatim su privukli stolice iproaputali izvinjenja. Kolin je dodirnuo njene grudi, ona se
okrenula i poljubila ga prvo u usta, a zatim neno, materinski u
nos. aputali su i ljubili se, zatim ustali da bi se zagrlili i vratili
u sobu, gde su se svukli u polutami.
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
15/124
- 11 -
To nije vie bila velika strast. Nalazili su zadovoljstvo u
blagonaklonosti koja nije iziskivala urbu, u poznavanju
svakog, i najmanjeg pokreta u njihovoj usklaenosti u uklop-
ljenosti. Bili su velikoduni i oputeni, bez velikih prohteva, nepravei pri tom gotovo nikakvu buku. Njihovo voenje ljubavi
nikada nije imalo jasan poetak i kraj, i esto se zavravalo ili
prekidalo snom. Oni nikada ne bi priznali da im je bilo dosad-
no. esto su govorili da ne doivljavaju sebe kao odvojene
linosti. Gledali su jedno u drugo, kao u zamagljeno ogledalo.
Kada bi govorili o seksu, to su ponekad inili, nisu govorili o
sebi. Meu njima je postojao preutni dogovor po kom su oni
jedno drugo doivljavali kao isto bie. Reavali su svoje
nesporazume u tiini, a trenutke pomirenja, kao to je bio ovaj,
doivljavali su najintenzivnije, i za to su jedno drugom bili
veoma zahvalni.Dremnuli su, a zatim se urno obukli. Dok je Kolin bio u
kupatilu, Meri je izala na balkon da ga saeka. Neonski
hotelski znak je bio iskljuen. Ulica je bila prazna, a na splavu
su dva kelnera raspremala stolove, nosei oljice i ae.
Nekoliko posetilaca, koji su jo sedeli, nisu vie pili. Kolin i
Meri nikada nisu napustili hotel tako kasno, i Meri je toj inje-nici pripisivala mnogo ta. Nestrpljivo je etala po balkonu
udiui teak miris geranijuma. U ovo doba nije bilo otvorenih
restorana, ali daleko na drugom kraju grada, ukoliko budu
uspeli da ga pronau, nalazio se noni bar ispred kog je
ponekad stajao jedan ovek i prodavao hot-dog. Kada je bila
trinaestogodinjakinja, jo uvek savesna i vredna uenica, sa
stotinama ideja za svoje usavravanje, vodila je svesku u koju
je svake nedelje uvee ispisivala zadatke koje treba da izvri
tokom sledeih nedelju dana. To su bili skromni, dostini
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
16/124
- 12 -
zadaci i prijalo joj je da tokom nedelje kako koji izvri tako ga
precrta, a sastojali su se u sledeem: da veba elo, da bude
ljubaznija prema majci, da ide peice do kole ne bi li utedela
autobusku kartu. eznula je za takvom vrstom udobnosti, davreme i dogaaji bar delimino budu pod njenom kontrolom.
ivela je od trenutka do trenutka, itavi meseci su joj promicali
izvan seanja, a da u svemu tome nije bilo ni najmanjeg traga
njene svesne elje.
Spremna? uzviknuo je Kolin. Ula je unutra, zatvara-
jui prozor za sobom. Uzela je klju sa nonog ormaria,
zakljuala vrata i sila za Kolinom niz neosvetljeno stepenite.
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
17/124
- 13 -
II
Po celom gradu, na mestima gde su se ukrtale glavne
ulice ili na uglovima prometnih trgova, nalazili su se mali,prikladno napravljeni kiosci, koji su tokom dana bili prekriveni
novinama ili asopisima na razliitim jezicima i nizovima raz-
glednica sa raznovrsnim prizorima, decom, ivotinjama i ena-
ma koje su bile nasmeene u trenutku fotografisanja.
Unutar kioska sedeo je prodavac, koji se jedva mogao
nazreti kroz majuni otvor u potpunoj tami. Ovde je bilo mogu-
e kupiti cigarete, a da pri tom ne zna da li ti ih je prodao mu-
karac ili ena. Kupac moe da vidi samo domorodake tamno-
smee oi, bledu ruku i neko tiho mrmljanje koje je trebalo da
znai hvala. Kiosci su bili centri intriga i ogovaranja; tu su se
ostavljale razne poruke i paketi. Turiste koji su se raspitivali zasmer doekivao je srameljiv pokret ruke: taj pokret upuivao
bi na izloene mape, to su se teko mogle razaznati meu
gomilama upadljivih naslovnih strana asopisa.
Prodavale su se raznovrsne mape. Najmanje znaajne
bile su tampane u komercijalne svrhe; pored toga to su
obeleavale najvanija turistika mesta, one su veliki znaajpridavale odreenim radnjama i restoranima. Na ovim mapama
bile su oznaene samo glavne ulice. Druge su bile u obliku
knjiica, i bilo je lako, Kolin i Meri su to otkrili, izgubiti se
prelazei sa jedne stranice na drugu. Bilo je i onih veomaskupih, u kojima je bio ucrtan naziv i najmanjeg prolaza.
Razvijene, ove mape su iznosile tri stope u irinu i etiri u
visinu, bile su tampane na veoma tankom papiru, te se
jednostavno nisu mogle koristiti napolju, bez nekog ogromnog
stola na kom bi se mogle rairiti. Konano, postojala je serija
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
18/124
- 14 -
mapa uoljivih po svojim plavo-belim traftastim koricama,
koje su delile grad napet podruja, i na sreu ni jedno od njih
se nije preklapalo. Hotel se nalazio pri vrhu druge mape, a
restoran koji su traili u centralnom delu etvrte, i upravo onogasa kada su prolazili pored sada ve zatvorenog kioska, Kolin
se setio da su trebali poneti mape. Bez njih, bilo je izvesno da
e se izgubiti.
Meutim, nije rekao nita. Meri je ila nekoliko stopa
ispred, hodajui polako i ujednaeno, kao da odmerava dalji-
nu. Ruke je drala prekrtene, a glavu oborenu, prkosno zami-
ljena. Uski prolaz ih je odveo do velikog, jasno osvetljenog
trga posutog ljunkom, usred kog je stajao spomenik naprav-
ljen od grubo istesanih granitnih blokova to su sainjavali
ogromnu kocku na kojoj je stajao vojnik s naperenom pukom.
Ovo mesto im je bilo poznato, ovo je bila polazna stanicagotovo svih njihovih ekspedicija. Ali sem jednog oveka koji
je slagao stolice ispred kafea, a kog je posmatrao jedan pas, i
malo dalje jo jednog oveka, trg je bio pust.
Preli su ga dijagonalno i uli u jednu iru ulicu sa
prodavnicama televizora, maina za pranje posua i name-
taja. Na svakoj od njih bio je vidno izloen alarmni sistem. U
gradu uopte nije bilo saobraaja, to je posetiocima omogua-
valo da se lake izgube. Prelazili su ulice bez okretanja i po
instinktu zaranjali u najue od njih bilo stoga to nestaju u
tami ili to su ispunjene mirisom prene ribe. Nigde nije bilo
znakova. Bez nekog odreenog cilja posetioci su birali puteve,kao to se biraju boje, a nain na koji su se gubili izraavao je
njihove nagomilane izbore, njihove elje. Kolin je zurio u
Merina lea. Ulino osvetljenje je bojilo njenu bluzu, naspram
starih potamnelih zidova ona je svetlucala srebrnim sjajem,
kao privienje. Njene fine lopatice, koje su joj se dizale i
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
19/124
- 15 -
sputale pri sporom hodu, inile su lepezasto namrekane
nabore po njenoj svilenoj koulji, a kosa joj je bila delimino
skupljena nalom u obliku leptira, njihala se napred-nazad po
ramenima i potiljku.Zastala je ispred izloga robne kue da bi razgledala
ogroman krevet. Kolin ju je stigao, zastao na trenutak, a zatim
produio. Na krevetu su meu neprirodno izguvanim ara-
vima leale dve lutke, od kojih je jedna bila obuena u svetlo
plavu pidamu, a druga u spavaicu oivienu roza trakom to
joj je sezala do bedara. Izlog je bio dosta loe ureen. Obe
lutke su bile identine, kao da su poticale iz istog kalupa, obe
elave i obe su se udesno smeile. Leale su na leima, ali po
poloaju njihovih udova obe su bolno podigle ruke prema
bradi bilo je jasno da su eleli da se dobije utisak kako je
svaka od njih naslonjena na stranu i eljno okrenuta onojdrugoj. Meri ce zaustavila zbog daske na gornjoj strani
kreveta. Nainjena od crne plastike, ona se irila sa strane i
spajala sa podnojem kreveta. Po svom dizajnu podseala je
na komandnu tablu elektrine centrale ili neke letelice. U
sjajnu plastiku bio je ugraen telefon, digitalni sat, prekidai,
priguivai, radio i kasetofon, hladionik za pie, a premasredini, kao dva velika zauena oka, dva instrumenta za
merenje voltae. Na drugoj strani dominiralo je ovalno
ruiasto ogledalo. Tamo su bili i ormari za minku, stalak za
asopise, interfon (povezan sa deijom sobom). Gore na
friideru nalazio se ek sa datumom idueg meseca, nazivom
robne kue, velikom sumom novca i potpisom. Meri je
primetila da lutka u pidami dri u ruci naliv-pero. Pola je
nekoliko koraka u stranu i izgledalo je kao da se, iza neravnog
stakla, lutke pokreu. Zatim bi se umirile, sa rukama i nogama
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
20/124
- 16 -
beskorisno podignutim uvis, kao insekti iznenaeni otrovom.
Okrenula je lea prizoru. Kolin je bio na pedeset jardi od nje,
sa druge strane ulice. Ramena sputenih, sa rukama duboko
zavuenim u depove, stajao je ispred izloga i posmatraoknjigu sa ugraenim mehanizmom koji je metodino listao
uzorke tepiha. Stigla ga je i oni su nastavili da hodaju u tiini
dok nisu stigli do mesta gde se ulica poela ravati; tu su
zastali. Kolin ree saaljivo: Zna, i ja sam prethodnog dana
takoe posmatrao taj krevet.
