civilna kultura i obrazovanje

Političko obrazovanje, Vol.1, (2005.), br.2, str. 134-156

Maja Uzelac∗

KAKO RAZVIJATI CIVILNU

KULTURU KROZ OBRAZOVANJE?

Izvorni znanstveni članak

SAŽETAK

Autorica analizira kakav je u Hrvatskoj interes za probleme učenja za ljudska prava i demokraciju, kakve aktivnosti poduzima Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Zavod za školstvo te predstavlja nekoliko inicijativa iz udruga. Autorica posebno opisuje iskustva iz projekata udruge Mali korak : pripremu, tiskanje i primjenu priručnika «111 koraka prema demokraciji i ljudskim pravima» i istraživanje vrijednosnih orijentacija učenika. Osnovni rezultati pokazuju kod mladih osjećaj socijalne nesigurnosti i desocijalizaciju, nedostatak smisla za javno djelovanje i interesa za "politiku", nepoznavanje funkcioniranja demokratskog načina donošenja odluka, kao i nepoznavanje samog političkog sistema te procedura. Autorica ove nalaze povezuje s potrebom ozbiljnijeg rada na političkom i građanskom obrazovanju te obrazovanju za ljudska prava.

Ključne riječi : obrazovanje, ljudska prava, demokracija, politička kultura, civilna kultura, vrjednosne orjentacije

Ovu je godinu Vijeće Europe proglasilo "Europskom godinom

građanstva u obrazovanju"(EGGO) i se skrenula pozornost na ključnu ulogu

koju ima obrazovanje u razvijanju aktivnog građanstva i jačanju demokratske

kulture. Slogan pod kojim se održavaju sve aktivnosti svake od članica Vijeća

Europe, a koji je prihvaćen na zajedničkom sastanku svih nacionalnih

koordinatora (predstavnika ministarstava obrazovanja pojedine zemlje) glasi:

UČIMO I ŽIVIMO DEMOKRACIJU. (Akcijski plan,2005.). Riječ je o poticanju

∗ Maja Uzelac, Mali korak, Zagreb

Maja Uzelac 135

građanske ili civilne kulture u Europi i to kroz formalno i/ili neformalno

obrazovanje. Znači li to da je primijećeno da je ta kultura slaba ili nerazvijena,

odnosno da se slika postojećeg stanja političke kulture neposredno povezala s

očitovanjem nezainteresiranosti europskih građana za izbore (za Europski

parlament) i s ostalim oblicima apstinencije/ nesudjelovanja u odlučivanju o

zajedničkim pitanjima EU?

U Zagrebu je dvije godine ranije, 25.10.2003., održan okrugli stol pod

naslovom "Dileme obrazovanja za demokraciju: što će škola demokraciji? što će

demokracija školi?" gdje se također postavilo pitanje o odnosu aktivnog

građanstva i političke / civilne kulture1. Sada, kada upravo čitam nedavno

objavljeni tekst Slavoja Žižeka "Protiv ljudskih prava" (Žižek, 2005.:115) , tekst

koji u meni budi mnogo drugih dilema, čak sumnji koliko je bilo opravdano

napisati priručnik "111 koraka prema demokraciji i ljudskim pravima"(Uzelac

2005.) na koji me upravo inicirala rasprava i riječi sudionika tog okruglog stola,

moram se ponovo prisjetiti što se tu htjelo i s kojom je svrhom organiziran taj

okrugli stol. (prije odluke Vijeća Europe o EGGO 2005). Prisjećam se što smo

tamo najprije rekli u pozivnom pismu.

U gotovo neprestanim raspravama o reformama cijelog obrazovnog

sustava u Hrvatskoj, pa i u nešto manje zastupljenim raspravama o

obrazovnim i odgojnim metodama, često ostaje u sjeni pitanje specifičnih

sadržaja - znanjā, sposobnosti i stavova bitnih za demokratsko djelovanje

mladih građanki i građana ili državljanki i državljana. Okrugli stol je stoga

trebao raspraviti tri pitanja:

1. Kakva znanja, sposobnosti i stavove postojeći obrazovni

sistem sada

pruža mladim generacijama da bi upoznale svoja demokratska

prava i znale se njima služiti?

1 Svi tekstovi s tog okruglog stola objavljeni su u istoimenom zborniku (ur. S. Dvornik i M. Uzelac, HBS, Zagreb, 2003.)

Kako razvijati civilnu kulturu kroz obrazovanje 136

Kakve implicitne spoznaje i stavove spram društvenih odnosa

pronose predmeti poput povijesti, jezika i književnosti? Što učenju za

demokraciju daju predmeti etike, politike i gospodarstva? Je li zanemareno

društvenoznanstveno istraživanje stavova i znanja kao element vrjednovanja

obrazovnog sistema? ...

2. Koje su poznate alternative, međunarodni uzori, domaće

inovacije i praksa ostalih oblika neformalnog obrazovanja/učenja za

demokraciju?

Može li se demokracija uvoziti i je li obrazovanje navlastit 'kanal'

takva transfera? Koji je odnos između učenja i prakticiranja demokracije u

formalnom i neformalnom obrazovanju? Koji je odnos između učenja unutar

formalnog obrazovnog sustava i djelovanja putem inicijativa i skupina

civilnog društva?

3. Što bi i kako trebalo mijenjati u formalnom i neformalnom

učenju civilne kulture? Postoje li već neki primjeri "dobre prakse"? Po čemu

su označeni kao "dobra praksa"? Tko sve i kako može "učiti demokraciji"?

