behar - kdbh preporodnade do poraza i od poraza do nade. hrvatski je narod u nob-u energi~no odrekao...

^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA

Zagreb, I.-VIII. 2006. Godina XIV / Broj 76-77ISSN 1330-5182Cijena 30 kn

BEHAR

2 BEHAR 76-77

IZ OPUSA NERKEZA SMAILAGI]A

Nakladnik: Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske PREPOROD • Ovaj dvobroj su uredili: Mubera Masli}-@dralovi} i Muhamed@dralovi} • Grafi ~ki urednik i zamjenik gl. urednika: Zija Sulejmanpa{i} • Suradnici u uredni{tvu: Azra Abadì} Nevaey, Zlatko Hasanbegovi}, Dino Mujadèvi}

Adresa: BEHAR, Ilica 35, 10000 Zagreb, Hrvatska • Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635 • e-mail: behar-pismaºnet.hr

Cijena po primjerku 15 kn, dvobroj 30 kn, godi{nja pretplata 90 kn • Cijena u BiH: 3 KM, dvobroj 6 KM, godi{nja pretplata 18 KM. • Cijene za inozemstvo: CHF 6 (godi{nje 36), € 4, (godi{nje 24), USA $ 6 (godi{nje 36) • Kunski ìro-ra~un: ZABA 2360000-1101441490 • Devizni ìro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X: 703000-280-3755185 (S naznakom: Preporod, za Behar)

Tiskano uz fi nancijsku potporu Savjeta za nacionalne manjine Vlade RH. • Tisak: mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica

Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nu`no i stavovi uredni{tva.

BEHARISSN 1330-5182

Naslovna stranica: Nerkez Smajlagi}

UVODNIKNerkez Smailagi} (1927-1985.) - Neprolazna prolaznost 3

Iz opusa Nerkeza Smailagi}a:- Hrvatski je suverenitet nedjeljiv ¢Hrvatski tjednik£ 4- Odgovornost javnih funkcionara ¢Hrvatski tjednik£ 8- Klasi~na kultura islama, knjiga I, Teologija,

fi lozofi ja znanost 10- Klasi~na kultura islama, knjiga II, Zajednica,

dràva, pravo, literatura, umjetnost 14- Uvod u Kur’an: Kur’an i islamska suvremenost 18

Pisci o Nerkezu Smailagi}u:- Krleà i Nerkez ¢Enes êngi}: „S Krleòm iz dana

u dan 1975-1977.“£ 26- Put po zamisli ¢Vlado Gotovac: „Isto“£ 28

Okrugli stol: @ivot i djelo Nerkeza Smailagi}a - Mubera Masli}-@dralovi}: Uvodna rije~ 31- Senad Nani}: Pozdravna rije~ sudionicima skupa 32- Tarik Kulenovi}: Pozdravna rije~ sudionicima skupa 32- Zvonimir Berkovi}: Ne{to o Nerkezu 33- Tomislav Ladan: Prisje}aji o Nerkezu Smailagi}u 34- Muhamed Filipovi}: Nerkez Smailagi} - dvadeset

godina od smrti 35- Jozo Ivi~evi}: Nerkez Smailagi} u kontekstu

hrvatskoga prolje}a 38- Hilmo Neimarlija: Tri faze stvarala{tva Nekreza

Smailgi}a 39- Du{an Bilandì}: Nerkez i Hrvatsko prolje}e 42

- Zija Sulejmanpa{i}: Dr. Nerkez Smailagi} u„Hrvatskom tjedniku“ 42

- Josip [entija: Smailagi}ev doprinos politi~koj teoriji 47- Damir Grubi{a: Politi~ka doktrina Nerkeza

Smailagi}a 49- Adnan Silajdì}: Nerkezov doprinos razvoju

islamskih studija kod nas 52- Enes Kari}: Vra}anje dostojanstva islamskom

nauku 53- Salih Jalimam: Historijski metod Nerkeza

Smailagi}a 54- Fahrudin Novali}: Tragom prevoditeljskog djela

Nerkeza Smailagi}a 58- Mubera Masli}: Zavr{no slovo 60

Amra Smailagi}: Obra}anje skupu 60

PRIKAZFahrudin Novali}: Osim humanizma i fanatizam je

obilje`je svih religija i kultura 61Mubera Masli}-@dralovi}: Bibliografi ja Nerkeza

Smailagi}a 65

DODATAKObavijest Nacionalnom vije}u Bo{njaka Zagreb iz

oùjka 2006. 66

IN MEMORIAMSakib Topi} (1945-2006.) 67

Pogovor glavnog urednika 67

Zadnja stranica: Nerkez Smailagi}

BEHAR, dvomjese~ni bo{nja~ki ~asopis za kulturu i dru{tvena pitanja

KAZALO

Dvadeset godina od smrti Nerkeza Smailagi}a1985-2005.

3BEHAR 76-77

�

Nerkez Smailagi} (1927-1985) – Neprolazna prolaznost

O Nerkezu Smailagi}u je ovdje rije~. Ja sam vjerojatno jedan od rijetkih koji se susretao s njim u zadnjoj deceniji njegova ìvota, u vrijeme nakon Hrvatskoga

prolje}a kada je postao nepodoban i kad mu je oduzeto mjesto predava~a na Fakultetu politi~kih znanosti.

Tada sam se ja ve} bio opredijelio za kulturolo{ka istraìvanja nacionalnoga naslije|a, dok je on uplovljavao u islamolo{ke teme - a neke je ve} i zar{avao - koje su iako religijske, bile znatno iznad nacionalnih interesa. Imponiralo mi je {to je u tom periodu navra}ao u Orijentalnu zbirku u okviru svojih {etnji po Zrinjevcu, a s obzirom na puno zajedni~kih tema, svaki se taj susret ~inio izuzetno kratkim. Ponekad jedva da smo i dotakli teme koje bi nas zaokupljale, pa smo preko njih prelazili kao da jedan drugome referira.

Neskriveno je iskazivao po{tovanje prema istinskim vrije-dnostima i znanstvenicima ~ije ideje i vrijednosti prelaze na-cionalne, jezi~ne, vjerske, i politi~ke granice. Stoga se meni izbor djela koja je tada prevodio ~inio logi~nim, a posebno me radovala njegova superiornost nad znano{}u i znanstvenicima koji su bili opsjednuti «turskim zulumom», osmanskim kanu-nima, ak~ama, hara~ima i me|usobnima razmiricama istaknu-tih pojedinaca u Beogradu, Sarajevu, Zagrebu. Ipak, sada s distance od ~etvrt stolje}a, ~ini mi se da je opredjeljenje za neke velike teme iz tu|ega pera, dakle prijevode Corbena, Hamidullaha, Bisoa, Hammera, Spenglera, Ali ibn Ebi Taliba.., uz sav njegov osje}aj za fundamentalna djela, bilo uvjetovano i onim {to mu se prethodnih godina dogodilo.

Iako nikada nije govorio o svojoj kalvariji i nikada se nije àlio, onaj tko je znao {to se dogodilo mogao je razumjeti i shvatiti njegovu indiferentnost prema onda{njim autoritetima, posebice politi~arima. Dostojanstveno im je uzvratio radom.Vjerojatno nije ni sam bio svjestan da ga je nakon oduzimanja mjesta predava~a na Fakultetu politi~kih znanosti sada{nji akademik Bilandì} «sklonio» za savjetnika u knji`nici toga Fakulteta, jer je itekako bio svjestan njegova znanja i erudicije.Tako je «komesar» spasio «kapitalca» koji }e i nakon smrti zra~iti bogatstvom ideja i poticaja, ~emu smo svjedoci.

Koliko god mi se ~inilo da sam rahmetli Nerkeza dobro upoznao u vrijeme kad je imao malo sugovornika, saznanja o njemu i njegovom djelu prije skupa i sada su sasvim druga~ija. Cijenim ga kao intelektualca odre|enije, volim ga kao mislio-ca dublje, po{tujem ga kao li~nost koja je dala dru{tvu stostruko vi{e nego {to je od tog dru{tva dobila.

Usprkos iskustvu neke ~udne {utnje i neodazivu stanovitog broja pozvanih koji bi o Nerkezu imali {to re}i i svjedo~iti o njegovom zna~enju u hrvatskoj politikolo~koj znanosti, ostao sam zapanjen s kakvim ga pijetetom drè u uspomeni suvre-menici koji su se odazvali pozivu na sudjelovanje u ovom Okruglom stolu.

Valjda ni ja ni njegovi suvremenici i {tovatelji ne grije{imo u ocjeni kada kaèmo da je njegova osobnost i osobitost na-drasla vrijeme njegova ìvljenja i prostor u kojem se kretao.

Nerkeza rado citiraju oni koji se bave teorijom politike, religije i fi lozofi je. Njegova Historija politi~kih doktrina u{la je kao temeljni priru~nik za tuma~enja dru{tvenih procesa. Klasi~nom kulturom islama u vlastitoj nakladi poku{ao je razbiti zablude i pogre{ne percepcije o narodima nositeljima islama, tj. Arapima, Turcima i Irancima. Ustrajavao je u fi lo-zofi jskom tuma~enju ideje islama kroz Uvod u Kur’an. On je ~ovjek s nedovr{enim djelom, ali ~ovjek koji je obiljeìo vrijeme. ôvjek planina znanja, ~iji su obronci ostali nedefi -nirani, a vrhovi doku~ivi samo za vje{te, kvalifi cirane i spo-sobne istraìva~e.

U znanost i obrazovanje se uklju~io u Sarajevu: prvo na Filozofskom fakultetu, a potom na Radni~kom univerzitetu. Potom se seli u rodnu Banjaluku. @eljan znanosti u Francusku, a nakon toga dolazi 1962. u Zagreb, grad u kojemu ostaje sve do smrti 14.12.1985. Njegovi susreti s Krleòm, Gotovcem, êngi}em i drugima ostali su zabiljeèni u literaturi. Njegovi «redakcijski» uvodnici u Hrvatskom tjedniku, dok ga je ure|ivao Vlado Gotovac, odraz su politi~kih stremljenja moderne Hr-vatske, i prije svega, njegovoga opredjeljenja za demokratski put i zagovora prava malih naroda.

Politi~ko nasilje i tortura nad protagonistima hrvatskog prolje}a prema njemu je provedeno kroz stavljanje na dru{tvenu marginu, {to je po njega, po njegov duh, bilo tragi~nije od najdrasti~nijeg kaznenog progona.

Prerani odlazak u 58. godini ìvota nije mu omogu}io da zavr{i èljene projekte. Neki njegovi rukopisi predani na re-cenzije, «zagubili su se?». Dio te gra|e je ipak, makar u nedovr{enom obliku, poput Leksikona islama, ugledao svjetlo dana; dio je pod sumnjivim okolnostima objavljen u reìji nekih drugih.

Pa ipak, Nerkez Smailagi} je obiljeìo vrijeme. Lik iz pam}enja moè i izblijedjeti, ali duh tako sna`ne

li~nosti prevladava prepreke zaborava, i kako vrijeme odmi~e njegove misli i ideje postaju sve jasnije, odre|enije; primjenje-ne i uklopljene u vremenski mozaik neminovnosti koji je on ve} davno najavio, pa su neke od njih i oìvotvorene, barem one {to se ti~u prava na osamostaljenje.

Mo`da je sre}a da ostatku pri~e oko njihova realiziranja nije svjedo~io, pitanje je bi li se i s tim razo~erenjem mogao nositi bez gor~ine.

4 BEHAR 76-77


HRVATSKI JE SUVERENITET NEDJELJIV

Prilog raspravi o ustavnim promjenama

Amandman I.1. Hrvatski narod, u skladu sa svojim

povijesnim te`njama u zajedni~koj borbi sa srpskim narodom i narodnostima u Hr-vatskoj i s drugim narodima i narodnostima Jugoslavije, ostvario je u narodnooslobo-dila~kom ratu i socijalisti~koj revoluciji svoju nacionalnu dràvu – Socijalisti~ku republiku Hrvatsku i – polaze}i od prava na samoopredjeljenje, uklju~uju}i i pravo na otcjepljenje - svojom slobodno izraènom voljom, a radi za{tite svoje nacionalne nezavisnosti i slobode, izgradnje so cijali-

dnih ljudi, i socijalisti~ka samoupravna demokratska zajednica radnih ljudi i gra|ana i ravnopravnih naroda i narodnosti.

3. Himna Socijalisti~ke republike Hr-vatske jest «Lijepa na{a domovino».

Hrvatska dràva nema sre}e. Ili je zbog naivnosti otu|ena, ili je zbog nasilja po-reknuta. Ona se stoga neprestano kre}e od nade do poraza i od poraza do nade.

Hrvatski je narod u NOB-u energi~no odrekao svaki dràvno-pravni realitet i kontinuitet »Nezavisnoj Dràvi Hrvatskoj«.

sti~kog dru{tva i svestranoga dru{tvenog i nacionalnog razvoja, svjestan da je dalje u~vr{}enje bratstva i jedinstva i narodnosti Jugoslavije u njihovu zajedni~kom intere-su, dobrovoljno se ujedinio s ostalim naro-dima i narodnostima u Socijalisti~ku Fe-derativnu Republiku Jugoslaviju.

2. Socijalisti~ka Republika Hrvatska, suverena je nacionalna dràva hrvatskog naroda, dràva srpskog naroda u Hrvatskoj i dràva narodnosti koje u njoj ìve, ute-meljena na suverenosti naroda i na vlasti i samoupravljanju radni~ke klase i svih ra-

Nerkez Smailagi}: Hrvatski ustav (I)

Faksimil iz Hrvatskog tjednika broj 21 - 10. 09. 1971. godine

5BEHAR 76-77

�

Zbog njezinog de facto okupacionog sta-tusa, zbog njezine rasprodaje hrvatskog teritorija, zbog njezine divlja~ke politike genocida. On se, dakle, ve} tada izjasnio da hrvatska dràva, ne moè postojati bez slobode, integriteta i legaliteta.

Neslavna propast «NDH» sadràvala je dvije dalekose`ne pouke. Prije svega, da je separatizam neizbje`no produèna ruka inozemnog imperijalizma. Ali i to da je unitarizam, kojemu je bit uvijek velikosr-pska hegemonija, rodno mjesto hrvatskog separatizma. Tako je u usta{kom krahu, u malome, sabrana i iskazana sva sramota hrvatskog ekstremizma, ali i velikosrpskog nasilja i denacionalizatorske politike nje-govih hrvatskih unitaristi~kih bojovnika.

Te pouke rezultirale su novom konce-pcijom jugoslavenske zajednice i hrvatske dràvnosti.

II. zasjedanje AVNOJ-a utvr|uje na~elo “pune ravnopravnosti” svih naroda Jugoslavije, a njezino konstituiranje odre|uje po osnovnom nacionalnom politi~kom pravu - »na pravu svakog naroda na samoodre|enje, uklju~uju}i pravo na otcjepljenje ili ujedinjenje s drugim narodima», te progla{uje da se izgra|uje »na demokratskom federativnom principu kao dràvna zajednica ravnopravnih naroda». To, kao i osuda monarhije u duhu i uhu svakog, makar sasvim samo na ci onalno svjesnog hrvatskog partizana, moglo je imati samo jedan odjek: kraljevina Jugoslavija bila je zemlja nacionalnog tla~enja naroda, dakle i hrvatskog naroda pod ~izmom velikosrpske hegemonije; nova Jugoslavija to ne}e nikada biti. Nova jugoslavenska zajed nica, koju na{i narodi dragovoljno formiraju, implicira dak-le definitivno odbacivanje i osu |ivanje hegemonisti~kog, centralisti~ko-unitaristi~kog sistema - i kao ideje i kao prakse.

[to je II. zasjedanje AVNOJ-a bilo za novu Jugoslaviju, to je III. zasjedanje ZA-VNOH-a bio za novu Hrvatsku. Ono je, Odlukom o odobrenju rada predstavnika Hrvatske na II. zasjedanju AVNOJ-a, kon-statiralo: »Hrvatski je narod vjekovima teìo za ostvarenjem svoje slobodne nacio-nalne dràve«, kao i da tu te`nju nije ostva-rio ni u staroj Jugoslaviji ni u fa{isti~koj tvorevini »NDH«. Odluka je istakla da je hrvatski narod, svojom borbom i u zajed-nici s drugim jugoslavenskim narodima i srpskim narodom u Hrvatskoj, osigurao »pravo na samoodre|enje, uklju~uju}i pravo na otcjepljenje i ujedinjenje s drugim narodima«. Ona je sve~ano objavila da odluke II. zasjedanja AVNOJ-a osiguravaju

». . . ujedinjenje svih hrvatskih zemalja i oìvotvorenje hrvatske dràvnosti”. Njome je, tako|er, potvr|en ~in udruìvanja, na temeljima ravnopravnosti, u novu demo-kratsku federativnu zajednicu Jugoslaviju. Odluke III. zasjedanja ZAVNOH-a poseb-no su istakle jedinstvo, slogu i ravnoprav-nost Hrvata i Srba kao jamstvo zajedni~kog ìvota u novoj hrvatskoj dràvi.

Odluke III. zasjedanja ZAVNOH-a nesumnjivo su udarile osnovu suvremenoj h r v a t s k o j dràvnosti, mada u njima ima stavova koji ostavljaju dojam o nedore~enosti, nepreciznom shva}anju i odre|enju, te nedostatnom osje}a ju hrva-tskog suvereniteta.

O etatisti~kom razdoblju u nas ne treba posebno razglabati. Sve je o tome poznato. Kakve je posljedice ono imalo za hrvatsku dràvnost, najbolje se moè prepoznati po stavovima iz TV-intervjua druga Bakari}a, koji je, u tom razdoblju bio bitan odreditelj njezine sudbine. On je izri~ito i iskreno izjavio: da je centralizam bio potpun, jer je to bilo objektivno nu`no, tj. to je bio uvjet pobjede nad klasnim neprijateljem; da su hrvatski unitaristi bili glavni oslonac i nosioci centralisti~kog sistema; da revo-lucionarni hrvatski pokret nije zanimala hrvatska dràvnost; i na kraju, postavljati pitanje hrvatske dràvnosti zna~i stajati na frankova~kom ideolo{kom stajali{tu.

Kako su se takvi stavovi prakti~ko-politi~ki i ustavno-pravno odrazili na hr-vatsku poslijeratnu dràvnost, i previ{e je dobro poznato a da bi o tome trebalo ne{to vi{e re}i.

înjenica je da je rekonstrukcija fede-racije - a ona je posljedica dru{tveno-eko-nomske reforme na{eg dru{tva ostvarivane u logici kritike staljinisti~kog birokratizma i razvoja samoupravne demokratizacije - zapravo obnova onih temeljnih zasada koje su postavljene i ostvarene u tijeku NOB-a i socijalisti~ke revolucije. S time je i pitanje hrvatske dràvnosti dobilo novu osnovu, karakter, zna~enje i perspektivu. Ustavni su amandmani to legalizirali. Nacrt ustav-nih amandmana za Ustav SR Hrvatske, koji su stavljeni na javnu raspravu, predstavlja odgovor na pitanje hrvatske dràvnosti i stoga zasluùje punu i svestranu pozornost hrvatske javnosti i naroda.

Po|imo najprije od Amandmana I. On je, nema sumnje, fundamentalan, jer usta-vno defi nira hrvatski suverenitet, a time i hrvatsku dràvu, njezinu osnovu, poloàj i zna~enje. Iako sav Nacrt amandmana

karakterizira duh opona{anja i kompilacije, ovdje se ipak moralo od njega odstupiti. No tu inovaciju valja pomno analizirati.

Opstojnost hrvatske dràvnostiPrije svega. odajmo priznanje usta-

votvorcima {to se nisu ustru~avali re}i da je tu rije~ o hrvatskoj nacionalnoj dràvi, ~ega nije bilo u dosada{njim aktima od III. zasjedanja ZAVNOH-a do vaè}eg Ustava iz 1963. godine. Mo`da se moè re}i da su to i svi ovi raniji akti implicitno sadràvali. Nama Hrvatima veoma je stalo do toga da to u hrvatskom ustavu i eksplicitno stoji. Prvo, ne vidimo nikakva razloga da se to podrazumijeva, jer tada to moè postati stvar interpretacije, a osim toga time se izri~e sva bit politi~ke redefi nicije jugosla-venske federacije. tj. po{tuju se i primjenjuju usvojeni ustavni amandmani. Ali, isto. tako. ve} prva re~enica (“Hrvatski narod, u sk-ladu sa svojim povijesnim te`njama…”) pokazuje, u najmanju ruku, nedopustiv politi~ki zaborav ili neupu}enost. Hrvatski narod, tko imalo zna i uvaàva njegovu povijest, nije imao samo, povijesne te`nje – nego i dràvu.

Hrvatska dràva stara je ve} stolje}a. Ona ne nastaje tek s NOB-om i revolucijom. NOB zna~i punu obnovu i uspostavu - na novim osnovama - stoljetnog hrvatskog dràvno-pravnog kontinuiteta, prekinu-toga, ali nezastarenoga, samo od velikosr-pske hegemonisti~ke kraljevine. S NOB-om nastaje suvremena. socijalisti~ka hrvatska dràvnost. Ustav SRH, prema tome, ne smije poni{titi realni stoljetni hrvatski dràvno-pravni kontinuitet. Naprotiv, on ga mora upravo afi rmirati, kao historijsko pravo hrvatskog naroda na svoj slobodni dràvni individualitet. Nitko ne traì da Ustav SRH hvali reìme pod kojima se, historijski ostvarivala hrvatska dràvnost, nego da uvaì historijsku ~injenicu stoljet-ne opstojnosti hrvatske dràve i domo-vine.

Prema tome, hrvatski narod svoj zahtjev za nacionalnom dràvom ne utvr|uje “u skladu sa svojim povijesnim te`njama”, nego svjestan stoljetnog dràvno-pravnog kontinuiteta svoje nacionalne dràve. NOB i socijalisti~ka revolucija daju toj dràvi drugu klasnu osnovu, karakter i perspek-tivu, a ne stvaraju je ab ovo.

Postoji jo{ jedna nepreciznost koja se moè na prvi pogled ~initi formalnom. Rije~ je o pravu na samoodre|enje. Ono se u

6 BEHAR 76-77


Amandmanu I. dovodi samo u vezu s udruìvanjem s drugim narodima u Jugo-slaviju. A to je konzekvencija, a ne bit ovog prava. Njegova bit jest u pravu na vlastitu nacionalnu dràvu. Prema tome, pravo na samoodre|enje hrvatskog naroda mora se ustavno povezati sa stvaranjem hrvatske dràve u tijeku NOB-a i socijalisti~ke revo-lucije, a zatim i u slijedu toga formulirati jugoslavenako udruìvanje. Uostalom, Amandman I. sasvim pogre{no govori o ujedinjenju {to je uvijek ustavna odredba unitarne dràve, a rije~ je o udruìvanju, {to je ustavna odredba federativne dràve.

U logici ovog pristupa jest i redoslijed odnosa Jugoslavije i Hrvatske, a on je preuzet iz vaè}eg Ustava. Najprije je hr-vatski narod uspostavio svoju suverenu nacionalnu dràvu, pa se onda udruìo s drugim narodima u Jugoslaviju. Prvo postoji nacionalni dràvni individualitet, pa onda zajedni{tvo. U Amandmanu I. to, dodu{e, i stoji. Ali onda ne moè iza toga slijediti defi nicija hrvatske nacionalne dràvnosti. Zato se mora najprije (to~ka 1) ustavno odrediti hrvatski nacionalni dràvni indi-vidualitet, a zatim (to~ka 2) formulirati udruìvanje s drugim narodima u Jugosla-viju. Iz ovakvog odre|enja, o~ito, izbija bojazan da bi netko mogao dobiti dojam o separatisti~kim natruhama ili intencijama, kao i èlja da se onemogu}i svaka i pomi-sao na to, a o~ituje se u tome i preno{enje na dana{injicu ratne situacije, kada se naj-prije stvorio AVNOJ i proglasila jugosla-venska federacija, a tek onda stvarale na-cionalne dràve, mada je stvaranje federa-cije obratan ~in. Zaklju~imo: prvo defi ni-rati hrvatsku nacionalnu dràvu u njezinim suverenim zna~ajkama, a onda izvesti stav o udruìvanju u jugoslavensku federaciju. Jer bez boga bi se hrvatska sloboda mogla proglasiti zajedni~kim darom, a ne vlastitim postignu}em. A mi nismo bili nekakav bezobli~ni i neva`ni rukavac u sna`noj i golemoj rijeci jugoslavenske borbe i nade. Ne, mi smo bili sasvim individualni revo-lucionarni tijek i to~no smo znali protivnika: usta{ku separatisti~ku tvorevinu “NDH”, (a ona je neodvojiva od okupacije) te ve-likosrpsku hegemonisti~ku centralisti~ku tvorevinu. I zato, na{a sloboda nije ni~iji dar, nego vlastito postignu}e, za koje su pale tisu}e i tisu}e Hrvata, i komunista i nekomunista. Na{a borba bila je na{e JE-SMO i na{a dràva mora to isto biti. Hrva-tski ustav mora to izraziti, jasno i ~asno. Najprije, dakle, da mi Hrvati sa svojom

dràvom - jesmo, a zatim, da se na osnovi socijalisti~kih i demokratskih na~ela udruùjemo u ve}u, zajedni~ku federativnu tvorevinu - SFRJ. Takvo jasno odre|enje najbolji je odgovor svima onima koji nas neprestano kleve}u za separatizam. A ovaj odgovor ne moè biti valjan ako se nepre-stano postavljamo negativno brane}i se da to nismo nego je valjan ako se odlu~no postavljamo pozitivno, afi rmiraju}i svoj nacionalni dràvni individualitet i po njemu udruìvanje u SFRJ.

Hrvatska nije federacijaOve opaske, do sada, odnose se na

nepreciznosti u Amandmanu I. No u njemu je sadràn i jedan nedostatni osje}aj hrva-tskog suvereniteta i njegova kriva odredba. Hrvatska je defi nirana krivo i nedostatno. Po predloènoj defi niciji Hrvatskoj je osporena nacionalna dràvnost, a samim time i suverenitet. Suverenitet je jedan nedjeljiv, neotu|iv i nezastariv - to je klasi~na i jedina prava njegova odredba. Ako je SRH nacionalna dràva hrvatskog naroda, onda je hrvatski suverenitet jedan, nedjeljiv, neotu|iv i nezastariv. I tada SRH ne moè biti i nacionalna hrvatska dràva, i dràva srpskog naroda u Hrvatskoj i dràva svih drugih naroda koji ju obitavaju. Obrat-no, ako je SRH i jedno i drugo i tre}e, onda hrvatski suverenitet nije jedan nije nedjeljiv, nije neotu|iv i nije nezastariv. Ukratko, ili je SRH jedinstvena nacionalna dràva hr-vatskog naroda i hrvatski suverenitet jest jedan, nedjeljiv neotu|iv i nezastariv, ili pak SRH nije jedinstvena nacionalna dràva hrvatskog naroda, nego i hrvatska dràva, i srpska dràva, i muslimanska, i talijanska (itd.) dràva, a hrvatski suverenitet vi{ebrojan djeljiv, otu|iv i zastariv? Tre}ega nema. Odlu~no stojimo na stajali{tu da je SRH jedinstvena nacionalna dràva hrvatskog naroda i da je hrvatski suve-renitet jedan, nedjeljiv, neotu|iv i neza-stariv. Prema tome, ustavotvorci koncipi-raju zapravo Hrvatsku kao federaciju na-roda, {to je jednako potpunom negiranju hrvatske revolucije, hrvatske povijesti, hrvatskog prava na samoodre|enje i hrva-tske dràvnosti.

Suverenitet i civilitetNe sumnjaju}i u dobre namjere na{ih

ustavotvoraca, jer za to nema razloga, ovdje se mora ukazati kako je neophodno da se razlikuje izme|u dva momentna ustavnosti.

Rije~ je o vrhovnoj odredbi dràvnosti (suverenitet) i o statusnoj odredbi dràvnosti (gra|anska prava).

Suverenitet ili konstituantna osnova iz koje potje~e i nastaje hrvatska dràvnost pripada na njegovu tlu samo hrvatskom narodu. Samo ime dràve (Hrvatska), kao i sve oznake suvereniteta (grb, zastava, him-na, glavni grad itd.) to dokazuju. Ali kada je rije~ o poloàju i dostojanstvu gra|anina, onda srpski narod u Hrvatskoj i drugi naro-di u njoj potpuno su jednaki sa Hrvatima u socijalnim politi~kim i osobnim pravima. Samo bi okorjeli {ovinist ili krajnji reakcio-nar ili, jednostavno zlokoban ~ovjek mogao to osporavati Zato je ustavna odredba o jednakosti Hrvata, Srba i pripadnika drugih naroda u Hrvatskoj u pravima i du`nostima politi~ki korektnija i pravno valjanija nego zalaganje za izjedna~enje u dràvnotvorbenoj ulozi, {to je, zapravo, presezanje u suvereno pravo i kao takvo izazovno i protuustavno. (A ove na~elne odredbe o jednakosti u pravima i du`nostima svih gra|ana SRH, bez razlike na naciona-litet, vjeru, rasu itd., nema u nacrtu ustavnih amandmana niti u amandmanu I., koji tre-tira na~elne osnove hrvatske dràvnosti.

Nije stoga bez interesa podsjetiti da je prvi Ustav NR Hrvatske iz 1947. godine bio veoma jasan i korektan u tom pogledu. U glavi I. (Osnovna na~ela) stoji da je NRH «narodna dràva republikanskog oblika», a ostvario ju je hrvatski narod «u svojoj oslobodila~koj borbi, u bratskom jedinstvu sa Srbima u Hrvatskoj, i u zajedni~koj borbi svih naroda Jugoslavije». Hrvatski narod se svojom slobodnom voljom ujedi-nio na temelju na~ela ravnopravnosti s ostalim narodima Jugoslavije u zajedni~ku saveznu dràvu FNRJ. Zatim se u glavi III. (Temeljna prava naroda i Narodne Repu-blike Hrvatske) u ~l. 11. ustavno odre|uje: «Srbi u Narodnoj Republici Hrvatskoj ravnopravni su sa Hrvatima.»

Dakle, i u periodu etatizma hrvatski suverenitet nedjeljiv je; - dodu{e, znamo da je to bilo samo normativno. Zar nije o~ekivati da ustavne odredbe u jednom mnogo povoljnijem vremenu, u vremenu temeljne rekonstrukcije federacije, na te-meljima nacionalne dràvnosti i zbiljske ravnopravnosti, budu bar na toj razini?

Meritorno mi{ljenje prof. Stefanovi}a

Za dokaz da se vrhovna odredba hrvatske dràvnosti ne smije brkati sa pitanjima

7BEHAR 76-77

gra|anskog statusa pripadnika nehrvatskih nacionaliteta, navest }emo jedno zaista meritorno mi{ljenje. To je ustavno-pravna interpretacija poloàja srpskog naroda u Hrvatskoj koju je izloìo veoma renomirani znalac ustavnog prava i, pripomenimo, Srbin iz Hrvatske, pok. prof. dr. Jovan Stefanovi} u svojoj knjizi Ustavno pravo FNR Jugo-slavije i komparativno, knj. I., II. izdanje, 1956, str. 85-88. Tamo pi{e: «U Ustavu NR Hrvatske me|u odredbama o temeljnim pravima naroda i Narodne Republike Hr-vatske nalazimo i odredbu o ravnopravnosti Srba u Hrvatskoj s Hrvatima. U ~lanu 11. toga Ustava re~eno je ðSrbi u Narodnoj Republici Hrvatskoj ravnopravni sa Hrvati-ma’. Iz te odredbe Ustava NR Hrvatske proizlazi pravo za Srbe u Hrvatskoj na rav-nopravnost s Hrvatima. Samo, tu ustavnu odredbu treba dobro razumjeti. Prije svega ne treba misliti, da u NR Hrvatskoj Srbi ne bi bili ravnopravni s Hrvatima, kad ne bi bilo te odredbe u Ustavu NR Hrvatske. Ta ravnopravnost proizlazi iz osnovnih na~ela ustavnog ure|enja FNR Jugoslavije i ustav-nog ure|enja NR Hrvatske, naro~ito iz na~ela, formuliranog kako u saveznom Ustavu (~l. 21, st. 1), tako i u Ustavu NR Hrvatske (^l. 22, st. 1), po kome su svi gra|ani FNR Jugoslavije odnosno NR Hr-vatske ðjednaki pred zakonom i ravnoprav-ni bez obzira na narodnost, rasu i vjeru’. Uno{enje u Ustav NR Hrvatske naro~ite odredbe o pravu Srba na ravnopravnost s Hrvatima imalo je prema tome da bude samo izraz naro~itog priznanja Srbima Hrvatske za `rtve, koje su oni podnijeli za vrijeme okupacije i u borbama za oslobo|enje. Za-tim ne treba misliti da odredba Ustava NR Hrvatske o ravnopravnosti Srba u Hrvatskoj zna~i, da je NR Hrvatska re-publika Hrvata i Srba. Ona je republika hrvatskog naroda (isticanje je na{e - red.). Ona je dakle nacionalna republika, jer u njoj hrvatski narod ~ini ve}inu, kao {to je NR Srbija nacionalna republika srpskog naroda itd. Ali to sigurno ne zna~i, da Srbi u Hrvat-skoj ~ine nacionalnu manjinu. Pripadnici jednog od konstitutivnih naroda FNR Jugo-slavije ne mogu se u drugim narodnim re-publikama smatrati nacionalnom manjinom. Zato se Srbi u Hrvatskoj ne mogu smatrati nacionalnom manjinom ba{ isto tako kao {to se nacionalnom manjinom ne mogu smatrati Hrvati u Srbiji ili nekoj drugoj narodnoj republici. Svi Srbi, bez obzira u kojoj se narodnoj republici nalaze, pripad-nici su konstitutivnog srpskog, a svi Hrvati,

bez obzira u kojim se narodnim republikama oni nalaze, pripadnici su konstitutivnog hrvatskog naroda. Ali narodna republika, u kojoj ve}inu ~ine pripadnici srpskog naroda, nacionalna je republika srpskog, a narodna republika, u kojoj ve}inu ~ine pripadnici hrvatskog naroda nacionalna je republike hrvatskog naroda. To vrijedi i za ostale na-rodne republike, osim NR Bosne i Herce-govine. Ta republika nema karakter nacio-nalne republike zato {to u njoj pripadnici ni jednog naroda ne ~ine apsolutnu ve}inu.»

[to je to vrhovno pravo jednog naroda?

Jasnije i korektnije nije se moglo re}i. Hrvatska dràvnost je nerazdvojivo, neotu|ivo i nezastarivo vezana za hrvatski narod u onome {to je njezin supstancijali-tet, a to je politi~ko i pravno vrhovni{tvo, koje uvijek jest onoga po kojem je histo-rijski, politi~ki i pravno dràvnost. U tom smislu, suverenitet nije uop}e vezan za postojanje demokracije; on je to tek sa njezinim modernim razvojem od gra|anskih revolucija. Historijski dakle gledano, on transcendira politi~ke forme vladavine, on je sam politi~ki vrhovni princip vladavine kao takve. On je, dakle, ne{to {to pripada dràvi dok jest dràva.

A gra|anska prava u socijalnom, politi~kom i privatnom smislu u izravnoj su vezi sa konkretnom politi~kom formom vladavine. U svome novijem konceptu, zna~enju i dosegu, ona su djelo moderne demokracije, tradicionalne i, od nedavnog vremena, socijalisti~ke. Zato suvremena hrvatska dràvnost, ve} zbog svoga demo-kratskog dostojanstva i valjanosti, mora ustavno utemeljiti i jam~iti jednaka prava i du`nosti svim svojim gra|anima, bez obzira na nacionalitet, vjeru, rasu itd. Ali ona determiniraju na~elo hrvatskog suve-reniteta, koji je jedan, nedjeljiv, neotu|iv i nezastariv - ba{ kao i hrvatska domovina - samo unutar hrvatskog naroda, time {to njegov suverenitet ~ine kolektivno-konsti-tuantnim. Gra|anski status pripadnika drugih nacionaliteta nije determinanta hr-vatskog suvereniteta u njegovim supstan-cijalnim, tj. politi~ko-pravnim vrhovno-tvorbenim kvalitetama.

Prema tome, ne moè se nikako prihva-titi podjela hrvatskog suvereniteta kako to predvi|a nacrt AMANDMANA I. Ina~e bi se, po toj istoj logici, SR Makedonija mo-rala defi nirati dràvom Makedonaca, Tura-

ka, Albanaca itd., SR Srbija - dràvom Srba, Roma, Albanaca, Ma|ara, itd., SR Crna Gora - dràvom Crnogoraca, Albanaca, Muslima-na itd., itd. Ta logika razdiobe nacionalnih suvereniteta neizbje`no zavr{ava ukidanjem svake nacionalne dràvnosti, {to je bio i jest zlatni san svih na{ih unitarista.

Nema nikakve sumnje da se moraju jasno razlikovati dvije stvari: jedno je na-cionalna dràvnost, a drugo je republi~ka dràvnost. Kriterij prve jest hrvatski narod kao - po ustavnoj teoriji - pouvoir consti-tuant (vlast koja konstituira dràvu) i u njezinu originalnom i u njezinu instituira-nom smislu. Kriterij druge jest poloàj gra|anina u njegovim osobnim socijal-nim, politi~kim i privatnim pravima. U prvom slu~aju rije~ je o politi~kom i prav-nom vrhovni{tvu, a u drugom - o ustavnom priznanju i jam~enju civiliteta u njegovu demokratskom zna~enju, tj. socijalnom. politi~kom i privatnom dostojanstvu i uvaàvanju gra|anina.

Treba preformulirati to~ku 2. Aman-dmana I.

Kada se dvije takve, bitno razli~ite stva-ri, stave u istu ravninu ili kada im se dade isto ustavno zna~enje, onda to svjedo~i o neupu}enosti u na~ela i tekovine moderne politi~ke i ustavno-pravne znanosti. I onda se moè dogoditi da se SRH krivo defi nira federacijom naroda ili trojednom dràvom (hrvatska, srpska i drugih naroda u Hrvat-skoj). Zato se ovaj stav, koji je sada to~ka 2 Amandmana I, mora iz temelja preformu-lirati. I to u smislu pune i nedvojbene afi rmacije i osiguranja nedjeljivog hrvat-skog suvereniteta, izraza originalne i in-tituirane konstituante vlasti hrvatskog naroda. Za narode koji ive s njim u jednoj zajednici i jednoj te istoj domovini ovaj jedinstveni, nedjeljivi, neotu|ivi i nezasta-rivi suverenitet hrvatskog naroda jest pri-marna i nepovrediva osnovica njihove zajedni~ke povijesti, politi~ke i pravne kon-stitucije, koja, dakako, podrazumijeva korektno i neizbje`no priznanje i jam~enje jednakosti svih s pravima i du`nostima. Sve drugo se moè doìvjeti ili kao nasilje ili kao neznanje ili kao izazov.

(Hrvatski tjednik, god. I, br. 21/10.rujna 1971, str. 1. i 3.)

* Naslove priloga u Hrvatskom tjedniku moète pogledati u ovom dvobroju u Prilogu Bibliografi ji radova Nerkeza Smailagi}a

8 BEHAR 76-77


Socijalisti~ki sustavi su, u neku ruku, obe}ana zemlja neodgovornosti javnih funkcionara. To je, svakako, posljedica jednog potpunog monopola politi~ke vlasti, koja je li{ena kriterija izvan same sebe. Birokratizam sa svojom svevla{}u, dakle, u osnovi je si-gurne nepovredivosti javnih funkcionara.

Etatizam je bio dru{tveno-politi~ki oblik institucionalizacije takve birokratske sve-vlasti. Razlog je poznat: dràva se organi-zira kao instument partijsko-politi~kog monopola. A ovaj se konstituira na potpu-noj koncentraciji politi~kog odlu~ivanja, na autoritarnosti hijerarhijskog reda, te na poni{tenju svake javnosti rada. Stoga je proturje~nost etatisti~kog sustava bila neophodna i ~vrsta: uzdizanje dràve do razine temeljnog dru{tveno-ekonomskog i politi~kog instrumenta socijalisti~ke izgra-dnje, a s druge strane – njena potpuna partijsko-politi~ka podre|enost i instru-mentalizacija.

Normativisti~ki formalizamNa planu odgovornosti javnih funkcio-

nara, to se odrazilo potpunom blokadom pravne politi~ke odgovornosti, a da se o krivi~noj, gra|anskoj i disciplinskoj i ne govori. Djelotvorna je jedino i isklju~ivo ispravna politi~ka odgovornost, {to se te-melji na potpunoj dru{tvenoj i, prije svega, politi~koj kontroli same partije nad svojim ~lanovima i nad funkcionarijatom.

Da je konzekvencija toga bila ispraznost pravnog, jedva treba dokazivati. Pravo u takvim socijalisti~kim sustavima nije uvaàvano ili, bolje re~eno, svedeno je na jedan normativisti~ki formalizam iz jedno-stavnog razloga {to ono limitira i obavezuje. Ono je, dakle, protivno samovolji. Ali u etatizmu, ono je po svom zna~enju, funkciji i svrsi – potsjetimo se na tu kvalifi kaciju –

javne funkcije. Da to, u najmanju ruku, zna~i tolerirati i sankcionirati nesposobnost, bar u tom ne treba dalje ni{ta re}i.

Prevladavanje autoritarizmaMe|utim, mnogo toga se u na{em ivo-

tu i dru{tvu, pa i u samim gra|anima pro-mijenilo. Proces sveop}e demokratizacije u socijalnom, politi~kom i dugovnom po-gledu ve} je proizveo mnoge i korisne u~inke. Sam samoupravni princip i praksa aktivirali su {ire dru{tvene snage, nove potencijale i aktivniji interes gra|ana, dru{tva kao cjeline. Mnoge najavljene a i primijenjivane reforme (dru{tveno-eko-nomskog sustava, politi~kog ustrojstva, partijskog ìvota i djelovanja) svjedo~e o op}oj svijesti i potrebi da se prevlada etatisti~ki birokratsko-centralisti~ki, u biti i akciji autoritaristi~ki sustav.

Naravno, nitko razuman ne shva}a to pravolinijski, nego upravo jednim veoma sloènim i napetim prijelazom, {to }e biti ispunjen sna`nim i stalnim otporima staro-ga u svim njegovim oblicima, a prije svega, bar za temu koja se razmatra, autoritarne li~nosti, nepovredivo odre|ene. Razdoblje punog monopola politi~ke vlasti i odluke, birokratsko-centralisti~kog sustava odnosa, te rigidnost hijerarhizma koji iz njega proistje~e sabire se, zapravo u takvom tipu autoritarne li~nosti, tj. nepovredivoj i neod-govornoj li~nosti. I dok se dru{tveni odnosi relativno lako mogu uspostaviti na novom osnovu, sam autoritarni mentalitet javnog funkcionara, izgra|en u uvjetima neodgo-vornosti spram dru{tvene javnosti, dugoro~no djeluje u starom stilu i starom metodom.

Tako se problem odgovornosti javnih funkcionara danas postavlja iz mnogih razlo-ga, veoma va`nih i odlu~uju}ih. Na prvom mjestu treba ista}i samoupravlja~ke uvjete

«truli liberalizam». Ili u suptilnijoj odredbi, ono se shva}a pukim derivatom dru{tveno-proizvodnih odnosa, dakle ne~im {to je bez svoje vlastite autonomije i djelotvornosti – negira se princip da forma rei esse dat. Tako je politi~ka pragmatika u etatisti~kom razdo-blju obezvrijedila principijelno-demokra-tski karakter prava po jednostavnoj logici : kada koristi pozivati se na njega, a kada ograni~ava ili, pak, obvezuje, odbaciti ga kao formalisti~ki balast.

Naravno da, u takvom kontekstu, nije neobi~no da ne ìvi sustav pravne politi~ke odgovornosti javnih funkcionara, a pogoto-vu krivi~ne, gra|anske i disciplinske. I to ne u ime nekih principijelnih pitanja takve odgovornosti , {to se nadaju s obzirom na osnove i uvjete predsjedni~kog, parlamen-tarnog i skup{tinskog sustava, nego jedno-stavno zbog diskreditacije prava kao takvog u ime principa i prakse politi~ke svrsishod-nosti ili, o{tro re~eno, samovolje.

Korektno je, naravno, primijetiti da, sa razvojem demokracije u nas, raste u broj pravnih instituta, {to ulaze u sklop pravnog sustava javne odgovornosti. Mada, istina, temeljnih na~elnih odluka, bar {to se ti~e pravne politi~ke odgovornosti, nije nikada nedostajalo. Ali stara i ìvotna istina da odgovornost koja opstoji u na~elu ne opstoji uop}e. A da ne govorimo o vjerodostojnoj ~injenici na{eg politi~kog sustava da je, za razdoblje etatizma pa sve do na{ih dana, uvijek izvanpravna, politi~ka odgovornost uvjetovala pravnu politi~ku odgovornost javnih funkcionara. [to to, pak, konkretno zna~i i implicira, nema potrebe ovdje raz-glabati. Dostatno je samo re}i to da se, prema tome, uvijek povla~ilo pitanje odgo-vornosti kada je javni funkcionar temeljno politi~ki iznevjerio, a nikada se nije posta-vilo pitanje odgovornosti na temelju izne-vjeravanja u konkretno-radnom vr{enju

ODGOVORNOST JAVNIH FUNKCIONARA

Osigurati da birokratizam, otjelovljen u autoritarnoj li~nosti javnog funkcionara,neprekidno bude izvrgnut javnoj odgovornosti

Nerkez Smailagi}: Hrvatski ustav (V.):

9BEHAR 76-77

i organizaciju suvremene socijalisti~ke dràvnosti, koji znatno mije{aju individualnu i kolektivnu odgovornost ili, ih, bar dovode u nove ali veoma fl eksibilne odnose, istodob-no pro{iruju}i znatno krug javnih subjekata. Ovaj problem se nadaje i po samoj prirodi javnih funkcija, {to ih obavljaju ovi funkci-onari, jer se, prete`no, radi o klju~nim i djelotvornim poloàjima u dràvnom susta-vu, doseg i ostvarenje kojih tangira i odre|uje sudbinu naroda. Jednako ga name}e u o{troj formi i nedemokratska tradicija na{e zemlje, na koju se direktno nadovezao i birokratsko centralisti~ki sustav etatizma, te uslijed toga, ne samo preteàn i odlu~uju}i utjecaj autori-tarne li~nosti, nego i odsustvo gra|anske svijesti u modernom zna~enju i efi kasnosti.

Unitaristi~ki kompleks[to se ti~e same na{e republike, nu`no

je problem odgovornosti javnih funkciona-ra dovesti u vezu sa jo{ jednim , specifi ~nim, ali veoma odsudnim aspektom, posljedice kojeg su dobro poznate. To je sna`no i du-boko korijenje hrvatskog unitaristi~kog kompleksa, {to se prvenstveno, razvio na razini ostvarivanja javnih funkcija kako u samoj Hrvatskoj, tako i u Jugoslaviji; {to vi{e, {to je bio sami uvjet za stjecanje tih funkcija. Unitaristi~ka hrvatska tradicija, stara preko stotinu godina utemeljena je na sistematskoj i razornoj korumpirano-sti hrvatskih javnih ~asnika. Time je bila izre~ena i bitna a i sudbonosna odredba hrvatske politike: ona se, naime, odre|ivala po sredi{njim, jugoslavenskim potrebama, a ne po hrvatskim nacionalnim interesima. A iz toga je neumitno proizi{la dispropor-cija izme|u prava i obaveza Hrvatske u ju-goslavenskoj zajednici, koja je defi nitivno poni{tila njihov reciprocitet kao uvjet rav-nopravne egzistencije, suradnje i obveze. U taj kontekst, onda, smje{ta se i problem politi~ke odgovornosti javnih funkcionara. Ova se utvr|ivala u jugoslavenskom kon-tekstu, a ne u nacionalnom. [to je to, pak, zna~ilo za samu hrvatsku dràvnost i njene vitalne interese, to je dobro poznato i spada svakako u sve samo ne u slavne stranice njene ustavne i politi~ke povijesti.

S obzirom, dakle, i na te op}edru{tvene uvjete, a i nacionalno politi~ke, problem odgovornosti javnih funkcionara je pro-blem prvoga reda. Najnoviji razvoj, {to slijedi iz suvremene dru{tveno-ekonomske i ustavno politi~ke reforme na{e zemlje, ve} je via facti, zao{trio pitanje odgovor-

nosti javnih funkcionara. Naro~ito }e so-cijalni ekvivalent samoupravlja~kog susta-va, {to se direktno ti~e konkretnog i za na{e prilike bolnog dru{tveno-ekonomskog poloàja i utjecaja radni~ke klase i siroma{nih segmenata srednjih slojeva, a i ustavna organizacija nacionalne dràvnosti, {to postavlja vitalne nacionalne interese SRH kao i konkretni dru{tveno-politi~ki poloàji utjecaj radnog ~ovjeka i radni~ke klase koja ga predvodi, imperativno zahti-jevati maksimalno socijalno osjetljivu i nacionalno svjesnu odgovornost javnih funkcionara. U njoj je impliciran i sadràj

jugoslavenskih solidarizma, jer sada, prema saveznim ustavnim amandmanima, SRH nije neka nadnacionalna tvorba ili vi{i dràvni interes, nego je rezultanta maksi-malno odgovorne i dogovorne, dakle rav-nopravne i solidarne zajedni~ke platformei akcije svih na{ih republika. U tako shva}enoj solidarnosti, jugoslavenska zajednica cje-lina je koordiniranih ravnopravnih nacio-nalnih interesa na{ih republika u onome {to ih dru{tveno-ekonomski i ustavno-politi~ki sudbinski povezuje u socijalisti~ko zajedni{tvo.

10 BEHAR 76-77


Poseban amandman za odgovornosti javnih djelatnikaNacrt amandmana za Ustav SRH pri-

goda je da se potakne pitanje odgovornosti javnih funkcionara, iz aspekta reformnih intencija, institucija i posljedica. Naàlost, nacrt o tomu ni{ta negovori, {to o~ito do-kazuje da na{i ustavotvorci nisu na to bili posebno osjetljivi. A ipak se, s obzirom na sloènost suvremenog samoupravlja~kog razvoja i mnoge promjene u na{em nacio-nalnom ìvotu, name}u neka pitanja, {to tangiraju upravo to pitanje.

Prije svega, iako opstoje odgovaraju}e norme u vaè}em Ustavu bilo bi od izuzetnog, principijelno demokratskog zna~enja da se u Nacrtu predloì poseban amandman posve}en isklju~ivo odgovornosti javnih funkcionara. On ne bi smio biti opetovanje pozitivnih normi, nego njihova formulacija, korelativna s na{im vlastitim, nacionalno-hrvatskim uvjetima, iskustvima i htijenjima.

Potrebno je, nadalje, uzeti u obzir nu`nost pro{irenja kruga javnih subjekata, naro~ito kada se ima u vidu samoupravlja~ki demo-kratizam s njegovom {irinom, pa i patos koji ga prati. A istodobno s tim povezati i potre-bu da se statuiraju odredbe o odgovornosti onih javnih funkcionara koji su u vaè}em Ustavu SRH jednostavno izostavljeni.

Ne manje je va`no principijelno utvr-diti i druge oblike odgovornosti javnih funkcionara, posebno: krivi~ne, gra|anske i disciplinske, preko ~ega dosada{nji usta-vi u nas suvi{e olako prelaze; a kada ih pak predvi|aju, onda ih ograni~avaju samo na jedan uì krug.

Bilo bi svakako veoma potrebno da se preciznije odredi i sam princip javnosti rada. Do sada je ta javnost suvi{e bila dràvotvorna ili, to~nije re~eno, zatvarala se u dràvne okvire. Ne{to o temeljnom zna~enju javnog mnijenja za demokratski sustav u nas, o njegovoj osnovi, instrumen-tima, ustavnom zna~enju, te primjeni, s obzirom na odgovornost javnih funkciona-ra, bilo bi vi{e nego poèljno u jednom procesu sveop}e demokratizacije dru{tva.

Jasno je samo po sebi da se odgovor-nost javnih funkcionara mora povezati za sustav njihovih prava i du`nosti. Mnogo toga od njih je, istina, ve} regulirano. Ali mnogo toga i nije, jer je u me|uvremenu, od 1963. godine, u narodnom ivotu do{lo do promjena, pa i temeljitih, i u prakti~nom, i u funkcionalnom i u svjesnom pogledu. Preciziranje tih prava i du`nosti, kao i njihovo pro{irivanje stvar je neposredne potrebe i demokratske prakse, a i princi-pijelne povezanosti za ustavni kompleks odgovornosti.

Prilog djelotvornosti pravnog sustava

Ne podcjenjuju}i nimalo ni zna~enje, ni doseg, ni potrebu izvanpravne politi~ke od-govornosti, s obzirom na mehanizam na{eg javnog ìvota i njegovo ustrojstvo, ustavno-pravno, principijelno utvr|ivanje odgovorno-sti javnih funkcionara, kao i kasnija konkret-nija razrada, bitan je prilog snazi, autoritetu i djelotvornosti pravnog sustava javne odgo-vornosti funkcionara. A bez ovoga je demo-kratski karakter na{eg dru{tveno-politi~kog sustava na~elno i prakti~no doveden u pitanje. Naravno, dobro znamo da stvar nije samo u pravnim odredbama, nego i u njihovoj realno-prakti~noj provedbi. Ali podizanje konkretnih odredaba o odgovornosti javnih funkcionara na razinu ustavnih na~ela na{eg samouprav-lja~kog sustava snaì demokratsku svijest i volju gra|ana, institucija i javnosti i prilog je provedbenoj politici odgovornosti. Tako bi se birokratizam, otjelovljen u autoritarnoj li~nosti javnog funkcionara, tjerao iz jo{ jednog svog ugodnog uto~i{ta na svjetlo javne odgovor-nosti i u konfrontaciju s demokratskim inte-resom na{e nacionalne javnosti i zajednice, {to ju zahtijeva i pokre}e.

(Hrvatski tjednik br. 25/8.listopada 1971, str.3.)

Op}e odrednice Islama

Svakako da je, ve} na prvi pogled, uo~ljivo da Islam predstavlja veoma sloèni i osebujan splet raznovrsnih aspekata, tvor-

KLASI^NA Nerkez Smailagi}: Teologija, fi lozofi ja, znanost

Ova knjiga je prvi poku{aj u onda{njoj Jugoslaviji, pa i {ire, da se klasi~na kultura Islama prikaè na pregledan, cjelovit, svestran i dokumentiran na~in. U njoj su sistematski sabrane i izloène glavne ideje, teorije, ustanove i rezultati {to su ih one proizvele na planu teologije, fi lozofi je i znanosti.

Stoga }e se suvremeni ~itatelj, kako onaj koji pripada muslimanskom kulturnom krugu, tako i svaki drugi, mo}i upoznati s temeljnim i vrijednim dostignu}ima, inte-resima i pogledima klasi~nog islama na Boga, svijet, ivot i ~ovjeka. To je jedinstvena prilika da se u sistematiziranom obliku doìvi i spozna jedna velika kultura kojoj su-vremeni svijet toliko duguje i na ~ijim osnovama su izrasli i danas ìve toliki narodi.

U uvodnim poglavljima dani su popratni i nu`ni komentari koji omogu}uju da se sadràjno shvate i poveù hrestomatijski izabrane i prikazane stranice najboljih suvre-menih islamologa svijeta o razli~itim aspektima kulturne povijesti klasi~nog islama.

bi i ostvarenja; da ga je veoma te{ko po-dvesti samo pod jedan imenitelj koji bi bio u stanju izraziti, makar i saèto, sva njego-va o~itovanja, kao i unutra{nje mogu}nosti i intencije. Zato kratke signature, kao {to

je ~isto teologijska, unutar samog Islama, da je Zadnja objava ili da je, kako se to dosta rano iskazalo u kr{}anskim redovima, samo nova kr{}anska hereza odnosno da je, prema srednjovjekovnim piscima, ara-bizirani judaizam, ~ak kada bi bile defi ni-tivne odrednice, ne predo~avaju, najmanje dana{njem ~itatelju, svu puno}u i svojevr-snost Islama kao kulturnog sistema.

Da bi se dali neki okviri koji obuhva}aju bar fundamentalno u islamskom kulturno-historijskom kompleksu, ~ini se da je tomu najprimjerenija Goiteinova ~etvero~lana dioba:

• Islam kao oblik arapske samokonsti-tucije;

• Islam kao nova monoteisti~ka reli-gija;

• Islam kao nova politi~ka zajednica, te, napokon,

• Islam kao osebujna civilizacija.

11BEHAR 76-77

�

KULTURA ISLAMA, KNJIGA I.Islam se pojavljuje na izrazito i potpu-

no arapskom tlu i, prirodno, upija iz njega mnoge elemente njegove realne historije, kao i njegove kulture.

Jedan dosta rasprostranjen narod, razdijeljen na mnoge plemenske centre i podloàn mnogim lokalnim interesima, veoma se brzo, uslijed razvoja Islama, sabire u novo politi~ko i duhovno zajedni{tvo koje od Arapa stvara epohalno-historijski zna~ajan i tvora~ki faktor.

U jednom se, od samog po~etka, slaù svi, i muslimanski i nemusli manski pisci, da je Islam startao u historiji kao nova, velika, monotei sti~ka religija sa dubokom namjerom, tako|er od po~etka, da bude duhovna i moralna revolucija ìvota i ~ovjeka.