Na mestu gde se ulica ravala nalazila se zgrada koja je
nekada sigurno bila raskona palata. Ispod zaralog balkona
na prvom spratu nalazilo se niz kamenih lavova koji su zurili
dole. Visoko zasvoeni prozori, lepo rezbareni sa strane, bili
su zatieni talasastim limom koji je bio postavljen i na
drugom spratu. Veinu grafita pisali su feministkinje ileviari, a samo nekoliko je ispisala neka lokalna grupa koja je
bila protiv obnavljanja ove zgrade. Visoko gore iznad drugog
sprata nalazila se drvena tabla na kojoj su jarkocrvenim
slovima bili ispisani nazivi prodavnica koje su dobile zgradu,
a zatim na engleskom, pod navodnicima Radnje koje VAMA
daju prednost. Poreane ispred velikih ulaznih vrata, kao nizprivremenih kupaca, nalazile su se kese za ubre. Sa rukama
na bokovima Kolin je zavirio u prvu ulicu, pa u drugu.
Trebali smo poneti te mape rekao je.
Meri se popela na prvu stepenicu zgrade i itala
proglase. ene su ovde mnogo radikalnije, rekla je prekoramena, ,.i bolje organizovane .
Kolin se povukao nekoliko koraka unatrag da bi bolje
uporedio ove dve ulice. Bile su paralelne, ali su se ipak negde u
daljini razdvajale. One imaju mnogo vie razloga za borbu,
rekao je. Ili smo ve ovim putem, ali moe li se setiti kojom
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
21/124
- 17 -
od ove dve uliice?. Meri je sa naporom prevodila dugaak
proglas. Kojim putem? upitao je Kolin neto glasnije.
Mrtei se, vukla je prstom ispod izbledelih slova i kada
je zavrila, uzviknula je trijumfalno. Okrenula se Kolinu uzosmeh. Trae da se kastriraju oni za koje se dokae da su
silovali.
Pomerio se da bi mogao bolje osmotriti ulicu na desno.
A seku ruke za krau?uj, siguran sam da smo na tu fontanu
trebali naii ranije.Meri se okrenula. Ne, to je taktika. To je nain da se
silovanje tretira kao pravi zloin.
Kolin se ponovo pomerio i ponovo zastao, sa nogama
iroko rairenim, licem okrenutim ulici koja vodi na levo. U
njoj je takoe bila fontana. To je nain, rekao je razdraljivo,
da ljudi feministkinje uzimaju manje ozbiljno.Meri je skupila ruke i posle kratke pauze krenula polako
ulicom koja je vodila u desno. Ona je ponovo uspostavila svoj
lagani, precizni hod. Ljudi dovoljno ozbiljno shvataju vea-
nje, rekla je. ivot za ivot.
Nevoljno, Kolin je posmatrao kako odlazi. ekaj trenu-
tak, Meri, pozvao ju je. Jesi li sigurna da je to pravi put? Ne
okreui se, ona je klimnula glavom. Daleko ispred njih pod
ulinim osvetljenjem ugledali su priliku koja im se pribliava-
la. Nekako umiren, Kolin je krenuo za njom.
Ovo je bila ulica sa ekskluzivnim i luksuznim prodavni-
cama. U jednom izlogu nalazio se hrapavi, zamueni pejza uulju, u drugom rukom izraene cipele i soiva za fotoaparate
izloena na crnom plianom stubu. Fontana na koju su naili,
za razliku od ostalih u gradu, radila je. Tamni kamen od kog su
bile nainjene stepenice, kao i rub same fontane, bio je izlizan i
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
22/124
- 18 -
uglaan vekovnom upotrebom. Meri je zavukla glavu pod
potamnelu nesigurnu slavinu i poela piti. Voda ovde, rekla
je izmeu dva gutljaja, ima ukus ribe. Kolin je zurio ispred
sebe, iekujui da ponovo ugleda figuru oveka pod ulinimosvetljenjem, koja im se pribliavala. Nigde nieg nije bilo,
samo su se negde u daljini zaula vrata, ili je to moda bila
maka.
Pojeli su svoj poslednji obrok pre dvanaest sati, podelivi
porciju bele ribe. Kolin je uhvatio Meri za ruku. Moe li se
setiti da li on prodaje jo neto osim hot-doga?
okoladu? Orahe?
Ubrzali su korake, koji su glasno odzvanjali po kaldrmi i
stapali se, tako da je delovalo da samo jedan ovek koraa. U
jednom od gradova u kojima se najbolje na svetu jede, rekao
je Kolin, mi koraamo dve milje traei hot-dog.Ne zaboravi, mi smo na odmoru, podsetila ga je Meri.
Udario se akom po elu. Naravno. Ja se esto troim na
sitnice kao to su glad i e. Mi smo na odmoru.
Pustili su ruke i nastavili da koraaju, dok je Kolin
mrmljao neto za sebe. Ulica se suavala i sa obe strane se
prostirao visoki tamni zid na kom su se tu i tamo pojavljivala
po neka uvuena vrata, a bilo e tu i prozora, malih i etvrtastih
sa reetkama postavljenim veoma visoko.
Ovo je fabrika stakla, rekla je Meri zadovoljno. Prvog
dana naeg boravka pokuali smo da je pronaemo. Usporili
su, ali se nisu zaustavili.Kolin je rekao. Mora da smo ili nekim drugim putem,
jer ja se ne seam da sam ikada ranije bio ovde.
Stajali smo ispred jednih od ovih vrata.
Kolin je prevrnuo oima, ozlojeen i sa nevericom.
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
23/124
- 19 -
To nije bilo prvog dana, rekao je glasno. Sve si
potpuno pobrkala. Videvi onoliki red, odluili smo da
produimo do plae, ali to je bilo tek treeg dana. Kolin se
zaustavio da bi to rekao, ali Meri je nastavila da koraa.Sustigao ju je poskakujui za njom.
Moda je to bilo i treeg dana, rekla je vie za sebe,
ali tu smo sigurno bili. Pokazala je rukom prema vratima
nekoliko jardi udaljenim, a onda je, kao probuena, zdepasta
figura iz mraka uronila u more uline svetlosti i stala
zakrujui im prolaz.
Pogledaj ta si sada uradila naalio se Kolin, a Meri se
nasmejala.
ovek se takoe nasmejao i ispruio ruku. Jeste li vi
turisti? upitao ih je na savrenom engleskom jeziku, i
najedanput, zasijavi od sree, odgovorio sam sebi. Naravnoda jeste.
Meri je stala tano naspram njega i rekla Traimo mesto
gde moemo neto pojesti.
U meuvremenu, Kolin se povukao sa strane pored
oveka i brzo rekao Meri Nismo duli da objanjavamo nita
drugima, zna.Dok je to govorio, ovek ga je snano uhvatio za zglob na
ruci i ispruio drugu ruku da bi to isto uradio i Meri. Prekrstila
je ruke i nasmeila se.
Uasno je kasno, rekao je ovek. U onom smeru nema
nita, ali ja vam mogu pokazati jedno mesto, jedno veoma
dobro mesto. Nacerio se i klimnuo glavom u pravcu iz kojeg
su oni doli.
Bio je nii od Kolina, sa rukama uasno dugakim i
miiavim. ake su mu bibile ogromne i obrasle kovrdavim
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
24/124
- 20 -
dlakama. Imao je tesnu, crnu koulju od vetakog polupro-
vidnog materijala, otkopanu gotovo do struka. Na lancu oko
vrata visio je zlatan privezak u obliku ileta, koji je leao malo
nakrivljen na grudima gusto obraslim dlakama. Nosio je foto-aparat prebaen preko ramena. Preterano sladak miris losiona
posle brijanja ispunio je ulicu.
Pogledajte, rekao je Kolin pokuavajui da oslobodi
ruku a da to ne deluje napadno znam da tamo ima jedno
mesto. Stisak je malo popustio, ali prst i palac su i dalje
zatvarali obru oko njegovog runog zgloba.
ovek je napunio plua vazduhom i inilo se da je
narastao in dva. Sve je zatvoreno, rekao je ak i kiosci sa
hot-dogom. Namignuo je Meri. Zovem se Robert. Meri se
rukovala sa njim, a on ih je poeo gotovo vui niz ulicu.
Molim vas, insistirao je ja znam jedno mesto.Posle par koraka Kolin i Meri su uz velike napore uspeli
da zaustave Roberta. Stajali su zbijeni jedno uz drugo, glasno
diui.
Meri se obratila Robertu kao detetu. Roberte pustite mi
ruku. Odmah ju je oslobodio stiska, uz mali naklon.
Kolin je rekao. Bilo bi bolje da i mene pustite.Ali Robert je, izvinjavajui se, pokuao da objasni Meri,
Ja sam eleo da vam pomognem. Mogu da vas povedem do
jednog divnog mesta. Ponovo su krenuli.
Ali, nas ne treba vui prema dobroj hrani, rekla je
Meri, a Robert je klimnuo glavom. Dodirnuo je rukom elo
Ja, ja sam . . . eleo da vebam svoj engleski. Moda sam to
suvie eleo. Nekada sam ga govorio sjajno. Ovuda, molim.
Meri je ila napred, a Kolin i Robert za njom.
Meri, viknuo je Kolin.
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
25/124
- 21 -
Engleski je divan jezik, pun vieznanosti. rekao je
Robert.
Meri se nasmeila preko ramena. Jo jedanput su stigli do
velike palate, gde su se putevi ravali. Kolin je iznenadnimtrzajem oslobodio ruku. ao mi je, rekao je Robert. Meri je
takoe stala i poela ponovo pregledati natpise. Robert je
pratio njen pogled, koji se zaustavio na crteu crvene boje: na
njemu je bila prikazana stisnuta pesnica okruena znakovima
kojima ornitolozi obeleavaju enski pol. Pokuavao je da
opravda i objasni to to je ona videla, delovalo je kao da on
preuzima odgovornost za sve to bi oni mogli videti i
proitati.To su ene koje ne mogu da pronau mukarca. One
ele da unite sve to je dobro izmeu mukarca i ene. Zatim
je znalaki dodao One su veoma rune, takoe. Meri ga je
posmatrala kao to bi posmatrala neko lice sa televizije.Eno opozicije, rekao je Kolin.
