Mojoj dragoj obitelji, svim hrvatskim obiteljima i svim obiteljima svijeta

Davor Domazet-Loo

Gospodari kaosa

Zagreb, 2005.

21I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer prvonebo i prva zemlja uminu; ni mora vie nema.2I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi sneba od Boga, opremljen kao zarunica nakienaza svog mua. 3I zaujem jak glas s prijestolja:Evo atora Bojeg s ljudima!On e prebivati s njima:oni e biti narod njegov,a on e biti Bog s njima.4I otrt e im svaku suzu s oijute smrti vie nee biti,ni tuge, ni jauka, ni boli vie nee bitijer prijanje uminu.5Tada onaj to sjedi na prijestolju ree:Evo, sve inim novo!I doda: napii: Ove su rijeivjerne i istinite. 6I jo mi ree:Svreno je!Ja sam Alfa i Omega,Poetak i Svretak!Ja u ednom datis izvora vode ivota zabadava.7To e biti batina pobjednikova.I ja u njemu biti Bog,a on meni sin.8Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima,ubojicama, bludnicamavraarima i idolopoklonicimai svim laljivcimaudio je u jezeruto gori ognjem i sumporom.To je druga smrt.

Otk, 211-8

7SADRAJ

UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

PRVO POGLAVLJE: UPRAVLJANJE INFORMACIJAMA U UVJETIMA SUKOBA NISKOG INTENZITETA I SPECIJALNOG RATA

Uvodne napomene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .1. Informacijsko doba i promjena strategijskog okruja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .2. Razvoj i uloga zapovjedno-obavijesnih sustava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1233. Informacija u sustavu C3 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .4. Utjecaj T3 (tama, trvljenje, tankoutnost) na C4I (zapovjedno-obavijesni sustav) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .5. Upravljanje operacijama pomou zapovjedno-obavijesnog sustava . . . . . . . . . . . . . .6. Upravljanje i zapovijedanje u uvjetima niskog intenziteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .7. Rat (sukob) lien strogih procedura meunarodnog ratnog prava . . . . . . . . . . . . . . . .8. U mikro svijetu politike i diplomacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .9. Meka sila ili mediji kao oruje determinizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .10. Tko su rtve propagande . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .11. Svijet kao igrokaz determinizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .12. Prevladavajua struja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .13. Proizvodnja pristanka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .14. Informacijski rat. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .15. Specijalni rat. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .16. Primjeri operacija voenih prema modelu specijalnog rata. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .17. Napadaj informacijom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .18. Realno vrijeme u diplomatskim operacijama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .19. Informacijski rat za vrijeme oslobodilakih operacija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

DRUGO POGLAVLJE: PARADIGMA INFORMACIJSKOG RATANA KOSOVU, AFGANISTANU I IRAKU

A. Kosovo i strategija odgoenog kaosa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .1. Srpsko putanje probnog balona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .2. Saveznika snaga ili kako voditi rat bez vlastitih gubitaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .3. Geopolitiko i povijesno obiljeje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .4. Diplomatski napori pregovori i sporazumi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .5. Glavni ciljevi NATO-a u operaciji Saveznika snaga. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .6. Razvoj situacije tijekom osamdesetodnevnih zranih udara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .7. Razvoj operacije u kasnijim fazama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .8. Pozicija Rusije prema operaciji Saveznika snaga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .9. NATO strategija i ciljevi amerikog vodstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .10. Promjena ciljeva NATO-a u odnosu na Slobodana Miloevia. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

811. Bitka za raspodjelu kosovskog kolaa12. NATO operacija Joint Guardian13. Povratak izbjeglica na Kosovo14. Zdrueni uvar, operacija odgoenog kaosa15. Odnosi i interesi na Kosovu za vrijeme operacije Zajedniki uvar16. Gospodarsko i politiko post bellum stanje u SR Jugoslaviji17. Prosvjedi poetak stvarnog ruenja reima Slobodana Miloevia18. Potekoe oporbe u ruenju reima Slobodana Miloevia19. Zato je Slobodan Miloevi dugo ostao na vlasti20. Djelotvornost operacije Zajedniki uvar21. Kredibilitet NATO-a i kriza na Kosovu prije operacije Saveznika snaga22. Teorijsko-analitika analiza upravljane krize na Kosovu23. Nepoznanice vojne intervencije u SR Jugoslaviji24. Sukob racionalne i iracionalne strategije25. Ideoloko-politike posljedice NATO-vog bombardiranjaB. Afganistan ili kako je terorizam postao globalni operator krize. . . . . . . . . . . . . . . . .1. Inverzija rata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .2. Novi oblik rata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .3. Novovjeki armagedonski ratnici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .4. Dolaze li nova apokaliptika vremena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .5. Meka sila i operacija ruenja talibanskog reima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .6. Svi u borbi protiv terorizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .7. Drugo lice rata protiv terorizma. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .8. Nema brzih i istih rjeenja9. Pozadina rata protiv terorizma10. Bez druge faze rataC. Rat u Iraku ili planetarna obmana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .1. Tri scenarija napada na Irak2. Strategija oka i strahopotovanja3. Razlog za rat koji nije razlog4. Obmana se isplati5. Bijeda ili mo lai6. Tko upravlja odgoenim kaosom7. Lane informacije motiv rata8. Rat protiv vrjednota ili rat za vrjednote rata8. Rat protiv vrjednota ili rat za vrjednote

TREE POGLAVLJE: DOKTRINA PO KOJOJ RATUJU DETREMINISTI 1. Inverzija pojmova ili kako proskribirati protivnika2. Tko su deterministi i to im je plan3. Revolucije i ostvarivanje plana determinista4. Frankfurtska kola izvorite suvremenog determinizma5. Ustroj i funkcioniranje skupine (drutva) determinista6. Teorija zavjere ili ostvarivanje plana7. Zato demokracija postaje oruje u rukama determinista

98. Protiv koga ratuju deterministi9. Kako razumijevati ratovanje determinista protiv vrjednota10. Protiv inverzije mogue se boriti samo inverzijom

ETVRTO POGLAVLJE: GEOSTRATEKA I GEOPOLITIKA SLIKA SVIJETA NA POETKU TREEG TISULJEA

1. Bitka za euroazijska vrata2. Kako se postaje velesila svijeta3. Film kao najava globalnih svjetskih zbivanja4. Mo i bijeda geopolitike determinista5. Tko i zato razoruava zemlje treeg svijeta6. Svjetska globalna idila 2015.7. Je li svijet blie globalnom sueljavanju nego regionalnom egoizmu8. Svodi li se svijet, zaista, na partiju aha

PETO POGLAVLJE: HRVATSKA NA PRVIM VRATIMA EUROAZIJE 1. Srpska agresija dio plana determinista2. Hrvatska opstojnost na prvim vratima Euroazije3. Scenarij slabljenja Hrvatske4. Tko od Hrvata pravi katolike teroriste5. Pobjeuju li deterministi na prvim vratima Euroazije6. Borba za hrvatske plave granice

ESTO POGLAVLJE: MEDIJSKA AGRESIJA NA HRVATSKU1. Djelovanje Sorosove fondacije Otvoreno drutvo2. Govor mrnje ili novi verbalni delikt3. Katolika Crkva stalna meta jurinika determinizma4. Medijski modeli proizvodnje neprijatelja

SEDMO POGLAVLJE: CIJELI SVIJET JE BOJNO POLJE1. Uzroci zato cijeli svijet postaje bojno polje2. Scenariji ratova budunosti3. Demografska slika svijeta preduvjet da cijeli svijet postane bojno polje4. Zamka univerzalizma5. Tko je pozvan suprotstaviti se novovjekom Rimskom Carstvu6. Uvod u bitku posljednjih vremena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .7. Bitka posljednjih vremena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 322

OSNOVNA LITERATURA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 333

KAZALO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 333

10

11

UVOD

Dananji je Irak na planetarnoj razini otvorio novu stranicu rato-vanja, koja se, moda jo uvijek nedovoljno jasno, oituje kao rat za i protiv vrjednota, odnosno rat pete dimenzije, ili nagovjetaj apokaliptinih (posljednjih) vremena. Pred svijetom su velike opasnosti. Naa bi civilizacija mogla izbjei vlastiti krah, u koji je guraju gospodari kaosa, samo ako ponovno oivi svijet Kristove civilizacije, objedinjene u katoliko-pravoslavnoj galaksiji ljuba-vi, koju e potpomoi islamska postojanost vjerovanja u jednoga Boga.

Identitet i vrjednote, raznolikost i bogatstvo Stvoriteljeva djela, glavni su neprijatelji gospodara kaosa, koji organizirano nastupaju ve bar dva stoljea, tek poneto mijenjajui odore i retoriku. Ako doe do konane, izravne konfrontacije, nasuprot njima stajat e postroj uvara ljudskog dostojanstva, ljudi koji kao osobe, ali i kao kolektiviteti ne ele biti ono to nisu. Zato e svi oni i unutar povijesnih granica zapadne civilizacije, a i izvan nje, biti na fronti pripravnih odbiti sustav vrijednosti i normi koje im agresivno nameu apostoli kraja povijesti. Suprotstavit e se duhovnoj pustinji samoe i strepnje onih koji ele ovladati svijetom i dravama, dobrima i imovinom, a prije toga duama porobljenih.

Veliki su prevrat gospodari kaosa, ljudi koji vjeruju u svijet bez Boga, a ne vjeruju u iznimnost ljudske osobe, ljudi koji ele ovladati materijalnim svijetom, uspostaviti svjetsku nad-vladu i njezine institucije, zapoeli u Francuskoj 1789. Prvi im je cilj bio unititi kranski identitet i kransko utemeljenje europske drutvene zbilje. Moemo ih zvati i deterministima, koji svoje postojanje uspjeno skrivaju, zadovoljavajui se time da radije posjeduju realnu mo, nego njezinu vanjsku pojavnost. Ostaju skriveni ak i najupuenijim istraivaima povijesti. To poma-lo udi ako se zna da je njihova glavna metoda propaganda. Unutarnji krug skupine determinista ine trojica-etvorica, ostali su izvan formalne strukture. Operativnost im se i vrstina temelji na tri naela: ideologija i osobna odanost, politiki utjecaj i eko-nomska mo.

12

GO

SPO

DA

RI K

AO

SA Skupine determinista uvijek funkcioniraju kao mona tijela izvan postojeih politikih stranaka. Nastoje oponaati ustroj po naelima Drube Isusove. Ciljevi se ostvaruju ujedinjenjem nan-cijske moi, propagande, upornog rada i osobnih veza. Gospo-dari kaosa polaze od toga da je ljudski rod prerastao nacionalnu dravu, pa stoga treba stvoriti nad-dravu i nad-vladu koja nije odgovorna ni pred narodom, ni pred Bogom, nego samo pred sobom samom. Njihov je govor uvijek isti, bez obzira na epohu: govor jakobinaca, komunistika retorika i govor propovjednika globalizma posve su slini.

Svijetom vlada deterministika elita. Kaos koji proizvode suoit e ih s odgovorom milijuna ljudi koje preziru U pohodu na vrjednote, gospodari kaosa odredili su da mir nee biti mir, a rat ne e biti rat. Uspostavit e privid mira koga e zvati odra-vanje i nametanje mira. U takvom miru, koji nije mir, i ratu koji nije rat cijeli svijet moe postati bojno polje. Novi imperij globalnih razmjera gradili bi prema svojim monim uzorima: rimskom i britanskom.

Ve su zapoeli ratovi bez deniranog neprijatelja, bez jasnihgranica, bez bitaka i pobjeda. Naglasak je na psiholokim opera-cijama, a vojna je sila tek jedna od komponenata, ali ne prevla-davajua. Glavni je cilj ubiti volju protivnika to je mogue bre. Primjena vojne sile je u funkciji ubijanja te volje. Zato se puno prije vojnih operacija na protivnika kree mekom silom in-formacijskim ratom. ak i u miru pomou meke sile sve moe postati virtualno. I vrui mir je samo eufemizam za ovladavanje stratekim izvorima onih koji su do juer ivjeli iza eljezne za-vjese, u hladnom ratu.

Sve se u determiniranom kaosu mora promatrati kroz mate-matiki iskaz koji oznaava inverziju. Sve je izokrenuto rat nije rat, mir nije mir, drava nije drava, vlada nije vlada, moral nije moral, vrjednote nisu vrjednote.