Učenje za ljudska prava i demokraciju priznato je kao legitiman dio

obrazovnog sustava u Hrvatskoj: 1999. godine objavljen je Nacionalni program

odgoja i obrazovanja za ljudska prava. Nema, međutim, pravog vrjednovanja o

tome kako i koliko taj obrazovni sustav doista pridonosi učenju za ljudska

prava, demokraciju i aktivno građanstvo. Postoji višegodišnje stručno

usavršavanje nastavnika u tom području koje vodi Zavod za školstvo (a

financira nizozemska vlada), ali nema podataka je li se to na bilo koji način

implementiralo, prenijelo na učenike. Godinama nema nijedne naznake da bi

resorno ministarstvo ili Zavod za školstvo htjeli raspraviti potrebu uvođenja

obveze u škole da se taj program provodi, bilo kroskurikularno, bilo predmetno,

bilo u izbornoj nastavi ili izvannastavnim aktivnostima, kroz projektnu nastavu,

kako god sama škola predloži, dogovori. Štoviše, niti Ministarstvo znanosti,

obrazovanja i športa niti Zavod za školstvo nemaju stručne osobe za to

Maja Uzelac 137

područje, odnosno niti potrebu da to bude određeno kao posebno radno mjesto.

Tako u Zavodu savjetnica za vjeronauk već godinama vodi stručna

usavršavanja iz ljudskih prava, a sada je zadužena da u ime Europske godine

građanstva u obrazovanju organizira Smotru projekata iz područja Nacionalnog

programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava (5.10.2005). 2

Niti okrugli stol iz 2003. "Dileme obrazovanja za demokraciju" koji je

organizirala nevladina organizacija "Mali korak"- Centar za kulturu mira i

nenasilja Zagreb zajedno sa Zakladom Heinrich Böll uz aktivno sudjelovanje 27

predstavnika svih relevantnih "sektora" (obrazovne i znanstvene/sveučilišne

ustanove, organizacije civilnog društva, političke i upravne institucije:

ministarstva, zavodi, instituti; mediji) niti onaj koji je organizirao opet nevladin

sektor – Hrvatski helsinški odbor u suradnji s AED godinu dana kasnije, u

lipnju 2004., pod naslovom “Mogućnosti integracije odgoja i obrazovanja za

ljudska prava i demokratsko građanstvo u školski sustav”3 --nisu

imali nekog

odjeka u javnosti, a još manje kod prosvjetnih vlasti.

U javnosti, u većini političkih rasprava, javnih TV duela, kao i u

nastupima dežurnih društvenih kritičara, prevladava nezadovoljstvo socijalnim

stanjem, funkcioniranjem vlasti, korupcijom, lošim funkcioniranjem pravosuđa,

ali manje stanjem ljudskih prava ili nedemokratičnošću. Zapravo prevladava

2 Izvadak iz teksta Poziva Zavoda za školstvo: "Učenici će poput parlamentarnih zastupnika pred «sucima» obrazlagati i braniti svoj projekt koji se odnosi na poboljšanje kvalitete života u lokalnoj sredini. Učenici su u tu svrhu proučili odgovarajuće propise, zakone, sve odgovarajuće izvore informacija i dobro se spremili da budu uvjerljivi u svom obrazlaganju i obrani prijedloga rješenja određenog društvenog problema koji su prepoznali u svojoj sredini. Sve aktivnosti na smotri će se snimati da bi poslužile za prezentaciju postignuća hrvatskih učenika na međunarodnim stručnim skupovima, ali i za potrebe daljnje edukacije naših nastavnika." Klasa: 602-01/05-01/0228 Urbroj: 561-10/1-04-5 od 21. rujna 2005. 3 Iz teksta Zaključaka Okruglog stola HHO od 30.lipnja 2004. Temeljem rasprave o tezama za uvođenje programa civilne/građanske (i) političke kulture u nastavni program predlaže se "da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa ili temeljito redefinira predmet Politika i gospodarstvo ili uvede novi obrazovni program koji bi sadržavao minimum znanja (jezgra nacionalnog kurikuluma) o demokraciji, ljudskim pravima, civilnoj/građanskoj (i) političkoj kulturi, te da on bude obvezan za sve škole. Od MZOŠ se traži da propiše okvire i ciljeve programa koji će reflektirati ‘ustavni patriotizam’. Propisati način vrednovanja obrazovnih postignuća, odnosno sistem verifikacije programa."


mišljenje da je uvođenjem tržišne ekonomije i liberalno-demokratskog političkog

sistema (višestranačja, izbora itd) zagarantirana i politička ravnopravnost

građana. Takav liberalistički koncept slobode uzima se kao model

demokratskog građanstva. A politička pismenost građana smatra se

zagovaranjem ideologije.

Kada sam krajem 2004. godine počela razvijati ideju jednog

integriranog programa učenja za demokratsko građanstvo i ljudska prava ,

upravo ponukana ovakvom situacijom i iskrivljavanjem ili ignoriranjem ove

tematike (u javnoj/društvenoj sferi kao i u obrazovnoj politici) – vodila sam

najveću brigu o majeutici ili metodici – htijući dati posve konkretne primjere

scenarija KAKO UČITI/PODUČAVATI ljudskim pravima i demokraciji. Sjećam

se da je jedna od sudionica na okruglom stolu "Dileme obrazovanja za

demokraciju" rekla u diskusiji: "U svojem izlaganju sam stalno pokušavala

naglasiti da demokratski odgoj prethodi odgoju za demokraciju. U ovoj diskusiji

smo se često fokusirali na nešto drugo, a to je društveni kontekst, koji je takav

kakav jest, djeluje na školu, pa smo onda apatični. S tom tezom se ne bih

složila, ponovno bih se vratila na nastavnike i njihovo obrazovanje. Prvo, klima

u svim našim školama (govorim o državnim školama) nije loša i o tome postoje

pokazatelji. Nastavnici žele djelovati i tako da promoviraju nešto novo, recimo,

nenasilno rješavanje sukoba, ljudska prava, ekološki odgoj itd. Oni ne znaju

kako to raditi. Mislim da je zapravo tu ključ problema, kako postaviti pitanje

učeniku i što on smije pitati vas. To je malen detalj,. Ali kroz to se uči

demokracija. Dakle, mislim da nemamo pravo osuđivati isključivo društveni

kontekst za ono što se događa u školi, nego škole mogu same iznutra isto tako

raditi određene promjene. Ali nastavnici uvijek dođu i pitaju: A kako da to

radimo?" (Uzelac/Dvornik 2003.: 48).

