biokovo biljni svijet

Download Biokovo biljni svijet

Post on 10-Apr-2016

18 views

Category:

Documents

2 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Biljni svijet

TRANSCRIPT

  • PARK PRIRODE BIOKOVO

    Javna ustanova Park prirode BiokovoMarineta 16, HR - 21300 Makarska

    tel./fax: ++385 (0)21 616 924e-mail: park-prirode-biokovo@ .st.htnet hr

    w w w .bio kov o .c o mM B: 14 0 8 2 3 2 , i ro ra un: 23 3 0 0 0 3 -1 1 0 0 0 6 7 0 4 0

    Biljni svijet

    Biljni pokrov planine Biokovo izuzetno je zanimljiv i bogat. Vidljivo je mijeanje razliitih flornih elemenata. Ovdje se mijeaju najstariji mediteranski, noviji borealni i srednjoeuropski florni elementi. Dominira ilirsko-mediteransko bilje, dok je uee alpskog znatno smanjeno, pa Biokovo u biljno-geografskom pogledu treba uvrstiti u posebnu balkansko-apeninsku oblast, balkanskog karaktera (prema Kuanu 1969. god.).

    Za biljni pokrov planine Biokovo moe se rei da je gotovo na cijeloj povrini degradiran. Pod pojmom biljni pokrov ili biljni svijet obino su obuhvaene dvije njegove komponente - flora i vegetacija. Vegetacija je skup svih biljnih zajednica ili fitocenoza. To su zakonito graene zajednice u odnosu na ekoloke imbenike i pouzdani su indikatori staninih prilika. Flora je skup svih biljnih svojta nekog podruja.

    Poznato je da su biljke osnova bioloke raznolikosti. One su stanite ivotinjama i izvor hrane kako ivotinjama tako i ljudima, pa moemo rei da bez biljaka nema opstanka. Stoga je iznimno bitno da ih to bolje upoznamo kako bi ih mogli zatititi i ouvati.

    Vegetacija

    Drypis spinosa L. ssp. jacquiniana Murb. et Wettst. ex Murb. Lunds. - primorski mekinjak

    Vegetaciju izgrauju sve biljne zajednice ili fitocenoze nekog podruja, a raznolikost vegetacije obino je u povezanosti s bogatstvom flore, razvedenou reljefa (orografijom), litolokom podlogom, te opim i posebnim klimatskim prilikama. Makarski prostor se

  • 2

    odlikuje raznolikim oblicima vegetacije, a njihova se opa znaajka uklapa u vegetacijske prilike irega zemljopisnog prostora Hrvatskog primorja, odnosno istono-jadranskog primorskog prostora. Na svu vegetaciju utjee topla i suha klima, tipina za sredozemna podruja.

    Biljke prilagoene strmim stijenama i liticama, krevitim i ogoljelim terenima prevladavaju na Biokovu. Na dubljim i razvijenim tlima najviih vlanih stanita razvijene su i ume.

    U vrnoj zoni Biokova istie se pojas izrazite dominacije planinskih panjaka, s velikim ueem kamenjarskih povrina dok se ovdje ostatci ume nalaze samo jo po vrtaama.

    Prema unutranjosti planine razvijene su bukove ume s neto malo jele. Pojas ikara bijelog i crnog graba prisutan je nie prema zabiokovskim selima gdje jaaju antropogeni utjecaji.

    Za razliku od vapnenakog planinskog masiva, priobalni pojas izgrauju fli (lapori, pjeenjaci i vapnenci) i plavine, a kontaktnu zonu s planinom brojni sipari.

    Izuzev sipara, to je kultivirani krajolik gdje su prirodne zajednice veinom nestale, a zamijenile su ih poljoprivredne kulture najee maslinici i vinogradi, te umjetno podignute ume alepskog bora (na nekoliko mjesta u viim zonama i crnog bora).

    1. Vegetacija primorskih padina Parka

    Moltkia petraea (Tratt.) Griseb. - modro lasinje

    U vegetaciji primorskih padina Parka prirode Biokovo istiu se neke endemine biljne zajednice koje emo posebno izdvojiti prema TRINAJSTI (1987, 2000).