Hladni rat je unato svemu predstavljao stanje ravnotee u kojoj je nadzirana raspodjela moi. Kad je ta ravnotea nestala, mo je prela u ruke determinista koje nema tko nadzirati. Rat na Kosovu, u Afganistanu, Iraku, sukobi izmeu Pakistana i Indije samo su nagovjetaj onoga to slijedi na prostorima oko Crnog mora, Kavkaza, Kaspijskog jezera, Kazahstana

Prije nego to su se deterministi upustili u osvajanje svijeta morali su se obraunati s najopasnijim protivnicima u samom europskom dvoritu. Najprije su, u prvoj polovini 20. stoljea, likvidirali najmoniju konkurenciju: carsku Rusiju i carsku Njema-ku jednu komunizmom, drugu nacionalsocijalizmom. S bolj-evicima i Hitlerom pobijedili su i jednu i drugu. I svjetski ratovi u 20. stoljeu mogli bi biti djelo determinista. Nakon Francuske revolucije, druga faza determinizma izrodila je komunizam i fa-izam. Danas smo svjedoci tree, odluujue faze moemo u

13

Uvo

d ivo motriti pohod neoliberalistikog globalizma. to e ostaviti za sobom: slobodne i nezavisne europske drave i nacije ili rop-stvo?

Bolje pogledajmo dananje vrijeme kako to da, primjeri-ce, reciklirani komunisti uivaju takvu potporu determinista? Po svemu izgleda da njihove zadae nisu unaprjeenje demokraci-je, nego interes kapitala.

to je s Hrvatima i Hrvatskom?Hrvatska je obiljeena time to je jedina katolika zemlja koja

se nalazi na ulazu u strategijsku crnu rupu (podruje Euroazije, od jugoistoka Europe, preko Kavkaza i Kazahstana do Filipina) gdje e se u 21. stoljeu odvijati veliki sukobi, radi preraspodjele svjetske moi. I zbog toga nije niti malo sluajno to je Hrvatska prva, u doslovnom smislu rijei, od strane svjetske moi deve-desetih godina 20. stoljea, bila izloena terorizmu i teroristikoj strategiji. Bili su je prisiljeni priznati, poetkom devedesetih, una-to drugim namjerama. Ipak nisu mogli sakriti razoarenje koje je sroeno u sintagmi o ranom priznanju, koje do dana dana-njega zastupaju Velika Britanija i Francuska.

Bilo je bitno pacicirati jugoistok Europe (prostor biveJugoslavije) i u njemu razmjestiti vojne snage u neposrednom dodiru s vrstim tkivom Euroazije i utaboriti se na njezinim prvim vratima (zapadni i istoni Balkan Grka Turska), a onda ui u samo sredite Afganistan. Kad su ti geostrateki uvjeti zadovo-ljeni pad Sadama Huseina bio je neminovan.

Hrvatska nije eljela ostati u Jugoslaviji, dravi miljenici de-terminista, koji su oni i stvorili i versaillesku i jaltsku i miloevi-evsku.

Determinirani kaos na prostoru nekadanje Jugoslavije, po-etkom i sredinom devedesetih godina prologa stoljea, kojem je glavni cilj bio nestanak samostalne hrvatske drave, ima svoj nastavak u odgoenom kaosu, u kome se do dana dananjega, nastavlja osporavanje hrvatske drave, drugim sredstvima da bi se, uz ostalo, Hrvatima u Hrvatskoj i Hrvatima u BiH otela pitka voda.

Drame na jugoslavenskom prostoru na kraju dvadesetog stoljea denitivno su pokazale da Europska unija nije zajednicazajednikih politikih ciljeva, gledanja i interesa, nego zajednica interesa i ciljeva nekakve budue europske nad-vlade, koji one-moguavaju djelotvorno rjeenje zajednikih problema, nego ih svojom iskljuivou produbljuju.

Za europske, a posebno britanske deterministe, i dalje je po-eljno rjeenje ujedinjenje Hrvata sa Srbima u tzv. balkanski blok, ali izvan EU. Hrvatska se nakon Domovinskog rata nala na udaru medijske agresije. Obmana i prokazivanje dvije su bitne odredni-ce nastupanju hrvatskih medijskih determinista. Informacijskim ratom napali su duh hrvatskog ovjeka i naroda. Nakon stvarnog

14

GO

SPO

DA

RI K

AO

SA rata krvi i ruevina, prelo se u metaziku razara se duh i iden-titet toga naroda.

Temeljna odlika psiholoko-propagandnog rata, to su je deterministi uzeli za svoju platformu i usmjerili protiv Republike Hrvatske je izjednaavanje rtve i agresora. Biljeimo da dese-tak godina nakon hrvatske Oluje, veliki i moni imaju pravo na preventivni rat, ali Hrvatska nije imala pravo na obranu. Njoj se, i kroz medije, jo uvijek nastoji nataknuti obru zla koji ne e moi skinuti u iduih pedeset godina.

Hoe li uspjeti plan determinista kojim ele osloboditi Hrvat-sku od Hrvata i Hrvate od Hrvatske? Hoe ako gospodari povijesti inverzijom izbriu njezinu povijest, a Hrvati na to pristanu.

Ono to sam nakanio, odluivi se napisati ovu knjigu, ne bih mogao izvesti sam, bez izravne i neizravne pomoi drugih. Zbog toga su u njoj koritene misli, osvrti, reenice, pa i cijele analize misleih ljudi, koji su u ovim, ponovno vrlo opasnim vre-menima, kojima na sve naine pokuava ovladati ideologija Zla, imali smjelosti progovoriti. Njihova imena, kao i njihova djela na stranicama ove knjige nai e se izravno u tekstu i u biljekama, a oni koja nisu navedena moi e se prepoznati u reenicama, stavovima ili opisu neke pojave, odnosno procesa. Svima njima iskazujem neizmjernu zahvalnost, na jednom ili vie kamenia koji su, kao to je reeno, izravno ili neizravno ugraeni u mozaik zvan Gospodari kaosa .

AutorU Zagrebu, veljaa 2005.

15

Poglavlje 1

UPRAVLJANJE INFORMACIJAMA U UVJETIMA SUKOBA NISKOG

INTENZITETA I SPECIJALNOG RATA

Informacija i specijalni rat sadre dva meusobno nadopunjuju-a pretpostavljena stava: (1) da su u okvirima bitnih imbenika, na kojima se temelji zamisao djelotvorne obrane nacionalnih interesa i njima primjeren sustav zatite, nastupile promjene na-ina ugroze zbog kojih je neophodan posve drukiji pristup tom problemu, i (2) da je strategijski doek i, u svezi s tim, pojavnost meke sile (mediji) za razliku od tvrde sile (vojna sila) takoer pretrpio promjene koje upuuju na odreena uobliavanja, kako zamisli promicanja i zatite nacionalnih interesa u najirem smi-slu, tako i nainu suprotstavljanja u novom obliku rata, koji nije ni rat, a nije ni mir.

Nema sumnje, oba se ta stava mogu s dosta pouzdanosti i iskustvene utemeljenosti prepoznati, tj. mogue je i na vanjskom i unutarnjem planu uoiti brojne promjene koje obuhvaaju po-trebu drukijeg poimanja i rata, a i obrane od agresije u uvjetima asimetrinosti moi. U svakom sluaju te promjene zahtijevaju, u obrani nacionalnih interesa malobrojnih naroda, i malih dra-va potrebu posebnih analiza na strunom i teorijskom planu kako bi se utjecalo na zamisao, nauk (doktrinu) i strategiju.

Radi uspjenog odgovora na ova pitanja u okviru kojih se problematizira djelotvoran strategijski doek, u uvjetima rata bez rata i mira bez mira, upravljanje informacijama te njihov utjecaj na specijalni rat, promatrat e se kroz dvije temeljne teze: prva, za djelotvoran strategijski doeka kao temelj strategije odvraanja, nuno je utjecati na procese, a ne njihovo bezuspjeno slijee-nje; i druga, koja upuuje na neophodnu i poeljniju dogradnju

16

GO

SPO

DA

RI K

AO

SA sustava upravljanja i zapovijedanja, na koje bitno utjee informa-cija kao novi imbenik ratnog umijea.

U vrjednovanju teza valja imati na umu najmanje dvije inje-nice: (1) da se radi o odnosu koji je viestruko uvjetovan izgra-dnjom zapovjedno-obavijesnog sustava, unutar oruanih snaga ne samo da bi razorna mo postala djelotvornija, nego da se ona moe projicirati bilo kada i bilo gdje, i (2) da se proces upra-vljanja, nadzora i zapovijedanja neprekidno usavrava. Pri tome mogui su otkloni u svim smjerovima ako se ne uvaava uloga ljudskog imbenika.

Uvodne napomene

Promiljanje sadanjih i moguih vojnopolitikih uvjeta nedvoj-beno upuuje na zakljuak, da je malim zemljama pa i Republici Hrvatskoj nuna jaka oruana sila, koja e ve samom stvarno-u svoje moi djelotvorno djelovati, a istodobno odgovoriti na mogue izravne ugroze nacionalne sigurnosti u velikom dijelu lepeze sukoba, od niskog do srednjeg pa i visokog intenziteta, a istodobno biti otvorena za brzo ukljuivanje u vojne izazove bar na simbolinoj razini diljem svijeta.

Nakon obrambenog Domovinskog rata, a poglavito poslije uspjenih operacija za oslobaanje okupiranih podruja, ustroj, opremanje i izobrazba Hrvatske vojske trebale su izvirati iz djelo-tvornosti i kakvoe postrojbi, a ne iz njihove sveukupne brojnosti. Takva promiljanja rezultirala su kljunim pitanjem: na emu se mora temeljiti strategijski doek kako bi se odgovorilo moguim izazovima, uz najmanju cijenu. Nakon 3. sijenja 2000. kada na vlast u Hrvatskoj dolazi vlada laicistikog usmjerenja, ona pod izgovorom smanjena oruanih snaga, a pod budnom paskom svjetskih determinista provodi junoameriki model ostaviti dravu bez oruane sile.

1. Informacijsko doba i promjena strategijskog okruja

Strategijsko okruje u informacijskom dobu ne preputa se pri-rodnom procesu, koji i malobrojnim narodima prua mogunost kakvog-takvog sudjelovanja u raspodjeli moi. Umjesto da se odgovori kako ostvariti djelotvoran strategijski doek, koji uvje-tuje originalne poglede na gotovo svu strukturu snaga (operati-vni razvoj, svrstavanje, manevar, oblikovanje bojnog rasporeda, meugransko povezivanje, potporu, zapovijedanje i upravljanje), krenulo se u dokidanje oruanih snaga zemalja treeg svijeta. Hrvatska je paradigma tog procesa. U tijeku je proces povratka na retrogradnu strukturu hrvatskih oruanih snaga. Vraanje na stanje ante bellum. Naputa se modularna struktura oruanih snaga, kojom se ostvaruje gotovo neogranien broj kombinacija

17

Pogl

avlje

1: U

prav

ljanj

e in

form

acija

ma

u uv

jeti

ma

suko

ba ..

. za ostvarivanje zadaa uz najveu i(ili) poeljnu djelotvornost, kojom je Hrvatska vojska pobijedila u Domovinskom ratu, a uvodi se tzv. postrojbeno i pravocrtno svrstavanje (korpusi), odnosno nauk (doktrina) koja ui o sustavnom nastupanju napa-daa i branitelja po dubini prostora, na uzastopnim poloajima i pojasevima. Doktrina i struktura snaga kojima se pobijedilo u ratu, i koje su na taj nain postali vrijednost, ele se ne samo promijeniti, nego, unititi kao takve. Zato se u hrvatske oruane snage od 2000. sustavno, pod izlikom reorganizacije (koja po determiniranom obrascu postaje trajan proces) rui identitet pobjednike vojske. Ta reformistika djelatnost bit e okonana tek onda, kad u tom procesu tvar (vojska) koja se toboe reorga-nizira, ne sagori. Hrvatsku vojsku od programirane destrukcije, nee spasiti ni injenica, da je ustroj i doktrinu koji joj se nameu, ona nepovratno poslala u povijest vojne misli i prakse.