Ovo što sam pokušala napraviti u priručniku sa 111 koraka je

pokazivanje KAKO, ali u kontekstu onoga kako ja vidim što je cilj obrazovanja

(ali ne samo ljudskih prava nego obrazovanja i učenja općenito ). Ovdje su

Maja Uzelac 139

nabacani različiti odgovori, svi su valjani, i bez pretenzije na sustavnost.

Podudara li se ijedan s vašim shvaćanjem cilja obrazovanja?

Što je, dakle, cilj obrazovanja?

znati učiti (cijeli život)

naučiti vidjeti, čuti, misliti, reflektirati

razvijati sva osjetila, volju, intelekt, emocije, pažnju, intuiciju, svjesnost,

osobnost, inventivnost, sve potencijale

transfer vrednota

otvoriti, potresti, probuditi (kanale doživljavanja, refleksije, svijesti)

senzibilizirati, ohrabriti, osnažiti, kultivirati osobu

razvijati i prenositi osjećaj za smisao

uživati u znanju, vještinama, kompetencijama

uživati u intelektualnom, spiritualnom, kulturnom, materijalnom

bogatstvu čovječanstva i razmjeni ideja

znati primijeniti svoja znanja i vještine, kompetencije i kreativnost u

konkretnom osobnom i društvenom životu (u konkretnom kontekstu), ali

tako da se ne povrijede prava, osjećaji i potrebe drugih ljudi

samonadmašivanje, samorefleksija, poduzetništvo…

Što je to civilna kultura?

Civilna kultura podrazumijeva poznavanje, konstituiranje i zalaganje

za temeljne vrednote demokratskog društva kao što su: zajedničko dobro,

zaštita ljudskih prava, jednakost, vladavina prava, odgovornost vlasti,

tolerancija različitosti, posredovanje i dijalog, slobodno poduzetništvo itd. No

civilna kultura znači u prvom redu svjesno i odgovorno sudjelovanje građana u

životu zajednice.

Očekujemo li svjesno i odgovorno sudjelovanje građana u životu

zajednice, nužno je da tijekom školovanja postoji i neki program građanskog

odgoja ili kako to u različitim zemljama Europe danas zovu: učenje za

demokratsko građanstvo ili osnove demokracije ili političko obrazovanje. Takav


program uključuje ne samo poznavanje demokratskih institucija i ljudskih

prava, nego i prakticiranje demokracije i ljudskih prava u školskom okruženju.

Nevladina organizacija "Mali korak" natjecala se za sredstva u 2005.

kojima bi mogla započeti sustavno senzibiliziranje srednjih škola za učenje

civilne kulture i kulture ljudskih prava. Prva zadaća našeg ovogodišnjeg

sustavnog rada na stručnom osposobljavanju nastavnika srednjih škola bila je

usmjerenost kako učiniti školu demokratskom mikro-zajednicom. Tijekom ove

godine održala se uz pomoć Europske komisije, Zaklade Friedrich Ebert i

Ministarstva znanosti, prosvjete i športa serija seminara u šest županija u

Hrvatskoj, pretežno u glavnim gradovima: Zagreb (seminar u Stubičkim

toplicama), Bjelovaru, Zadru, Splitu, Puli i Krapini. Svi seminari slijedili su

model rada i sadržaje predložene u priručniku "111 koraka prema demokraciji i

ljudskim pravima", a demonstrirali su novu demokratičnu paradigmu

obrazovanja i učenja: dobru komunikaciju između nastavnika i učenika,

interaktivne i participativne metode rada, iskustveno i socijalno učenje s

interdisciplinarnim i kontekstualnim pristupom, učenje usmjereno učeniku s

fokusom na samostalnoj konceptualizaciji i kompetentnosti u nizu vještina

(kreativno rješavanje problemskih situacija, racionalno donošenje odluka,

timski rad i akcijsko planiranje). Pritom se uporno ukazivalo na konkretnim

primjerima kako izgraditi u školi kulturu odnosa, međusobnog povjerenja,

osnaživanja4 i participacije. Ovo pak podrazumijeva određeni interes za

zajedničke i opće probleme, određeni osjećaj za zajednicu i svijest o pravima i

odgovornostima.

Nastavnicima je ostavljeno na volju da sami odluče hoće li i kako

primijeniti ovaj model rada. Nismo se zalagali da se ovaj program uvede kao

obvezatni program ili predmet s određenim brojem sati, nego da se škole založe

za učenje za demokratsko građanstvo i ljudska prava kao za element svoje

4 Osnaživanje (empowering) jedan je od ključnih pojmova u materijalima Vijeća Europe od 1999. za program učenja demokratskog građanstva. To je rad na vještinama i stavovima (vrijednostima) koje povećavaju participacijski potencijal pojedinaca i grupa. To je proces koji vodi ljude do toga da vide da nešto mogu – što su prije toga mislili da ne mogu. Taj proces im pomaže da imaju veći utjecaj na svoje živote i pomaže im da preuzmu odgovornost za svoje odluke i čine zbog osjećaja osobne kompetentnosti.