Nikada nijedna religiozna misija nije mogla ostati samo na svojim duhovnim i transcendentnim visinama. I Islamu je su|eno ìvjeti i pro}i svoj dramatski kori-dor svjetovnosti. Islam se, po svome vla-stitom libido dominandi, veoma brzo i smi{ljeno organizira u politi~ko zajed ni{tvo i, time, podlijeè svim kapricima i implika-cijama {to ih Ragione di Stato nosi u sebi i proizvodi; u jednu imperijalnu, dràvnu tvorbu, {to se ne izraàva samo u terito-rijalnim postignu}ima i ustavno-organiza-cionim izradama, nego i u jednoj politi~koj ideologiji duboko proètoj islamskim prin-cipom i svrhom.

Napokon, sva ta vjerska i politi~ka ekspanzija sili Islam da se gotovo neosjet-no a neizbje`no, i po realno-historijskim i po idejno-duhovnim zakonitostima, ne svede samo na iskaze i djela svog monoteisti~kog religioznog uvjerenja. Na njegovim plodnim i fermentnim principima, on se, u ne dugom razdoblju, konstituira u grandioznu civilizaciju, ~iji sjaj ni do danas nije izblijedio, a koja se ravnopravno svr-stava pored najve}ih civilizacija svijeta; u ~udesan i originalan sistem ideja, djela, vrjednota, mnogolik a jedinstven, {to zahva}a sve strane ~ovje kova dru{tvena i individualna ìvota u jednoj duhovnoj prospektivi.

Tako se, izgleda, Islam moè svrstati pod ove ~etiri op}e odred nice, {to svoj profil dobivaju upravo u njegovom

klasi~nom razdoblju, a {to se - mutatis mutandis - mogu protegnuti i na kasnija stolje}a. ¢Str.17-18. £

Islam – nova svjetska civilizacijaIslamska civilizacija konstituira se na

temeljima onih bitnih rezultata, ustanova i ideja koje su bile stvorene u prvotnome Islamu. Religija, s jedne strane, i zajednica, s druge strane, dva su njena strukturalna i

tvora~ka elementa. Ali u svome dugom i plodnom razvoju, naro~ito zahvaljuju}i mije{anju naroda i civilizacija, kao i ekspan-zivnom poletu i duhu elaboracije, ra|aju se i oblikuju novi njeni elementi, kao {to su obi~aji i umjetni~ka djela, znanstveni inte-resi i fi lozofska refl eksija, pona{anja i di-plomacija, zakoni i institucije.

Sporovi oko naziva ove goleme civili-zacije unekoliko ukazuju na probleme njena potpunog ili ta~nog odre|enja. Pr-

12 BEHAR 76-77


votno opredjeljenje za naziv “arapska ci-vilizacija” uzima lingvisti~ki fenomen za kriterij razgrani~enja. A onda se s pravom postavlja pitanje: iako napisana na ovom velikom jeziku, mnoga djela, {to odlu~uju}e utje~u na oblik i duh ove civilizacije, na-stala su iz pera nearapskog elementa, pa su, suglasno tomu, izraz i drugih kultura, okupljenih oko islamske ideje. I sam, ve} uobi~ajeni, naziv: “islamska civilizacija” nije sasvim adekvatan, jer ona okuplja, istina prera|ena, u~enja koja, izvorno, ne pripadaju Islamu, a neka mu ~ak, svojim duhom, i proturije~e. Dostatan primjer je fi lozofi ja {to su ju sami tada{nji muslima-ni nazivali “znanost starih”, a da se ne govori o prevodiocima, {to su, istodobno, zna se, bili i interpretatori. Pa ipak, ~inje-nica da se sva ona stvaraju pod temeljnom inspiracijom Islama omogu}ava da ih oku-pimo pod ovaj ve} prihva}eni pojam – “islamska civilizacija”.

Ako je i{ta te{ko i nepovoljno, onda je to periodizacija historije. Za prvu etapu {to se op}enito karakterizira kolonizacijom i konsolidacijom (620-850. n.e.), ne bi bilo velike dvojbe. Druga etapa {to seè do mongolske provale (1258. n.e.) ve} je znat-no u pitanju, a pogotovo tre}a, nazvana periodom nacionalnih kultura, {to se okon~ava sa 1850. godinom n.e.

U svakom slu~aju, islamska civilizacija klasi~nog razdoblja u svojim bitnim dopri-nosima i tvorbama, stvara se do kraja XIV stolje}a. Istina je da je razdoblje do 850. godine n.e. bilo u znaku vjerske i vojne ekspanzije, te da je religiozna vjerodostoj-nost apsolutno apsorbirala glavne stvarala~ke snage. To je razdoblje u kojem se ustaljuje kur’anska verzija, razgrani~ava sa otpad-nicima, okuplja hadis i u~vr{}uju temelji religioznog pravovjerja.

Naravno, da to ne zna~i da se uop}e ni{ta drugo ne ~ini. Bilo bi to apsurdno re}i za vrijeme u kojem se udaraju temelji dràvnosti, vojne organizacije, poreskog sistema, islamske arhitekture i poezije. Ali je reli-giozna ekspanzija i konsolidacija temeljni pravac razvoja i potpuno ovladava naporima, duhom i htijenjima ovog vremena.

Prvi halifi jo{ su duboko u arapskom tra-dicionalizmu. Sudar sa starim civilizacijama silno oboga}uje islamsku kulturu, ali ju prisi-ljava proèti se starim tradicijama i u}i u sinkretisti~ke spojeve. U procesu tog me|upro imanja, Islam se izraàva originalno, u svojoj duhovnoj perspektivi, pomagan upra-vom {to je kulturno-tvora~ki nastrojena.

Prvi rezultati se uskoro pojavljuju: ra|a se islamski grad, specifi ~no strukturirana i osmi{ljena cjelina. U njoj, istina, bar za po~etak, prevladava vojno-administrativni aspekt, ali se uz to stvaraju prvi te melji ka-snijeg grandioznog djela. Na prvom mjestu cvate gra|evinarstvo i arhitektura, arhitektu-ra dàmija posebice, u Kairuanu, Fustatu, Jeruzalemu, Medini, Basri i Kufi , a ispred svih u Damasku. Sigurno, jo{ su sna`ni sinkretisti~ki elementi: posu|uju se likovni elementi Bizanta i Perzije, kao i lokalni ele-menti u izradi drveta, mozaika arkada itd. Dekoracija, biljna ili epigrafi ~ka, geometrijska ili arhitekturalna, najavljuje islamsku alergiju spram tema ìve fi guracije koja lako moè posluìti za idolatriju. Uz velebne dàmije, grade se sjajne pala~e koje se zidaju ne samo u gradu, nego i oko prijestolnice.

Arapi se name}u starim kulturama svojom poezijom, {to je pone{to arhaizant-na, ali prefi njenog izraza i duboke }utilno-sti. Uskoro se ra|a i galantna poezija, u kojoj prevladavaju teme ushita i uìtka, kao i uzvi{ena uloga ène.

Zahvaljuju}i centralizaciji uprave i uvo|enju arapskog jezika kao slu`benog, stvorene su pretpostavke za okupljanje mase dokumenata, koja }e posluìti za razvoj velikih grana islamske znanosti: kur’anske egzegeze, hadisa, historije, leksikografi je, gramatike, poezije.

Drugo razdoblje do mongolske prova-le u XIII. st. karakteriziraju tri osnovne crte: ekonomsko-komercijalni napredak, izgradnja dràvnog ustrojstva i susret sa helenisti~kom kulturom.

Ono {to cijelom ovom razdoblju daje ton i pokre}e ga u svim njegovim aspektima,i djelima je silan razmah trgovine, koja, prakti~ki, povezuje sav svijet. To je jedna komercijalna civilizacija u pravom smislu. Nje na povezanost, {arolikost, duhovni obzori, ure|enost i mobilnost dovode u vezu sve civilizirane narode i time omogu}avaju puni promet ljudi, dobara, sredstava, ideja, iskustava.

Njena je posljedica silan razvitak, ~ak prava poplava gradova, {to se, po uzoru na Bagdad, {ire po cijelom carstvu: u Siriji, Mezopota miji, Egiptu, [panjolskoj, Siciliji, Sjevernoj Africi kao i po podru~jima turk-menskih plemena. ûdesna je to ogrlica naselja: gradovi na velikim mezopotamskim rijekama, gradovi-oaze karavanskih puteva sredi{nje Azije, manufakturski gradovi Susije ili egipatske delte, pristani{ni gra-dovi Sredozemlja ili Perzijskog zaljeva.

Uz takav materijalni i graditeljski pro-speritet prirodno je da umjetnost dobija nezapam}en polet.

Dàmije i pala~e i dalje dominiraju arhi-tektonskim pejzaòm Islama. Ali se sada, postupno, potiskuje sirijska tradicija, a iva i plodna [panjolska otvara prostor prodoru perzijskih i mezopotamijskih utjecaja.

Islam se, kroz stolje}a, svikava crpjeti motive i tehnike iz samoga sebe, oslobo|en tu|ih utjecaja. Dekoracija je sve vi{e autenti~na; arabeska se gotovo poistovje}uje sa Islamom; naveliko se uljep{ava mozaikom, bjeloko{}u, dragim kamenjem, prekrasnim tkanjima.

Dràvno ustrojstvo izgra|uje se na minuciozan na~in pod Abbasidima uz djelomi~no preuzimanje iskustava i usta-nova propalih, davnih dràva. To je period u kojem se dvor pretvara u pompozni prizor i skup svih ~asnika okupljenih oko vladara: vezira, komornika, redarstvenog upravitelja, glavnog zapovjednika, velikog kadije, ìdovskog egzilarha i nestorijanskog kato-lika, te mase prin~eva, milosnica, ofi cira garde, slugu, umjetnika i dvorskih luda.

Uprava se drì pod ravnanjem vezira, funkcije {to okuplja u sebi vojnu, upravnu i politi~ku nadle`nost, diwan se razlikuje pre-ma dobima i vladarima, a najva`niji su, da ka-ko, diwani zemlji{nog poreza, riznice, vojske i dvorske kancelarije. Provincijska uprava veè se za sredi{nju, u obje svoje najva`nije funkcije - vojska i civilno-fi nancijska vlast.

Pored uprave smje{ta se sudstvo i in-stitucija kadije, ~uvara Zakona. On se uspo-stavlja na raznim razinama, sredi{njoj ili provincijskim, u svojstvu savjetnika vlasti za pitanja pravosu|a. Naro~ito je bilo zna~ajno stvaranje poloàja vrhovnog kadije u samoj prijestolnici, koji je imenovao i opozivao sve kadije, a ovisio je direktno od vezira i vladara.

Posebno su se, odozdo do gore, raspo-redile kancelarije {to su sluìle kao pokreta~i i oslonci cjelokupne ma{inerije. Glavna fi gura u njima je katib ili redaktor u pravom smislu, zaduèn da na korektnom i po mogu}nosti elegantnom arapskom jeziku prepi{e svaki slu`beni akt.

Drugo razdoblje plodotvornije je i vi-talnije i u duhovnom pogledu, jer se Islam kao nova i, u mnogome, jednostavna duho-vna cjelina susre}e i su~eljava sa heleniz-mom, njegovom sloènom i golemom fi -lozofi jskom ba{tinom. Svakako da je bitan ~inilac prijemljivosti Islama za druge kul-ture, {to }e se osobito pokazati u ovom

13BEHAR 76-77

vremenu, bilo Muhammedovo uvjerenje da je on jedan iako zadnji od Poslanika, da je jedan Bog poslao i drugim narodima svoj nauk, ali da su ga oni zaturili i iznevjerili, da je njegova misija kona~no ukazala na tu pravu istinu-vodilju.

Ali tomu treba dodati i teritorijalni faktor. Osvojene zemlje su pravo ari{te helenisti~kog studija. Zna se snaga i utjecaj Aleksandrije i njenih u~enjaka: Euklida i Herona, Eratoste-na, Ptolemeja i Plotina. Istina, Aleksandrijska {kola u doba arapske ekspanzije ve} dugo ne djeluje. Ali je, ipak, tradicija u~enja i dalje rajonirala na cijelom tom prostoru, a osobito u Siriji, Mezopotamiji i Perziji, zemljama {to su ih zauzeli Arapi.

Ne treba zanemariti ni teologijske aspekte problema. U ovim zemljama Islam, koji je prvotno jedan dosta jednostavan sistem, nailazi na mo}ne protivnike: sloèni i rafi nirani misaoni sistem kr{}anstva, fi -lozofi jski racionalizam koji potpuno negi-ra Bo`ju objavu, a tako|er iranski dualizam, koji je ~esto isprepleten sa gnosti~kim elementima. Osim toga, u samom Islamu se name}u i pokre}u pitanja {to znatno nadilaze njegov prvobitni jednostavni nauk: o odnosu Boga i ~ovjeka, o slobodi volje i odgovornosti, o naravi objave, o nestvore-noj ili stvorenoj Rije~i, itd.

Jednako se po~inje krajem drugog stolje}a islamske ere javljati jedna misti~ka

reakcija kako na vjerski formalizam, {to, svojom pedanterijom, onemogu}uje pravi religiozni ivot, tako i na snaàn materijal-ni poriv, {to je muslimane zahvatio nakon osvajanja bogatih isto~nih zemalja.

Muslimanski mislioci nastojali su uùrbano i svim sredstvima odgovoriti na te izazove i poticaje. Jedna od nu`nih stvarala~kih mogu}nosti bila je gr~ka fi lo-zofi ja, metafi zika, logika i dijalektika prije svega, na ~iji studij su se svojski dale cije-le generacije pisaca i u~enjaka.

Golemi korpus helenisti~ke kulture nije se uklopio u cjelini u novu civilizaciju i njene duhovne potrebe. Homer i Sofokle, Safo i Tukidid - gr~ka epika, tragedija, lirika i historija nisu ni{ta zna~ili Arapima. Zna-nost, me|utim, bila je odu{evljeno prihva}ena i kori{tena: medicina i farmako-logija, botanika i zoologija, mineralogija i meteorologija, matematika, mehanika i astronomija, glazba i optika i, prije svega, fi lozofi ja. Danas se ve} zna da to nije bilo golo opona{anje, nego snaàn intelektual-ni val, koji je arapsku kulturu uzdigao na same vrhunce tada{njeg svijeta. ôvjeku helenisti~ke kulture mora se priznati, kao zna~ajke; istraìva~ki duh, dar promatranja, njegovo nastojanje za skladnim cjelovitim pogledom na svijet i njegovo rafi nirano urbano vladanje. Pa ipak su muslimanski u~enjaci, u mnogim podru~jima, nadma{ili

svoje u~itelje, medicini i astronomiji, ma-tematici i geografi ji, umjetnosti i literaturi, komparativnom studiju religije i mistici. Doba je to ne samo velikog i svestranog stvarala{tva na cijelom prostoru od Kine do Atlantika i turkmenskih stepa do Indije, nego i potpunog trijumfa duha tolerancije, uzoritog za mnoga stolje}a kasnije.

Me|utim, od XIII. pa do kraja XV. stolje}a na{e ere dosta brzo nestaje kako taj duh tolerancije, tako i tragala~ki polet. U osnovi toga procesa dekadencije klasi~nog razdoblja razni su sustjecajni momenti: prevlast stranog vojni~kog elementa, rastu-ranje srednje klase i zamjena slobodne tr-govinske ekonomije strogofeudalnim redom, te narasla institucionalizacija sve}enstva, {to ju sama dràva odlu~no zagovara.

Promatra li se Islam do ovog preobrata u svim svojim aspektima i djelima, na {irokom rasponu od teologije do kaligrafi je, o~ito je da on predstavlja i tvori jednu raznoliku a opet jedinstvenu civilizaciju {to se karakte-rizira: jedinstvenom duhovnom perspek-tivom defi niranom u kalamu; jedinstveno orijentiranom etikom, {to se, u strogoj povezanosti sa vjerskim u~enjem, struktural-no ugraùju u socijalnu i svakida{nju zbilju ~ovjeka: jedinstvenim stilom ìvota, i to uzetog u cjelini, od ishrane do odgojnog si-stema. ¢Iz knjige Klasi~na kultura Islama, I, Zagreb, 1973, str. 27-31£

Dr. Nerkez Smailagi} u privatnom dru{tvu

14 BEHAR 76-77


zam. Naravno da se ne smije zaboraviti sociolo{ka osnova cijelog procesa, a to je narastanje dinasti~ke mo}i vladara, uz koju ide i izrastanje jedne «srednje klase», s obzi-rom na tako zna~ajni udio trgovine u cjelini ove civilizacije.

Recepcija helenisti~ke kulture nije bila jednolinijska i nekriti~ka. Dostatno je ukazati na arapsko-islamsku selekciju. Epika, tragedija, lirika i klasi~na historija potpuno su zanema-reni, jer Arapi ne prihva}aju poganske bogove, kao ni stil gr~kog dru{tvenog ìvota.

Me|utim, znanost je predmet studija i na tom planu u~enici nadma{uju u~itelje. Arapi predo~avaju silna znanja u medicini, farma-ciji, botanici, zoologiji, mineralogiji, meteo-rologiji, matematici, astronomiji, fi zici, fi lo-zofi ji (logika, dijalektika, metafi zika, etika). Helenizam, ali stopljen s lokalnim tradicija-ma, osje}a se i u arhitekturi, gra|evinarstvu, umjetnosti, pravu i upravi. i zato je mo`da, najbliì defi niciji kulture toga razdoblja Be-cker koji je smatra helenizmom – naravno, islamiziranim helenizmom. Pa ipak je i to suvi{e na izvanjskom planu, budu}i da se duh jedne kulture nikada ne moè prenijeti u drugu. Klasi~na epoha je dokaz autenti~nosti islamske kulture, po onom njenom temeljnom jezgru koji ju ~ini originalnom tvorbom svjetske historije i svjetske kulture, i tu ocje-nu ne mogu promi jeni t i n ikakva me|uproìmanja kulturnih utjecaja.

S tim u vezi, name}e se potreba da se precizira ta izvorna struktura islamske kultu-

Klasi~ni Islam moè se, opravdano sma-trati, onom jezgrom koja je kristalizacija njegovih temeljnih duhovnih i historijskih realizacija. Da je to tako, dokazuje jo{ i danas, teologija, fi lozofi ja, sufi zam, pravo, literatu-ra i umjetnost.

Zato je tema o Islamu i njegovom kultur-nom utjecaju neodvojivo od zna~enja i u~inaka klasi~nog razdoblja i njegove kulture. A da se i ne govori o jednostavnoj i provjerljivoj ~injenici da je Islam ìva religija i kultura koja se, i u svojoj slavi i u svojoj drami, sna`no i osjetljivo doìvljava u duhu suvremenog muslimana.

Op}enito se moè sloìti s onim piscima koji islam odre|uju posreduju}om civiliza-cijom – pod uvjetom da se pri tome misli na klasi~no njegovo razdoblje. Tada se on zaista, povijesno i kulturno, smje{ta na prostoru izme|u Antike i Renesanse. Bio je, dakle, historijski nasljednik stare gr~ke kulture, ne{to razvodnjene u helenizmu, koju preuzima, prera|uje i prenosi Europi kasnog Srednjeg vijeka i time omogu}uje renesansu njene kulture, a i povijesti.

Ali Islam ne posreduje samo u vreme-nu, nego i u karakteru kulture, budu}i da je situiran izme|u svjetovne kulture kasnog rimskog razdoblja i potpuno klerikalne kulture europskog Srednjeg vijeka; a jed-nako i u prostoru, jer se, svojim jezgrom, nalazi na razme|u Europe i Afrike, odnosno Azije, tako da, po prvi puta, povezuje sve strane staroga svijeta.

Nerkez Smailagi} KLASI^NA KULTURA ISLAMA, II. KNJIGA

Zajednica, dràva, pravo, literatura, umjetnost

KLASI^NI ISLAM I NJEGOVO KULTURNO ZNAÊNJEIslam je ìva religija i kultura koja se, i u

svojoj slavi i u svojoj drami, sna`no i osjetljivo doìvljava u duhu suvremenog muslimana.

Islam je historijski nasljednik stare gr~ke kulture, ne{to razvodnjene u helenizmu, koju preuzima, prera|uje i prenosi Europi kasnog Srednjeg vijeka i time omogu}uje renesansu njene kulture, a i povijesti.

Na prostoru gdje je ivjelo pet razli~itih religija, islamski Poslanik, upravo genijal-no, propovijeda kontinuitet Bo`je objave

Duh jedne kulture nikada ne moè prenijeti u drugu. Klasi~na epoha je dokaz autenti~nosti islamske kulture, po onom njenom temeljnom jezgru koji ju ~ini originalnom tvorbom svjetske historije i svjetske kulture, i tu ocjenu ne na objek-tivna ocjena klasi~nog Islama, valja ista}i da on nudi ne toliko nova pitanja (ona su oduvijek postojala), nego nova rje{enja

Knjiga II, Klasi~na kultura Islama . Prezentira temeljne ideje i ustanove islamske zajednice, politi~ku fi lozofi ju islama i teoriju halifata, osnove islamskog prava i njegove glavne institute, pregled arapske i perzijske literature, te prikaz svih zna~ajnih grana i postignu}a islamske umjetnosti.

U hrestomati jskom dijelu predo~eni su tek stavovi najve}ih umova islamskoga svijeta na Istoku i na Zapadu, a uvodni komentari postavljeni su tako da osmi{ljavaju odabrane segment, te da daju cjelo-vito-zaklju~ni pogled na klasi~nu kulturu Islama.

Postoje osobeni poticaji koji su omogu}ili da se klasi~ni Islam konstituira u takvoj funkciji. Na prvom mjestu je to njegov univerzalisti~ki karakter koji je bio utemeljen ve} od Muhammeda. Na prostoru gdje je ìvjelo pet razli~itih religija, islamski Posla-nik, upravo genijalno, propovijeda kontinui-tet Bo`je objave. On se svrstava u red pretho-dnih poslanika, jer mu je polazna to~ka da je Bo`ja objava jedna, da je Kur’an samo kona~na i, time, dovr{ena njena forma.

Ali, osim njegova temeljnog karaktera, Islam se upravo u tome svome fermentnom i kristalizacionom razdoblju, formira u specifi ~nim uvjetima On po~inje svoj razvoj u zemljama koje su, ~ak ako se izolira samo njegov semitski segment, kolijevke velikih religioznih sistema i velikih civilizacija; gdje su, dakle, duhovna stremljenja, i pored i{~ezavanja helenizma, bila veoma sna`na, trajna i o~ita. Sam Islam je imao unutra{nje potrebe da se izgra|uje u jednu sloèniju cjelinu, jer je, naspram njega, stajalo vi{e, dosta rafi niranih principa znanja i metoda koje je trebalo nadma{iti i potisnuti. I misti-cizam, taj tako zna~ajni faktor islamske kul-ture, daje svoj doprinos njenoj posredni~koj funkciji. On se javlja reakcijom na formalisti~ka pretjerivanja u razvoju Islama, te sna`no afi rmira subjektivno osvjedo~enje vjernika. U tom pogledu mu je najvi{e teo-rijske gra|e, izuzmemo li sada autenti~ne iranski-hinduske osnove, pribavljala gr~ka helenisti~ka misao, a poglavito neoplatoni-

15BEHAR 76-77

�

re, kako se ona upravo razradila i utvrdila u klasi~nom razdoblju. Pogotovu zbog toga {to Islam, kao i drugi religiozni idejni komplek-si, ima za posljedicu promjenu kulturnog sistema u cjelini. On se stoga, naspram arap-skog poganstva, javlja s tri temeljna preobra-ta. Na prvom mjestu, on ìvotu postavlja transcendentnu perspektivu, te se on time relativizira, on je u funkciji jedne vi{e reali-zacije. S tim je povezano odsudno zna~enje svakog pojedinog pona{anja, {to opstanak ne ~ini, sada, nizom manje-vi{e nepovezanih epizoda. S novom vizijom i uvjerenjem postiè ne samo moralna individuacija, nego se pro{iruje pojam egzistencije: ona je jedin-stvo ovostrane i onostrane sudbine ~ovjeka. Napokon, Islam je afirmirao i zna~enje zajednice, premda je on vi{e drào do osob-ne nego do kolektivne odgovornosti. To je dru{tvu otvorilo novu perspektivu, budu}i da se ono, sada, konstituira ne kao kratkotrajna i labilna federacija plemena ili uop}e me|u sobom nevezanih grupa, nego kao ~vrsto i kohezivno moralno-idejno jedinstvo svjetskih razmjera.

Sve tri promjene – a bile su temeljne i dalekose`ne – podrazumijevale su tri neobi~no zna~ajna pitanja:

1) [to je ispravan ìvot?2) [to je ispravno mi{ljenje?3) [to je ispravna zajednica?Odgovor na prvo pitanje je pretpostavljao

da se moralna vrijednost ìvota uzdigne na vi{i nivo, nego {to ga je omogu}avala pogan-ska obi~ajnost, jer je smisao ìvota doveden u izravnu vezu sa Stvoriteljem, kao principom i svrhom svega.

S drugim pitanjem je neobi~no pro{iren duhovni horizont muslimana. Ispravno shva}anje ~ovjekove uloge i mjesta za njega je od presudne va`nosti, a ono podrazumije-va cijelu jednu metafi ziku, bez koje nema Islama na duhovnom planu. [to se ti~e zaje-dnice, Islam ju je postavio ne kao problem vlasti ove ili one grupe, nego kao oblik u kojem se treba osigurati spas ~ovjeka i svije-ta op}enito, {to zajednici, dru{tvu i dràvi, daje moralno zna~enje.

Da bi se mogla dati jedna objektivna ocjena klasi~nog Islama, valja ista}i da on nudi ne toliko nova pitanja (ona su oduvijek postojala), nego nova rje{enja. Nova kultu-ra je tematizirala odgoj ~ovjeka. Ranije je bilo dovoljno za korisna ~lana zajednice da se pripravi na tjelesnom, vojni~kom i, do-nekle, pjesni~kom planu. A sada je temelj odgoja znanje; znanje o zakonu i, ~ak, me-todi, {to neizbje`no muslimanu pridaje misionarsku zada}u. Transcendentna per-spektiva ozbiljenja ivota uzrokuje relativ-

nu va`nost ljudskog djelovanja koja se jo{ poja~ava principom Bo`je apsolutne volje. To, sigurno, i zajednicu, a vlast u njoj pose-bice, tako|er umanjuje, jer je ona, prvo, u funkciji Svrhe i, drugo, njeno mjerilo je izvan ili bolje re~eno, iznad nje.

Sve to, dakako, veoma dalekose`no utje~e na kulturnom planu. Posljedice su gotovo o~ite. Islam je ili uspostavio potpuno nove du`nosti ili, pak, stare bitno promijenio, a i jedinki osigurao nova prava. Uz izglede na spas, musliman je okruèn pona{anjem {to je nerazdvojno vezano za cijeli jedan sistem propisa i obaveza. A ovaj mu je mijenjao i organizirao svakodnevni ivot: molitva, post, had`, porez, igra, ishrana, odgoj, pona{anje, brak, vojska, itd. Jasno je da je tome u osno-vu da je islamska kultura izraz novog vred-novanja sveg do ivljenog, kako na unutra{njem tako i na izvanjskom planu. Samopromatranje je otkrilo {iroko podru~je du{evnog iskustva. Ono je zna~ilo novo otkri}e sebe, time {to se uz to veù golema kozmopolitska prava, time {to se osiguravaju klju~evi za ulaz u onaj ìvot, time se omogu}uje i jam~i sveobuhvat-ni i raznovrsni doìvljaj u jednom bogatijem i smisaonijem ìvotu. Tako se na suptilan i uzvi{en na~in, dala naknada za bolni raskid s ranijim stanjem, za romanti~ki osje}aj gu-bitka zavi~aja, pa ~ak i za neke realne gubitke slobode {to se nepovratno mora otpisati. Islam je, ukratko, preobra}enim ljudima pruào ne samo spas, on im je tek dao du{u koja taj spas osmi{ljava i omogu}uje.

Sve je to pridonijelo da se dru{tvu, na {irokom planu, postupno doìvi fundamen-talno zna~enje islamske revolucije. Relativno laka njena pobjeda, kao i neobi~no brza njena ekspanzija nisu samo posljedica slabo-sti arapskog poganstva i drugih orijentalnih religioznih sistema. Ono {to je, ~ini se, najvi{e pripomoglo njenom trijumfu bija{e ~injenica da se u svijesti {irokog kruga ljudi moralna i duhovna nadmo} ~ovjeka identifi cirala tada s islamskim sistemom vrednota.

Taj sistem vrednota bio je zatvoren i veoma sna`no unutra{nje povezan. Takav, on je dao potpunu sigurnost egzistenciji, poni{tio je apsolutni i slijepi utjecaj staroarapske Sudbine, jer je Islam bio konkretna {ansa spasa od nemilosrdnih nepoznatih sila.

Naravno da je zatvorenost sistema ograni~ila znanstvene mogu}nosti kojima je perspektiva tuma~enje opstoje}eg, a ne otkri}e nepoznatih zakona i pojava. Pa ip0ak je to dalo znanosti neuobi~ajenu utjecajnost koja se o~itovala u ~udesnoj {irini interesa islamskog dru{tva za njene rezultate, kakav nije znao ni gr~ki svijet. A jednasko je umjet-nost, u svim svojim aspektima, postala op}e

traèna i potrebita, jer je izraàvala duboku radost ìvljenja, nadu i sre}u, koja se korije-ni u metafi zi~kom doìvljaju Boga i Njegova djela, u jasno}i, izvjesnosti i konkretnosti stjecanja vje~itog spasa, znalenja ostvarenja ~ovjeka.

Klasi~ni Islam uspio je posti}i sintezu izme|u psiholo{ke potrebe za sigurno{}u i sre}om u ivotu i idejne solidnosti koja real-nosti daje zna~enje. Za ovu idejnu kompo-nentu bio je zna~ajan susret sa helenisti~kom kulturom. I to ne u smislu da bi ona islamu dala ne{to sadràjno, nego u smislu njegova boga}enja na planu tehnike mi{ljenja. Zna se da je kijas bio primijenjen, kada se osje-tila potreba da se za svo bogatstvo novo-razvijenog dru{tva pribavi sredstvo njegova svestrana reguliranja. Sa gr~kom logikom po~inje se koristiti silogizam – korak dalje u operacionalizaciji tuma~enja. S njim se omogu}uje apstrakcija, i to veoma sloèna i suptilna, koju hadis nije, zbog svoje dijalo{keili pripovjeda~ke naravi, mogao pruìti. Dakako da sada nema one dramatske napetosti, konkretnog zbivanja, ali se zato postiè visoka razina teolo{ko-filozofske konstrukcije koja podrazumijeva odaljivanje od historijski-slu~ajnog. U osnovi, Islam je gr~ku kulturu shvatio i prihvatio jedino kao jednu formalnu shemu reda ili, u najmanju ruku, on preuzima iz nje samo takve elemen-te metodi~ke naravi koji su mogli posluìti za izgradnju islamske sheme rada. Radi se, kratko re~eno, o racionalisti~koj komponen-ti koja, otada, postaje sastavni dio islamske kulture. Ve} je tada{njim suvremenicima bilo jasnije da je logi~ki o{trije defi niranje pro-blema i tema sna`no pridonijelo utjecaju i zna~enju emotivno-egzistencijalnih sadràja kur’anske objave. Ali se mora priznati da je takva racionalizacija odaljivala od onog ivog Islama ranijih razdoblja koji je s toliko konkretne uvjerljivosti, vitalnosti i uvida govorio o bitnim temama sudbine ljudske. Pa ipak, racionalisti~ka tendencija nikada nije mogla prevladati nad emotivno-egzistencijal-nom, iracionalnom supstancijom Islama koja se, prirodno, vezivala za tajnu nedose`nost i apsolutnost Boga, stvoritelja, Odreditelja i presuditelja. Drugim rije~ima, klasi~ni Islam, mada predstavlja najvi{i stupanj racionaliza-cije, ostao je vjeran prvotnoj tezi: ~ovjek nikad ne moè zamijeniti Boga u njegovom poloàju, zna~enju i djelu. U ovom razdoblju je samo silno unaprije|ena metodologija shva}anja i tuma~enja Islama u smislu potpune afi r-macije razuma kao instrumenta islamskog uvjerenja, za {to, uostalom, podr{ku i uput daje sam Kur’an i Hadis. Ali se tada, jo{ nisu ni naslutila proturje~ja koja }e se

16 BEHAR 76-77


neizbje`no morati o~itovati, kada se racionalisti~ka logika izvodi iz svoga kraja. U svakom slu~aju, Islam je kao kulturni sistem djelo klasi~nog razdoblja.

Koherencija tog sistema, njegova potpu-nost, utemeljenost na strogo jedinstvenom principu nisu poticali analiti~ku samoza-pitnost, a da se i ne govori o strukturalno- sadràjnom istraìvanju drugih kultura kao sredstva samorazumijevanja. Jer Apsolutno po~iva na samome sebi, Istina je dostatna sama sebe, a studij nesavr{enosti, nakon Zadnje i Kona~ne objave, izlazi izvan ne-posrednog interesa. Promjena je, prije, bila osvjetljavana na liniji odstupanja, a ne rijetko kao o~itovanje ljudske pogre{ke: Islam ne}e mijenjanje nego ostvarivanje apsolutne norme. Otad se, u svijesti, promje-na uvijek pojavljuje kao kriza.

Vjerojatno se na tome utemeljuje onaj krajnje revni interes Islama za povijest i njene snage ili, ta~nije, za povijesni uspjeh kao mjerilo vrijednosti Objave, Islam je zajednica kojoj je cilj da nalog Bo`je rije~i provede u zbiljski opstanak. Zato je ~lanstvo u ovoj zajednici aspekt osobnog vjerskog ispovijedanja. Ako je uop}e valjano i pri-mjereno praviti neku paralelu, onda bi se moglo re}i da je Kr{}anstvo stavljalo akcent vi{e na ispravno u~enje, a Islam –na ispra-vno pona{anje, jer dobar musliman nije onaj ~ija se vjera izraàva po zadanom uzoru ili pak onaj koji teoretizira vjersko u~enje, nego onaj ~ije se uvjerenje prevodi u prakti~ne ~ine, a oni su, zapravo, isto-vjetni s potvr|enim moralnim kodeksom.

Upravo je klasi~no razdoblje sna`no potvrdilo to zna~enje povijesnog ostvari-vanja Bo`je zapovijedi u zajednici. Veliki, ~vrsti, sveobuhvatni, stvarala~ki uspjeh Islama bio je, za svijest, uvjetovan istinom i veli~inom religiozne poruke. Stvaranje novog dru{tva, nove zajednice, vlasti i kulture samo je dokaz ispravnosti Bo`jeg plana, vrline islama. Mongolska provala bila je prva povijesna kriza, ali je Islam na nju odgovorio stvarala~ki –svojom srednjo-vjekovnom epohom. Njen najvi{i domet bio je misticizam koji je vi{e polagao na ~isto}u srca nego ispravnost djela. No on nije imao interesa za povijest. Bio je to prodor u subjektivnu unutra{njost koji je podgradio mnoga islamska postignu}a, ranije vi{e izvanjski podràvana mo}nom politi~kom vla{}u.

Ali Islam ni po svome karakteru, ni po svojoj namjeni nije se mogao zadovoljiti subjektivnom projekcijom mistika. On je, izvorno, ozbiljenje Bo`je poruke na planu univerzalne sudbine ~ovjeka. Koncepcija

njegove religije i kulture implicira povijest, koja nije kompenzacija, nego realizacija njegove svrhe i istine. To je, me|utim, nu`no upu}ivalo ne samo na konfrontaciju s drugim kulturama, nego i njihovo izu~avanje. Bez toga se moralo do}i u o{tru opreku s historijskom ulogom Islama koja je zadana u njegovom univerzalizmu.

Klasi~ni Islam nije uspio nadrasti ovu opreku. On je na jednoj strani, silno razvio islamski kulturni krug. Ali je on bio izveden kao zatvoreni sistem vrednota, principa i u tvorbi, te je zbog toga, uz svjesno zaposta-vljanje drugih kulturnih krugova, smanjivao univerzalisti~ku funkciju i {ansu Islama, po kojoj bi se na povijest moralo gledati kao na jedinstveno i povezano iskustvo ljudskog roda.

Veliki prilog konstituiranja Islama bio je u izgradnji konkretnog pojma umme kao svjetovno-duhovne zajednice. To, dakako, nije bilo bez konzekvencija: vjera je posta-la politi~ka vrednota ili politika je postala vjerska vrednota – s koje se strane proma-tra. Islamska misao se, stoga, na{la pred neobi~no va`nim zadatkom: kako pomiri-ti neizbje`nu hijerarhiju vlasti i op}u jed-nakost vjernika?

Kategorija halife pojavljuje se posreduju}om. On nije vladar u uobi~ajenom smislu, nego zastupnik Boga na zemlji koji je jedini suveren. Tako se autoritet i vlast poistovje}uju i otjelovljuju u halifi . Time je, istina, dana {iroka mogu}nost dinasti~ke samovolje pa i revolta. Ali je, istodobno, izgra|ena i protumjera: Kur’an kao apso-lutno mjerilo ispravnosti i propisane kva-litete vladara, bez kojih nema investiture. Ukratko, naspram regulativne ovlasti vla-dara – korektivna pozicija zajednice.

Klasi~ni Islam, o~ito, nije bio u stanju onemogu}iti razvojnu tendenciju ka apso-lutizmu vladara koja je potiskivala egalitaristi~ku narav prvotnog razdoblja. Ali je on, svjesnim afi rmiranjem korektiv-ne uloge zajednice sa~uvao taj {iroke ka-rakter ranog Islama. Tako se njegova kul-tura pokazuje realnom sintezom svjetov-ne mo}i Carstva i demokratske ideje Kur’ana. Ta sinteza, naravno, nije onemogu}avala poreme}aje, ekscese, ~ak ni razvojne tendencije zbilje. Ona je, upra-vo ra~unaju}i s njima, nastojala izgraditi jednu ravnoteù izme|u sve ja~ih procesa posvjetovljenja i o~uvanja integriteta islamske duhovne ba{tine.

S tim u vezi je i problematika huma-nizma. Njegov islamski pojam polazi od toga da je Bog u~inio ~ovjeka najvi{im u Svome djelu, nosiocem Njegove poruke,

te, zbog toga, jedino dostojnim sre}e. Takva defi nicija podrazumijeva proturje~je – a i napor da se ono savlada – izme|u visine odre|enja ~ovjeka i njegove stvorene na-ravi. Kr{}anstvo je to rje{avalo Otjelo-vljenjem, ~ime se izravno isticala ideja ljudske vrijednosti. Islam ra~una sa reali-zacijom ~ovjekova ìvota u kojoj zajed-nica igra iznimno va`nu ulogu.

Tako se razmak izme|u boànske visi-ne ~ovjekova odre|enja (kur’anski Nalog) i njene naravi (Bo`ji stvor) rje{ava pomo}u kontinuiranog nastojanja na ostvarivanju spasa koji traì anga`man svih ~ovjekovih snaga i mogu}nosti. Ali kako Islam ne prihva}a ìvot kao dramu, Kur’an je obz-nanio apsolutni karakter Bo`je volje koja, nepredvidivo{}u svojih odluka, ublaàva i smiruje taj ~ovjekov napor, ispunjavaju}i ga vjerom u beskrajnu Bo`ju milostivost.

Klasi~ni Islam uloìo goleme energije u to da poveè humanisti~ku poziciju ~ovjeka i apsolutni karakter Vrhovne volje. Pri tome se veoma mnogo razra|ivao pojam zajednice koja u sebi objedinjava duhovni dru{tveni plan – svaki od va`nosti za cjeloviti smisao i sud-binu ~ovjeka i Islama. Ideja jedinstva, koja je opsesija i svrha sunnizma, a s kojom je najtje{nje povezan i univerzalizam Islama, odràva to zna~enje zajednice kojem je, tokom stolje}a, bilo `rtvovano mnogo i od slobode, i od pravde, i od ideje. U tom kontekstu treba gledati i cjelokupni razvoj teologije, kao i birokracije, od doba Seldùka, kada se o{trije no dotada, lu~i vladavinska i religiozna funkcija (odvajanje sultanata i halifata). Kada prodiru pobunjeni nomadi u XI./XII. Stolje}u i kada sufi ji zapo~inju pokret vjerske obnove, onda se ponovo i ozbiljno postavlja pitanje jedinstva Islama.

Premo} misti~kog pokreta, ~iji je ka-rakter bio iracionalan, nad birokratiziranim pravovjerjem, ima za posljedicu rastur duhovne discipline i rasvjetljavanje subjektivisti~ke spekulacije. Ali se, kom-penzacija tomu na{la u sufi jskoj organiza-ciji, djelatnosti, kao i literaturi koji su, i pored politi~kog opadanja islamske dràve, osigurali impresivan utjecaj na musliman-ske mase i tako unutra{nje u~vrstili Islam. Klasi~ni Islam je, prema tome, bio period kojem se odredio modus opstanka Islama, i kao religije i kao zajednice – i to kako na iskustvu izvanjskog: politi~ka mo} dràve, tako i na iskustvu unutra{njeg: duhovni razvoj vjerovanja.

Islam kao apsolutna kategorija li{ava kritike svojih pretpostavki: objava, tradicija, dogmatika, moral i pravo, {to neizbje`no proizvodi jedan formalizam. Uvaàvanje

17BEHAR 76-77

autoriteta: interes za odrànje zajednice; spoznaja kao dano stanje stvari, neposredno rade na poticanju smisla vi{e za oblik nego strukturu. Upravlja~i su, istina, svesrdno pomagali razvoj znanosti, literature i umjet-nosti, i on se ostvarivao s golemim rezulta-tima, ali se spoznaja i ukus {ire vi{e u koncentri~nim krugovima, nego {to se otkri-vaju kvalitativno nove naslage nepoznatog. Nad intelektualni i donekle moralno slobo-dni karakter klasi~nog obrazovanja, uz snaàn interes za esteti~ki ~ist samo prikaz, jo{ je vi{e oja~ao ljubav za formu.

U biti je to imalo za posljedicu skoro nekontroliranu sklonost ka klasifi kaciji i svijest o predaji s elementima doslovnih

prijenosa, a unutar toga opstoji i odre|eni otpor spram unutra{njeg iskustva (mistici-zam se javljana kraju tog razdoblja), dok se historija poima vi{e kao zbirka prece-denata i anegdota, nego kao stvarala~ko-djelatni izvornik. U podru~ju ljudskih od-nosa mjerilo postaje formalna perfekcija u dvorskoj sredini, jednako kao i osobena neutralnost njene ~iste duhovnosti i duha u sferi eti~kog. Prema tome, klasi~ni Islam odredio je i duhovni i esteti~ki tip islamske kulture koji je bio odre|en temeljnim pretpostavkama Islama kao apsolutne isti-ne, valjanosti, potrebe i svrhe.

Islam je, po svome usmjerenju, svjetska religija. Ali njegov univerzalni identitet

ostvaruje se u realitetu raznovrsnih naroda i kultura. Dijalektika norme i zbilje, misije i uvjeta proìmala je klasi~no razdoblje. U njoj je silno izra|ena integrativna linija vjerskog univerzalizma, pomo}u koje su se ~lanovi raznih sredina i zemalja identi-fi cirali kao muslimani, kao dijelovi jedne osebujne kulturne zajednice ivota i ideala. Islam, upravo u tom razdoblju, silno polaè na idealnu vezu svojih pripadnika, na duho-vno-moralnu solidarnost, {to se o~itije u zavidnom stupnju {irine i tolerancije. Ona se ogledala, prije svega, u minimalnim zahtjevima teologije i prava, a i u prihva}anju lokalnih obi~aja, ustanova, samosvojnosti, pa ~ak i predrasuda. To je omogu}ilo da se islamska zajednica i kultura konstituira i izgradi na raznim prostorima zemlje, na razli~itim narodno-dru{tvenim ravninama i ideolo{kim ba{tinama. Dakako da se njeno jedinstvo osiguralo na taj na~in {to su se svi ovi raznovrsni elementi harmoni-zirali u prosje~noj mjeri s idealom ìvota i ~ovjeka, {to su ga prikazali i nalagali Kur’an i Sunna. Ne tome se temelji gla-vna zna~ajka islamske zajednice, da ona osigurava ~udesno sna`nu idejnu i osje}ajnu povezanost koju, u pravilu, ne moè priba-viti neka formalna organizacija.

Klasi~na kultura upravo je primjer kako je Islam, uza sva realno-povijesna odstu-panja i iskrivljavanja, u stanju uskladiti svoj univerzalisti~ki karakter sa kultur-no-historijskim uvjetnostima raznih naroda. Ona je to zato {to je njegov idejni i moralni idealitet izgra|ivala tako da pre-sijeca i, {to je mnogo va`nije, nadma{uje specifi ~ne realitete zemalja, a da, oblikuju}i ih za jedinstveni islamski stil ìvota, nije poni{tavala njihovu narodno-dru{tvenu i idejno-kulturnu izvornost i samobitnost.

Sumarno re~eno, kultura klasi~nog razdoblja Islama fundamentalno i stvarala~ko je oblikovanje ranog Islama u jedinstveni i grandiozni kulturni sistem. Cjelokupni kasniji razvoj islama samo je u slijedu njenih temeljnih pretpostavki, bilo pozitivno –daljnjim njihovim razra|ivanjem, bilo negativno – otporima u ime povratka izvornim mislima i porukama. Ali ovako ili onako, klasi~na kultura temelj je Islama kako ga zna na{e nemirno i promjenljivo vrijeme stavlja pred sve kojima pripadanje muslimanskoj kulturi ne zna~i samoforma-ciju i opredjeljenje, nego i sudbinu.

¢iz knjige: Klasi~na kultura islama, II, Zagreb, 1976, str. 167-175£

18 BEHAR 76-77


Kur’an i islamska suvremenostZa razliku od tvrdnji zapadnih islamolo-

ga, islamska suvremenost je zbilja. Naravno da on nije, ne treba i ne moè biti puko po-navljanje zapadnog stila ìvota, {to je, ~e{}e podsvjesno nego svjesno, unutra{nje mjerilo ovih pisaca. Istok je neponovljiv, ako se stvar promatra ne po izvanjskim izrazima, nego po onim dubokim unutra{njim vrelima, po koji-ma se ivot, kultura i djelo najprije do ivljavaju, a zatim osmi{ljavaju. Samo zato {to islamska suvremenost nije primarno dana u katego-rijama egzoteri~kog razvitka, nego, prije, u ezoteri~kom produbljivanju vlastitog smi-sla, zapadni ~ovjek, ~ak kada je vrsni pozna-valac islamske kulture i historije, ne sudjeluje, ni osje}ajem ni svije{}u, u potpunom zahva}anju sveg dosega i zna~enja promjena {to ih Islam prolazi. Kao {to postoje duhovna ograni~enja klase, tako postaje i duhovna ograni~enja civilizacije.

Nema nikakve sumnje da se islamski svijet i duh razvijaju i da prolaze mnoge i razne etape, u kojima se, ritmi~ki, prepli}u faze uspona i pada, napretka i krize. Jednako se moè prihvatiti da suvremeni Islam ve} dulje prolazi jednu novu krizu. Ali se ona nikako ne moè uzro~no vezati za snagu materijalnog razvitka Zapada, s kojom se, onda, Islamu nadaje te{ka i sudbonosna konfrontacija s njim. Sve to ne izlazi izvan dometa jednog povoda. Uzrok suvremene krize Islama, koja se, na tipi~no orijentalni na~in ispoljava i rje{ava, mnogo je dublji i mnogo bitniji, te stoga i dalekose`niji: islamski ivot i duh na tradicionalnim osnovama potpuno se iscr-pljuju - naravno u procesualnom a ne fakti~kom zna~e nju te tvrdnje.

Zato se islamska suvremenost ra|a, najprije, na planu duhovnog samoosvje{}iva-nja. Ili, {to je samo drugi izraz za to: nema nove zbilje bez sagledanja novih aspekata smisla Islama, {to zna~i - svijeta, ìvota i ~ovjeka. U tomu je uloga, volja i djelo islamskih modernista, naravno sa svim njihovim ograni~enjima, koji oko jedno stolje}e sudjeluju u toj muslimanskoj sa-mozapitanosti.

A) islamski modernizamPotpuno je pogre{na jedna op}a ocjena,

kojoj su poneki zapadni pisci olako skloni,

da Islam nema uvjeta za razvoj i napredak. Ipak, treba priznati da se u njemu osje}a jedna sklonost ka konzervativnoj volji i mentalitetu.

Objektivno promatrano, razlog tomu je realno mjesto i zna~enje tradicije koja ima karakter spenserovskog “reprezentativnog osje}aja”, tj. organskih rezultata, koje je jedan krug ljudi tokom stolje}a sakupio, koji su se zgusnuli u jedan naslije|eni in-stinkt i u jedinci ~ine predmet naslje|ivanja. Drugim rije~ima, dogmati~ki poloàj tra-dicije (sunna), a odatle i njen efektivni uticaj: ono {to joj nije suglasno naziva se muhdas ili, stroìje bidca (novina) i mora biti odba~eno. Naravno da su razvoj Islama, kao i mnoge realne potrebe ìvota stvorile pogodnu protuteù: bila je to kategorija sporazuma (igmāc), pomo}u koje se neka navada, op}enito trpljena i prihva}ena, pretvarala u tradiciju. Islam se, prema tomu, stalno razvijao, samo je, istina, ritam i in-tenzitet tog razvoja bio nejednak. Da nije to tako bilo, uostalom - ne bi danas bilo ni Islama, a ni njegove kulture.

Tomu treba dodati i jedan izvanjski mo-ment: ugroàvanje od protivnih duhovnih i realnih snaga. Historijski gledano, zapadni modernitet, utemeljen na racionalisti~koj

znanosti, suprotan je Islamu ne samo u ono-me {to je religioznoga u njemu, nego i u onome {to ~ini cijeli jedan stil ìvota. Poko-ren i koloniziran od bjesomu~nog imperija-lizma, Islam se zatvarao u svoju obi~ajnost i odlu~no je odbijao svijet koji je doìvljavao opasnom novinom i du{om potpuno zato~enom materijalnim interesima.

Prema tomu, moè se govoriti o sporo-sti ili, bolje, postupnosti islamskog napretka - to je, uostalom, op}a zna~ajka Orijenta - ali se ne moè poricati. taj napredak. Kako se mentalna komponenta ~ini presudnijom, moè se re}i da je cijela historija Islama, zapravo, borba izmedu sunne i bidce, izme|u tradicije i inovacije. Ne ulaze}i u njihovu analizu, dostatno je navesti tri tako zna~ajne li~nosti, kao {to su: Ahmad ibn Hanbal (II st. po Hid`ri - VIII st. n. ere), al-Gazzali (VI st. po Hid`ri - XII st. n. ere), Takiuddin ibn Taymiyya (po~. VIII st. po Hid`ri. - XIV st. n. ere), od kojih svaka predstavlja epohu Islamskog razvoja na osnovi sukoba ili, jednostavno, odnosa ideala i zbilje. A jednako se, na tom pravcu, mogu navesti i predmodernisti~ki pravci wahhabita u Arabiji, bayani-pokret i behai-zam u Perziji i pokret Abu’lfath Gelaluddin Muhammeda u Indiji.

UVOD U KUR’AN

Islamski princip je da ulema moè voditi ili upravljati svijest pojedinca, ali ju ne moè kontrolirati.

Kur’ān kao autoritativni temelj Islama u mnogomu uvjetuje pristup i time metodu njegova shva}anja. Upravo ta polazna ta~ka odre|uje mogu}nosti tuma~enja. A one se mogu razvijati u dva pravca: traganje za bitnim duhovnim zna~enjem teksta i nastojanje da se prona|u kompetentni oslonci jedne naredbodavne upute za vladanje vjernika u svijetu u kojem on jest

Islam je historijska pojava i historijska snaga pro{losti i sada{njostiOno {to se tu, sada, bitno postavlja nije sav taj tradicionalni masiv, sloèn od

ìvotvornog i okamenjenog, nego njegovo pomno izu~avanje, kako bi se sagleda-li elementi pro{losti i elementi budu}nosti, ba{tina i perspektiva.

Islamska emocija mora po~ivati na izvornom kur’anskom nauku, po kojem ni jednom ~ovjeku ne pripada apsolutno mjesto i zna~enje.

Cijela historija Islama, zapravo, borba izmedu sunne i bidce, izme|u tradicije i inovacije

Misticizam je idealizirao Islam i u njemu simboli zamjenjuju zbilju. On je u svojim hijerohistorijskim alegorijskim vertikalama gubio smisao za vitalno i opstoje}e.

Modernizam se, iako to nije doveo do kraja, pojavljuje kao jedna vrsta sinte-ze znanosti i religije, razuma i vjere.

19BEHAR 76-77

�

Pa ipak je XIX stolje}e vrijeme kada se za~inje i oblikuje islamski modernizam. U va`nijim sredi{tima islamske kulture pojavljuje se jedan specifi ~ni intelektuali-zam koji energi~no traì nove puteve islamskog tuma~enja i shva}anja, isti~u}i princip razuma i potrebu sklada izme|u moderne znanstvene i tradicionalne reli-giozne kulture. On odbacuje slijepo opona{anje na planu vjerovanja i mehani~ko vr{enje religioznih du`nosti; poziva razum na akciju, protiv neznanja i predrasuda; odupire se nepromi{ljenom prihvatu pro{loga, na koje ne gleda ni kao na spoz-najni dokaz ni kao na duhovnu nadmo}. Ukratko, temeljni princip islamskog mo-dernizma - paralelno evropskom protestan-tizmu - sloboda je ispitivanja tradicionalnih vrela i primjena moderne misli pri njihovom tuma~enju, bez oslona na idejne konstrukcije prvotnih znalaca.

Sa sadràjne strane, modernizam se pojavljuje, prije svega, kao potreba za novom spoznajom koja tek omogu}uje da se Islam nanovo protuma~i i potvrdi.

Prema starom islamskom shva}anju, na kojem je izrastao tradicionalizam, smisao spoznaje nije istraìvanje nepoznatog, nego, u neku ruku, mehani~ko skupljanje ~inje-nica znanog i o znanom.

To ima za posljedicu: prvo, da se na spoznaju ne gleda kao na ne{to dinami~ko, nego kao na danu ukupnost znanog. Na toj osnovi se, onda, razvio islamski fundamen-talizam, koji je sprije~io intelektualnu ra-doznalost muslimanske fi lozofi je u Sre-dnjem vijeku i svo znanje strogo i kona~no stavio pod krut pe~at starih i novih autori-teta; zatim, da se ni{ta {to spada u podru~je spoznanog ne moè odstraniti kao zastari-lo i da, obrnuto, ono {to je prava spoznaja mora biti u skladu s ranije utvr|enim; na-pokon, da je metoda u sabiranju onog {to ve} postoji ili, u najmanju ruku, u izvo|enju iz aksiomatskih zasada, a ne u analizi ili eksperimentu.

Naspram tog temeljnog pravca razvio se jedan drugi koji }e, jednako, svojim stavovima negativno djelovati na razvitak istinskog i novog znanja. Bio je to misti~ki intuitivizam kojem je, uza svu njegovu izvornost i svjeìnu, nedostajalo precizno-sti, objektivnosti i analiti~ke volje.

Islamski madernizam ima za cilj prev-ladati te dvije jednostranosti, da se ne kaè - slabosti islamskog u~enja i prakse. Tradi-cionalizam, pridràvaju}i se strogo pro{losti i njenih autoriteta, bio je suvi{e doslovan i

krut: on se potpuno zatvarao spram novih zahtjeva, potreba i interesa. On se vi{e pla{io za Islam, nego {to je drào do njegove sna-ge. Misticizam je idealizirao Islam i u njemu simboli zamjenjuju zbilju. On je u svojim hijerohistorijskim alegorijskim vertikalama gubio smisao za vitalno i opstoje}e.

Modernizam nastoji tradicionalisti~ku disciplinu vjerovanja zamijeniti znanjem o Bogu, svijetu i ~ovjeku; znanjem kojeg osigurava, nudi i razvija moderna znanost; a isto tako, misti~ki subjektivni idealizam, koji nije li{en snage ali ni iluzije, - ute-meljivanjem jednog promi{ljaju}eg siste-ma. U tom smislu, on se, iako to nije doveo

do kraja, pojavljuje kao jedna vrsta sinteze znanosti i religije, razuma i vjere.

Ve} je konstatirano da islamski moder-nizam kao intelektualni pokret nije imao masovni u~inak, da se, dakle, ograni~io na obrazovaniju mlade` i sredinu. I sam je, uostalom, bio svjestan toga i odatle se obja{njava njegova uporna volja da refor-mira visoko {kolstvo.

Takvom svojom orijentacijom, on je potvrdio dvojnu ~injenicu religioznog ivo-ta: na jednoj sirani je transcendentalizam, tj. teolo{ko-metafi zi~ki plan na kojem su-djeluje i s kojim ìvi islamski intelektualni krug, dok je, na drugoj strani, empiri~ki plan

20 BEHAR 76-77


Islama, na kojem se zbiva cjelokupni ìvot i ostvaruje sva svijest narodnih slojeva.

Modernizam nije uspio uni{titi tu gra-nicu koja, uostalom, opstoji ne samo na podru~ju religije. Ali to i nije bio njegov cilj. On je htio ista}i novu potrebu - pro-misliti Islam u njegovim novim mogu}no-stima, osmisliti pravac njenog zadovolja-vanja - suo~iti Islam sa suvremeno{}u, i, napokon, ukazati na sredstvo da se ona pozitivno rije{i -koristiti dostignu}a mo-derne znanosti.

Teme islamskog modernizma potvrdi-le su ovu njegovu poziciju.