To nije sluaj samo s Hrvatskoj vojskom. S tim procesom su-oavaju se mnoge zemlje treega svijeta. Ratovi dananjice, a onima u budunosti da se i ne govori, imaju posve drugi oblik, nego u stoljeu rata, kako jo nazivaju 20. stoljee. Stoga je nuno odgovoriti to se to prevratnikog dogodilo da se po-stupno briu granice izmeu mira i rata, gdje je nakon hladnog rata nastupio vrui mir. Na kojim se to tehnolokim zasadama temelji integracija bojnog polja, tako da cijeli svijet postaje veli-ko ratite, odnosno cijeli svijet se moe smatrati bojnim poljem? U emu je nastala promjena strategijskog okruja? To su dvojbe koje trae odgovore. Promjene su nastale zbog posve drukijeg iskazivanja prostornosti i vremenosti u uvjetima prevlasti infor-macije. Strategijsko okruje se iz simetrinog oblika preobrazilo u asimetrini.

Tako prostor u smislu strategijskog imbenika (u uvjetima voenja suvremenog rata) osim bitnih odrednica veliine, oblika, reljefa, mogunosti manevra snaga, usredotoenje gospodar-skih i ljudskih potencijala, trai odgovore kako se suprotstaviti ne samo vojnim zapovjedno-obavijesnim sustavima na integral-nom (upotpunjujuem) i uveanom bojitu. Vladanjem informa-cijama u realnom (stvarnom) vremenu vrijeme guta prostor, pa se on moe uiniti stvarno i(ili) prividno uveanim ili umanjenim, ovisno od toga, radi li se o obrani ili napadu, stvarajui tako opti-malnu, potrebnu operativnu dubinu.

1 Pod uveanim bojitem porazumijeva se prividno uveanje zikih dimenzijabojita, vremenski pomaknutih za pokret snaga iz dubine. Suvremena obavje-tajna sredstva omoguavaju pravodobno otkrivanje protivnikih snaga na njegovom operativnom prostoru, a nakon odluke i mogunost bojnog djelova-nje (rakete, zrakoplovstvo) u svrhu sprjeavanja njihova manevra i(ili) unitenja. Snage u pokretu iz dubini ako se pravodobno uvedu mogu bitno promijeniti situaciju na stvarnom bojitu (snage u dodiru). Bojna djelovanja prenose se u dubinu, tako da se bitka jednako vodi na bojinici i dubini, i tim nainom se stvarno bojite prividno uveava.

18

GO

SPO

DA

RI K

AO

SA Borba za i protiv realnog (stvarnog) vremena u promijenje-nom strategijskom okruju je borba za informaciju i njezino pro-cesiranje unutar i izmeu razina upravljanja, nadzora i zapovije-danja bilo vojnim ili nevojnim strukturama. U takvim okolnostima (spoznajama) vrsta hijerarhijska struktura upravljanja, nadzora i zapovijedanja doivjela je korekcije, prvenstveno smanjivanjem posrednikih stupnjeva u prenoenju zapovjedi, stvarajui novi oblik tokaste usmjerenosti, odnosno usmjerenosti na pojedina vorita na mrei. Poveanje inicijative i odgovornosti je daljnje polje djelovanja. Tako izvrenje zadaa postaje na odreeni na-in osobni problem ljudi (njihova sudbina). Kolektivitet postaje suvian u mrenom sustavu ratovanja i zato ga treba ukloniti. On nije popratna (kolateralna) teta, nego postaje cilj (svrha) asi-metrinog ratovanja.

Informacijsko doba (kraj drugog i poetak treeg tisuljea) ima najizraeniji utjecaj na vrijeme kao dimenziju. Tehnologijom su poveani domet, preciznost, vatrena mo i ubojnost suvreme-nog oruja. Ona, takoer, poveava djelotvornost upravljanja, nadzora i zapovijedanja, poboljava obavjetajno osiguranje (prikupljanje informacija u realnom vremenu) i omoguava ob-manjivanje odabranih ili prividno stvorenih protivnika. Obmana je postala uvjet da se doe do pobjede u informacijskom valu ratovanja.

Glavno je usmjerenje u tom novom obliku ratovanja, da se protivnik ako ne postoji, virtualno stvori. To se postie upravlja-njem i nadzorom informacijskih procesa, matematikim mo-delima bojnih i nebojnih djelovanja i na realizaciji situacijskog modeliranja kao kvantitativnog pokazatelja djelotvornosti. Na temelju svega toga ulazi se u bitku, gdje informacija (mediji) postaju odluujua snaga, kljuni imbenik. Takva se bitka (rat) moe voditi i bez klasinog vojnika, gdje se za napad ili obranu drave (naroda) vie ne postrojavaju vojske, nego mediji koji, ratuju ne protiv vojska, nego protiv ovjeka, odnosno protiv ko-lektiviteta. Jednom rijeju ratuju protiv vrjednota. Mediji u in-formacijsko doba postali su najdjelotvornije oruje, s atributom meko, zato to mogu napasti koga god hoe, gdje god hoe, i na koji god nain hoe. Vojni pojam ratovanja u uvjetima infor-macijske prevlasti: otkrij, odlui, uniti, u medijskom ratovanju glasi: odaberi, napadni, rastroji.

Dakle, novi oblik ratovanja, uvjetovan znanstveno-tehnolo-kim dostignuima, potpuno je sruio postojei enklavni sustav

2 Limes vremena kao imbenika ratnog umijea je realno (stvarno) vrijeme, a uvjetuje ga usavrena tehnologija na kojoj se razvijaju bespilotne letjelice, avioni za rano otkrivanje i upozorenje, zrane postaje motrenja i navoenja (ZMIN), izvidniki sateliti te inteligentna oruja. Ova sredstva omoguavaju da se vrijeme od otkrivanja cilja do djelotvornog bojnog djelovanja skrati tako da protivnik ne moe poduzeti odgovarajua protudjelovanja.

19

Pogl

avlje

1: U

prav

ljanj

e in

form

acija

ma

u uv

jeti

ma

suko

ba ..

. funkcioniranja upravljanja, nadzora i zapovijedanja u suvreme-nim oruanim snagama. Iako su zapovjedno-obavijesni sustavi nastali unutar oruanih snaga, prilino je nagovjetaja da su se poetkom treeg tisuljea proirili i na nevojno podruje. Iz toga slijedi nunost obrazloenja njihova razvoja i uloge.

2. Razvoj i uloga zapovjedno-obavijesnih sustava

U minulim desetljeima operativno sredite (OS) je bilo mjesto gdje su se prikupljale i obraivale informacije, logiki odreivali njihovi meusobni odnosi i izvlaio zakljuak koja je informacija vana da bi se prikazala i prenijela na zapovjedno mjesto (ZM) radi donoenja odluke (slika 1.). Budui da informatika tehno-logija bitno utjee na vrijeme kao imbenik ratovanja, nain prikaza informacija od sredine sedamdesetih godina 20. stoljea nije vie bio odriv u voenju operacija. Otkriveni ciljevi poeli su se prikazivati na displayu (DISPLAY-ureaj za prikazivanje-re-produkciju). Raunalo je omoguilo da se procesi izvre daleko bre i tonije. U operativnom sreditu prvo je usavren sustav C2 (zapovijedanje i upravljanje-nadzor). Iz svih izvora podatci se prikupljaju i nakon obrade postaju izlazne informacije za za-povijedanje (djelovanje). Sredite odakle se nadzire upravlja zapovijeda svim borbenim sustavima poprimio je nov oblik. Zbog brzine kojom se mijenja situacija na bojitu, sustavi C2 su automatizirani u elementima motrenja i otkrivanja, prepoznava-nja i gaanja ciljeva pojedinim orujima. Radi ostvarivanja uvjeta za optimalno zapovijedanje u borbenoj (BS), taktikoj (TS) i udar-noj (US) skupini (dakle, operativnim snagama) i uvjebavanja postrojbi, razvijen je automatizirani prijenos radio informatikih veza (radio data link). Prijenos podataka u digitaliziranom obliku ostvaruje se raunalima. Tako je veza (Communications) postala

3 Nejasni izriaji i neodreeni pojmovi esto izazivaju zbrku u ratnom umijeu naega vremena. Rijei (pojmove) suvremenog ratnog umijea na hrvatskom jeziku tek treba stvoriti, objasniti i prestaviti, a istodobno moraju biti u suglasju s istim u drugim oruanim snagama. Iz tog razloga u ovom poglavlju i ako to nije cilj, pokuat e se objasniti i predstaviti one rijei koje se u njemu pojavlju-ju, a ve dobrano su postale standard suvremenog ratnog umijea.Danas se suvremenost jedne vojske odreuje po tome koliko je ona integrirala sustav C4 (Command, Control, Communications, Computers and Intelligence). To znai da: zapovjedanje, upravljanje (nadzor), veza, raunala i obavjetajni podaci ine jedinstvenu cjelinu (sustav). U hrvatskom jeziku mogue je to nazivati: zapovjedno-obavjesni sustav, jer su u tom nazivu objedinjene sve funkcije, a pri tome nije izgubljena bit.

4 Operations room ili CIC Combat Information Centre (eng); COC Centrale Opera-tiva di Combattimento (tal.); Centralnii post upravljenija (rus).

5 Usmjeravajua djelatnost zapovjednika nad njemu dodjeljenim snagama radi ispunjenja zadae. Zapovijedanje i upravljanje u operacijama (borbenim dje-lovanjima) je bitni dio posla bilo koje razine (taktike ili strategijske), a njegove funkcije odvijaju se unutar odgovarajueg sklopa osoblja i opreme. Smatra se da je to najsloenija djelatnost u kojoj sudjeluje ljudski um.

20

GO

SPO

DA

RI K

AO

SA

trei sastojak, pa je prvobitna tehniko-tehnoloka temeljnica C2 proirena na C3. Pomou nje, unutar postrojbi i izmeu postroj-ba, izmjenjuju se taktiki podaci (informacije).

3. Informacija u sustavu C3

Namjena C3 je prikupiti i razvrstati podatke (informacije) koji se mogu prikazati i koji e pomoi u procesu donoenja odluke. Iz ovako jednostavno denirane uloge C3, proizlazi da je cijeli su-stav u funkciji informacija s velikim brojem parametara prikuplje-nih od mnogobrojnih izvora. Sve razvrstane informacije, nuno je prikazati u razumljivom i jasnom obliku. To je potrebno zato da zapovjedni sustav ne bude dezinformiran, tj. doveden u stanje zbrke informacija. Neke od njih mogu biti nevane u procesu

Slika 1. Evolucija operativnog planiranja kroz povijest uvijek je bila u skladu s evolucijskim pro-cesima znanstvene spoznaje i tehnolokim mogunostima dotinog vremenskog razdoblja. Kako danas (u budunosti jo vie), tako i u prolosti za zapovjednu strukturu informacija je predstavljala imbenik ratnog umijea. Pred zapovjednikom je neprekidno lebdio dualitet bojita s vjenom bor-bom izmeu izvjesnosti i neizvjesnosti. Prevlast jednog ili drugog znailo je nuan uvjet za pobjedu ili poraz na bojnom polju.

6 Zapovjedanje, upravljanje i veza su uvezani sustav ustroja strukture, postupaka osoblja i opreme te sredstava veze koji zapovjedni(cima)ku svih razina osigu-rava podatke, njihovu obradu i rasporeivanje radi planiranja, usmjeravanja i upravljanja djelatnostima (bojnim djelovanjima, operacijama).

21

Pogl

avlje

1: U

prav

ljanj

e in

form

acija

ma

u uv

jeti

ma

suko

ba ..

. donoenja odluke. Na nioj razini, odluke i zapovijedi koje po-staju operativne prenose se na orune sustave da bi se postigli najbolji rezultati djelovanja protiv izabranog (oznaenog) cilja. Unutar tvog procesa sustav mora biti sposoban ovjeku prikazati stanje i mogunost izbora prednosti, a ovjek preko raunala priopava odluku o izboru naina djelovanja. Na kraju, sustav treba prikazati konani rezultat odluke i djelovanja: cilj uniten.

Za djelotvoran rad C3 nuan je stalan dotok informacija, nji-hova pravodobna i kvalitetna obrada, te da ih sustav veza sigur-no prenosi. Na uinkovitost C3 bitno utjee koliina raspoloivih informacija. U procesu upravljanja i zapovijedanja izmeu kakvo-e odluka, izvrenja zadaa i brojnosti informacija postoji uska veza. Za donoenje odluke zapovjedniku je potrebna odreena koliina informacija. Poveanje ili smanjenje te koliine ne utjee pravocrtno na djelotvornost odluke. Sustav C3 je dobar koliko je raunalo sposobno za obradbu velike koliine informacija. Njih treba prikupiti, pohraniti, prenijeti i prikazati (P4) u ujedinjenom (sintetikom) obliku. Bit sustava C3 je raditi tono, velikom brzi-nom i u stvarnom vremenu.