Maja Uzelac 141

kvalitete, ili – budući da inicijativa i angažman leže na nastavnicima - da se to

shvati i provodi kao svojevrsna civilna inicijativa nastavnika (učenika i

roditelja).

Nakon devet mjeseci provedbe programa, iako nemamo još kompletnu

evaluaciju programa, pokazalo se da su nastavnici izvanredno razvili pluralizam

pristupa u primjeni i da su doista ključni akteri u mijenjanju obrazovne

paradigme i školskog ozračja. Izvješća i dojmovi onih nastavnika koji su taj

model i program odlučili primjenjivati prepuni su zapažanja o promjenama koje

su se dogodile najprije učenicima, pa onda njima samima, a najviše u njihovim

odnosima, na relaciji nastavnik-učenik. Odnos subordinacije i nesudjelovanja

pretvorio se u odnos suradnje, povjerenja i participacije. Kad im je dana prilika

da donose odluke, učenici su preuzimali i odgovornost za svoje odluke. Na

nedavnom drugom seminaru u Bjelovaru, profesorica matematike u Gimnaziji

Bjelovar, pokazala je (zajedno s učenicima) kako je radila ovaj program na

satovima razrednika i koje su teškoće bile na početku, a koji učinci na kraju.

Ona je svojim kolegama jasno demonstrirala da nijednom predmetnom

nastavniku, čak ni onom iz matematike, ove teme nisu strane, a još manje

model rada. Jer svatko od njih je građanin koji bi trebao svjesno i odgovorno

donositi odluke.

No što misle i kako odlučuju mladi? Kakva je njihova civilna kultura?

Imaju li potrebu za njom? Prema istraživanju koje je provedeno 2001. o

problemima i potrebama mladih u Hrvatskoj (Lugomer-

Armano/Kamenov/Ljubotina, 2001.) – na skali vrijednosti “biti slobodan i

neovisan, samostalno donositi odluke” visoko je pozicionirana vrijednost za

koju značajan broj mladih očekuje da će je realizirati – izvan Hrvatske, ali je

znatno niže smještena vrijednost “imati utjecaj na događaje u vlastitoj sredini”,

tj. mladi znatno manje očekuju njeno ostvarenje.


Grafikon broj 1: Dobro društvo je ono gdje je osnova vlasti zakon, a ne volja pojedinca

0,00%

5,00%

10,00%

15,00%

20,00%

25,00%

30,00%

35,00%

40,00%

45,00%

50,00%

1 2 3 4 5

Grafikon broj 2: Dobro društvo je ono gdje se najveći dio imovine nalazi u privatnim rukama

0,00%

5,00%

10,00%

15,00%

20,00%

25,00%

30,00%

35,00%

40,00%

1 2 3 4 5

Maja Uzelac 143

Grafikon broj 3: Dobro društvo je ono gdje mogu zajednički živjeti pripadnici različitih naroda

0,00%

10,00%

20,00%

30,00%

40,00%

50,00%

60,00%

70,00%

80,00%

1 2 3 4 5

Grafikon broj 4: Dobro društvo je ono gdje mogu zajednički živjeti pripadnici različitih vjera

0,00%

10,00%

20,00%

30,00%

40,00%

50,00%

60,00%

70,00%

80,00%

1 2 3 4 5


Grafikon broj 6: Dobro društvo je ono gdje se građani na izborima opredjeljuju između različitih stranaka

0,00%

5,00%

10,00%

15,00%

20,00%

25,00%

30,00%

35,00%

40,00%

1 2 3 4 5

Grafikon broj 7: Dobro društvo je ono gdje postoji sloboda izražavanja

0,00%

10,00%

20,00%

30,00%

40,00%

50,00%

60,00%

70,00%

80,00%

90,00%

1 2 3 4 5

Maja Uzelac 145

Grafikon broj 8: Dobro društvo je ono gdje postoji jako vodstvo, čvrsta ruka

0,00%

5,00%

10,00%

15,00%

20,00%

25,00%

30,00%

35,00%

40,00%

45,00%

50,00%

1 2 3 4 5

Grafikon broj 9: Dobro društvo je ono gdje postoje civilne inicijative i civilno društvo

0,00%

5,00%

10,00%

15,00%

20,00%

25,00%

30,00%

35,00%

40,00%

1 2 3 4 5


Grafikon broj 10: Dobro društvo je ono gdje postoji sloboda medija

0,00%

5,00%

10,00%

15,00%

20,00%

25,00%

30,00%

35,00%

40,00%

45,00%

1 2 3 4 5

Grafikon broj 11: Dobro društvo je ono gdje postoje regionalne autonomije

0,00%

5,00%

10,00%

15,00%

20,00%

25,00%

30,00%

35,00%

40,00%

45,00%

50,00%

1 2 3 4 5

Maja Uzelac 147

Grafikon broj 12: Dobro društvo je ono gdje postoje odgovorni i informirani građani