Ona se slatko nasmeila obojici. Hajde da pronaemo tu
dobru hranu, rekla je upravo u trenutku kada je Robert
pokazivao na drugi natpis i spremao se da kae neto vie.
Krenuli su ulicom koja je vodila na levo i ili nekih
desetak minuta tokom kojih je Robert uporno pokuavao daotpone neki razgovor, ali bez uspeha. Meri je bila zaokupljena
sobom, sa rukama ponovo prekrtenim, dok se Kolin ponaao
malo neprijateljski, drei se podalje od Roberta. Skrenuli su u
ulicu sainjenu od mnotva istroenih stepenika koji su vodili
do malog trga, prenika jedva trideset stopa, gde se ulivalo
nekoliko uskih prolaza. Tamo dole, ja ivim, rekao je
Robert. Ali vama je sad suvie kasno da svratite do mene.
Moja ena je verovatno ve u krevetu.
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
26/124
- 22 -
Ili su nalevo i nadesno, prolazei izmeu rasklimatanih
petospratnica, zatvorenih piljarnica sa voem i povrem
poslaganim u gajbe koje su stajale napolju. Pojavio se vlasnik
sa opasanom keceljom gurajui kolica i viknuo Roberta koji senasmejao, klimnuo glavom i podigao ruku. Kada su stigli do
jarko osvetljenog ulaza, Robert je razgrnuo plastine rese koje
su visile do poda, da bi Meri mogla ui. Drao je ruku na
Kolinovom ramenu dok su se strmim stepenitem sputali u bar
prepun ljudi.
Mnogo mladih ljudi, obuenih slino kao Robert, sedelo
je na visokim stolicama za barom, a neki od njih zauzeli su
identine poze: naslonjeni na jednu nogu bili su okupljeni oko
duboksa. Maina je sa zadnje strane emitovala tamnoplavu,
perverznu boju koja je licima okupljenim oko nje davala
odvratan izraz. Izgledalo je kao da svi pue. Kako su svi nosilitesna odela, morali su drati cigaretu u jednoj a paklu cigarta i
upalja u drugoj ruci. Pesma koju su svi pomno sluali, jer niko
nije razgovarao, bila je glasna i sladunjavo sentimentalna, sa
puno orkestarske pratnje, a ovek koji je pevao nekako je
specifino jecao, to je naroito bilo pojaano horom koji je
pratio zluradim ha, ha, ha; tog trenutka nekoliko mladih ljudije podizalo cigarete izbegavajui poglede, preputalo se
sopstvenim jecajima.
Hvala bogu to nisam muko, rekla je Meri
pokuavajui da uhvati Kolina za ruku. Robert ih je odveo do
stola i otiao do anka. Kolin je stavio ruke u depove, klatio se
na stolici i zurio u duboks. Hajde, rekla je Meri uhvativi ga
za ruku Samo sam se naalila.
Pesma se zavrila u trijumfalnom orkestarskom finalu i
istog trenutka ponovo otpoela. Iza anka se uo zvuk
razbijenog stakla, a nakon toga tapanje.
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
27/124
- 23 -
Konano se Robert pojavio sa velikom bocom vina bez
etikete, tri ae i pecivom od preprenog hleba u obliku
tapia, od kojih je jedan bio polomljen. Danas uzviknuo je
ponosno, nadjaavajui buku, kuvar je bolestan. Namignuoje Kolinu, seo i napunio ae.
Robert je poeo da im postavlja pitanja, na koja su oni u
poetku nerado odgovarali. Rekli su mu kako se zovu, da nisu
venani, da ne ive zajedno, barem ne za sada. Meri je otkrila
pol i uzrast svoje dece. Oboje su rekli ime se bave. Tada,
uprkos tome to nije bilo hrane, potkrepljeni vinom, poeli su
uivati u tome to se nalaze na mestu gde uopte nema turista,
otkrivajui neto zaista stvarno. Opustili su se, sedei u toj buci
i dimu; zauzvrat su postavljali ozbiljna pitanja, svojstvena
turistima zadovoljnim to mogu da ih postavljaju autentinom
stanovniku ovog grada. Za manje od dvadeset minuta ispraznilisu bocu. Robert je rekao da se bavi nekakvim biznisom, da je
odrastao u Londonu, da mu je ena Kanaanka. Kada ga je
Meri upitala kako je sreo svoju enu, on je odgovorio da je to
nemogue objasniti a da prethodno ne opie svoju majku i
sestre, a one su se mogle opisati samo u svetlu njegovog oca.
Bilo je jasno da on priprema teren za priu. Zaulo se ha, ha,ha u kreendu, za stolom blizu duboksa sedeo je mladi
kovrdave kose sa glavom meu rukama. Robert je doviknuo
oveku za ankom da im donese jo jednu bocu vina. Kolin je
prepolovio tapie i podelio ih sa Meri.
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
28/124
- 24 -
III
Pesma se zavrila i svuda oko anka zapoinjao je
razgovor, isprva tih, kao neko prijatno amorenje vokala i kon-
sonanata stranog jezika; jednostavna zapaanja usloljavala su
jednostavne, kratke rei ili glasove koji su se sjedinjavali; onda
bi nasumice nastajale pauze posle kojih su dolazila kompliko-
vanija, opirnija zapaanja, i dui, podrobniji odgovori. Za
manje od jedne minute otpoelo je nekoliko diskusija. Da jeneko i ukljuio duboks, on se uopte ne bi uo.
Robert je zadravajui dah zurio u au koju je drao
vrsto na stolu obema rukama, to je nagnalo Kolina i Meri,
koji su gledali u njega, da oteano diu. Sada im je delovao
mnogo stariji nego kada su ga prvi put ugledali na ulici.
Nakrivljena sijalica pod kojom je sedeo otkrivala je gotovogeometrijski iscrtanu mreu bora po licu. Dve linije koje su
kretale ispod nozdrva i sputale se prema ustima, formirale su
gotovo savren trougao. Na elu je imao paralelne brazde, a na
otprilike inu dole prema nosu bila je jo jedna brazda duboko
useena u meso. Klimnuo je glavom i kadaje ispustio vazduh,
ramena su mu klonula. Meri i Kolin su se nagnuli da bi bolje
uli poetak prie.
,,Moj otac je celog svog ivota bio diplomata, i mnogo,
mnogo godina smo iveli u Loidonu, u Najtsbridu. Ali ja sam
bio lenj deak nasmejao se Robert i pored toliko
godina provedenih tamo, moj engleski ipak nije savren.Zastao je oekujui da oni to poreknu. Moj otac je bio
ogroman ovek. Ja sam bio najmlae dete i jedini sin. Kada je
sedeo inio je to ovako. Robert se ispravio i stavio ruke na
kolena tako da su zajedno sa butinama formirale pravilan
kvadrat. Celog ivota je nosio ovakve brkove kaiprstom
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
29/124
- 25 -
i palcem je odmerio in ispod nosa i kada su poeli da mu
sede, koristio je etkicu da bi ih nainio crnim, onu to dame
koriste za oi. Maskaru.
Svi su ga se bojali. Moja majka, moje sestre, ak ga se iambasador plaio. Kada bi se on namrtio, niko nije govrio. Za
trpezarijskim stolom se nije smelo govoriti dok on ne bi proz-
borio. Robert je govorio toliko glasno da je nadjaavao buku
koja ih je okruivala. Svake veeri kada se odravao prijem,
dok bi se mama oblaila, mi smo morali sedeti mirno, sa
ispravljenim leima, a otac nam je itao naglas.
Svako jutro ustajao je u est i iao u kupatilo da se brije.
Niko nije smeo ustati iz kreveta dok on nije bio gotov. Kada
sam bio mali, ja sam ustajao odmah posle oca i odlazio za njim
u kupatilo, da bih osetio njegov miris. Izvinite, bio je to uasan
miris, koji je delimino bio neutralisan mirisom sapuna zabrijanje i njegovog parfema. ak i sada za mene je miris
kolonjske vode miris moga oca.
Ja sam bio njegov miljenik, njegova strast. Seam se
jedanput moda se to dogodilo vie puta moje starije
sestre Eva i Marija, koje su imale etrnaest i petnaest godina,
za veerom su pokuavale da od oca iskame doputenja zaneke stvari. Na sve njihove molbe, njegov odgovor je bio NE!
Nisu mogle ii na kolske zabave, jer je tamo bilo i deaka.
Nisu smele prestati da nose bele zokne. Nisu mogle ii u
pozorite bez mame. Nije im dozvoljavao da pozovu
prijateljice jer je smatrao da imaju lo uticaj na njih i da nikada
ne idu u crkvu. I onda je moj otac iznenada stao iza stolice na
kojoj sam ja sedeo pored mame, smejui se glasno. Uzeo je
salvet koji je bio prebaen preko mog krila i stavio mi ga oko
vrata. Pogledajte, rekao je Ovo je budua glava porodice.
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
30/124
- 26 -
Morate se dobro uvati Roberta. A onda me je naterao da ja
razreim taj spor, drei ruku sve vreme na mom vratu, steui
ga meu prstima. Otac me je pitao. Roberte, mogu li devojke
nositi svilene arape kao njihova Mama? A ja, desetogodi-njak, odgovarao sam glasno Ne, Tata!Mogu li ii u pozo-
rite bez Mame? Apsolutno ne, Tata! Roberte, mogu li
pozivati prijateljice kod sebe? Nikad, Tata!