Suvremena vojna tehnologija omoguava da se taktika si-tuacija na bojitu promjeni u vremenu koje se mjeri minutama. Zapovjedna struktura mora biti sposobna trenutano reagirati na promjene koje se dogaaju na bojitu, bolje analizirati situaciju i predvidjeti djelovanje protivnika da se vlastite snage uporabe s jasnim ciljem, istodobno i usklaeno. Zapovijedanje, upravljanje, veza i obavjetajni podaci (intelligence) su bitni imbenici zamisli (ideje) koja uspjeno u borbenim djelovanjima usmjerava vlasti-te snage i namee volju zapovjednika, protivnikoj zapovjednoj strukturi. Meutim, mnogi imbenici djeluju protiv C3I i zato ih zapovjednik mora poznavati i boriti se s njima.

Sustavi C3I koji su preoblikovali voenje operacija razmetlji-vo su uli u rjenik ratnog umijea mnogih suvremenih oruanih snaga s kraja 20. stoljea, u svojoj biti namijenjeni su za unoe-nje reda i izvjesnosti u borbenim djelovanjima ega jednostavno nema niti moe biti na bojitu.

Na bojitu nuno je sveobuhvatno i brzo usklaivanje svih snaga. Upravljanje i zapovijedanje, i pored neizostavnog in-formatikog osiguranja i oslanjanja na raunalo, i dalje ostaje umijee, stvaralaka aktivnost, kojima su samo bitno izmijenjena pomona proizvodna sredstva. Pri tome meusobno djelova-

7 Okvir sustava C3 proiruje se i postaje C3I (zapovjedanje, upravljanje, veza i obavjetajni podaci). I je proizvod prikupljanja, obrade, vrjednovanja, uveziva-nja i tumaenja raspoloivih informacija o neprijatelju (prostor, snage, taktika, doktrina, strategija, ukupno gledajui njegova vojna mo).

8 Zapovjedanje, upravljanje, veza i raunala C4 uvezani sustav doktrina, postupa-ka, ustroja, struktura, osoblja, opreme, sredstava, veza i raunala oblikovan radi potpore zapovjedniku u zapovijedanju i upravljanju u svih dionicama operacija (bojnih djelovanja).

22

GO

SPO

DA

RI K

AO

SA nje dva protivnika s ciljevima koji su potpuno suprotni namee temeljno mjerilo. To je sposobnost da se bre obrade informaci-je. Osim poznatih imbenika ratovanja (snage, vrijeme i prostor) informacija je dobila teinu dodatne odrednice jednako vane. Oito se, u suvremenim djelovanjima borba za taj imbenik vodi s istom estinom kao za snage, prostor i vrijeme.

Mogunosti i namjena suvremenih informatikih sustava ne smiju se precjenjivati. To nisu nikakva udotvorna sredstva, koja mogu zamijeniti smiljeno, odluno i inventivno zapovijedanje. Budunost nee zapovjedniku oduzeti pravo na donoenje odlu-ke, niti e raunalo dati pravilnu odluku. esto za ishod jedne borbe nije odluujui odnos snaga, ve bolji uvid u situaciju i njezina bolja prosudba.

4. Utjecaj T3 (tama, trvljenje, tankoutnost) na C4I (zapovjedno-obavijesni sustav)

Integrirano ili uveano bojite kojeg uvjetuju: velika dubina mo-trenja, mogunost manevra, razorna mo, preciznost i domet naprava, upotpunjeno je i treom protenosti (dimenzijom) pro-stora. Letjelice s posadom ili bez nje, raketni sustavi i njihova po-kretljivost te sustav veza nerazdvojni su dio borbenih djelovanja.

Glede toga, postoji troproteni borbeni prostor (kopno, more, zrak) koji je obiljeio 20. stoljee. Kad se u taj prostor ukljue elektronska djelovanja, on prerasta, uvjetno reeno u etveroproteni. Preinauje se i relativizira vrijeme, pa i ono po-staje protenost (dimenzija). Djelovanja na integriranom bojitu usklauju se dakle, u 3+1 protenosti. To od zapovjednika zahti-jeva da se zadae svih snaga obavljaju istodobno, bez ogranie-nja i obostranog ometanja.

Sustav C3I kao pseudomatematiki izraz tehniko/tehnoloke baze treba pokazati da su upravljanje i zapovijedanje iznad me-tea boja. Mete-zbrka ta bitna suprotnost redu prevladava na bojitu i ini ga mjestom gdje najvie postoji ono to je nejasno i neodreeno (2n). Zapovjednicima C3I treba osigurati izvjesnost, a potreba i traenje izvjesnosti stvara veliku napetost izmeu onoga to zapovjednik eli uiniti, moguih rjeenja i utroaka vremena za donoenje odluke.

Ovisnost izmeu djelotvornosti (D) upravljanja i zapovije-danja u sustavu C3I pri rjeavanju zadaa, vremena utroenog za donoenje odluke (T) i brojnosti raspoloivih informacija (I) prikazana je na slici 2. Grakon pokazuje da se poveanjembrojnosti informacija djelotvornost upravljanja i zapovijedanja ubrzano poveava. Nakon prikupljene optimalne brojnosti in-formacija, daljnje poveanje ne dovodi do znaajnog uveanja djelotvornosti upravljanja i zapovijedanja. U borbenim djelo-vanjima kada bi se raspolagalo svim informacijama o vlastitim

23

Pogl

avlje

1: U

prav

ljanj

e in

form

acija

ma

u uv

jeti

ma

suko

ba ..

.

snagama i o protivniku, mogue je ostvariti maksimalnu (najbo-lju) djelotvornost-Dmax. Meutim, najee se ne raspolae svim informacijama, posebno ne o protivniku pa se rauna na neku dovoljnu (suboptimalnu) djelotvornost-Dsub. Prema tome djelo-tvornost upravljanja i zapovijedanja koja se nalazi unutar granica Dmax i Dsub smatra se zadovoljavajuom.

Velika napetost izmeu izvjesnosti i neizvjesnosti podjedna-ko je stvarna danas kao to je bila i u vrijeme Maratonske bitke, Jutlandske bitke, bitke kod Matapana, ili u sukobu za povratak Malvina, operaciji Pustinjska oluja ili operacijama Hrvatske vojske u Domovinskom, odnosno u ratu protiv terorizma (Afganistan, Irak). Uspjeh u borbenim djelovanjima uvijek je bio na onoj stra-ni koja je na najbolji nain ostvarila stalni nadzor na bojitu. Zbog prirode sukoba usprkos suvremenoj tehnologiji, bojite e ostati mjesto gdje u velikoj ili manjoj mjeri vlada mete-zbrka. Za potpuniju analizu djelotvornosti upravljanja i zapovijedanja sa stajalita C3I neophodno je sagledati odnos brojnosti informa-cija i vremena za donoenje odluke (krivulja T). Kada zapovjednik bilo koje razine nema na raspolaganju dovoljno informacija, po-trebno mu je mnogo vremena za donoenje odluke. Donosi je u uvjetima velike neizvjesnosti, pa postoji veliki broj moguih rjeenja. Poveavanjem koliine informacija broj rjeenja je ma-

Slika 2. Djelotvornost upravljanja i zapovijedanja u funkciji koliine informacija i vremena.

24

GO

SPO

DA

RI K

AO

SA nji i do njih se dolazi u znatno kraem vremenu, pa djelotvornost raste. Daljnje poveanje koliine informacija dovodi do povea-nja vremena za donoenje odluke. Meutim, obilje informacija neznatno poveava kakvou odluke i uinkovitost upravljanja i zapovijedanja. Kada je vrijeme za donoenje odluke ograni-eno (Togr), to je u suvremenom ratovanju najei sluaj, tada je dovoljna koliina informacija u intervalu a-d jer omoguava donoenje odluke u zadanom vremenu. Koliina informacija u intervalu b-c osigurava najveu djelotvornost upravljanja i zapo-vijedanja, tj. donoenje optimalne odluke u najkraem vremenu. Ovu proturjenost izmeu sve manjeg vremena za donoenje to kvalitetnije odluke i potrebne za to veom koliinom infor-macija za takvu odluku, rjeava se dodavanjem postojeem C3 novog C (Computer).

Temeljne mogunosti i funkcije sustava C3I odnosno C4I slu-e poveanju izvjesnosti, te predstavljaju kao i veza neku vrstu maziva koja pomae prevladavanju nejasnosti-neizvjesnosti (tame) situacije i trvljenja u njezinom razrjeavanju. Sloajem T2 (tama i trvljenje) i tankoutnosti (osjetljivosti na situaciju) do-biva se izraz T3 (tama, trvljenje i tankoutnosti). Dakle T3 je izazov za C4I. Neovisno od toga koliko neki sustav C4I bio suvremen i imao velike mogunosti, u odreenim situacijama imbenici T3 mogu ga paralizirati i to iz nevidljivih razloga. Tehnologija razvi-ja sve bolju opremu koja zapovjedniku (upravitelju) omoguava stalan pristup informacijama za pripremu i izvoenje borbenih (neborbenih) djelovanja. Stoga se moe dogoditi da postane zaljubljenik sustava umjesto da se usmjeri na stvaranje ideja koje e sustav prenositi. Slaganje informacija nije cilj za sebe. Smisliti i izraditi C4I u sadanjim uvjetima tehnolokih mogunosti nije odve teak posao u usporedbi sa savladavanjem T3 problema. I uenje tijekom itavog ivota moe biti nedovoljno da se bude uspjean u borbenim djelovanjima, zbog uvjerenja da ono moe sve rijeiti. Pouzdati se samo na raunala orunih sustava u C4I moe dovesti do opasnih ogranienja i posljedica u bojnim dje-lovanjima. Zato je u najnovijim sustavima C4I nerealno oekivati

9 Uvezani sustav postupaka, ustroja, strukture osoblja i opreme, veze i raunala, usklaen s doktrinarnim naelima, a namijenjen za potporu zapovjedanja i upravljanja na svim razinama.

10 Trvljenje je jedana od postavki Clausewitza. Trvljenje, pisao je on u 19. stolje-u predstavlja snagu koja neto to je jednostavno i oevidno ini sloenim i tekim. On je elaborirao tu temu i iznio ideju da dok je rat stvrano jednostavan, svaka zadaa u njemu pa ona i najjednostavnija je teka.

11 Sluaj raketne krstarice RKR Vincennes CG-49 koja je 3. srpnja 1988. oborila iranski putniki zrakoplov Airbus rjeito govori. Unato tomu to je krstarica opremljena sosticiranom elektronskom i informatikom opremom ujedinje-nom u zapovjedno-obavjesnom sustavu Aegis, pogrjeka je napravljena u identikaciji cilja.Uinjena je tragina pogrjeka. Nuno je poveati utjecaj ovjeka osobito kada je priljev informacija velik. Operativno sredite je imalo tekoa u identikaciji.

25

Pogl

avlje

1: U

prav

ljanj

e in

form

acija

ma

u uv

jeti

ma

suko

ba ..

. samo red i izvjesnost u situaciji kada je temeljni cilj dva sudioni-ka meusobno unitenje. Ako se profesionalno znanje stalno ne usavrava, stvari i pojave se promatraju neprecizno i nejasno. Ako se poremeti zapovijedanje protivnika, tako da ga se oslijepi i oglui, to ga dovodi do brzog poraza.

Usporedivost snaga ovisi od kakvoe upravljanja, djelotvor-nosti i umjenim potezima zapovjednika tijekom pripreme i izvoenja operacija. Treba zakljuiti da su elektronika, informa-tika i automatski oruni sustavi ozbiljna stvar, ali se na njih ne moe bezbrino osloniti stojei (sjedei) na zapovjednom mje-stu, operativnoj sali ili za ureivakim stolom. Drugim rijeima, zapovjednik treba nadzirati zapovjedno-obavijesni sustav (C4I), a ne robovati mu.

Daljnji prodor zapovjedno-obavijesnih sustava, openito uzevi, ima takve perspektivne pravce u oblasti umijea rato-vanja (ili onoga to e ih funkcionalno zamijeniti), da je njihov potencijal danas teko ocijeniti. irina primjene zapovjedno obavijesnih sustava, njihov snaan utjecaj na sve djelatnosti u oruanim snagama i ne samo njima, bez iznimke obvezatno do-vodi do promjene strukture upravljanja i zapovijedanja. Primjena zapovjedno-obavijesnih sustava u vojnoj i nevojnoj djelatnosti, ne znai samo izvoenje postojeih aktivnosti na nov nain, ve i pojavu potpuno novih aktivnosti ime se mijenja obiljeje i sadraj rada ne samo oruanim snagama. Bitno je uoavanje te promjene, a neto manje tehnoloko ovladavanje naoruanjem i opremom.