    As. Campanulo Moltkietum petraeae H-i. 1963 na planini Biokovo zauzima veliki prostor, prvenstveno u primorskom, ali i u zagorskom dijelu, a iri se i na okolna podruja (ibenik). Samo mjestimino kao npr. kod ivogoa sputa se ta zajednica do same razine mora. Najvanija, obilno zastupljena i potpuno stalna karakteristina vrsta ove endemine zajednice pukotina stijena istie se modro lasinje Moltkea petraea (Tratt.) Griseb., kojoj se pridruuje vrsta Portenschlagiella ramosissima (Port.) Tutin (divlji koroma). Horvati (1963) kao karakteristinu za asocijaciju navodi i vrstu Campanula portenschlagiana Schult. (Portenlagova zvonika), ali tu vrstu nalazimo samo u biokovskom dijelu areala asocijacije, tj. u onom dijelu areala as. Campanulo Moltkietum u kojem se on poklapa s dijelom areala vrste Campanula portenschlagiana Schult., (usp. Ovaen-Eberhardt i Trinajsti 1987).

  • 3

    As. Inulo Centaureetum cuspidatae Trinajsti 1980 stenoendemina zajednica vegetacije stjenjaa, u ijem sastavu se razvija biokovska, stenoendemina vrsta Centaurea cuspidata Vis. (crvenkasta zeina) zauzima vrletne, okomite, vie stotina metara visoke stijene junog dijela Biokova iznad Podgore i povrh ceste Makarska Kozica.

    As. Drypi Linarietum simplicis H-i. Et Domac 1957. U podnoju strmih i okomitih stijena primorske padine razvijena su brojna toila (sipari) koja predstavljaju karakteristinu geomorfoloku tvorevinu karbonatnih planina. Na njima dolazi ova endemina zajednica toilarki. Na temelju floristikih i fitocenolokih istraivanja Domac (1957) ustanovio je da biokovska toila obrauje posebna biljna zajednica as. Drypi Linarietum simplicis, a kao karakteristine vrste asocijacije istaknuo je vrste Linaria simplex (Willd.) DC. (kao L. parviflora (Jacq.) Hal.), Sedum glaucum W. K. i Hieracium waldsteinii Tausch. (= H. lanatum W. Et K.) var. biokovnse Deg. Et Zahn.

    As. Festuco Koelerietum splendentis H-i. 1963. To je jedna od najmarkantnijih zajednica kamenjarskih panjaka submediteranske vegetacijske zone istonojadranskog primorja. Nastaje degradacijom uma medunca i bjelograba (as. Querco Carpinetum orientalis) na ravnim ili blago valovitim terenima s dobro razvijenim skeltnim tlom, povrini koju pokriva sitno izlomljeno kamenje isprano od kie. Ova asocijacija na biokovskom podruju zauzima razmjerno male povrine, a najtipinije sastojine otkrivene su na podlozi kvartarnih brea iznad zaseoka Bakovii (Veliko Brdo) (Trinajsti 1981).

    As. Junipero Pinetum dalmaticae Domac (1962) 1965. Na nadmorskoj visini od oko 800 do 1 500 m sjeverozapadnih primorskih padina Biokova dolazi ova endemina zajednica. Njena karakteristina vrsta je dalmatinski crni bor Pinus nigra Arnold ssp. dalmatica (Vis.) Franco. Dolazi na predjelima Borovac, Bukovac, Borovik i Nevistina Stina gdje raste pojedinano i u manjim skupinama, najvie na nepristupanim mjestima vrnih i prema zapadu isturenim grebenima. Navedena podruja su izdvojena u kategoriju rezervata umske vegetacije. Smatra se da su ove ume na Biokovu reliktnog karaktera. Meutim za ove ume crnog bora pretplaninskog pojasa Biokova javlja se problem njihove sintaksonomske pripadnosti , a za njegovo rjeavanje potrebna su daljnja istraivanja kako navodi Trinajsti.