Odgovarao sam ponosno, ne znajui da sam bio
iskorien. Moda se to dogodilo samo jednom. to se mene
tie, to se moglo dogoditi svake veeri mog detinjstva. Tada se
moj otac vratio do svoje stolice u proelju stola pravei se
tuan. ao mi je, Eva i Marija, ja sam se taman spremao da
promenim miljenje, ali Robert kae da su to nedopustive
stvari. I on se smejao, i ja sam se takoe smejao, verujui u
sve, u svaku izgovorenu re. Smejao sam se sve dok mi mamanije spustila ruku na rame i rekla, Mir sada, Roberte.
Da li su me sestre mrzele? Ovo to u vam sada ispriati
pouzdano znam da se dogodilo samo jedanput. Bio je vikend i
kua je bila prazna itavo posle podne. Otiao sam u spavau
sobu svojih roditelja sa sestrama Evom i Marijom. Seo sam na
krevet, a one su otile do toaletnog stola koji je pripadao mojojmajci i iz njega izvadile sve njene stvari. Prvo su nalakirale
nokte, pa su onda mlatarale rukama po vazduhu da im se to
pre osue. Stavile su kreme i pudere na lice, namazale usne
karminom, iupale obrve, i namazale trepavice maskarom.
Rekle su mi da zatvorim oi dok one skinu svoje bele zokne i
obuku arape iz mamine fioke. Onda su stale ispred mene, dve
veoma lepe ene, gledajui jedna drugu. Otprilike jedan sat su
etale po kui, ogledajui se preko ramena u ogledalima ili
prozorskim oknima, vrtei se u krug po salonu, sedajui veoma
paljivo na ivicu fotelje, nametajui kosu. Sledio sam ih u
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
31/124
- 27 -
stopu i gledao ih, samo sam ih gledao. Zar nismo lepe,
Roberte?rekle su. Seam se da sam bio okiran, jer to nisu
vie bile moje sestre ve amerike filmske zvezde. Bile su
oduevljene sobom. One su se smejale i ljubile jedna drugu jersu sada bile prave ene.
Kasnije poslepodne otile su u kupatilo i sprale sve sa
sebe. Sklonile su sve teglice i posudice u kupatilo i otvorile
prozore da mama ne bi osetila miris svojih garfema. Sloile su i
sklonile svilene arape i steznike, na isti nain na koji je to
mama inila. Zatvorile su prozore i sile dole da doekaju
mamu i sve to vreme ja sambio veoma uzbuen. Iznenada su te
divne ene ponovo postale moje sestre, dve visoke uenice.
Onda je stigla veera i ja sam jo uvek bio uzbuen.
Moje sestre su se ponaale kao da se nita nije dogodilo. Bio
sam svestan da moj otac zuri u mene. Podigao sam pogled ishvatio da on zapravo gleda kroz mene i ita mimisli. Veoma
sporo je odloio svoj no i viljuku, savakao i progutao sve
to je imao u ustima, i upitao. Kai mi Roberte, ta ste vi
danas poslepodne radili?
Verovao sam da on sve zna, kao Bog. eleo je samo da
proveri da li sam ja dovoljno poten da mu kaem istinu. Takoda nije imalo smisla da laem. Rekao sam mu sve, o ruevima,
puderima, kremama i parfemima, arapama iz mamine fioke, a
rekao sam mu takoe, kao da je to moglo neto da popravi, i da
su se stvari veoma paljivo vraene na mesto. ak sam pome-
nuo i prozor.
U prvi mah moje sestre su se smejale i poricale ono to
sam govorio, ali kako sam ja nastavljao da govorim, tako su se
one utiavale. Kada sam zavrio, moj otac je jednostavno
rekao. Hvala ti, Roberte i nastavio da jede. Do kraja veere
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
32/124
- 28 -
vie niko nije progovorio. Nisam se usudio da pogledam u
pravcu mojih sestara.
Posle veere, a neposredno pre odlaska u krevet, otac
me je pozvao u svoju radnu sobu. To je bila soba u koju nikonije smeo ui, tu su bile sve dravne tajne. To je bila najvea
soba u kui, jer je moj otac ponekad u njoj primao diplomate.
Prozori i tamnocrvene zavese, kojima su bili zastrti, prostirali
su se od poda do plafona, a na plafonu su bili iscrtani zlatni
listii i neki kruni ornamenti. Bio je tu i luster. Svuda okolo
bile su knjige u zastakljenim policama, a pod je bio zastrt
debelim tepisima iz svih krajeva sveta, neki su ak visili i po
zidovima. Moj otac je skupljao tepihe.
Sedeo je za svojim ogromnim stolom prekrivenim papi-
rima, a moje dve sestre su stajale ispred njega. Naredio mi je da
sednem u drugi kraj sobe na konu fotelju koja je pripadalamom dedi, koji je takoe bio diplomata. Niko nije govorio.
Bilo je kao nemom filmu. Moj otac je za moje sestre izvukao
koni kai iz fioke dobile su svaka po tri snana udarca po
zadnjici a ja nisu pustile ni glasa. Iznenada sam se naao izvan
radne sobe. Vrata su bila zatvorena. Moje sestre su otile u
svoju sobu da plau, ja sam se popeo stepenitem do svojespavae sobe, i to je bio kraj. Moj otac taj dogaaj vie nikada
nije pominjao.
Moje sestre! One su me mrzele. Morale su da mi se
osvete. Mislim da nedeljama ni o emu drugom nisu priale.
Dogaaj koji u sada ispriati zbio se jednom kada je kua
takoe bila prazna, nije bilo ni roditelja ni kuvarice, mesec
dana posle onih batina koje su moje sestre dobile zbog mene, a
moda i kasnije. Prvo moram da objasnim da, mada sam bio
ljubimac, ipak je postojalo mnogo stvari koje mi nisu bile
doputene. Naroito nisam smeo jesti i piti slatko, jesti
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
33/124
- 29 -
okoladu ili piti limunadu. Deda mom ocu takoe nije
dozvoljavao da jede nita slatko sem voa. Smatrao je da je to
loe za stomak. Ali, ono to je najvanije, slatke stvari,
naroito okolada, loe su uticale na deake. Slabio im jekarakter, koji je postojao kao u devojaka. Moda je u tome i
bilo istine, to samo nauka moe dokazati. Isto tako, otac se
brinuo za moje zube, eleo je da imam zube kao on, savrene.
Izvan kue, ja sam jeo slatkie koje sam dobijao od drugih
deaka, ali kod kue ne.
Tako je toga dana dola Alisa, moja najmlaa sestra, u
batu i rekla. Roberte, Roberte, doi u kuhinju, brzo. Priprem-
ljeno je neto siecijalno za tebe. Eva i Marija su ti pripremile
ast. Isprva nisam hteo da idem jer sam se plaio da je neki
trik u pitanju. Ali, Alisa je insistirala. Hajde brzo, Roberte. I
na kraju sam otiao. U kuhinji su bile Eva, Marija i Liza, tako-e moja sestra. A na stolu su stajale dve velike flae limunade,
kola sa lagom, dve table okolade za kuvanje i kutija man-
meloa. Marija je rekla. Ovo je sve za tebe, u prvi mah sam
posumnjao i upitao Zato? Na to je Eva odgovorila. elele
bismo da bude bolji prema nama ubudue. Kada sve ovo
bude pojeo, seae se kako smo bile dobre prema tebi. Zvu-alo je razlono, a hrana je izgledala vrlo ukusno, te sam seo i
posegnuo prvo za limunadom, ali Marija je stavila ruku preko
moje. Prvo, rekla je, mora popiti neki lek, Zato? Zato
to i sam zna kako slatke stvari loe utiu na tvoj stomak. Ako
se razboli, tata e saznati ta si radio i svi emo nastradati.
Ovaj lek e sve to regulisati. Tako sam ja otvorio usta i Marija
mi je sasula etiri velike kaike nekog ulja. Bilo je odvratnog
kusa, ali mi nije mnogo smetalo poto sam odmah poeo jesti
okoladu za kuvanje, kolae sa lagom i piti limunadu.
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
34/124
- 30 -
Moje sestre su stajale oko stola i posmatrale me. Jel'
dobro? pitale su, ali ja sam jeo tako brzo da sam jedva uspe-
vao da odgovorim. Pomislio sam da su tako dobre prema meni
jer su znale da u jednoga dana naslediti dedinu kuu. Potosam popio prvu flau limunade, Eva je uzela drugu i rekla.
Mislim da on ne moe i ovu popiti. Skloniu je. A Marija je
na to rekla. Da, skloni je. Samo ovek moe da popije dve
flae limunade. Otrgao sam joj flau iz ruku i rekao.
Naravno da je mogu popiti, a sve devojke su uglas rekle.
Roberte, pa to je nemogue! Ja sam, naravno, dovrio obe
table okolade za kuvanje, manmelou i kola sa lagom, a
moje sestre su skandirale Bravo, Roberte!
Pokuao sam da se uspravim. Kuhinja je poela da mi se
okree i hitno mi je trebao WC. Iznenada. Eva i Marija su me
oborile na pod i drale vrsto. Bio sam isuvie slab da seborim, a i one su bile mnogo vee od mene. Imale su spremno
pare konopca kojim su mi vezale ruke na leima.Sve vreme
Alisa i Liza su skakale gore-dole i pevale. Bravo, Roberte!
Zatim su me Eva i Marija, vukui me za noge, iznele iz
kuhinje, pa du hodnika, preko velikog hola, odvukle do oeve
radne sobe. Izvadile su klju koji je bio sa unutranje strane izakljuale vrata. Baj, baj, Roberte dovikivale su mi kroz
kljuaonicu. Sada si ti Veliki Tata u svojoj radnoj sobi.
Stajao sam nasred te velike sobe, ispod lustera, i isprva
nisam razumeo zato sam tu smeten, a onda sam shvatio.