Praksa je u oruanim snagama pokazala da se zapovjedno-obavijesni sustavi ne mogu uvesti u opremu zapovjednitava i stoera, a da se pri tome ne mijenjaju dosadanji nain i orga-nizacija rada, odnosi meu ljudima, odnos izmeu znanosti i prakse i sl. Vano je istaknuti ulogu koju imaju zapovjedno-oba-vijesni sustavi, zbog koje se iz temelja mijenja i sam proces rada. U klasinim bojnim djelovanjima (operacijama) vidljiv je vjero-jatniji oblik sukobljavanja snaga budunosti. Zbog toga treba

Neophopdno je u rad operativnog sredita uvesti nove metode kojma e se uvesti razdvajanje vanih od manje vanih informacija. S operatorima provesti test u koji-ma e se vidjeti njihova spremnost za rad u borbenim uvjetima. Zbog neizvjesnosti koja vlada u borbenim djelovanjima (potcrtao a.) uinjeno je nekoliko razumljivih pogrjeaka. To je nekoliko bitnih primjedaba (u kojima je naglaena neizvje-snost na bojitu) koje je dao admiral William Crowe, tadanji naelnik Zdrue-nog stoera OS SAD na koferenciji za tisak. Aegis set for change after Airbus incident, Janes Defence Weekly, volume 10, number 8, 27. kolovoza 1988., str. 345. i AP, 5. srpnja 1988.

12 Jedino ovjek moe obavljati zadae ranije utvrenih pravila i procedura. Samo on moe odgovoriti novim situacijama i prevladati iznenaenje. Na integrira-nom bojitu i u informacijskim djelovanjima samo je ovjek sposoban prepo-znati logiku protivnikih protumjera i uzvratiti na nju svojom inventivnou (protuprotu mjerama ili P2), a dok protivnik pronae novu protuprotuprotu mjeru ili P3, boj je ve gotov.

26

GO

SPO

DA

RI K

AO

SA razlikovati u kojoj su mjeri razvoj i primjena zapovjedno-obavi-jesnih sustava u stanju ocjenjivati kvalitetu informacija. Stupanj poznavanja protivnika, njegovih namjera, organizacije i njegova zapovijedanja odreen je kakvoom informacija. Na temelju toga proizlazi vlastito reagiranje, upotreba sredstava destrukcije, i najzad, sposobnost da se borbena (neborbena) djelovanja dje-lotvorno privedu kraju.

Proao je period u kojem je vladala simetrinost, gdje su dvojac koplje-koplje, konjanik-konjanik, top-top, brod-brod, avi-on-avion, avion-tenk, tenk-tenk, brod-podmornica ili brod-avi-on predstavljali klju djelotvornosti i ulo se u vrijeme voenja operacije kojom se upravlja putem zapovjedno-obavijesnog sustava. U funkciji toga progresa deniraju se, dakle i nova pra-vila, koja se prilagoavaju novim uvjetima izvoenja bojnih pa i nebojnih aktivnosti. U takvim uvjetima zapovjednik (upravitelj) svom osoblju neophodno mora pruati emotivnu pomo, da bi u motivaciji za postizavanje cilja oni pomogli svom nadreenom u ostvarivanju postavljenih zadaa. Dakle, u igru ulazi i izvjesna emocionalnost, a ne samo racionalnost pretpostavljenog. To je novo nalije primjene zapovjedno-obavijesnih sustava. Za to je potrebna puna razmjena informacija, pri emu se meusobna razmjena posebno naglaava, i ona zaista mora dolaziti s obje strane. U suprotnom nije mogue na bojitu, onom stvarnom ili onom virtualnom, rjeavati sloenost upravljanja i zapovijeda-nja.

Izravno upravljanje ustupa mjesto neizravnom, s kadrov-skom izmijenjenom strukturom, pa se danas moe govoriti o demokratizaciji svijeta djelovanja, odnosno svijetu destrukcije. Sudjelovanje podreenih u odluivanju je neizbjena posljedi-ca tehnolokih promjena. Obrnuti stoac kadrovske strukture doveo je do toga da podreeni mnogo vie pitaju i mnogo vie odluuju. To je jednostavno tako. U krizi je hijerarhijski odnos izmeu zapovjednika (upravitelja, urednika) i podreenog. Za potpuno izvravanje postavljenih zadaa neophodno je stvarno, a ne formalno sudjelovanje u odluivanju. Ako nema suodlui-vanja to vodi demotivaciji posluitelja sustava, tako da oni ne mogu postii uspjeh koji je objektivno poeljan. Za neizravno upravljanje, stvaranje najrazliitijih putova za postizanje uspjeha je nunost, da se zajedno moe obavljati nadzor. Nadzor postaje bit uspjeha.

Hijerarhijska struktura upravljanja i zapovijedanja uope, a ne samo u suvremenim oruanim snagama, u takvoj je krizi i nastoji se u potpunosti zamijeniti onom liberalnog tipa. To je posebno uoljivo kod uporabe meke sile, gdje je simbioza novi-nara i urednika potpuna. Urednikova je zadaa opremiti tekst na-slovima i podnaslovima tako da se postigne odreeni psiholoki uinak na potencijalnog itatelja. Dosadanji sustavi upravljanja

27

Pogl

avlje

1: U

prav

ljanj

e in

form

acija

ma

u uv

jeti

ma

suko

ba ..

. i zapovijedanja (20. stoljee) teino su naglaavali vertikalnu sferu distribucije. U tom smislu hijerarhijska struktura zapovi-jedanja, upravljanja i nadzora na poetku 21. stoljeu ima niu vrijednost, ne zato to uope ne postoji raison detre, nego zato to sadanja ekspanzija informacija istie takminost i smiljenost kako destrukciju dovesti do poeljne razine. Proces destrukcije je stalan proces, pa se postavlja problem kako neizvjesnost boj-nog polja dovesti na minimalnu vrijednost. Protivnik je stalno u defanzivi, njegov izbor postupaka postaje suen, a esto ih i ne moe ni imati jer ne vlada vremenom, odnosno informacijama.

U vojnoj i nevojnoj organizaciji mijenjaju se meusobni odnosi po inerciji koju namee irina informacijskih bojnih djelovanja. Uvijek je prva zadaa zapovjednika osigurati vlada-nje orujem, pri emu tekui tehnoloki razvoj zahtjeva da to oruje opsluuju to sposobniji ljudi. Opa kretanja su takva da su oruja sve raznovrsnija, a nain njihove uporabe sve intele-ktualniji. Primjenjuje se princip e pluribus unum od mnogih jedno. Uspjenost ratovanja u uvjetima zapovjedno-obavijesnih sustava i nehijerarhinosti strukture upravljanja i zapovijedanja ima budunost samo ako se prilike dolazeeg vremena iskoriste za stalno poveavanje znanja i vraanja vjere ovjeku i drutvu. Openito, upravljanje i zapovijedanje moe po deniciji znaitiuspostavljanje meuovisnosti koja se ogleda u: a) odnosu zapo-vjednika prema stjecanju znanja, jer kolovanje i usavravanje moraju, s jedne strane, osiguravati ovladavanje novima alatima, a s druge, metodom (nainom) primjene, budui da je prosjean rok vaenja sadanjih znanja relativno kratak. To znai da osoblje ne samo u oruanim snagama mora biti visoko informatiki obra-zovano. Obrazovanje (usavravanje) pa i specijalizacija konvergi-ra k sposobnosti i saznanju djelovanja znaajnog za cjelinu, kao i ukupnom funkcioniranju sustava i uzajamnog odnosa njegovih elemenata. To vodi obrnutoj strukturi kadra za postizavanje postavljenog cilja. Prvo, mijenja se odnos podreenog prema nadreenom jer on usmjerava djelovanje na cilj, i drugo, odabir sredstava je razliit, kako bi se postigla poeljna djelotvornost u postizanju cilja.

5. Upravljanje operacijama pomou zapovjedno-obavijesnog sustava

Opa je postavka ovog dijela poglavlja, da je u pogledu sloe-nosti problematike, u uvjetima asimetrinosti ratovanja, nuno poznavati kako se upravlja operacijama pomou zapovjedno-obavijesnih sustava. Slijedom te postavke, stupanj sloenosti tih sustava u primjeni u oruanim snagama (i ne samo u njima) je zahtjevan, a to znai da je problem upravljanja i zapovijedanja izuzetno sloen. Mnogi autori i vojni teoretiari uoili su ovaj

28

GO

SPO

DA

RI K

AO

SA problem. Prilaze mu s raznih aspekata, to je i razumljivo, bilo da je to u oblasti odluivanja, nadreenosti, pojedinca ili pak udar-ne moi i manevra. Za navedene sluajeve konstatirano je: (1) bitne promjene nastale su u sustavu upravljanja i zapovijedanja, a naroito u odluivanju. Jasna decentralizacija, jer suvremeni zapovjedno-obavijesni sustavi omoguavaju niim razinama donoenje odluka na temelju procesiranja informacija. To pak utjee na obrazovanje i usavravanje; (2) zaostajanje u obrazo-vanju i usavravanju utoliko se vie odraavaju na oruane snage ako se nedostaci kadrova u kvalitativnom pogledu uslijed nea-dekvatnog kolovanja (nedostatna informatika znanja), spoje u budunosti s jo veom informatikom tehnolokom bazom in-tegracije. Problem e postati jo izraeniji ako se ima u vidu da je takav kadar potreban civilnim strukturama za suvremenu razinu tehnologije; (3) kad je prisutan nedostatak informatikih znanja onda se same od sebe reproduciraju ozbiljne prepreke na putu razrjeenja problema. Jednom rijeju, procesiranje informacija-ma je najvanija sastavnica uspjenosti suvremenih vojnih ali i nevojnih operacija.

Postupno se depersonalizira proces upravljanja i zapovijeda-nja. Odnosi nadreenosti posredovani su zapovjedno-obavije-snim sustavom. U uvjetima kada se eli promijeniti hijerarhijski sustav vrijednosti, mogunosti neposrednog i osobnog (kari-zmatskog) utjecaja zapovjednika se bitno smanjuju, pa je zadaa upravljanja stvoriti kadrove za novu organizacijsko-sklopnu strukturu. To znai da je dolo i jo vie dolazi do podreivanja nainu funkcioniranja informatikog (tehnikog) sustava, a ne kao do sada zapovjedniku. Ovako ovladavanje sustavom ini, ponosnim i samostalnim osobe kojima se upravlja, ali istodo-bno i potpuno ovisnim o strukturi (mrei) u koju je inkorporiran. Iz toga se sve vie, kod onih koji upravljaju, kao i onih kojima se upravlja, stvara potpuno novo samorazumijevanje.

Odbacivanje hijerarhije tek je prvi korak u tom novom samo-razumijevanju. Potom slijedi naputanje (odbacivanje) steenih dotadanjih vrijednosti i napokon pristanak da informacijske naprave ili mediji vladaju ovjekom.

Funkcionalna stega u kojoj se podvrgavaju osobe kojima se upravlja u suvremenim operacijama (procesima) determinirana je informatikim odreenjima. Zapovjedno-obavijesni susta-vi osporili su mogunost postojanja formalnog autoriteta u zapovijedanju, upravljanju i nadzoru. Faktor moi (iako je ona prividna) koji jaa tehnologija, zahtijeva od sudionika nepre-stano usavravanje kao strunjaka za tehniku, ali i kao taktiara. Danas je neophodna sposobnost uoavanja opeg kretanja, ali ne vie prema prepoznatljivom vrijednosnom sustavu, kakav je postojao ranije, nego prije svega prema integraciji osoba u tim (mreu), koje su odvojene na svojim radnim mjestima i usmjere-

29

Pogl

avlje

1: U

prav

ljanj

e in

form

acija

ma

u uv

jeti

ma

suko

ba ..