    2. Vegetacija vrnih predjela Parka

    Salvia officinalis L. - mirisava kadulja

  • 4

    Za sredinje vrne predjele Parka prirode Biokovo znaajne su sljedee specifine i endemine zajednice izdvojene prema TRINAJSTI (1987, 2000).

    As. Carici Centaureetum rupestris Ht. 1931. Ovu asocijaciju izgrauju a crljenika Carex humilis Leyss. i (uta krka zeina) kamenjarska zeina Centaurea rupestris L., te predstavlja najvaniju zajednicu vegetacije kamenjarskih panjaka mediteransko-montanog vegetacijskog pojasa i to njegove epimediteranske vegetacijske zone istonojadranskog primorja. Ova asocijacija se prema Trinajsti (1987) na Biokovu razvija na vie mjesta, ali tipine sastojine zauzimaju razmjerno male povrine. ee su one koje se razvijaju na donjoj granici areala i u sastavu kojih pridolazi kadulja Salvia officinalis L..

    Ona sa jo nekoliko znaajnih vrsta izgrauje posebnu asocijaciju (subas. Salvietosum officinalis Trinajsti 1965). Takve sastojine zauzimaju najvee povrine na zagorskim padinama Biokova iznad Kozice koje su vidljive iz daljine kao prostrane ogoljele povrine na 600 do 800 m nadmorske visine.

    As. Stipo Caricetum humilis Trinajsti 1987. Ova asocijacija se razvija u graninom dijelu mediteransko-montanog i mediteransko-planinskog pojasa na krevitim terenima izloenim buri du primorskog lanca Dinarida. Pod utjecajem mediteranske klime razvijaju se ove naroite sastojine travnjaka u sastavu kojih se u prvom redu istiu vrste Stipa eriocaulis Borbs = Stipa pennata L. ssp. eriocaulis (Borbs) Martinovsk et Skalick i Carex humilis Leyss.. Na Biokovu je ova zajednica rasprostranjena na padinama uspona i grebena povrh Laane, a razvija se na plitkim smeim tlima.

    As. Bromo Seslerietum interruptae Trinajsti 1965. Ova travnjaka zajednica u naem djelu Sredozemlja razvija se na ekstremnim stanitima izloenim djelovanju hladnih vjetrova (bure), pa u svom sastavu i na manjim nadmorskim visinama ujedinjuje i vie planinske elemente. Kako je tokom ljeta pod direktnim utjecajem sredozemne klime u svom sastavu istovremeno ujedinjuje i veliki broj mediteranskih elemenata. Zbog toga je u fitogeografskom pogledu (usp. Trinajsti 1969,1974) oznaena kao predstavnik mediteransko-planinskog pojasa mediteranske regije. Na Biokovu dolazi na nadmorskim visinama cca 1150-1350 m na podruju elinika i Laane na plitkim crnicama.

    As. Astragalo Seslerietum robustae Trinajsti (1981) To su sastojine koje se razvijaju na krevitim terenima pojedinih dijelova Biokova (tropac, Radol, Kuranik,) a u sastavu kojih istaknutu ulogu imaju vrste Sesleria robusta Schott, Nyman et Kotschy i endemina biokovska podvrsta Astragalus angustifoliu Lam. ssp. biokovensis Kuan.

    As. Edraiantho Seslerietum juncifoliae Ht. 1974 Ova endemina zajednica razvija se na podruju od vrha Sv. Ilije do najvieg vrha Sv. Jure, te na vrnim predjelima primorske strane Biokova. U sastavu ove zajednice razvija se jedan od biokovskih stenoendema Edraianthus pumilio (Schult.) A.DC. kao i endemina vrsta Minuartia graminifolia (Ard.) Jav. ssp. clandestina (Portenschl.) Mattf., koje su za Biokovo od posebne vanosti.

    As. Scorzonero Hypochoeretum H-i (1956) 1958 Ova zajednica vegetacije travnjaka mediteransko-montanog pojasa zabiljeena je dosad jedino u sustavu Biokova, u jednoj ponikvi na lokalitetu Vidia kosa (Trinajsti 2000).

  • 5

    3. Vegetacija kontinentalnih predjela Parka