Modernisti~ka teologija, najprije, afi r-mira kardinalno u~enje Islama o neuspo-redivosti Kur’ana, a ponovno tuma~enje, kojeg ona poduzima, dokazuje njegovu materijalnu i duhovnu istinu. Metodolo{ki, me|utim, nastoji se u njemu prona}i sve {to moè asocirati na modernu znanost. U vezi s tim je, onda, odricanje od gotovo sve srednjovjekovne aparature kur’anskog tuma~enja i stoga se modernisti nisu mno-go obzirali na. tradiciju i njena kazivanja, kada im nije odgovarala.

Uzvisivanje Muhammedove li~nosti dru-ga je karakteristika modernisti~kog ethosa, uostalom - islamskog op}enito (samo su prvi wahhabiti njeno visoko {tovanje smatrali «novinom«). Uzdiù}i li~nost Poslanika na najvi{u razinu ~isto}e, milostivosti, dobrote, pravednosti, humanosti, pobo`nosti, karak-tera, morala, umnosti, muèvnosti, moderni-sti su stvorili jednu novu viziju. Njena snaga i ljepota bili su toliki da je i konzervativna ulema, ina~e protivnik modernizma, pristala uz taj uzvi{eni lik Utemeljitelja Islama. Pretje-rivanja, koja se mogu shvatiti, jer su bila protuteà dugotrajnom i ne ba{ korektnom napadanju kr{}anskih misionara, nosila su u sebi opasnost da se naru{i ili, bar, umanji kvaliteta vjere, koja, ipak, mora opstojati na duhovnim i moralnim principima, a ne na. osobnim, bilo kako visokim svojstvima. Zato je, dodu{e jedini, Ikbal s pravom dovodio u vezu kvalitetu islamske poruke i kulturno tematiziranje Islama - zadatak koji ni sam. on nije uspio obaviti.

Uvijek je etika bila predmet aktivnog interesa islamskih reformatora i pisaca. Razlog je, prije svega, u moralnoj vokaciji i cjelovitosti Islama. Pravo se, tada, poja-vljuje samo primijenjenom etikom. Tako je, na pr., islamski Zakon cjelina prava i du`nosti pomo}u kojih je ~ovjeku omogu}eno ispra-vno pona{ati se u ovom ìvotu i pripremiti se za onostranu budu}nost.

Od {irokog kompleksa moralno-pravnih odnosa, jedno je podru~je osobito privuklo pa`nju islamskih modernista - osobni sta-tus (unutar kojeg je brak, rastava i naslje-dstvo). Razloga tomu je vi{e, ali je, sigur-no, veliki udio imala ~injenica da se Kur’anom. opravdala jedna sna`na socijal-na tradicija, u kojoj je prevladavala zasta-rila obi~ajnost.

Kako je za njih Kur’an bio nedvojbeno uzvi{ena Bo`ja poruka ~ovjeku za put Dobra, to se njihov glavni napor upravio protiv onih srednjovjekovnih teologa i pravnika koji su njegov pravi i ~ist moral izopa~ili ili krivo shvatili pretvaraju}i ga u nepodno{ljivu rutinu povlastice, nepravde i neravnoprav-nosti. Zato je prvorazredni zadatak - vratiti se moralnoj visini Kur’ana i uspostaviti ju u potpunosti. A tada }e se objaviti i njegova istinska pravda: dati visoki poloàj èni, gajiti simpatiju za nju, po{tovati njenu li~nost, naknaditi joj jednako{}u ono {to joj je nametnulo nesavr{eno i brutalno funkcio-niranje dru{tva.

S pozicijom Islama u svijetu, moderni-sti pokre}u veoma zna~ajnu temu islamske suvremenosti. Romanti~ki polet, koji se zamje}uje u njihovoj preporodnoj inspira-ciji i djelu, povezan je - tu Gibb ima pravo - s nacionalisti~kom orijentacijom u tuma~enju Islama. Ova }e postati jo{ nu`nija od trenutka kada i{~ezava osmanski halifat nakon I. svjetskog rata.

Pravi modernisti, tada, razvijaju ideju stvaranja jedne nove vrste halifata - duho-vnog autoriteta koji }e biti vjerodostojni organ Islama. Nacionalisti se opredjeljuju, radije, za vlastitu samobitnost, a protiv ustanove halifata u principu. Tre}i pravac je mahdizam, koji je jedna vrsta prvobitna islamskog romantizma ,i koji je, u Islamu, zagovarao ono {to je Evropa znala kao “direktnu akciju”.

Nema sumnje, namjera modernista da stvore “duhovni halifat”- podsje}amo da je Comte traìo uspostavu duhovne diktature - bila je korak naprijed u pravcu da se de-mokratizira ova temeljna ustavna institucija Islama: umjesto jednog, apsolutnog vladara, organa Zakona - skup{tina kvalifi ciranih izabranika, organ iğma-e. Ali karakter te ustanove nije bio utemeljen na Islamu koji je duhovna demokracija, tj. koji po~iva na religioznoj svijesti naroda, i li{en je, stoga, hijerarhije, kao i uop}e ne~eg {to bi li~ilo na ustanovu papstva. Jer, islamski princip je da ulema moè voditi ili upravljati svijest pojedinca, ali ju ne moè kontrolirati.

I orijentacija i tematika islamskog mo-dernizma ne ostavljaju sumnje u njegovu ideju vodilju.

On je zagovarao shva}anje da je Islam. sa stajali{ta principa, apsolutna, trajna, ne-prolazna ustanova kulture i sudbine ~ovje~anstva, bez obzira na suvremeni razvoj i njegova postignu}a. Ali, isto tako, on je htio pota}i i razviti svijest da je on, sa stajati{ta, metode, obzirom na njegovo prisustvo u historiji ~ovje~anstva, relativna, promjenlji-va, inoviraju}a ustanova, koja ,mora uzeti u obzir i koristiti napredak svijeta i duha.

Na toj se temeljnoj ideji zami{lja i ostva-ruje sinteza vjere i razuma. Sve {to se ti~e principa Islama - stvar je nepokolebljive vjere, a sve {to se ti~e metode njena oìvotvorenja - stvar je razuma, koji je otje-lovljen u suvremenom razmahu znanosti.

Takva sinteza bila je svjedo~anstvo da je modernisti~ki program bio proèt libe-ralnim i humanim htijenjima. Stoga je osnovana njegova usporedba s programom mutazilizma. Oni su otvorili nove vidike islamskoj misli i, uzbudiv{i duhove, potakli na dublja razmi{ljanja o putevima, istini i sudbini Islama.

Naravno, da cijeli ovaj inovatorski na-por nije bio bez nedostataka: otvoren je duboki rascjep izme|u modernisti~kog religiozno-emotivnog kulta i pravih i traj-nih temelja Islama, izme|u sadràja refor-me socijalnog sistema i moralne perspek-tive Islama, izme|u novih humanisti~kih stremljenja i duhovne vokacije Islama.

Ali ono {to ostaje njihova trajna i neiz-brisiva zasluga u tomu je {to su oni iz Islama progovorili o nu`nosti razvoja u Islamu. Stoga su bili i ostali nezaobilazna etapa islamske samozapitanosti, bez obzi-ra na sva svoja duhovna i historijska ograni~enja.

B) pravci suvremenog tuma~enja Kur’an-a

Modernizam je o~ito pokazao da se ni na koji na~in ne moè zaobi}i pitanje tuma~enja Kur’an-a. I ranija tuma~enja, osobito u kriti~nim trenucima islamske historije, na primjer nakon Poslanikove smrti ili prilikom susreta sa helenizmom, i suvremena, suglasna su u jednom: s Kur’an-om zapo~inje, ali se ne zavr{ava Islam, {to zna~i da se pretpostavlja da se u njemu nalazi sadràjno bogatstvo koje omogu}uje primjenu na razne prilike, sre-dine, doba, kulture.

21BEHAR 76-77

�

Stolje}e XVIII treba smatrati poslje-dnjim terminom kada se Islam pribliàva novoj, jo{ uvijek i danas osjetnoj krizi. Ostavimo li po strani kolonijalizam kao ~isto izvanjski momenat, u samom njego-vom srcu dolazi do zasi}enja s tradiciona-lizmom, kao stilom, svije{}u, metodom i raspoloènjem.

Mora se priznati da tada kada se ta kriza ve} sna`no osje}ala, nema pozitivnog i misaonog odziva na njene posljedice. Kur’anski komentari ìve u zastarilim, srednjovjekovnim shemama. Samo je hin-duski al-Gazzali«, [ah Waliullah (1703-1762.) obra}ao pa`nju na racionalno ute-meljenje islamskog prava, povezivao ~uda s prirodnom zakonito{}u, a vizije uvjetovao psiholo{kim stanjem ~ovjeka. Iako nije znatno uticao ovim stavovima, ipak se moè smatrati prvim i pravim prete~om suvre-mena tuma~enja Kur’ān-a.

Njegove zametke razvija kasnije Ahmad Han (1817-1898.), koji se, suo~en sa novim zahtjevima, osobito mladeì, i potrebama, baca na marljivo izu~avanje Kur’ān-a. Rezultat toga je {est svezaka kur’anskog komentara koji obuhva}a prvih sedamnaest sureta. Godina 1880., kada izlazi prvi nje-gov svezak, datum je od kojeg po~inje suvremeno tuma~enje Kur’ān-a.

Ahmad Han-u odgovara, u Egiptu, Muhammad ðAbduhu (1849-1905.). Ali njegova orijentacija nije tafsir (komentar Kur’ān-a), nego teologija. On }e, kasnije, ipak dati i ovakav komentar, sa sna`nom tendencijom ka moralizmu.

Me|u jednoobraznim komentatorima u Egiptu, isti~e se komentar Tantawi Gauharija (umro 1940), u kojem prevladava prirodno-znanstveno tuma~enje. Uz njega, od neda-vnih pisaca, treba priklju~iti i dva zna~ajnija: Muhammad Ahmad Halaf Allah i Muham-mad Kamil Husain, koji su se bavili proble-mom kur’anskih pri~a i legendi.

Me|u pakistanskim piscima, najzani-mljiviji su: Abu ðl-Kalam Azad (1888-1958.), al-Ma{riki (ro|en 1888.) i G. A. Parwez (ro|en 1903.).

Azad-ov komentar Kur’ān-a iz 1930. godine temelji se na smionom traènju odgovora na pitanje o odnosu znanosti i religije, mogu}nosti njihova miroljubivog supostojanja; a jednako se u njemu promi{lja ideja Univerzalne religije.

Muhammad ðInayatullah Han, koji je poznatiji, pod imenom al-Ma{riki, vidio je najvi{e zna~enje Kur’ān-a u utemeljenju razvoja i jedinstva ~ovje~anstva.

Parwez je, sa svoje strane, u ~etvorotom-nom izu~avanju Kur’an-a (1941-1949.) iznio jedinstvenu teologiju Svetog spisa, koja zapo~inje sa u~enjem o Bogu a zavr{ava sa idejom Novog svijeta ili “Nebeskog kralje-vstva” koje ~ovjek moè stvoriti na zemlji, ako pravilno slijedi kur’anska na~ela.

@eli ti se utvrditi zajedni~ko obilje`je ovih suvremenih tuma~enja, onda je to, na prvom mjestu, odbojnost spram klasi~nih pisaca (na primjer, eshatologija nije popu-larna). Prvi princip novog pristupa, op}enito je samodovoljnost Kur’ān-a za njegovo obja{njavanje. Jer, u njemu je preuzeta odgovornost: «Zatim smo (kona~no) Mi du`ni njega objasniti« (75,19).

Ali, bez obzira na ovaj principijelni pristupni stav, pitanje dopunskog kori{tenja tradicije nije skinuto s dnevnog reda. Azad se oslanjao na hadit i ibn ðAbbas-a, kao i tabi’un-e. Ali je, pri tomu, isticao njihovo ljudsko porijeklo, tj. da mogu biti pogre{ni, kao {to ~ini i ve}ina hindo-pakistanskih modernista. Ahmad Han drì da je sam Kur’an pravio razliku izme|u ljudski sro~enih pri~a i onog {to je djelo Bo`je poruke. Tako se u s¢uri£. 12,3 koristi rije~ «uistinu« (bi ðl-haqq), koja dokazuje da prethodno re~eno nije Bo`ja pripovijest, nego jedna op}enito znana, uljep{ana ~udi-ma, i da }e, nakon nje, biti saop}en pravi tok zbivanja, bez ~uda.

Naro~ito podroban u kritici tradicije bio je Parwez. Nakon brojnih primjera, on, u saètku svoga stava, obja{njava da sam Kur’ān daje dokaze da svaka Poslanikova rije~ nije objava. Jer ako bi to tako bilo, pita se on, {to onda misliti o kritici njego-vih odluka u Knjizi i o tamu da mu je re~eno: »Za{to si im dozvolio . . .« (9,44). Ahmad Han smatra da su se stari komemta-tori previ{e vezali za leksi~ka djela. Me|u-tim, uvijek je mogu}e da Kur’an koristi neku rije~ na na~in ili u smislu kojeg ta djela ne poznaju. Tako proma{uje Zamah{ari kada analizira tri pojma za zmiju, pa ih svrstava po veli~ini gmizavaca, dok se al-gan, zapravo, koristi da ozna~i strah kojeg ona izaziva.

Zatim se ovaj pisac okre}e protiv sklo-nosti starih pisaca da historiziraju i da vjerodostojnost poslanika i pouzdanost Kur’an-a mjere po korektnosti onog {to oni saop}avaju. A ono {to, po Kur’an-u, zbiljski legitimira Poslanika nije njegovo pozna-vanje empiri~kih ~injenica, nego njegovo poznanstvo s nevidljivim svijetom. To se moè dokazivati tekstom sure 3,39-44, gdje

se zaklju~uje: »To su tajne vijesti. Mi ih tebi (Muhammede) objavljujemo«.

Racionalisti~ka sklonost suvremenih tuma~a imala je za posljedicu da se pristu-pa rekonstrukciji kur’anskih pripovijesti. Dovoljno je, u tu svrhu, navesti samo jedan primjer kojeg je izloìo ðAbdulhakim uz komentar sure. 7,170-171 (uzdizanje Sinaja iznad Izraeli}ana). Podizanje brda, (rafa’na fawqakum) ne zna~i, bezuvjetno da se planina i{~upala iz korijena i da je posta-vljena iznad njihovih glava, a niti. . . na-taqna ðl-ğabala, na tom mjestu, da je bila obje{ena o zrak. êsto se blokovi stijena znaju tako isticati tako da djeluju poput nadstre{nice i doimaju se onih koji ih gle-daju kao da }e im pasti na glavu.

U istom se tonu odbija da bi se ~arobnja{tvo moglo nalaziti u Svetom spisu. U vezi s tim se poznati stavak iz sure 113,4 («protiv zla onih koji pu{u u uzlove») prenosi ili na zloslutne ène koje se bave ~aranjem ili, metafori~ki, na strasti {to pomra~uju du{u i nanose joj nesre}u. Tako, Parwez tuma~i pri~u iz sure 27,17-20 u smislu da bi ptice (tair) mogle zna~iti ili ratne glasnike ili, fi gurativno, brze konje (ratni~ke) ili pleme.

Napokon, modernisti rado koriste lek-sikografi ju u svrhu pobijanja legendarnih motiva u Kur’an-u. Sure 67,5, uz okretno tuma~enje pojma rağm (kamenovanje), okre}e se protiv astrologa: neke varalice me|u njima hvalisale su se da mogu po zvijezdama prore}i budu}nost i zavodile su ljude svojim izmi{ljotinama; tako su podsje}ali na |avla.

Osim protivljenja nadnaravnim pri~ama, umjereniji se modernisti trude umanjiti i udio ~uda u njima. Sure 18,62-63 govori, na primjer, da je Musina (Mojsijeva) riba uzela cağaban («~udno») put k moru. Tada to Ali Fikra, sin M. Abduhua, tuma~i da se Bo`ji poslanik zapanjio time, a to se; moè sasvim jasno shvatiti; jer je ko{arica, {to ju je imao sobom kada su stupili u vodu omogu}ila ribi pobje}i u more. Jakubove (Jakobove) rije~i: »Ja osje}am dah Jusufa« (sura 12,94), M. Ra{id Rida shva}a doslo-vno: on osje}a taj dah na ko{ulji. A stavak o stolu, {to ga apostoli traè od Isusa (Isa-a), u suri 5,115 Azad shva}a tako da su apostoli imali hranu sa sobom, ali ne i stol, te da je neprilika, a ne ùdnja za ~udom, osnov zahtjeva za Bo`jom intervencijom.

Te`nja da se racionalno shvati kur’anska poruka ogleda se i na planu religioznog u~enja principijelnije naravi. Sasvim

22 BEHAR 76-77


intelektualisti~ki, na primjer, Tantawi Gawhari pristupa ideji ljubavi spram Boga. Po{to slijepom i gluhom ni{ta ne zna~i oblik odnosno zvuk, jasno je da ljubav po~iva na znanju. Stoga, tko spozna istinu o Bo`jem bitku koje se isti~e ljepotom, mo}i, znanjem i veledu{no{}u, predaje se svom stra{}u ljubavi spram Njega. I Parwez, koji se trudi pomiriti kur’ansko vjerovanje u ne-vidljivo i premisu o jasnoj osnovi vjerovanja (calā basiratin iz sure 12,108), daje se u pravcu racionalizacije vjere i socijalnog sistema na temelju pragmatizma.

Ipak bi bilo neosnovano zaklju~iti da modernisti sve religiozne ideje li{avaju njihovog pravog smisla. Tako je ovaj isti Parwez pisao da vjerniku, u te{kim slu~ajevima, kada moderni ~ovjek, oslonjen na znanost, do|e do svoje granice, preostaje jo{ molitva. Ona upu}uje na dvoje: Bo`ju pripomo} (na primjer sura 35,1) i psiholo{ki efekt na vjernika, tj. on moè sagledati stvari i iz drugog ugla i tako shvatiti njiho-vu relativnost. Uvjereno-religiozno pi{e i Sayyid Qutb u povodu sure 4,130-131 da je taqwā posebni pojam Bo`jeg za{titni~kog staranja i Njegova bitka koji je ~ovjeku bliì no on sam sebi. U istom duhu M. ðAbduhu tuma~i bogoslu`je: (cibāda): ona je dopuna prepu{tanju koje se utemeljuje u duhovnoj svjesnosti {tovanja Jednog, a da se ne zna porijeklo tog osje}aja. A vje-rovanje u Njegovu zapovijed postoji a da se ne znaju njeni oblici ili bit. Jedino {to netko zna, to je da je okruèn time. Azad se upu{ta u misti~ke misli u vezi sa ruhom (duhom) u suri 97,4: Adem (Adam) ne zna za njega. Prvi puta se javlja Nuh-u (Noa) - pluralis majestatis primijenjen je u suri 7,58: »Mi (Ana) smo poslali Nuha . . .«, da bi potom postupno nestajao. Kroz Kur’an Bog ponovo isti~e duh. ðAbdulhakim nagla{ava da vjera kao takva nikada ne}e nestati, jer je vjera u tajnu (iman bi’ l-gai-bi), a Bog je neiscrpan (sura 31,27); tako, usprkos svoj saop}enoj objavi, ni mistik a ni poslanik ne mogu svojatati da znaju sve {to se moè znati o gaib-u.

I moderna psihologija nalazi svoju primjenu u suvremenim obja{njavanjima Kur’an-a. Halafullah pripisuje uspjeh Isla-ma i àlosnom stanju religije u to doba. A to je mogu}e ukazano u Kur’an-u, kada on opisuje da misija Arapskog poslanika pada u doba prestanka glasnika (sura 5, 21). Sli~nu elju osje}aju @idovi, u suri 20,134: «Na{ Gospodaru! Da si nam poslao posla-nika. «Psiholo{ko tuma~enje dano je i

an|eoskom uzviku »Ho}e{ li stvoriti (na zemlji) onoga koji }e smutnju ~initi i pro-lijevati krv? A mi Te slavimo, hvalimo Te i oboàvamo Te« (sura 2,30). Muhammad Mahmud Higazi ne prihva}a da je ovdje dana kritika ~ovjeka. Zavist je pokreta~ ovog govora.

Psihologija se primjenjuje i kada treba poni{titi nadnaravne elemente teksta. Le-genda iz sure 2,259-261 dobiva u Sayyid Qutb-a smisao da su osje}aji, sumnje i uobraènja ponekad tako sna`ni da se - premda nema racionalnog dokaza - o njiho-voj pravoj naravi uop}e ne sumnja. Naime, u spomenutoj pri~i ~ovjek nije oìvljen po ~udu nakon stotinu godina, nego je on pod dojmom da je toliko vremena proteklo.

Tekst sluì i za simboli~ka zna~enja. Muhammad Rahimuddin, u povodu sure 95, 1-3, smatra da smokva (tin) zna~i brdo Sinaj ili. Dùdi, na kojem se Nuh (Noa) zaustavio nakon potopa; maslina (zaytûn) ukazuje na Zaitu ili Siriju, gdje je svoje u~enje {irio Isa (Isus); brdo Sinin ozna~ava Musin (Mojsijev) Sinaj, a sigurni grad (balad amîn) je podru~je Meke. Tako se u ovim stavcima cilja na ~etiri glavna mjesta gdje se zbivala religiozna i socijalna refor-ma. I sura 2, 243-244 se shva}a simboli~ki, a ne historijski. Naime, oprez ne pomaè, strah ne osigurava, a bijeg ne spa{ava ivot, jer Bo`ja izreka: «Umrite!« izraàva neizbje`nu sudbinu malodu{nika. Ali da Bog oìvljava, zna~i da nas upozorava da pla{ljivog moè u~initi hrabrim i pomo}i mu time pobijediti. Tantawi Gauhari vidi u suri 2, 255-260/62 prikaz religiozne hi-storije Islama. Monoteizam se pokazuje u tri ~udesna toka. Prvi je dan u āya al-Kur-siy ¢sura 2, 255£, zatim se razvija kroz Ibrahimovu (Abrahamovu) raspravu i, kona~no, u pripovijedanju o magarcu i ~etiri ptice. U prvom slu~aju je rije~ o veli~anju Boga, Njegova djela, a podudara se s vremenom prvih muslimanskih gene-racija. Drugi se odnosi na razdoblje rascje-pa i sva|a oko tawhid-a: nastaju suprotne struje, muteziliti, sunniti i {iiti. Slijedi budu}nost slave, kada }e se izu~iti ~udesno djelo Stvaranja.

Tuma~enje kur’anskih tekstova neizbje`no vodi i ka moralizmu koji se hrani nedostacima vremena. Musina (Moj-sijeva) srd`ba iz sure 2,58-61 koristi se za pouku da rasko{ slabi narod, a jednostavnost mu daje snagu; u vezi s tim se, onda, name}e savjet da se ljudi klone duhana, vina, ~aja [sic!] i drugih {tetnih stvari civilizacije.

Prvo sure je povod Ahmaduddinu da izve-de moralni zaklju~ak da postoji sedam zala: o~aj, pohlepa, {krtost, lijenost, umi{ljenost, sujevjernost, pobuna. Abdulhakim drì da sura 2,195 implicira higijenske i zdravstve-ne mjere. Muhammad Abduhu koleba se da ðasr iz sure.103,1 shvati kao «vrijeme« odnosno «popodne». Ali, kaè on, ako se prihvati da zna~i «vrijeme», onda on izraàva Bo`ju kritiku ljudi koji se uvijek àle na svoje vrijeme i stalno idealiziraju pro{lost.

Sure 18 (El-Kehf) prilika je da se zato~enicima pe}ine da racionalno tuma~enje, kao {to Azad pri~u o Zulkar-nejnu, koja po~inje od stavka 81, pojedno-stavljuje. Herojski epitet je uobi~ajen u ìdova, a Zulkarnejn mora biti pravi~an i dobar i stoga se ova pri~a ne odnosi na Aleksandra Velikog. A Danijalovu (Danije-lovu) viziju tuma~i u smislu najave novoga doba slobode i blagostanja za @idove koje }e biti u isti trenutak kada }e se pojaviti dva rogata kralja, t.j. kralj Perzije, koji je u pripremi napada na Babilon, i ne{to kasniji Kir, koji }e ujediniti medejsko i perzijsko carstvo. Njegov put prema zapadu (»i on je po{ao jednim putem [prema zapadu sunca]«, stavak 85) i prema istoku («Zatim je po{ao jednim putem [

nastavio je put prema izlasku sunca)«, stavak 90) ozna~ava njegove vojne, {to ih je poduzeo na ove obje strane.

Op}enito jedan zaklju~ak o pravcima* ¢*Ovdje se èli upozoriti samo na pravce suvremenog tuma~enja Kur’ān-a, budu}i da se teme tog tuma~enja daju u TEKSTO-VIMA ove knjige, IV, B.£

suvremenog tuma~enja Kur’ān-a upu}uje na racionalizaciju sadràja, s jed-ne strane, i na apologetsku tendenciju, s druge strane, ~emu, osobito, prigovaraju zapadni islamolozi. Obja{njenje, {to ga je dao, u svome zaklju~ku, Baljon, moè se usvojiti. Krivi je to prigovor, jer se zane-maruju dvije ~injenice: prvo, narav same religije kao ljudskog odgovora na problem transcendentne zbilje, koja, onda, ne moè bez apologetske funkcije; a zatim, da se dokazom te tvrdnje uzimaju islamski modernisti~ki pisci, koji su tiskali samo na evropskim jezicima za evropske ~itatelje, pa je njihovo djelo a priori moralo biti obrana Islama. Jer, ako im se stalno upu}uje tvrdnja: Islam ne ostavlja mjesta za razvoj znanosti, onda odgovor, prirodno, glasi: Kur’ān ne samo da napu}uje na izu~avanje prirode, nego tako|er potvr|uje znanstve-

23BEHAR 76-77

�

ne rezultate, a ljudi su ih samo dosegli tokom stolje}a po njegovom dolasku.

înjenica je da Kur’ān afi rmira razum kao faktor islamskog u~enja. Zato je opra-vdano modernisti~ko zalaganje da se islamski svijet baci na usvajanje moderne znanosti, i o prirodi i o dru{tvu, jer je u punom skladu sa u~enjem Kur’ān-a da ljudi {to vi{e znaju i da budu {to bolji, te da im, stoga, i bude bolje. Naravno, da suvremeni tuma~i pretjeruju kada nastoje da svako svoje mi{ljenje ili stav dokazuju Kur’ān-om, jer niti je to mogu}e niti je to potrebno. Bitno je da se afi rmira kako Islam nalaè razvoj znanja o svijetu i ~ovjeku, a ne da se traè isprike za davne legende i prvobitne stavove. U tom smislu, svi koji pretjeruju - a zna se da je to protivno i Kur’ān-u - pa bilo u modernisti~kom ili tradicionalisti~kom pravcu, iznevjeravaju duh islamskog u~enja, ~ak i kada prona|u poneku rije~ ili stavak koji, naizgled, temelji njihove zamisli.

Glavna zamjerka suvremenom tuma~e-nju Kur’an-a, ~ija se dobra volja ne moè dovesti u sumnju ni jednog trenutka, u tomu je {to ono ne daje produbljenu i sistematsku studiju kur’anskih temeljnih ideja, princi-pa i vrednota, nego se pokorava promjenlji-vom strujama pragmatizma, idu}i, tako, za teku}im doga|ajima i potrebama {to ih oni name}u. Svakako, sam Kur’ān kao autori-tativni temelj Islama u mnogomu uvjetuje pristup i time metodu njegova shva}anja. Upravo ta polazna ta~ka odre|uje mogu}nosti tuma~enja. A one se mogu razvijati u dva pravca: traganje za bitnim duhovnim zna~enjem teksta i nastojanje da se prona|u kompetentni oslonci jedne naredbodavne upute za vladanje vjernika u svijetu u kojem on jest. Prvi zadatak trebao bi, logi~ki, pripadati svijetu znano-sti, u {irem smislu te rije~i, dok bi usposta-va sadràne povezanosti prakti~nog ivota vjernika sa Kur’ānom bila u nadle`nosti onih kojima je ne znanost, nego vjerska pouka ìvotno zanimanje. Tako bi se, mo`da, moglo razviti izu~avanje smisla Kur’āna koje ne bi odmah i neizbje`no, u svakom pojedinom slu~aju, postavljalo ili zna~ilo problem njegove primjene ili, uko-liko bi ju i postavljalo, onda bi se to zbiva-lo na neizravan na~in.

U zaklju~ku se moè re}i da je racio-nalizam islamskih modernista stvar, zapra-vo metode tuma~enja, a ne principa mi{ljenja. Ali i kao takav, ograni~en i ne-potpun, unaprijedio je tuma~enje Kur’ān-a

ne samo zbog toga {to je nazna~io aktual-ne probleme islamske dana{njice, nego i zbog toga {to je upu}ivao islamske prista{e da se oslone na intelektualnu snagu ~ovjeka, dokazuju}i da se Kur’an tomu ne protivi - obrnuto; da on to izri~ito traì. Tako su oni postupno ukazali i gradili most koji islamskom ~ovjeku omogu}uje prijelaz ka vlastitoj suvremenosti. A pred tom ~inje-nicom njihovi sistematski nedostaci podno{ljiviji su i efemerniji.

C) kur’anske konstante islamske suvremenosti

Upravo zato {to se kre}e s tako gole-mom, a jo{ uvijek nesavladanom ba{tinom Islam se razvija na specifi ~an na~in, pa ipak s ~udesnom snagom ustrajavanja. Dakako, te{ko je dijeliti optimisti~ku prognozu W. O. Smitha koji najavljuje novu islamsku provalu. Ali se, zato, moè sloìti sa uvje-renjem da Islam pokazuje za~u|uju}u vi-talnost koja ga pronosi kroz stolje}a histo-rijskog vremena.

To njegovo no{enje s historijom nije jednosmjerno niti pravolinijsko; u prvim sto lje}ima, on je stvarala~ki i dominiraju}i ~inilac, da bi kasnije, bio prisiljen na na-godbe i odstupe, i na realnom i na duhov-nom planu. No, uza sve to, Islam je histo-rijska po java i historijska snaga pro{losti i sada{njosti. Ono {to se tu, sada, bitno po-stavlja nije sav taj tradicionalni masiv, sloèn od ivotvornog i okamenjenog, nego njegovo pomno izu~avanje, kako bi se sagledali elementi pro{losti i elementi budu}nosti, ba{tina i perspektiva.

Istina, ve} je napor islamskih moderni-sta, promatran cjelovito, ukazao na kakve }e krupne probleme nai}i takva jedna orijen-tacija, a ~ije se ostvarivanje neposredno ti~e izgleda Islama danas. Na prvom mjestu, to je proturje~je izme|u socijalnog utilita-rizma i integralnog transcendentalizma, koje se ti~e same unutra{nje naravi Islama; zatim se uo~ava tendencija mije{anja idea-la, budu}i da se mi{ljenja i ustanove jednog dru gog svijeta pridodaju ili povezuju s duhovnim i socijalnim iskustvom koje je u temelju islamskog univerzalizma; napo-kon se ho}e i druga~ija metodologija akcije nego {to je ona koja logi~ki: proisti~e iz korijena i duha Islama, a koja se o~ituje u dubokoj intuiciji i doìvljajnoj puno}i ~ovjeka.

Ve} je modernizam, dakle, pokazao da je Islam jedna ìva i fermentna snaga koja

se probija kroz, ispod i mimo okamenjenih formula, balastom zatrpane misli i ispraz-ne socijalne rutine.

Naravno, imaju pravo oni konzervativci koji tvrde da glavnina islamske mase ne osje}a sve te probleme i koji, u ime toga, traè da se svaka reforma odbaci. Ali to je potpuno kratkovidno, jer se zadovoljava sada{njicom Islama, a da se ne misli o nje-govoj sutra{njici. Problemi se mogu odla-gati, oni se ne mogu otkloniti.

U vezi s tim, korisno je podsjetiti na jedno kriti~no vrijeme razvoja Islama koje je veoma pou~no, na III i IV st. po Hid`ri.-IX i X st. n. ere, ·na vrijeme susreta nove kulture sa starom, helenisti~kom ba{tinom. Tada se zbiva jedna kriza kojoj je vrelo mije{anje deduktivne i induktivne logike, sa svim te{ko}ama, odstupanjima i suprot-nostima, ali iz koje, kona~no, islamska misao izlazi oja~ala i poletna. Tada se i stvara grandiozna zgrada kulture klasi~nog razdoblja Islama, a njena temeljna inspiracija i ideja-vodilja bila je svijest o harmoni~ki ustrojenom svijetu koji je djelo Najvi{e mo}i, dobrote, is tine i savr{enosti. Od kraja toga razdoblja zapo~inje i, kasnije, sve se vi{e razvija potmuli proces okamenjivanja islamske misli. On se temelji na ~injenici sveop}e i do razine sankcije podignute kontrole islamske emocije i svijesti koja sve vi{e pada na predznanstveni nivo: dramatska struktura islamskog razvitka, apsolutni sud-ovi o lju dima, idejama i doga|ajima, te isklju~ivost propagandne funkcije.

Posljedica je bila dalekose`na: historija je odstranjena i odba~ena; naravno, u metodolo{kom a ne faktolo{kom smislu te rije~i. Pri tomu se o~itovala i proturje~nost teolo{kog pravovjerja s jedne strane se postavlja da je historija o~itovanje Bo`je volje, a s druge se odbija izu~avati ju u njenim sloènim putevima i skrivenim zako nitostima. Slu~aj Ibn Haldun-a po-kazuje to najbolje: njegov znanstveni i stvarala~ki pristup historiji nije imao nikakva uticaja na pravovjerna mi{ljenja i on je prakti~ki zaboravljen sve do XIX stolje}a. Upravo je on genijalna intuicija perspektive islamske kulture od koje ovisi razvojna sudbina Islama - principijelni kur’anski nalog: ~ovjekov zadatak je, upra-vo u ime vi{e svrhe, afi rmirati svoj zemaljski ìvot, pretvoriti u meto dolo{ki stav: znan-stveno osmisliti historiju.

To nikako ne zna~i da islamska misao treba ili mora preuzeti ili opona{ati zapa-dnu historijsku metodu. Upravo obrnuto,

24 BEHAR 76-77


ona se mora izgraditi na svojoj autenti~nosti koja je duhovno sadràna u njenoj ba{tini, ali koju treba osloboditi neplodnog i neko-risnog balasta fundamentalizma. Moderni-zam je upravo dje~ji korak u usporedbi sa tim za datkom koji }e biti djelo generacija, a od kojeg ovisi sudbina Islama i njegova djela. La`ni su dramatski apeli tradiciona-lista da je taj put pogibeljan za Islam: biti historija, ne zna~i iscrpsti se historijom. Jer Islamu, kao i svakoj velikoj kulturi - i za-padnoj uostalom - unutra{nje pripada te`nja za Apsolutnim kojom ~ovjek kompenzira svoju kona~nu egzistenciju i sanja vje~iti san o Dobru, Sre}i, Pravdi i Istini. A ta duhovna potreba ne poni{tava se ~injenicom da je, u njemu, Apsolutno identifi cirano kao Bog Jedan i Jedini, Stvoritelj, Odredi-telj i Sudac. Ona je, izgleda, ~ini jo{ ja~om, prisutnijom, ~ak dramatski - ozbiljnom.

Islam i historija - temeljna je relacija od koje se nadaje put i izgled islamskog razvoja.

Ona se, tokom dugih stolje}a, ve} odre|ivala. Na planu nepravovjernog razvoja, a naro~ito u {i’itskoj drami imamizma, ova relacija se prenosi na metahistorijski plan. Istina, bio je to oblik uzvisivanja historije, ali i njena poricanja. I sami sunnizam }e, dosta kasno dodu{e, upasti u taj osje}aj: sufi zam je bio oblik njegove metahistoriza-cije. Iako se toj orijentaciji ne moè pore}i ni uzvi{enost svrhe ni ~isto}a motiva, ipak je ona, neizravno, bila priznanje bijega od historije, ne iz historije.

Pravovjerno stajali{te spram historije odredila je ideja salaf-a, autoriteta prvih muslimanskih generacija, koja je prvotno posluìla kao upori{te za tada{nji islamski svijet, prepun razlika, sukoba i ambicija. Ali }e djelo ovih prvih generacija veoma brza prerasti okvire jednog inspirativnog mjerila i postati nepovredivi zakon; drugim rije~ima, ono }e postati dio vjere, a ne historije. Ha-dis, koji }e se uskoro konstituirati, posluìt }e da se cijeli proces poveè za autoritet Poslanika. A sa hadis-om u prvi plan dola-zi ne historija, nego parahistorija.

Prema tomu, prvi zahtjev, {to se name}e sa svih strana, kriti~ka je procjena cijele te goleme mase tradicije, da bi se izdvojilo ono {to je ivotvorno i historijski perspek-tivno. U prilog tomu, potrebno je ista}i tri fundamentalna aspekta Islama koji sna`no uti~u na njegovo stanje i njegov razvoj.

Ustavni princip Islama, kako ga izgra|uje pravovjerno u~enje, apsolutizam je vla dara i potpuni pasivizam gra|ana.

Istina, prvobitno u~enje, koje je izrastalo iz sloènih situacija krvavih ratova i {i’itskih legitimisti~kih zahtjeva, razvija demokra-tsko u~enje iğmaca i dopu{ta, bar, mogu}nost opoziva halife. Haridìtske pobune, kao i njihov stav da se ni pod kojim uvjetima ne moè priznati nepravedni vladar, prisiljava na supro tan stav ~ak se i takvom vladaru mora pokoravati.

Hadis se pridruùje tom stavu: »Mo-rate moliti (~ak) i za prekr{itelja koji grije{i». A kako je voditi molitvu, osobito petkom, bila funkcija halife (on je nju, naravno, prenosio na niè slu`benike kada su u pitanju razna podru~ja carstva), to takav stav implicira priznanje politi~kog autoriteta. Kasnije }e Ibn Taymija prihva-titi kao hadis ili, bar, tobo`nji hadis prin-cip: »Sultan (tj. politi~ki autoritet) kopija je Boga na zemlji«, koji je duboko protivan duhu Islama. Ali njegov pozitivni smisao bio je u tomu da je bolji ma kakav red nego nikakav; jer ovaj pisac dodaje iza gornjeg navoda slijede}u glosu: «[ezdeset dana nepravednog vladara mnogo je bolje nego jedna no} bezakonja«.

S principom apsolutne pokornosti vla-daru demokratske ustanove postupno se gase. Najprije, {ura ili savjetodavno tijelo, propisano po Kur’ān-u i ukorijenjeno u arapskoj sredini, koje se gubi veoma rano. A zatim i sama ustanova dogovora (iğmāc), koja umjesto da postane ~inilac politi~ke odluke, postaje oru|e nasilja.

Posljedice apsolutisti~kog ustava u islamskim zemljama bile su negativne: kon formizam i pasivizam na jednoj strani, a summji~avost i cinizam na drugoj strani. Poli ti~ki razvoj od 4 stolje}a po Hid`ri / 10 st. n. ere/, kada potpuno slabi vlast halifa i prelazi u ruke odlu~nih i sposobnih amir-a i sultan-a, pogoduje razvoju ovog stanja. Oslonjeni na vojni~ke uspjehe i akcije, oni su prisiljeni obilno pla}ati svoju najamni~ku soldatesku. Silan porast poreza pridonosi brzom slabljenju i iscrpljivanju gradova, osobito trgovaca i obrtnika. Tako se uspo-stavlja izravna linija izme|u pravovjernog u~enja o apsolutizmu i opadanja klasi~ne islamske civilizacije.

Za islamsku suvremenost, prema tomu, name}e se, obzirom na ovaj politi~ki as pekt njene ba{tine, veoma zna~ajan zadatak: reformulirati ideju zajednice na principu aktivnog i odgovornog sudjelovanja njenih ~lanova u javnim poslovima njene uprave i razvoja. Ovaj zadatak moè se izvr{iti dje-lotvorno i s izgledima na budu}nost samo ako autohtono izraste iz duhovnog, moralnog i socijalnog iskustva Islama, a sam Kur’an, svojom porukom i duhom, legitimira takvu mogu}nost islamskog razvoja.

Kur’ān razvija mnogo sna`nije moral-ni, nego politi~ki plan.

Jednako kao i u pitanju politi~kog u~enja, i ovdje je tradicionalizam odgovor na jednu odre|enu fazu u razvoju Islama pretvorio u apsolutnu normu vjere. Svoje-

Dr. Nerkez Smailagi} (desno) u dru{tvu prijatelja

25BEHAR 76-77

dobno se javio muctazilizam s poznatom tezom da Bog tvori samo dobro, a ne i zlo, te kao nepokolebljivi zagovornik slobodne volje i ljudske odgovornosti. Ali je drào da je to stajali{te u suprotnosti sa idejom Bo`je svemo}i, budu}i da im se ~inilo da ova proturje~i ideji Bo`je pravde.

Pravovjerna teologija opredjeljuje se tada za ideju predodre|enosti, za {to se koristi uveliko hadis. Nakon al-A{cari-ja, iako on teì nagodbi, ova se pozicija upor-no razvija. ak i u vrijeme, kada se sna`no razvija fi lozofi ja, teolozi, na primjer Fahrud-din Razi, priklju~uju se; dalje predetermi-nisti~kom rje{enju.

Ono {ta }e osobito u~initi te{kim po-sljedice ovakvog stajali{ta bilo je slu`beno rje{enje problema odnosa vjere i ~ina u sukobu sa haridìtima. Ovi su kao fanatici, postavili pravilo da onaj koji te{ko grije{i postaje nevjernik (kāfi r). Bilo je osobito va`no parirati takvom fanatizmu, ina~e bi se zajednica raspala u unutarnjem optuìva-nju za neispravnost.

Hadis ja i ovdje bio legalni oslonac, a podràvao je stav da i grje{nik moè po sti}i raj. Sa principijelne ta~ke gledi{ta, ovaj stav bio je u suglasnosti sa idejom apso lutne Bo`je volje. Ali je on, na prakti~nom planu, otvarao ozbiljne probleme, budu}i da se otvara pukotina izme|u vjere i ~ina. A s njom neizbje`no dolazi u prvi plan formalis-ti~ka strana Islama na {tetu cjelovitosti i ~vrstine unutra{njeg, moralnog uvjerenja:

Takav stav, povezan s deterministi~kim u~enjem i raspoloènjem, ima za nuàn rezultat fatalizam na planu moralnog osje}aja. Dodu{e, {i’izam je zadrào slo-bodu volje, ali je ona bila vi{e izraz proti-vljenja sunnitskom stavu nego {to je bila u suglasnosti s njegovim u~enjem o Imamu i s njegovom karizmati~kom strukturom. Stoga je Islam bio sna`no obiljeèn i odre|en u cijelom svome razvoju determi-nisti~kim stavom, te je time razvio samo jedan, iako sna`no nagla{eni, dio kur’an-skog u~enja. To je, logi~ki, znatno suzilo mogu}nosti tuma~enja Kur’an-a na ovom pitanju, jer se njegovo sadràjno bo gatstvo svelo na jedan njegov tok i, ~ak, pretvorilo u nepovrjedivi princip vjere.

Suvremeni Islam suo~en je i na moral-nom planu sa zadatkom osobite vrste i izu zetne zna~ajnosti promisliti ovaj kapi-talni problem moraliteta. To uop}e ne zna~i da se treba poricati ili iskrivljavati kur’an-ski stavovi, jer je Kur’an neosporno sklon ka deter minizmu {to je izraz potrebe i volje

da se afirmira Bo`ja svemo}. Pravac razmi{ljanja u rje{avanju ovog dalekose`nog pitanja treba biti ka tomu da se ova kur’an-ska deterministi~ka supstancija dopunjava protuteàma - razradom onih kur’anskih stavaka u kojima se napu}uje na moralnu slobodu ~ovjeka, bez ~ega se veoma te{ko mogu otvoriti novi prostori Islama, prosto-ri suvremenosti.

I Islam kao duhovna kultura, pa i u uèm smislu - kao vjerska kultura, pretrpio je promjene tokom razvoja. Danas se nedvoj-beno moè re}i da se daleko vi{e osje}a svojom masovnom nego spekulativnom stranom; ili drugim rije~ima, da se silno razvio u {irinu, {to je nu`no imalo za posljedicu razvodnjavanje njegove duhovne kvalitete.

Jedan od bitnih faktora procesa oma-sovljenja bio je sufi zam. Pri tomu, treba biti objektivan i razlikovati dva plana nje-gova uticaja.

Sa stajali{ta nakane i orijentacije, sufi jski pokret odigrao je veoma zna~ajnu ulo gu u razvoju biti Islama. Naspram svih oblika izvanj{tenja: legalizma, formalizma i lite-ralizma, on se, svojim kontemplativno-asketskim uzorima, {to se izvorno korijene u ori jentalnom mentalitetu, okre}e potpuno ka unutra{njem, samopromatra~kom ivotu, ka intuitivnoj spoznaji srca, ka zbiljskim duhovnim dubinama ~ovjekove du{e. Nema dvojbe da je to dalo Islamu jednu novu viziju i perspektivu, da ga je obnovilo na istinskim vrelima religioznosti.

Ali postoji i stajali{te prakti~nih poslje-dica sufi zma. Na prvom mjestu je naru{en autoritet Zakona, a unesen jedan neizbje`ni subjektivizam u ocjenu i ostvarenje islam-skog nauka. Osim toga, sufi zam je pridonio silnom razmahu Islama kao religije. Naime, njegovo u~enje u pravom i potpunom zna~enju mogao je shvatiti - i shva}ao je - samo mali broj izuzetnih li~nosti. Mase su ga usvajale na svoj na~in i na svojoj razini, a tomu su pripomogli i sami sufi ji svojim kultom svetih ljudi. Tako se, po-stupno, stvarao jedan popularni nivo islamske religije, sa~injen je od komplek-sa sujevjerja, zabluda, naivnosti i izopa~enja i Kur’an-a i islamskog nauka u cjelini.

Me|utim, odgovornost sufi jskog pokre-ta daleko je ve}a i izravnija u vezi s onim duhovnim idealima {to ih je nudio musli-manskim masama. Bili su to ideali koji su traìli individualno izuzetne karaktere. U odnosu na ìvot zajednice, oni su biti {tet-ni, jer su mase upu}ivali na bijeg od i iz stvarnosti. A to, svakako, nije pridonosilo

islamskom idealu zajednica i objektivnom socijalnom redu.

Sve u svemu, sufizam je bio trijumf religiozne emocije, a ona se otjelovila u kultu svetih ljudi. A biti i duhu Kur’an-a, pa onda i Islama, duboko je suprotan kult li~nosti u bilo kojem obliku. Jer jedno je duboko i istinsko po{tovanje neke zna~ajne i zaslu ne li~nosti, a sasvim je drugo njena mistifi kacija, osobito proèta primitivnim sujevjer jem. Stoga, islamska emocija mora po~ivati na izvornom kur’anskom nauku, po kojem ni jednom ~ovjeku ne pripada apsolutno mjesto i zna~enje.

Tako se ocrtava i tre}a kur’anska kon-stanta, od koje ovisi islamska suvremenost, naime - islamski duhovni ideal. Na tom pravcu treba prihvatiti i podràti autenti~ni kur’anski princip - princip duhovne demo-kracije, po kojem su svi muslimani, a u dubljoj konzekvenciji - i svi ljudi, jednaki. Taj princip odlu~no je uperen protiv duho-vnog ap solutizma i hijerarhizma, koji ljude, u osnovi, dijeli na primitivne neznalice, ogrezle u sujevjerju, i na izabrane posve}e -nike, kojima je jedino otvoreno srce Istine.

A to podrazumijeva ne samo razvitak cijelog jednog kompleksa ovog zajedni{tva, kao zamjene za sve stare izabrani~ke kru-gove, nego, prije svega, zamisao i ostvarenje jedrog novog odgojnog sistema, kojem }e u osnovi biti demokratski duhovni ideali.

* * ** **

Svijest o snazi dubokih korijena i po-sebnih uvjetnosti islama, tamo gdje je nastao i gdje je njegov epicentar, upu}uje da treba uvijek imati na umu da zaklju~ci o kur’ anskim konstantama islamske suvre-menosti ne mogu imati karakter ni zna~enje formula islamske budu}nosti. Mnogo toga u vrelima, temeljima, poruci, metodologiji i duhu Isla ma izmi~e analizi i znanju, te je, stoga, nepoznato; postoje i samosvjesni i nevidljivi za koni duhovnosti koji se razvijaju po vlastitom ritmu i putu, pogotovu stoljet-nim i veli kim idejnim sistemima.

Ono {to se ovdje ho}e, samo je jedno: razmi{ljati o mogu}im pravcima razvoja Is lama, koji }e, ostvaruju}i se, postajati suvremenost ne iznevjeravaju}i svoju autenti~nost i originalnost. Nema teèg zadatka, ali ni va`nijeg za svakog misle}eg ~ovjeka koji je izrastao na islamskoj tradi-ciji i kulturi. Ali ni boljeg puta da se shva}a i ostvaruje Kur’ān.

26 BEHAR 76-77

... Pri~am kako sam ve~erao s Nerkezom Smailagi}em.

- O ~emu ste pri~ali?- O svemu, pa i o Vama.- [to kaè Nerkez?- O~ekivala je – veli – na{a kulturna

javnost da Krleà o nekim stvarima poslje-dnjih godina progovori.

- O ~emu, brate, da govorim? Nisam ja vi{e onaj Krleà. Govorio sam mnogo, pa {to sam izmijenio i kako je ta moja rije~ mijenja-la stanje fakata. Nemam snage ni sa ~im vi{e da se hvatam u ko{tac, krepan sam pas.

Dok razgovaramo donose Krleì po{tu. Me|u njom je velika koverta. Otvara, a u njoj razglednica sa Skadarlije.

Primje}ujem na njoj Titov potpis. Kad je razglednicu stavio me|u ostalu po{tu, pitam smijem li je pogledati.

- Za{to Vas zanima?- Pa da je pogledam!- Dobro, pogledajte! Uostalom uzmite je.Iz restorana «Ima dana» javlja se Tito

«Sedimo u ðatmosferi’ gde ste Vi nekad sedili i se}amo se Vas, i pozdravljamo Vas i Belu.»

U potpisu je jo{ i Jovanka, Kardelj, te nekoliko drugih ne~itkih imena.

- Nikada nisam tamo sjedio. Pi{u star-cu kartu, ~uli vjerojatno da je na umoru, pa vele, hajde da mu se javimo, mo`da ga karta zatekne jo{ ìva...!....

3.X.1976.

Pri ju~era{njem rastanku Krleà mi predloì:

- Pozovite Nerkeza Smailagi}a i sakupi-te neko dru{tvo da se napijemo, jer smo rekli da }emo se napiti kada iza|e «Krleìjana»; na tu pijanku ve} dugo ~ekamo.

Uz Nerkeza Smailagi}a na ve~eru sam pozvao pjesnika Milu Pe{ordu i mog zem-ljaka lije~nika Nezira Loju.

S ulaza, Krleà ve} primje}uje:- Vidi se da o~ekujete starca kada ste ovako

zagrijali stan. Ali, ipak je malo prevru}e pa mi dopustite da svu~em dèmper.

Ulazi u sobu, predstavlja se i sjeda. Nudim mu kineski konjak ili francusku «Armagnac».

- «Armagnac», to je sjajna stvar, ali ima-te li Vi, brate, normalne rakije {ljivovice?

Uto ulazi Nerkez Smailagi}.- Radujem se da Vas vidim –pozdravlja

ga Krleà.- Pa Vi sjajno izgledate – odgovara mu

Nerkez.- Da po~nem s osamdeset i ~etiri godine.

I {to }u vam dalje pri~ati? Osje}am se kako se moè osje}ati ~ovjek s toliko godina.

- îtam kako Vas neizmjerno hvale!- Gdje me hvale? Tko me hvali? Mi smo

se ve} jedanput posva|ali oko toga kad ste mi rekli: ðKrleà, zar vam nije dosta slave!’ – a onda se malo umiri, pa upita: A tko me to i gdje hvali?

- Evo u dana{njem «Vjesniku».- Ah, ostavite to, molim Vas!- A kako je Va{a, meni neobi~no draga,

gospo|a Bela? – nastavlja Smailagi}.- Dosta ste tu izjavljivali ljubav, molim

Vas. Idite na Gvozd pa joj direktno izjavi-te ljubav. I nemojte govoriti o {armu ène pred njenim muèm koji je ljubomoran. Sad je obasipate epitetima kako je divna! Moja èna je, osim toga, ako ho}ete, go-spodine, ozbiljna dama od osamdeset go-dina o kojoj se tako ne moè govoriti, ve} samo s po{tovanjem, to je perverzno s takvom ljubavlju o jednoj staroj dami go-voriti.

- Ja govorim emotivno.- Ostavite, molim Vas, nije to zdrava

stvar, velim Vam.- Tako Vam je to, ~esto se vi|amo da-

nima, a onda pro|e neko vrijeme, pa se uop}e ne vidimo – kaè Nerkez.

- Pa nismo se mnogo puta u ìvotu vi-djeli!

- Jesmo, na jednoj ve~eri i onda onako, uzgred po neki put. I ve} {est ili sedam godina samo u prolazu.

Krleà pripaljuje cigaretu:- Ja zapravo ne smijem pu{iti, meni su

zabranili.- Za{to, zbog ~ega?- Zbog srda{ca moga koje je defektno

najmanje ve} petnaest godina.- Ne znam ni jednog revolucionara ~ije

je srce uspjelo izdràti do kraja da ne osta-ne neo{te}eno.

- Dragi moj profesore, nikada u ìvotu svome, a od tada ima {ezdeset i vi{e godi-na svjesnoga ìvota moga, nisam pristao na to da me netko apostrofi ra kao revolu-cionara i uvijek sam odricao ljudima kada su govorili da sam revolucionar.

ðPa Ti nisi, zna~i, za revoluciju!’, go-vorili su.

ðZa revoluciju sam, ali neka to rade dru-gi, a mene ostavite da radim svoj posao.’

- Ja to mislim s obzirom na djelo – kaè Smailagi} – jer Vi ste sve ìvo prevrnuli.

- Nisam, zapravo, ni{ta prevrnuo. Nisam ni{ta rekao. îtam sada ovu «Krleìjanu» pa mislim, o Boè moj, za{to nisam stvari dorekao, za{to sam ostao suvi{e obazriv i pristojan jer sam trajno vodio ra~una o okolnostima.

- Govorim vam u ime velikog dijela inteligencije koja je od vas zablu|ena.

- Inteligencija koja sebe apostrofira inteligencijom?

- Dobro, Krleà, ali prihvatite da je jedan dio te inteligencije pre{ao iz svojih lijepih feudalnih udobnosti ravno u revo-lucionarni tabor zahvaljuju}i Vama. I ja sam jedan od tih.

- Ne samo seljaci – nego i drugovi.- To je to. To je sve povezano. Bona-

partizam sa selja{tvom.- Ne zna se danas tko kamo pripada.

Ljudi se vole jesti bez obzira kojoj katego-riji pripadaju, bili oni feudalci ili revolu-cionari; bez obzira na sve, ~ovjek ~ovjeka jede. I te kako i s uìtkom. Kada se jede, jede se jednako, glo|u se lubanje.

- @ivimo me|u mediokritetima. Pri~a mi @ivko Jeli~i} – nastavlja Krleà – koji ima sina i sin mu se zove Neven, pa taj Neven je dobio neku nagradu za pjesmu i novine pi{u da je Nevenka Jeli~i} dobila nagradu. Ali, to nije ni{ta. Kad je Bela dobila jedno odlikovanje, pa oti{la naknadno da ga podi-gne jer nije bila u Zagrebu prigodom sve~ane dodjele, odgovorni slu`benik je upitao:

ðZa{to nije do{ao on po odlikovanje?’ðKakav on?’ Bela pita.ðPa, Bela Krleà, za{to nije do{ao po

odlikovanje?’Dakle, Bela Krleà i Nevenka Jeli~i}

su se uzeli.

KRLE@A I NERKEZEnes êngi}

PISCI O NERKEZU

27BEHAR 76-77

- Vi nikada niste uzimali nagrade? – pita Nerkez.

- Kako da nisam uzimao, uvijek sam ih uzimao, a za{to ih ne bih uzimao?

- Ho}ete li kineski konjak? – prekidam razgovor.

- Ne}u, druè Enese, ni{ta kinesko. Ruske konjake sam pio, a kineske ne}u.

- Tko je radio ovoga tigra? – pita Nerkez gledaju}i na sliku na zidu.

- Vlado Filakovac – kaèm.Nadovezao se Krleà:- Filakovac je slikao i volio ìvotinje i

uvijek mu je bila ideja da kod ku}e u svojoj ba{ti ima zoolo{ki vrt. Stanovao je u Beogra-du na Dedinju i negdje tridesetih godina, vra}aju}i se ku}i, ~uje u parku ispod Dedinja lavlju riku. A ono, na svojim pute{estvijama se tamo zaustavljao neki cirkusant koji ima u svom zoolo{kom vrtu i lava. Ispostavilo se da je taj cirkusant stari dobri Filakov~ev prijatelj iz Pe{te, koji je propao i ne zna {to }e s lavom, jer pojede vi{e govedine u jednom danu nego on za godinu dana. I kupi Vlado od kolege lava, zaveè ga kao kljuse i odve-de u svoje dvori{te. I tako hrani lava. Lav ri~e i uzbu|uje susjedstvo, a kad do|e èna s odmora diè ~itavu viku, pa je lava morao dati u zoolo{ki vrt.

- Vi ste, profesore, malo~as tu govore}i upotrijebili rije~ «poput». Zanimljivo je da

tu rije~ ne}ete nigdje sresti u na{em isto~-nom dijelu.

- Prigodom predavanja na Zagreba~kom sveu~ili{tu govorio sam svojim jezikom kojim ina~e govorim. I u tom jeziku upo-trebljavam rije~i «hi}eti», «hitam». I tako drìm jedno pre da vanje, poslije onog jezi~nog prevrata u Savkino vrijeme, i upotrijebim rije~ ðhitam’.