. ne na procesiranje informacijama. Geslo je integrirati sve. Ako u upravljanju takvim procesom doe do loih iskustava, onda za to nije kriv princip, ve se razlog trai u neodgovarajuem personalnom proliranju, odnosno neprilagodljivosti pojedincafunkcioniranju tima (mree), zbog zadravanja steenih navika ili vrijednosti. Drugim rijeima, motivacija i povjerenje ne mogu se postii, ako stare vrijednosti postoje. One moraju nestati, kako vijesti o neuspjehu ili promaajima ne bi mogle imati uporite za vrjednovanje. Na bojitu gdje se primjenjuju sloeni tehnoloki i tehniki sustavi pojedinana grjeaka moe se toliko poveavati, da neminovno dovodi do unitenja tenka, broda, zrakoplova, borbene ili taktike skupine. Svaka informacija kakva god bila mora biti dostupna svima, ali istodobno kod sudionika u procesu (bojnom djelovanju) ne smije izazvati nikakav osjeaj, poglavito ne osjeaj samilosti. Nadreeni koji u doba informatikih bojnih djelovanja vjeruje da postiu utjecaj i mo ako uskrauju infor-maciju podreenima, to se zna i dogoditi, ne samo to gube svoju sposobnost za upravljanje i zapovijedanje, nego i svoj znaaj u sustavu. Stoga prednosti koje su se postizavale uskra-ivanjem informacija pripadaju prolosti. Na djelu su proturjene tendencije.

Veliki (vojni) sustavi obuhvaaju, usklauju i odreuju dje-lovanje golemog broja esto ziki razdvojenih, pojedinaca iskupina. Raste njihova funkcionalna meuovisnost, oni su na-prosto dio tima (mree). Istodobno, poveava im se relativna samostalnost djelovanja. Zahtijeva se i vea samoinicijativnost. Na taj nain najbolje se mogu ocijeniti mogunosti, a i zatiti se od bezrazlone opinjenosti vrijednostima. U upravljanje i zapovijedanje uvodi se metoda irokog poticaja i najniim razi-nama u ostvarivanju zajednikih postavljenih zadaa. Pitanje se postavlja u ravnini ili stei sposobnost koraanja u provoenju destrukcije, ili ne. Izbora za sada nema. Vano je osjetiti to novo bilo situacije.

Zapovjedno-obavijesni sustavi koji su temelj zapovijedanja, upravljanja i nadzora u doba suvremenih tehnologija, izrazito su sloeni. Njihova je odlika da su istodobno subelementi upravlja-nja i zapovijedanja kao cjeline ili nezavisni element upravljanja vatrenim (nevatrenim) djelovanjem nekog orunog (nevojnog) sustava. Oigledna je nemogunost izvoenja djelovanja bez in-formacijskih sustava. Prema tome, zapovjedno-obavijesni sustav neophodno je smatrati sredstvom koje je zapovjedniku (upra-vitelju) bilo koje razine znatno proirilo prostor za donoenje odluke. Na taj nain se ovjek (djelatnik) oslobaa zikih napre-zanja, prije svega od kvantitativne obrade informacija. Ono to se oekuje od tehnikih sredstava u upravljanju i zapovijedanju

13 U biti, to nije nikakva novina. Preuzeto je iz komunistikog pojmovnika: Prole-teri svih zemalja ujedinite se! i prilagoeno suvremenosti.

30

GO

SPO

DA

RI K

AO

SA u bojnim djelovanjima moe se svesti na dva zahtjeva: elim brzu i sigurnu obradu i prenoenje informacija. Koritenje informacij-skih sustava postavlja korisnicima znatno vie zahtjeva nego do sada. Oni moraju biti osposobljeni da u duoj vremenskoj dio-nici struno opsluuju dio sustava koji im je dodijeljen. Korisnici ustrojbene cjeline za potporu zapovijedanja, upravljanja i nadzo-ra ne samo to moraju ocjenjivati sve dijelove informatikog su-stava prema njihovom uinku, ve i biti osposobljeni za njihovu primjenu. Sigurno je jedno, svi e biti izloeni jednoj vrsti stresa koji izaziva poplava informacija (patologija informacija). Ovo razarajue stanje, izazvano velikim brojem informacija, jo vie umnoava kruto pridravanje zapovjedi, ime reakciju sustava ine suvie sporom. Ovdje se postavlja pitanje kolika je najpo-voljnija duina vremena posluivanja zapovjedno-obavijesnog sustava kojim se prikazuje razvoj situacije na bojitu.

U informatiziranoj industriji se smatra da je kod slinih djela-tnosti gornja granica neprekidnog radnog vremena etiri sata. Pri veem psihikom optereenju djelotvornost se ne moe uvijek poveavati daljim umnim naprezanjem, zbog praga izdrljivosti. Meutim, te potekoe mogu se donekle otkloniti u svijesti, pr-venstveno umnom simbiozom djelatnika (sudionika u informa-tikom procesu). U radu s informacijskim sustavima ophoenje krije u sebi i druge rizike. Dok se u tradicionalnom sustavu upra-vljanja i zapovijedanja meuovisnost pojedinanih djelatnosti ostvaruje osobnim kontaktom zapovjednika (rukovoditelja), sada se obavjeivanje odvija preko raunala i njihovih iskaza, ureaja za prijam i raspodjelu informacija i pokazivaa (display). Takav oblik i tvarnost moe dovesti do suradnje koja ima vie obiljeje stroja, a i bezlinosti. Posljedica toga je da se dokazi za i protiv vie ne sueljavaju izravnim dodirom i svakodnevnim jezikom, nego jezikom raunala. Dolazi dakle do oslanjanja na objektivnost stroja (raunala) i mnogi elementi, koji se mogu samo osobno shvatiti odstranjuju se s horizonta zajednikog miljenja. Sigurno je, da se uspjesi tehnologije i njezin razvoj moe sagledati samo u stvarnim bojnim djelovanjima. Ali i bez toga, uoljiv je znaaj glavnih elementa boja, a to su vatra i manevar. Istina, ne u odno-su koji je u njihovim razvojnim oblicima stalan. Teko je utvrditi kojem je, na dui rok, osigurana prevladavajua uloga, budui da prevaga jednog elementa povlai za sobom suprotni napor da se pojaa drugi. Uslijed napretka tehnologije bojno djelovanje odvija bre u kraem vremenu i na veem prostoru (topniki, raketni sustavi i djelovanje zrakoplovstva s velikih udaljenosti) ali isto tako na veim meusobnim udaljenostima rasporeuju se postrojbe-sastavi snaga. U isto vrijeme, odluke u bojnim dje-lovanjima zahtijevaju organiziranu i bru koncentraciju snaga, a vatru u striktno odreenom vremenu (strategijski doek je tada uvjerljiviji). Stoga akcija i reakcija trae veliku brzinu, ako se eli

31

Pogl

avlje

1: U

prav

ljanj

e in

form

acija

ma

u uv

jeti

ma

suko

ba ..

. osigurati ponovno stjecanje slobode djelovanja. Zapovjedniko-va je uloga u ovakvim djelovanjima odreivanje stoerne toke (teita) i dinamike boja. Jedna od moguih opasnosti za pona-anje zapovjednika proizlazi iz njegove oaranosti jasnom slikom situacije, iz ljepote njezine tehnike slike. Meutim, uvijek e se traiti objektivnost, jer se nikada ne mogu predstaviti svi imbe-nici koji utjeu na bojna djelovanja. Tehnika slika u odnosu na cjelinu nekog boja dovodi u zabludu.

Pod dojmom djelotvornosti zapovjedno-obavijesnog susta-va ne smiju se gubiti iz vida imbenici kao to su: snaga i slabosti podreenih, obiljeje meusobnog utjecaja sukobljenih strana (kontrahent), moralne veliine i sl. u pogledu stvarnosti. Upra-vljanje i zapovijedanje od zapovjednika trai posebnu vrstu zna-nja koja su primjerena obiljeju suvremenih bojnih djelovanja. Tehnika kao sredstvo za postizanje cilja je nejasna, tj. pogodna je za dobro i loe. Njezina podvojenost i korisnost, koja se sastoji u mogunosti da savreno prenosi informacije, suvie lako prikriva injenicu da iza toga stoji ovjek.

Djelotvorno upravljanje i zapovijedanje u suvremenim boj-nim djelovanjima, a to znai i u strategijskom doeku obuhvaa tri bitna obiljeja: (1) na integriranom bojitu snage su u stalnom meusobnom dodiru. Djelovanje i protudjelovanja odreuju njihov odnos. to druga (protivnika) strana poduzima je neto to se ne moe odrediti na temelju bilo kojih prorauna; (2) u uvjetima informatikog okruja umne osobine, ili moral, proi-maju bojna djelovanja. One se ne mogu davati u brojkama, niti u razvrstavajuim odnosima pa ni ponderima koji se tako esto rabe u suvremenom izraavanju odnosa snaga. Zapovjednik mora, s jedne strane, nadzirati osobno ponaanje i ponuditi po-mo i, s druge strane, osposobljavati posluitelje u odreenom otklonu od stroja (raunala). Svijest o vlastitom znanju i saznanje da je ovjek moniji od raunala uvijek e dobro doi; (3) i na kra-ju, svaka aktivnost u bojnim (nebojnim) djelovanjima predstavlja muno (strpljivo) tapkanje u kretanju prema neizvjesnosti, tako da se niti od jedne djelatnosti ne moe oekivati preciznost. Suvremeni uvjeti, koje odreuju zapovjedno-obavijesni sustavi vie nego ikada ranije, od upravljanja i zapovijedanja zahtijeva oslanjanje na ovjeka (osobu).

Vidljiva je uzrono-posljedina veza izmeu djelotvornog strategijskog doeka kao temelja strategije odvraanja i inte-griranog bojita (slika 3.) koji je izraz ne smo suvremenih tehno-logija u voenju operacija, nego je ono i nunost da se povea operativna dubina ako je nema.

Na integriranom bojitu unato primjeni najsuvremenijih tehnolokih napadaja vlada neizvjesnost i nejasnost koje zapo-vjednik nadvladava pomou zapovjedno-obavijesnih sustava. To nadvladavanje podrazumijeva prije svega prenoenje ideja

32

GO

SPO

DA

RI K

AO

SA

destrukcije, koje podreeni ostvaruju izravnim sudjelovanjem u neprekidnom procesuiranju informacijama, a istodobno ti podreeni postaju prividno ravnopravni imbenik u nehije-rarhijskoj strukturi. Poznavanje zapovjedno-obavijesnih sustava (koji su prvotno nastali u okviru suvremenih oruanih snaga) omoguuje razumijevanje vremena kao etvrte protenosti (di-

Slika 3. Odnos strategijskog doeka, zapovjedno obavjesnog sustava i integriranog bojita prema upravljanju i zapovijedanju.

33

Pogl

avlje

1: U

prav

ljanj

e in

form

acija

ma

u uv

jeti

ma

suko

ba ..

.

menzije) bojnog polja. Borba protiv zapovjedno-obavijesnih su-stava protivnika na integriranom bojitu u strategijskom doeku je glavno obiljeje djelotvornih operacija u sadanjosti (slika 4.), a i u budunosti kada je u pitanju uporaba tvrde sile (vojna sila). Meutim, kad se bitka (operacija) vodi i mekom silom (mediji-ma) tada se postulati iz etvrte protenosti (vrijeme) ne mogu tako jednostrano primjenjivati zato to se ratovanje premjeta u viu petu protenost (dimenziju).

6. Upravljanje i zapovijedanje u uvjetima sukoba niskog intenziteta

Ratovi s kraja dvadesetog i poetka dvadesetprvog stoljea od-vijaju se preteito u uvjetima sukoba niskog intenziteta (Low Intensity Conict LIC). Kad je ovakvim nainom ratovanja ugro-ena i(ili) se ugroava neka, zemlja a poglavito ona koja tei uvr-enju svoje nacionalne sigurnosti, temeljni parametri, izvedeni iz teorijskih postavki za upravljanje i zapovijedanje su slijedei: nedovoljna spoznaja (stohastinost) situacije u sustavu i njego-

Slika 4. C2 (command and control zapovijedanje i upravljanje, nadzor) predstavlja usmjeravajuu djelatnost nad njemu dodijeljenim snagama u svrhu ispunjenja zadae. Zapovijedanje i upravljanje u operacijama je bitni dio posla bilo koje razine (taktike, ili strategijske), a njegove funkcije odvijaju se unutar odgovarajueg sklopa osoblja i opreme koja mora omoguiti integrirano procesiranje i prikaz podataka.