Pokuao sam odvezati vorove, ali su oni bili isuvie vrsto
vezani. Vikao sam, utao vrata nogama, udarao glavom po
njima, ali u kui se nita nije ulo. Trao sam od jednog ugla
sobe do drugog traei zgodno mesto, ali svuda su bili skupi
tepisi. Konano, vie nisam mogao da se uzdrim. Prvo je
naila limunada,ne dugo za njom okolada za kuvanje i kola
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
35/124
- 31 -
u obliku neke tenosti. Nosio sam kratke pantalone, kao svi
deaci u Engleskoj. I umesto da stojim na jednom mestu i
upropastim samo jedan tepih, ja sam trao posvuda, viui,
plaui, kao da me otac ve goni.Klju u bravi se okrenuo, vrata su se naglo otvorila i
Marija i Eva su utrale unutra. Uh uzviknule su Brzo, brzo!
Stie. Tata. Odvezale su konopac, vratile klju unutranje
strane brave i otrale, smejui se kao lude ene. uo sam
oeva kolakako se zaustavljaju.
Isprva nisam mogao da se pomerim. Onda sam zavukao
ruku u dep, izvadio maramicu i otiao do zida da bilo je ak
i p.o zidovima, ak i po pisaem stolu takoe je stari
persijski tepih bio natopljen. Onda sam primetio svoje noge,
koje su bile gotovo crne. Maramica mi nije mogla pomoi,bila
je premala. Otrao sam do stola, uzeo neke papire, i tako me jeotac zatekao, kako istim kolena dravnim aferama, dok je pod
njegove radne sobe podseao na seosko dvorite. Priao sam
mu dva koraka, spustio se na kolena i ispovraao se gotovo
preko njegovih cipela, a to je trajalo veoma dugo. Kada sam
zavrio, on se nije pomerio sa dovratka. Jo uvek je u ruci
drao svoju akt tanu i lice mu je bilo nepromenjeno. Pogledaoje po sobi i upitao me. Roberte, da li si ti jeo okoladu? A ja
sam odgovorio Jesam, Tata, ali... To mu je bilo dovoljno.
Kasnije je majka dola da me obie u mojoj spavaoj sobi, a
ujutro je doao psihijatar i rekao da sam doiveo traumu. Ali za
mog oca jedino je bilo vano to da sam ja jeo okoladu. Tukao
me je tri veeri uzastopce i mesecima sa mnom nije lepo
razgovarao. Mnogo, mnogo godina posle bio mi je zabranjen
pristup u njegovu radnu sobu, sve dok nisam tamo uao sa
svojom buduom enom. A od tada pa do dananjeg dana
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
36/124
- 32 -
nikada vie nisam jeo okoladu i nikada nisam oprostio svojim
sestrama.
Dok je trajala moja kazna, jedino je majci bilo
dozvoljeno da razgovara sa mnom. Proveravala je da me otacnije prejako tukao i da li je to trajalo samo tri veeri. Ona je bila
veoma lepai visoka ena. Najee je nosila belo; bele bluze,
bele marame i bele svilene haljine na diplomatskim prijemima.
Najbolje je se seam u belom. Govorila je engleski veoma
sporo, ali svi su se divili njenoj savrenoj eleganciji.
Kao deak esto sam sanjao rune snove, veoma rune
snove. Budio sam se u snu, i sad ponekad to inim. esto sam
se budio usred noi i vikao je Mam, kako to ine engleski
deaci. inilo mi se da je ona leala budna i ekala da je
pozovem, jer se tamo du hodnika, gde je bila spavaa soba
mojih roditelja, istog asa zaula kripa kreveta, zvuk lampekoja se pali, pucketanje kostiju u njenim bosim stopalima. I
kad god bi ona ula u moju sobu i pitala, ta je bilo Roberte?,
ja sam odgovarao, elim au vode. Nikada joj nisam rekao
Runo sam sanjao, ili Bojim se. Uvek sam traio au
vode, koju je ona donosila iz kupatila i gledala me dok sam pio.
Zatim me je ljubila u elo i ja sam odmah ponovo zaspivao.Ponekad je to trajalo mesecima, iz noi u no, ali ona nije
nikada ostavljala au sa vodom kraj mog kreveta. Znala je da
moram imati izgovor kako bih je mogao pozvati usred noi.
Ali, njoj nije trebalo objanjavati. Bili smo veoma bliski. ak i
kada sam se oenio sve dok nije umrla, imao sam obiaj da joj
svake nedelje nosim svoje koulje.
Kad god bi moj otac negde otputovao, spavao sam sa
njom u krevetu, sve do svoje desete godine. Iznenada je svemu
tome doao kraj. Jednog dana je ena kanadskog ambasadora
pozvana kod nas na aj. Pripreme su trajale tokom itavog
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
37/124
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
38/124
- 34 -
i vie nisam spavao u maminom krevetu. Posle est godina
ponovo sam sreo Kerolajn, a posle dve smo se venali.
Oko njih bar je poeo da se prazni. Svetla na plafonu bila
su pogaena i jedan ovek je istio pod. Kolin je dremuckaotokom poslednjeg dela prie, klatei se napred-natrag i nasla-
njajui glavu na ruke. Robert je pokupio prazne flae sa stola,
odneo ih do anka i dao tamo neke instrukcije. Drugi ovek je
priao stolu, ispraznio pepeljaru i obrisao sto. Kada se Robert
vratio, Meri je rekla. Niste nam mnogo rekli o vaoj eni.
Stavio joj je u ruke kutiju sa ibicama na kojoj je bio
odtampan naziv i adresa bara. Ovde sam skoro svako vee.
Ona je skupila prste i stegla kutiju u ruci. Dok je prolazio pored
Kolinove stolice, ispruio je ruku i pomazio ga po kosi. Meri
ga je posmatrala dok je odlazio, posedela jo minut-dva,
zevajui, a onda podigla Kolina i uputila ga u pravcustepenita. Oni su poslednji napustili bar.
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
39/124
- 35 -
IV
U jednom pravcu ulica je iezavala u potpunom mraku,a u drugom, rasplinuta sivoplava svetlost osvetljavala je niz
niskih zagrada to su se reale jedna za drugom kao granitni
blokovi koji su se slivali u tami, gde se ulica dalje gubila krivu-
dajui. Hiljadama stopa iznad, oblak razvuen u obliku prsta
kao da je ukazivao sa visina na krivudavu liniju, zarumenjen.
Prohladan, slani vetar duvao je du ulice i dizao celofanski
papir kojim je bilo prekriveno stepenite gde su sedeli Kolin i
Meri. Iza dobro zatvorenog prozora koji se nalazio upravo
iznad njihovih glava zaulo se prigueno hrkanje i kripa
kreveta. Meri je naslonila glavu na Kolinovo rame, a on svoju
na zid izmeu dve odvodne cevi. Pas im se urno pribliavaodolazei sa osvetljenog kraja ulice, neobino grebui kanda-
ma po istroenom kamenu. Nije se zaustavio kada je stirao do
njih, nije ak ni pogledao u njihovom pravcu, i dugo poto je
ieznuo u tami, taj neobini korak se jo mogao uti.
Trebali smo poneti mape. rekao je Kolin.
Meri se samo bolje namestila na njegovom ramenu ipromrmljala. Ma, nije vano, na odmoru smo.
Pola sata kasnije probudili su ih glasovi i smeh. Odnekud
je stalno dopirala piskava zvonjava. Sunce je jo bilo nisko, a
povetarac topao i vlaan kao ivotinjski dah. Deca obuena u
svetloplave uniforme sa crnim okovratnicima i manetnama
prolazila su pored njih, nosei na leima zaveljaje sa knjiga-
ma. Kolin se digao i drei se za glavu obema rukama, zatetu-
rao se ka sredini uske ulice, gde su ga deca opkolila. Jedna
devojica je bacila tenisku lopticu koja mu se odbila odstoma-
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
40/124
- 36 -
ka i ona ju je opet uspeno uhvatila, a na to su se vrisci oduev-
ljenja prolomili gomilom. Onda je zvonjava utihnula, preostala
deca su se utiala i poela mahnito trati. Ulica odjednom
postade upadljivo prazna. Meri se savila preko stepenice euilist i lanak obema rukama. Kolin je stajao nasred ulice, blago
se njiui, zurei u pravcu niskih zgrada.
Neto me je ujelo, Viknula je Meri.
Kolin joj je priao i stao iza nje, posmatrajui kako se
ee. Nekoliko crvenih taaka se uveavalo do veliine
novia i postajalo tamnocrvene boje. Ja ne bih to vie radio,
rekao je Kolin. Uzeo ju je za ruku i poveo niz ulicu. Daleko iza
njih ula su se deca, glasovi su im odzvanjali kao da su se
nalazili u nekoj ogromnoj akustinoj prostoriji pevajui
Vjeruju ili tablicu mnoenja. Meri je poskakivala na jednoj
nozi. O, boe! uzviknula je pomalo samosaaljivo u svojojmuci Ne budem li se eala, umreu. I tako sam edna!
U tom svom mamurluku, Kolin je zadobio neki daleki,
grubi autoritet, potpuno nesvojstven njemu. Stojei iza Meri i
drei joj ruke vrsto uz telo, gurnuo ju je niz ulicu. Budemo
li se spustili ovom ulicom, apnuo joj je na uho mislim da
bismo trebali izbiti na more. Tamo dole ima jedan kafe.Meri je pustila da je on gura napred. Nisi se obrijao.
Seti se, rekao je Kolin dok im se korak ubrzavaosputajui se niz ulicu, mi smo na odmoru.
More se prostiralo iza zavoja ulice.
etalite je bilo usko i pusto, sa obe strane su se pruali
neprekidni nizovi kua oteenih vremenom. Visoke katarkesu trale iz glatke ukaste vode, ali nije bilo amaca
privezanih za njih. Sa Kolinove i Merine desne strane nalazio
se ofucani limeni znak koji je pokazivao smer i upuivaodu
etalita na bolnicu. Dve sredovene ene koje su nosile
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
41/124
- 37 -
prepuneplastine torbe i deak koji je iao izmeu njih spustili
su se do etalita istom ulicom kao i oni. Zastali su kod znaka,
ene su se sagnule i paljivo pretraile svoje torbe kao da su
neto zaboravile. Kada su nastavili dalje, deak je cvilei netozatraio, ali su ga one brzo uutkale.