Diè se neki momak i veli:ðProfesore, ja taj jezik ne razumijem!’- On Vas izaziva, upada Krleà- Da. ðVi }ete to nau~iti!’ kaèm stu-

dentu.- ðKada?’ pita me on.- ðKada za to vrijeme do|e!’ i ja nasta-

vljam dalje predavanje.- Na izlasku iz predavaonice on me

do~eka:ðProfesore, Vi se igrate vatrom!’ðDa, ve} jako dugo!’ – i odem dalje.Poslije pola sata mene zove dekan. Kad

ja dolje, a dolje i onaj student u njegovu kabinetu. Dekan, siromah upla{en veli:

ðNerkeze, Ti bi mogao neke izraze usk-laditi, jer to izaziva nepotrebne nemire!’

ðIzvinite, ja jezik svoje matere ne}u mijenjati zbog politi~kih trenutaka na ovom fakultetu, jer ja ne}u izgovoriti ni jednu rije~ koju nije moja majka izgovo-rila!’

- Kada smo ve} kod jezika, recite mi, profesore, zaboga, {to radite sa {tokavskim narje~jem. Bacate ga kroz prozor.

- Nema ga mnogo.- Kako ga nema mnogo? Ja sam sto per-

centno za argumentaciju, ali boga Vam Va{ega, {to radite sa {tokavcima Hrvatima?

- Kaèm, nema ih mnogo.- Ma kako ih nema mnogo. Ima ih bra-

te, u pisanoj rije~i vrlo mnogo.- Oni su bili ikavci.- Dobro, bili su ikavci, ali {to su {toka-

vci? Vi ne moète Vida Do{ena i Matiju Divkovi}a izbaciti napolje. Plediram da se kajkav{tina i ikav{tina vrati u osnovne {kole, barem po nekoliko sati, da djeca nau~e gramatiku svog vlastitog materinjeg jezika, jer ona to vi{e ne znaju i postaju idioti kad govore na ovom drugom jeziku; to su dvojezi~na podru~ja. Govore jezik koji nisu svladala, a svoj zaboravljaju. To sam u svoje vrijeme govorio kad je Stipe Radi} bio kraljevski ministar prosvjete, ali se njim, nego s Vandekarom, mojim prijateljem koji je bio Radi}ev zet, jer s Radi}em nisam imao nikakvog kontakta, niti sam htio da imam. Da nisu {tokav{tinu uveli ovdje u Zagreb mi bismo danas imali tri naroda. [tokavci bi ostali na istom. akavci bi bili jedan narod.

I u Francuskoj imamo sukob oko jezika, s obzirom na jug i sjever, tako da oni s juga kaù da na sjeveru nije francuski jezik, da je to blejanje, blejanje francuskog jezika koje je potpuno pokvareno pod germanskim utjecajem.

- Nedavno sam, Krleà, ponovo ~itao Va{e ðDjetinjstvo u Agramu’. Pa to je sjaj-no!

- Ne znam je li sjajno, ali je sentimen-talno. Mo`da previ{e sentimentalno. Taj tekst je nastao u posebnim uvjetima, mje-secu julu 1942. Pisan je kroz suze ~ovjeka koji o~ekuje smrt.

Tema je ove no}i bilo na pretek, jer je Nerkez Krleù stalno provocirao da govo-ri, da brani neke svoje pozicije i stajali{ta. Ne{to prije pola no}i Krleù sam odvezao ku}i. Sutradan je do{ao Nerkez k meni u ured pa veli:

- Nije ~udo {to je Stari uvijek buntovan i prenapet. Njemu je malena ova Hrvatska, malena mu je Jugoslavija, njemu je svijet malen.

¢Iz knjige: Enes engi}: «S Krleòm iz dana u dan 1975-1977.» «Truba~ u pustinji duha», Globus Zagreb, 1986, str. 66, 151-154.£

Dr. Nerkez Smailagi} u prirodi

ENES ÊNGI]

28 BEHAR 76-77

... ~ovjek ne samo {to je svoj, nego i glumi sebe.

W. Gombrovicz

Smrt je prije tri dana prekinula prijatelj-stvo izme|u Nerkeza Smailagi}a i mene. Odbijam pravo na sentimentalnosti tog tre-nutka, ne zato {to ih prezirem (modernisti~ki), nego zato {to ih se bojim, jer su njegove opasnosti – kao pretjerivanja, nove verzije, opiranje smrti... kao mje{avina one nestvar-nosti i izuzetosti posve}ene nepovratnim gubitkom, one smetene odsutnosti ili lutanja, kojim se izbjegava o~iglednost jedne nepodno{ljive i porazne ~injenice kraja... gdje ponor (novoga, po Kierkegaardu) smjenjuje ìvot... – i ni{ta ne moè postati ni lak{e, ni razumljivije... Preostaje bespomo}nosti pi-tanje: [to se sada doga|a sa svim onim, {to smo u prijateljstvu sakupili? Zar je to jo{ samo moje sje}anje? I ni{ta vi{e?! Zajedni~ke radosti, slu~ajni susreti, neka iznena|enja, rasprave o najteìm pitanjima, sitnice, sikre-cije...- sve toliko drago, va`no, skupocjeno... – sve je to izvan mojih uspomena samo ni{ta? Kao i drugo, izvan uspomena drugih.

Zar se na{ ivot ne pretvara u pare, koje }e jednom omamljivati neku proro~icu?

Ali postoje u svijetu i ~injenice Nerke-za Smailgai}a, ono {to je on u~inio tako, da traje izvan uvjeta njegova ivota i na{eg sje}anja. Njegovo djelo, mo`da najva`nije kao ono {to je u nama strujalo: njegov egzistencijalni takt, njegovo osje}anje su-dbine, njegov lik kao forma u kojoj je izabrao i zastupao carstvo osobe.

@ivot Nerkeza Smailagi}a bio je svojim najve}im dijelom jedna zamisao, koju je on nastojao ispuniti. Ona je prije svega pretpostavljala apartnost u svemu, svakom trenutku – jednu gotovo naivnu, {to zna~i hrabru, nesuvremenost. Njegovi buketi cvije}a i njegovi komplimenti damama djelovali su istodobno kao uspomene i kao ljupka igra izmi{ljotina, puna po{tovanja prema sudionicima. – Imati svoju osobu, to zna~i imati i svoje vrijeme, svoj kalendar i njegov raspored me|u stvarima, me|u ljudima i me|u zvijezdama.

Srce Nerkeza Smailagi}a nisu pusto{ile pateti~ne oluje, ali nikad nije bilo li{eno ni

PUT PO ZAMISLIVlado Gotovac

Nerkez Smailagi} nikad nije zaboravljao jednom otkrivenu Vje~nost. Iz nje je dopirala ona otvorenost, koja je na kraju svodila njegove ra~une tako, da je nje-gova smrt gubitak za svako mjesto na kojem je bio, svakog ~ovjeka s kojim se susreo. On nedostaje cijelom Zagrebu – kao osoba, kao pojava, kao drànje... kao intelektualac, koji ni jedom svojom sklono{}u, ni jednom svojom sposobno{}u nikome nije bio teàk.

. Smijem li re}i ne{to naivno i neodgovorno, ne{to neznanstveno? Na primjer: Pravi je ustav onaj, koji se u svakom pojedincu napose

Bio je Europejac s islamskim srcem.

strepnja, ni ~e`njive, uìvala~ke topline. On je upostavljao odstojanje, koje nije uvijek izdrào dendizam za koji nije imao dovolj-no samozataje, dovoljno stege... Uìvanje ga je vodilo manje samotnim, manje strogim, manje hladnim i strmim stazama. Namje{tenost mu je ponekad pruàla za{titu, olak{anje, osiguravala diskreciju i alibi... – ne, nije to bilo posve slomljeno srce... – kakvo danas velika osoba mora imati.

ôvjek koji je znao pa`ljivo slu{ati i briljantno govoriti. Dopu{tao je damama da budu neometano glupe i u tome znao na}i radost za njih i za sebe. Njegovo pona{anje nikad nije bilo drugima naporno, ni njegova usamljenost dosadna ili optuùju}a. Drugi sa za njega bili du`nost, koju ni~im nije opteretio, ni na koji na~in: uvijek je bila ìvahna i zanimljiva. Uzeti u obzir – to za njega nije zna~ilo posjedova-ti, imati pravo, jo{ manje zapovijedati: On je volio poklanjati, biti doma}in radosti.

Sveu~ili{ni profesor, dugi niz godina bez katedre, bez studenata. Savjetnik u Fakul-tetskoj biblioteci, zatim, koji je svom poloàju dao ton i nadmo}nost povla{tene bespred-metnosti, istodobno pune pravog ìvota i ustajalog zraka jedne arogantne kazne, pune intelektualnog kukavi~luka s moralom pro-tuha. Njegova se obazrivost s to~no odabra-nom bezbri`no{}u nije prepu{tala zgodama: nekoga je uzbu|ivala, radovala, nekome je pokazivala tragove udaraca... istim postupci-ma. I on nije odustajao od tog pona{anja ni pred neosjetljivo{}u, nego je odlazio bez promjene...

Nije bio savr{en. Od svojih mana nije napravio vrline, ali uvijek im je nastojao

na}i prikladnu zamjenu; s onom mjerom ironije, koja onemogu}uje samodopadnost. Nau~io je da je neusporedivo bolje i kori-snije pogre{ke ne ponavljati, nego ih ospo-ravati. Zato je mogao saslu{ati i prigovore i pouzdavati se u budu}nost.

Me|u nesuvremene vrline Nerkeza Smailagi}a spada i njegova sposobnost, da gotovo uvijek sam podnese posljedice svojih pogre{aka. (Mala ograda se odnosi na onu vrstu razdraganosti, koja nas savlada jo{ prije nego je otkrijemo... pa moèmo i nekog drugog s njom obuhvatiti...) Vidio sam ga kao se osmjehuje nelagodi i tada sam ga jo{ vi{e po{tovao i volio – u tom trenutku kada je otvoreno primao pouku nedoraslosti ono-me, {to je poduzeo. Nije traìo izgovor, jer je do kraja vjerovao u svoju ~ast. Znao je da se ne mora stidjeti svojih motiva i da je osje}anje mjere – dakle i pogre{ka u njemu - neprelazno, kao i dostojanstvo.

Nerkez Smailagi} nikad nije zaboravljao jednom otkrivenu Vje~nost. Iz nje je dopira-la ona otvorenost, koja je na kraju svodila njegove ra~une tako, da je njegova smrt gu-bitak za svako mjesto na kojem je bio, svakog ~ovjeka s kojim se susreo. On nedostaje cijelom Zagrebu – kao osoba, kao pojava, kao drànje... kao intelektualac, koji ni jednom svojom sklono{}u, ni jednom svojom sposobno{}u nikome nije bio teàk.

Pa ipak: Nerkez Smailagi} je stradao. ûvaju}i svoje bliske, uvijek je poku{avao sam izdràti svoj slu~aj. Bio je to za njega princip, koji ni ljubav ne izuzima. Nikad ga nisam ~uo da govori s mr`njom, s osvetoljubivo{}u: te strasti nisu su{ile njego-vu lucidnost. Nije se predavao osje}ajima

PISCI O NERKEZU

29BEHAR 76-77

�

koji pusto{e, koji poniàvaju ~ovjeka: Nije vjerovao u djelo, koje je mogu}e samo bez du{e, u mo} koja je mogu}a samo bez slobo-de, u svijet koji je mogu} samo bez osobe.

Nerkez Smailagi} nije gubio samo-pouzdanje ni u najve}im nedoumicama, uvjeren da se sudbina zbiva neminovno tako, da nam otvara oblasti rada za na{u veli~inu, za na{u radost i za na{u nesre}u... Znao je da Bog tragedijom dariva samo pravog ~ovjeka. Njegov fatalizam bio je ivo jedin-stvo bezbri`nosti i pouzdanosti, vjere i uìvanja, tajanstva i nedu`nosti. – A u svemu je uvijek bilo neke nekonvencionalnosti, nekog po malo precioznog kaprica, ekstra-vagancije, neke diskretne namje{tenosti, igre... ne~eg nestvarnog, izmi{ljenog i lakog – i opet, opet hedonisti~kog. On je uvijek htio biti osobit, u sporu s banalno{}u, odbijaju}i prosta{tvo. Izabrao je svoj lik i gradio ga uporno, nikad bez odre|ene sjete, nikad bez nostalgi~ne ironije. Bio je Euro-pejac s islamskim srcem.

Misliti samo zato da bi se bilo u pravu, to je Valéry ima pravo – opasna strast, strast prostaka. A prava radost je u ljepoti rje{enja, u bljesku zamisli, u igri fantazije, u taktu osje}anja, u bezbri`nom briljiranju... u mogu}nosti da se pitanje ima{ li pravo zato uop}e ne postavi. Jedino tako mogu se shvatiti neki tekstovi Nerkeza Smailagi}a, a prije svega upravo oni, koji su za njegov poloàj bili fatalni. Bio je `rtva njihova sklada, uìtka {to mu ga je on pruào, uvijek dostojan strasti i odanosti; jer je stvarno mjesto ~ovjeka, jer je stvarni ivot njegove osobitosti. Njega je uvijek zanimalo {to se zbiva s pojedincem zbog neke zamisli, prije svega to. Jer ako je on napu{ten, napu{teno je sve ljudsko. Smijem li re}i ne{to naivno i neodgovorno, ne{to neznanstveno? Na primjer: Pravi je ustav onaj, koji se u svakom pojedincu napose uspostavlja i ostvaruje; kao ~in neponovljivog izjedna~avanja s domovinom. Zar to nije nemogu}e i, dak-le, dràvno i politi~ki bespredmetno? Be-smisleno, dapa~e? Dakle, {tetno?- Ali pra-va slavlja ~ovjekove veli~ine nikad nisu bila sigurna na drugi na~in. Njima je uvijek potrebna daljina, u kojoj postaju istodobno sumnjiva i privla~na. –Nije znanstveno – to ovdje zna~i izgubljen individuum – slu~aj pojedinca, neponovljivost, jednokratnost... – ni kao tema, ni kao forma...

Samo pokazujem koliko je besmislena nepravda koja je nanesena Nerkezu Smailagi}u, njegovom ìvotu i njegovom djelu. O~igledno, ona je bila neminovna,

jer samo jo{ veoma daleko od one slobode, koja je potrebna njegovim radostima koji-ma se on s ljubavlju predavao. Jer pravo mi{ljenje je najdublja radost. Nerkez Smai-lagi} ovdje jo{ nije bio mogu}, ovdje nije bio dana{nji...

Neponovljivost ne {titi, ne ispri~ava, ne usre}uje: ona nemilosrdno, bezobzirno sve upotrebljava, samo zato da bi postojala. On je za njezine zahtjeve pristalo i ispunjavao ih s neizbje`nim slabostima, sve dok cije-li slu~aj nije postao banalna policijska tema. Tamo se najednom otkrilo, da je dopu{tena samo trivijalnost, kao poslu{nost, ili ob-manjivanje, kleveta, subverzija, reakcio-narstvo i tako dalje. Neponovljivost je usamljena, neza{ti}ena, to policija zna i ponosi se svojim znanjem i njegovom

Obveze mi{ljenja nisu odre|ene temom, nego njegovom ulogom u ~ovjekovoj sud-bini. A ustav je temeljni zakon dru{tvenog ìvota jedne dràve; {to zna~i i njegovog udjela u sudbini pojedinca. Zato je Nerkez Smailgi} i pisao o njemu s onim razlozima, koji svojom jasno}om svjedo~e o jasno}i odnosa koje zastupaju. U njemu zajednica i pojedinac imaju isti smisao, jer imaju istu vje~nost. Jedan je izvor ~ovjeka i cijelog svijeta. Tako su raspore|ene sve ~injenice. I o tom rasporedu govorim, kad govorim tekstovima Nerkeza Smailagi}a. Neka ih drugi ispituju na drugi na~in i s drugom svrhom ili drugim mjerama. Mene zanimaju samo utoliko, ukoliko prikazuju njegov lik, mogu} samo u njegovom svijetu.

Pi{em o Nerkezu Smailgi}u, koji }e nam nedostajati na svakom koraku: u {etnji ili kavani, u povjerljivom razgovoru ili u javnom raspravljanju – jednako tamo gdje su ga ljubavlju susretali i tamo gdje su ga onemogu}avali. Apartnog sugovornika, u svakom trenutku, s kojim je svatko uìvao u slobodi i dostojanstvu svoje osobe.

Poglavlje o ènama ne mogu opisati, ali znam koliko bi bilo zanimljivo, puno igre koja privla~i, koja raduje i snubi, jer nije to bio samo {apat nezavisnog udvara~a, nego i uzdrhtalost pravog poklonika, nje-gova skrivena èlja, koja je kao slu`ba dragani... Slu{ao sam ga i gledao u trenu-cima kada se pribliàvao èni: Ona je od njegovih rije~i postajala sve ljep{a, svera-dosnija, a on tom uzbu|enju sve potebniji. Posvetiv{i se sav èni, on je postojao nje-zino ~arobno ogledalo s kojim se toliko toga mijenjalo... Nerkez Smailagi} nije bio Don Juan, ni Casanova. On je bio kavalir s ruòm, prosta~kom trenutku usprkos.

Bila je to nesuvremenost o kojoj je go-vorio Nietzsche – ne toliko dramati~na, ne toliko genijalna, ne toliko prevratni~ka... ali ispunjena vjerno{}u onim vrijednostima, koje tvore i odràvaju ~ovjekovo dostojan-stvo; sudbinu pojedinca, njegove slobode, njegovog odu{evljenja, koje se jednako zna radovati i patiti. – Tako, dakle, nesuvremen, Nerkez Smailagi} je bio Zagrebu potreban, kao posvema{nja suprotnost tipu ~ovjeka, koji je u gradu upravo nastupao: tipu koji oko sebe {iri bezobli~nost, tipu koji pripada velikoj zavjeri prostaka, od koje grad pre-mire i zaudara. Ne dakle dekorativna, nostalgi~na rezignacija, ma s koliko ma{te... – naprotiv, ta nesuvremenost bila je upravo ona –jedina! sada{njost, koja moè u}i u budu}nost ne izgubiv{i pro{lost – bila je to

VLADO GOTOVAC

efi kasno{}u... Ona odmah prepoznaje slu~aj, lutanje i neizvjesnost –prirodne protivnike svog poloàja u ljudskoj sudbini. – Nerkez Smailagi} je bio politolog i sve je to tako|er znao, ali sa posve suprotnim zaklju~cima! I zato je pristao na bespomo}nost, postup-no je po izboru svog lika i njegove sudbine; u kojoj je radost samo odmor u stradanju... – Ono {to neponovljivost pruà moè nam se oduzeti samo sa ìvotom.

Unutar politologije Nerkez Smailagi} se napose bavio povije{}u politi~kih doktrina. Osoba ne smeta egzaktnosti, egzaktnost ne isklju~uje njezinu neponovljivost. Pi{u}i o ustavu on je pokazao, da je vjerodostojnost uvijek nerazdvojna od jedne vrste bezbri`nosti, {to zna~i jednog izbora u kojem ~ovjek sve postavlja kao svoj slu~aj. On ne dopu{ta da bilo koji rad, bilo koja istina, bri{e njegovu osobitost, neponovljivost njezinog svijeta – jer njegova je tema temelj i za{tita ~ovjekovog dostojanstva. Moèmo biti uni{teni, dakako, ali to ne oduzima vrijednost ~injenici, da smo izabrali vje~nost. Naprotiv: Patnja je toliko puta bila najve}i dokaz o veli~ini i trijumfu izbora.

30 BEHAR 76-77

«pohlepa za slobodom» pojedinca, koju je slavio Montaigne; pojedinca koji ne pristaje na slobodu, ako ona nije sloboda za druge.

A Nerkezovo djelo? – Oblikovanje znan-stvene fi zionomije jednog fakulteta ,kaù. Mnogi u~enici, privu~eni njegovim predava~kim sposobnostima –briljantnim, kaù. Neki njegovi spisi, tako|er. Ali iznad svega ono, {to je svakome od nas ostavio u svakom susretu: osobu koja ne napu{ta be-smrtnost svoga slu~aja. – Nije bilo sumorno, dosadno ili ~ak zastra{uju}e obzorje nekog opozivanja zemlje, niti Ba{-~elikova zveka udaranja u juna~ka prsa ili fanati~na, mo-nomska samodostatnost; {to ispunjava svojom mo}i na{u svakodnevnost... Ne! Za Smailagi}a je ~ovjek uvijek konkretna izgradnja jedno-kratnog, neponovljivog svijeta, izgradnja beskrajne raznolikosti, trske koja moè drhte}i re}i: Ono {to je protiv mene, to je i protiv ~ovjekova svijeta. Zato }emo ga i dalje su-sretati – sve dok na ~astan na~in budemo voljeli svoju zemaljsku sudbinu.

Nisam posebno spominjao Hrvatsku. Ona je u{la u sudbinu Nerkeza Smailagi}a kao ~injenica slobode, kao ~injenica pravde, kao suvremena ~injenica jedne civilizacije i nje-zinih perspektiva, zajedni~kih svima onima, koji su na njihovoj raznolikosti zaposleni. Kao suvremeni intelektualac, oslobo|en mitomanske patetike tribalnog barbarstva , monomanskog trijumfalizma, posve}enih naroda... – i tako dalje... – on je zastupao raznolikost kao temelj jedne harmonije, koja svoju ljepotu i veli~inu nalazi u neponovljivoj, originalnoj ulozi svakog sudionika. Harmo-nijsko zajedni{tvo ne po~iva ni na kakvom biolo{kim i zoolo{kim rodnim skupinama, ve} na slobodnoj izgradnji ~ovjekovog svije-ta, izgradnji koja prije svega prepu{ta mrtvi-ma da pokopaju mrtve. Zajednice su izborno blago povijesti – izbora po srodnosti. Ne voluntaristi~ko zbivanje na okup, ne mono-litnost, nego dosluh, sazvu~je, unutra{nji dogovor i oblikovano razumijevanje. Mjerilo zajednice je slobodno zajedni~ko djelovanje, pristajanje na istu povijest, dijelje nje jedne uloge u njoj – kao osobne i zajedni~ke slo-bode u radu, koji vodi budu}nost.

Pitanje ustava bilo je za Nerkeza Smailagi}a pitanje zakona, kojim se osi-gurava sloboda izgradnje i djelovanja zaje-dnice, kao slobode djelovanja pojedinca. Ustav nije futuristi~ko opravdanje diktatu-re u sada{njosti, nego istodobno za{tita pravednosti i slobode – sada, odmah i sveobuhvatno. Njegov je krajnji, unutarnji ideal –koji mora ve} djelovati; jer je opasno

svako odlaganje! – zajednicom za{ti}eno bezvla{}e. ( I tu, dakle, predsztoje jo{ mnogi susreti sa Smailgi}em...)

Ali, ovo nije interpretacija u~enja, ve} opisivanje sudbine; ovo je prikaz lika s kojim smo se zauvijek ìvotno rastali. Nije to moj samovoljni izbor, nego ono {to slijedi iz ìvota Nerkeza Smailadi}a a,ono {to je u svakom susretu s njim svima bilo najdraè i najva`nije. Tako je morao postupiti i profesor doktor Jovan Miri}, govore}i na ispra}aju njegovih posmrnih ostataka. Bio je to pravi hrvatski kraj: s onom odmjereno{}u, koja je uvijek najgori odgovor prilikama – ni sramo-ta, ni dostojanstvo. Sve na broju, sve zado-voljeno – a jedan ivot u progonstvu, a jedna sudbina oduzeta svojoj zajednici, a jedno djelo onemogu}eno, a jedna karijera preki-nuta, a jedno mjesto u vremenu izgubljeno... Priznate su vrline pokojnika, ali izbjegnuta je odgovornost za njegovo krivotvorenje i izolaciju. U silnoj obazrivosti posljednjeg pozdrava jedva se moglo naslutiti, {to je bio pravi razlog i pravi sadràj tog progonstva... – a priznanja su trebala u toj tajnovitosti biti gesta dostojanstva, cijelo iskupljenje ~ak! Profesor Jova Miri} – u svemu tako dalek Nerkezu Smailagi}u... – rekao je ono, {to je iz te daljine od svega moglo preostati za bezopasnu mjeru ~asti. Hrvatski nedoli~no oko toga je bila {utnja. Izvan Miri}eve ispri~nice, pruène kroz nevidljivu pukotinu, ni vidika, ni pomaka, ni daha. Pozdrav koji nije ni veliki jad, ni velika strahota, ni skan-dal... i upravo zato je neshvatljiv. Rastanak iz kojega se nema kamo... Preostao je samo pravac u kojem odnose tijelo.

A ispratiti Nerkeza Smailagi}a, napro-tiv, zna~i prihvatiti ono, {to je on izabrao: apsolutni slu~aj pojedinca, kao svijet. Jer samo ono {to unapre|uje pojedinca, unapre|uje i zajednicu. «Postoje dva boànstva: svijet i moje nezavisno Ja» - kaè Wittgenstein. Zato: alko za nas postoji budu}nost, Nerkez Smailagi} je tamo.

Svi se brinu za dru{tvo, a ja se brinem za pojedinca – to je ono {to me s Nerkezom povezuje.

P.s.(Poslije godinu dana)Iznenada je do{la godi{njica Nerkezove

smrti. U nemiru opadanja, nemiru degrada-cije, nemiru smra~enja... Njegove vrline postaju sve rje|e i sve manje ljudi to opaà.

Nerkez nije oti{ao sa svojim vremenom, kao Wilde, na primjer. On se, naprotiv, sve vi{e razvijao prema nesuvremenosti. Njegov lik je iz dana u dan postojao sve manje mogu}. Bilo je to neizbje`no doba oduzimanja intim nosti, u doba katakombnih osoba, u doba kada se vje~nost zamjenjuje zavjerom libida ignoran-di... I dopu{teno je samo svima svugdje isto.

Nekrez je krenuo drugim pravcem:prema {apatima, besmrtnosti. Na tom putu intimnost postaje sve punija i prostranija samo}a... sve dok oko kojim gledamo Vje~nost ne postane oko kojim ona gleda nas.

Nerkeza sam posljednji put sreo na trgu republike, desetak dana prije njegove smrti. Izi{ao je iz bolnice obaviti neke poslove. Uvesti red za sobom. Up{itao sam ga kako je. Odgovorio mi je: Ah, to nije va`no, ionako se vi{e ne}emo vidjeti. I nije mi pruìo ruku odlaze}i. Samo mi je mahnuo i osmjehnuo se. Nesuvremenost je ve} postala bezvreme-nost u njemu. Jednostavno, sigurno, kona~no. Vidio sam njegov mir. Tu, nedodirljiv. I nisam sumnjao: Vi{e se ne}emo vidjeti, jer je to postalo nemogu}e.

Nerkez se udaljavao, a ja sam jo{ stajao gledaju}i za njim. Najednom se obazreo prema meni i kimnuo mi glavom, kao da jo{ jednom eli potvrditi svoju izjavu i moj zaklju~ak.

Nama je bilo svejedno koje je doba oboji-ci jednako, ve} dugo. Ne zato {to smo ospo-ravali sada{njost ili je napu{tali, ve} zato {to smo prihvatali samo}u. I zato smo upravo mi tako neizmjerno cijenili ìvot, upravo samo mi bili zadivljeni njegovim ~udom, koje otkri-va samo samo}a. To je njezina neshvatljiva dragocjenost. I to je na{e vrijeme. Jedino «Misao se bavi pro{lim i budu}im; kad se oslobodio boljega – te{ko}a je rije{ena.»Tako upu}uje Rumi, a njemu smo se obojica divila. Put se moè poduzeti samo na jedan na~in:

Presjeci veze, budi slobodan!Ne znam kad }e ovaj tekst biti objavljen,

ali ja mu se vi{e ne}u vra}ati.

¢Iz knjige Vlade Gotovca «Isto», Na-prijed Zagreb, 1990, str. 257-265.£

PISCI O NERKEZU

31BEHAR 76-77

Dr. Nerkez Smailagi} na atenskoj Akropoli

NERKEZ SMAILAGI]– @IVOT I DJELO

Uvodna rije~Mubere Masli}-@dralovi}

Raduje me da smo se danas ovdje oku-pili, jer kao {to se zna, danas je to~no dva-deset godina od kako nas je ostavio rahmetli Nerkez Smailagi}, ~ovjek kojemu bi bilo malo nekoliko ìvota da iskaè sve svoje talente i u~ini sve ono {to je elio i {to ga je ushi}ivalo. Bio je zaljubljenik umjetnosti i ljepote {to je iskazivao svojim senzibilitetom za umjetnost, stvarala{tvo i druènje s liko-vnjacima, umjetnicima, glazbenicima. Po-liglot i prevoditelj, uspje{an unajmanje kao najbolji koji su se za to {kolovali. Znanstve-nik koji je zasluìo ozbiljno sagledavanje i vrednovanje svega ~ime je zaduìo polito-logiju, fi lozofi ju, povijest i t.d.

Budu}i da je jednako pripadao hrvatskoj kao i bosanskoj i bo{nja~koj kulturi, a jed-nako su ga, ~ini mi se, povrijedile obadvije, on je predano dao sebe velikim temama politike i politologije uop}e, a u Hrvatskoj posebno. Zauzvrat je dobio, gotovo se moè re}i, zavjeru {utnje.

Sada bi kona~no bio red da se nakon dva desetlje}a ~uje istina o Nerkezu. Nadamo se da }e ovaj dana{nji skup otvoriti novu stra-nicu knjige koja bi trebala otvoriti raspravu o Nerkezovoj ideji i doprinosu Hrvatskom ustavu 1971, o njegovoj osjetljivosti za takozvane male narode, o njegovoj ulozi i utjecaju u formiranju i oblikovanju politi~kih studija u Zagrebu, o najvrijednijim isla mo lo-{kim izdanjima o nekim „nestalim“ pa obja-vljenim fundamentalnim rukopisima i sl.

U Bosni je ve} po~elo prevrednovanje i sagledavanje uloge i vrijednosti Nerkeza Smajlagi}a. Znademo da je bio jedan skup u Zenici, ali hrvatska kulturna javnost jo{ uvijek {uti.

Kulturno dru{tvo Preporod i Nacionalno vije}e Bo{njaka u Zagrebu su prili~no slabi da sami u cjelini iznesu jedan tako opseàn projekat unato~ dobroj volji. Stoga se nada-mo da }e se institucije, dovoljno sna`ne za to, od Matice hrvatske, Fakulteta politi~kih znanosti do, za{to ne, i same dràve Hrvatske, trgnuti iz amnezije prema Nerkezu Smailagi}u. Prilika za to moè biti ve} 2007.godina, 80 godina od njegova ro|enja. Re-publika Hrvatska je rehabilitirala u~esnike

Hrvatskoga prolje}a, a da, kao {to je znano, rahmetli Nerkez nigdje nije ni spomenut. Nadamo se da }e ovaj skup biti poticajem za odavanje priznanja ~ovjeku koji se iska-zao velikim borcem za hrvatsku samostal-nost, i za odavanje priznanja od strane nje-gove mati~ne ku}e, Fakulteta politi~kih znanosti, za sve ono {to je Nerkez za tu ku}u i hrvatsku politologiju zna~io.

Kao {to je iz programa vidljivo sve je zami{ljeno da o Nerkezu Smailgi}u leèrno govore ljudi koji poznaju njegovo djelo, oni s kojima je sura|ivao, koje je podu~avao

u nekim fazama njihova ìvota, s kojima se druìo i oni koji se do dana dana{njega druè s njegovim djelima. Tako }emo ~uti svjedo~enja iz prve ruke pogotovu o doga|ajima iz sedamdesetih i o ulozi Ne-rkeza Smajlagi}a u njima.

Zahvaljuju}i visokoj razini svijesti koju su pokazali Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hr-vatske Preporod i Nacionalno vije}e Bo{njaka Zagreba mogli smo organizirati ovakav skup. Stoga pozivam njihove predsjednike Senada Nani}a i Tarika Kulenovi}a da se kao orga-nizatori obrate cijenjenom skupu.

OKRUGLI STOL

32 BEHAR 76-77

Hvala lijepa gospo|i Muberi Masli}-@dralovi} koja je velikim dijelom iznijela organizaciju ovog skupa i da nije bilo njenog anga`mana kao i anga`mana doktora @dralovi}a na ovome, bilo bi te{ko organizi-rati sve ovo. Zahvaljujem se svima koji su pripomogli organiziranje ovoga skupa. Zahvaljujem se na odzivu na{ih dragih pro-fesora, posebno profesora s Fakulteta politi~kih znanosti, koji su imali sluha, spremnosti i volje da u~estvuju na ovom na{em skupu.

Na na{em simpoziju }e biti mnogo toga re~eno i {to mene posebno veseli da }e Kul-turno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske «Preporod» mo}i iza}i u susret i na na~in, da se tekstovi ovdje prezentirani objave u na{em ~asopisu «Behar».

Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske je ovu manifestaciju zamislilo kao zavr{nu manifestaciju na{ih ovogodi{njih, jedanaestih

po redu, dakle, tradicionalnih «Bo{nja~kih rije~i u Hvatskoj». Manifestacija je posve}ena dvadesetoj obljetnici od kako Nerkez Sma-lagi} vi{e nije s nama. Smatrali smo da je to obljetnica koja je va`na ne samo za Bo{njake u Hrvatskoj, ve} uop}e za Hrvatsku javnost, jer osobu Nerkeza Smailagi}a u njegovom osnovnom profilu moèmo shvatiti i kao metaforu sudbine na{ih ljudi ovdje, ali isto tako i kao osobu koja moè biti za ugled i uzor Bo{njacima u Hrvatskoj danas.

Njegovo ostvarenje govori o tome kako ~ovjek i sam, i kada nema podr{ku sredine oko sebe, moè zapo~eti cijelu znanstvenu disci-plinu. Zna~i, osnovati prakti~ki znanstvenu islamistiku, odnosno islamologiju u Hrvatskoj, i to po vlastitim izdanjima kada nije imao podr{ku od mjerodavnih. On je isto tako vrhun-ski afi rmiran znanstveni djelatnik i u Hrvatskoj gdje je klju~an njegov doprinos. Jedan od

najva`nijih bio je upravo osnivanje Fakulteta politi~kih znanosti u Zagrebu, koji je tada bio prvi fakultet takovog tipa u biv{oj Jugoslaviji, a k tome je i doprinio mnogim znanstvenim djelima od kojih su neka bila i va`ni ud`benici na Fakultetu politi~kih znanosti. Zbog toga isti~emo njegov ivot, njegovo djelo, kao ono {to bi svi trebali po{tovati i trebali se na njega ugledati jer je upravo to i cilj Kulturnog dru{tva Bo{njaka Hrvatske «Preporod». To zna~i afi rmacija svog naslje|a, ali isto tako i afi rma-cija posebnosti, kreativne posebnosti kulture koja se stvara me|u Bo{njacima u Hrvatskoj na nivou integracije u Hrvatsko dru{tvo i na nivou novih vrijednosti u hrvatskom dru{tvu.

Hvala jo{ jednom svima na odzivu i or-ganizatorima naro~ito svima koji su sudjelo-vali, posjetiteljima i zamolio bih gospodina Kulenovi}a da nam se isto tako obrati s par rije~i. Hvala lijepo!

Selam alejkum i dobar dan, Ja bih Vas pozdravio ispred Vije}a

Bo{nja~ke nacionalne manjine grada Zagre-ba. Mi smo nova institucija manjinske samou-prave u Republici Hrvatskoj u gradu Zagrebu. Nije ~udo da neki put brkamo oko naziva {to je prvo, a {to drugo. U svakom slu~aju insti-tucija manjinske samouprave i Vije}e Bo{nja~ke nacionalne manjine kao takve za cilj ima afi rmaciju posebnih manjinskih vrije-dnosti unutar Republike Hrvatske, unutar Hrvatskog dru{tva i uz razne ciljeve, ima za cilj i afi rmaciju pojedinaca koji pripadaju bo{nja~kom etni~kom korpusu, a koji su djelovali u Hrvatskoj i, mislim da mogu slobodno re}i, svojim doprinosom zaduìli hrvatsku znanost, kulturu, umjetnost, sport i druge aspekte. [to se samoga Nerkeza Smailagi}a i njegovog djela ti~e, moram osobno re}i da ja Nerkeza Smailagi}a nisam poznavao. Prvi put sam vidio kako izgleda na ovoj fotografi ji koja ide uz prilog materijali-ma. No, moje prvo sje}anje na njega su velike zelene knjige na polici: Klasi~na kultura

islama, Uvod u Kuran, prijevodi biografi je Muhameda a.s. .. Bilo ih je desetak. Vreme-nom kako sam rastao pro~itao sam ih vi{e puta, moram priznati nisam ih sve razumio od prve. Mislim, morao sam ja ne{to nau~iti da bih shvatio i taj me ~ovjek iz moje per-spektive ~udio, zato {to je, koliko sam mogao dobiti informacija o njemu, bio sam, usamljen. Djelovao je tu u Hrvatskoj. Njegovo djelo koje je nastalo iz te njegove samo}e mene, pogotovo ova islamolo{ka perspektiva, za-panjuje, zaprepa{}uje i svojim kvalitetom i opsegom. Kasnije, poznavaju}i ljude iz Bosne, ljude koji su se bavili islamom, muslimanima i islamologijom, primijetio sam da se u cije-loj jednoj novoj generaciji uvijek spominjalo Nerkezovo ime i koliki je on. Ti su svi ljudi u djetinjstvu i mladosti ~itali te knjige i izvr{ile su strahovito veliki utjecaj na njih, mo`da i u toj odluci da se sami po~nu baviti znano{}u, jer je Nerkez za njih bio svijetao primjer. Dolaskom na Fakultet politi~kih znanosti po~eo sam malo otkrivati njegovu politolo{ku dimenziju koja je meni, moram stvarno priz-

nati, bila nepoznata, i shvatio sam da je pro-fesor Smailagi} svojim djelima i svojim ra-dovima stvarno puno doprinio utemeljenju politologije kao zasebne znanstvene discipli-ne u Hrvatskoj. Neki od njegovih radova predstavljaju i danas temelje politologije o tome }e profesor Grubi{a dr. Damir puno vi{e re}i. Ja nisam imao tu ~ast da ga mogu slu{ati kao profesora predava~a. Meni je jedino ostalo njegovo djelo da ga mogu prou~avati. Ja stvarno smatram da je 20 godina nakon njegove smrti vrijeme da se posvetimo nje-govim djelima, njemu koji je stvorio ta djela i da vidimo njihov sadràj. Mislim da pro-laskom vremena moèmo objektivno sagle-dati njegov zna~aj i odrediti mu mjesto i u hrvatskoj i u bosanskoj politolo{koj znanosti i u islamologiji.

Iz istoga razloga Vije}e podràva ovaj skup. Sudjelovali smo u organizaciji. Nadamo se da }e rezultati ovoga skupa iza}i u javnost i jo{ vi{e doprinijeti afi rmaciji pojedinaca kako u Bosni i Hercegovini tako i u Hrvatskoj. Hvala Vam {to ste do{li, hvala organizatorima!

Senad Nani}, predsjednik KDBH «Preporod»

Pozdravna rije~ sudionicima skupa

Tarik Kulenovi}, predsjednika Vije}a Bo{nja~ke nacionalne manjine grada Zagreba

Pozdravna rije~

OKRUGLI STOL

33BEHAR 76-77

�

Ne spadam ni u jednu od ovih kategorija koje su ovdje nazna~ene ali i pak }u ne{to re}i ne{to o samome Nerkezu. Nije imao sre}e a vjerovao je u sre}u i ~esto ponavljao poslovcu “rodi me majko sretnog pa me baci na smetlji{te”. Sigurno je da je me|u onima koji su stradali nakon Kara|or|eva njegov slu~aj nije bio najteì, ali je bio najtjeskobniji, ako taj pridjev uop}e podna{a gradaciju. Jer svi smo se mi Hrvati povukli u vlastita dvori{ta me|u bra}u i ro|ake. Toplina njihove solidarnosti tje{ila je na{e ljude na robijama, ali ovaj do{ljak, rimuje se s Bo{njak, ostao je na brisanom prosto-ru, stradao je za na{u stvar. Ali oko njega se motalo nijemo pitanje, zar nije mogao takav profesor politi~ke struke procijeniti da je ta na{a stvar osu|ena na propast bar u prvoj rundi? Mnogi su, umjesto dodatnih pitanja, sljegali ramenima- tko mu je kriv. Niko me ne}e uvjeriti da njegova prerana smrt nema veze s Hrvatskom. Ta me vijest prije dvaseset godina zaprepastila, pa po-tome potresla, a onda dugo, dugo, àlosti-la; ali ubrzo smo u{li u jednu od najburnijih i najvrtoglavijih razdoblja svjetske povje-sti.

Iznenada se sru{io Berlinski zid, koji se ~inio tvr|im od Kineskog; preko no}i je isparila jedna religija koja je sa svoja tri bradata i jednim brkatim prorokom osvaja-la ljude i narode mnogo brè nego {to su to nekada radile katoli~anstvo ili islam. A po {umama i gorama na{e zemlje ponosne po~ele su i}i ~ete nekih drugih partizana. Polako sam zaboravljao svog nesretnog prijatelja, sje}ao bih ga se u vrlo rijetkim prigodama kada bih do{ao u Radni~ku knji`nicu, potraìo njegovu Du{ku, da se s njom posavjetujem o nekom knji`nom izdanju. Zahvaljuju}i pozivu da uzmem rije~ na ovoj priredbi, ja sam opet proveo nekoliko vrlo, vrlo ugodnih dana s Nerke-zom Smailagi}em. S pozivom kao da mi je on elegantno obu~en u crno, a ne po{tar, pozvonio na vrata i istog trenutka nastavi-li smo razgovor kao da ga nismo ni preki-dali; razgovor na stari na~in, samo na nove teme. Nimalo se nije promjenio u mojim o~ima, osim {to mi se ~ini da danas jo{ bolje opaàm crte njegove fizionomije,

moduse njegovog pona{anja- mo`da je to najva`nije. Od po~etka znam da je on silna koncentracija na izgradnji i odràvanju stila, no tek danas sam svjestan veli~ine, napora i neusporedivosti njegovog rezul-tata. Stil, iako smo se ~esto vi|ali, nikada ga nisam vidio u odijelu koje nije bilo “tip-top”. Ne poznajem ga ni za trenutak ne-marnog, neurednog i -ne daj boè- {lam-pavog. Pona{anjem, govorom i smijehom nikada nije davao uvida u svoje pravo du{evno stanje; uvijek se ~inilo da se osje}a izvrsno. Bio je inventivan, pun fantazije u opho|enju s poznanicima svake vrste. Nikad nije zaboravljao darove niti male pa`nje koje raduju ljude iz njegova kruga. Nikada nije dopu{tao da konobar ili oni koji ga u bilo ~emu servisiraju poga|aju kakvo je njegovo pravo materijalno stanje; je li on trenutno u nov~anim brigama- a imali uop}e trenutaka kad nije u njima do grla bio. Glas mu je bio vrlo visoke intonacije, skoro kontra tenor; boja glasa ne pretjerano ugo-dna, a njegova je re~enica bila uvijek dore~ena, zaobljena i krajnje kontrolirana. Suvislost je davala govoru melodioznost koja je opet sa svoje strane oplemenjivala sam glas. Uza svu srda~nost prema ljudima, osje}alo se u svakom trenutku da njegovo pona{anje nije sasvim prirodno, nego da je djelo kulture, ali kulture koja nije nau~ena nego promi{ljena. Koja nije imitacija nego kreacija, koja je prili~no ceremonijalna ali se ne moè opona{ati nego samo uzvra}ati. Iako ne poznajem Nerkeza Smailagi}a iz mladosti, nego tek s kraja 60–tih, mislim da je on na neki na~in sebe davno izmislio, i ~itavo svoje bi}e po toj zamisli modelirao. On je teìo onom tipu ~ovjeka koji se u srednjovjekovnom kr{}anskom dru{tvu zvao vitez, u {panjolskoj dru{tvenoj deko-raciji to je bio kabaleros, a u imperijalnoj Engleskoj gentleman. Bilo bi mo`da nor-malno da je mladom Nerkezu u socijalisti~koj utopiji za taj izbor prije posluìo bolj{evi~ki partijski sekretar, ali eto nije. Za sve ove uzor tipove karekteristi~no je da ozna~avaju vi{eg tipa ~ovjeka, kavalira, za{titnika slabih i nejakih; samozatajne li~nosti zalju-bljenika u pravdu, poredak, zakon, vladara, ali i u enu- koju }e na kraju osvojiti nose}i

srebrenu ruù. Lako je mogu}e da sam se ja s Nerkezom godinama druìo, a da sam o njemu i o njegovim sudbinskim zada}ama zapravo vrlo malo znao i shvatio, pa sam ga sveo na ono {to je meni blisko i dostup-no. Po meni je on ~ovjek s izrazito esteti~kim opsesijama; zavr{io je pravo, ali u kom-pleksu pravnih znanosti najvi{e ga zanimaju politi~ke doktrine, a i u toj sferi opet bira ne{to najmanje pravni~ko.

U predgovoru svog prvog poku{aja znanstvene disertacije pi{e kako strasno èli izraziti duboko ~ovje~ije htjenje da pomo}u jednostavne i vje~ne ljepote na-draste dinami~ni i razorni relativitet dana{njice. Dizertacija se zove “Politi~ka vizija Dantea Alighierija”. Rado }u prihva-titi sve ocjene koje radove Nerkeza Smailagi}a svrstavaju u pravu pravnu zna-nost, ali ja sam ga uvijek doìvljavao kao umjetnika s povjesnim znanjem i polit~kom vokacijom. O tome nam potvrdu daje i sam Nerkez Smalagi}. U predgovoru kojim je popratio svoju knjigu o Danteu on kaè:“ Studija koju predo~avam javnosti napisana je 1956. godine i bila je tada zami{ljena kao doktorska radnja, no u me|uvremenu je ljubav za nemirni i ma{toviti svijet umjet-nosti nadvladala nau~no interesovanje i samoograni~enje, i zato je ona do sada ostala ne{tampana.” U burnim godinama, kada se ve} nazirao kraj Titove epohe, slu{ali smo Nerkeza. Ljubav za nemirni ma{tovti svijet umjetnosti okre}e se opet prema politici. Njegova izlaganja slu{aju hrvatski partijci, onako kako su francuski revolucionari kandidati za giljotinu gutali Plutarchove ivotopise; napajali se velikim karakterima; divili se vrlini; opijali se re-torikom na Cezarovom sprovodu i zapisi-vali posljednje rije~i na strati{tima. A mi smo sanjali o svojoj prjestolnici i o parla-mentu u kojem se ne}e govoriti bezbrojne a bezbojne socijalsti~ke fraze, u kojemu }e se rje~ima vratiti njihova pravna zna~enja. Nerkez koga s Machiavelyem spajaju i teatarska iskustva vjerovatno se u potaji nadao kako bi od Mike Tripala mogao napraviti Cesarea Borgiu, ali bez {panjol-skih nastranosti; i da }e njegovi spisi o principu suverenosti u}i u temelje Hrvatske

NE[TO O NERKEZUZvonimir Berkovi}

NERKEZ SMAILAGI]

34 BEHAR 76-77

dràvnosti. Velika je {teta {to se ta pedago{ka poema o vladaru i njegovom teoreti~aru nije ostvarila, ali je neusporedivo ve}a nesre}a da nije realiziran ni rezervni plan, to je da Nerkez do~eka Tu|manovu vlada-vinu. Njih dvojica su se poznavali, i cjeni-li su se. Ako je uop}e bilo na ovom svijetu nekog u~enog ~ovjeka koji je mogao dje-lovati na um, srce i ma{tu pokojnog politi~ara historika, onda bi to bio ba{ na{ prijatelj koga se danas sje}amo. Uostalom bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi se pona{ali predstavni~ki dvori da je Tu|man za svog Kissingera uzeo jednog Banjalu~anina. Nitko ne moè ni slutiti kakvu bi energiju te dvije politi~ke ma{te napravile da su se udruìle. Stvarno Nerkez nije bio samo knji{ki ~ovjek, on je poput Oscara Wildea u knjige uloìo samo svoj talent a svoj genij je poklonio ivotu. Ima li ve}eg slavlja ìvota od politike?! No jedno je izvjesno kaè Nerkez: “Danteovo stradanje je djelo nemirnog i okrutnog vremena u kojemu je politika igrala eminentnu ulogu”. Gordi ljudi ne mogu bez politike, no ona za njih uvijek zna~i poraz i to ne samo politi~ki, nego i ìvotni poraz. Osetljivi romanti~ni nepopustljivi oni istinski pate ìvotno i initmno razbijeni.

Treba ovaj tekst nekanko zavr{iti. Ne znam da li }e kada ga pro~itam prestati moje novo druènje sa starim prijateljem. Ponavljam: doìvljavam ga kao umjetnika kome je glavno umjetni~ko djelo bio on sam. Tek poslije mu je to naknadno posta-la i Hrvatska, ali s njom je imao manje sre}e nego sa samim sobom. Mogu zamisliti da je Nerkez poslije Kara|or|eva nekome poslao brzojav poput one vijesti koju je Luj XI, nakon bitke kod Milana poslao svojoj majci: “Gospo|o, sve je izgubljeno, osim ~asti”.

Vjerojatno sam jedan od rijetkih koji se doti~nika sje}aju iz triju gradova pa i iz triju razli~itih razdoblja. Naime, poznajem ga iz Banjaluke, Sarajeva i Zagreba, te ~ak iz ratnoga zemana, revolucionarnoga i prolje}arskoga vakta. Bio sam dje~arac kad sam ga sretao na banjalu~kome {etali{tu, sveu~ili{tarac na sarajevskoj Ba{~ar{iji te leksikograf i mati~ar na zrinjeva~kim raz-govornim ophodnjama.

Sve u svemu, bio bi to cijeli naramak od ~etiri do pet desetlje}a. Njega koji je ìvio i djelovao od tridesetih pa do devedesetih godina pro{loga stolje}a naj~e{}e i najkra}e ozna~uju natukni~ki kao sociologa i islamo-loga. Me|utim, okvirno gledano to je ujedno i to~no i neto~no. Zapravo, bio je on - prije svega - mnogo vi{e od sociologa, jer je zadi-rao i dublje i {ire od same znanosti o dru{tvu. Naime, on je prije svega polazio od pojedin-ca. Sebe je samoga nastojao uobli~iti iznad svega kao prepoznatljivu li~nost, pa je u tome i uspijevao: sve od gimnazijskih dana na Halilovcu pa do usijanoga zagreba~koga asfalta u vrijeme zbrke i prepirke oko “usta-va strepnje i nade”. Zapravo, on je uvijek i u svemu, bivao najsli~niji i sebi samomu. Kad su se drugi radovali prestanku ratovanja i klicali mirnodopskim vremenima, on je opo-minjao da ima stvari kad upravo u tome za-nosu moè se za~eti pakao jo{ gori od prohuja-loga rata. To~nije re~eno, kao korjeniti istraìva~ tvrdio je kako nema jasne granice izme|u sukoba i primirja, nego se redovito jedno preta~e iz jednoga u drugo. Radilo se o tome da je on mnogo vi{e sumnjao u poli-tiku nego {to je vjerovao u fi lozofi ju, koja mu je uvijek bila u svijesti i na jeziku. Me|u onima koji su ga dobro poznavali govorilo se kako je on kad se uzme u obzir sve {to je pisao (a pogotovu ono {to je naj~e{}e govo-rio) - predstavljao tipi~noga bosanskoga peripateti~ara, pronicljivoga {eta~a - ali i sjeditelja - koji ni{ta nije primao novo za gotovo. To jest: on je o svemu htio “na~isto”, pa je sve uvijek vra}ao na po~etak, kako bi bolje vidio {to je sada posrijedi te do ~ega to

moè dovesti. Svijet u kojem se on zatekao, ili u koji je bio uba~en (a bez svoje volje) nazivao je karakazanom. Taj mu je nazivak ozna~ivao - naj{ire uzeto - na{e bosansko-hercegova~ko okru`je i okolne male svjetove od Alpa do Prokletija, pa od ugarskih stepa do jadranskih obala. U tome mikrokozmosu on je prepoznavao i aktivne sastojke makro-kozmosa, bilo isto~noga ili zapadnoga, bilo nazadnoga ili naprednoga, ili pak vjerni~koga ili bezbo`noga.

Na prastarome i izpremije{anome pro-storu svojega behavskoga karakazana on je uporno upirao prstom u ono {to je nametao zapad ili {to je nametao istok, te {to je u kona~nici bivalo prepoznatljivo i kao jedno i kao drugo. A to je imalo re}i ovo: do ~vr-ste to~ke moè se do}i samo redukcijom brojnih nametnutih kvalifi kacija (od kojih je ve}ina bila politi~ka iluzija). To jest: treba rastjerati sve zapadne i isto~ne magli-ce, magle i maglu{tine kako bismo se suo~ili sa zbiljskim ~ovjekom i istinskom svrhom, a u kolopletu najraznovrsnijih sudbina.

Sve u svemu, u svojim - katkada i vi{esatnim - {etala~kim pretresanjima - on je znala~ki re{etao i naprednja~ke i natra`nja~ke zasade, otkrivaju}i ih kao strahotne zablude, koje su javni politi~ari i politikanti uvijek vidjeli na onim drugima, ali nikako na sebi samima i na svojima. Naj~e{}e se pozabavio katastrofi~nom krilaticom “tko nije s nama taj je protiv nas” ili “tko nije kao mi, ve} time nije i dobar, jer smo samo mi dobri i na pravome putu.” Takav zbor i svjetonazor dovodio ga je do univerzalnoga suda. Taj se sud u vi{e navrata otkrivao u tvrdnjama kao {to su “nema elitnih mrtvaca”, u ratnim sukobima nema pravih i krivih `rtava. Zapravo, kao i rani I. Andri} (kojega ina~e nisu uzalud politi~ki nazivali “fra Jovan beg Andri}”, Smailagi} je znao re}i: “Stra{no je sunce pobjednika, jer sav sjaj njemu dolazi od ognja u kojem nestade poraènik.” U tome se mogao naslutiti pozitivan pesimizam, koji jo{ najbolje mo`da oprimjeruje krila-

Prisje}aji o Nerkezu Smailagi}u

Tomislav Ladan

OKRUGLI STOL

35BEHAR 76-77

�

tica kako jednako ljudski pla~u sve majke svijeta nad svojom ubijenom djecom...

Krhotine takvih peripateti~nih misli dovele su na{eg {eta~kog (ili kavanskoga) u~itelja i pou~itelja do sveobuhvatna i korjenita zahvata u kulturu i smisao Islama. Time je on mnogim istovjernicima davao i nove obavijesti i drevne ivotne pouke ali ih je - i time sve nas - znao upozoriti na teologijsku i fi lozofi jsku zasadu koja jed-nostavno zna~i Bog kao Bog jedan je za sve, a imena mu se moè pridavati i bezbroj milijuna, a da njega ìvotna bitnost uvijek bude samo jedna svima prosvijetljenima.

Jest, Nerkez Smailagi} nedvojbeno je u~enjak i islamolog, ali on je nama (svojim kom{ijama i znancima) iz behavskoga svijetlotamnoga ili tamnosvjetloga vilajeta, ostavio mnoge pouke i primjere dostojne i pravoga kur’anskoga Sokrata, kakav je znao i bio kad nam je bio najbliì, te kao takav i neponovljiv u svemu ljudskome - sa svima slabostima koji svi nosimo - on na{ mudrac u sjeni drveta na obali Vrbasa ili na zrinjeva~koj klupi.

I na kraju jo{ i ovaj primjer. Vode}i jedne godine svojeg malog sina na {etnju u Zelen-gaj, susretnemo mi efendiju Nekreza. Pozdra-vimo se i zametnemo razgovor. Kao i obi~no, raspredaju}i o svim stvarima (i jo{ nekim drugim) opazimo kako je djetetu dosadno, pa i ono ho}e ne{to re}i. Mi za{utimo, i vi-dimo kako mali odozdo “izvjedljivo” gleda u visinu mr{avoga i istegnutoga profesora, poprili~no duga vrata i izduèna lica. Mali odjednom upita: “Stri~ek, za{to ste tako vi-soki, a glava Vam je malena?” Nerkez za~u|eno pogleda u znatièljno derle, te odvrati: “Ako je glava i mala u njoj moè biti i velikih stvari. Isto tako u velikoj glavi ~esto se nalaze samo male stvari...” Ne znam {to je znatièljno dijete o tome mislilo, ali meni je jedno nadvojbeno jasno: Bila njegova glava mala ili velika, uvijek je bila vi{e zao-kupljena velikim negoli sitnim stvarima...”

U srijedu 14. decembra 2005. navr{it }e se dvadeset godina od smrti profesora doktora Nerkeza Smailagi}a, profesora politologije, historije politi~kih teorija i kulturologije, koji je svoju akademsku karijeru zapo~eo na Pravnom fakultetu u Sarajevu, na kojem je 1951.godine diplo-mirao , zatim je svoj akademski anga`man za kratko produìo na Filozofskom fakul-tetu u Sarajevu predaju}i sociologiju, da bi od 1962.godine, pa do svoje prerane i jo{ uvijek nerazja{njene smrti 14. decembra 1985. godine na Dermatolo{koj klinici Medicinskog fakulteta u Zagrebu, radio kao nastavnik i istraìva~ na Fakultetu politi~kih znanosti Sveu~ili{ta u Zagrebu.