0,00%

10,00%

20,00%

30,00%

40,00%

50,00%

60,00%

70,00%

1 2 3 4 5


Mislim da je dobro, odnosno pravo društvo ono –

1 2 3 4 5

1 GDJE JE OSNOVA VLASTI ZAKON, A NE VOLJA POJEDINCA

29,20% 43,20% 13,50% 8,60% 5,40%

2 GDJE SE NAJVEĆI DIO IMOVINE (BANKE, PODUZEĆA, USTANOVE) NALAZI U PRIVATNIM RUKAMA

9,20% 20,00% 34,10% 21,10% 15,70%

3 GDJE MOGU ZAJEDNIČKI ŽIVJETI PRIPADNICI RAZLIČITIH NARODA

70,80% 20,00% 3,80% 1,60% 3,20%

4 GDJE MOGU ZAJEDNIČKI ŽIVJETI PRIPADNICI RAZLIČITIH VJERA

67,60% 17,80% 8,60% 3,20% 2,70%

5 GDJE NEMA KORUPCIJE 65,90% 16,20% 11,90% 1,60% 3,80%6 GDJE SE GRAĐANI NA

IZBORIMA OPREDJELJUJU IZMEĐU RAZLIČITIH STRANAKA

35,10% 29,20% 24,90% 6,50% 2,20%

7 GDJE POSTOJI SLOBODA IZRAŽAVANJA

78,90% 16,20% 0,50% 2,20% 2,20%

8 GDJE POSTOJI JAKO VODSTVO, ČVRSTA RUKA

31,40% 43,20% 15,70% 7,60% 2,20%

9 GDJE POSTOJE CIVILNE INICIJATIVE I CIVILNO DRUŠTVO

26,50% 34,10% 32,40% 3,20% 2,70%

10 GDJE POSTOJI SLOBODA MEDIJA

30,80% 39,50% 15,10% 11,90% 2,20%

11 GDJE POSTOJE REGIONALNE AUTONOMIJE

14,60% 27,60% 43,80% 9,20% 3,20%

12 GDJE POSTOJE ODGOVORNI I INFORMIRANI GRAĐANI

64,30% 24,90% 5,40% 4,30% 0,50%

U ovom projektu "Malog koraka" 2005. htjeli smo također ispitati

vrijednosnu orijentaciju (Kluckhahn/Rockwood/Striodbeck,1951) učenika iz

onih škola i razreda koji su se uključili u program rada, bez obzira koji oblik

rada su nastavnici htjeli primijeniti. To su bile škole iz pet županija u

Hrvatskoj: Zagrebačke i Grada Zagreba, Bjelovarsko-bilogorske, Splitsko-

dalmatinske i Istarske. Veličina uzorka je 830 ispitanika.

Maja Uzelac 149

Što se tiče uzorka, 15,7% ispitanika su polaznici prvog razreda,

68,6% ispitanika su polaznici drugog razreda, a 13% su polaznici trećeg

razreda. Nemamo podatke o razredu za 2,7% ispitanika. U odnosu na dob,

petnaestogodišnjaci čine 7,6% našeg uzorka, a šesnaestogodišnjaci 60%.

Sedamnaestogodišnjaci čine 25,4% uzorka, a osamnaestogodišnjaci 3,2%

uzorka. Za 3,8% ispitanika nemamo podatke o dobi. Prosječna dob ispitanika je

16,25 godina.

U uzorku imamo 57,8% djevojaka i 38,9% mladića. Nemamo podatke

o spolu za 3,2% ispitanika. Što se tiče tipa škole koji pohađaju naši ispitanici,

njih 33% polazi strukovne škole, a 65,4% gimnazije.

Anketni upitnik se sastojao od 30 čestica, od kojih je prvih 12 slijedilo

modelom i vrstom pitanja anketni upitnik pripremljen u sklopu dvaju

znanstveno-istraživačkih projekata 1993. i 1998. godine.5

Kao i taj upitnik - tih se 12 tvrdnji odnosilo na različite aspekte

demokratskog društva koje iskazuju stupanj prihvaćanja demokratskih

vrijednosti kroz stavove mladih prema političkom pluralizmu (višestranačkoj

demokraciji), zakonodavnoj vlasti, tržišnoj privredi, privatnom vlasništvu,

životnom standardu, te ljudskim i građanskim pravima. Kako smo mi htjeli

detaljnije ispitati različite stavove prema kulturi ljudskih prava kao i općenito

vrijednosnu orijentaciju učenika s obzirom na obiteljski i školski život te

preferencije u korištenju slobodnog vremena, ostalih 18 čestica dobiveno je

modifikacijom pitanja (modela ankete) iz UNICEF-ova materijala "Glasovi

mladih" (Young voices :2001.).

Dobivene odgovore obradili smo uz pomoć različitih statističkih

metoda kako bismo uvidjeli kakvo je općenito mišljenje ispitivanih

srednjoškolaca o pitanjima vezanima uz tu temu. Nemamo namjeru iznijeti

cijelu deskriptivnu analizu i dobivene rezultate, ali htjeli smo, zbog

5 "Genealogija i transfer modela interkulturalizma" i "Školski kurikulum i obilježja hrvatske nacionalne kulture" (koordinacija prof. dr. V. Previšić)


ilustrativnosti i vizualne dojmljivosti grafički pokazati odgovore na prvih 12

pitanja. (Vidi Tablice 1-12)

Na prvih 12 pitanja odgovara se na kontinuiranoj skali od pet

stupnjeva tako da smo bili u mogućnosti računati i aritmetičku sredinu tih

čestica, kao i korelaciju među česticama. Skala je formulirana tako da 1 znači

«u potpunosti se slažem» dok 5 znači «uopće se ne slažem». Ta pitanja se odnose

na to koje značajke ispitanici smatraju značajkama dobrog/pravog društva.

Odgovor 3 znači «ne znam, nisam o tome razmišljao».

Najnižu aritmetičku sredinu ima čestica koja govori «Mislim da je

dobro, odnosno pravo društvo ono gdje postoji sloboda izražavanja." Ona iznosi

1,32. To je, dakle, tvrdnja s kojom se ispitanici slažu u najvećoj mjeri. Na to je

pitanje 78,9% ispitanika odgovorilo da se u potpunosti slažu, 16,2% da se

uglavnom slažu, dok ih 0,5% nema neki svoj stav o tom pitanju. Činilo se

pozitivno to što su ispitanici svjesni koliko je taj aspekt bitan za dobro društvo.