Kolin i Meri su seli blizu ivice etalita, na nekakve
kovege koji su jako zaudarali na crknutu ribu. Bilo je veliko
olakanje osloboditi se uskih ulica i gradskih prolaza koji su
ostali iza njih i zuriti ispred sebe u more. Vidikom je
dominiralo malo ostrvo oivieno niskim zidom, udaljeno
otprilike pola milje i pretvoreno u groblje. Na jednom kraju
nalazila se kapela i malo kameno molo. Sa ove daljine, a
perspektiva je bila iskrivljena od plaviaste jutarnje izmaglice,
svetli mauzoleji i nadgrobni spomenici delovali su kao
graevine hipermodernog grada budunosti. U toj jutarnjojizmaglici sunce se inilo kao disk nainjen od prljavog srebra,
mali i precizan.
Meri se opet naslonila na Kolinovo rame. Ti e se
danas brinuti o meni, rekla mu je zevajui. On je dodirnuo
njen potiljak. A da li si se ti jue brinula o MENI?
Ona je klimnula glavom i zatvorila oi. Meu njima jepostojao vrst dogovor da naizmenino brinu jedno o drugom.
Kolin je obuhvatio Meri obema rukama i nekako odsutno
poljubio je u uho. Hidrobus se pojavio iza ostrva na kom je bilo
groblje i pribliavao se kamenom molu. ak se i sa ove daljine
moglo videti da majune figure u crnom, koje su izlazile iz
hidrobusa, nose cvee. Tanak, piskutav glas polomiose preko
vode, glas galeba ili moda deteta, i brod se otisnuo sa ostrva.
Hidrobus se kretao prema bolnici koja je bila smetena u
sledeoj uvali i nije se mogla videti sa mesta na kom su oni
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
42/124
- 38 -
sedeli. Sama bolnica, meutim, izdizala se iznad okolnih
zgrada, to je bila tvrava senf-ute boje ija se fasada ljutila,
sa strmim krovovima pokrivenih svetlocrvenim crepom, na
kojima je bilo mnotvo rasklimatanih antena. Neka odeljenjasu imala visoke prozore sa reetkama, koji su se otvarali prema
balkonima gde su pacijenti ili bolniko osoblje, odeveni u belo
sedeli ili stajali, zurei u more.
etalite i ulice koje su ostale iza njih punili su se
ljudima. Stare ene uvijene u crne alove vukle su se po
ulicama sa praznim torbama, obmotane tiinom. Iz oblinje
kue dopirali su otri mirisi jake crne kafe i cigare, mirisi koji
su se meali i neutralisali neprijatan miris crknute ribe. Jedan
suvonjavi ribar u iznoenom sivom odelu i koulji bez
dugmadi, koja je nekada bila bela, izgledao je kao neko ko je
davno pobegao od kancelarijskog posla; bacio je gomilu mreatik uz kovege na kojima su oni sedeli, gotovo na njihove noge.
Kolin je nainio nejasan pokret izvinjenja, ali ovek koji je ve
odlazio, odmahnuo je samo rukom i rekao. Turisti!
Kolin je probudio Meri i naterao je da odu do bolnikog
mola. Ako ni tamo ne nau nikakav kafe, hidrobus e ih odneti
do centra grada, blizu njihovog hotela.Kada su stigli do impozantne kapije koja se nalazila na
ulazu u bolnicu, hidrobus je upravo odlazio. Dva mladia u
plavimjaknama, sa tamnim naoarima potpuno istih srebrnih
okvira i sa tankim brkovima, upravljali su amcem. Jedan je
stajao za kormilom, dok je drugi rutinskim pokretima runog
zgloba odmotavao konopac kojim je brodi bio privezan za
stub na pristanitu; u poslednjem trenutku je zakoraio na
palubu preko jaza uljaste vode koji se irio, oputen, drei se
jednom rukom za gvozdenu ogradu iza koje su stajali putnici,
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
43/124
- 39 -
zurei prazno u etalite to se udaljavalo i dovikujui se sa
svojim kolegom.
Bez rei, Kolin i Meri su se prikljuili gomili koja je
hrlila kroz kapiju, pa uz strmi put oivien rascvetalimbunovima prema bolnici. Starija ena je sedela na amlici i
prodavala asopise, cvee, raspea, statue, ali niko se nije
zaustavljao ak ni da ih pogleda.
Ako ima bolesnika koji ne lee stalno u bolnici, rekao
je Kolin steui Merinu ruku, onda mora da postoji mesto gde
prodaju osveavajua pia.
Meri je razjareno uzviknula Ja moram popiti au vode.
Mora da imaju tako neto. Gornja usna joj je bila veoma
ispucala, a oko oiju je imala veoma tamne podonjake.
Sigurno, rekao je Kolin na kraju krajeva, to je ipak
bolnica.Red je zapoinjao ispred vrata od izrezbarenog sta-kla, koja su pri vrhu bila ukraena polukrugovima od obojenog
stakla. Stojei na vrhovima prstiju, mogli su videti oveka u
uniformi, portira ilipolicajca, koji je stajao izmeu dva niza
vrata i pregledao uverenja svakog posetioca. Svuda oko njih
ljudi su vadili iz svojih depova ili tani svetloute karte. Oito
je bio dan za posete, jerniko od ljudi koji su ekali nije delovaobolesno. Gomila se pribliavala vratima. Na nogarima je bio
postavljen natpis, krasnopisom ispisana duga reenica u kojoj
je re bezbednostbila dvostruko podvuena. Bili su isuvie
umorni da se blagovremeno izvuku iz reda, ili da objasne svoju
potrebu za osveenjem kada su jednom proli kroz vrata i nali
se licem u lice sa ovekom u uniformi, a onda su se jo jednom
spustili niz put, na ta ih je naterala gomila koja je stajala pred
vratima i saaljivo ih posmatrala uputivi ih na nekoliko kafea
u blizini, ali ni jedan od njih nije se nalazio neposredno uz
bolnicu. Meri je rekla da eli da sedne negde i isplae se, dok
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
44/124
- 40 -
su oni traili pogodno mesto za to, zauo se priguen zvuk
motora i povik; jo jedan hidrobus je pristajao uz molo.
Da bi stigli do hotela, trebalo je da preu preko jedne od
najveih svetskih atrakcija, ogromnog poploanog trgapravougaonog oblika, oivienog sa tri strane velianstvenim
zasvoenim zgradama na ijem otvorenom kraju je dominirala
kula sa asovnikom, a iza nje uvena katedrala sa belim kube-
tima i blistavom fasadom, koja je predstavljala trijumfalni
vrhunac mnogih vekova civilizacije, kako je esto opisivano.
Du obe vertikalne strane trga nalazile su se stolice i okrugli
stolovi drvenih kafea koji su stajali jedan naspram drugog kao
dve zaraene vojske; lanovi orkestara bili su obueni u veer-
nje sakoe i kao da nisu primeivali jutarnju vruinu, svirajui
istovremeno mareve i romantinu muziku, valcere i delove
popularnih opera. Svuda je bilo golubova koji su se epurili iprljali okolinu, a oba orkestra su se nesigurno zaustavljala
posle ustrog i iskrenog aplauza posetilaca. Turisti su nailazili
u talasima i zadravali se na ovom brilijantno osvetljenom
otvorenom prostoru, ili su se kretali u malim grupama prela-
zei kolae svetlosti i senki koje su bacali briljivo izraeni
stubovi. Dve treine odraslih mukaraca nosilo je fotoaparate.Kolin i Meri su se s naporom kretali i sada, pre no to e
prei trg, stajali su u senci kule sa asovnikom. Meri je duboko
udahnula i uprkos buci predloila da sednu tu na pie. Drei
se jedno drugog, ili su ivicom trga, ali slobodnih stolova nije
bilo, ak ni takvih kojima se moglo prikljuiti; tada im je
postalo jasno da ljudi koji etaju tamo-amo po trgu zapravo
trae mesto da sednu, a oni koji se povlae u lavirint bonih
ulica ine to iz oajanja jer nisu uspeli pronai slobodno mesto.
Konano, stojei par minuta pored stola starijeg para koji
se vrpoljio na svojim seditima maui raunom, mogli su
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
45/124
- 41 -
sesti, a onda im je postalo jasno da su seli na najudaljeniji deo
koji je kelner opsluivao i da e oni to budu istezali vratove i
pucketali prstima biti poslueni mnogo pre njih. Meri je zurila
u Kolina skupljenih, zakrvavljenih oiju i promrmljala netoispucalim usnama koje su poele da otiu; a kada joj je on,
alei se, ponudio ono to je preostalo iz olje na stolu, ona je
zarila glavu u ake.
Kolin je urno obiao oko stolova i uputio se prema
arkadi. Ali, grupa kelnera koja je besposliarila u dubokoj
hladovini kod ulaza u bar oterala ga je. Nema vode, rekao je
jedan od njih, pokazujui na gomilu posetilaca koji su sedeli
du svodova. Vrativi se stolu, Kolin uze Meri za ruku. Oni su
sedeli otprilike na sredini izmeu dva orkestra i madazvuk nije
bio previe jak, disonance i razliiti ritmovi oteavali su im
donoenje odluke. Neto donose, mislim, rekao je Kolin sanelagodnou.