U me|uvremenu, izme|u kalvarija koje redovno je doìvljavao i koje su mu prire|ivali tada{nji vlastodr{ci i njihove intelektualne sluge i rijetkih godina normalnog i mirnog rada, Nekrez Smailgai} je zavr{io jednogodi{nju {kolu za novinare Tanjuga u Beogradu 1946. godine, bio direktor Radni~kog univerziteta u Sarajevu od 1958.-1960. godine, te proveo dvije godine kao dramaturg Narodnog pozori{ta Bosanske krajine u Banjaluci, u nekoj vrsti privremenog azila kojeg je na{ao u svom rodnom gradu.

Budu}i da je Nerkez ro|en 16. novem-bra 1927. godine u Banjaluci, a umro u Zagrebu 14. decembra 1985. godine, to zna~i da je ivio za dana{nje uvjete kratkih 58 godina ìvota i da je umro u naponu svojih ogromnih stvarala~kih snaga.

Tokom svog relativno kratkog, ali zato intenzivnog ìvota Nerkez Smailagi} je radio vi{e stvari, neke od njih po sopstvenom izboru, a neke silom prilika u kojima je pojedinac, ma kako talentiran i vrijedan, svagda gubio u sudaru s nadmo}nim silama dru{tvene prosje~nosti, koja se u svakom konfl iktnom slu~aju pokazivala kao ja~a i koja je in ultima linea odre|ivala sudbine ljudi. Jedino uto~i{te za ~ovjeka od duha i

inteligencije bio je u radu, u stalnom napo-ru da se boljima i zna~ajnijim dostignu}ima pokaè kako se ipak ivi i ostvaruje ono {to je smisao ljudskog postojanja, a {to ljudska individualnost, originalnost i talent, odnosno ono {to ~ovjeku omogu}ava da stvara.

Me|utim, {ta god je radio i ~ega god se Nerkez Smailagi} prihvatio, bila su to ostvarenja najvi{eg ranga, a svako njegovo djelo, iz bilo koje faze njegovog nau~nog i prakti~nog rada (organizatorskog, dramatur{kog ili nastavnog), predstavljalo je novu stranicu i novo dostignu}e u na{oj dru{tvenoj nauci i praksi.

Svoju izuzetnost Nerkez Smailagi} je najavljivao ve} od ranih godina i svojim kasnijim ivotom samo je potvrdio nadanja koja su u njega polagali oni koji su ga poznavali i posebno oni koji su ga voljeli. Bio je najbolji u~enik svoje generacije. Isticao se svestrano{}u u sportovima koji-ma smo se mogli u davna vremena baviti, kao {to je bio i veoma druèljubiv i omiljen u na{im banjalu~kim krugovima , od malih nogu do na{eg zajedni~kog mladi~kog doba. Mada su izuzetni ljudi koji predstavljaju neku vrstu iskre uma u mraku neznanja, svagda pra}eni crnim oblacima neznanja, zavisti i neprijateljstva, bilo je mnogo ljudi koji su rahmetli Nerkeza poznavali i voljeli, koji su ga cijenili i divili se njego-vim raznovrsnim talentima i umije}u da bude pravi ~ovjek, drug i prijatelj.

Po ro|enju Nerkez je potomak poznate familije hlivanjskih Smailagi}a, koji potje~u od isto tako poznatih i jo{ starijih hlivanjskih Vrebaca, nadaleko ~uvenih zanatlija pu{kara, po kojima je Livno dobilo slavu grada s najboljim pu{karima u cijeloj Bosni i Hercegovini i priznanje {irom Osmanskog Carstva. A hlivanjski pu{kari su bili tvorci poznatog «livanjskog veza», posebnog ni{ana ukra{avanja pu{aka srebrenim i zlatnim nitima, po kojima su njihove

Nerkez Smailagi} – dvadeset godina

od smrti

Muhamed Filipovi}

NERKEZ SMAILAGI]

36 BEHAR 76-77

izra|evine bile nadaleko poznate i cijenje-ne, odnosno traène u cijelom Carstvu. A Carstvo se protezalo od obala Indonezije do obala Mauritanije i od Jadrana i slavon-skih ravnica do Zanzibara.

Dva brata Vrebca su dala ime svojim potomcima – Smailaga Smailagi}ima, a Mulalija – Mulali}ima. Tako te dvije poz-nate hlivanjske familije, koje su dale vi{e zna~ajnih ljudi u bosanskom ivotu, potje~u od istih predaka.

S maj~ine strane, Nerkez je potomak isto toliko, ako ne i vi{e, poznate i brojne familije banjalu~kih Bahtijarevi}a. Njiho-vo ime govori o njihovom daljnjem iran-skom porijeklu. Bahtijarevi}i, a posebno Nerkezov pradjed Salih-aha, bili su oro|eni s mnogim poznatim bosanskim i kraji{kim fami l i j ama, kao { to su : Dìn i} i , Ibrahimbegovi}i, Filipovi}i, Firdusi, Kulenovi}i, \onlagi}i, Hadìhalilovi}i, \umi{i}i, i mnogim drugima, te su pred-stavljali dio banjalu~kog i bosanskog miljea kao poznati, u~eni, agilni i dinami~ni ljudi, koji su se istakli u brojnim oblastima ivo-ta, od ekonomije, trgovine i bankarstva, preko medicine i prava do kadijskih i muf-tijskih du`nosti i visokih funkcija u osman-skoj i austrougarskoj adminisrtraciji.

Koliko god je Nerkez od svojih livanjskih predaka naslijedio osobine sistemati~nosti, radinosti, preciznosti i dosljednosti u poslu, izuzetne sposobnosti da se koncentrira na rad, toliko je, po maj~inoj liniji naslijedio ponositost, vehemenciju, u na~inu govora i

izno{enju stavova, gospodski stav i pona{anja i nepopustljivost u pitanjima koja se ti~u digniteta i integriteta li~nosti. Osje}anje digniteta, odgovornosti za pravdu i istinu koja se ti~e svih ljudi, bili su ono {to je u osnovi upravljalo njegovim postupcima. Tu nije bilo mjesta pragmatizmu korisnosti i oportuni te tu l i~nih interesa kako karijeristi~kih tako i nov~anih. Tako su otac Izet efendija Smailagi} fi nancijski ~inovnik i majka Dudija – Duda Smailagi}, ro|ena Bahtijarevi}, èna mnogobrojnih talenata i odlika, posebno izuzetne snage, ljubavi i prijateljstva, ostavili i svojim porijeklom i postupcima na Nerkeza veoma dubok utisak i odgojili su ~ovjeka koji nije samo naslije-dio i produìo one plodne mogu}nosti svog porijekla nego ih i mnogostruko pove}ao, usavr{io i razvio u jednu sna`nu stvarala~ku aktivnost. Ta li~nost, koja ma koliko, za dana{nje pojmove, a osobito u svjetlu uvje-ta pod kojima je Nerkez Smailagi} proveo i djelovao najve}i dio svog ivota, a koji nisu bili ni malo plauzibilni ni za njegov talent, ni za njegov karakter i odlu~nost, ni za njegovu predanost nauci i istini, je kratko ìvjela i radila, ali je iza sebe ostavila cijelu jednu biblioteku izuzetno vrijednih literarnih ostvarenja, kao i veliki dio svoga anga`mana za plemenite ciljeve i dobro~instva.

Pisac ovih redova je od po~etka svog ìvota bio tijesno povezan s rahmetli Nerke-zom Smailagi}em i to ne samo daljnjim srodstvom i ~injenicom da smo oba po ro|enju bili Banjolu~ani i da smo odrasli

zajedno, u istom gradu i dijelili iste dje~a~ke snove i nade, nego i time {to smo ìvjeli u istoj ku}i, kao najbliì kom{ije, {to je neka-da zna~ilo gotovo vi{e nego srodstvo, a zatim smo dijelili prva saznanja iz ~itanja literature, prve doìvljaje kulturnih doga|aja u pozori{tima i na koncertima na koje me je on prvi vodio, prve traume politi~kih anga`mana i zbivanja, prije svega moralnih i suprotstavljenih po{asti ubijanja ljudi zbog njihove vjere, rase, ili nacije koja su se na nas obru{ila u ranim godinama, te smo na kraju dobar dio na{ih profesionalnih aktiv-nosti obavljali povezani u idejama i napori-ma, u vezi koja je bila nekad intenzivnija, a nekada slabija, ali nikada nije prestajala i pogotovo nestajala, sve do onog kobnog dana, kada sam, dva dana prije njegove smrti, sa njim razgovarao, spremaju}i se da ga posjetim u bolnici u Zagrebu, a on mi je tada rekao:»Nemoj Tunj~i da se mu~i{ i putuje{. Ja ionako za dva dan izlazim iz bolnice i dolazim u Sarajevo da sa majkom Dudom i Nevzetom ( jedina, odana i bri`na sestra Nerkeza Smailagi}a, Nevzeta Smai-lagi} udata Ferizbegovi}) provedem Novu godinu, pa }emo se tada debelo ispri~ati».

Bilo je to zadnje {to sam od njega ~uo, da bih nakon dva dana dobio jednostavnu, kratku i fatalnu vijest: «Dragi Tunjo, na{ Nerkez je jutros umro».

Sve je tim ~inom oti{lo u historiju. Na{e nade, na{i napori da se za na{ muslimanski i bo{nja~ki svijet i za sve ljude s kojima smo ìvjeli osiguraju neki bolji dani, une-se vi{e svjetla, nauke i etike u njegov ivot i posebno u zastupanje njegovih interesa i osiguranje po{tovanja njegovih ljudskih individualnih i kolektivnih prava koja su dva stolje}a bila sistematski osporavana, da mu se osiguraju elementarne pretposta-vke kultivacije i modernizacije njegovog ìvota, kako bi on ravnopravno mogao uzimati u~e{}a i ìvotu svijeta u kojem se nalazi, kako onog islamskog, kojem po svojoj vjeri i kulturi pripada, tako i onog europskog i svjetskog s kojim ìvi i ~ija na~ela u nekim oblastima ivote, a osobito u oblasti politi~kih odnosa, prihvata kao svoja. Nerkez je oti{ao u historiju, a ona je ~esto nemilosrdna i to ba{ prema onima koji su najzaslu`niji upravo u tome da smo je uop}e imali i da je ta historija bila ~asna, da je ìvljena s dignitetom i po{tovanjem svega ljudskog. Jer, sve {to je za nas mu-slimane i u na{e ime re~eno i u~injeno, u domeni pragmatizma i demago{ke politike }e nestati, a ostat }e samo ono {to je istin-Dr. Nerkez Smailagi} sa svojom rodbinom u trenucima opu{tanja

OKRUGLI STOL

37BEHAR 76-77

�

ska nau~na ili umjetni~ka vrijednost, ili neko vrijedno djelo ljudskog stvaranja duhovne i materijalne produkcije.

To su ljudi koji stvaraju historiju, a ne raznorazni politi~ki igra~i i demagozi, koji su ivjeli od obmana i sukoba me|u ljudima. A na{u historiju preplavljuju la`ni stvaraoci, mesije i spasioci, dok ljudi koji imaju nesu-mnjive zasluge za na{ iskorak u svijet istine, pravde i ljepote ~ame u zape}ku i ~ekaju da ih se neko sjeti i posveti im koju rije~.

Toj sudbini nije mogao izbje}i ni Nerkez kojega se njegova zemlja uop}e ne sje}a i nije ni{ta u~inila, osim dodjele jedne uli~ice ozna~ene njegovim imenom u predgra|u Sarajeva, {to je u grotesknoj nesrazmjeri prema brojnim elitnim ulicama, trgovima, zdanjima i institucijama i koje~emu dru-gome, koje su dobijali neki ahbabi i ~lano-vi nekih grupa kao nacionalnu zahvalnost za njihove ~esto neprimjetne ili ~ak i su-mnjive nacionalne zasluge.

Ali, neka sve bude tako. [ta se tu moè, nije uzalud re~eno da je glupost najve}a i najmo}nija sila u ljudskom svijetu.

Za Nerkeza }e ta historija, koja je u ovom momentu i dok je interpretiraju neki ideolozi vje~nih istina, tako gruba prema njemu, za njega za njega raditi kad do|e do rije~i historijska istina i kada se ona ~uje od galame onih koji se u nju uvaljuju i guraju na svaki mogu}i na~in, uglavnom glasanjem njegovih pristalica.

Iza Nerkeza ipak ostaje ne{to {to je neizbrisivo, {to }e vremenom samo rasti i vi{e vrijediti u o~ima ljudi, ostaju njegova brojna djela od rane briljantne studije o Danteu, preko njegove epohalne Historije politi~kih doktrina i brojnih politolo{kih studija, njegovih briljantnih studija iz teo-rije i fi lozofi je prava, ostaje epohalna kod nas jedina prava studija o Prudonu i njego-vom konceptu dru{tva bez dràve i na kraju ostaje serija njegovih islamolo{kih djela koja je on izabrao, preveo redigirao i napi-sao cijela poglavlja u njima, a koja ~ine neizbrisiv i nepovrjediv spomenik njegove veli~ine. To su djela koja na{ svijet uvode na kriti~ki i ozbiljan a ne apologetski na~in u kur’ansku misao i klasi~nu kulturu islama, u razumijevanje ivota i djela na{eg posla-nika Muhameda i u sveukupnost modernih nau~nih spoznaja o Islamu sadrànih u njegovom Leksikonu Islama , prvoj odista ozbiljnoj i kriti~koj elaboraciji sveukupnih znanja o islamu kao vjeru, ideji i kulturi, jednoj od tri fundamentalne kulture koje su djelovale na euroazijskom, mediteran-

skom i zapadnoeuropskom prostoru i utje-cale na formiranje modernog svijeta u kojem i mi ìvimo.

Nije mjesto da se sva ova djela na ovom mjestu i ovim povodom prikaziuju i ~ak analiziraju. Prigodnost ovog skupa to onemogu}uje. To bi bilo ovla{ i varljivo. Ona zasluùju jedan ozbiljan simposium, ako za to bude vremena i para, koje na{a vrhu{ka uglavnom, ako ne na pove}anje svojih pla}a, tro{i na razne pseudoveli~ine i slavljenja nacionalnih praznika, li~nosti i djela , ili na sumnjive produkte priznavanja i odavanja po~asti sumnjivim inozemnim veli~inama za koje je Bosna i Hercegovina, u svojoj naivnosti i neinformiranosti po-stala pravi Eldorado. Ko god se zaèli nekog priznanja, od po~asnog gra|anstva u na{im gradovima do po~asnih doktorata ili do raznih zlatnih i sli~nih medalja opskurnih dru{tava i udruènja, taj treba samo da do|e u Bosnu i Hercegovinu. Jedno takvo priz-nanje mu sigurno ne gine.

Na kraju elim ipak re}i ne{to specifi ~no. Bio sam veoma blizak Nerkezu od najranijih dana sve do njegove prerane smrti. Zbog toga sam bio u prilici da budem svjedok jednog izuzetnog ìvota, koji nije bio nimalo lagan i koji je bio ispunjen velikim te{ko}ama uzrokovanim svim mogu}im ljudskim maha-nama – od obi~ne ljudske zavisti koja se javlja svagda kada ljudi shvate da se uspore|uju s nekim koji ih u svemu nadma{a, do nacio-nalne mr`nje i ideolo{ke isklju~ivosti, koja ìvi upravo od toga da pokorava ljude i oso-bito je edna pokornosti onih koji imaju velike sposobnosti i koji se isti~u svojim talentima, znanjem i u~incima. Sve je to igralo ulogu u ìvotu mog druga i prijatelja od najstarijih dana Nerkeza Smailagi}a. On je sve to izdràvao veoma dostojanstveno i sa nadmo}nim stavom jednog ro|enog bosan-skog gospodina.

Bio je nesumnjivo najtalentiraniji stu-dent na Pravnom fakultetu u Sarajevu. Kao takav je izabran za asistenta odmah po zavr{etku studija. Jo{ je u toku studija pisao radove koji su bili {tampani i koji su dobi-vali prve nagrade na raznim tada praktici-ranim akademskim konkursima za studen-tske radove na Pravnom fakultetu. Ako previdimo normalnu zavist nekih ambicioz-nih i manje talentiranih njegovih kolega, upravo je njegov talent i sve ono {to on sa sobom nosi, njegova lako}a pisanja, pre-ciznost formuliranja i druge osobine jedne superiorne inteligencije bio razlog da mu bude, jednom jednostavnom intrigom koju

nije mogao podnijeti, onemogu}eno da doktorira na svom fakultetu, na kojemu je bio asistent, istaknuti saradnik i nada fakul-teta, tako da je kasnije morao i}i u Ljublja-nu da bi stekao tu formalnu, toliko va`nu i ujedno, kad su u pitanju takvi ljudi, toliko nepotrebnu diplomu.

Bio je grubo istjeran iz Sarajeva, najvi{e zaslugom famoznog politi~kog egzekutora Nisima Albaharija. Iz Banje Luke se na vrijeme spasio odlaskom u Zagreb, gdje je zapo~eo intenzivnu aktivnost. Ali ni Zagreb nije bio luka spasa. Tamo je, nakon 1971. godine, do{ao u situaciju punu uobi~ajenoga apsurda za sve totalitarne reìme. Kao musliman i borac za priznavanje muslima-na kao ravnopravnoga naroda me|u svim ostalim narodima tada{nje dràve, bio je progla{en hrvatskim nacionalistom i dru`bu istjeran iz u~ionice, te sveden na saradnika fakultetske biblioteke.

A on je prvi i na briljantan na~in doka-zao, u poznatoj polemici s Du{anom Dra-gosavcem i to koriste}i za to ustavnoprav-ne teorije i ideje beogradskoga profesora Konstantinovi}a, najve}ega stru~njaka za ustavno pravo na na{im prostorima u XX vijeku, da je hrvatska suverena dràva i u socijalisti~kom sistemu i Federaciji ~iji je bila ~lan. Ta njegova polemika je bila stvar-no i odlu~no utemeljenje nau~nih i pravnih osnova suverenosti hrvatske dràve, a ne neki sastanak u nekakvoj baraci, koji je bio proizvod okolnosti i situacije u kojoj se tada{nja Jugoslavija na{la u vrijeme raspa-da svjetskog komunisti~kog sistema. Ta mu je briljantna polemika s nadpripravnikom i politi~arem sumnjivih namjera kakav je bi Dragosavac, donijela nevi|ene nevolje i progone. Morao se ubijati radom na prevo|enju da bi nekako preìvljavao u tada{njem Zagrebu, a drugoga mjesta u svijetu za njega nije bilo. Jednom prilikom mi j e kazao :»ûdno Tun j~ i , a l i karakteristi~no, da su mi pomo} ponudili samo Vlado Habunek i Sa{a Vere{. Od tolikih juna~ina i muèva hrvatskih, niko me osim njih dvojice nije ni upitao: kako ti Nerkeze ìvi{?».

To je nauk emigranta kojeg bi trebali nau~iti svi na{i ljudi koji se danas kunu u inozemstvo i inozemce. Tako i za Nerkeza rahmetli ostaju samo korisne stvari i onda kad stvara i onda kad se bori da preìvi i dokazuje ono iskustvo koje bi mi trebali izbje}i. Veliki ~ovjek je veliki na svaki na~in i u svakoj prilici, a to nije nimalo lahko, to se skupo pla}a.

NERKEZ SMAILAGI]

38 BEHAR 76-77

O Nerkezu Smailagi}u govorio bih u kontekstu Hrvatskoga prolje}a - u kontek-stu {to je za njega bio sudbonosan. Nakon udara na Hrvatsko prolje}e do{ao je na indeks zabranjenih ljudi, nestao je s katedre Politi~koga fakulteta, nestao je iz javnosti uop}e prije fi zi~ke smrti (1985.) Nerkez Smailagi} bio je osu|en na gra|ansku smrt 1972., nakon Kara|or|eva .

A gra|anski smrtni grijeh Nerkeza Smailagi}a bila su poglavito dva napisa {to ih je objavio u Hrvatskome tjedniku, gla-silu Matice hrvatske; ta su dva napisa Dru{tvena potreba i duhovni identitet te Hrvatski ustav.

Napis Hrvatski ustav nije bio potpisan, no policija je znala tko ga je napisao. Kao odgovorni urednik Hrvatskoga tjednika bio sam odbio navesti imena autora nepotpisa-nih priloga u tjedniku, no policija je na ta imena potom nai{la i{~itavaju}i isplatne liste Hrvatkoga tjednika.

Napis Hrvatski ustav objavljivan je uo~i ustavnih promjena 1971. godine, a potpisan nije zbog toga da bi se nazna~ilo kako iskazuje i gledi{ta uredni{tva Hrvatskoga tjednika; napis Nerkeza Smailagi}a i stiliziran je, kao da je napis uredni{tva Hrvatskoga tjednika:

“Hrvatski tjednik pokrenuo je seriju o hrvatskome ustavu smatraju}i da hrvatskom narodu, ~ija je dràvno-pravna svijest dubo-ko ukorijenjena u njegovoj politi~koj kulturi i iskustvu, nije i ne moè biti svejedno {to mu nudi njegov ustav i kakvu mu budu}nost odre|uje. U tome se nismo prevarili: odjek je bio silan i senzibilan, onakav kakav je uvijek bio u na{oj mukotrpnoj povijesti.”

Nadalje: “ Mi to moramo naglasiti po-sebno zbog toga {to smatramo da su Hrva-ti povijesni narod. I u tom smislu da njiho-vu sada{njicu, ba{ kao i njezin temelj socijalisti~ku revoluciju, odre|uje gotovo 14 stolje}a na{eg stradanja, ali i u tom smislu da imamo ivu i djelotvornu povije-snu svijest, svijest o sebi, svome histo-rijskom pravu, a time i svojoj dràvnosti. Mi znamo, mi se sje}amo da se sva na{a

historijska opstojnost, sva na{a historija svodi prakti~ki na obranu vlastite egzisten-cije {to se sudbonosno poistovje}ivalo s obranom egzistencije vlastite dràve.

Samo se time moè objasniti onaj sna`ni politi~ki senzibilitet kojim je hrvatska ja-vnost do~ekala nedopustivu formulaciju amandmana I. o hrvatskoj dràvi. Odmah smo se sjetili kontinuiteta zakidanja hrvatske dràvnosti, {to je, na na{u najve}u àlost i {tetu, pereniraju}i elemenat hr-vatske nacionalne sudbine.”

Nadalje:“Eto pravoga razloga za{to smo

federalisti~ku formulaciju SRH nacrta amandmana I. doìvjeli tako te{ko, tako osjetljivo, tako dramatski i kao ne{to politi~ki regresivno. U njoj smo prepozna-li odmah preko stotinu godina staro pose-zanje na hrvatsku dràvnost, hrvatsko ime, hrvatsku slobodu i istinu, ukratko - konti-nuitet zakidanja hrvatske dràvnosti.” (Hr-vatski tjednik, br. 3.)

Tome sukladno Nerkez Smailagi} je, sa stajali{ta hrvatske dràvnosti, prijedlog ustavnih amandmana kriti~ki komentirao svestrano i op{irno, u deset nastavaka ( Hrvatski tjednik br.2l., br.22., br.23., br.24., br.25., br.26., br.27., br.28., br. 30., br. 33. U posljednjemu, desetome objavljenom nastavku, navedeno je “nastavlja se”, no daljnje objavljivanje Hrvatskoga tjednika bilo je potom nasilno osuje}eno.

Zaokupljenost nacionalnim pitanjem Nerkez Smailagi} obrazloìo je u onome drugome svojem napisu u Hrvatskome tjedniku. U napisu Dru{tvena potreba i duhovni identitet Smailagi} navodi kako se u svima varijantama staljinizma: “ Kon-cept kulture (...) utemeljuje na principu grubog kolektivizma. On je ne samo li{en individualiteta nego ga bezobzirno pori~e; osobno, moralno, gra|ansko, nacionalno /kurziv J.I./ , socijalno, duhovno (...) nisu tema, nisu ni dilema: oni su protivnik.”

Autor potom zaklju~uje kako “obrana i afi rmacija individualnog, pa i nacionalno-

Nerkez Smailagi} u kontekstu Hrvatskoga prolje}a

Jozo Ivi~evi}

individualnoga /kurziv J.I./, pripada samoj biti kulture i kako ona tek po njemu doseè univerzalno ~ovjeka (...) potpuno suprotno od dosada{nje prakse obezvre|enja koju je provodio centralisti~ki etatizam i njemu inherentni unitaristi~ki univerzalizam”. (Hrvatski tjednik, br. 9.)

Zaokupljenost nacionalnim pitanjem tome sukladno obrazlaè, primjerice, i Vlado Gotovac: “U svakom narodu postoje pateti~ni bjegunci u svjetski obzor: preko planetarnih pitanja izbjegavaju odgovornost za svoju zemlju, za njenu sudbinu.”

Nadalje:Mi moramo ispitivati sudbinu svijeta u

svojoj sudbini, u njezinoj materiji: u nje-zinoj vlastitoj zbilji ( ... ) Suvremenost bez na{e sudbine na na{oj zemlji prazna je suvremenost.” ( Protiv prazne suvremeno-sti, Hrvatski tjednik, br. 19.)

Zaokupljenost nacionalnim pitanjem tome sukladno i ja sam, primjerice, obraz-lagao (na su|enju navodnoj kontrarevolu-cionarnoj sredi{njici u Matici hrvatskoj, 1972. godine).

Na tome su|enju naveo sam: “Dogma-tskoj svijesti svaka je razli~itost zazorna; hote}i ~ovjeka kao puko generi~no bi}e, dogmatska svijest ho}e posvema{nju isto-vjetnost i bezrazli~nost, uvijek i u svim pojedinostima; do jedinstva u esteti~kom sudu, primjerice, ili u na~inu odijevanja.

U povijesnom ishodu, prostor generi~nosti kao prostor ~ovjekove totalizacije o~itovao se kao slika {to stalno bjeì, kao ponor izme|u zamisli i djela, obnavljaju}i u dog-matskoj svijesti dramu religiozne nesretne svijesti, dramu transcendencije: bilo je to iskustvo nesvedivosti svijeta, njegove be-skrajne i neiskorjenjive razli~itosti, i, u samoj jezgri svijeta, iskustvo osobe: pojedina~ne i nezamjenjive; jezgre svijeta {to izmi~e svakoj generalizaciji. Bilo je to iskustvo osu|enosti na slobodu.

Nemir obnove, {to je u krizi dogmatske svijesti potekao odasvud, htio je stoga soci-jalizam “s ljudskim licem”: s likom ne ~ovje-

OKRUGLI STOL

39BEHAR 76-77

�

ka “uop}e” - varljive sjene {to o~i{}ena od svijeta i povijesti lebdi u predjelima nove transcendencije - ve} s likom iva, zbiljskog ~ovjeka; htio je, umjesto bezrazli~nog tota-litarnog identiteta, zajedni{tvo bez tragi~ne i uzaludne `rtve vlastitosti; zajedni{tvo u slo-bodi i autonomiji: od osobne do nacionalne.” (Hrvatska revija, München, 2/1973.)

Za Hrvatskoga prolje}a insistiranje na nacionalnome pitanju impliciralo je insisti-ranje na gra|anskim pravima, impliciralo je

da bi hrvatska dràva, za razliku od komunisti~ke Jugoslavije, bila demokratska dràva; sve u svemu., tome je tako potom i bilo: Hrvatsko prolje}e nasilno je dodu{e bilo suzbijeno ( nakon Kara|or|eva 1972. godine ), no hrvatski nacionalni pokret obnovio se 1989./1990. godine i demokratska hrvatska dràva tad je napokon nastala.

S time u svezi: demokracije u Hrvatskoj nije bilo za nijedne jugoslavenske dràve u Hrvatskoj, no nije je bilo ni za habsbur{ke

monarhije u Hrvatskoj1 demokracija u Hr-vatskoj uspostavljena je s hrvatskom dràvom u Hrvatskoj, i tek s tom dràvom.

Tu i takovu hrvatsku dràvu postulirao je, eto, i. Nerkez Smailagi}.

Bilje{ke:1 Prije 1867. habsbur{ka monarhija bila je apsolutna

monarhija, a zatim je bila ustavna monarhija, no nije bila i parlamentarna monarhija.

Posebni pozdrav i izraz po{tovanja prema k}eri, prema sestri~ni i prema rodbini profe-sora Smailagi}a. Naravno, i sve Vas pozdra-vljam. Moram zapo~eti sa aljenjem i isprikom {to nisam mogao ove razgovore slu{ati od po~etka, i àlim {to sam time li{en rije~i uvaènih govornika koji su ve} govorili o profesoru Smailagi}u, a duàn sam i ispriku {to se, budu}i da nisam slu{ao prethodne govornike, suo~avam s rizikom da ponovim ne{to ili mnogo toga {to je ve} kazano o profesoru Smailagi}u. Pa da bih smanjio taj rizik neizbje`nog ponavljanja, ja }u malo ograni~iti svoje izlaganje, a govorit }u o tri tipa intelektualca Nerkeza Smailagi}a kroz velike teme njegovih zanimanja i iskazivanja; o tri nastrojenja; a zapravo sve kroz jednu monolitnu li~nost, a ne kroz neki hibridni karakter. S obzirom na takav pristup, siguran sam da ne mogu izbje}i da i sam ne ponovim ne{to {to je ve} kazano. A sigurno je re~eno da je Nerkez Smailagi} prije svega bio inte-lektualac, izuzetno profi njenog stila. Koliko je bio delikatan kao li~nost, toliko je bio ot-mjen kao mislilac i pisac. I onda kad se bavio pitanjima partije i revolucije ~inio je to ari-stokratski, gospodski, i njegov doista {iroki pisani opus; dakle, obilje autorskih tekstova i prijevoda; pokazuju se u izuzetno tematskoj raznovrsnosti ali istodobno i u postojanoj prepoznatljivoj autorskoj izraènosti. Ti tek-stovi, ~lanci, knjige, prijevodi, govore o

Tri faze stvarala{tvaNerkeza Smailagi}a*

Hilmo Neimarlija

razli~itim politolo{kim, sociolo{kim, povije-snim, kulturolo{kim, religijskim temama; temama ateizma, islama, kulture, povijesti; ali svi govore jednim razgovjetnim i dostojan-stvenim jezikom. U svima njima, od najranijih tekstova profesora Nerkeza Smailagi}a, na djelu je, ja bih rekao, klasi~ni dignitet rije~i kao gradiva i stani{ta smisla. Ra~unaju}i dakle, da se ne mogu izbje}i ove karakteri-zacije, ja }u se ograni~iti na to da u najkra}em skiciram ta tri lica profesora Nerkeza Smailagi}a slijede}i upravo njegov pisani opus u ~ijim se nizovima mogu razabrati karakteristi~ne stranice svakoga od njih; ili rekao bih, ta tri nastrojenja na njegovom in-telektualnom putu;o ~emu je, vjerovatno ve} i bilo govora.

Prvo lice gdje imamo ranog Smailagi}a s ranim tekstovima, s prijevodima Holbacha, Diderota i Voltairea, i naravno mo}nom knjigom ili mo}nim djelom o Danteu, je lice buntovnog, angaìranog mladog istraìva~a koji je revolucionarno podre|en tradiciji. Ali i u tom marksisti~kom, marksolo{ko-revolucionarnom odnosu prema tradiciji, on ne prihva}a plitki plan tada{nje politi~ke tradicije, nego se i sa tradicijom razra~unava preko velikih predstavnika osporavanja ili gra|enja tradicije starog preko francuskih prosvjetitelja ili preko mo}nog Dantea. To je prva rana faza- rani Smailagi}.

Srednja faza pokazuje lice, rekao bih, ve} smirenijeg nau~nika, prije svega autora Historije politi~kih doktrina i prevodioca

zna~ajnih va`nih dijela tada{nje, tada savre-mene misli: Camusa, Gurvitcha. Sa @arkom Vidovi}em prevodi zna~ajno djelo “Savre-meni poziv sociologije” i monumentalnu Jodlovu «Historiju etike». Naravno, kao {to je politi~ka vizija Dantea bila sublimacija ranog Smailagi}a, Historija polit~kih dok-trina je u neku ruku sublimacija ove srednje faze u kojoj imamo prije svega lice ozbiljnog nau~nika i nastavnika pedagoga.

Tre}a faza je faza koju obiljeàva njegov islamolo{ki opus koga zapo~inje prvom knjigom Klasi~ne kulture islama, nastavlja Uvodom u Kuran, drugom knjigom Klasi~ne kulture islama, i prijevodima (o kojima je ve} ranije govorio profesor Novali}) Kor-benove Istorije islamske fi lozofi je i {to je vrlo zna~ajno i znakovito za ovaj prelazak iz jedne faze u drugu, prijevodom Levina-sovog Totaliteta i beskona~nog koje je najzna~ajnija tematizacija pitanja drugog u modernoj zapadnoj fi lozofi ji. To djelo je jedna lijepa fi lozofska kop~a, jedna lijepa fi lozofska veza izme|u Historije politi~kih doktrina i ovoga usmjerenja profesora Smailagi}a na velike islamske teme, ili velike teme islamske kulture. I u ovoj fazi, mislio sam govoriti o jednom, uvjetno re~eno, tre}em licu profesora Smailagi}a-licu mudrog mislioca naspram prve faze gdje imamo mladog, buntovnog angaìranog istraìva~a, izuzetno radinog, gordog isto-dobno /vjerovatno je neko spominajo sud-binu njegove knjige o Danteu koja je treba-* Naslov redakcijski

NERKEZ SMAILAGI]

40 BEHAR 76-77

la biti doktorska disertacija i on je odbio da je brani kao doktorsku disertaciju zato {to njegovi profesori nisu bili dorasli tomu(!)/, i druge s ve} ozbiljnijim licem nau~nika.

Ovo tre}e lice, lice mudrosti u kojoj progovara ona duboka mudrost u kojoj se spajaju najdublja iskustva Istoka i Zapada. I to je ova faza koju karakteriziraju djela o klasi~noj kulturi Islama s Uvodom u Kuran i prijevodi Hamidullahova Muhameda a.s. i Hammerove Historije Turskog /Osmanskog/ Carstva i to su, ve} smo ~uli iz teksta kole-ge Silajdì}a, izvorni tekstovi i prijevodi koji zna~e novu stranicu u pristupima islamu u na{im jezi~nim prostorima. Zapravo je to najobuhvatnija kulturna tematizacija islama koja je izvr{ena do tada u prostorima na{eg ili na{ih jezika. Izvr{ena je, spomenuo sam prije, na na~in tog razboritog, jasnog i u isti mah dostojanstvenog i toplog jezika profe-sora Smailagi}a sintezom izvornih musli-manskih razumijevanja kulturnih dimenzija i kulturnih zna~enja islama i zapadnja~kih istraìvanja i tuma~enja razli~itih izraza i povijesnih duhovnih izraza islama. U toj dimenziji njegove knjige i njegova autorska djela svjedo~e to jedinstvo, tu mudrost, koja spaja i povezuje te svjetove; i u istoj mjeri su reprezentativni spomenuti prijevodi koliko su reprezentativna i njegova djela; jer je djelo Hamidulaha o Muhamedu a.s. doista, usu|ujem se odgovorno tvrditi, najzna~ajnije djelo o Muhamedu a.s.napisano u XX stolje}u. Napisao ga je znanstvenik, profesor na Sorboni, osvjedo~eni musliman, vrsni znalac povijesti islama i Muhameda a.s, ~iji pristup toj materiji i vjerodostojnost sop-stvenog govora o Muhamedu a.s. obavezuje i muslimanskog i nemuslimanskog ~itao-ca.

Djelo Josepha von Hammera je djelo utemeljitelja Osmanskog studija u Europi. Zato su najreprezentativnija djela, dakle o Muhamedu a.s. o Osmanskom carstvu i s njima u odre|enoj mjeri zaokruùje ta izvanredna perspektiva predstavljanja isla-ma i njegovih kulturnih zna~enja koji je izvr{io profesor Nerkez Smailagi}.

Me|utim u toj tre}oj mudrosno-mislila~koj fazi Nerkeza Smailagi}a ima i jedna podfaza, ona zavr{na; koju obiljeàvaju djela ~iji izla-zak profesor Nerkez Smailagi} rahmetli nije do~ekao. To su Lesikon Islama i dva va`na prijevoda o kojima je ve} bilo rije~i ovdje. To su Nehdùl –belaga od Hazreti Alije i Propast Zapada Oswalda Spenglera.

Kako u slijedu autorskih radova profe-sora Nerkeza Smailagi}a, tako i u slijedu

njegovih prijevoda raspoznaju se dionice i nastojanja u mijenjanju teì{ta njegovih intelektualni zanimanja. Posebno su ova dva prijevoda i Leksikon Islama bili i po-sljednji veliki prevodila~ki izazovi s kojima se rahmetli profesor Nerkez Smailagi} suo~io. Da samo podsjetim, Propast zapa-da bila je izazov i Smailagi}evoj nau~ni~koj upu}enosti, njegovom silno {irokom obra-zovanju, erudiciji i njegovoj pjesni~koj osjetljivoti koju je pokazivao u svom prevodila{tvu i u svojim autorskim pisanji-ma; i to u dvostrukom smislu. Naime, Thomas Mann je tri djela u Njema~koj fi -lozofi ji ozna~io vrhuncem stila lirske inte-ligencije: Schopenhauerovo Svijest kao volja i predod`ba, Nietzscheovo Zaratrustra i Propast zapada Oswalda Spenglera. Me|utim, od svih tih djela koje se moè zajedno s Thomasom Mannom doista ozna~iti romanima duha, Propast zapada je najzahtjevnija jer je u njoj Spengler oti{ao najdalje u osloba|anju fi lozofi je povijesti od klasi~nih likova i povijesti duha; pa je uz dràvne institucije i fi lozofske i religijske doktrine, u nju uklju~io ure|enja parkova, temati~ka u~enja, privredne oblike, ratove. Dakle, izuzetno je pro{irio krug tih povje-snih i duhovnih manifestacija kao punova`nih likova svjetskog povjesnog promi{ljaja koje je on poduzeo. Stoga je Propast zapada; a znano je zna~enje toga djela i sve ono {to je ono proizvelo; bilo izazov {irinom tema u koje je zahva}alo s jedne strane, a s druge strane postojanje jednoga jako dobroga, te~nog i vrlo suge-stivnog prijevoda Vladimira Vuji}a u srp-skom jeziku iz 35-36 godine (...) potaklo je profesora Nerkeza Smailagi}a da krene da napravi taj prijevod i napravio ga je. Naàlost, prijevod nije izi{ao u Sarajevu. Ovo je prilika, i ja bih osobno, a vjerovat-no je ve} iskazana zahvalnost gospodinu Dmitriju Savi}u koji je objavio Propast zapada Oswalda Spenglera 1998.godine i drugu knjigu 2000.godine.

Nedùl-belaga je na drugi na~in bila prevodila~ki izazov za profesora Nerkeza Smailagi}a. Podsjetio bih samo da je hazre-ti Alija vitez ranog islama. To je mladi} koji je prvi poslije Hatidè primio Islam; mladi} koji je legao u postelju i pokrio se pokriva~em nakon odlaska Muhameda a.s. iz Meke u Medinu, i zamjenio ga u postelji koja je bila izloèna atentatu za koji se znalo da se priprema na Muhameda a.s. u Meki, izlaù}i tako sebe mogu}nosti da bude `rtva umjesto Boìjeg poslanika.

Znamo koji je poseban odnos {iitske duho-vnosti i {iitskog nastrojenja u islamu spram hazreti Alije, a ova njegova Nedùl-belaga je sublimacija njegovih kazivanja koje uklju~uju sav, gruba je rije~, repertoar duhovnih iskaza na njegovom putu, na toj njegovoj stazi rje~itosti. Bio sam na neki na~in svjedokom rada profesora Nerkeza Smailagi}a na ovom prijevodu kada je i sam govorio da je zahvaljuju}i radu na prijevodu Nedùl-belage u{ao u posljednje potankosti engleskoga jezika. Naàlost, taj prijevod nije objavljen. Trebao je biti obja-vljen ovdje u Zagrebu, pa u Sarajevu, pa u me|uvremenu se pojavio drugi prijevod, i o tome smo ve} ne{to ~uli.

S tom fazom prevo|enja ovih mo}nih djela, simbola dviju tradicija: Propasti zapada i Nedùl-belage, uz Leksikon Isla-ma, koji je, rekao bih, bio encilopedijsko poravnanje profesorova bavljenja islamskim temama, profesor je zavr{io.

Sada }u kazati samo neke sudove, mi{ljenje o radovima rahmetli profesora Smajlagi}a.

Za knjigu ove vedre ili vesele nauke; profesor Ladan je tu- ne znam za{to se u Zagrebu pribjeglo radosnoj a u Beogradu veseloj- a zapravo je vedra nauka. Sam Nietzche je, za knjigu u kojoj je izloìo ovu svoju vedru nauku, kazao da je napisana jezikom “jugovine”. Pisana je jednog janua-ra nakon njegova ozdravljenja 1082.godine u \enovi i pisana je na tom jugu. Nitzche je, zna se, govorio o oblicima juga, odnosno formulama juga nasuprot sjevernim formu-lama. Drè}i se ovoga njegovoga primjera, moglo bih se re}i za ove knjige Nerkeza Smailagi}a o kojima sam ukazao ne{to kratko; mislim prije svega na knjigu o Dan-teu, na Historiju politi~kih doktrina; na Klasi~nu kulturu Islama I i II i na Uvod u Kuran; da su napisane jezikom one vedrine horizonta koju imamo nakon proljetne ili jesenje ki{e, ali ~ini mi se vi{e jesenje. Jer tu imamo ne samo pravu proljetnu vedrinu nego i onu pomalo sjetnu metafori~ku ve-drinu jeseni. To je jezik kojim su, ~ini mi se, slijede}i Nitzcheov primjer napisana djela Nerkeza Smailagi}a. A ta ocjena jezika je va`na zato {to je, kako sam rekao, profesor Nerkez Smailagi} imao dvije velike teme svojih intelektualnih bavljenja i iskazivanja. To su bile politika i politi~ka u~enja te islam i klasi~na kultura islama. To su njegove dvije velike teme.

I politikom i politi~kim doktrinama se bavio u tjeskobno doba za politiku i

OKRUGLI STOL

41BEHAR 76-77

mi{ljenja politike. Bilo je to vrijeme kada smo imali jednopartijskih sistem koji je u popularnim krivim predstavama totalno politizirao dru{tveni ìvot, a zapravo radi-lo se o tome da je on dru{tveni ìvot total-no depolitizirao, jer politike nema tamo gdje nema druga~ijeg mi{ljenja odnosno institucionalno za{ti}enog prava na druga~ije mi{ljenje, i gdje nema argumentiranja druga~ijeg mi{ljenja i ponude koja se ar-gumentira i slobodno prihva}a ili odbija. Jedine oaze s mogu}nosti ogla{avanja nekog vjerodostojnog druga~ijeg politi~kog mi{ljenja bili su univerziteti i katedre, bila je teoriska i historijska pri~a o politici. I Smailagi} je bio jedan od pionira, njegova je Historija politi~kih doktrina pionirsko djelo iz vremena kada je politika bila re-volucionarna tema samo jedne partije i njegov je pionirski doprinos jednoj temi u oskudno, rekao bih: u tjeskobno doba za tu temu politike i politi~kog mi{ljenja.

Me|utim, iako je Historija politi~kih doktrina pisana u tjesobno doba za politiku i politi~ko mi{ljenje, tekstovi u njoj nisu tjeskobni. Nije to tekst koji od politike pravi mra~nu te{ku nauku. Naprotiv, i to je rekao bih aktualna i trajna vrijednost Hi-storije politi~kih doktrina Nerkeza Smailagi}a, i naranvo i Politi~ke vizije Dantea Aligieriya. Posebno u odnosu i na ra~un one depolitizacije koju smo imali, jedne grozne banalizacije politike i u bo{nja~kom narodu u BiH, a rekao bih i ovdje gdje je porfesor Smailagi} djelovao. Mi i sada imamo banalizaciju, jer evo ìvimo u vremenu druga~ijih banalizacija i ru{enja digniteta politike i politi~kog mi{ljenja.

Nerkez Smailagi}, gord kakav je bio, hrabar da se suo~i sa izazovima kao {to se suo~io kao profesor politi~kih doktrina u vrijeme kada je bila samo jedna politika revolucioanrna, krenuo je da se bavi isla-mom tako|et na drugi na~in, i opet u vrije-me oskudno, tjeskobno za vjeru uop}e i posebno za islam. Stariji se sje}aju i tog vremena i pri~a o islamu. Religija je gene-ralno gurana na margine dru{tvenog i kul-turnog ìvota i kulturalnog sistema vrijed-nosti. U tom vremenu Nerkez Smailagi} pravi knjige koje govore o tim temeljima i kulturnim zna~enjima islama, o mo}nim kulturnim izrazima islama, o islamu kao nauci valjanog ìvljenja i metafi zici i nau-ci valjanog ìvljenja. On u tom vremenu pravi knjige u kojima nema tjeskobe, u kojima islam nije teret za svijest, nije muka

za osje}aje, nije to {to se danas poku{ava napraviti od islama u ~emu naravno sudje-luju, rekao bih gotovo ravnopravno i mu-slimani i nemuslimani. Muslimani prave}i od islama, do kulturnih i drugih dimenzija i zna~enja islama t jeskobnu temu banaliziraju}i njegovo zna~enje. Nemusli-mani raznorazni, naravno iz svojih razloga, pristaju}i slijedom i tih banalizacija i zlou-potreba pribjegavaju teoristi~kim i svim drugim karekteriziranjima islama i preko njih muslimana. Ovdje je posebno zna~ajno ono {to direktno upu}uje na jednu dodatnu aktualnost Smailagi}evih djela o islamu, je to da i vrlo istaknuti intelektualci, vrlo istaknuti mislioci ovoga vremena, pristaju na te uàsno upro{}avaju}e ocjene islama i upro{}avaju}a vi|enja islama. Octavio Paz zamjerio Camusu {to u svojim roma-nima nije uvaìo islamsku kulturu Alìra u ~ijem je ambijentu ivio. Po~etkom ovo-ga ili koncem proteklog stolje}a svjedo~ili smo u novim izmjenjenim okolnistima jednoj druga~ijoj banalizaciji islama. Sto-ga ovaj islamski opus profesora Nerkeza Smailagi}a zasluùje i dodatnu pa`nju i ima punu aktualnost.

Zavr{it }u jednim podsje}anjem na 1977.godinu, kada je otvoren Fakultet islamskih

nauka u Sarajevu. U komisiji za izradu programa Fakulteta islamskih nauka bili su tada istaknuti intelektualci iz na{eg naroda po~ev od profesora êmerli}a rahmetli Hamdije koji je bio profesor i na predhod-nici Fakulteta slamskih nauka na Vi{oj islamskoj {erijatskoj {koli koja je bila za-tvoren 1945.godine; akademika Mehmeda Begovi}a iz Beograda; na{ega uvaènog Husein ef. \oze i Muhameda Hadìali}a i drugih na{ih intelektualaca. Oni su dolazili i sastajali se radi izrade programa. Jednoga od tih termina kada su dolazili, ja sam imao sre}u da s kolegom Veladì}em odvezem na aerodrom profesora Begovi}a i profesora rahmetli Nerkeza Smailagi}a; prvi je i{ao za Beograd, a drugi za Zagreb. Sje}am se te situacije s uzbu|enjem; prvi je bio avion za Zagreb i Nerkez Smailagi} je oti{ao preko piste karekteristi~nim finim i otmjenim hodom. Meni je profesor Begovi}; koji je tako|er bio aristokrata ne samo po porijeklu ve} i po manirima, a imao je ekonomi~nost u govoru koju samo rijetki ljudi mogu ima-ti, rekao:» vidite da mi nemamo nikoga drugog u Zagrebu», mislio je na nas kao Bo{njake, odnosno muslimane. Tada je profesor Nerkez Smailagi} bio dovoljan da nas valjano predstavlja. Hvala!

Izlaz prijevoda Spenglerova djela “Propast Zapada” dr. Smailagi} nije do~ekao

NERKEZ SMAILAGI]

42 BEHAR 76-77

Ja }u Vas zaista razo~arati. Slaba strana mog opusa je to {to ja nisam teoreti~ar, a nisam ni pravi politolog. Meni je politologija dolazila onoliko koliko je to najnu`nije za razumijevanje ovih dru{tvenih procesa u kojima sam ja osobno sudjelovao. Prema tome, moj kolega je briljantno elaborirao u ovom dijelu kojega sam ja slu{ao i ja tu nemam {ta re}i. Ovo {to }u ja re}i, ne znam ni da li nalazi svoje mjesto u tekstu koji }ete vi objaviti. Radi se prosto o jednom dosta mu~nom trenutku.

Naime, ja nisam bio redovit profesor na Fakultetu politi~kih nauka za vrijeme Hrvatskoga prolje}a, nego sam bio ho-norarni profesor i puno puta sam raz-govarao s Nerkezom, i{ao s njim ~ak i na poneko pi}e u kavane itd. Mi smo puno razgovarali jer sam njega doìvljavao kao ~ovjeka aristokratskog uma, ~ovjeka velike {irine, enciklope-dijskog znanja, ogromne prodornosti uma. Dakle, jedan sjajan analiti~ar doga|anja; i mi smo se na neki na~in kroz te kontakte dobro upoznali. Ja sam njega smatrao najvrjednijim kapitalom cijelog fakulteta, kapitalac u smislu ljudskog umnog kapitala, i kada je do{lo ono {to je do{lo - udar, dràvni udar, nazovimo ga tako, ja sam se na{ao na du`nosti dekana. A kada sam do{ao za dekana onda je kruìla ovakva krilatica:Do{ao je komesar, pukovnik JNA, ko-mesar, sad }e to ~istiti na sve strane. Ja sazovem sjednicu Vije}a, mislim da ti nisi bio tada (obra}a se profesoru Grubi{i), i saop}im: Slu{ajte, molim Vas, ja danas preuzimam du`nost deka-na, prekidam rasprave na fakultetu o sukobima unutar fakulteta o politi~kim frakcijama. Od danas toga vi{e nema!

I sad meni dolaze grupe; ima jedna ekipa koja je bila èstoka i koja se razo~arala mojim stavom pa kaè: dobro jeste li Vi do{li ovdje zato da kaète to

ili da ne{to drugo napravite. Dobro, to sada nije va`no; ja sam to stvarno u~inio tako; a onda uzet od tih grupa bila je jedna skupina koja je bila nominirana kao maspokovci, kao nacionalisti. To je bio Nerkez. Uz njega je bio Baleti}, Iko Babi} i dr. Bio je i Mileta. I sada {ta }u ja napraviti? Ovako napravim: prvo po{to sam bio- interesantno je bilo to da sam bio neke vrste komesar, pa prema tome, kada on ne{to odlu~i to se mora prihva-titi kao da je to direktiva Centralnog komiteta- ja kaèm: ovaj Mileta }e biti prodekan, a ovi se sad bune: kako pro-dekan?. Druga stvar on je predavao eko-nomske probleme Jugoslavije. Ja mu kaèm: Slu{aj Mileta mani tu temu idi na me|unarodno ekonomske odnose, a on ode ljut. Nakon par godina mi kaè: Spasio si me zato {to sam na{ao smisao svoga poziva ba{ u me|unarodnim od-nosima. Uspio je u tome.

E sada ne}u pri~ati i o drugim stvari-ma, ali meni je sad bio problem ovo: za Nerkeza je bilo re~eno da ne moè pre-davati, ne smije mu se dozvoliti kontakt sa studentima; i nas dva onda raspravlja-mo kako da to rije{imo; a moram ga zadràti jer je kapacitet. Mi se dogovori-mo da formiramo jedan centar na fakul-tetu koji bi imao projekte da prikuplja analize, ono {to se suverenije i relevantno doga|a iz oblasti teorije u cijelome svije-tu. I onda je on imenovan za direktora toga centra. Imao je pod sobom biblioteku i ostale potrebne stvari da bude direktor toga centra. Tako sam ja nekako uspio da tako kaèm, toga, kapaciteta zadràti na Fakultetu. To nije nikakva moja velika zasluga jer ~ovjek je sam po sebi stvarno kapacitet, ali eto, jesam sprije~io da ode s Fakulteta. O teorijskim njegovim dopri-nosima, ono {to je u~nio za politologiju kao disciplinu koja se ra|ala i preko nje-ga i pomo}u njega, to je ve} re~eno. Evo to bi bilo sve {to sam ja mislio re}i.

Nerkez i Hrvatsko prolje}e

Du{an Bilandì} Zija Sulejmanpa{i}

U vrijeme Hrvatskog prolje}a 1971. mnogi od visokih i najvi{ih politi~kih funkcionara u Hrvatskoj odlu~no su se opredjeljivali za reforme, a mediji ih podràvali, sve vi{e se okre}u}i vijestima i temama koje su bile tabuizirane ili onima koje su novinari dotada izbjegavali, da se ne bi zamjerili nekome politi~aru. Odbaci-vale su se zabranjene teme, teìlo objekti-vnijem i po{tenijem informiranju. S jedne strane, u medijima labavila je unutra{nja cenzura, s druge po~injali kontrolirati do-tada nedodirljivi centri mo}i.

Boìdar Novak, nekada{nji direktor Novinsko-izdava~kog koncerna Vjesnik, u svojoj, nedavno objavljenoj knjizi1 o tom vremenu pi{e:

„A sredi{ta mo}i i najve}a koncentracija nov~anih sredstava bili su u Federaciji. Pla}ali su se tro{kovi za JNA2, tajne slu`be i diplomaciju, golema sredstva iz federalne blagajne dijelila su se nerazvijenim repu-blikama. To su bila sredstva preteìto odu-zeta razvijenim republikama, najvi{e Hr-vatskoj i Sloveniji(...) Tema hrvatskih medija bila je i neravnopravan gospodarski poloàj Hrvatske u Jugoslaviji. Traèni su ~isti ra~uni i transparentnost tro{enja sre-dstava prora~una na razini federacije. Kada je u analizi bilanci federacije utvr|eno da nitko zapravo nije imao uvida u na~in tro{enja zajedni~kih sredstava, da su stvo-reni deficiti, mediji su postavili pitanja stru~nosti i odgovornosti savezne admini-stracije. Novinstvo je upozoravalo da Hr-vatska daje prevelik dio svoga nacionalnog dohotka u savezni prora~un, a nema sred-stava za razvitak svoga gospodarstva, in-frastrukture i socijalnih ustanova.“

U medijima su u tome uz mati~ni dne-vni Vjesnik, prednja~ili Vjesnik u srijedu

Hrvatsko prolje}e i mediji – Po-kretanje Hrvatskog tjednika – Reakcije konzervativaca – Javna rasprava o promjeni ustava – Smailagi}eva serija ~lanaka – Za-brana Tjednika – Za{to se nije potpi-sivao? – udna metoda rada Josipa Brlekovi}a – Kri t ika Sre}ka Lipov~ana

OKRUGLI STOL

43BEHAR 76-77

�

Dr. Nerkez Smailagi} u „Hrvatskom tjedniku“

optuìvati za nacionalizam istaknute kul-turne i javne radnike, me|u njima i neke akademike, zatim novine i ~asopise, me|u njima i najve}a medijska sredi{ta, Novin-sko-izdava~ku ku}u “Vjesnik“ i RTV Za-greb4. U vi{e nastavaka upozorio je na „sve organiziranija i agresivnija nacionalisti~ka upori{ta u Hrvatskoj“. Popis osoba koje je navodio imenom i prezimenom i publikacija koje je @anko optuìvao, bio je opseàn i nesvakida{nji. @anko je tada i tako uveo u politi~ke polemike to~no adresirane objede i denuncijacije – ono {to }e se nazvati prozivanjem. Treba dodati da je osobama, koje je on prozivao, podmetao i sumnje da iza njihova djelovanja stoje strane tajne slu`be i veze s ekstremnom emigracijom.

Neki su na te njegove napade odgova-rali, neki ih naprosto ignorirali.

U politi~koj terminologiji je tada u polemikama i optu`bama, sve vi{e kori{ten naziv unitaristi za konzervativce, dok su oni reformiste nazivali nacionalistima i liberalima.5 Ova dva posljednja naziva imala su tada u Jugoslaviji pejorativan smisao i podrazumijevala su „klasne ne-prijatelje“.

No, nije pro{lo dugo vremena, pa su i oni, koje je @anko prozivao i neki drugi, po~eli uzvra}ati, dok bi se u pro{losti na ovakve atake s visoka, kakve su bile @anko-ve, netko obavezno posipao pepelom i pra-vdao, ako ne bi i gore pro{ao. Nadalje, desetlje}ima se pisalo, po rije~ima politi~ara, o nekim „negativnim pojavama“, da ima „nezdravih odnosa“, „nestru~nih kadrova“ ovdje ili ondje, ili da „neki direktori“ upro-paste jedno poduze}e, pa preuzmu drugo, da „neki rukovodioci“ zauzimaju vi{e poloàja, da se negdje „zanemaruje poljo-privreda“ ili kultura, a da se nisu navodili konkretni podaci, a pogotovo imena odgo-vornih. Tako se i o ravnopravnosti, „bratstvu i jedinstvu naroda i narodnosti“ govorilo apstraktno, kao o ne~emu {to je ostvareno za vje~na vremena u Narodno-oslobodila~kom ratu i socijalisti~koj revoluciji.