Sljedeća čestica po aritmetičkoj sredini je ona koja kazuje da je

dobro društvo ono u kojemu mogu živjeti pripadnici različitih naroda, a

aritmetička sredina iznosi 1,45. S tom tvrdnjom u potpunosti se složilo 70,8%

ispitanika, dok se s njom u uglavnom složilo 20,0%. Uglavnom se s ovom

tvrdnjom ne slaže 1,6 %, dok se s njom nimalo ne slaže 3,2% ispitanika. 3,8 %

ispitanika nema stav o ovoj temi. Nevažećih odgovora je bilo 0,5%. Na ovoj

čestici značajno se razlikuju odgovori djevojaka i dječaka (t=-1,991, p<0,05).

Dječaci (M=1,34) ovo češće smatraju bitnom značajkom dobrog društva nego

djevojke (M=1,62).

Treća po redu što se tiče slaganja je čestica da je dobro društvo ono u

kojem su građani dobro informirani, a njezina aritmetička sredina iznosi 1,51.

64,3% ispitanika je odgovorilo da se u potpunosti slažu s ovom tvrdnjom, dok je

njih 24,9% odgovorilo da se uglavnom slažu s ovom tvrdnjom. 5,4% ispitanika

nema izražen stav vezan uz ovu tvrdnju, dok se njih 4,3% uglavnom ne slaže s

njom. Nimalo se s ovom tvrdnjom ne slaže 0,5% ispitanika. Nevažećih odgovora

Maja Uzelac 151

je 0,5%. Ovo je također jedna od bitnih značajki dobroga društva, jer dobro

informirani građani mogu donositi kvalitetne odluke te stoga imaju veću

kontrolu nad zajedničkim i javnim poslovima kao i nad svojim životom.

Četvrta po prosječnom stupnju slaganja je tvrdnja da je dobro društvo

ono u kojemu mogu zajedno živjeti pripadnici različitih vjera, a njezina

aritmetička sredina iznosi 1,55. S ovom tvrdnjom se u potpunosti složilo 67,6%

ispitanika, a uglavnom se s njome složilo 17,8% ispitanika. Ni pozitivan ni

negativan stav prema njoj ima 8,6% ispitanika. Njih 3,2% iskazuje uglavnom, a

2,7% potpuno negativan stav prema ovoj tvrdnji. S obzirom da su odgovori koji

naglašavaju važnost pravednog postupanja s manjinama visoko rangirani,

možemo zaključiti da su ispitanici barem u nekoj mjeri svjesni pogrešnosti i

opasnosti diskriminacije.

Sljedeća, tj. peta, po redu slaganja je čestica da je dobro ono društvo

u kojemu nema korupcije. Aritmetička sredina te čestice iznosi 1,6. S ovim

stavom se u potpunosti slaže 65,9% ispitanika, a uglavnom 16,2% ispitanika.

Da se niti slažu ni ne slažu izjavljuje 11,9% ispitanika. Njih 1,6% se uglavnom,

a 3,8% se nimalo ne slaže s ovim stavom. 0,5% ispitanika dalo je nevažeći

odgovor na pitanje.

Odgovori na ovu tvrdnju u suprotnosti su s demokratskim

vrijednostima. Naime po mišljenju učenika/ca jako vodstvo po dobivenom

rangu je šesta kvaliteta dobrog društva, a aritmetička sredina ove čestice je

2,06. 31,4% ispitanika se u potpunosti slaže s ovom tvrdnjom, dok se njih

43,2% uglavnom slaže. 15,7% ispitanika odgovorilo je da nemaju neki stav

vezan uz ovo pitanje. 7,6% ispitanika uglavnom se ne slaže s ovom tvrdnjom,

dok se njih 2,2% ne slaže u potpunosti. Nevažećih odgovora nema.

Sedma po stupnju slaganja je čestica koja kao značajku dobrog

društva navodi mogućnost građana da se na izborima opredijeli između

različitih stranaka. Aritmetička sredina ove čestice iznosi 2,09. 35,1%

ispitanika u potpunosti se slaže s ovim stavom, a njih 29,2% se uglavnom

slaže. Da nemaju baš neki stav o tom pitanju izjavljuje 24,9% ispitanika, dok


njih 6,5% ima uglavnom, a 2,2% u potpunosti negativan stav. Nevažećih je na

ovo pitanje bilo 2,2% odgovora.

Osma čestica po prosječnom stupnju slaganja je ona koja govori da je

sloboda medija jedna od bitnih značajki dobrog društva, a njezina aritmetička

sredina iznosi 2,15. 30,8% ispitanika je izjavilo da se u potpunosti slažu s tom

tvrdnjom, a njih 39,5% se uglavnom slaže s njom. O tome neki stav nema

15,1% ispitanika. Njih 11,9% se uglavnom ne slaže s tom tvrdnjom, dok ih se

2,2% nimalo ne slaže time. Ova čestica zapravo je slična onoj koja govori o

važnosti informiranja, iako ispitanici vjerojatno nisu posve povezali činjenicu da

su mediji jedan od glavnih izvora informiranja.