Pustili su ruke i zavalili se u stolicama. Kolin je pratio
njen pogled to se zaustavio na porodici sa bebom koju je otac
pridravao oko struka i koja je stajala na stolu klatei se meu
pepeljarama i praznim aama. Imala je na sebi beli eiri za
sunce, zelenobeli traftasti prsluk, iroke pantalone oivieneroza ipkom i belom trakom, ute zoknice i crvene kone
cipelice. Svetloplavi krugovi oko lutkinih usana inili su ih
tamnijim, odajui utisak neprekidnog iznenaenja. Iz uglova
bebinih usana kretala je pljuvaka koja se nagomilavala u
dubokim usecima obraza i visila kao visuljak. Stiskala je i
oputala ake, glava joj se udno klatila, punake slabe noge
nesigurno su stajale zbog njene velike pospanosti. Divlje oi,
okrugle i bistre, bleskale su po osunanom trgu i zaustavile se,
oito iznenaene i ljutite, na liniji krova katedrale, na kom je
nekada bilo neto napisano. dok su vrhovi arkada kao u ekstazi
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
46/124
- 42 -
prelazili u mramornu penu i uzdizali se visoko u plavo nebo
kao bleskovi i venci, poput talasa koji se raspre u hiljade
kopljica udarivi u obalu. Beba je proizvela neki grleni zvuk i
pokazala rukama u pravcu zgrade.Kolin je podigao ruku onako uz put dok se kelner kretao
prema njima, nosei posluavnik sa praznim bocama, ali on je
ve proao pored njih, a Kolin nije uspeo ni da dovri svoj
pokret. Porodica se spremala da poe i dete je bilo predato
majci, koja mu je obrisala usta dlanom i stavila ga paljivo na
lea u srebrnasto presvuena kolica, uvezavi mu ruke i grudni
ko konim sigurnosnim pojasevima. Leei na leima, beba je
usmerila svoj ljutiti pogled u nebo.
Pitam se, rekla je Meri posmatrajui ih kako odlaze
kako su deca. Merinih dvoje dece ostali su sa ocem, koji je
iveo na seoskom gazdinstvu. Tri razglednice, adresirane nanjih i sve napisane jo prvog dana, leale su jo uvek na
nonom ormariu pored kreveta bez maraka.
Pretpostavljam da im nedostaje fudbal, kobasice,
koka-kola i filmovi, ali inae su dobro, rekao je Kolin. Dva su
oveka u potrazi za mestom stajala nekoliko trenutaka
oslonjena o njihov sto.Sve te planine i beskrajni otvoreni prostor, rekla je
Meri. Zna, ovo mesto moe biti uasno zaguljivo ponekad.
Zagledala se u Kolina.
Uzeo ju je za ruku. Trebali smo poslati karte. Meri je
povukla ruku i pogledala arkade i stubove koji su bili svuda
unaokolo.
Kolin je takoe pogledao okolo. Kelnera nije bilo na
vidiku i izgledalo je kao da svi imaju pune ae.
Ovde je kao u zatvoru, rekla je Meri.
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
47/124
- 43 -
Kolin je prekrstio ruke i dugo je gledao ne trepnuvi.
Njegova ideja je bila da dou ovde. Najzad je rekao. Na let je
plaen unapred i zakazan tek za deset dana.
Moemo uzeti voz.Kolin se zagledao negde pored njene glave.
Oba orkestra su u isti mah prestala da sviraju i muziari
su se uputili prema arkadama, gde su se nalazili barovi ovih
uglednih kafea; ovako bez muzike, trg se inio jo veim, samo
bi se povremeno ispunjavao zvucima koraka, udarima tankih
potpetica, lupom sandala, apatom straha, deijim povicima,
roditeljskim zabranama i naredbama. Meri je prekrstila ruke i
pustila da joj glava klone.
Kolin se digao i poeo mahati obema rukama kelneru,
koji je klimnuo glavom i uputio se prema njima, sakupljajui uz
put porudbine i prazne ae. Ne mogu da poverujem,uzviknuo je Kolin likujui.
Trebali smo ih povesti sa sobom rekla je Meri svome
krilu.
Kolin je jo uvek bio na nogama. On zapravo dolazi!
Seo je i povukao je zazglob na ruci. ta bi ti elela?
To je runo od nas to smo ih ostavili.Mislim da je to sasvim razborito.
Kelner, jedan krupan ovek sa velikom sedom bradom i
zlatnim okvirima za naoare, iznenada se naao za njihovim
stolom naginjui se prema njima malo podignutih obrva.
ta ti eli, Meri? proaputao je Kolin pourujui je.
Meri je spustila ruke u krilo i rekla. au vode, bez
leda.
Da, DVA puta to isto, rekao je Kolin ustro. I ...
Kelner se uspravio i iz njegovih nozdrva se zauo kratak
itaj. Vode? rekao je nekako odsutno. Preao je oima od
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
48/124
- 44 -
jednog do drugog procenjujui njihovu aljkavost. Povukao se
korak unatrag i pokazao glavom ka uglu trga. Eno esme.
Kada je poeo da se udaljava, Kolin ga je u poslednjem
trenutku uhvatio za rukav, Ne, ali saekajte, zamolio ga je.Mi bismo popili kafu i ...
Kelner je oslobodio svoju ruku. Kafu! ponovio je,
nozdrve su mu se rairile od prezira Dve kafe?
Da, da.
ovek je samo klimnuo glavom i otiao.
Kolin se stropotao u svoju stolicu, zatvorio oi i polako
zatresao glavom; Meri je sa naporom sedela uspravno.
Dodirnula je neno njegovu nogu ispod stola. Hajde,
imamo samo deset minuta do hotela. Klimnuo je glavom, ali
nije otvarao oi. Moemo se istuirati, sedeti na balkonu i
naruiti da nam se donese to god zamislimo. Dok mu jeobraz tonuo prema grudima, ona ga je sve vie bodrila.
Moemo otii u krevet. Mm, oni divni beli aravi.
Zatvoriemo alone. Moe li zamisliti ita bolje? Moemo...
U redu, rekao je Kolin tupo. Odetajmo do hotela.
Ipak, nisu se ni pomerili.
Meri je napuila usne, a onda rekla. On verovatnodonosi kafu. Kad ovde ljudi mahnu glavom, to moe svata
znaiti.
Kako se jutarnja vruina pojaavala, gomila ljudi na trgu
se postepeno smanjivala; sada je bilo slobodnih stolova, a oni
koji su jo uvek etali trgom, ili su bili zaljubljenici u
razgledanje ili graani koji su ili odreenim poslom, svi ti
ljudi su izgledali kao razbacane figure koje su se na tom
ogromnom, groznom prostoru inile jo manje i nekako
svetlucave. Sa druge strane trga muziari iz orkestra su polako
zauzimali svoja mesta i poeli da sviraju beki valcer; na strani
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
49/124
- 45 -
na kojoj su Kolin i Meri sedeli, dirigent je listao partiture dok
su muziari sedali na svoja mesta i sreivali note na postoljima.
Jedna od posledica dobrog meusobnog poznavanja bila je i ta
da su oni veoma esto zurili u istu stvar, ne komentariui tonaglas; ovoga puta to je bio ovek udaljen od njih oko dve
stotine stopa i okrenut leima. Njegovo belo odelo bilo je
veoma uoljivo u tom blesku sunca, bee zastao da slua
valcer. Prebacivi svu teinu na jednu nogu, klimao je glavom
po taktu muzike. Onda se okrenuo kao da mu je to dosadilo, jer
se muzika jo ne bee zavrila, zaputivi se u njihovom pravcu,
isputajui cigaretu na pod i stajui na nju ne pogledavi na
dole. Iz gornjeg depa sakoa izvadio je, ne zastajkujui,
naoare za sunce, koje je brzo prebrisao belom maramicom pre
no to ih je stavio na oi; svaki od ovih pokreta delovao je tako
ekonomino kao da su uvebani. Uprkos naoarima, dobroskrojenom odelu, svetlosivoj svilenoj kravati, odmah su ga
prepoznali i posmatrali njegov dolazak kao hipnotisani. Isprva
nisu bili naisto da li je on njih primetio, ali sada se kretao
tano prema njihovom stolu.
Kolin je prostenjao. Trebali smo otii u hotel.
Treba da se okrenemo, rekla je Meri, ali oni sunastavili da ga posmatraju dok im se pribliavao, primorani na
to tradicionalnim doivljajem prepoznavanja nekog u stranom
gradu, zanosom koji obuzima oveka kad nekog vidi a on sam
pri tom nije vien.
Promaio nas je proaputao je Kolin, ali Robert kao da
je u tom trenutku dobio neki znak, zaustavio se, skinuo
naoare, iroko rairio ruke i uzviknuo. Prijatelji moji! i brzo
im priao. Prijatelji moji! ponovio je, rukovao se sa Kolinom
i poljubio Meri u ruku.
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
50/124
- 46 -
Zavalili su se natrag u stolice i kiselo se nasmeili.
Pronaao je stolicu i seo izmeu njih, kezei se iroko kao da je
od njihovog poslednjeg susreta prolo nekoliko godina, a ne
samo nekoliko sati. Ispruio se u stolicu, prebacujui nogupreko noge tako da sumu se videle meke, svetle kone izme.
Blag miris kolonjske vode, razliit od onog sino, irio se oko
stola. Meri je poela da eenogu. Onda su mu objasnili da jo
nisu bili do hotela, da su spavali na ulici; Robert je zadahtao od
uasa a zatim se uspravio u stolici. Neosetno, kada je zavrio sa
prvim valcerom, orkestar preko puta je preao na sledei, dok
je susedni orkestar svirao tango.
To je moja greka, uzviknuo je Robert. Zadrao sam
vas predugo uz vino i moje glupe prie.
Prestani da se eerekao je Kolin obraajui se Meri,
a onda Robertu. Taman posla, trebali smo poneti svoje mape.Ali, Robert je ve bio na nogama, jedna ruka mu je
poivala na Kolinovoj podlaktici, a drugom je pokuavao da
uhvati Meri za ruku. Ja sam za to odgovoran. Ja u to
ispraviti. Vi ete prihvatiti moje gostoprimstvo.
O, ali mi to ne moemo, rekao je Kolin neodreeno
odseli smo u hotelu.Ali kada je ovek tako umoran, hotel ba nije najbolje
mesto. Kod mene e vam biti tako udobno da ete zaboraviti tu
uasnu no. Robert je odgurnuo stolicu u stranu da bi Meri
mogla da proe. Kolin ju je povukao za suknju. ekaj
trenutak ...
Brzi tango se zavrio i spretnom modulacijom pretopio
se u Rosinija, valcer se pretvorio u galop. Kolin se namrtio
pokuavajui da se koncentrie ekaj...
Ali, Robert je poveo Meri kroz prostor izmeu stolova. U
njenim pokretima bilo je sporog automatizma meseara.