Mediji su napu{tali taj obi~aj i stali „govoriti popu – pop , a bobu – bob“, hva-tati pojedine politi~are za rije~. Najvi{e

politi~ko vodstvo u Hrvatskoj, koje je ve}inom i dalje ustrajavalo na reformskom kursu, nije isprva mnogo marilo za @anka i one koji su mu odgovarali. Ali, kako }emo vidjeti, tada su se i neke unitaristi~ke, do-tada nedodirljive veli~ine, odjednom na{le na vjetrometini javnosti. Dakako, ako je bio prozvan kakav Srbin, makar zbog konkretnih „negativnih pojava“, bilo je odmah i onih koji su to smatrali naciona-lizmom

Ukratko, u Hrvatskoj se zbog @anka nisu dali smesti. Krenule su nove publika-cije: u oùjku 1971. Hrvatsko sveu~ili{te na poticaj rektora Ivana Supeka, zatim je Matica Hrvatska u travnju iste godine po-krenula Hrvatski tjednik, novine za kultur-na i dru{tvena pitanja. Tiskan je na 24 stranice tabloid formata. U svibnju su se po~eli tiskati Hrvatski gospodarski tjednik, stru~no glasilo Dru{tva ekonomista Zagreb i Nedjeljna Dalmacija.

Osobito je Hrvatski tjednik nai{ao na veliko zanimanje. Prvi mu je glavni urednik bio Igor Zidi}, odgovorni Jozo Ivi~evi}.

Osim 12 urednika, list je imao i repre-zentativno uredni~ko vije}e sastavljeno od 65 manje-vi{e javnosti poznatih javnih, uglavnom kulturnih djelatnika, od kojih neki nisu ìvjeli u Zagrebu. U kratkom vremenu postigao je visoku nakladu od 100.000 primjeraka. Sje}am se da je tada u redakciji VUS-a, u kojoj sam radio, netko rekao: „Ovi nas stiù i slijeva i zdesna“. Me|u ~itateljima Hrvatskog tjednika je bilo svakako i onih koji nisu prihva}ali njegovu ure|iva~ku politiku, ali su ga kupovali da vide „dokle su ga ovi dotjerali“, mada su takvi bili posve bezna~ajna manjina.

O vladavini poluinteligencijeTada su na „javnu raspravu“ bili dani

amandmani na republi~ki i ustavni ustav. Prije Hrvatskog prolje}a takve „javne rasprave“ ili „op}enarodne diskusije“ o ustavu (ti izrazi u jednostrana~kom sustavu kakav je tada vladao, zasluùju navodne znakove) shva}ane su tako, da se s onim, {to su smislile najvi{e politi~ke li~nosti, upozna javnost i one predstave kao

– VUS, tjednik s najve}om nakladom u zemlji, (prosje~no 1970: 300.00 primjeraka) koji je bio „zastava“ izdava~ke ku}e3 i, dakako, RTV Zagreb

Tada je bila pokrenuta izgradnja auto-puta Zagreb-Split i tunela kroz U~ku, po-teglo se pitanje posve zanemarene jadran-ske orijentacije Hrvatske i suradnje s me-diteranskim zemljama, traìla demokrati-zacija vanjske politike, {to je bio i neizravan pritisak na Tita, koji je vodio vanjsku po-litiku.

Poloàj Hrvatske u federaciji s kadro-vskog gledi{ta bila je velika i va`na tema medija. Analiziran je kadrovski sastav JNA, zahtijevala se ravnopravna zastupljenost u federalnim organima i u diplomaciji. Npr. kada su se u diplomaciji izuzetno traìli novi kadrovi, federacija se obra}ala republikama. Srbija je, dakako, predlagala Srbe. Ali iz Hrvatske su, uz Hrvate, zbog onih osam posto Srba koliko ih je bilo, uvijek predla-gali i neke Srbe, a isto tako je bilo s Koso-vom. Iz BiH su obavezno predlagali barem tre}inu pa i vi{e Srba. Ako dodamo i one Crnogorce koji su se smatrali Srbima, rezul-tat je uvijek bio takav da je broj Srba u di-plomaciji daleko prema{ivao njihov ukupan udio u stanovni{tvu. Sli~no je bivalo i s drugim kadrovima. Traìlo se i da gra|ani sluè vojni rok u svojoj republici.

Posve}ena je velika pozornost i dotada zabranjenim povijesnim temama, Traìlo se vra}anje spomenika banu Jela~i}u na glavni zagreba~ki trg, slavile se dotada neslavljene uspomene na povijesne velika-ne (Ante Star~evi} ili Stjepana Radi}a.). Objavljivane su i njihove knjige.

Dr. Milo{ @anko i prozivkeProtivnici bilo kakvih promjena, kojima

je postoje}e stanje odgovaralo, nalazili su dovoljno prostora u beogradskim medijima da se tim hrvatskim te`njama suprotstave. Njihov je glavni glasnogovornik postao dr. Milo{ @anko, visoki hrvatski strana~ki funkcionar na slu`bi u Beogradu koji je, u pravoj staljinisti~koj maniri, stao, u stude-nom 1969., u beogradskoj „Borbi“ javno

NERKEZ SMAILAGI]

44 BEHAR 76-77

ne{to osobito mudro i jako dobro, a sve u interesu „radnih ljudi i gra|ana“. Obi~no bi se ustrojile kakve republi~ke i Savezna ko-misija, kojima su upu}ivani rezultati „javnih rasprava“ pa ih je ona trebala sre|ivati, ana-lizirati i onda predloìti kona~nu verziju. Zapravo je njena du`nost bila da pazi na pojavu ne~eg nepodobnog. Urednik, koji bi na radiju ili u novine pustio zaista kriti~an prigovor, na to {to se toboè mijenja, ne bi se dugo zadrào na poloàju, a mogao je zavr{iti i s onu stranu brave. To }e se, kako }emo vidjeti, dogoditi i zbog Nerkeza Smailagi}a, dakako i ne samo zbog njega.

Medijima tako dugo nije preostajalo ni{ta drugo nego da predloène promjene prepri~avaju i – hvale. Po~elo je ve} 1946. s prvim ustavom, a bilo je jo{ i „javnih rasprava“ o daljnjim ustavima. U svim tim godinama, nikome nije padalo na um da javno o njima ba{ raspravlja, ne daj boè da ih kritizira. Svatko tko je imao pameti, brzo je shvatio da neka proklamirana na~ela kao {to je ustavom zajam~ena „sloboda {tampe“ ili „sloboda zbora i dogovora“ vaè samo za komunisti~ku stranku i ono {to se nazivalo njenim „transmisijama“ – Naro-dnom frontu, Savezu boraca, sindikatima ili AF@-u, zapravo njihovim poglavarima. Budu}i da su oni ionako bili visoki strana~ki funkcionari, ozbiljnije su „javno“ raspra-vljali samo iza ~vrsto zatvorenih vrata po kancelarijama komiteta, a uobi~ajenim kategorijama: „narodima i narodnostima“ i „radnim ljudima i gra|anima“ ustavi su bili zadnja briga.

Ali u 1970. godini na}i }e se uz ostale dr. Nerkez Smailagi} koji }e u Hrvatskom tjed-niku smjelo i umno lomiti takve navike. On je 18. svibnja 1971. u Centru za kulturu i informacije odrào predavanje. Pisana verzija toga izlaganja, ~ini se da je bila njegov prvi prilog objavljen u Hrvatskom tjedniku6 na cijeloj stranici pod naslovom: Dru{tvena potreba i duhovni identitet – Teze o proble-mima kulture i kulturnog razvoja. U tome je iznio 11 teza, me|u njima i ovo:

• Vladavina poluinteligencije, • Staljinizam,• Kolektivizam na kome je utemelje-

na kulturna politika – odnos prema kulturi je uniforman,

• Kritika staljinizma 1948. bila je apologija revolucionarnog individua-liteta,

• Preobrazba na{e zemlje iz sistema etatisti~kog centralizma u samoupra-vnu ravnopravnu socijalisti~ku zajed-

nicu za nas je presudna promjena. Ona podrazumijeva i moralnu i intelektual-nu reformu.

• Njegove zaklju~ke karakteriziraju dvije misli:

Identitet socijalne pravde i nacionalnog dostojanstva je prvi i temeljni princip novog kulturnog razvoja.

Princip kulturnog razvoja mora biti princip nacionalnog duhovnog identiteta.

Sve njegove teze bile su jasno promi{ljene i obja{njene.

Poslije 13. broja na poloàju glavnog urednika Hrvatskog tjednika Igora Zidi}a je smijenio Vlado Gotovac, J. Ivi~evi} je ostao odgovorni. U Matici Hrvatskoj je bilo do-govoreno da se oni zamijene poslije ~etiri mjeseca. Broj urednika je smanjen sa 12 na tri, ostali se postali stalni suradnici.

Tekst s prve strane broja 16 (30. 07. 1971.) bio je odlukom tuìteljstva i suda izba~en. Kako se list tiskao u Vjesniku, prije toga smo ga uspjeli vidjeti. Naslov je bio: „Dramati~ni trenutak Hrvatske“. Ondje su bili o{tro napadnuti zbog nekih njihovih izjava dr. Vladimir Bakari} i Jakov Blaèvi}, najvi{i politi~ki funkcionari u Hrvatskoj. Na toj prvoj stranici u crnom okviru je bila samo na dnu sudska odluka o zapljeni.

Na tapetu: Hrvatski ustavPoslije toga je Smailagi} po~eo obja-

vljivati niz ~lanaka s nadnaslovom Hrvatski ustav, ozna~en rimskim brojevima od broja I. Ve} je to bilo izazovno za konzervativce u vladaju}oj komunisti~koj stranci. Nitko nije branio da se ne{to naziva nacionalnim imenom, ali tkogod je takvo {to isticao, bio je sumnjiv kao nacionalist. Pridjevi „hrva-tski“ u mnogim su slu~ajevima bili uveliko suspektni, jer su neki Srbi odmah pomi{ljali da su iz toga isklju~eni. Raspravljati se trebalo o ustavu „Socijalisti~ke Republike Hrvatske“, ili ukratko „ustavu Hrvatske“, {to je omogu}avalo shva}anje da u to spa-daju i Srbi i drugi nehrvati. „Hrvatski ustav“ smatrao se u politi~kim vrhovima sintag-mom, navodila je na misao da je posrijedi ne{to samo za Hrvate. Npr. ako je netko, primjerice, htio osnovati Hrvatsko (ili srp-sko, slovensko, makedonsko itd.) dru{tvo za uzgoj lova~kih pasa, ne bi ga nikad mogao registrirati, morao bi ga nazvati Dru{tvom za uzgoj lova~kih pasa Hrvatske (Srbije, Slovenije, Makedonije itd.). Takve je razlike iole politi~ki iskusniji ~itatelj odmah zapaào.

Naslov prvoga ~lanka je bio tako|er izazovan: „Hrvatski je suverenitet nedjeljiv“, tekst je bio u skladu s njim.7 Nastavci su slijedili na vi{e od jedne cijele stranice tjednika, tako da su postale udarne teme lista: „Suverenitet naroda i vlast radni~ke klase“, „Ustavna definicija Hrvatske“, „Nacionalni sabor socijalisti~kih snaga“, „Odgovornost javnih funkcionara“ ,Komu-nalni princip i nacionalna dràvnost“, „Sa-moupravni razvoj i poloàj radnoga ~ovjeka“. U osmom nastavku ponovljen je taj naslov i najavljen onaj devetoga: „Ustav nade ili strepnje“ U broju 29. niz je nakra-tko prekinut, jer je objavljen „Prijedlog za izmjenu i nadopunu nacrta amandmana ustava SR Hrvatske“ ali je tada najavljen nastavak one serije, koji je zaista u broju 30 objavljen pod naslovom: „Ustav nade ili strepnje“.

I mi, koji smo tada radili u drugim novinama, u velikoj ve}ini smo pratili i Hrvatski tjednik kao i druge novine. Zapa-zili smo te napise.

B. Novak u spomenutoj knjizi pi{e o tome:

„Od X. sjednice CK SKH list (tj. Hr-vatski tjednik) nagla{ava reformsku i na-cionalnu orijentaciju. Nju je temeljito izloìo prof. Nerkez Smailagi} u serijalu tekstova u Hrvatskom tjedniku, zalaù}i se za razvoj i protiv svakoga autoritarizma u samoj Hrvatskoj, za konstitutivni demo-kratski razvitak. Po mi{ljenju pisca, pro-gram X. sjednice nije u udaru na hrvatski nacionalizam, nego na njegove zbiljske i trajne uzroke koji ga oìvljavaju i pothranjuju. Borba protiv unitarizma zna~i biti u srcu revolucionarno-demokratske fronte i samo na tome smjeru je korisna i nu`na borba protiv nacionalizma.“

U nastavku Hrvatski ustav IX tekst po~inje ovako:

„Nagla provala bjesomu~ja i izravne harange {to je do{la do izraàja u odgovo-rima pojedinih politi~kih radnika na{e re-publike na na{e ~lanke o hrvatskom ustavu, zaprepastila je svojim intenzitetom i sadràjem. Ipak je to bilo, u stanovitoj mjeri okrepljuju}e – ponovo nas je pou~ilo kako su politi~ki mentalitet, metode i stil u nas sna`no impregnirani staljiniz-mom(...)

Hrvatski tjednik pokrenuo je seriju o hrvatskom ustavu smatraju}i da hrvatskom narodu, ~ija je dràvno-pravna svijest du-boko ukorijenjena u njegovoj politi~koj kulturi i iskustvu, nije i ne moè biti sveje-

OKRUGLI STOL

45BEHAR 76-77

�

dno {to mu nudi njegov ustav i kakvu nam budu}nost odre|uje. U tome se nismo prevarili, odjek je bio silan i senzibilan, onakav, kakav je uvijek bio u na{oj muko-trpnoj povijesti.

Zao{travaju}i pitanje prava hrvatskog naroda na samoodre|enje i time nacional-ne dràvnosti, mi smo vjerovali da dajemo pozitivan doprinos njegovoj najvi{oj zada}i, koja u sebi sadrì stra{nu obavezu ispra-vljanja i prevladavanja 14 stolje}a hrvatskih pogre{aka i iluzija.“

U desetom nastavku, pod ponovljenim naslovom: „Ustav nade ili strepnje“ i pod-naslovom „Protiv unitaristi~ke koncepcije“ stoji i ovo:

„Ustavna rasprava bila je zbiljska pri-goda da se prikaè sva teoretska ili bolje, ideolo{ka nesre|enost, pa i zbrka {to vlada u glavama, a iz kojih pouzdano izbija samo jedno: voluntarizam i pragmatizam. [to se sve nije moglo ~uti u polemici i ðpolemici’ s ðhrvatskim nacionalistima’ {to – horribi-le dictu – zagovaraju ðreakcionarnu’ tezu o nedjeljivosti hrvatskog suvereniteta; tezu {to je nastala i formirana u danima francu-ske revolucije, a koja je ve} davno u{la u op}i fond demokratske i revolucionarne misli diljem svijeta! Ali ve} nam je o~itana lekcija, i to s meritornog poloàja potpre-dsjednika Ustavne komisije SRH druga êde Grbi}a: ð...da }e na{i teoreti~ari usta-vnog prava trebati na osnovu saveznih amandmana i ovih na{ih hrvatskih, neke svoje teze mijenjati jer mi stvaramo ne{to novo {to se ne uklapa u njihove dosada{nje teorije:’ A mi odgovaramo: jadna bi to ustavna teorija bila koja bi se razvijala po praksi jednoga êde Grbi}a!“

Jedan dio istaknutih konzervativaca u Centralnom komitetu SKH bio je dr. Du{an Dragosavac koji je figurirao kao veliki ideolog. Bio je neki ~udan doktor ne~ega – sje}am se da u javnim nastupima pred TV kamerama, na raznim sjednicama, nije umio re}i „oti{ao“, „po{ao“ ili „do{ao“ nego bi govorio „o{a“, „po{a“, „do{a“. Bio je opsjednut „udruènim radom“ i socijal-nom demagogijom koju je isprva suprot-stavljao „nacionalizmu“, a poslije i „kon-trarevoluciji“.

U nastavku toga teksta, Smailagi} je dohvatio i Dragosavca. Usporedio je tada njegove stavove s onim {to je bolj{evik Buharin8 govorio neposredno poslije Ok-tobarske revolucije. On je tada, sudjeluju}i u raspravi o komunisti~kom strana~kom programu, zahtijevao da se pravo na

samoodre|enje nacija zamijeni „samo-odre|enjem radnih klasa“, posve zane-maruju}i nacionalno pitanje. Navode}i Lenjinove rije~i, kojima je ba{ zbog toga, odlu~no odbio Buharinove prijedloge, Smailagi} nastavlja: „Nadamo se da }e drug Du{ko Buharin shvatiti {to Lenjin misli i da }e Lenjinu dati za pravo, kad ve} ne}e Hrvatskom tjedniku. A to onda pretpostavlja da }e drug Dragosavac, kojega je Buharin plagirao jo{ prije pedesetak godina prizna-ti – uostalom za to je krajnje vrijeme – pra-vo na samoodre|enje hrvatskog naroda, na hrvatsku socijalisti~ku dràvu, te time pravo na ravnopravnost s drugim narodima na{e zemlje, dakle da }e izjaviti ne{to {to je dosada uvijek izbjegavao, budu}i da stalno govori o socijalisti~koj zajednici na{ih naroda apstraktno tj. da uvijek govo-ri op}enito o nacionalnoj ravnopravnosti i suverenitetu. Ne èle}i mu Buharinovu sudbinu, èlimo mu svakako Buharinovu ~estitost. Vi{e se drugu Dragosavcu ne moè zbilja poèljeti.“

Ovo je objavljeno u broju 33 Hrvatskog tjednika – posljednjem, koji je tiskan i distribuiran. Koji dan poslije, uslijedilo je Titovo smjenjivanje dijela politi~kog vod-stva Hrvatske koje se u me|uvremenu ra-scijepilo.

„Nisu nam pomagali ni dokazi ni obja{njenja“

Slog broja 34 je u tiskari razloèn po nare|enju iz Titova kabineta, no uspjelo se otisnuti stotinjak primjeraka.9 Uvodni ~la-nak je prethodno glavni urednik V. Gotovac pro~itao u velikoj dvorani Matice Hrvatske gdje su uz urednike bili i stalni suradnici. Uvodnik je jednoglasno usvojen. U njemu uz ostalo stoji: „Nije nam pomogla ni o~iglednost, ni banalnost: uvijek je netko izvrtao smisao na{ih programa! Nisu nam pomagali ni dokazi ni obja{njenja: uvijek je netko obrnuo njihov sadràj i svrhu. I nema tako jednostavnih misli, tako pripro-stih èlja koje ne bi postale subverzivne, ve} zato {to ih mi zastupamo!(...)

Uslijedila je era smjenjivanja, progona i hap{enja nacionalista i „nacionalista“ koji su progla{eni „kontrarevolucionarima“. Odgovorni urednik Jozo Ivi~evi} i glavni urednik Hrvatskog tjednika Vlado Gotovac dospjeli su zatvor, kao i nekoliko ~lanova uredni{tva i savjeta lista, te mnogi drugi privrednici, politi~ki radnici, studenti itd. Cijelu 1972. godinu u Hrvatskoj su se

obra~unavali s nacionalistima, prozivali ih, izbacivali iz stranke, smjenjivali s poloàja. Matica Hrvatske je zabranjena, dio uprave uhi}en, njena imovina predana Akade-miji.10

Direktor poduze}a Vjesnik Boìdar Novak smijenjen je sa svih poloàja, izba~en je iz Saveza komunista, zabranjen mu je novinarski rad. U Vjesniku u srijedu, koji je bio ocijenjen kao jedno od dva „izvori{ta nacionalizma“, (drugo je bio dnevnik Vje-snik) glavnog urednika K. Dèbu sna{la je ista sudbina, a budu}i da je bio ekonomist, premje{ten je u Ekonomsku propagandu da radi kao propagandist. Njegov zamjenik S. Sara~evi} je partijski ka`njen, urednik unutra{nje rubrike S. Frajndlih je tako|er izba~en iz Saveza komunista i premje{ten u mjese~nik Izbor. D. Kastratovi} – Tovi}, politi~ki reporter, tako|er je izba~en iz SK, poslan na rad u ènski list Svijet, a jo{ je nekoliko kolega ka`njeno partijskim kaz-nama.

Po svim organizacijama Saveza komuni-sta odràvani su duga~ki sastanci, na kojima je trebalo otkrivati „kako je prodro naciona-lizam“ i nacionaliste. Iz toga vremena pamtim pojedinost s Televizije Zagreb, koju mi je, poslije nekoliko godina, ispri~ao novinar V. S. dobro upoznat s tim zbivanjima. Ondje je neki H. P. na jednom od tih sastanaka, ispri~ao kako je putovao s reìserom D. M. koji je negdje zatra io „sendvi~ s hrvatskom {unkom“ {to je dokaz da je nacionalist. „Onda se sati-ma raspravljalo je li to nacionalizam“ rekao mi je V.S.

Nerkez Smailagi} ili Anonim?Zanimljivo je da nam je u to olovno

vrijeme, sa strane s najvi{ih (novih) politi~kih instanci bilo zabranjeno da obja-vimo bilo kakvu prozivku ili bilo {to o ~etvorici akademika: Ivanu Supeku, Ivi Frange{u, Grgi Gamulinu i Petru [egedinu iako su oni bili veoma angaìrani reformi-sti. Tako su oni po{te|eni hajke. Tada mi je jedan dosta upu}eni novi kolega u re-dakciji u dva navrata rekao da je tada{nji predsjednik Savezne vlade Dèmal Bijedi} u vi{e navrata iz Beograda intervenirao da se ne progoni Nerkez Smailagi}. Zna se da je Komunisti~ka partija Italije, s kojom je Savez komunista Jugoslavije, nastojao imati najbolje drugarske odnose, zaprijeti-la da }e javno optuìti Tita ako ne prestane progon neistomi{ljenika, {to je po svoj prilici ublaìlo namjere prevratnika. Zani-

NERKEZ SMAILAGI]

46 BEHAR 76-77

mljivo je i ono {to je njema~ki novinar Carl Gustav Ströhm zabiljeìo u svojoj knjizi Ohne Tito – Kann Jugoslawien überleben? (Bez Tita – moè li Jugoslavija preìvjeti?) koju je objavio 1976.11 Ondje je opisao i Hrvatsko prolje}e, pa i politi~ku li~nost broj 1 u Hrvatskoj, dra Vladimira Bakari}a, te zabiljeìo i ovo: „Po~etkom 1972., kada se cijela Hrvatska gr~ila u ~istkama, optu`bama i samooptu`bama, on je svome lije~niku u bolnici rekao: ðDoktore, morat }ete me brzo opet ozdraviti, da u Hrvatskoj spasim ono {to se jo{ dade spasiti.“

Pripremaju}i se da napi{em ovaj prikaz o djelatnosti Nerkeza Smailagi}a sjetio sam se, poslije vi{e od trideset godina, samo onoga naslova: „Ustav nade ili strepnje?“ kao njegova. Oti{ao sam pak provjeriti, s dubokim uvjerenjem da je to Smailagi} napisao, u Nacionalnu i sveu~ili{nu knji`nicu. Na moje iznena|enje, ~lanci, koje sam opisao, osim onoga prvo spome-nutoga, u Hrvatskom tjedniku, nisu uop}e potpisani!

Nepotpisani ~lanci u novinama obi~no, ispod kakvih komentara ili polemi~nih tekstova, zna~e da su nisu samo stav auto-ra, nego cijelog uredni{tva. Ali u Hrvatskom tjedniku je bilo podosta i nepotpisanih kratkih napisa, pa i vijesti. Nekih mojih znanaca iz onih vremena, koji bi mogli potvrditi da je ono pisao Nerkez, vi{e nema. Mnoge su uspomene pale u zaborav. Ali, kako se vidi, Boìdar Novak, rtva represije iz 1972. u svojem kapitalnom djelu o hr-vatskom novinarstvu, koji je ne samo te ~lanke pratio, nego sigurno znao tko ih pi{e, ne ostavlja nimalo sumnje u to, da je Smai-lagi} autor serije Hrvatski ustav. Poslije Kara|or|eva na vi{e se sastanaka u na{oj ku}i spominjala ta serija i njen autor. A spremaju}i ovaj tekst, tijekom listopada i studenoga, razgovarao sam o tome s vi{e osoba koje su dobro upoznate sa zbivanjem onih godina.

Zvonimir Berkovi}, jedan od onih, koji je i poslije onoga smanjenja broja urednika, ostao na tom poslu do kraja – kategori~ki tvrdi da je sve to pisao Smailagi}. S njim je suglasan i tada{nji glavni i odgovorni urednik Televizije Zagreb Branko Lenti}. Igor Zidi}, ravnatelj Moderne galerije i predsjednik Matice Hrvatske, rekao mi je da nije siguran u autorstvo, jer su ti ~lanci pisani kad on vi{e nije bio glavni urednik, nego Vlado Gotovac, kojega vi{e nema. Na pitanje je li Smailagi} sura|ivao dok je on bio glavni urednik, nije se mogao sjetiti,

ali sjetio se kakao su zajedni~ki tada oku-pljali {iroki krug intelektualaca na sastan-cima u gradskom podrumu. Uputio me na Bibliografi ju Hrvatskog tjednika koju je prije dvije godine izdala Matica Hrvatska.12 Ondje su navedeni svi autori – koji su se mogli utvrditi. U toj publikaciji ima 1906 jedinica, svaka ima anotaciju. No svi su Nerkezovi ~lanci, osim onoga prvoga, pripisani Anonimu! Dodu{e, prire|iva~, Josip Brlekovi} je uvodno opisao na koje je sve razne na~ine poku{ao odgonetnuti pojedine od njih i istakao da mogu}nost pogre{ke „ne isklju~uje“.

Kritika Sre}ka Lipov~anaPokazalo se da nisam nipo{to bio prvi

koji je ovime iznena|en. Tom se Biblio-grafi jom prije dvije godine, uz ostalo i zbog toga, pozabavio Sre}ko Lipov~an tekstom „Nisu svi Anonimi – anonimni“.13 On je, u onoj prvoj garnituri, bio jedan od urednika Tjednika. Pi{e i ovo:

„A pitanja i dvojbe oko ovog izdanja odnose se prvenstveno na ~injenicu da autorstvo velikog broja nepotpisanih pri-loga (Anonim) nije utvr|eno, te kako su zasnovane i realizirane anotacije.“ Po{to je kriti~ki analizirao anotacije, Lipov~an pi{e o „najspornijem segmentu prire|iva~eve metode“:

„Brlekovi} kaè da bi u pitanju de{ifrira-nja autorskih tekstova ðdoista dragocjena’ bila sje}anja suradnika i urednika a onda pi{e: ð(...)vjerujemo da }e ta sje}anja, pobu|ena me|u ostalim i ovim izdanjem biti jednog dana povod novome biblio-grafskom pregledu(...)“

„Potpuno sam s njime suglasan,“ na-stavlja Lipov~an, „ali: za{to to nije uradio prire|uju}i ovo izdanje? Ta ve}ina urednika i redaktora {e}e Zagrebom (od onih koji bi sigurno mogli pruìti pouzdane informacije me|u nama naàlost vi{e nisu B. Bu{i}, V. Gotovac, F. Tu|man i V. Vukovi}).“ U daljem tekstu Lipov~an pretpostavlja da nikoga14 od njih nije ni{ta pitao, ali da to ne moè pouzdano znati. Za neke pouzda-no zna da ih nije ni poku{ao upitati, kao ni njega osobno, koji je od 1. do 13. broja ure|ivao odre|ene stranice/rubrike, a poslije bio stalni suradnik, pa se ~udi za{to to nije ura|eno da bi poslije zaklju~io: “Ovako je tiskan polovi~an posao.“ I Lipov~an je opazio da je u Bibliografi ji registriran samo jedan tekst dr. Nerkeza Smailagi}a, onaj o kulturi, pa pi{e:

„Me|utim pokojni profesor Smailagi} je ve} ujesen postao jednim od najva`nijih (i na~itanijih!) vanjskih suradnika lista i to serijom ~lanaka o hrvatskom ustavu“. O prvom ~lanku „Hrvatski je suverenitet nedjeljiv“: „(...) bilo je to, u tom trenutku, politi~ki najosjetljivije pitanje u raspravi o ustavnim promjenama“. Lipov~an dalje: „Posve sigurno znam da je dr. Smailagi} bio autor (ve}ine) tih tekstova, a nije ih potpisivao zato, jer bi na radnom mjestu, Fakultetu politi~kih znanosti (tada: nauka) zbog toga imao grdnih neprilika. Njegovo autorstvo bilo je poznato i nekim suradni-cima lista, a ne samo glavnom i odgovornom uredniku lista(...) danas bi svima onima koji znaju za brojne radove dr. Smailagi}a i cijene ih, bio vaàn podatak da je ba{ on autor – pokazala bi to svaka precizna ana-liza mo`da najva`nijih i najutemeljenijih tekstova koje je Tjednik objavio o toj kriti~noj problematici. Ograda o njegovu ve}inskom udjelu temelji se na nejasnom sje}anju da je posljednji (ili dva posljednja) nastavka pisao Vlado Gotovac.“

Mo`da ovo „nejasno sje}anje“ potje~e od onoga prekida serije Hrvatski ustav u 28. broju?

Bilje{ke:1 Boìdar Novak: Hrvatsko novinarstvo u 20. stolje}u – Izd. Golden Marketing – Tehni~ka knjiga, Zagreb 2005.

2 Jugoslavenska narodna armija3 Zija Sulejmanpa{i}: Vjesnik u srijedu 1952-1977.

Biblioteka Monografi je 1990. (Izd. NI[P Vjesnik povodom ~etrdesete godi{njice Vjesnika

4 V. npr. Borbu od 14. – 20. 2. i od 17. – do 21.11. 1969.

5 Polije sjednice u Kara|or|evu, njih }e beogradska javna glasila nazivati „maspokovcima“ jer je Savka Dap~evi}-Ku~ar javno govorila da u Hrvatskoj postoji „masovni pokret“ za izmjene ustava, {to }e onda Titu posluìti da na~ini usporedbu s nacisti~kim i fa{isti~kim „masovnim pokretima“

6 Br. 9 od 11. lipnja 1971.7 Br. 21 – 10.9.1971.8 Buharin, Nikolaj Ivanovi~, vode}i bolj{evik, bliski

suradnik Lenjina. Privredni teoreti~ar ( „Imperijal-izam i svjetska privreda“) i publicist, predsjednik Izvr{nog komiteta Kominterne. Poslije Lenjinove smrti isprva podràvao Staljina protiv Trockoga, ali 1929. kao eksponent „desne opozicije“ isklju~en iz stanke i 1938. poslije montiranog procesa strijeljan.

9 Postoji kao pretisak na dva lista (~etiri stranice)10 Novak, n. dj.11 Izd. Styria-Wien, Graz, Köln12 Hrvatski tjednik, Bibliografija 1971. Matica

hrvatska, Zagreb 2002., priredio Josip Brlekovi}. V. jedinice: 1116, 1165, 1175, 1239, 1289, 1346, 1493, 1463, 1528.

13 U Republici br.6 /2003.14 Kurzivi u originalu

OKRUGLI STOL

47BEHAR 76-77

�

Ne bih htio zamarati ovdje uvaène gospo|e i gospodu, zaista }u se nastojati dràti limita i od prilike sedam-osam mi-nuta, pa budite strpljivi, molim vas saslu{ajte eventualno ono {to sam pripre-mio. Htio bih, me|utim, odmah kazati da poslije ovoga zanimljivog i zaista sadràjnog pregleda teorijskog i znanstvenog dopri-nosa politologiji, koji je dao profesor Grubi{a, ja }u vratiti malo moju pri~u, vratit }u je na temeljni pojmovnik, da tako kaèm, temeljne to~ke koje je rahmetli Nerkez, oko kojih je on vrtio cijelu svoju pri~u koja je ovdje spominjana jutros, posebno u izlaganju gospodina Ivi~evi}a i gospodina Sulejmanpa{i}a Zije. A naime, vratit }u pri~u da kaèm na temeljni politi~ki ili politolo{ki pojmovnik, a u vezi sa njegovom serijom o ustavnim amand-manima, ustavnim promjenama. S obzirom na moje bavljenje politikom, politi~kim komentatorstvom, to sam jedino u stanju i ovdje napraviti, bez ikakvih drugih pre-tenzija, osim informativno za ovu priliku. Dakle, ja sam se s Nerkezom poznavao od sredine 1960-tih godina. Od onih godina kada je on tu do{ao na Fakultet politi~kih znanosti. Sretali smo se u krugu skupine nastavnika i profesora na Fakultetu, nje-govih kolega, od kojih su neki bili moji dragi prijatelji: Iko Babi}, Ivo Brklja~i} i drugi. Me|u njima je, recimo, Iko Babi} bio jedan poseban ~ovjek koji }e nastra-dati u represiji koja je uslijedila zbog nekoliko svojih va`nih intervencija u jav-nom ìvotu, koje je objavio, mislim upra-vo, s jedne strane u Hrvatskom tjedniku, a s druge strane u Hrvatskom sveu~ili{tu. Recimo, jedna je njegova izjava, jedno geslo: “Ako se generali èle baviti poli-tikom moraju prestati biti generali.” To je jedan antologijski tekst za ono vrijeme i na koncu konca jedna sugestija, jedan zahtjev, koji je proizlazio iz tog kruga i nije bilo, kaèm, nikako slu~ajno {to sam se u tom krugu eto na{ao i ja gdje je bio i Nerkez.

Nerkez je autor tih zanimljivih i va`nih tekstova u ono vrijemeCijela ta grupacija }e poslije brodoloma

u Kara|or|evu zajedno s njime dospjeti u àri{te ìve policijske paske i politi~ke represije. U vrijeme kad se u Hrvatskom tjedniku po~ela objavljivati serija tekstova o amandmanima na Ustav SR Hrvatske, upravo sam se bio vratio iz Rima i u{ao u vladu Hrvatskog prolje}a, kako je bilo nazvano Izvr{no vije}e Sabora kojemu je predsjedavao Dragutin Haramija. Dakako, te sam tekstove odmah zapazio. Ali tada nisam znao tko im je autor. Nisu bili potpi-sani, i tek }u kasnije, mnogo kasnije, doz-nati da ih je napisao Nerkez Smailagi}, a danas ~uti i ovdje zaista vjerodostojnu potvrdu, da tako kaèm, autorizaciju i svjedo~anstvo da je on autor tih zanimljivih i va`nih tekstova u ono vrijeme. Bio sam ne samo ~itateljski zainteresiran, nego na neki na~in, bio sam tako|er i u vlastitome poslu zaintrigiran tim tekstovima. Meritor-no i s po{tenim anga`manom Nerkez je razlagao tematiku koja me i sama zaoku-pljala, dakako iz ugla ~iste politike, jer su mnoge od tih tema, ustvari cjela problema-tika koju je Nerkez razlagao, proìmale se i u programu Vlade u kojoj sam se bio na{ao. To prije {to je to je bilo razdoblje uzavrelo u svakom pogledu s obzirom na

perspektive daljnjega razvoja.(..) Danas, iz perspektive trideset i pet proteklih godina, znamo da se radilo o kriti~noj situaciji, u kojoj su upravo bili po~eli klijati dalekose`ni povijesni konfl ikti, koji su se ticali i samog opstanka jugoslavenske federacije. Od odgovora koji su onda dani, ili nisu dani, ovisio je, kako danas znademo, i na~in kona~noga rje{enja jugoslavenske krize. Nasuprot te`njama i urgiranjima za ~istim ra~unima u federaciji, te zahtjevima da federacija treba federirati- to su bili glavni slogani- uslijedio je odgovor bez priziva, jedan odgovor koji je zna~io ja~anje dràvnog integralizma, a onda i politi~ke i sudske represije. Zalaganja Nerkeza za ustavnom reformom Federacije i za suve-renije defi niranje poloàja Hrvatske i dru-gih republika u Federaciji, doìvjela su, manje-vi{e istu sudbinu kao i sva zahtije-vanja sve revandikacije prolje}arskog po-kreta.

Hrvatskom prolje}u Nerkez je pripadao i umom i srcem

Svojom serijom tekstova u Hrvatskom tjedniku Nerkez se legitimirao da ovom pokretu pripada i umom i srcem po svom temeljnom zagovoru da se jugoslavenska Federacija, i stvarno i normalno, mora razvijati u konfederalnom smjeru. To je

Smailagi}ev doprinospoliti~koj teoriji

Josip [entija

Nerkezovi su tekstovi iz Hrvatskog tjednika visoko frekventni i po izraàju i po sadràju. Napisani su stra{}u intelektualca i znalca, politi~ke teorije.

«Oboli svaki narod koji je li{en svojih politi~kih tj. dràvnih prava i svojsta-va»

Nerkez je nazna~io da je, u onda{njoj Jugoslaviji, unitarizam rodno mjesto hrvatskog separatizma.

Nerkez je vjerojatno prvi u na{oj znanstvenoj i politi~koj publikaciji progovo-rio o pojmu razdruìvanja, ne separacije

Bio je o{tar kriti~ar svakog oblika opsjednutosti vla{}uDo kraja ìvota ostao je vjeran idealu ravnopravnosti ljudi i naroda ma kojoj

god rasi, vjeri ili naciji pripadali

NERKEZ SMAILAGI]

48 BEHAR 76-77

smisao onih tekstova. Dakle, u smjeru koji }e s vremenom u~initi da svaka republika postane me|unarodno pravno egalibilna, tj. da svaka zasebno i sve one zajedno budu jednog dana priznate ~lanice me|unarodne zajednice, i da se to postigne bez krvi i bez sukoba. Nasuprot zagovorima da se pripre-mi takav put jugoslavenskih republika u budu}nost, krenulo se u smjeru, kao {to znademo, politi~ke i ideolo{ke restauracije; ~ak nasuprot Ustavu SFRJ iz 1974. godine koji je paradoksalno bio jednim dijelom i plod upravo ovoga velikog zalaganja, ve-likog pokreta u kojem je i Nerkez sudjelo-vao, jer su u taj Ustav ugra|ene ideje za koje se zalagao Nerkez Smailagi}.

Nerkez je ispisao po{tenuapologiju udjela hrvatskog

antifa{izmaDvadeset godina poslije, dakle,

po~etkom devedesetih godina ~lanice SFRJ postale su me|unarodno pravni subjekti, ali u procesu koji nije zavr{en i uz cijenu koja na àlost nije kona~na.

Nerkezovi su tekstovi iz Hrvatskog tjednika visoko frekventni i po izraàju i po sadràju. Napisani su sa stra{}u intelek-tualca i znalca politi~ke teorije. Bio bih slobodan upozoriti na nekoliko bitnih to~aka i pojmova iz tih tekstova.

Nerkez je u uvodnom dijelu ovih ra-sprava ispisao po{tenu apologiju udjela antifa{izma jugoslavenskih naroda, poseb-no udjela hrvatskog antifa{izma, jer on primarno pi{e o ustavu SR Hrvatske i hr-vatskoj politi~koj, ekonomskoj, moralnoj i svakoj drugoj situaciji.

Birokratski autoritarizamje smrtna opasnost za opstanak

federacijeStrasno se zaloìo za kontinuitet, te-

meljnih tekovina koji su narodi, a u ovom slu~aju hrvatski narod, izbori l i u antifa{isti~koj borbi u op}em naporu savezni~kih sila u toku II. svjetskog rata. U tome smislu isticao je da ove tekovine ugroàva integralisti~ki etatizam, tako ga on i naziva. U kritici teorije etatizma tj. unitarizma i rekli bi i centralizma upozorio je na pogubnost ukidanja historijske odgo-vornosti pred zada}ama vremena-to je njegov izraz. U birokratskom autoritarizmu vidio je smrtnu opasnost za opstanak same federacije. Drào je da centralisti~ka

dràvna politika izravno proizvodi nacio-nalnu neravnopravnost.

Primitivne strukture ~vrsto drè svoje poloàje i vlast i potpuno su neosjetljive na izazove vremena.

Unitaristi~ka opsesija, kaè on, cijele narode na{e zemlje ~ini ranjivima. Ja bih kazao ovako da u ovoj njegovoj dijagnozi se zrcali jedna davna misao Jure Kriàni}a da oboli svaki narod koji je li{en svojih politi~kih tj. dràvnih prava i svojstava. Opasnost za skladan i prirodan razvoj na-roda vidio je Nerkez u rigidnoj tj. u nede-mokratskoj politi~koj metodologiji u unitaristi~kom duhu u primitivnim struk-turama, koje ~vrsto drè svoje poloàje i vlast i koje su potpuno neosjetljive na izazove vremena. Pred njima, kaè Nerkez, gnjiju svi ideali revolucije: sloboda, pravda, ravnopravnost solidarnost. U etatisti~koj opsesiji, a to je tako|er njegov izraz, samovla{}a i hegemonisti~kog nasilja, vidio je glavnu opasnost za opstojnost ju`no-slavenske federativne zajednice.

Na~ela dràvnog ujedinjenja valja razliko-vati od modela dràvnog udruì vanja.

Kao intelektualac i znanstvenik s marksisti~kim beckgraundom o{tar je kriti~ar svakog oblika opsjednutosti vla{}u, i to je na tragu ovih njegovih teorijskih uvida u povijest politi~ke misli i doktrina; o{tar je, dakle, kriti~ar, i dosljedno tome, on je dosljedan svome temeljnom nadahnu}u, zagovornik je demokracije i njezinih vrijednosti, kao osnova na kojima po~inje svaki civilizirani politi~ki sustav. Demokracija kao sustav za svakog gra|anina i za svaki narod. S tim u vezi rje{enje koje je traìo u ustavu SR Hrvatske temeljio je na Lenjinovoj zamisli da samoodre|enje naroda u programu marksista zna~i samo jedno: politi~ko samoodre|enje, dràvnu samostalnost, formiranje nacionalne dràve. U tome su kontekstu i sva njegova pozivanja na odluke AVNOJ-a i ZAVNOH-a, na ci-tiranje Nazora, Tita, pa ~ak i Hebranga, premda ga izri~ito ne spominje, nego nje-gove istupe u Oto~cu kada je bio politi~ki sekretar CK KPH. Posebno je elaborirao nesretni princip akcije i reakcije u hrvatsko-srpskim odnosima, nazna~iv{i da je unita-rizam rodno mjesto hrvatskoga separatizma, naravno jugoslavenski unitarizam i me|u Hrvatima. U svestranoj razradi problema ustavno-pravnog poloàja Hrvatske u ju-goslavenskoj Federaciji izloìo je me|u ostalima i distinkciju na~ela dràvnog ujedinjenja i modela dràvnog udruìvanja.

Ujedinjenje, tj. dràvno jedinstvo, temelji se na ideologiji unitarizma. Dràvno udruìvanje pak, izraz je afirmacija federalisti~ke ideje. On je te distinkcije u ovim svojim tekstovima veoma interesant-no izveo i potkrijepio.

O razdruìvanjuU okviru ove pojmovne distinkcije

Nerkez je vjerojatno prvi u na{oj znanstve-noj i politi~koj publicistici progovorio o pojmu razdruìvanja, ne separacije koja moè biti i svojevoljna i nasilna, nego razdruìvanja, {to je formula za dogovorno preure|enje ili dogovorno ga{enje federa-tivne zajednice, kada se za to steknu uvje-ti u nerazrje{ivim sukobima i protuslovlji-ma, kao {to se dogodilo devedesetih godi-na. Dakle ujedinjenje, dràvno jedinstvo, jam~i i {titi sila. Razdruìvanje je jedina pak, korespondentna formula federativno-sti dràvne zajednice, jedina demokratska formula za njezin razvoj i ako treba i razlaz. U tome smislu moè se kazati da je Nerkez Smailagi} anticipirao formulu mogu}ega demokratskog raspleta jugoslavenske krize. Kao {to znamo, tu su formulu bila ponudi-la vodstva Hrvatske i Slovenije 1990. go-dine i na njoj ustrajale dok god je to bilo mogu}e. U prolje}e 1991. godine, kao {to znademo, formulu razdruìvanja u Fede-raciji kao oblik demokratskog razrje{avanja krize prihvatilo je bilo i vodstvo Bosne i Hercegovine i Makedonije.

Sila kao posljednjiinstrument politike

Naàlost tu formulu srbijansko i onda{nje crnogorsko vodstvo nije prihva-tilo. Ustrajali su na sili kao posljednjemu instrumentu politike od koje nisu odstupa-li. Razdruìvanje ~lanica federacije ostat }e poborna èlja, ostat }e motiv za nakna-dno nostalgi~arsko osvrtanje demokrata. Dvadeset godina prije klimaksa krize Ne-rkez Smailagi} imao je jasnu svijest o krizi, o njezinim korijenima i na~inima demokratskog razrje{enja. Javno je izloìo svoje ideje, zagovore, i on je naàlost onu bitku izgubio, kao {to je to ovdje nekoliko puta ve} kazano. Ali je do kraja ivota ostao vjeran idealu ravnopravnosti ljudi i naroda ma kojoj god rasi, vjeri ili naciji pripadali. Hvala lijepa!

(Naslov i podnaslovi su redakcijski)

OKRUGLI STOL

49BEHAR 76-77

�

Ja zahvaljujem organizatorima na ljuba-znom pozivu, ispri~avam se sudionicima i organizatorima {to nisam pripremio jedan pisani referat. Naàlost saznao sam za ovaj skup tek prije dva tjedna a onda nisam uspio nikako se izvu}i iz drugih svojih obaveza. Tako sam, ipak, odlu~io do}i ovdje i iznije-ti vam na usmen na~in ono {to je zapravo moj odnos sa Nerkezom Smailagi}em. Meni je ao {to ovdje nisu druge kolege sa Fakul-teta politi~kih znanosti, poglavito oni {to su naslijedili njegove dvije katedre. Naime, prof. Nerkez Samailagi} je drào dva kole-gija, bio je voditelj nastave na dva kolegija, u prvoj godini – Uvod u politi~ku znanost, Uvod u politologiju, a na drugoj godini je predavao Historiju politi~kih doktrina. To su dva bitna predmeta u formativnom curi-culumu politi~kih znanosti i rekao bih od presudne va`nosti za inpostaciju cijelog studija politi~kih znanosti. Prof. Nerkez Smailagi}, kako iz same ove ~injenice vidi-mo, imao je klju~nu ulogu na Fakultetu politi~kih znanosti. Svakako bi o tome mo-gli bolje govoriti oni koji su naslijedili nje-govu katedru: prof. Ivan Prpi} koji je nasli-jedio kolegij “Uvod u politi~ku znanost” i “Historiju politi~kih doktrina”; kasnije je predavao “Historiju politi~kih doktrina” koja se u me|uvremenu pretvorila u Povijest politi~kih ideja. Sada tu katedru “Historiju politi~kih doktrina” vodi moj vr{njak, dakle, isto tako u~enik, student, profesora Nerkeza Smailagi}a, profesor Dragutin Lalovi}. înjenica je da smo ovdje s Fakulteta politi~kih znanosti samo kolega Tarik Ku-lenovi} i ja, a ni on ni ja nismo ba{ poveza-ni s predmetom nastave koju je drào Nerkez Smailagi}. Kolega Tarik Kulenovi} je asistent na predmetu politi~ke sociologije –sociolo-gija hrvatskog dru{tva, a ja predajem pred-met koji se zove politi~ke teorije europske integracije- politi~ki sustav Europske unije. Dakle, to su predmeti koje naoko nemaju veze sa onim {to je radio Nerkez Smailagi}.

Politi~ka doktrinaNerkeza Smailagi}a*

Damir Grubi{a

Ali, i pored toga, ja se smatram njegovim u~enikom. U tom }u smislu, iako je to ne-popularno i izgleda pretenciozno, citirati {to sam 2000-te u knjizi “Politi~ka misao Tali-janske renesanse» kojom sam na neki na~in zaokruìo jednan svoj istriva~ki ciklus, smatrao potrebnim napisati : ”@elim ovu knjigu posvetiti uspomeni na mojeg profe-sora Nerkeza Smailagi}a, jednog od prvih nastavnika Fakulteta politi~kih znanosti u Zagrebu, koji me uveo u bogastvo talijanske politi~ke misli svojim briljantnim predava-njima i erudicijskim interpretacijama; oso-bito Dantea Aligijerija, potaknuv{i me na studij Machiavellija; iako se poslije nismo ba{ previ{e sloìli u njegovoj interpretaciji.’’ Naime, prije nego {to pre|em na ono {to zapravo smatram glavnim njegovim dopri-nosom hrvatskoj politologiji istaknuo bih da s mog aspekta, s aspekta politi~kih teo-rija srednjeg vijeka i renesanse kojima sam se ja bavio, a i ova knjiga je samo jedan od poduhvata u nizu koje sam ja napravio objelodaniv{i neke svoje kriti~ke radove o renesansnim politi~kim idejama- potrebno je spomenuti ne{to u ~emu je Nerkez Sama-ilagi} bitno zasluàn u razvoju Hrvatske suvremene politologije. Naime, do{av{i na Fakultet politi~kih znanosti i preuzev{i dvije katedre, Nerkez Smailagi} se od rana uklju~io u raspravu o profi liranju studija. Kao {to ste ~uli od kolege Tarika Kulenovi}a, ovo je bio prvi studij politi~kih znanosti koji je zapo~et 1962. godine. Rekli bi smo, ne samo u biv{oj Jugoslaviji, nego i u Jugoisto~noj Europi, uklju~uju}i Bugarsku, Rumuniju, Ma|arsku, i po tome je osnivanje studija politologije bio pionirski poduhvat. Nerkez Smailagi} je tom poduhvatu dao jednu osobnu notu koja je vrlo zna~ajna, a u to vrijeme su se za curiculum, za program studija politologije, borile tri struje. Prva, dogmatsko marksisti~ka, koja je htjela politi~ke znanosti svesti na “dru{tveno–politi~ke znanosti’’, naravno utemeljene na Marksovom nauku i na teoriji i praksi jugo-slavenskog samoupravljanja. Druga struja

je bila izrazito fi lozofska koja je smatrala da politi~ke znanosti treba utemeljiti na fi -lozofi ji, osobito onoj klasi~noj njema~koj na koju se poziva Marks, jer je Marks pre-okrenuti Hegel s nogu na glavu ili s glave na noge, kako god èlite. I ta struja je bila vrlo jaka, jer je ve}ina mladih asistenata dolazila s Filozofskog fakulteta i imali su taj, da tako kaèm, dominantan pristup fi -lozofskoj politici.

Nerkez Samailagi} je bio predstavnik tre}e struje, {to zna~i uvo|enje politologi-je kao europske discipline u program Politi~kih znanosti.

Treba znati da je u to doba bilo ~ak i terminolo{kih rasprava kako }e se politi~ke znanosti u nas zvati? Bio je jedan pristup koji je govorio da trebamo ostati na dru{tveno-politi~kim znanostima. Drugi pristup je traìo uvo|enje pojma politiko-logija. Nerkez Smailagi} je pobijedio sa svojim pristupom po kojem je politikolo-gija ili dru{tveno politi~ka znanost dobila naziv politologija. Tako da je on zasluàn ~ak i za, ako ho}emo, prvu terminolo{ku inpostaciju ove znanosti, kojoj ja sad na neki na~in sluìm. Jer je bila toliko zna~ajna- ovdje je i akademik Bilandì}, {to mi je vrlo drago da nisam jedini politolog koji ovdje brani boje moje struke- koliko je bila zna~ajna i njegova studija “Doprinosi ra-spravi o programu studija Fakulteta politi~kih znanosti’’ koja je izdana 1964. godine ve} u prvim brojevima, u prvome ili drugome broju ~asopisa Politi~ka misao i kojom je zapravo otvorio raspravu o tome kako trebaju izgledati studiji Politi~ki zna-nosti. Nema potrebe govoriti da je on na-pravio i uveo i ovaj zna~ajni kolegij koji se zove “Historija politi~kih doktrina”, {to je u ono vrijeme zapravo zna~ilo stanovitu europeizaciju Politi~kih znanosti kod nas, jer se do tada taj predmet marginalno izu~avao na Pravnom fakultetu, ali uvijek pod imenom “Historija politi~kih teorija”. I tu opet imamo sukob triju struja. Prva struja koja se zalagala da se zapravo izu~ava * Naslov redakcijski

NERKEZ SMAILAGI]

50 BEHAR 76-77

“Historija politi~kih teorija”, druga struja koja je nastojala ubaciti u program “Histo-rija politi~ke misli” i naravno, pobijedio je Nerkez Smailagi} sa svojim pristupom “Historija politi~kih doktrina”. Kasnije se taj naziv promijenio, evoluirao je u ono {to je sad suvremeni trend u svijetu a to je “Povijest politi~kih ideja’’ koja zapravo obuhva}a, uzima u obzir, i doktrinu i teo-rije i ideje koje spadaju u korpus suvreme-nih, modernih ideologija; tako da je to jedan ne{to {iri inkluzivni pojam. Me|utim, u ono doba historija politi~kih doktrina bila je izrazito preuzeta iz francuske i njema~ke politi~ke tradicije, za {to je bio zasluàn ba{ Nerkez Smailagi}. I utoliko je taj njegov rad na programu studija politi~kih znanosti bio jedan od osnovnih radova koji je usmje-rio Fakultet politi~kih znanosti. To je do{lo do izraàja prije tri godine kada je Fakultet politi~kih znanosti slavio svoju 40-obljet-nicu i onda je u Spomenici Fakulteta politi~kih znanosti u uvodnoj studiji koju je tom prilikom napisao dr. Ivan Prpi}, profesor koji je naslijedio tu njegovu kate-dru, posebno apostrofi rana uloga Nerkeza Smailagi}a u inpostaciji studija politologi-je kod nas na suvremenoj osnovi mimo svakih ideologizacija, prodora politike ili poku{aja da se politi~ke znanosti u nas pretvore u ancillu politike; kao {to je on sam govorio da je u Srednjem vijeku fi lo-zofi ja bila ancilla teologije, slu{kinja teo-logije, a da politi~ke znanosti ne smiju, u uvjetima kada je na Fakultetu politi~kih znanosti nastajao, biti ancilla politike; to je bila ideja Nerkeza Smailagi}a. Kao {to vidimo, zahvaljuju}i tome, to je bio prvi fakultet s modernom europskom koncep-cijom, naravno, uz druge studije koje su se preplitale, koje su na ~as bile ja~e ili slabi-je, kao {to je nakon 1981. godine pobije-dila ova, da tako kaèm, marskisti~ka stru-ja, naspram ovih drugih orijentacija u politi~koj znanosti; i time bih ja zavr{io ovaj dio koji mislim da je trebalo re}i i koji su trebali re}i kolege koje, naàlost, nisu do{li. O toj njegovoj ulozi u politi~kim znanostima napisali su zna~ajan rad kolege Radule Kneèvi}, koji je isto tako najavljen, i kolega Slaven Ravli} u posebnoj knjizi «Razvoj hrvatske politologije od 1962-2002.godine.», publikaciji u kojoj je pre-tiskana upravo ta studija Nerkeza Smailagi}a o Fakultetu politi~kih znanosti.

Me|utim, mene su zanimale i zna~ajnije su mi bile njegove studije o politi~koj vizi-ji Dantea Alighierija, njegov nesu|eni dok-

torski rad u Sarajevu i njegova, rekao bih, doista povijesna Historija politi~kih doktri-na. To su dva djela koja su meni najva`nija i mislim da su ostala jedinstvena.

Nekoliko rije~i samo o politi~koj vizi-ji Dantea Alighierija. Taj je rad jo{ u stu-dentskim danima utjecao na mene, jer taj rad ima dva dijela; op}i i posebni dio. U posebnom djelu Nerkez Smailagi} rasprav-lja o politi~koj viziji i politi~koj misli Dan-tea Aligierija isti~u}i ograni~enost politike i etike, te koliko su one organski povezane ba{ u djelu Dantea Aligerija, ali ne opet na onaj sinkreti~ki na~in kada su u teologiji objedinjene politika i moral kao kod Tome Akvinskog ili Aurelija Augustina, nego na jedan moderan, gotovo sekularni na~in. Naravno, Dante je bio prista{a monarhije a ne Pape, pa je prema tome spadao u ka-tegoriju bijelih gvelfa, {to zna~i da je bio po{tovatelj Pape ali se istovremeno opirao njegovoj svjetovnoj vlasti; i u suprotnosti izme|u carstva i papinstva opredijelio se za zagovaranje ideje svjetovne monarhije ili svjetske monarhije. Naravno, pod svjet-skom monarhijom je zapravo podrazumje-vao, ono {to bismo danas nazvali europejom, i u tom je smislu on prvi defi nirao autenti~ni izraz teorijske konceptualizacije europske dràve, europske naddràve, europske monarhije. Tako bismo pod time recimo, mogli dati i jedan vrlo aktuelan klju~ ~ita-nja Dantea Aligijerija, pod uvjetom da se ona njegova svjetovna monarhija identifi -cira sa granicama Europe. Ali naravno, u to doba nema pojma Europe. Europa se pojavljuje tek kasnije. U europskoj tradi-ciji tek je tu negdje nazna~ena marginalno u nekim geografskim, ali nikako u politi~kim i teorijskim raspravama.