34

GO

SPO

DA

RI K

AO

SA vom bliem i daljnjem okruju; rizik, odgovornost i intelektualni napor; vremensko ogranienje djelovanja, djelovanje sinergisti-kog efekta; brojnost i pouzdanost informacija, sloenost susta-va i njegovog okruja i procesualnost; dinamika promjenljivosti i mogunost iznenaenja; relacija i meusobni odnosi prolo sadanje budue.

Obrazloenje navedenih parametara i njihovom uspore-dbom s poznatim obiljejima i empirijskim stanjem obrambenog sustava kao odgovora na moebitnu ugrozu nacionalne sigurno-sti, odnosno s osobenostima funkcioniranja takvog sustava u miru koji nije mir, i ratu koji nije rat, moe se ustvrditi da u pro-sudbi situacije postoji nedovoljna spoznajnost (stohastinost). To obiljeje naznaava svaka teorija ratnog umijea, uz brojna empirijska svjedoenja. Dok je u klasinim ratovima (ratovi do kraja 20. stoljea) pojava stohastikog uma bila i podnoljiva, u uvjetima sukoba niskog intenziteta on djeluje razarajue jer se djelotvorne protumjere ne poznaju, pa je entropija zajednice posve sigurna. Isto tako, izvjesno je da u drugim modalitetima ugroavanja nacionalne sigurnosti zemalja treeg svijeta (pose-bno oblici djelovanja specijalni rat, terorizam, ugroza dobara ekoloka ugroza, prometna i gospodarstvena izoliranost te nedovoljna spoznajnost jo je izraenija. Ako se na vlasti u tim zemljama nau laicistike vlade, to je est sluaj, onda su pored nedovoljne spoznajnosti nazona i brojna nedovoljno jasna sa-znanja na svim razinama upravljanja nacionalnom sigurnou.

Toj konstataciji treba dodati i injenicu da veina ljudi u tim zemljama, ne samo intelektualno ve i emocionalno, teko po-dnose mnogobrojne, po svojoj pojavnosti uzastopne, nejasne, nedoreene, rasute, neorganizirane i konfuzne situacije. Ljudi naprosto ustaju i lijeu s takvim situacijama. Normalno ivljenje za njih praktino ne postoji. Postoji samo ekscesno stanje, ak i u vremenima koja su predviena za odmor.

Primjera radi, evo to se sve dogaalo ljeti 2004. u Hrvatskoj. Kad je ponestalo dogaaja deterministi su ih poeli virtualno proizvoditi kao na tekuoj vrpci: prvo je uslijedilo saenje i va-enje ustakog kupusa (spomen ploa Mili Budaku i obiljeje Juri Francetiu), potom kriza oko Savudrijske vale svakodnevna povreda dravnog suvereniteta i lakrdijako ponaanje graanina Hrvatske, koji se izjanjava kao Slovenac i svih politikih stranaka susjedne drave, nastavljeno je s igrom engleske obavjetajne slube oko sluaja Gotovina, i koja je odlukom aktualne vlasti na najgrublji nain povrijedila suverenitet Hrvatske (dozvoljeno joj je legalno djelovanje unutar zemlje(!?)) da bi se ljeto okon-alo uzastopnim tjednim poveanjem cijena goriva, nadzorom ribolovno-ekoloke zone koja se nema ime nadgledati, i gdje

14 Usp. Hrvatska i veliko ratite, Davor Domazet-Loo, str. 287.-289, Udruga Sv. Juraj, Zagreb, 2002.

35

Pogl

avlje

1: U

prav

ljanj

e in

form

acija

ma

u uv

jeti

ma

suko

ba ..

. se nema koga nadgledati, ali se zato privode tobonji jataci generala Ante Gotovine. Nijedna od navedenih situacija nema objanjenje zato su se dogodile, i koji su uinci razrjeenja. Sto-hastiki um se proirio, a ne smanjio. Nitko te igre ne denirakao nain posebne (nevojne) ugroze nacionalnih interesa. To je za vladajuu i oporbenu politiku elitu samo niz spontanih do-gaaja, a ne mir bez mira.

Nije potrebno niti empirijski niti teorijski dokazivati da su uvjeti rata bez rata, ali i uvjeti u kojima mir nije mir, naroito ako se radi o strategijskoj razini, izuzetno rizini, a odgovornost izu-zetno velika. Objektivno, ne postoji ljudska djelatnost osobna ili kolektiva, koja zahtjeva vei stupanj umnosti i odgovornosti od donoenja odluka i poduzimanja akcija u podruju obrane nacionalnih interesa, kao u uvjetima kad je zemlja izloena suko-bu niskog intenziteta. Svaka grjeka izaziva posljedice, koje idui narataji nisu u stanju ispraviti. Intelektualni, emocionalni i zikinapori u okolnostima ovakvog sukoba bliski su granicama, a e-sto mogu biti i iznad psiho-biolokih mogunosti ovjeka. Zbog dugotrajnosti ovakvog sukoba, on se ne mjeri mjesecima, nego desetcima godina, a moe obuhvati i nekoliko narataja.

Vremenska protenost, odnosno vrijeme koje stoji na ra-spolaganju za donoenje odluke i poduzimanja akcija jedan je od univerzalnih imbenika ratnog umijea, ali i drugih uvjeta i situacija funkcioniranja sustava nacionalne sigurnosti. Poznato je iz prethodnog izlaganja da je vrijeme ogranieno i da su izu-zetno teke i sloene strategijske odluke koje se moraju donijeti u vremenskom tjesnacu. U uvjetima sukoba niskog intenziteta ogranienja vremena, jo su izrazitija, jer vrijeme guta meka sila, koja ne doputa da se neki dogaaj odvije do kraja, nego dok on traje ili je pri kraju, ve slijede novi. To je rat bez poetka i bez svretka, bez bojinice i bez vojnika.

Djelovanje tzv. zakona sinergistikog efekta, odnosno sma-njenje djelovanja entropije, kao mjere neorganiziranosti sustava, uvjetovano je, primarno, jedinstvom i hijerarhijskom strukturom sustava obrane nacionalne sigurnosti. Ako je taj sustav cjelovit, ako su njegovi podsustavi meusobno hijerarhijski povezani s jasnom raspodjelom nadlenosti, i s vrjednotama koje mu daju identitet, sasvim se zakonito pojavljuje djelovanje sinergistikog efekta, koji se izraava tako, da se ostvari vea kakvoa (funkcio-niranje i djelotvornost) sustava kao cjeline. Uinak suprotstavlja-nja entropiji drutva i njegovih institucija viestruko je vei, ako se ostvari funkcionalna cjelovitost na razini drave, nego ako se ostvaruje nekim mehanikim zbrojem na podrunom (regional-nom) principu. Regionalizam je prevelika (pogibeljna) opasnost ako je drava napadnuta (izloena) sukobu niskog intenziteta.

Oduvijek je, i to ne samo u bojnim djelovanjima, jedan od nerjeivih problema bio izdvojiti (uoiti) relevantne informacije.

36

GO

SPO

DA

RI K

AO

SA Onaj tko uspijeva u tome stvara preduvjete za pobjedu. Ne samo da je teko osigurati pouzdane i relevantne informacije ve zbog dvojnosti situacije (postojanje suprotstavljenih strana) nego jo vie to u sukobu niskog intenziteta u opticaju su razliite de-zinformacije i glasine. ak i onda kada, prividno, ima dovoljno pa i previe informacija, uvijek je nedostatak pravih i pouzdanih. Iako zapovjedno-obavijesni sustavi znatno pomau sporijem poveanju ponora izmeu informacijskih potreba i mogunosti, teko ga mogu razrijeiti. Meka sila moe proizvesti toliko ne-potrebnih, zasljepljujui dezinformirajuih informacija, da svaki sustav pa i zapovjedno-obavijesni bude paraliziran, na neki na-in bolestan. Djelotvorni lijek za to bolesno stanje je, izolacija karantena. Prestati konzumirati proizvode meke sile.

Poznavateljima sustava obrane nacionalne sigurnosti i nje-govih podsustava, a posebno poznavateljima njezine unutarnje procesualnosti i funkcioniranja, kao i njegovog okruja (unu-tranjeg i vanjskog) i djelovanja tog okruja, sasvim je jasno, koliko je taj sustav sloen, vieslojan, razveden. Mjereno i prema najstroim kriterijima, sasvim je lako utvrditi da je obrambeni sustav nacionalne sigurnosti najsloeniji sustav uope, sloeniji od svakog drugog organizacijskog, tehnikog ili sustava neke druge vrste. Ako se pored te unutarnje sloenosti, uzme u obzir i raznovrsnost njegove ugroze i mekom i tvrdom silom onda je sasvim oigledno da sustav obrane nacionalne sigurnosti spada u supersloene sustave, a da ga narod olako, ne tako rijetko, pre-puta putem tzv. demokratski izabrane vlasti u ruke neozbiljnih, potkupljivih i svaalaki nastrojenih politiara. O takvom aspektu rata, osim u vrlo uskom krugu poznavatelja, u iroj javnosti nema ni rijei. Zato obrana nacionalne sigurnosti u uvjetima sukoba niskog intenziteta zahtijeva posve drukiji prol politiara, paedravnika, koji nije podloan mijenama svakodnevnih stvarnih i virtualnih dogaanja, a poglavito ne napadajima meke sile.

Bitna, moglo bi se rei univerzalna znaajka rata (sukoba) jest izuzetno velika dinaminost i promjenljivost situacije, s mogunou pojave iznenaenja. Ne postoje dvije istovjetne borbene situacije a jo manje dva istovjetna rata (sukoba). Oni se uvijek pojavljuju u novoj konstelaciji i kombinaciji, pa u svezi s tim, uvijek treba traiti nove odgovore i nova rjeenja. Samo u napadu, na taktikoj razini, djeluje vie desetina imbenika (odnos, veliina, uvjeti i dr.) koji se svaki put manifestiraju u dru-goj kombinaciji. ak i u okolnostima kada se predvide i poduzmu sve preventivne mjere, uvijek postoje procjepi za pojavu razliitih vrsta iznenaenja. to je razina hijerarhije nia, iznenaenja su ea, ali i znatno manje opasna, grjeku je mogue ispraviti. Na visokim (strategijskim) razinama ona su rjea, ali znatno opasnija (pogubna), gotovo bez mogunosti ispravke grjeke. Strategijska razina pogrjeke ne prata! Ako se radi o aktivnostima u okviru

37

Pogl

avlje

1: U

prav

ljanj

e in

form

acija

ma

u uv

jeti

ma

suko

ba ..

. djelovanju niskog intenziteta u kojima se teko otkrivaju i prepo-znaju i najjednostavnije namjere i akcije (zbog ve spomenutog stohastikog uma), navedena znaajka je jo izraenija. To je opomena politiarima, koji olako stavljaju parafe na sporazume kao to su pakt o stabilnosti ili stand by aranmani.

U teoriji ratnog umijea, ali i u teoriji saznanja i teoriji rekon-strukcije iskustava, poznato je da posebnu teinu ima relacija re-trospektiva aktualno perspektiva. Bez obzira na to to je teko saznati prole dogaaje (prola ratna praksa), poglavito jer je piu pobjednici, to je, isto tako, teko otkriti aktualne zakonitosti i principe, jer posredovanjem medija postaju nestvarni (virtualni), najtee je ipak anticipirati i znanstveno predvidjeti neku buduu ratnu praksu. Budui da je svako pitanje iz oblasti obrane, kao i drugih modaliteta ugroavanja nacionalne sigurnosti prije svega, fenomen oekivanog i budueg, to podrazumijeva koritenje prolih i aktualnih saznanja, sasvim je izvjesno da su to fenomeni prospektivnog karaktera, koji se bar moraju pokuati predviati.

injenica da se radi o predvianju budueg, eventualno mogu-eg i vjerojatnog, pri emu je poeljno odrediti vremensku distancu kada e do toga moebitno doi (blia i daljnja budunost), upu-uje na zakljuak da se radi o izuzetno teko rjeivom i sloenom problemu koji zahtjeva maksimalnu imaginaciju, da se doe do pouzdanih predvianja gdje svijet ide i kamo e stii ...