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
51/124
- 47 -
Robert se okrenuo i nestrpljivo pozvao Kolina. Uzeemo
taksi.
Proli su pored orkestra i kule sa satom ija senka sad
nije bila vea od drvceta ibice, a na prometnom etalitu usredinjem delu prepune lagune jedan amdija je izgleda
odmah prepoznao Roberta i divljaki se poeo boriti za svoju
muteriju.
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
52/124
- 48 -
V
Kroz polusputene alone sunce na zalasku je iscrtavalonarandaste romboide na zidu spavae sobe. Verovatno zbog
oblaka koji bi na kratko zaklonili sunce, are na zidu su na
trenutak tamnile, da bi ve sledeeg asa opet postajale svetle.
Meri ih je posmatrala nekoliko trenutaka pre no to se sasvim
razbudila. Soba je bila veoma visoka, okreena u belo, sa
uredno rasporeenim nametajem; izmeu njenog i Kolinovog
kreveta nalazio se pleteni sto od bambusa na kom je stajao
kameni bokal sa dve ae; na susednom zidu nalazio se
izrezbaren sanduk na kom je bio zemljani up sa granicom
srebrnog cvea. Suvo, srebrnasto lie se pomeralo i utalo u
naletima vetra koji je ulazio u sobu kroz poluotvoreni prozor.Pod je delovao kao da je izliven iz jednog komada
zelenkasto-braon mermera. Meri se podigla sa lakoom i
spustila noge na ledenu povrinu poda. Mala pokretna vrata,
koja su bila poluotvorena, vodila su u kupatilo obloeno belim
ploicama. Druga vrata, ona kroz koja su uli, bila su
zatvorena, a na mesinganoj vealici bio je okaen beli ogrta.Meri je sipala sebi au vode, kao to je inila nekoliko puta
pre no to je usnula; s tim to je ovoga puta pijuckala vodu a ne
gutala, sedela je veoma pravo ispravljajui kimu to god je
vie mogla posmatrajui Kolina.
Leao je odgore na aravima, malo povijen, okrenut
njoj licem, nag kao i ona. Ruke je drao prekrtene na grudima
kao to to ine fetusi u majinoj utrobi, njegove tanke noge
koje nisu obrasle maljama bile su malo razdvojene, stopala
nenormalno mala kao u deteta bila su okrenuta prema unutra.
Fina linija kime bila je smetena u duboki ljeb na leima, du
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
53/124
- 49 -
te linije, osvetljene svetlou koja je prodirala kroz
polusputene alone, rasle su fine malje. Oko njegovog uskog
struka nalazili su se mali useci, kao otisci zuba koji su se
zadrali na nenoj koi, bili suto tragovi gume na gaicama.Njegove butine behu male i vrste kao u deteta. Meri se
nagnula napred da ga pomiluje, ali se onda predomislila.
Umesto toga vratila je au na sto i pribliila ce njegovom licu
da bi ga bolje razgledala, ba kao to bi razgledala lice neke
statue.
Sve je na njegovom licu bilo savreno, bio je to
neverovatan nesklad uobiajenih srazmera. Uho ono jedno
koje je bilo vidljivo bilo je veliko i pomalo klopavo; koa
mu je bila tako tanka i svilena, gotovo prozrana; u
unutranjosti uha imao je mnogo vie zavijutaka nego to je to
obino bio sluaj; une resice su mu bile previe duge, nekakoispupene i zailjene kao suzne kapi. Kolinove obrve bile su
veoma tanke i gotovo su se dodirivale. Njegove oi, duboko
usaene, tamne kada su otvorene, behu sada zatvorene gustim
sivim trepavcima. Taj izraz neke zbunjene namrgoenosti, koji
mu je blago nabirao vee, nije se gubio ni u snu, a ni kada bi se
smejao. Nos mu je bio dugaak kao i ui, ali nije trao sprofila, ve se sputao ravno nanie, pratei liniju lica, da bi se
pri dnu proirio kao dva mala zareza u dve malene nozdrve.
Usta su mu bila ravna i vrsta, iza njih su malo provirivali zubi.
Kosa mu je bila neprirodno fina, kao u deteta, padala u
kovrdama na njegov tanak, enstven vrat.
Meri je prila prozoru i iroko rastvorila alone. Soba je
bila direktno okrenuta suncu na zalasku i izgleda da se nalazila
na etvrtom ili petom spratu, vilje od ostalih okolnih zgrada. S
obzirom da joj je jarko svetlo ilo pravo u oi, bilo je jako teko
pratiti splet ulica koje su se prostirale ispod njih i ustanoviti
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
54/124
- 50 -
gde se oni sada nalaze u odnosu na njihov hotel. Izmeani
zvuci koraka, muzike koja je dopirala sa TV ekrana, zveckanje
escajga i posua, svi ti zvuci su se podizali sa ulice kao iz
nekog gigantskog hora ili orkestra. Tiho je zatvorila alone.Oduevljena veliinom sobe i savrenim mermernim podom
koji je blistao, Meri je otpoela svoje joga vebe. Poela je
ubrzano disati prislonivi butine o hladni pod, sela je ispruivi
noge pravoispred sebe i ispravljajui lea. Sputala se napred
polako, lagano isputajui vazduh, isteui se i hvatajui
tabane obema rukama, trup je poloila na noge dok joj je glava
poivala na cevanicama. Ostala je u tom poloaju nekoliko
minuta, zatvorenih oiiju, pravilno diui. Kada se podigla,
Kolin je ve sedeo na krevetu.
Dremajui jo uvek, pogled mu je lutao sa njenog
praznog kreveta do are na zidu i do Meri na podu. Gde smomi to?Meri je legla na lea. Nisam sasvim sigurna.
Gde je Robert?
Ne znam. Podigla je noge iznad glave i spustila ih
preko glave iza sebe.
Kolin se digao, ali je gotovo istog asa ponovo seo. Pa,
koliko je sati?Merin glas je bio priguen. Vee je.
Kako tvoji ubodi.
Hvala na pitanju, nestali su.
Kolin je ponovo ustao, ovog puta veoma oprezno, i
pogledao unaokolo. Prekrstio je ruke. ta se dogodilo sa
naom odeom? Meri je rekla Ne znam, i podigla noge
iznad glave u visini ramena.
Kolin je nesigurnim korakom otiao do vrata od kupatila,
provirio unutra i rekao Nije ovde.Podigao je vazu sa cveem
i poklopac na sanduku. A ni ovde.
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
55/124
- 51 -
Ne, rekla je Meri.
Seo je na svoj krevet i posmatrao je. ,,Zar ti ne misli da
bismo trebali da pronaemo svoju odeu? Zar nisi zabrinuta?
Dobro se oseam, rekla je Meri.Kolin je uzdahnuo. Pa ja u da saznam ta se to ovde
dogaa.
Meri je spustila noge i gledajui u plafon, rekla. Na
vratima visi ogrta. Smestila je udove na pod to je udobnije
mogla, dlanove okrenula nagore, zatvorila oi i poela duboko
da die kroz nos.
Posle nekoliko minuta zaula je Kolinov glas, koji je
odzvanjao iz kupatila. Pa ja ovo ne mogu da nosim. Ona je
otvorila oi kada je on kroio u sobu. O, da, rekla je Meri
zapanjeno dok je on etao po sobi. Tako divno izgleda.
Izbacila mu je kovrde preko okovratnika, i posegnula zanjegovim telom ispod tkanine. Izgleda kao bog. Mislim da u
morati da te povedem u krevet. Uzela ga je za ruku, ali ju je on
povukao.
To u svakom sluaju nije ogrta, rekao je, to je
spavaica. Pokazao je na izvezen buket cvea na njegovim
grudima.Meri se povukla korak unatrag. Nema pojma kako
izgleda u ovom.
Kolin je poeo da skida spavaicu. Ne mogu se po tuoj
kui etati ovako obuen.
U svakom sluaju, ne sa erekcijom, rekla je Meri poto
se vratila jogi.
Stajala je skupljenih nogu, ruku sputenih niz telo,
naginjui se napred da bi dodirnula paleve, a onda se savila
jo jae poloivi dlanove na pod.
Kolin je stajao posmatrajui je sa spavaicom u rukama.
-
8/13/2019 Uteha Stranaca - Ian McEwan
56/124
- 52 -
To su dobre vesti u vezi sa tvojim ubodima, rekao je
malo kasnije. Meri je neto progunala. Kada se ponovo
uspravila.
Kolin joj je priao. Ti e to morati obui, rekao je. Idii vidi ta se deava. Ispruila je trup i istezala se sve dotle dok
nije uspela rukom dohvatiti lanak leve noge. Desna noga joj je
bila dignuta visoko u vazduh i ona ju je pratila pogledom.
Kolin je ispustio spavaicu na pod i legao na svoj krevet. Posle
otprilike petnaestak minuta Meri ju je podigla sa poda, obukla
je, namestila kosu na ogledalu u kupatilu i nacerivi se Kolinu,
izala iz sobe.
Birala je svoj put polako du prostrane galerije u kojoj su
se nalazili skupoceni, nasleeni predmeti, bio je to porodini
muzej u kom je preostalo veoma malo ivotnog prostora, to su
bili predmeti od kojih je svaki bio obilato izrezbaren,neupotrebljavan i briljivo uvan, predmeti od crnog
mahagonija, rezbareni i lakirani, neki od njih ak uvijeni u crni
somot. Dva dedina asovnika stajala su u udubljenjima u zidu
kao straari jedan naspram drugog. ak i manji predmeti, kao
punjene ptice pod staklenim kupolama, vaze, inije za voe,
postolja za lampe, predmeti od mesinga i stakla ija svrha nijebila sasvim jasna, suvie teki da bi se pomerali, izgubivi
vremenom svoje prie, ustisnuli su se duboko u svoja mesta.
Na zapadnom zidu su se nalazila tri prozora koja su bacala
ornamente senki na suprotan zid kroz polusputene alone, koji
su sada postepeno bledeli; o