Ono {to je jo{ bitno za Nerkeza Smailagi}a to je on u prvoj stranici svoga djela rekao. Ovdje smo ~uli citate iz pre-davanja; a zapravo je prava Nerkezova

interpretacija Dantea Aligijerija bila mogu}a upravo po tome {to se on pozvao na sinteti~ku sliku realnih i idejnih komuni-kacija izme|u Arabljana i Europe u sred-njem vijeku. Naime, moramo znati da je onda i Toma Akvinski do{ao na zapadnu europsku civilizaciju i kulturu, jer su islam-ski autori porijeklom iz kulture islamske civilizacije Europi nanovo otkrili anti~ki svijet. I to posredovanje starih autora na koje se vra}a Dante Alighieri omogu}eno je tim posredovanjem islama. Na koncu konca, kada se prevedu neka elementarna djela islamske civilizacije, onda se vidi da je Toma Akvinski itekako poznavao islam-sku kulturu i islamsku dru{tvenu misao i da je inkorporirao veliki dio toga u svoje radove. U svih je danteista uzet u obzir ba{ utjecaj islamske civilizacije u djelu Dantea Alighijerija, pogotovo u shva}anju pakla. Koncepcija pakla je u stvari pod jakim utjecajem islamskih autora i to naravno uzima u obzir i Nerkez Smailagi} u svojoj analizi Dantea Alighijerija. Me|utim, ja sam rekao, da pored ovoga posebnog dije-la, Dante govori i o apsolutnoj mo}i vla-dara koji se jedino moè suprotstaviti poku{aju svjetovne dominacije Pape. U tom prvom dijelu on je dao briljantnu ana-lizu nastanka autonomije komunalnih op}ina, komunalnih gradova u Italiji, po ~emu bih rekao da je to ona karika koja nedostaje Jakobu Burchardu u njegovoj knjizi “Kultura renesanse u Italiji“, ~iji je Nerkez Smailagi} bio poklonik, i zahvaljuju}i njemu je posredovana ta kul-turna renesansa. On je koriste}i prijevod Milana Preloga koji je propisao kao oba-veznu literaturu, dao studiju o Danteu Alighieriju nenadma{enu u modernoj dan-teistici, i s time }u ja zavr{iti o njegovoj politi~koj viziji Dantea Alighijerija i osvr-nuti se samo na «Historiju politi~kih dok-trina», a dio koji je mene posebno impre-sionirao je onaj o Machiavelliju.

Nerkez Smailagi} je, s obzirom da je bio izuzetno fi lozofski obrazovan, volio prisustvovati svakom dijelu u metodi~kom okviru Hegelovih trijada; teza, antiteza, sinteza. Kada je hrvatska politi~ka doktri-na opisana u toj metodi~koj maniri Hege-lovskih trijada i naravno Machiavellija, prvi Nerkezov element trijade u kome se anali-zira pojava, je moderna pojava suverenosti. Pazite! To je vrlo interesantno, jer se onda vidi da }e tema suverenosti biti razra|ena u jednom konkretnom politi~kom obliku mnogo kasnije, ali vidimo da je on zapravo

OKRUGLI STOL

51BEHAR 76-77

�

smjestio Machiavellija sasvim neuobi~ajeno u ovaj trend razvoja misli suverenosti, time {to on analizira tri mislioca: Machiavellija, Bodina koji je zapravo pravi otac pojma suverenosti; i Montesquieua, time da on daje tri pristupa suverenosti. Machiavelli je teorizirao i pisao o suverenu kao apso-lutnom monarhu, Bodin je pisao o suvere-nitetu dràve a Montesquieu pi{e o suve-renitetu naroda. To su tri elementa suvere-niteta koji se prepli}u, i doista, ako pogle-damo francusku politiku, vidjet }emo da je pojam suveren zapravo sinonim za vla-dara za kralja. Po tome, tek Bodin nastoji taj suverenitet prenijeti na kolektivno tije-lo dràve a onda u modernoj varijanti Mon-tesquie daje taj korak dalje prema suvere-nitetu naroda.

U svojem istraìvanju Machiavellija, ja bih rekao i u svojoj kritici teorije apsolutnog vladara, Nerkez Smailagi} je rabio, ~ini mi se, onaj prosede o kojem govori Leo Stra-us u svojoj knjizi “Umije}e pisanja”: da u doba koja su nesklona punoj slobodi politi~ke misli mnogi autori pi{u izme|u redaka; tako da bih ja rekao da je on, Ner-kez Smajlagi}, u kritici Machiavellijeva apsolutizma zapravo izvr{io i jednu alegori~ku kritiku onoga {to je u totalitar-nim oblicima bio bolj{evi~ki komunizam u jugoslavenskoj, ne u onoj soft varijanti, nego u onoj po~etnoj dogmatskoj totalitar-noj varijanti. Me|utim, i pored toga, on je Makijavelija osvijetlio u jednom drugom klju~u, ali prije toga jo{ moram re}i na ~emu gradim svoju tezu da je on zapravo alegori~ki ciljao na ne{to drugo kad je pisao o vladaru - na tome da je on najvi{e citira Joachima Rittera i njegovo djelo Die De-mony den Macht iz trideset i osme gdje Ritter kritiziraju}i Machiavellija zapravo kritizira nacizam u Njema~koj. Kasnije, u pedesetim godinama, izvr{eno je epohalna revalorizacija Ritterovog djela, tako da mislim da je i Nerkez Smailagi} bio neka-ko infi ciran tom Ritterovom kategori~nosti. Me|utim, on je bio inspiriran drugim dje-lom u tretiranju Machiavelija.To je “Povi-jest dràvnog razloga” Friedricha Meinec-kea gdje on govori o ragione d’estato kao klju~nom momentu Machiavellija. U tom smislu ja se nisam ba{ previ{e sloìo s Nerkezom Smailagi}em, a Nerkez Smai-lagi} je zasluàn {to sam ja na drugoj go-dini prijavljuju}i seminarski rad iz Mac-hiavellija htiju}i pisati samo o vladaru, proradio i druga Machiavellijeva djela, jer kada je otkrio da ja govorim talijanski, tada

me je prisilio da uronem u te{ke renesansne formulacije Machiavellijevih rasprava o prvoj dekadi Tita Livija. Dakle, u njegovo klju~no republikansko djelo, i onda me upozorio na centricilno mjesto Machiave-llijevoga vladara, {to je on u jednoj usput-noj doktrini iznio, ne kao teoretizaciju apsolutne monarhije, nego zalaganje za ono {to je on nazvao civilizirana vladavina, drugim rije~ima re~eno, gotovo konstitu-cionalni limit granice vladara u obna{anju vlasti. Me|utim, kada sam ja poslije u svojim kriti~kom osvrtu na vladara pisao o tome, onda sam zapravo do{ao do pojma civilna monarhija, gra|anska monarhija, kao oblik vladavine u kome gra|ani sami izaberu svog vladara kojemu povjeravaju vrlo velike ovlasti ali kojega nakon odre|enog broja godina smjenjuju. To je u smjeru tvrdnje Tomasa Jefersona, da su Sjedinjene ameri~ke dràve realizacija koncepcije civilne monarhije.

Istovremeno je bio zanimljiv Nerkezov odnos i prema jednom drugom zna~ajnom misliocu koji je utjecao na njega, i na mene, a to je Ivo Frange{, s kojim je bio u nepre-stanom sporenju u djelima o Machiavelli-ju jo{ od pedesetih godina, {to je meni kao mladom studenta koji je tek ulazio u znanost dalo nazrijeti ono {to }e poslije prevladati i sasvim sigurno biti u trendu svjetskih Machiavellisti~kih studija.

Ovo je tek ukratko da vidite koliko je to bogatstvo, {irina, erudicija Nerkeza Smailagi}a u tim studijama koje su se odnosile posebno na renesansu i na srednji vijek i da je bio sasvim u svjetskom trendu. A {to se ti~e njegove studije o Danteu Alighieriju, kao {to sam rekao, jo{ je nenadma{ena.

Me|utim, s njegovim radovima s podru~ja islamistike sam se susreo ne{to kasnije, kada sam 2003.godine dobio zada}u

da na Filozofskom fakultetu u Rijeci preda-jem kolegij “Kulturna povijest Jugoisto~ne Europe u XV. i XVI. stolje}u, ciljaju}i za-pravo na utjecaj renesanse na Jugoisto~nu Europu. Me|utim, po mojem shva}anju, taj se predmet i taj studij nije mogao svesti samo na utjecaj renesanse u na{im krajevima na autohtonu kulturu i na doprinos Hrvatske i drugih jugosito~nih naroda talijanskoj rene-sansi, nego se moralo zapravo pro{iriti i na utjecaj islamske kulture, i u tom je smislu meni dragocjeno bilo kori{tenje djela «Klasi~na kultura islama» jer je Nerkez Smailagi}, ne samo {to je bio multikultura-lan, nego je bio interkulturalan, i zalagao se za dijalog civilizacija iz aspekta me|usobnog proìmanja civilizacija; {to ja mislim da je i te kako zna~ajno ovih dana. Evo prije tri tjedna, na barcelonskom summitu Europske unije svoj su program dijaloga civilizacija, nasuprot vaè}em stereotipu o sukobu civi-lizacija, predloìle Turska i [panjolska, i mislim da bi Nerkez Smailagi}, da je ìv i da to moè vidjeti, to pozdravio, jer je to u najboljem duhu njegove knjige i njegovih doprinosa islamistici.

Na kraju, moram pozdraviti ovu inici-jativu koju su Behar i Kulturno dru{tvo Preporod iznijeli i sa svoje strane kao glav-ni urednik ~asopisa Politi~ka misao ja se èlim pridruìti i potaknuti da na obljetni-cu njegovoga ro|enja i mi kao ~asopis to dostojanstveno proslavimo u jednom te-matskom bloku o doprinosu Nerkeza Smailagi}a politologiji.

[to se ti~e me|unarodne afi rmacije, ja vam tu moram odati jedan podatak. Kao ~lan Me|unarodnog udruènja za politi~ku znanost sudjelujem u projektu koji se zove «Enciklopedija politi~ke znanosti u svijetu». Pored zna~ajnih autora i pojmova, svaka zemlja koja je ~lanica IPSE, a Hrvatska je ~lanica, dobila je pravo da uvrsti u tu En-ciklopediju tri svoja najzna~ajnija polito-loga. Ja moram razo~arati profesora, aka-demika Bilandì}a; iako je akademik, nije u{ao me|u trojicu. U tu trojicu su u{li: Stjepan Radi}, kao prvi politolog koji je diplomirao na Vi{oj politi~koj {koli u Pa-rizu, drugi je Nerkez Smailagi} upravo zbog svojih radova na utemeljenju politi~kih znanosti i posebne discipline historije politi~ke doktrine, i tre}i je doktor Ivan Prpi} koji je kroz svojih nekoliko djela tako|er nastavio i doprinijeo razvoju poli-tologije kao temelja propedeuti~ke disci-pline za studente politi~kih znanosti.

Hvala!

NERKEZ SMAILAGI]

52 BEHAR 76-77

U razumijevanju islama kao vjere, nje-govih najzapaènijih kulturnih i civilizacijskih postignu}a u Bosni i Hercegovini }e se u 20. stolje}u pojaviti raznoliki interpretativni smjerovi. Pojavu takve duhovne i intelektual-ne razu|enosti, tj. raznolikost u metodi i teorijama koje }e pojedinci izloìti uslovit }e socijalne, politi~ke i kulturne promjene kroz koje su prolazili muslimani tokom svojega povijesnoga razvoja.

Tako }e u vrijeme uspostavljanja austrou-garske vlasti u BiH, kao plod tada jo{ uvijek jakoga utjecaja stavova konzervativne arapske i turske uleme, s jedne, te sve dominantnije-ga utjecaja zapadnja~kog koncepta u~enosti i obrazovanja, s druge strane, biti u znaku rasprava tradicionalne konzervativne i mo-dernizirane uleme o pitanju statusa ène, njenoga pokrivanja, modelima obrazovanja, vjerske, kulturne i intelektualne instituciona-lizacije bosanskih muslimana itd., u socijalisti~kome razdoblju, zbog vulgarnoga ateisti~koga odbacivanja fenomena religioz-nosti, u vidokrug bavljenja islamom u}i }e eminentno apo logeti~ke teme tipa da li Bog postoji, da li je i kako je mogu}e racionalno dokazati Njegovu egzistenciju, zatim brojne teme o porijeklu religije, njegovoj dru{tvenoj i kulturnoj relevantnosti itd., dok }e sedamde-setih i osamdesetih godina pro{loga stolje}a u prvi plan izbiti socijalni, politi~ki i kulturolo{ki aspekti islama, te pitanja o tran-scendentnom porijeklu religija kojima se bavila nova perenijalisti~ka {kola u Europi ~iji su najeminentniji predstavnici bili Schuon, Guenon, Lings, Burchadrt itd.

U tom sjajnom koloritu bosansko her-cegova~kih ideja i interpretativnih smjerova zna~ajno mjesto nesumnjivo pripada rahmetli Nerkezu Smailagi}u. Ono po ~emu }e biti upam}en jeste njegova znanstvena kulturna i vjerska tematizacija islama. Kao izvanredan poznavalac stanja religijskoga fenomena u kr{}anskoj Europi, gdje je religiji dugo vre-mena bila oduzeta njena zna~ajna dru{tvena i kulturna uloga, s jedne, te odgovaraju}i na svjesno ili pred/rasudno simplifi cirano pre-zentiranje islama, koje }e posebno do}i do izraàja od vremena koloniziranja musliman-skih zemalja, Nerkez Smailagi} }e pristupiti

Nerkezov doprinos razvoju islamskih studija kod nas

Adnan Silajdì}

plodotvornom, dinami~nom i sistemati~nome prezentiranju ukupnog duhovnog, intelek-tualnog, kulturnog i civilizacijskoga iskustva koje je postigao muslimanski duhovni i misle}i genij.

U tom sklopu posebno treba izdvojiti njegov metodi~ki pristup povijesnome bitku muslimanskoga svijeta, na kome mu trebaju pozavidjeti na{i najistaknutiji alimi i teolozi, koji se dugi niz godina ex profeso bave raz-nolikim fenomenima islama. Svoje rasprave otpo~inje ponajprije sa fenomenom Objave u islamu, njenome porijeklu, sadràju, funkciji, aspektima njenoga zahva}anja u ljudsku hi-storiju, zatim ulozi poslanika, posebno po-slanika Muhammeda, a.s., u njenome preno{enju ljudima odnosno njegovoj ulozi u razvoju ljudske civilizacije uop}e. Odmah zatim on izlaè ono {to bismo mogli ozna~iti vjerom muslimanske Umme. Rije~ je o iman-skim i islamskim {artima koji podrazumijevaju ljudski odgovor na boànski poziv koji se doga|a u Objavi, a koji se posvjedo~uje in-stitucionalnim formama pobo`nosti oli~enim u temeljnim dijelovima islama (islamski {arti). Iz cjeline njegovih tekstova ovakav raspored tema sasvim je uo~ljiv.

Kao izvanredan antropolog i kulturolog dobro je znao da jedino kultura apstraktnu i «skrivenu» ljudsku religioznost prevodi u ìvot, da raznolike kulturne forme daju dinami~nost, ìvahnost i trajnost svakome pojedina~nome religijskome osvjedo~enju, zbog ~ega u kona~nici pristupa izlaganju razu|enog islamskoga intelektualnoga iskustva koje posebno, rekao bih specijalisti~ki, pre-zentira u odjeljcima iz kelama, teorijskoga ili doktrinarnoga sufi zma i islamske fi lozofi je. Skoro bi se moglo re}i da ova tri magistralna toka klasi~noga islama sublimiraju jedan ~itav spektar ideja koje }e se u formativnom perio-du razvoja islamske zajednice pojaviti u odmi{ljanju gore spomenutih temeljnih stvar-nosti islama kao {to su objava, vjera i bogo{tovlje. Naravno, svoja razmatranja zavr{it }e prezentiranjem prebogatog kultur-nog i civilizacijskoga iskustva muslimanskih naroda, ostvarenog u podru~ju, znanosti, umjetnosti, lijepe knjièvnosti itd., posebno nagla{avaju}i ~injenicu da muslimanska ci-

vilizacija nije bila samo puka prenositeljica helenisti~koga kulturnoga naslije|a, kako se nerijetko i dan danas misli, nego da je isto-dobno vrijedna kulturna postignu}a ucijepila u kulturni identitet europskih naroda.

Osim zavidnog metodi~koga pristupa, nu`no je izdvojiti i njegov jezik u kojemu je artikulirao temeljne ideje i sadràje islama. Nakon odve} jalovih i suhoparnih dogmatskih rasprava koje su njegovi prethodnici vodili sredinom pro{loga stolje}a, Nerkez Smaila-gi}, svjestan ~injenice da je to uvjet bez kojega se religijskome fenomenu nije moglo ozbiljno pristupiti, u na{e religijsko mi{ljenju uvodi istan~an i po mnogo ~emu specifi ~an akademski jezik. Bilo je to vrijeme kada se u na{emu okruènju, ~ija znanstvena i kul-turna gibanja nismo dovoljno dobro pratili, stvaraju obrisi budu}e religiologije ~ija poja-va u europskoj kulturi u drugoj polovini 20. stolje}a ima svoje nesumnjivo opravdanje. Bez obzira na podlijeganje izazovima znan-stvene redukcije islama, ~estome zavr{avanju u nekoj vrsti religioznoga naturalizma ili misticizma, Nerkez Smailagi} }e svojim prepoznatljivim diskursom otvoriti novu stranicu u islamskim studijama kod nas.

Tome treba dodati i njegov komparativni diskurs. Pored rahmetli Saliha Hadìali}a, Smailagi} }e biti jedini intelektualac koji }e, posjeduju}i zavidno obrazovanje iz historije fi lozofi je uop}e, historije kr{}anstva i idov-stva, posebno, svoje islamske studije kom-parativno postaviti. Temeljne postulate islama on s vremena na vrijeme razmatra usporedno u razini velikih religijskih i kulturnih tradicija. Na taj na~in svojim studijama o islamu daje jednu mnogo zna~ajnu dimenziju koja }e biti posebno aktualizirana u Europi svr{etkom Drugog vatikanskog koncila odnosno otva-ranjem to tada zatvorenoga i homogenizira-noga kr{}anskoga svijeta prema vani. Djela koja je napisao ili priredio Nerkez Smailagi} bit }e uzrokom pojave ve}eg broja kompara-tivnih radova i studija iz teologije, orijentali-stike i civilizacije na prostorima biv{e Jugo-slavije, otvaraju}i na taj na~in jednu novu stranicu u doma}oj znanosti komparativnih religija, a samim time i u propitivanju histo-rije kr{}ansko-muslimanskih veza.

OKRUGLI STOL

53BEHAR 76-77

�

Prvi pogled na djela Nerkeza Smailagi}a, koja je napisao, preveo ili priredio s podru~ja islamske leksikologije, kur’anskih studija, fi lozofi je, kulture, civilizacije... ~itatelju podaruje dojam veli~ine i opse`nosti. To pokazuje da se jedna od mnogobrojnih nakana Nerkeza Smailagi}a u radu na ovim djelima sastojala u vra}anju dostojanstva islamskim studijama kroz obnavljanje ne samo kvalitetnih klasi~nih obrazaca u tret-manu islama, nego i posredstvom obna-vljanja onog pukog kvantitativnog kad je posrijedi klasi~na islamska knjiga. Nerkez Smailagi} nas je svojim golemim knjigama podsjetio, u vremenima druge polovine XX. stolje}a i u ovim prostorima, na strahopo{tovanja vrijedne tomove u~enih djela islamske klasike, koji su stolje}ima uljep{avali svjetske biblioteke. Vra}aju}i islamskoj knjizi na ovim prostorima do-stojanstvo, ne samo u~enosti i stru~nosti, ve} i opse`nosti, prinosi Nerkeza Smailagi}a su doista tako veliki da se nijednog autora s podru~ja islamskih studija na Balkanu i u ovda{njim jezicima s njime ne moè usporediti.

Pogotovu smo du`ni odati priznanje podvigu Nerkeza Smailagi}a i zbog ~inje-nice da je njegov islamolo{ki opus prispio u tjeskobnim vremenima malehnih knjiìca, mr{avih bro{ura i stidljivog znanstvenog diskursa o islamu.

Sa svojom hrestomatijom Klasi~na kultura islama (dva sveska) Nerkez Smai-lagi} je 1973. i 1976. godine bacio rukavi-cu ne samo na{em tada{njem oskudnom znanstvenom diskursu o islama, ve} i izdava~kim anga`manima zvani~ne Islamske zajednice i ljudi koji su u njoj tada radili.

Nerkez Smailagi} se ovom hrestoma-tijom i potonjim djelima s podru~ja islama legitimirao kao ~ovjek iznimno sna`ne erudicije, marljivosti, znanja i upu}enosti u savremene isto~ne i zapadne islamolo{ke trendove.

Vra}anje dostojanstva islamskom nauku

Enes Kari}

Islam kao vjera, kultura, civilizacija, povijest, pravo...

Nerkez Smailagi} je djelovao u vrijeme utemeljenja i razvijanja odsjeka za “islamske studije’’ na evropskim i zapadnim univerzi-tetima. Kao poligloti, Smailagi}u su bili poznati dometi njema~ke, francuske, engleske i talijanske orijentalistike. Smailagi} je izvr-stan poznavalac djela H.A.R. Gibba, I Gol-dzihera, L. Gardeta, G. C. Anawatija, E.G. von Grunebauma, L. Massignona, H. Laou-sta, R. A. Nicholsona, H. Corbina, itd. Ali, Smailagi} suvereno poznaje i savremene islamske autore: Omara Farukha, M. M. Sharifa, S.H. Nasra, Fazlur Rahmana, M. Siddiqija, i druge. U Smailagi}evim mnogo-brojnim hrestomatijama pomiruju se ultrai-slamski i evropocentri~ki stavovi i te`nje.

Evropskom izumu tzv. “Islamic Stu-dies’’ kao univerzitetskom odsjeku u sklo-pu kojeg je islam dobio svoju akademsku regiju, Smailagi} je imao niz zamjerki, prije svega zbog ~injenice {to je ideologija orijen-talizma i evropocentrizma bila u samoj srì projekta ovakvih prou~avanja islama.

Nerkez Smailagi} nudi svoju vlastitu koncepciju islamskih studija s ciljem pre-dstavljanja islama u njegovoj unutarnjoj originalnosti i jedinstvenosti i vanjskoj mnogodimenzionalnosti. Islam za Nerkeza Smailagi}a “predstavlja veoma sloèni i osebujan splet raznovrsnih aspekata, tvor-bi i ostvarenja, da ga je veoma te{ko po-dvesti samo pod jedan imenitelj koji bi bio u stanju izraziti, makar i saèto, sva njego-va o~itovanja, kao i unutra{nje mogu}nosti i intencije. Zato kratke signature, kao {to je ~isto teologijska, unutar samog Islama, da je Zadnja objava ili da je, kako se dosta rado iskazalo u kr{}anskim redovima, samo nova kr{}anska hereza odnosno da je, pre-ma srednjevjekovnim piscima, arabizirani judaizam, ~ak kada bi bile defi nitivne odre-dnice, ne predo~avaju, najmanje dana{njem ~itatelju, svu puno}u i svojevrsnost Islama kao kulturnog sistema.’’1

Ovo je prolog kojim Smailagi} naja-vljuje svoje zlata vrijedne tomove o islamu, o “svojevrsnosti islama kao kulturnog si-stema’’. Usporedimo li tek ovla{no ovaj Smailagi}ev ulomak, njegov stil, sve~anost, dostojanstvo, u~enost i {arm..., sa oskudnim stilom islamske bro{ure toga vremena koji je bio krajnji domet Islamske zajednice u SFR Jugoslaviji, uo~avamo da misija Ne-rkeza Smailagi}a nije bila za jedno ljeto. Izuzimaju}i Huseina \ozu, Hilmu Neimar-liju i jo{ malobrojne izuzetke, onovremeni diskurs o islamu karakteriziralo je sricanje ubogo uskih i usahlih opetovanja o islamu koje je posvuda doprinosilo tjeskobi, usko-grudosti i zatvaranju u sebe.

Sada se javlja Nerkez Smailagi} koji islam razmatra kroz, kako je volio re}i i napisati, “planove’’ njegove ostvarenosti,2 kroz mno-gobrojne prizme polivalentnosti i naporednog bujanja teologijskih, kulturnih, civilizacijskih, fi lozofi jskih, pravnih, knjièvnih, znanstve-nih... rukavaca ove vjere.

Kad je posrijedi islam, Smailagi} je svoj Weltanschauung iskazao prije svega odbijaju}i redukciju islama na suhoparnu vjeru koja je reducirana na mehani~ko deklamovanje kratke tablice njenih temelj-nih istina. Za Smailagi}a “Islam nije samo vjera, nego i stil ìvota, kojim se oblikuje egzistencija, svakida{njost i pona{anje njegovih prista{a. Ili drugim rije~ima, islam nije samo teologijski, nego i kulturni si-stem’’.3 Polaze}i od ovog odre|enja islama, odnosno pomjeraju}i akcent na islam kao ìvu}u kulturu, Nerkez Smailagi} je do{ao do razumijevanja Kur’ana, koji se “ne moè razumijevati samo opetovanjem, ~esto mehani~kim, njegovih sureta i ajeta i uz njih vezanih vjerskih stavova ili pouka. Nije dovoljno ni samo navo|enje tradicionalnih mi{ljenja i obja{njenja, pa ni hadiskih sentenci i izreka.’’4

To za ~im teì Smailagi} jeste “stvarala~ka mogu}nost razvoja islama’’ koja je protivna mehani~kom “odràvanju islama na razini velike ali prohujale pro{losti’’.5

NERKEZ SMAILAGI]

54 BEHAR 76-77

Nerkez Smailagi} je svojim knjigama na{im ovda{njim prilikama raskrivao mno-ge horizonte razumijevanja islama. Po njemu islam je “zna~ajan prilog humani-zaciji svijeta’’,6 islam sadrì koncept “skr-bi za siroma{ne do koncepta ravnopravne zajednice’’,7 islam je “afi rmacija zemaljske egzistencije do metafi zi~ke zapitanosti o svrsi i smislu ìvota’’.8

Smailagi} islamske studije u nas uteme-ljuje na na~in koji je doli~an vi{estoljetnom ìvom iskustvu islama u ovom regionu Ju`ne Evrope. Smailagi} je imao povjerenja u ovda{nje vi{estoljetno ivljenje i potvr|i-vanje islama koje je i do njega valjano doma{ilo. K tome, Smailagi} svoje islamske studije namjenjuje i muslimanskom i ne-muslimanskom ~itateljstvu.

U sklopu Smailagi}eve hermeneutike islam stanuje i uìva pravo gra|anstva u vjeri i na njoj utemeljenoj kulturi, u povije-sti tokom koje se islam ostvaruje i kao ci-vilizacija, u etici i pravu...

Smailagi}eva afi rmacija univerzalnosti islama

Nerkez Smailagi} u svojim djelima posve}enim islamu posebno afi rmira uni-verzalnost islama. Islam je svjetski fenomen naprosto stoga {to je sama svjetska povijest omogu}ena islamom.

Mnoge su stranice na kojima Smailagi} govori o islamu kao “jedinstvenoj civilizaciji’’, “jedinstvenoj inspiraciji’’ , “jedinstvenoj duhovnoj perspektivi’’, “jedinstveno orijen-tiranoj etici’’, “jedinstvenom stilu ìvota’’.

Nerkez Smailagi} po prvi put u nas i u na{em jeziku tematizira univerzalne aspek-

te islama tvrde}i da je fenomen islama “potvrdio religioznu vjerodostojnost’’ koja je “apsolutno apsorbirala glavne stvarala~ke snage’’ drevnih civilizacija i kultura onog {to se, kako bi kazao Tomas Man, u “dubo-kom zdencu pro{losti’’ zove Stari svijet.

Gr~ka fi lozofi ja, babilonska astronomija i matematika, perzijska knjièvnost, indijska samozatajnost, rimsko pravo..., sve je to, tvrdi Nerkez Smailagi}, dobilo {ansu op-stanka u “apsorpcionim snagama islama’’.

Na{im studentima predstoji prou~avanje Smailagi}evih teorija o islamu kao “kultur-no-tvora~ki nastrojenoj’’ duhovnoj perspek-tivi i kao vjeri koja je bila tolerantna spram, kako on kaè, “sinkretisti~kih spojeva’’. Magija islama, tvrdi Nerkez Smailagi}, po~iva u tome {to se u svakom “sinkretisti~kom spoju’’ izraàva “originalno’’ i ne nestaje. Svjetski karakter islamske kulture i civili-zacije je, prema Smailagi}u, omogu}io graditeljski prosperitet, mobilnost i puni procvat ljudi, naroda, dobara, sredstava, ideja, iskustava...9 Ukratko, arhitektonski pejza{ islama iz sebe nije ekskomunicirao nikoga, ni kr{}ane, ni jevreje, ni mage, ni hinduse, ni budiste... Niti je ekskomunicirao njihova vjerovanja, nazore, fi lozofi je...

Nerkez Smailagi} je u svojim studijama i hrestomatijama o klasi~nom islamu tragao za odgovorom na pitanje koliko savremeni svijet duguje islamu kao, kako on kaè, “jednoj velikoj kulturi na ~ijim osnovama su izrasli i ìve toliki narodi’’.

To je bio njegov zahtjev da se traga za sintezom. Ovaj na{ skup danas potvr|uje taj Smailagi}ev zahtjev.

Bilje{ke:1 Nerkez Smailagi}, Klasi~na kultura Islama, I,

Uvod, Zagreb, 1973., str.17.2 Vidi, npr. poglavlje “Kur’anski planovi’’ u hres-tomatiji Uvod u Kur’an koju je priredio Nerkez Smailagi}, Zagreb, 1976., str. xxx.

3 Uvod u Kur’an, str. III.4 Isto, str. III.5 Isto, str. III.6 Isto, str. V.7 Isto, str. V.8 Isto, str. V.9 Vidi {ire N. Smailagi}, Klasi~na kultura islama, I, str. 28. i dalje.

* * *

Dana{nje okupljanje kolega, po{tovalaca i prijatelja prof. dr. Nerkeza Smailagi}a ovaj hommage jednom izuzetnom, intelektualcu i dragom ~ovjeku kakvim se na{ umni prethod-nik moè smatrati moglo bi se ozna~iti po~et-kom sistematskog, planskog i neophodnog zaokruìvanja njegovog nau~no-istra iva~kog i prevodila~kog rada, doprinosa broj nim nau~nim disciplinama (pravo, politologija, islamistika, historija) ali i mnogo {ire kako prostorno tako i tematski. Potrebno je napo-menuti da je ovo tre}e sje}anje na Smailagi}a u posljednjih nekoliko godina, prvo u Saraje-vo 2000. drugo u Zenici 2005.godine).

Osnovna nakana ovog saop{tenja je obra}anje pozornosti na djelo i autora, njiho-vo historijsko iskustvo i metodu, koji ve} evidentno i na poseban na~in govore i svjedo~e o vremenu u kojem je ìvio i djelovao prof. dr Nerkez Smailagi}, kazuje o samom auto-ru i o njegovim porukama ali i o nama. Si-gurno da mnoge okolnosti, prije svih jedan ve} standardan i paradoksalan odnos prema pro{losti, ~ovjeku i ljudima u njemu sigurno zatvara svaki intelektualni napor da se pro-nikne u ne{to {to se smatra ve} klasi~nom defi nicijom «disciplinirane matrice» kako to tvrdi Jern Risen. Svaki govor o na{em velikom prethodniku u jednom svom vidu je i govor o nama, na{im nadama zabludama ali i odre|enim rezultatima.

Smailagi}evo ukupno djelo; autorsko, prevodila~ko, predava~ko i izdava~ko ukazuje na jedan poseban zanos i opredjeljenje, to prije svega njegova vi{egodi{nja, ~ak vi{ede-cenijska opredijeljenost prema srednjovjeko-vnim temama i dilemama, zapo~eta Danteom a kasnije nastavljena klasi~nim temama iz historije arapskog i muslimanskog svijeta.

Samo spominjanje Nerkeza Smailagi}a kod svih nas ovdje prisutnih izaziva mnoge asocijacije, koje, svaka na svoj na~in defi ni-ra neki njegov intelektualni anga`man, neku djelatnost, prisutnost a okolnosti su uticale da danas, ovim referatom i ovom prigodom ukaèmo samo na neke iz velikog broja stru~nih, nau~nih, izdava~kih, prevodila~kih organizacijskih-jednostavnije re~eno mnogozna~nih anga`mana. I fi gurativno i stvarno profesor Nerkez Smailagi} je mnogim

Salih Jalimam

OKRUGLI STOL

55BEHAR 76-77

�

HISTORIJSKI METODNERKEZA SMAILAGI]A

resantno, i moè se re}i ne{to {to pripada dijelu nove osje}ajnosti u nauci. Ponekad bi literarnim i esejisti~kim izrazom poku{ao vi{e zainteresirati ~itaoce.

Kada samo naslovom pojedinih studija i rasprava ukaèmo na okvire interesiranja i onima koji nisu u znanosti jasno je da je rije~ o nesvakida{njoj pojavi u modernoj znanosti, pisanoj modernim jezikom koji pokazuje interes i bogatstvo zna~enja o kojima brojni dana{nji istraìva~i puno pi{u.

Ve} tada kod ranog Smailagi}a evidentne su odrednice koje }e ga pratiti cijeli istra iva~ki vijek, potpuna i seriozna predanost istra ivanjima, iz kojih se izdvajaju vi{egodi{nja istraìvanja u francuskim knji`nicama, izu-zetna radinost i zainteresiranost, te vrlo stroga i izgra|ena kriti~ko-is tra i va~ka metoda. Iz tih vi{egodi{njih nau~no-istraìva~kih zahva-ta nastalo je desetak izuzetnih studija kojima je zajedni~ki parametar srednjovjekovlje u jednom posebnijem i novijem liku. (Politi~ke ideje glosatora, Dru{tveno-politi~ke ideje velikih srednjovjekovnih jeresi, Dante viven-te, itd) ovo su studije objedinjene u knjizi «Politi~ka vizija Dantea Aligieria». Knjiga je potvrdila nesumnjivi Smailagi}ev talent za istraìvanja, otvorila mnoge zapretene teme, ukazala kojim smjerom idu njegova zanimanja i ve} tada, krajem pedesetih i po~etkom {ezde-setih godina XX vijeka otvaranje dijaloga s teolozima, fi lozofi ma, sociolozima, pravnici-ma, sve sa èljom da svoj dar za nauku po-djeli sa duhovnim srodnicima i sabesjednici-ma i da istovremeno znanosti povrati dostojan-stvo i dignitet koje je izgubila, ili ga naàlost nikada nije ni imala.

Pri tome je uo~ljiv jak napor kojim je di-jag nosticirao i znala~ki otkrivao boljke histo-rijskih i publicisti~kih radova, {to su bave}i se historijom otvarali sporove i rasprave ili su i{li stranputicom.Izme|u ostalog, na pri-mjeru nau~nog djela profesora Nerkeza Smai-lagi}a moè se tvrditi da ga smje{tamo me|u malobrojne znanstvenike koji su svaki na svoj na~in mijenjali ranija znanja o pro{losti ili nekom historijskom problemu i uspostavlja-li novi ugao posmatranja i istraìva~kog zah-vata; i time metodolo{ki mehanizam stav ljali u ravan kroz koju se prepoznaje misao Gu-

stava Ericha von Grunenbauma da je «povije-snost bit ljudske egzistencije, a ~ovjekov po-gled upravljen budu}nosti pretvara u njegovoj svijesti neartikulirano vrijeme u povijesno vrijeme. Samo se povijesno vrijeme mo e smatrati za vrijeme bogato zna~enjima».

Smailagi}eva slika srednjovjekovnog historijskog razvoja je historijski fundirana slika svijeta bogata zna~enjima koja je skoro uvijek neartikulirano vrijeme pretvarala u povijesno vrijeme u kontekstu ranijeg citata po svim receptima modernog historijskog istraìvanja, koja u sebi nosi svu teìnu teko-vina dràvnog, dru{tvenog, narodonosnog i vjerskog bi}a svjetske povijesne scene; ali i puno}e «nove osje}ajnosti» historijske dato-sti kojom je profesor Smailagi} s pravom vladao i nametnuo je kao bitan segment svih svojih istraìvanja. Bez dileme je Nerkezovo pisano djelo, usmeno saop{tenje i svaki dru-gi kontakt sa «misti~nim ~arom srednjovjeko-vlja» siguran i vrijedan parametar poduprt vi{egodi{njim istraìvanjima.

Kada se govori o historijskom metodu prof. dr. Nerkeza Smailagi}a neophodno je ukazati na jo{ jedan osoben zahtjev historije kao nauke, da se historijsko djelo prihvati kao zorno stanovi{te znanstveno-istraìva~ke di-scipline, za {to ima vrlo malo primjera. Para-doks u historiji historiografi je srednjega vijeka je s jedne strane bogata tradicija s izuzetnim istraìva~ima uz tek simboli~no postojanje studijskih radova o mnogim problemima. Time se otvara cijeli niz pitanja i problema od toga da se historija sve vi{e udaljava od svojih temeljnih odre|enja do toga da se i danas kao i prije stotinu godina uglavnom doìvljava kao individualna avantura, s pretje-ranim entuzijazmom bez ikakve dru{tvene potpore. Sve je to imao pred sobom Nerkeza Smailagi} kada je zapo~eo svoje zanatsko osposobljavanje za ovaj teàk, nezahvalan, ali dragocjen posao. Ipak, u odre|enju svog metoda i tehnike rada Nerkez Smailagi} se oslanja i na nekoliko historijskih {kola( prije svih vidljivi su nanosi moderne francuske strukturalisti~ke {kole, {panjolski novi val, poneki uzor - neko poznato ime); te njihova iskustva koristi po ve} oprobanim mehaniz-mima, {to je u nekim segmentima ograni~ilo

svojim anga`manom u svom kratkom ivot-nom dobu (1927-1985.) ali godinama plodne nau~ne djelatnosti stvorio impresivno djelo. Ve} sada mogu}e je identificirati stvarne rezultate toga djela ali vidjeti i ono {to se samo u obrisima nazire, {to je jo{ Leo [picer nazvao «duhovnim etimonom» jedne li~nosti i njegovog djela, ne{to kao sredi{te, stoèr oko ~ega i ka ~emu sve ostalo gravitira «ne naru{avaju}i njegovu bitnost i su{tinu».

Prije samog ~ina obja{njavanja tema i dilema , ukazivanja na brojne nau~no-istraìva~ke zahvate u kojima je prvo i ne-zaobilazno mjesto profesora Nerkeza Smailagi}a, mora se ovom prigodom ukaza-ti na dvije, po na{em sudu dominantne odre-dnice Nerkezovog rada i doprinosa; to su profi l znanstvenika i posebni historijski me-tod koji koji su se precizno spojili u jednom zgodnom periodu njegova ìvota.

Duhovni etimon koji spaja i jednu i dru-gu djelatnost je historija politi~kih doktrina, kojoj se Nerkez Smailagi} u potpunosti po-svetio, o kojima je napisao na desetine i de-setine studija, rasprava, ~lanaka, opservacija, osvrta. Posebnu pa`nju traì njegova posve}enost srednjovjekovnom razdoblju ~ovjekove prisutnosti, njenoj tajnovitosti, ljepoti i nepreglednim njenim hirovima, si-gurno prvoj i jedinoj ljubavi nastaloj u vre-menu pripreme i pisanja doktorske disertacije Politi~ka vizija Dantea Aligieria.

Profesor Nerkez Smailagi} je u nauku u{ao kako to dobri istraìva~i i rade, preko zadnjih stranica ~asopisa, pi{u}i prikaze, ocjene i osvrte knjiga koje su bile aktuelne, ali i tu se ve} prepoznaje ne{to {to }e ga pratiti cijeli njegov nau~ni vijek. Pisao je vrlo smiono, hrabro i jezikom i stilom koji je ve} tada odudarao od kli{eiziranog i sveprisutnog jezika tada{njih i sada{njih znanstvenika Bosne i Hercegovine. (Kao napomena knjiga o Danteu s preko 700 podlo`nih napomena nijednom se ne poziva na Marksa, Engelsa ili Lenjina, {to je bio standard svih autora iz dru{tveno humanisti~kih znanosti pedesetih godina XX. vijeka). U svoje tekstove unosio je odre|enu svjeìnu kojom je knjizi privla~io ~itaoca, kudio je metodolo{ke nedostatke pojedinih knjiga, unosio je ne{to novo, inte-

NERKEZ SMAILAGI]

56 BEHAR 76-77

i odredilo pravce njegova rada na tekstu, posebno kada je rije~ o srednjovjekovnim periodima povijesti. U ovim okvirima mogu}e je prepoznati ta~an i precizan anga` man Smailagi}a na istraìvanjima klasi~ne kulture islama, hrestomatski prikaz srednjovjekovnih duhovnih stremljenja u zapadnoj Evropi; {to se moè i treba tuma~iti i kao naj vjerodostojniji oblik i na~in govora o pro{lom.

U trideset i pet godina aktivnog znanstve-no-stru~nog rada Nerkez Smailagi} je napisao brojne studije, rasprave i ~lanke iz pravne historije, politologije ali i kulture, civilizacije, ba{tine, vjere, crkve, umjetnosti - posebno iz historije vjerskih odnosa srednjeg vijeka -daju}i skoro uvijek novi argumentiran pristup brojnim nerije{enim pitanjima i problemima. Svoja upori{ta kao i osobeno metodolo{ko shvatanje historijskog procesa najplasti~nije je izrazio u svom najkoherentnijem djelu: »Politi~ka vizija Dantea Alighierija», knjigom bogatom zna~ajnim brojem novih rezultata, koji se odnose na pojedinosti, kao i na cjeli-nu Danteovog djela. Kao takvo, djelo Nerke-za Smailagi}a ispunilo je veliku prazninu u historiji plurariteta brojnih znanstvenih disci-plina, i danas predstavlja nesumnjivi doprinos nau~nom poznavanju historije srednjovjeko-vne civilizacije. Uz to {to je autor uspje{no objasnio i razrije{io mnoga pitanja iz historije politi~kog mi{ljenja Dantea Alighierija i njegovog vremena, na kojima se razvijala i do ovog djela djelovala odre|ena napetost, otvorio prostor daljim traganjima i istraìva-njima nekih zamr{enih i nedovoljno osvijetlje-nih pitanja i njihovo uspje{no rje{avanje.

Ova knjiga, nazvana ìvotnim djelom Nerkeza Smailagi}a, pokazuje nekoliko ra-vni njegovog nau~no-historijskog rada. Po mnogima, to je njegovo «vjerujem» koje je

zato i {ire obja{njeno. Prije svega tu su pre-poznatljivi uzori historijskog rada u njegovim u~iteljima, ali i u onima koji su njima pretho-dili. Treba znati da je osje}anje historije koje se prepoznaje na stranicama ove knjige isto-vremeno dokaz o postojanju u vremenu koje nije samo dana{nje nego istovremeno i pro{lo i budu}e; to je svijest da se stvara sa stvarnim i od stvorenog; svijest da se moè biti samo beo~ug u onom Kjekegorovom «svetom lancu» trajanja, ali je to istovremeno niz preno{enja i po{tovanja ranije u~injenog i napisanog. Kod na{eg autora to je vidljivo po svim nivoima djelovanja. Dokaz je premo{}enja historijskog i kulturno-civiliza-cijskog jaza unutar medijavalnih nizova razu-mijevanja (standardni sukob zapadne i isto~ne civilizacije) i umije}a da je u jednom pre-fi njenom skladu prepozna i o njoj pi{e, {to polazi za rukom samo rijetkim istraìva~ima na ovim gorovitim prostorima.

Zrelim, historijskim premi{ljanjima uspo-stavio je odnos historije prema brojnim nau~nim disciplinama( knjièvnost, fi lozofi ja, teologija) i to kako se to ~esto danas govori s alternativnom historijom, ~iji je bio i ostao za~etnik na ovim prostorima. Puno toga se moè jo{ re}i o metodu ali i doprinosu histo-riji srednjovjekovnog politi~kog mi{ljenja . Smailagi} je srednjovjekovnu povijest u~inio zanimljivom, punom energije i zanosa. esto je njegov junak i rapsod i Dionizije, stilom ìvota i duhovnim etimonom, njegovim i samo njegovim bi}em.

Kada se danas poslije dvadeset godina Smailagi}evog napu{tanja ovozemaljskog svijeta poku{a napraviti njegov duhovni ìvotopis, svi koji to poku{avamo zate~eni smo brojnim ~injenicama. Prije svega tu se mora na}i ne{to {to je davno odredio Sidni

Li kada kaè «Predmet ìvotopisa je istinita transmisija jedne li~nosti». Ova konstatacija ne izgleda neva`na ni u Smailagi}em slu~aju, nego poti~e dodatna interesiranja. Moè nas daleko odvesti na raskr{}e historije i psiho-logije i tvrdnje «da dobra biografi ja nadma{uje prosje~nost i prerasta u umjetni~ku formu». Prate}i njegov anga`man u Nerkezovim tekstovima moèmo re}i da je po svemu ~ovjek izuzetne, atraktivne biografi je. Bio je i ostao ~ovjek koji je nosio odijelo svoga vremena ali koji nikada nije bjeào od fona da je to i njegovo sopstveno vrijeme. I na kraju ako je predmet duhovnog ìvotopisa istinska transmisija i ako ta li~nost zavisi od date sredine, nije manje istinito da li~nost ostaje osnova biografi je, ali i u ovom slu~aju i energija koje je prof. dr. Nerkez Smailagi} imao i previ{e. Vjerovati je da }e u budu}im vremenima, kada historija dobije neki svoj smisao i potrebu, kada histori~ari po~nu pi-sati povijest ali i o li~nostima koje su tu pro{lost oblikovale, sigurno }e i pisci histo-rijskog {tiva dobiti svoje mjesto. A sve dotle nama ostaje sje}anje, uspomena, ali prije i poslije toga napisano djelo.

U Smailagi}evom iskustvu istraìvanja historijskog de{avanja mogu}e je prepozna-ti jedno zanimljivo na~elo: da istraìva~ ne rekonstruira, ne domi{lja shodno ideolo{ko-politi~kom sistemu u kojem djeluje, ne po-navlja iskustvo dobra i zla, ve} naprotiv tuma~i i defi nira jednu od kronolo{kih stvarnosti od koje se i sastoji historijski doga|aj onako kako se to u stvarnosti i desilo. Primarni zadatak Smailagi}a je komentar doga|aja, koji ~esto sadràva i osudu i kritiku ~ime se odvaja od dnevnopoliti~kih komentara.

Temeljno odre|enje Smailagi}evog odre|enja historije zasniva se na argumenti-

1. 2. 3.

Dr. Smailagi} je izdao opse`no djelo o pro{losti Osmanske dràve koje je objavljeno u Zagrebu 1979.

OKRUGLI STOL

57BEHAR 76-77

ranoj tvrdnji da je historija prije svega histo-rija de{avanja kod ~ovjeka i njegovom okruènju, ~ime svojim znanstvenim meto-dama odbacuje veliki dio onoga {to se smatra apstraktnim, spasonosnim u de{avanju i udaljava se od pragmati~ne historije. Prema njemu historija je skup pou~nih primjera te se pretvara i defi nira kao historija zbivanja i stvarala{tva ~ovjeka i u isto vrijeme i kao njena sudbina.

U metodskom pou~ku o~it je zahtjev za univerzalnim historiografskim pravilima i jedinstvenim na~elima naracije i tuma~enja historiografskog de{avanja. To se naro~ito nagla{ava kada Smailagi} implicira i na sta-novit na~in produbljuje osnovne metodske upute istraìva~a, prije svih shvatanje historije kao op}eg zbira svih pojedina~nih pro{lih zbi vanja («res gestae») i nauke o pro{losti kao ~ovjekove refl eksije o tim doga|ajima («hi-storiae rerum gestarum»). U tom cilju usmje-rava se i cjelokupan napor Smailagi}a koji historijsko de{avanje poima samo kao poslje-dicu ~ovjekovog intelektualnog djelovanja, to jest kao istinito izno{enje doga|ajnog.

Ovim se ulazi u segment historijskog tuma~enja ali i bavljenja historijom kao za-natom, koje se jasno izdvajaju mnoge mogu}nosti koje ukazuju na specifi ~an me-toda u radu prema historijskim temama sre-dnjeg vijeka. Prije svih o~it je zahtjev usagla{avanja mi{ljenja sa historijskim dato-stima, ve} i prema tome da li su pojedini dijelovi pro{losti uvjerljivi i bitni u okvirima op}eprihva}enim modelima, na osnovu vaè}ih postavki o historiji kao civilizacijskom i kulturnom dostignu}u sa naslagama fi lozo-fskih, ideolo{kih, etni~kih, politi~kih etc. koncepata. Treba naglasiti, ako se historija i njen metoda ne uzima kao postupak za istraìvanje i interpretiranje strukturalnih procesa u jednoj epohi i tako pomaè u razu-mijevanju bitnih procesa time se perspektiv-nost, relevantnost, subjektivnost, konstrukti-vnost etc. pretvaraju u metodolo{ko na~elo i u «sinae quae non» svakog oblika mi{ljenja u jednom historijskom procesu. Ako se prihva-ti taj metodolo{ki postulat tada se ne sti~e samo argumentirana epistomolo{ka i teorijska osnova, nego dobiva i mogu}nost da se ofan-zivno sudjeluje u debatama o va`nosti po-vijesti, ali samog dru{tva u cjelini, sve dok postoji dru{tvena potreba za pro{lo{}u.

U tom kontekstu je i Smailagi}evo zani-manje za pro{lo{}u-povijesno{}u, upravo onako da se kroz kulturno-civilizacijske nivoe dopre do prohujalih vremena ali ne samo kao èlja za njihovim utvr|enjima nego kao

funkcionalno vezivanje za pro{lost ~ovjeka i dru{tva iz ~ega proisti~e i zahtjev za legiti-miranjem i zasnivanjem istraìva~evog dje-lovanja s te`njom za koherentnim razumije-vanjem sebe i dru{tva.

Smailagi} je nama zanimljiv i po tome {to je u okvirima politi~kih doktrina prikupljao i dragocjene iskaze srednjovjekovnih misli-laca (i danas njegova neponovljiva Historija politi~kih doktrina je ud`benik) i kroz njiho-vo djelo pravio odre|ene paralele o njihovoj va`nosti za tuma~enje odre|enih srednjo-vjekovnih doga|aja i procesa, nagla{avaju}i da je razumijevanje stvari kriterij u naoko neva`nim detaljima. Sveobuhvatnim konci-piranjem predmeta istraìvanja (prije svih ovom prigodom da se ukaè na njegov odnos prema Danteu) podrazumijeva i pro{irenje rakursa historijskog de{avanja u ~ijem se ìvotu i politi~kom radu prepoznaju svi tra-govi njegove opsjednutosti politi~kim djelo-vanjima u srednjovjekovnoj Italiji. Njegovom politi~kom vizijom pridodata je osobita po-zornost, jer to svjedo~i izravno o zbilji i politi~kim opredjeljenjima. Istraìva~ je bio duàn i u tome je uspio (podsjetimo da je rukopis zavr{en 1956. a publiciran kao knji-ga 1964. godine) da promi{lja o okolnostima u kojima Dante ìvi ali i sam autor da uspo-stavi svojevrstan most brojnih tragova pro{-losti i njegove dnevnosti, te kroz sve te tra-gove tuma~i njihovo zna~enje. Takav odnos je i metodolo{ki preduvjet ali i imperativ u Smailagi}evom poimanju historije kao total-nog procesa ali i slika de{avaju}eg.

Smailagi}ev interes za srednjovjekovne teme, ali i historijsko istraìvanje kao disci-plinu pisanja, iznimno je zanimljivo i va`no u drugoj polovini XX vijeka. Razmi{ljaju}i o povijesnoj naraciji prof. dr. Nerkez Smai-lagi} je ponudio manje pitanja a vi{e odgo-vora nego obi~no, jer prema standardnim mi{ljenjima njegove epohe, mnogo je lak{e odrediti pravilno pisanje povijesti nego odre-diti njezinu bit. Prema svemu onome {to je iz domena historijskog rada u~inio prof. dr. Nekrez Smailagi}, o~ito je da povijest gleda kroz sinteti~ki diskurs »analize». Istraìva~ki zahvat skoro specijalisti~kog prilaza proble-mu dru{tveno-historijskog iskaza, jezika i stila, jednako zadiru u bit disciplina, sa ~ime se slaè i dana{nja metodologija historijskog istraìvanja. âk i doga|ajna historija mora izmisliti narativnu strukturu kako bi obliko-vala prostor i vrijeme.

Kada se posmatra historijski metoda Ner-keza Smailagi}a neminovno se name}u mno-gobrojne dileme, komparacije i paralele koje

~itaoca vode prema novim spoznajama, saz-nanjima, ali potvrdama nekih ranijih znanja o povijesti kao nauci. Smailagi} je prije svega u ideolo{ko kontaminiranu stvarnost druge polovine XX vijeka unio neminovnu svjeìnu i zanos, postavio izuzetno visoke kriterije u izboru srednjovjekovnih tekstova i nametnuo odluku o njihovoj va`nosti za tuma~enje nekih li~nosti, procesa ili historijskih de{avanja, nagla{avaju}i da se njihova razumijevanja kri ju i u nekom neva`nom detalju. êsta razlaganja nekih «nebitnih» procesa sada daju sliku vremena i pomaù savremenom istra i-va~u dvostruko: da sudi o proteklom vreme-nu ali i o historijskoj metodi; te drugo: njego-va slikovna argumentacija postala je sastavni dio stvarnosti, zbog ~ega se njegovo ukupno djelo i danas smatra otvorenim i aktualnim.

I na kraju kao neko zaklju~no mi{ljenje smatramo da jedno od najva`nijih pitanja koje prati diskusiju o povijesnom, historij-skom i historiji uop}e od antike do najnovijih dana je pitanje vjerodostojnosti i istinitosti istraènog i napisanog. Davno je odba~ena teza o «vje~noj istini», koju je i Nerkez Sma-ilagi} argumentirano odbacio, te svojim djelom vjerodostojno, ta~no i precizno tuma~i i interpretira ono {to se prije desilo; tvrdi da postoje samo sa~uvane ~injenice koje su podlo`ne kategorizaciji i interpretaciji. Time nagla{ava tvrdnju da je ovdje rije~ o dvozna~nosti njegova djela, pisanom tragu o sloènim i burnim mijenama srednjovjekov-ne povijesti ali i o vrijednom spomeniku broj nih mi{ljenja o srednjem vijeku. Smje{tavaju}i djelo prof. dr. Nerkeza Smai-lagi}a u prostor bogat povijesnim zna~enjima nismo mu oduzeli neki od njegovih prisut-nosti nego obrnuto, poku{ali ukazati na mno ali i o vrijednom spomeniku brojnih mi{ljenja o srednjem vijeku. Smje{taju}i djelo prof. dr. Nerkeza Smailagi}a u prostor bogat povije-snim zna~enjima nismo mu oduzeli neki od njegovih prisutnosti nego obrnuto, poku{ali smo ukazati na mnogozna~ nost toga djela koje modernom istraìva~u srednjovjekovne povijesti mora biti orijentir koji }e ga izvesti iz ovih ve} klasi~nih nerazumijevanja funk-cije historije i znanosti uop}e.

Smje{taju}i djelo prof. dr. Nerkeza Smailagi}a u prostor bogat povijesnim zna~enjima nismo mu oduzeli neki od nje-govih prisutnosti nego obrnuto, poku{ali smo ukazati na mnogozna~nost njegovog djela koje modernom istraìva~u srednjovjekovne povijesti mora biti orijentir koji }e ga izvesti iz ovih ve} klasi~nih nerazumijevanja funk-cije historije i znanosti uop}e.

NERKEZ SMAILAGI]

58 BEHAR 76-77

Cjelovita aktivnost Nerkeza Smailagi}a, isti~e se u Bilje{ci o autoru, utemeljena je na «principu tolerancije, demokracije i civiliziranog dijaloga, li{enog fanatizma, predrasuda i isklju~ivosti.1 Duboko svjestan svoga porijekla i emotivno neraskidivo vezan za Bosnu i njezinu islamsku tradiciju, èlio je svojim djelima omogu}iti objekti-vno razumijevanje jednog civilizacijskog fenomena, radi promoviranja navedenih principa kao principa ìvljenja i na ovim prostorima» («Bilje{ka o autoru»; u, Smai-lagi}, 1990:682).

Impresivan prevoditeljski opusSmailagi}evo prevoditeljsko djelo je

raznovrsno i opse`no. Prema bibliografskim izvorima, koje je koristio autor ovoga napi-sa, sadrì osamnaest bibliografskih jedinica s podru~ja sociologije, fi lozofi je, politologije, religiologije, povijesti, psihoanalize.

Smailagi} je prevodio s «nekoliko svjetskih jezika (francuski, njema~ki, en-gleski, talijanski itd.)» («Bilje{ka o autoru»; u, Smailagi}, 1990:682).

Iz bibliografi je koju je objavila izdava~ka ku}a DEMETRA iz Zagreba, Filosofska biblioteka Dimitrija Savi}a, u II. svesku Propast Zapada (2000), prenosimo popis prijevoda Nerkeza Smailagi}a:

1. Vittorini, Elio: ðCrveni karanfil’, Dèpna knjiga, Sarajevo 1957.

2. ðDidro o religiji’, Svjetlost, Sarajevo 1959.

3. Voltaire: ðAntireligiozni spisi’, Svjetlost, Sarajevo 1959.

4. Cuvillier, Armand: ðUvod u sociolo-giju’, V. Masle{a, Sarajevo 1961.

5. Holbach, Paul, Dietrich Freiherr: ðRazgoli}eno hri{}anstvo ili ispitivanje na~ela i posledice hri{}anske religije’, Rad, Beograd, 1963.

6. Camus, Albert: ðMit o sizifu’, V. Masle{a, Sarajevo 1961., 2. izdanje 1987.

7. Gurvitch, Georges: ðSavremeni poziv sociologije’, V. Masle{a, Sarajevo 1965.

Tragom prevoditeljskog djela Nerkeza Smailagi}a

Fahrudin Novali}

8. Jodl, Friedrich: ðIstorija etike kao filozofske nauke’, sv. I-II, V. Masle{a, Sarajevo 1963., 2. izdanje 1975.

9. Friedmann, Georges: ðProblemi ~ovjeka u industrijskom ma{inizmu’, V. Masle{a, Sarajevo 1964.

10. ðPari{ka komuna: originalni zapisnik 31. sjednice’, Centar za aktualni politi~ki studij, Zagreb 1971.