Sljedeća, tj. deveta čestica po važnosti je ona koja se odnosi na

važnost zakona. Prema njoj, dobro društvo je ono gdje je osnova vlasti zakon, a

ne volja pojedinca, a aritmetička sredina te čestice iznosi 2,17. Na ovo pitanje

29,2% ispitanika je odgovorilo da se u potpunosti slažu s tom tvrdnjom, a njih

43,2% je odgovorilo da se uglavnom slažu s tom tvrdnjom. 13,5% ispitanika je

odgovorilo da nisu razmišljali o toj temi. Da se uglavnom ne slažu s tom

tvrdnjom odgovorilo je njih 8,6%, dok ih se s tom tvrdnjom nimalo ne slaže njih

5,4%. Na ovoj čestici statistički se značajno razlikuju djevojke i dječaci

(t=3,876, p<0,001), jer dječaci (M=1,81) znatno češće od djevojaka (M=2,43)

smatraju da je dobro ono društvo u kojem je osnova vlasti zakon, a ne volja

pojedinca. Pokazalo se da je mlađim ispitanicima (r=-0,228p<0,05) i

polaznicima mlađih razreda (r=-0,239, p<0,01) bitnije da je zakon osnova vlasti,

nego što je to starijim ispitanicima.

Postojanje civilnog društva i civilnih inicijativa je sljedeća po važnosti

kvaliteta dobrog društva, a aritmetička sredina slaganja s ovom tvrdnjom

iznosi 2,2. 26,5% ispitanika se u potpunosti slaže s ovom tvrdnjom, dok se njih

34,1% uglavnom s time slaže. 33% ispitanika nema svoje mišljenje o tome.

Uglavnom se s ovom tvrdnjom ne slaže 2,7% ispitanika, a isti postotak se u

potpunosti se slaže s time. 1,1% ispitanika dalo je nevažeći odgovor. Ovo je

Maja Uzelac 153

relativno nizak rezultat, koji vjerojatno pokazuje nerazumijevanje za ulogu

civilnih udruga te za moć građanina da ipak utječe na neke društvene procese.

Jedanaesta po stupnju slaganja s njome je tvrdnja da je značajka

dobrog društva postojanje regionalne autonomije. Aritmetička sredina te čestice

iznosi 2,58. Potpuno slaganje s ovom česticom iskazalo je 14,6% ispitanika, a

djelomično 27,6% ispitanika. 43,8% ispitanika nema svoje mišljenje o ovome

pitanju, dok njih 9,2% pokazuje djelomično neslaganje, a 3,2% djelomično

neslaganje s ovom tvrdnjom. 1,6% ispitanika dalo je nevažeći odgovor na ovo

pitanje. Vjerojatno se radi o pojmu koji je većini ispitanika nejasan i nisu im

poznate prednosti i mane takvog oblika organizacije.

Najmanje slaganje ispitanici su pokazali s tvrdnjom da je pravo

društvo ono u kojem se većina imovine (banke, poduzeća, ustanove) nalaze u

privatnim rukama. Aritmetička sredina ove čestice iznosi 3,14. S tom tvrdnjom

u potpunosti se slaže samo 9,2% ispitanika, a uglavnom njih 20%. Da se niti

slažu, niti ne slažu izjavljuje 34,1% ispitanika. Njih 21,1% izjavljuje da se

uglavnom ne slažu s time, dok se s time u potpunosti ne slaže 15,7%

ispitanika. Nisko slaganje s ovom tvrdnjom može se tumačiti na različite

načine, primjerice zapažanjem posljedica koje donosi privatizacija: otpuštanje

radnika, sve veća nezaposlenost i osjećaj nesigurnosti.

Između svih preostalih 18 čestica izabrat ćemo za prikaz samo

sljedeće.

Na pitanje u kojoj su mjeri zainteresirani za politiku, 12,4% ispitanika

izjavilo je da su vrlo zainteresirani, a njih 23,8% se smatra donekle

zainteresiranima za politiku. 26,5% ispitanika smatra se malo

zainteresiranima za politiku, a 36,2% izjavljuje da su potpuno nezainteresirani

za politiku. Odgovor na ovo pitanje nije dalo 0,5% ispitanika. S obzirom da se

ovdje radi o kontinuiranoj varijabli, izračunali smo i aritmetičku sredinu, koja

iznosi 2,86. Ovdje vidimo i tendenciju da broj ispitanika koji su se opredijelili za

neki odgovor raste s negativnošću tog odgovora.


Na ovoj čestici dobivena je značajna razlika između djevojaka i

dječaka (t=3,102, p<0,001), jer djevojke (M=3,07) znatno rjeđe pokazuju interes

za politiku nego dječaci (M= 2,57). Samo 7% djevojaka odgovorilo je da su jako

zainteresirane za politiku, dok je taj odgovor dalo 20,8% dječaka. Da su

uglavnom zainteresirane odgovorilo je 20,6% djevojaka i 27,8% dječaka.

Uglavnom je nezainteresirano 29,9% djevojaka i 22,2% dječaka. Potpunu

nezainteresiranost za politiku iskazalo je 42,1% djevojaka i 27,8% dječaka.

Također se pokazalo da interes za politiku značajno korelira sa

stavom da je za pravnu državu bitno da njome vladaju zakoni, a ne volja

pojedinaca (r=0,178, p<0,05) te da se vlast bira na višestranačkim izborima

(r=0,300, p<0,01). Također, oni koji pokazuju veći interes za politiku, smatraju

da je za dobro društvo bitna regionalna autonomija (r=0,240, p<0,01). Pokazalo

se također da gimnazijalci znatno češće pokazuju interes za politiku (t=2,887,

p<0,001), nego učenici strukovnih škola, te da ga više pokazuju stariji učenici

(r=-0,152) i učenici starijih razreda (r=-0,164).

Na pitanje što bi htjeli da za njih učini vlada njihove zemlje, ono što

ispitanici najčešće traže je povećanje socijalne sigurnosti i zaposlenosti (55,2%).