7. Rat (sukob) lien strogih procedura meunarodnog ratnog prava

Povijest ovjeanstva gotovo je povijest sukoba. Vremena mira bila su tek rijetka pojava (kratki predah) izmeu dva rata kao ekstremne vrijednosti sukoba. Proturjenosti unutar drutva i izmeu naroda stalne su kao to je i mijena stalna, pa je izgleda rat postao nezaobilazna pojava. Krajem 20. stoljea rije rat ma-nje se rabi, ali zato rije sukob postaje nezaobilazna (svakodne-vna) u izriaju suvremenog ovjeka. Znai li to da se svi dogaaji odvijaju, a rjeenja trae u podruju nekakvog sukoba. Teore-tiari sukoba, izbjegavajui rije rat, drutvene procese diljem svijeta koji se odvijaju kroz nasilje ispod ratnog praga, nazivaju sukobom niskog intenziteta. Svjetska mo s ushitom je prihvatila ovaj oblik sukoba jer mogu lako iz simetrije prijei u asimetriju, kako bi uspostavili novi svjetski poredak. Protagonisti sukoba niskog intenziteta bore se asimetrinim sredstvima i postupci-ma. Umjesto maa (simetrija) oni raspolau polugom i vrstim uporitem (asimetrija) kojima, za razliku od Arhimeda, vie ne ele, ve pomiu svijet. Njihova su poluga suvremene, lako do-stupne dualne tehnologije poglavito informacijske, biokemijske, nuklearne, a uporite dvojbenost koja proizlazi iz paradigme globalnog slobodnog trita i njegovih produkata u sociopsiho-

38

GO

SPO

DA

RI K

AO

SA lokom, ekonomskom i religijskom smislu. Ova pojava u literaturi sredinom devedesetih godina 20. stoljea oznaena je pojmom sukob civilizacija. Zato je sukob niskog intenziteta tako pri-jemiv za svjetsku mo? Vrlo jednostavno njegova operativna izvedba liena je strogih procedura, koje proizlazi iz meunaro-dnog ratnog prava i klasine diplomacije. Izostaju zamrene po-litiko-diplomatske procedure u stvaranju koalicija i omoguuju, naravno prikriveno, iza paravana sukoba niskog intenziteta, uni-lateralnost djelovanja u meunarodnim odnosima. Motivacija za ovakvo nastupanje je u prozainom razlogu plijen nije potre-bno dijeliti s ad hoc saveznicima. Sluaj obnove Iraka nakon rue-nja Sadama Huseina, najbolji je primjer. I ne samo to, poeljno je pokazati da svjetski policajac moe biti samo jedan. Kontrapunkt je to Zaljevskom ratu (Pustinjska oluja, 1991.) i politici tadanjeg amerikog predsjednika Georgea Busha starijeg koji je imao tro-struku opsesiju; nikad vie ne initi nita bez potpune potpore Ujedinjenih naroda; imati izriitu potporu, bez ikakvih ograda, to je mogue veeg broja arapskih i muslimanskih drava; pru-ati dojam o potpori svih europskih drava, prije svega Velike Britanije i Njemake, ali i Francuske. Ta trostruka opsesija bila je prava politika lozoja. Dokaz za to lei u nastojanju amerikediplomacije koja uvijek djeluje na nain da se Izrael ne bi naao u toj koaliciji. Tako su prividno vodili pravedan rat protiv Iraka koji je izvrio agresiju na susjednu suverenu arapsku i muslimansku dravu, a ne klasini vojni pohod radi nadzora teritorija.

U sukobu niskog intenziteta bitke se vode asimetrinim sredstvima i postupcima. Antagonisti u asimetriji sukoba ugla-vnom se oslanjaju na oruje koje se moe kupiti u trgovinama, kao i na ope dostupne sirovine za proizvodnju improviziranog oruja i eksplozivnih naprava. Klasina vojna sila se ipak oslanja na arsenal i postupak koji je prilagoen odnosno razvijen za kon-vencionalan , tj. simetrian rat drava protiv drave.

Prije nego to je sukob niskog intenziteta, odnosno asime-trini rat uao u uporabu bile su nune neke doktrinarne pre-tpostavke ostvariti strategijski sloaj est podruja djelovanja: politikog, diplomatskog, gospodarskog, informacijskog, kultur-nog te vojnog. Bitna izmjena nastaje u estom podruju (vojno djelovanje) koje za razliku od standardnog podrazumijeva sraz nekonvencionalne i konvencionalne vojne sile. Vojno djelovanje, u sukobu niskog intenziteta karakterizira neodreenost prosto-ra, vremena i nositelja akcije. Ono je ujedno lokalno i globalno. Sloenost problema mogue je oslikati klasinim nainom rela-tivnosti: gdje se sve mehanike pojave odvijaju po istim zakoni-ma u svakom koordinatnom sustavu, i koji se prema temeljnom referentnom koordinatnom sustavu kreu jednoliko pravocrtno.

15 Usp. Huntington, P. Samuel, The Clash of Civilizations, New York, 1996.

39

Pogl

avlje

1: U

prav

ljanj

e in

form

acija

ma

u uv

jeti

ma

suko

ba ..

. Analogija aproksimativno s klasinim simetrinim ratom je oita, ali i ne potpuna. Iz jednostavnog razloga to je rat ipak drutve-na pojava i podlona je kao to je ve reeno trvenju i neiz-vjesnosti. Uz strogo deniranu tehnologiju kojom raspolau su-protstavljene strane, te kao to kae Clausewitz rat je podreen politici njegov kraj je izvjestan ili bi trebao biti izvjestan, tj. ne smije eskalirati u totalni. Na strategijskoj razini politika, te ogra-nienja koja proizlaze iz meunarodnog ratnog prava, odreuju i njegove metode. Njegovo okonanje je odreeno ispunjenjem ciljeva jedne i(ili) druge sukobljene strane. Uz pretpostavku, da je priblino ista tehnoloka razina sukobljenih snaga, umnost je ta koja se izdie iznad ustaljenih pravila i ona postaje slijedei bitni, ako ne i kljuni imbenik, koji rat kao drutvenu pojavu izdie iznad mehanikog svijeta i postaje duhovna snaga vojski suprot-stavljenih strana. Clausewitz smatra da duhovne sastavnice ne mogu biti izvan rata i kae: Ratna djelovanja nikad se ne odnose samo na tvar, ve uvijek u isto vrijeme i na duhovnu silu, koja ovu tvar oivljuje. Problem, promatrajui na ovaj nain, takoer upuuje na odreenu asimetrinost materijalno i duhovno. No ona je zanemariva ako se uzme u obzir da se sukob odvija u granicama meunarodnog ratnog prava i ire gledano u politi-ko-diplomatskoj praksi osloboenoj presedana. Za takav rat se kae da ga karakterizira simetrinost i da se rat kao proces odvija u koordinatnom sustavu za koje vai zakoni klasine mehanike, tj. Newtonova mehanika.

to se dogaa kad se rat vodi u koordinatnom sustavu de-terminiranog kaosa i k tome jo i presedana. Reeno jezikom zike na subatomskoj razini, odnosno u slobodnom izriajuu domeni Heisenbergovih relacija neodreenosti? Presedani se ponajprije odnose na tradicionalnu politiko-diplomatsku, gospodarsku (nancijsku) i konvencionalnu vojnu praksu. Zaovu prvu (politiko-diplomatsku) eklatantan primjer predstavlja ameriki diplomat Richard Holbrooke, za onu drugu (nancijsku)George Soros, a treu (konvencionalnu vojnu) njegov antipod Osama bin Laden. Za Holbrookea kau da se metodologija nje-gove diplomacije kree se u koordinatnom sustavu planinarske vjetine i aha. Za lake oslikavanje tog stanja nije teko sebi predoiti slobodno, rekreativno planinarenje, bez obveza i igra-nje aha koji podlijee strogim i jasnim pravilima. Spoj te dvije vjetine je vie od ahinaha ili ahanah ah nad ahovima. U Holbrookovoj ahovskoj igri napadaj na protivnikog kralja ne odvija se na 64 crno-bijela polja, nego na daleko irem prostoru, ali uvijek s ciljem da se protivnika stalno dri u ahu. Kod toga je vano, pae odluujue, protivnika imati zaokupljenog, ne i ma-tiranog. Kako to izgleda u stvarnom svijetu presedana, Richard

16 Usp. Hrvatska i veliko ratite, str. 282.-286.

40

GO

SPO

DA

RI K

AO

SA Holbrooke je dao u svojim diplomatskim memoarima Zavriti rat (To End the War).

Osvrt objavljen u asopisu The New York Review of Books kao glavnu tezu knjige predstavlja tvrdnja da je predsjednik Bill Clinton bio gurnut u oruanu intervenciju u Bosni i Hercegovini, i to zbog toga jer je na kocki bio opstanak amerike vjerodostoj-nosti, a ne zbog humanog aspekta ili spaavanja novih rtava. itava Holbrookeova diplomatska inicijativa sjajan je primjer birokratske manipulacije, izvedene za vrijedni cilj obnavljanja amerike vjerodostojnosti i djelotvornosti u inozemstvu te odrava-nje u ivotu najuspjenijeg vojnog saveza (NATO-a) u povijesti. U knjizi se nadalje tvrdi da samo jasno i snano ameriko vodstvo, uz potporu stvarne sile kad je to potrebno, moe obuzdati zlo i prijetnje amerikim interesima. Bit e jo Bosni u naim ivotima, napisao je samo nekoliko mjeseci prije nego su oruani sukobi izmeu Srba i Albanaca (1998.) nagovijestili da je novi bosansko-hercegovaki scenarij ve zapoelo.

U biti Richard Holbrooke u svojoj se knjizi slui determini-ziranim pojmovnikom jer je nastojao prikazati da amerika mi-rovna inicijativa u Bosni i Hercegovini nije bila plod sustavnog planiranja ve je ameriki predsjednik bio jednostavno gurnut u balkansku pustolovinu kojoj se nee znati konani ishod. Pojmo-vnik determinista najlake je odgonetavati primjenjujui njihov klju (n-1). Dakle, u ovom sluaju amerika inicijativa i Holbrooko-ve planinarsko-ahovske diplomatske vratolomije nisu nita dru-go nego dio (etapa) jednog dobro isplaniranog determiniranog kaosa na jugoistoku Europe, odnosno na prostoru zvanom biva Jugoslavija na kraju 20. stoljea.

8. U mikro svijetu politike i diplomacije

Ponaanje protagonista na subatomskoj razini ili u postmoder-nom drutvu podlijee drugim zakonitostima za razliku od klasi-ne zike koja se odlikuje preciznim odreivanjem i mjerenjemveliina, kao to su putanja, brzina, ubrzanje, masa, impuls i sl. Postindustrijskom dobu sazdanom od neodreenosti i nejasnosti, gdje su entiteti ne hijerarhijski ve mreno pozicionirani s izrae-nom dualnom prirodom nuan je radikalno drukiji pristup.

Pokuaj deniranja naina odvraanja ugroze ostatka svi-jeta od strane determinista (skupina monika), za polazite ima pokuaj deniranja faza nasilja (determinirani kaos) koji oni

17 O temi Bosne I Hercegovine u kojima je dan potreban prikaz vanjskopolitikih bitaka Clintonove vlade postavlja ozbiljna pitanja amerikog ukljuenja u sukobe na Balkanu. U tim dogaajima Holbrooke igra ulogu pomonog ministra vanjskih poslova za Europu, te arhitekta Daytonskog sporazuma kojim je zavrio rat na velikom ratitu u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. U knjizi se opisuju mirovni pre-govori u Daytonu kojima je prekinut rat, kao i dogaaji koji su im prethodili.

41

Pogl

avlje

1: U

prav

ljanj

e in

form

acija

ma

u uv

jeti

ma

suko

ba ..

. provode prema nekoj suverenoj dravi ili odreenoj regiji. Cijeli proces planiranog nastupanja moi odvija se u oekivanoj i(ili) prihvatljivoj razini nasilja. Prema vicarskom vojnom asopisu Allgemeine Schweiterische Militaerzeitschrift faze nasilja odre-ene su sljedeim rasporedom: (1) agitprop i organizacija cilj je da se u masi (narodu) razvije revolucionarna (prevratnika) svijest i da se ona(on) potakne na sudjelovanje u borbi protiv tlaenja. Istodobno nuno je pridobiti simpatizere i pomagae, a potom ustrojiti tajne revolucionarne elije; (2) ulini nemiri or-ganiziraju se prosvjedi (trajkovi) s velikom uestalou kao izra-zom sve veeg nezadovoljstva. Skupovi se pretvaraju u pobunu. Dolazi do ulinih nereda pa i krvoprolia u sukobu s dravnim represivnim aparatom (redarstvo) koji je u stalnoj opasnosti da pod pritiskom mase ne izgubi nadzor. Ukljuivanje redarstve-nih snaga, a pog