Ovaj stav nešto češće iskazuju djevojke (57%) nego dječaci (54,2%). Sljedeće što

mladi ispitanici traže od vlade je unaprjeđenje ekonomske situacije i životnih

uvjeta (46,5%), što naglašava 55,6% dječaka i 41,1% djevojaka. 38,9%

ispitanika bi željelo da se vlada više brine za opće dobro, a manje za

pojedinačne interese, dok ih 26% smatra da bi vlada trebala bolje štititi ljudska

i dječja prava.

Što se tiče traženja da vlada više brine za opće javno dobro, tu

potrebu izrazilo je 39,2% djevojaka i 37,5% dječaka. Štićenje dječjih i ljudskih

prava u puno većoj mjeri traže djevojke (33,7%) nego dječaci (13,9%). Samo

21,6% izjavljuje da bi željeli da vlada unaprijedi i razvije školstvo. Ovo čak nešto

češće zastupaju dječaci (25%) nego djevojke (18,7%). U odgovorima na ovo

pitanje vidimo tendenciju ispitanika da prvenstveno traže povećanje sigurnosti i

zaposlenosti.

Maja Uzelac 155

Jedno od narednih pitanja odnosi se na to je li se za odluke koje se

odnose na njih mlade ikada tražilo njihovo mišljenje, od strane škole ili od

strane lokalne zajednice. 26,5% ispitanika odgovorilo je da ih se povremeno

pitalo za to, dok je njih 34,1% izjavilo da ih se nije pitalo. 39,5% ispitanika je

izjavilo da se ne sjećaju ili ne znaju je li ih se ikada pitalo za mišljenje. 1,1%

ispitanika dalo je nevažeći odgovor. Ovdje vidimo da tek nešto više od četvrtine

mladih navodi da ih se pitalo za mišljenje, a tako mali postotak znači da ih se

rijetko percipira kao odgovorne osobe koje su sposobne sudjelovati u donošenju

odluka. Ovo također može utjecati na stav mladih osoba prema njima samima,

kao manje kompetentnima.

Na pitanje za koju bi se od navedenih vrijednosti založili da se

postigne u njihovoj zemlji, najviše 35,7% ispitanika je izjavilo da je to razvitak

socijalne pravde. Sljedeća vrijednost za koju bi se založili je razvitak pravne

države (29,2%), dok bi se najrjeđe založili za razvitak demokracije (19,5%). Za

koju od tih vrijednosti bi se založili ne zna 14,1% ispitanika.

Odgovori na ovo pitanje značajno su povezani s tvrdnjom da je dobro,

tj. pravo društvo ono u kojem postoji civilno društvo i civilne inicijative, na

način da ispitanici koji se slažu s tom tvrdnjom najčešće misle da je najvažnija

vrijednost društva socijalna pravda ( 2 = 48,238, p<0,001) te se očito radi o

onima s većim osjećajem za prava građana, ali i za mogućnost utjecaja građana

na šire društvo.

Na kraju, bez pretenzije na sustavni završni zaključak, ovdje iznosim

samo kratak komentar. Kao i u većini dosadašnjih istraživanja, ili teorijskih

rasprava, i ovdje se potvrdilo ono što dobro znamo.

Procesi tranzicije kombinirani s poslijeratnim materijalnim i ljudskim

gubicima, migracijama stanovništva, općom gospodarskom situacijom (bez

sustavnih razvojnih politika) i nezaposlenošću rađaju i kod mladih osjećaj

socijalne nesigurnosti i desocijalizaciju.

Ono što je jednako očigledno je depolitizacija društvenog života koja

vuče porijeklo iz za nas još uvijek živuće tradicije zatvaranja političkog


odlučivanja izvan dosega bilo koje kontrole. A to se očituje u nedostatku smisla

za javno djelovanje, interesa za "politiku", nepoznavanja funkcioniranja

demokratskog načina donošenja odluka, kao i u nepoznavanju samog

političkog sistema i procedura.

Sve je ovo dovoljan razlog da se barem kroz obrazovanje počinje

senzibilizirati mlade građane u smjeru političke i civilne kulture te povezano s

ovime – kulture ljudskih prava.

LITERATURA

Akcijski plan Nacionalnog odbora za Europsku godinu građanstva, 2005.,Ministarstvo znanosti,

obrazovanja i športa RH, http://www.mzos.hr/default.asp?ru=814&gl=&sid=&jezik=1

Domović, V. i Godler,Z. , 1996.: Demokratizacija društva te odgoj i obrazovanje za

interkulturalne odnose, Društvena istraživanja, (5) 5/6 : 935-962

Mougniote, A., 1995.: Odgajati za demokraciju, Educa, Zagreb

Žižek, S., 2005.: Against Human Rights, New Left Review, 34, July/August

Dvornik , S. i Uzelac,M. (ur.), 2003. Dileme obrazovanja za demokraciju : Što će škola

demokraciji ? Što će demokracija školi ?, Heinrich Böll Stiftung, Zagreb

Uzelac,M., 2005. : 111 koraka prema demokraciji i ljudskim pravima, Mali korak, Zagreb

Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava, 1999. Dokumenti, knjiga 3 (ur. D.

Goettlicher), Vlada Republike Hrvatske, Zagreb.

Lugomer-Armano, G., Kamenov, Ž, Ljubotina, D, 2001. : Problemi i potrebe mladih u Hrvatskoj,

Ljetna psihologijska škola, Brna-Korčula

Kluckhahn,C., Rockwood, F. ,Striodbeck, F.L., 1951 : 9 Variations in Value Orientations , Row, Peterson&Co. ,New York Young voices: Opinion Survey of Children and Young People in Europe and Central Asia, 2001.: UNICEF, United Children's Fund, Geneva

http://www.mzos.hr/

civilna kultura i obrazovanje

Documents