11. Friedmann-Naville: ðSociologija rada’, preveo zajedno sa Sadetom Zahiro-vi}, V. Masle{a, Sarajevo 1972.

12. Levinas, Emmanuel: ðTotalitet i beskona~no’, V. Masle{a, Sarajevo 1967.

13. Corbin, Henry: ðHistorija islamske fi lozofi je’, sv. I., V. Masle{a, Sarajevo 1977., 2. izdanje 1987.

14. amidullah, Muhamed: ðMuhammed a. s.’, sv. I-II, vlastita naklada, Zagreb, 1977.

15. isio, Bruno: ðPsiha i droga’, vlasti-ta naklada, Zagreb 1977.

16. Hammer, Joseph von: ðHistorija Turskog (Osmanskog) Carstva’, vlastita naklada, Zagreb 1979.

17. Spengler, Oswald: ðPropast Zapada’, sv. I-II, Demetra, Zagreb 1977. (prvi sve-zak) i 1999. (drugi svezak)»2 (Spengler, 2000:516).

U Leksikonu Islama, u popisu prijevo-da Nerkeza Smailagi}a, pod posljednjim – {esnaestim rednim brojem, navedena je ova bibliografska jedinica:

«Imam Alija: ðNendùl-belaga’, Islamska naklada Putokaz, Zagreb (u pri-premi), (sabrao [erif Radi)»3 (Smailagi}, 1990:686).

Prema tome, radi se ukupno o 18 bi-bliografskih jedinica prijevoda Nerkeza Smailagi}a.

I povr{ni uvid u popis prijevoda ukazuje na op}e konture strukturno-geneti~kog obilje`-ja prevoditeljskog djela Nerkeza Smailagi}a koje je neodvojivo od njegovog cjelovitog intelektualnog djela. Prvi njegovi prijevodi orijentirani su, preteìto, na djela francuskih prosvjetitelja – Holbacha, Diderota, Voltairea, i povezani su s njegovim izvornim djelima s

podru~ja pravne, politologijske, religiologijske znanosti, te stanovitih pitanja teorije i prakse revolucije. Drugu skupinu prijevoda, preteìto ~ine radovi s podru~ja sociologije, fi lozofi je i politologije. Ti su prijevodi, bez sumnje, po vezani sa Smai lagi}evim nastavni~kim i znanstveno istraìva~kim anga`manom {to je, osim ostalog, rezultiralo i njegovom dvotom-nom Histo rijom politi~kih doktrina. Tre}a skupina pri jevoda, gotovo isklju~ivo, odnosi se na islamolo{ke i povijesne teme. Smailagi} «od 1970. godine», biljeì kroni~ar, «po~inje intenzivno raditi na prikupljanju, izu~avanju i pripremanju djela o islamu. I sam ba{tinik te civilizacije, sa dubokim intelektualnim senzibilitetom osje}a potrebu, a i nedostatak, odgovaraju}eg prezentiranja historijskog, civilizacijskog, kulturolo{kog i fi lozofskog fenomena islama. Pri tome se koristi, kako muslimanskim tako i nemuslimanskim izvo-rima, u svrhu znanstvene objektivizacije pri-stupa» («Bilje{ka o autoru», u Smailagi}, 1990:682). Prijevodi, posebno, Henryja Cor-bina (ðHistorija islamske fi lozofi je’, sv. I); Muhameda Hamidullaha (ðMuhammed a. s.’, sv. I-II); Josepha von Hammera (ðHistorija Turskog/Osmanskog Carstva’), koji su nave-deni u popisu prijevoda, korespondiraju sa Smailagi}evim autorskim djelima Klasi~ne kulture Islama I i II, Uvoda u Kura’n i Leksikon Islama.

Ovdje }emo se, saèto, osvrnuti samo na prijevod Historije islamske fi lozofi je I. svezak: od po~etaka do Averroesove smrti (1198), autora Henryja Corbina4.

Bez sumnje, prijevodom toga kapitalnog filozofijskog djela, s francuskog jezika, Nerkez Smailagi} omogu}io je lak{e upoz-navanje i razumijevanje opusa islamske fi lozofi je u navedenom razdoblju.

Islamska fi lozofi jaVe} na po~etku predgovora svojoj knjizi

Historija islamske fi lozofi je I. : od po~etaka do Averroesove smrti (1198), Corbin govori o «islamskoj fi lozofi ji», a ne o «arapskoj fi -

OKRUGLI STOL

59BEHAR 76-77

�

lozofi ji», kako se to obi~no govorilo jo{ od po~etka srednjega vijeka. Arapski ili arabizi-rani narodi su, ~ak, samo manji dio cjeline islamskoga svijeta. «Svjetski karakter reli-gioznog koncepta ðislam’», isti~e Corbin, «ne moè se ni prenijeti, a ni ograni~iti na okvire jednog etni~kog ili nacionalnog, profanog koncepta» (Corbin, 1977:7).

«Zna~enje i trajanje fi lozofske medita-cije u islamu moè se, doista, shvatiti», izri~it je Corbin, «samo pod uvjetom da se po svaku cijenu u njoj ne teì prona}i ta~an ekvivalent onog {to na Zapadu ve} stolje}ima nazivamo ’fi lozofi jom’. âk ni izrazi falsafah i faylasūf, {to su nastali od transkripcije gr~kih izraza na arapski, a odnose se na peripatetike i novoplatoni~are prvih stolje}a islama, nisu potpuno isto {to i na{i pojmovi ’fi lozofi ja’ i ’fi lozof’. (...).

(...) termin hikmat je ekvivalent gr~kog termina sofi a; (...) Gdje fi lozofsko istraìvanje (tahqīg) u islamu bija{e ðkod ku}e’, bija{e to tamo gdje se razmi{ljalo o temeljnoj ~injeni-ci proro{tva i proro~ke Objave sa hermene-uti~kim problemima i situacijama {to ih ta ~injenica u osnovi podrazumijeva. Filozofi ja, se tada , pojavljuje u obliku ðproro~ke fi lo-zofi je’» (Corbin, 1977:9-10).

Historija islamske fi lozofi je Henryja Cor-bina obuhva}a razvoj islamske fi lozofi je od prvih po~etaka do Ibn Ru{da5 – period u koji se, naj~e{}e, smje{ta cijela povijest islamske fi lozofi je. Rije~ je o osam tematskih cjelina me|usobno povezanih duhovnim nitima ezoteri~ke orijentacije u ovoj fi lozofi ji (Su{i}, 1977; u, Corbin, 1977:275-276).6

«U Korbena islamska fi lozofi ja po~inje s Muhammedom, odnosno s Kur’ānom, dakle prvi put sistematskim izlaganjem proro~ke filozofije, tog izvornog oblika spontane samokonstitucije islamske svije-sti. Tamo gdje je za Evropljane i znatan broj sunnita bio kraj islamske fi lozofi je, Korben vidi po~etak jednog izvanrednog preporoda vezanog za ime velikog mislio-ca tzv. ðisto~ne fi lozofi je’ Suhrawardija» (Su{i}, 1977; u, Corbin, 1977:274).

Isti~emo sljede}u sliku, kao temelj i simbol te`nji i opredjeljenja misaonog i znanstvenog ìvota tradicionalnog islam-skog Istoka.

«Boànska znanost»odnosi pobjedu nad smr}u

Kad je Ibn’Arabī7 prisustvovao preno{e nju Averroesovog pepela u Kordobu bio je doista impresioniran. S jedne strane, stajao je lijes,

a s druge Averroesove knjige. «Paket knjiga kao protuteà posmrtnim ostacima ~ovjeka! Da bismo shvatili potku misaonog i znan-stvenog ìvota tradicionalnog islamskog Istoka», kaè Corbin, «treba sa~uvati u sje}anju ovu sliku kao simbol njegovih te`nji i opredjeljenja: ðBoànska znanost’ odnosi pobjedu nad smr}u» (Corbin, 1977:270).

Ta se misao ozbiljuje i u slu~aju Ner-keza Smailagi}a.

Aristokrat tijela i duha Tijekom 1953. Smailagi} je bio 6 mje-

seci na specijalizaciji u Francuskoj, a tijekom studijske 1954/55 kao stipendist Vlade FNRJ i Vlade Francuske republike, na specijaliza-ciji na Visokoj {koli za politi~ke znanosti u Parizu, gdje je posebno izu~avao modernu politi~ku misao. Nerkez Smailagi} bio je i jedan od osniva~a i pionira politi~ke znano-sti u nas. Objavio je veliki broj radova iz oblasti politologije, sociologije, fi lozofi je, knjièvne kritike. Njegova dvotomna knjiga Historija politi~kih doktrina u izdanju Na-prijeda, Zagreb, 1970. i danas sluì studen-tima kao nezaobilazan ud`benik.

Nerkeza Smailagi}a, sveu~ili{nog nastav-nika, politologa, sociologa, fi lozofa, izdava~a, poliglota i prevoditelja – ~ovjeka iznimnog znanja i {iroke kulture – (p)omeo je ~as umrli u naponu stvaral~ke snage. Profesor Smailagi} je ne samo mnogo htio i mnogo zapo~eo, nego mnogo i briljantno zavr{io.

Akademik Du{an Bilandì}, Smailagi}ev kolega s Fakulteta politi~kih znanosti u

Zagrebu, jednom je prigodom, saèto i uvjerljivo, o habitusu i djelu svoga kolege, rekao: Nerkez Smailagi} bio je aristokrat tijela i duha.

Ovo je samo poku{aj uvida u prevodi-teljsko djelo Nerkeza Smailagi}a. Njegovo cjelovito analiti~ko-sinteti~ko izu~avanje i vrednovanje zahtijeva ozbiljan – multidis-ciplinaran i interdisciplinaran – sociologij-ski, fi lozofi jski, politologijski, religiologij-ski, povijesni, psihoanaliti~ki pristup. To je samo mali dio na{ega duga prema Ner-kezu Smailagi}u.

Literatura«Bilje{ka o autoru» (1990), u Smailagi}, Nerkez

(1990): Leksikon Islama, Sarajevo, Svjetlost, redaktor DarkoTanaskovi}.

Corbin, Henry, uz suradnju Seyyid Huseyna Nasra i Osmana Jahya (1977): Historija islamske fi lozofi je I. : od po~etaka do Averroesove smrti (1198), Sarajevo, «Veselin Masle{a».

http://ikvrijeme.com/nerkez.asp (20.10.2005).http://www.ibn-sina.net/seminari/staza rjecitosti.

html – Okrugli stol na temu: Duhovnost u djelu Nehdù-l-belaga (Staza rje~itosti) u organizaciji Nau~noistraìva~kog Instituta «Ibnsina» i BZK «Preporod» – Zenica; Zenica, 21. 10. 1998.

Kari}, Enes (2000): «Islamsko mi{ljenje Nerkeza Smailagi}a», Odjek, 3-4, LIII, Specijalni do-datak.

Neimarlija, Hilmo (2000): «Prevodilac enciklopedij-skog znanja i pjesni~ke osjetljivosti», Odjek, 3-4, LIII, Specijalni dodatak.

Smailagi}, Nerkez (1990): Leksikon Islama, Sarajevo, Svjetlost, redaktor DarkoTanaskovi}.

Spengler, Oswald (2000): Propast Zapada: obrisi jedne morfologije svjetske povijesti, Svezak drugi: Svjetskohistorijske perspektive, Zagreb, Demetra.

Su{i}, Hasan (1977): Pogovor, u, Corbin, Henry uz suradnju Seyyid Huseyna Nasra i Osmana Jahya (1977): Historija islamske fi lozofi je I. : od po~etaka do Averroesove smrti (1198), Sarajevo, «Veselin Masle{a».

Bilje{ke:1 Kako onda objasniti spekulaciju koja se ~ula na

«Okruglom stolu» u Zagrebu, 14. prosinca 2005., o liku i djelu Nerkeza Smailagi}a, organiziranog povodom dvadesetogodi{njice njegove smrti. Kako bi sura|ivao politi~ki dvojac Tu|man-Smailagi}, da je Smailagi} bio iv tijekom uspostavljanja vlasti samo-stalne Republike Hrvatske – upitao se jedan sudionik «Okruglog stola». Slobodno interpretiraju}i, rekao je da bi mo`da sura|ivao poput politi~kog dvojca – sta-novitog predsjednika SAD-a i ameri~kog dràvnog tajnika za vanjske poslove personifi ciranog u Henryju Kissingeru. Obzirom na trajnu vanjskopoliti~ku orijentaciju SAD-a – nametanje njegovog primata globalne mo}i u svijetu, bez obzira o kojem se ameri~kom politi~kom establishmentu radilo, uspo-redba vrije|a osobnost rahmetli Nerkeza Smailagi}a, prije svega, zbog orijentacije tada{njeg vladaju}eg politi~kog vrha Hrvatske na podjelu Bosne i Herce-govine. Kad se ve} spekulira, neka to bude dopu{teno

Corbinovo djelo preveo je dr. Smailagi}

NERKEZ SMAILAGI]

60 BEHAR 76-77

i meni. Mo`da bi Nerkez Smailagi}, kao demokratski orijentiran intelektualac i ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske; i ne na posljednjem mjestu kao sin Bosne i Hercegovine cijelim svojim bi}em neraskidivo vezan za nju, na nedemokratske pojave u tada{njoj Hrvatskoj, reagirao poput Vlade Gotov-ca, koji je po~etkom devedesetih godina pro{loga desetlje}a jednom prigodom kriti~ki primijetio: «Za ovakvu Hrvatsku nismo se borili».

2 Autor ovoga napisa prona{ao je objavljeno Speng-lerovo djelo «Propast Zapada» u prijevodu Nerkeza Smailagi}a pod sljede}om bibliografskom jedini-com: Spengler, Oswald, Propast Zapada: obrisi jedne morfologije svjetske povijesti, Svezak prvi: Oblik i zbiljnost, Demetra, Zagreb, 1998.; Svezak drugi: Svjetskohistorijske perspektive, Demetra, Zagreb, 2000.

3 Djelo je objavljeno pod sljede}om bibliografskom jedinicom: ðAlī ibn Ebi Talib, Nehdù-l-belaga: gov-ori, pisma i izreke, Zagreb, Islamska zajednica, 1994. U impresumu pi{e: Prijevod: Rusmir Mahmut}ehaji} i Mehmedalija Hadì}. O Smailagi}evom prevo|enju Nehdù-l-belage, Mehmedalija Hadì} kaè: «Na{ prvi prevodilac Nehdù-l-belage (kurziv, op. a.) na bosanski jezik, rahmetli Nerkez Smailagi}, svojevremeno je taj posao obavljao u Zagrebu, sa jednom ekipom ljudi, i to u veoma te{kom vremenu, naro~ito za nas Bo{njake i muslimane. On je uspio da napravi ono {to ~itave institucije nisu u~inile. Nehdù-l-belagu (kurziv, op. a.) su oni prevodili s engleskog. Ona je s arapskog prevedena na perzijski, s perzijskog na engleski, a onda je uslijedio prevod na tada{nji srpskohrvatski jezik. I ja sam li~no sara|ivao na nekim mjestima prevoda koja su bila sporna. No, vidjelo se sasvim jasno da je taj prevod bio manjkav. Sam Nerkez nije bio zadovoljan i dao je taj prevod Islamskoj zajednici da se izvr{i redak-tura i dr.» (http://www.ibn-sina.net/seminari/staza rjecitosti.html ). Hilmo Neimarlija o istom pitanju kaè: «Hazreti Alijevu Nehdùl-belagu (kurziv, op. a.), glasovitu zbirku misli i besjeda ~etvrtog kalife, Nerkez Smailagi} je prevodio s engleskog prijevoda, i u rad na prijevodu unio je svu svoju neizmjernu bri`ljivost i osjetljivost. (...) sva mjesta oko kojih je imao i najmanjih nejasno}a ili dilema sravnjivao je sa izvornikom uz pomo} kompetentnih znalaca klasi~nog arapskog jezika. Sticajem okolnosti ovaj prijevod nije ugledao svjetlo dana» (Neimerlija, 2000:XXXIX). îtatelju se, neodoljivo, name}e pitanje: Koje su to okolnosti?

4 «Henry Corbin, rukovoditelj studija na [koli za visoke studije (Sorbonne), rukovoditelj odjeljka za iranologiju Francusko-iranskog instituta (Teheran)» (Corbin, 1977:10).

5 «Abū’l-Walīd Muhammad ibn Ahmad ibn Mu-hammad ibn Ru{d (Aven Ru{d, iz ~ega su latinski skolasti~ari izveli ime Averroes)»; (1126-1198, op. a.); (Corbin, 1977:261).

6 Navodimo naslove tih tematskih cjelina – Izvori fi lozofske meditacije u islamu, [iizam i proro~ka fi lozofi ja, Sunnitski kalām, Filozofi ja i prirodne znanosti, Helenisti~ki inspirirani fi lozofi , Sufi zam, Suhrawardi, Islamski mislioci u Andaluziji.

7 Ibn’Arabī je u ranoj mladosti upoznao Averroesa. «(...) zadnji decenij na{eg XII stolje}a zna~i grani~nu liniju: s jedne strane, na kr{}anskom Zapadu, razvijat }e se aleksandrinizam i politi~ki averroesizam; s druge strane, na islamskom Istoku, posebno u Iranu, Suhrawardījeva teozofi ja svjetlosti, ~iji se utjecaj, potkripljen Ibn’Arabījevim djelom nastavlja i do na{ih dana» (Corbin, 1977:269).

Zavr{no slovoNakon svih dana{njih izlaganja name}e se odre|eni zaklju~ak: Defi nitivno

se moèmo sloìti; oko toga {to tijekom cijelog dana{njeg dana nekako izbija, name}e se kao ideja da je rahmetli Nerkez Smailagi} bio «osu|en» na proni-cljivost kojom je fantasti~no ubicirao i dijagnosticirao insufi cijenciju fundamen-talnih tekstova u svim znanostima kojima se bavio; i da je, upravo zahvaljuju}i tome, imao takav odabir; te je stoga mogao ostaviti jedan ovako impozantan opus. To se primarno odnosi na zrele prevodila~ke radove kako ste ih Vi, pro-fesore Neimarlija, svrstali u srednju fazu, a ja bih jo{ tomu dodala pogotovu Nehdùl-belagu i ove islamolo{ke kompilacije ili prijevode koji su iza{li po-sthumno, kao {to je „Leksikon islama“. O tome je djelu danas, naàlost, bilo malo rije~i. On je za nas orijentaliste i islamologe izuzetno zna~ajan i, rekla bih, sve ono {to je za pohvalu zasluìlo bi, ako ne cijeli skup, a ono bi se barem jedan blok izlaganja mogao tome posvetiti. Sve {to je pozitivno u tom djelu moè se pripisati isklju~ivo Nerkezu, a propusti, kojih je naàlost dosta, u tom djelu idu isklju~ivo na du{u prire|iva~a koji su neke tekstove reducirali, a neke objavili u neprimjerenom obliku koji Nerkez nikako ne bi odobrio.

Dopustite da zavr{imo s kratkim slovom gospo|e Amre Smailagi}, k}eri rahmetli Nerkeza Smailagi}a, a prije toga èlim iskazati posebnu zahvalnost gospo|i Du{anki [trbac na pomo}i i informacijama {to su bile od izuzetne va`nosti za organiziranje ovoga skupa. Zahvaljujem jo{ jednom svima!

MM@

Obra}anje skupuAmre Smailagi}

Prije svega, ja se èlim u ime porodice i u moje li~no ime zahvaliti organi-zatorima ovog okruglog stola o ìvotu, radu i djelu koje je ostavio iza sebe moj rahmetli otac. Tako|e, zahvaljujem i svima koji su se odazvali da danas govore o jednom {irokom opusu njegovoga rada u razli~itim oblastima, a ujedno da se zahvalim i onima koji su, mo`da, po prvi put jasno iskazali i ono {to se samo {u{kalo me|u njegovim prijateljima i istomi{ljenicima o tim nekim burnim vremenima kada, kako re~e jedan dana{nji govornik, „nije imao sre}e“, a ja bih dodala „ni razumijevanja sredine u kojoj je radio, bez obzira da li se radilo o Bosni i Hercegovini ili Hrvatskoj.

Tako|e, ono {to je moj rahmetli otac govorio svim svojim studentima, nama kao ~lanovima njegove porodice, jeste to da je va`no iza sebe ostaviti djelo u pisanom obliku koje }e biti bilo predmet daljeg prou~avanja, spoznaje novim generacijama. Prema onome {to smo danas ~uli od svih govornika, neke nove spoznaje iz njegovog ìvota i rada ostavljaju jo{ prostora za dalja izu~avanja genracijama koje nisu imale priliku biti njegovi studenti ili ~itati njegove knji-ge u periodu kada je on ìvio i radio.

Hvala vam lijepo!

OKRUGLI STOL

61BEHAR 76-77

�

êsto znamo vi{e o najudaljenijim zemljama, narodima, njihovim religijama i kulturama, nego o svojim najbliìm su-sjedima. Uzroci tome su na{a nezaintere-siranost i neinformiranost o njima, te ne-primjeren na~in komuniciranja s njima. O~ekivati je da }e tu manjkavost, kad je rije~ o religijama Objave, ublaìti prvi ekumenski i me|ureligijski leksikon na hrvatskom jeziku.1

I.Leksikon temeljnih religijskih pojmova:

ìdovstvo, kr{}anstvo, islam (u daljem tekstu Leksikon), prijevod je djela Lexikon religioeser Grundbegriffe: Judentum, Chri-stentum, Islam. Hrsg. von Adel Theodor Khoury, Styria Verlag, Graz/Wien/Köln (Sonderausgabe) 1996.

Djelo su s njema~kog preveli Nedeljka Paravi} (ìdovstvo), Ljiljana Matkovi}-Vla{i} (kr{}anstvo), @eljko Pavi} (islam). Teolo{ka lektura: dr. sc. Adalbert Rebi} (ìdovstvo), dr. sc. Tomislav Zdenko Ten{ek (kr{}anstvo) i [evko ef. Omerba{i} (islam). Recenzent prijevoda je Tomislav Ladan, a recenzenti dr. sc. Hotimir Burger i dr. sc. Josip Osli}.

Leksikon, osim temeljnog teksta – poj-mova, ima Predgovor, Deklaraciju Drugoga vatikanskog koncila o islamu i ìdovstvu – Izvadak iz Deklaracije «Nostra aetate» o odnosu Crkve prema nekr{}anskim religija-ma; Kratice, Popis suradnika, uvodne tek-stove o idovstvu (Dieter Vetter), kr{}anstvu (Ludwig Hagemann) i islamu (Adel Theodor Khoury); Sinopti~ku kronolo{ku tablicu za sve tri religije i Popis natuknica.

Na 584 stranice Leksikona, u 1176 stupaca enciklopedijskog sloga, 33 autora pi{u o temeljnim na~elima, klju~nim rije~ima i univerzalnim vrijednostima triju monoteisti~kih religija, koje ~ine posebnost u cjelini njegova sadràja. Popis natuknica po~inje s Abrahamom i Alahom/Bogom, a zavr{ava s Vrlinom, Zlom i @rtvom.

Osim humanizma i fanatizam je obilje`je svih religija i kultura

Fahrudin Novali}

Religije objaveTekst natuknica predstavljen je kompara-

tivno, ovim redom: ìdovstvo, kr{}anstvo, islam. Sveukupni odnos me|u religijama zahtijeva nu`nost optimalnog me|ureligij skog dijaloga me|u komunikatorima. To je stanje u kojem se oni me|usobno poku{avaju razu-mjeti – uìvjeti se u ulogu Drugoga, uvaàvati njegove vrijednosti i potrebe, komunicirati u skladu s njegovim o~ekivanjima, uskla|ivati razli~ita stajali{ta o pojedinim pitanjima i problemima, te ih odgovorno provoditi u dje-lo. A to je, priznat }emo, mnogo vi{e od puke tolerancije Drugoga i razli~itog. @idovstvo, kr{}anstvo i islam, ukorijenjeni su u istom ìvotnom prostoru Bliskog Istoka, povezani vi{estrukim religijskim i kulturalnim zajedni~-kim obilje`jima, defi nirani kao religije Obja-ve, odnosno Pisma. Sve su to uvjerljive pretpo-stavke za optimalni me|ureligijski dijalog.

Kakva je uloga Leksikona? «(...) ovaj leksikon», pi{e u njegovu Predgovoru, «èli obrazovanom ~itatelju ponuditi prvu pouzda-nu informaciju o temeljima triju religija. U pojedinim prilozima prikazane su najva`nije crte njihova osnovnog oblika: glavna u~enja i norme, oblici pobo`nosti i religijske prakse. Ali ovi temeljni pojmovi ne bi smjeli samo nepovezano stajati jedni uz druge, nego mo-raju biti prikazani onako kako se shva}aju u svom vlastitom sklopu i tako|er s obzirom na ostale religije. Tako se moè odrediti njihova mjesna vrijednost unutar doti~noga religijskog sustava, u~initi usporedba s osta-lim religijama i procijeniti teìna mogu}ih suglasja ili razlika» (Leksikon ..., 2005:5).

Tekst natuknica Leksikona treba kompa-rativno i objektivno kriti~ki i{~itavati. Leksikon bi trebao biti svojevrsni medij kooperativno-interaktivne i integrativne komunikacije me|u religijama. Iz njega trebamo, i moèmo, u~iti o drugima, a to zna~i u kriti~koj logi~koj komunikaciji u~iti i o sebi samima.

Leksikon ima i stanovitih nedostataka – nema Sadràj i ivotopise barem nekih auto-ra, a mogao bi imati vi{e natuknica koje se obra|uju. Bilo bi dobro da se u sljede}em

izdanju, koje se ve} najavljuje, navedeni nedostaci otklone.

Leksikon Islama autora Nerkeza Smailagi}a (Smailagi}, 1990), kao i sva djela te vrste o idovstvu i kr{}anstvu, treba-li bi biti nezaobilazni izvori literature za neke budu}e leksikone i rje~nike o religijama Objave. «Leksikon Islama je» kaè njegov redaktor Darko Tanaskovi}, «kao {iroko postavljeno enciklopedijsko delo, poput Enciklopedije Islama, s namerom da se civi-lizacijski obuhvate najbitnije religijske, kul-turne, istorijske i politi~ke odrednice islamskog sveta, s posebnim naglaskom na tzv. sredi{njim podru~jima toga sveta» («Pogovor redaktora»; u, Smailagi}, 1990:683). Sva ta aktivnost Nerkeza Smailagi}a temeljena je na principu tolerancije, demokracije i civiliziranog dija-loga li{enog fanatizma, predrasuda i isklju~ivosti («Bilje{ka o autoru»; u, Smai-lagi}, 1990:682).

II.U svim religijama, pa i religijama Obja-

ve, veliki je jaz izme|u vrijednosno-norma-tivnog i stvarnog. Drugim rije~ima, izme|u znanja o vjeri i ìvljenja vjere za mnoge je nesavladiv put. Osnovne pretpostavke za smanjivanja tog jaza u svakoj religiji su pre-vladavanje predrasuda; vi{e svjedo~enja, a manje ispraznog propovijedanja vjere, i uni-verzalno vrijednosno orijentirani dijalog. Bez tih pretpostavki nema ni u~inkovitog me|ureligijskog dijaloga.

Razmotrimo, ukratko, djelovanje pod utjecajem predrasuda koje u svom totalitetu i intenzitetu nu`no pokazuje primitivne i nasilne oblike pona{anja.

Predrasude – duhovno rodili{te zlaOd vrijednosne koncepcije do vrijednosne

recepcije me|ureligijskog dijaloga i uvaàvanja dug je i naporan put. Jedna od prepreka su i dru{tvene predrasude – nacio-nalne vjerske, rasne, kulturalne – pravo duho-vno rodili{te zla.

PRIKAZ

62 BEHAR 76-77

Svaka je religija kao sustav vrijednosti, samo mogu}nost ostvarenja u praksi. Pripa-dnici svake religije mogu imati, i imaju, stanovite predrasude.

Navodimo nekoliko primjera recepcije predrasuda.

Tijekom razgovora o stupanju u radni od nos, na odre|eno vrijeme, ravnateljica jed ne osnovne {kole iz Zagreba ravnodu{no je upitala kandidatkinju: «Koje ste nacionalno-sti?»... «A vjeroispovijed?» Ako ste pripadnik nepoèljne nacionalnosti i(li) vjeroispovijedi, pred takvom sugovornicom, ne}ete dosanja-ti san o zaposlenju, kao i spomenuta kandi-datkinja, koju su prije ove grube diskrimina-cije, jedni drugi ekstremisti, protjerali iz vlastitog doma u njezinoj biv{oj domovini.

I nakon zavr{etka rata mnogi vjernici, me|u njima i sve}enici, doìvjeli su grube verbalne ili fi zi~ke napade agresivnih poje-dinaca ili skupina – naj~e{}e, pripadnika ve}inske vjeroispovijesti. @rtve verbalnih napada bili su i muftija Edhem ef. âmdì} u Banja Luci, te vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Pulji} s banjalu~kim biskupom Franjom Komaricom u Sarajevu.

I naj{iroj javnosti na prostoru biv{e Ju-goslavije poznati su tragi~ni doga|aji, od prije nekoliko godina, nastali tijekom sprje~avanja po~etka gradnji u ratu sru{enih dàmija – Fe-rhadije u Banja Luci i dàmije u Trebinju. U Banja Luci, tom prigodom, osim grubih ver-balnih i fi zi~kih napada na vjernike islamske vjeroispovijesti koji su do{li na po~etak gra-dnje, razbijanja i paljenja autobusa i osobnih automobila, zbog te{kih ozljeda nakon neko-liko dana ìvot je izgubila jedna osoba.

Na Badnju ve~er 2002., Moamer Topa-lovi} po~inio je monstruozni zlo~in ubiv{i tri ~lana hrvatske povratni~ke obitelji An|eli} u Kostajnici kod Konjica.

Nitko ne bi smio biti protiv bilo kojeg simbola humano orijentirane vjere, ali svatko bi morao biti protiv njihove instrumentaliza-cije u svrhu zlo~ina ili bilo kojeg neljudskog ~ina. Primjerice, hrvatsko-katoli~ki ekstre-misti su tijekom hrvatsko-bo{nja~kog rata, osim ostalih objekata u Po~itelju, sru{ili i dàmiju, a na ostatke sru{ena minareta, po-stavili kri` divovskih dimenzija koji je tamo stajao godinama.2 To je samo jedan od mno-gih primjera, u svim religijama, kako religija i njeni simboli ne sluè prevladavanju te{ko}a rata, nego su u funkciji rata i ratne destrukcije – njima se opravdavaju rat i ratna destrukcija. To je duhovnost koja slijedi zov Thanatosa – Nagona smrti, a odbacuje Eros – Nagon ìvota. Ve}e ili manje, zloupotrebe religije u

ratne svrhe, u svim sukobljenim stranama, bilo je tijekom rata na prostoru biv{e Jugo-slavije, od 1991. do 1999. godine. Po~initelji ratne destrukcije su poznati i imaju svoja imena i adrese. O manjem dijelu stradanja sakralnih objekata svih vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini, od 1992. do 1996., vi-djeti, u: (Grbo, 1997).

Ljudi vole pojavom neke stvari ili zbivanja prikrivati njezinu bit. Stoga stvari i zbivanja nisu uvijek onakvi kakvima se nekome ~ine. Pojava – ~ulima dostupna manifestacija neke biti pojedine stvari ili zbivanja ne odgovara uvijek svojoj biti, pa je iskrivljuje u obliku privida. Zato stvari i zbivanja imaju svoje skrivene uloge, zna~enja i smisle.3

U tom smislu sude}i, prije svega, prema izjavama pripadnika islamske vjeroispovije-di u Mostaru, dijalogu i toleranciji ne prido-nosi ni Jubilarni Kristov kri` na Humu iznad Mostara, jer ga ne samo oni, zbog ratnih stra-danja, a posebice zbog barbarsko-kriàrskog ~ina ru{enja po~iteljske dàmije i ostalih dàmija u Hercegovini prepoznaju kao Ru-{itelja i sredstvo rata i u miru, a ne kao Spa-sitelja svih ljudi. «Vjera se», podsje}a nas Ja kov Juki}, «prihva}a (i svjedo~i, op. a.) kroz ku{nje slobode, a ne kroz prijetnje strahom» (Juki}, 1997:10).Takvo vanjsko isticanje duhovnosti i u postratovskom vre-menu i prostoru potiskuje unutra{nju duho-vnost ispunjenu univerzalno vrijednosnim sadràjima i podsje}a na bojovni~ko-ru{i-teljsku duhovnost iz vremena sveop}e ratne destrukcije. Osim toga, instrumentaliziranje krià, ili simbola bilo koje religije, u neljudske svrhe, ru{i njihovo izvorno Dostojanstvo.

Kako bi izgledao Mostar kad bi ~elnici islama i idovstva u Mostaru, slijedili primjer Katoli~ke crkve u tom gradu, pa na vidljivo istaknutim mjestima proteìrali svoje simbo-le? Bila bi to neutaìva opsesija za domina-cijom u fi zi~kom prostoru, ali pitanje je {to je sa zdravim rivalstvom u duhovnom pro-storu, kao vi{oj dimenziji u ljestvici vrijed-nosti. Bez sumnje, bio bi to i rat vjerskim simbolima. Crkve, sinagoge i dàmije, ve} imaju simbole svojih religija, koji na njima svojstven na~in govore o me|ureligijskom dijalogu i toleranciji. Zato ih nije potrebno, na bilo koji na~in, isticati na tkivu prirode jer ona, sama po sebi, ima neponovljivu Boànsku mo}, svetost i zna~enje. Stoga je suludo bogohuliti nad prirodom kao drugim – anor-ganskim tijelom ~ovjeka i instrumentalizira-ti je u svrhu bilo koje vjere. Urezivanje krià na grudi i druge dijelove tijela `rtava nekr{}anske vjeroispovijesti, odsijecanje dva prsta na {akama i stopalima `rtava i sli~nih skrnavljenja tijela bilo je oduvijek. Ne jednom, sve to doga|alo se i za vrijeme posljednjeg rata na prostoru biv{e Jugoslavije.

Nu`nost kulturno-duhovne ekologizacije

Da je Bog htio prirodu okititi simbolima vjere onda bi ih, prije ~ovjeka, postavio diljem planeta Zemlje, pa i na tijela ljudi. Lijepo je primijetio Goethe: «Priroda je jedina knjiga koja na svim listovima nudi mnogo sadràja» (Puljo, 1977:199). Nedopustivo je neprihva-tljivim postupcima nezdravog religijskog rivalstva mijenjati i prisvajati krajobraze prirodne i socijalne okoline. ôvjek treba i{~itavati, opisivati, obja{njavati i razumije-vati Nebo, Zemlju, Zrak, Vodu, u njihovoj umreènoj i me|usobno uvjetovanoj holisti~koj datosti. [ume su za Kozarca bile ðzelene katedrale’, a «hod po njima», biljeì Stipo Damjanovi} u predgovoru knjizi Sla-vonijo zemljo plemenita, «bio je sve~anost» (Kozarac Josip; Kozarac Ivan, 1992:8).

ôvjek je zakazao u materijalnoj ekologiji, socijalnoj ekologiji i ekologiji li~nosti. On one~i{}ava ne samo prirodnu, nego i socijal-nu okolinu. U tom smislu, veoma su pou~ne misli iz Pisma indijanskog poglavice Seattlea predsjedniku Sjedinjenih Ameri~kih Dràva iz 1854. godine, u kojem on kaè: «Dio smo zemlje, i ona je dio nas. (...) Morat }ete u~iti svoju djecu isto {to i mi u~imo svoju – da nam je zemlja mati. (...). Zemlja ne pripada ~ovjeku. ôvjek pripada zemlji. (...). Nije ~ovjek tvorac tkanice ivota, ve} samo vlak-

Leksikon Islama dr. Smailagi}a

PRIKAZ

63BEHAR 76-77

�

no u njoj. (...) na{ je Bog isti bog. Mo`da mislite da i njega moète posjedovati, kao {to se spremate da uzmete cijelu na{u zemlju. Ali, ne}ete! On je bog ljudi i njegova je milost jednaka za (...), (sve, op. a.)» («Mo`da smo ipak bra}a», 1976:39-40).

Zanimljivo je da se mnogi vjernici rado i pristrano bore za svoju vjeru, a nerado je prakticiraju prema njezinim temeljnim na~elima. Dio vrhovnih institucija i sve}enstva, te velika ve}ina vjernika svih religija skloni su, na razli~ite na~ine, nekriti~kom vrjedno-vanju vlastite vjere. Katoli~ka je crkva, prema pisanim medijima, to iskazala i u obliku dek-laracije.4 Pravovjernost i punina, kao uz vi {ena duhovnost na djelu, bilo koje vjere, ne dokazuju se vrijednosnim iskazima i strastvenom nar-cisoidnom opsjednutosti vlastitom veli~inom. One, nevidljivom unutra{ njom snagom, osvajaju srce, du{u i (raz)um ~ovjeka.

Imperativ suvremenog na~ina ìvota ~ovjeka je holisti~ka ekolo{ka orijentacija i recepcija – ekologizacija materijalne i kul-turno-duhovne proizvodnje ìvota. Zato go-vorimo i o ekologizaciji nediferenciranih i diferenciranih oblika dru{tvene svijesti i ostalih kulturno-duhovnih pojava koje se s njima me|usobno uvjetuju i proìmaju. Go-vorimo o ekologizaciji religije, filozofije, umjetnosti, znanosti, politike, prava, morala; jezika, navika, obi~aja, odgoja i obrazovanja, sporta, zabave i rekreacije, kao i ostalih sadràja slobodnog vremena. Holisti~ka ekolo{ka orijentacija i recepcija podrazumije-va me|usobnu uvjetovanost i nedjeljivost prirode, dru{tva i ~ovjeka. To su i osnovne pretpostavke za razvoj holisti~ke ekolo{ke etike i holisti~ke ekolo{ke kulture.

«Prema Kim Chi-Hau», navodi Ki-Sang Lee, «21. stolje}e bit }e stolje}e spiritualno-sti, duhovnosti. U stvaranju nove civilizacije treba se potpuno angaìrati isto~no-azijsko mi{ljenje. Kim nudi kao alternativno mi{ljenje trovrsnu misao strahopo~itanja, tj. trebalo bi imati strahopopo~itanja pred Bogom, pred ~ovjekom i pred stvarima na zemlji.

Zemlju moramo visoko cijeniti, gotovo kao tijelo na{e majke. Valja se sa strahopo~itovanjem odnositi, kako spram ivih bi}a tako i spram cjelokupne neìve stvarnosti. Moramo isto tako visoko cijeniti sami sebe, jer u sebi nosimo kozmi~ki ìvot. Moramo kozmi~ki ìvot vidjeti u drugima i cijeniti ih. Moramo i dalje dati sve od sebe da bismo s drugima ostvarili izvornu zajednicu po{tovanja. (...). Tada je mogu}e posvuda osjetiti tragove boànske snage i biti svjedokom ìvotnoga doga|aja» (Lee, 1997:168).

U Talmudu je zapisano: «Nad svim caruje priroda, osim nad strahom pred njom».

Kava me|ureligijskog dijalogaMe|ureligijski dijalog treba ulju|eno

zaìvjeti, ne samo me|u sve}enicima svih religija; nego i me|u njihovim vjernicima.5 în je elementarne pristojnosti da na zla dje la i predrasude koje ih ra|aju reagiraju i najo{trije ih osude, ne samo civilne vlasti, nego mjesni i vrhovni vjerski poglavari ~iji su ih vjernici po~inili. Jesu li, i kada, u navedenim i sli~nim prigodama javno reagirali i primjereno osu-dili takve pojave? To je najmanje {to su mo-rali u~initi. Da se to ~inilo prije, za vrijeme i poslije rata na ovim prostorima, sigurno bi bilo manje ru{itelja Dostojanstva Boga, ôvjeka i njihovih Djela – bilo bi manje sveop}e ratne i mirnodopske destrukcije.

Potrebno nam je mnogo vi{e razboritosti i mudrosti. «Svi su razboriti ljudi iste vjere», primijetio je jednom prigodom engleski dràvnik i pisac Benjamin Disraeli. Moèmo re}i, svi ulju|eni ljudi iste su vjere. Ne moèmo govoriti o dijalogu i razumijevanju ako postoji zabrinjavaju}a {utnja i indiferent-nost crkvenih poglavara i sve}enstva u mje-stima gdje njihova bra}a druge vjeroispovije-di nemaju dostojanstvene uvjete za obavljanje vjerskih obreda, ili im se o{te}uju i ru{e postoje}i vjerski objekti – crkve, dàmije, mesdìdi, groblja.6 A nemaju ih, jer su im, ~esto i uz otvoreno odobravanje ili {utnju, upravo crkvenih dostojanstvenika druge vjere, u ratu od 1991. do 1999., sru{ene bo-gomolje. Nedopustivo je i {to se, uz {utnju i odobravanje najodgovornijih za me|ureligijski dijalog, neki sru{eni vjerski objekti jo{ ne dopu{taju graditi ili obnavljati, a tamo gdje treba graditi nove, nacionalni i vjerski fana-tici prijete da }e ih sru{iti.

Za sprje~avanje gradnje rije~ke dàmije, na primjer, takvi su ekstremisti prijetili i upotrebom jedne vojne postrojbe. U Zagrebu je, prije nekoliko godina, jedan samozvani hrvatski branitelj, optere}en radikalnim stup-njem nacionalnih i vjerskih predrasuda, pred televizijskim kamerama kazao da treba sru{iti i zagreba~ku dàmiju. I opet, koliko mi je poznato, javnost nije ~ula glas osude ni s Kaptola, ni iz Banskih dvora. Neki odgovor-ni ljudi iz tih institucija, ~esto i veoma dojm-ljivo, opona{aju ikone {utnje, kao da takve i sli~ne pojave nisu za javnu osudu i zakonsko sankcioniranje. Unato~ i bahatom pozivanju jednog od klju~nih sugovornika u istoj tele-vizijskoj emisiji na identi~nost njegovih

stavova s francuskim ultranacionalistom Jean-Marie Le Penom – da muslimanima ne treba dopustiti ivjeti na Zapadu, jer se kako je rekao «brzo razmnoàvaju».

Svi simpoziji7, kao i sve pri~e o duhov-nosti, ostat }e jalove, ako se dosljedno i od-govorno ne provodi u djelo ono {to je dogo-voreno i {to je jasno sadràno u temeljnim na~elima svake religije. Svako la`no pozivanje na Boga, Pravdu i Istinu, ~in je bogohuljenja i licemjerja.

Za{to se, u mjestima gdje ìve i djeluju pripadnici vi{e vjerskih zajednica, ne bi njihovi ~elnici, prema potrebama, sastajali na kavi me|ureligijskog dijaloga – {alici konstruktivnih i ugodnih razgovora; pa na najbolji na~in pokazivali svojim vjernicima kako se sura|uje i ìvi u izvornoj zajednici me|usobnog po{tovanja? Ostaje nam da vidimo ho}e li se, i u kojim mjestima, to i dogoditi. Prije svih na Kosovu, u Beogradu, Mostaru, Trebinju, Stocu, Banja Luci, Bu-gojnu, Ljubljani, ...

Izazov bogatstva razli~itostiSvako nekriti~ko i agresivno isticanje

vlastitog religijskog i inih identiteta8 vodi u isklju~ivost i diskriminaciju. U stanovitim okol nostima postaje sredstvo sukoba, pa i oru-ànog rata. Ako je mir me|u religijama uvjet mira me|u narodima, onda razlike me|u reli-gijama kao i razlike prema ðvolterijanizmu’, nagla{eno nepovjerljivom prema svakoj religiji, nigdje i nikada, ne bi smjele postati sredstvo netolerancije, mr`nje i ratnog sukobljavanja.

Podsjetimo, ukratko i nepotpuno, na shva}anje mira svetog Augustina, koji se pitanjem mira uglavnom bavi u XIX. knjizi Bo`je dràve. «Okvir u koji Augustin smje{ta mir», smatra Sergio Cotta, «predstavlja izvje-snu analogiju s Heraklitom – to je globalni okvir kozmi~kog svijeta mundus koji obuhva}a ðnebo i zemlju’» (Cotta, 1997:10). Polaze}i od ovog glavnog na~ela Augustin analizira mir na dva razli~ita, ali komplementarna stupnja: na njegovoj vlastitoj ontolo{koj strukturi, koja se ti~e mira ~ovjeka u potpu-nosti, kao jedinstva tijela i du{e, {to je njegov unutra{nji stupanj mira po sebi, te na vanjskom stupnju mira dru{tvenih oblika. U analizi vlastite ontolo{ke strukture «Augustin razlikuje vi{e morfolo{kih stupnjeva rastu}eg fi lozofskog zna~enja (...), gdje u slo`nosti njezinih sastavnica individua po sebi i za sebe progresivno ostvaruje puno}u svojeg ivotnog mira, dakle svog osobnog bi}a» (Cotta, 1997:10).9

NERKEZ SMAILAGI]

64 BEHAR 76-77

Istovjetnosti i sli~nosti humane vrijednosne orijentacije i recepcije, kao dodirne to~ke triju religija Objave, u pojmovima Leksikona i njihovom cjelovitom u~enju trebaju biti spiri-tus movens me|ureligijskog dijaloga. Raz like me|u svim religijama svijeta kao i prema onima koji nisu pripadnici ni jedne religije, mogu i moraju biti povod da pro{irimo svoju spoznaju o Drugima i razli~itim i temeljem toga s njima humano komuniciramo.

ôvjek svoju svrhu ìvota ostvaruje, i treba ostvarivati, kroz pluralizam razli~itih ìvotnih oblika i u kontekstu razumijevanja religijskoga pluralizma. Religije svijeta jesu utjelovljenje ~ovjekove te`nje susretu s tran-scendencijom. Upravo razli~ite fi lozofske i religijske orijentacije otvaraju putove do transcendencije. «Pluralizam religijskih i eti~kih vrednota, kao i mno{tvo religija, (...) ima pozitivnu konotaciju», isti~e Josip Osli}, «i treba ga shvatiti kao ~ovjekov povijesni hod prema Bogu kao kona~noj svrsi i smislu ìvota» (Osli}, 2004:154).

Osim humanizma, najgrublji fanatizam i podivljale strasti destrukcije, u ve}oj ili manjoj mjeri, obilje`je su svih religija. Ako èlimo prevladati vjerske i ostale fanatizme, onda moramo shvatiti da je bogatstvo razli~itosti izazov, ne samo za toleranciju u smislu suìvota Jednih pored Drugih, nego prije svega, izazov za plodnu kooperativnost i kreativnost ljudi u jednakopravnoj zajednici Jednih s Drugima.

LiteraturaBe{ker, Inoslav (2000): «Vatikan: Ni jedna vjera nije

ravna kr{}anstvu, a ni jedna crkva katoli~koj», Jutarnji list, 6. rujna.

Be{ker, Inoslav (2000a): «Vrhovi Katoli~ke crkve kri-tiziraju svoj dokument o primatu katoli~ke vjere», Jutarnji list, 27. rujna.

«Bilje{ka o autoru» (1990); u, Smailagi}, Nerkez (1990): Leksikon Islama, Sarajevo, Svjetlost. Redaktor DarkoTanaskovi}.

Cotta, Sergio (1997): «Rat i mir: dvije hermeneuti~ke paradigme», Filozofska istraìvanja, sv. 1.

Grbo, Ismet (1997): Ogledalo nasilja: stradanje sakral-nih objekata u BIH 1992. - 1996. na prostoru koji kontrolira Armija BIH, Sarajevo, Centar za analitiku, dokumentaciju i komuniciranje s javno{}u.

Juki}, Jakov (1997): Lica i maske svetoga: ogledi iz dru{tvene religiologije, Zagreb, Kr{}anska sada{njost.

Kozarac, Josip; Kozarac Ivan (1992): Slavonijo zemljo plemenita, Zagreb, Mladinska knjiga.

Lee, Ki Sang (1997): «U potrazi za novom univerzalnom ðlogikom’ kulture: hermeneutika, pragmatika i ereignetika», Filozofska istraìvanja, sv.1.

Leksikon temeljnih religijskih pojmova: ìdovstvo, kr{}anstvo, islam (2005): Zagreb, Svjetska konfe-rencija religija za mir:Prometej.

Maalouf, Amin (2002): U ime identiteta: nasilje i potreba za pripadno{}u, Zagreb, Prometej.

«Mo`da smo ipak bra}a» (1976), Vjesnik u srijedu, 5. lipnja.

Osli}, Josip (2004): Vjera i um: neoskolasti~ki i suvremeni pristupi, Zagreb, Hrvatsko fi lozofsko dru{tvo.

«Pogovor redaktora» (1990); u: Smailagi}, Nerkez (1990): Leksikon Islama, Sarajevo, Svjetlost. Re-daktor DarkoTanaskovi}.

Puljo, Jasmina (1977): Biseri mudrosti, Beograd, Ja-smina Puljo.

Smailagi}, Nerkez (1990): Leksikon Islama, Sarajevo, Svjetlost. Redaktor DarkoTanaskovi}.

Bilje{ke:1 Leksikon temeljnih religijskih pojmova: ìdovstvo,

kr{}anstvo, islam; Zagreb, Svjetska konferencija religija za mir:Prometej, 2005., str. 584

2 Mnoge stvari su velike i lijepe zato {to su male. Insu-fi cijentnost duhovnog bogatstva i kreativnosti duhovno siroma{nih, ~esto se, poku{ava nadoknaditi pretjera-nim materijalnim bogatstvom i fi zi~kom veli~inom stvari koje posjeduju. U upadljivoj destrukciji oni su nenadma{ni. Upadljiva destrukcija je oblik destruk-cije kojoj je isklju~iva svrha impresionirati/{okirati ljude razmjerima i u~inkom zlodjela, kako bi se kod istomi{ljenika pove}ao ugled pojedinca ili dru{tvene skupine. Po~initelji takvih zlodjela naj~e{}e se nagra|uju i progla{avaju nacionalnim/vjerskim junacima. Krièvi golemih dimenzija, u Po~itelju i na Humu iznad Mostara, podsje}aju i na uratke socijalisti~kog realizma kao dominantnog likovnog izraza u nekim drugim vremenima. Oni u sebi nose i prijete}i ideologijski i hladnoratovski naboj. [to se vi{e prividno pribliàvaju Bogu, toliko se udaljavaju i od njega i od zbiljskog ~ovjeka. Krije li se i u tom dio odgovora za{to takvog spasitelja i njegovo znamenje jedan dio gra|ana Mostara ne moè prihvatiti?

3 Ibn Ru{d (Averroes) odlu~no se «izja{njavao o odnosima izme|u znanstvenog istraìvanja i vje-rovanja. Svoje poglede je izloìo u spisima Fasl al-magāl i Ka{f al-manāhiğ. (...) U religiji se mora razlikovati doslovni smisao i obja{njenje vjerskog u~enja. Ako u Kur’anu postoji neko mjesto, za koje se ~ini da proturje~i rezultatima fi lozofi je, mora se smatrati da to mjesto, u osnovi uzeto, ima drugi nego vidljivi smisao, te traìti pravi smisao. Dràti se doslovnog smisla, du`nost je mno{tva; traìti pravo tuma~enje, obrnuto, zada}a je u~enjaka. Mitove i slikovite prikaze mora narod prihvatiti tako kako mu ih Objava nudi; fi lozof, ipak, ima pravo izvla~iti iz njih tuma~enjem u njima skriveni, dublji i ~i{}i smisao. (...) Ina~e on (Ibn Ru{d, op. a.) zamjera na mitovima i predod`bama, koji se nastoje stvoriti o onom svijetu» (Smailagi}, 1990:259).

4 Deklaracijom «Dominus Iesus» (Isus Gospodin), dokumentom kojeg je 5. rujna 2000. godine prefekt Kongregacije za nauk vjere, kardinal Joseph Ratzing-er, predstavio u Vatikanu, prema izvije{}ima mnogih medija, Katoli~ka crkva je odbacila jednakovrijednost vjera. «Katoli~ka crkva opetuje svoje gledi{te da je kr{}anstvo jedina vjera od Boga, a Katoli~ka crkva jedina koja tu vjeru ~uva u njezinoj punini» (Be{ker, 2000:56). Takav diskurs upu}uje na jednu «istinu», jednu vjeru, jedan moral; izvan kojih nema pravoga smisla i zna~enja. Vodi li to u teror ðistine’, prakti~ni dogmatizam, katoli~ki fundamentalizam, autizam, ksenofobiju? Takva vrsta vjerske samodopadljivosti «prave punine» i odabranosti, nekim pojedincima, dru{tvenim skupinama i institucijama «prave pro-venijencije» moè zna~iti da su Drugi nevjernici, pa ih je zbog toga potrebno anatemizirati i istrijebiti.

Stoga, svaka takva vrsta pravovjernosti, vjerskog ekskluzivizma i puritanizma, od bilo koga dolazila, ne stvara nu`ne pretpostavke za dijalo{ko ozra~je u kozmosu vjerske i svake druge komunikacije. Mnogi se, pa i crkveni uglednici, s takvim i sli~nim vrstama vrijednosnog prosu|ivanja i izolacije ne slaù. Kar-dinal Edward Idriss Cassidy, predsjednik Papinskog vije}a za jedinstvo kr{}ana, prepoznaje u Deklara-ciji tragove katoli~kog fundamentalizma (Be{ker, 2000a:6), a pastor rije~ke Babtisti~ke crkve, Giorgio Grlj, ksenofobiju i autisti~ni duh (Grce, 2000:14). Istinski «kr{}anin nije ~ovjek protiv drugoga, nego za drugoga – kao {to je to bio Isus Krist», lucidno podsje}a Jakov Juki} i dodaje: «(...) nema neprijatelja nego bra}e; nema protivnika nego bli`njih» (Juki}, 1997:10). O ~isto}i, ljepoti, punini i jedinstvenosti, u superlativima na sebi svojstven na~in, govore i islam i pravoslavlje. Svako nekriti~ko isticanje vlas-tite vjere, dolazilo iz vjerskih institucija ili iz mase vjernika, posljedica je iskrivljenih vrijednosnih, a ne ~injeni~nih sudova.

5 «Ibn Ru{d», pi{e Smailagi} u Leksikonu Islama, «je razlagao, kako se religija mora pou~avati prema duhovnom stanju slu{atelja (vjernika, op. a.). On raz-likuje, u pogledu duhovnih darovitosti, tri vrste ljudi: prva i najbrojnija obuhva}a one koji vjeruju na temelju izlaganja boànske rije~i i gotovo su prijemljivi samo za govorni~ke efekte. U drugu vrstu spadaju oni ~ije se vjerovanje oslanja na dokazne razloge, ali samo na takve, koji proizlaze iz na~ela koja su prihva}ena i koja nisu podvrgnuta kritici. Tre}a, malobrojna vrsta, sastoji se od takvih koji vjeruju samo po dokazima, koji se temelje na povezanosti pretpostavki koje su utvr|ene» (Smailagi}, 1990:259).

6 Evo samo nekih primjera sprje~avanja obnove, ru{enja ili o{te}enja navedenih vjerskih objekata na prostoru biv{e Jugoslavije, tijekom posljednjih pet do {est go-dina: pravoslavni vjerski objekti na Kosovu, u Bugojnu, [ibeniku; islamski vjerski objekti u Banja Luci, Trebin-ju, Beogradu, Ni{u, Osijeku, Dubrovniku; katoli~ki vjerski objekti u Vojvodini i drugim mjestima.

7 U Zagrebu je 10. i 11. oùjka 2006. godine, u orga-nizaciji Svjetske konferencije religija za mir/Ogranak u Hrvatskoj, Me{ihata islamske zajednice u Hrvatskoj, Kulturnog centra pri veleposlanstvu IR Iran, te Filo-zofskog fakulteta Dru`be Isusove u Zagrebu, odràn me|unarodni simpozij «Suvremenost dijaloga». Svoje radove izloìlo je ~etrnaest autora iz pet zemalja.

8 Amin Maalouf, autor knjige U ime identiteta: nasilje i potreba za pripadno{}u, kaè: «Potje~em iz obitelji s arapskog juga (Libanona, op. a.), usa|ene stolje}ima u libanonskim planinama, koja se rasprostranila stalnim seljenjima po raznim dijelovima zemaljske kugle, od Egipta do Brazila i od Kube do Australije. Di~ila se time da je uvijek bila istovremeno arapska i kr{}anska, vjerojatno od 2. ili 3. stolje}a, {to zna~i daleko prije pojave islama, i ~ak prije nego {to se Zapad obratio na kr{}anstvo. înjenica da sam kr{}anin i da mi je materinski jezik arapski, koji je sveti jezik islama, jedan je od temeljnih paradoksa koji su skovali moj identitet» (Maalouf, 2002:21). Takvih i sli~nih primjera sloènih identiteta ima mnogo.

9 «Postoji pet stupnjeva ontolo{kog mira: a) sukladnost razli~itih fi ziolo{kih sastavnica tijela (pax corporis); b) odmor odre|en apetitima i nagonima (pax animae inra-tionalis); c) sukladnost izme|u misli i djelovanja (pax animae rationalis); d) dobro ure|eni ìvot i zdravlje ìvog bi}a (pax corporis et animae); e) ure|eni odnos ~ovjeka prema Bogu u vjeri pod vje~nim zakonom (pax hominis mortalis et Dei)» (Cotta, 1997:10).

PRIKAZ

65BEHAR 76-77

�

KNJIGE: 1. Politi~ka vizija Dantea Alighieria, V.

Masle{a, Sarajevo 1964. 2. Historija politi~kih doktrina I-II, Na-

prijed, Zagreb 1970. 3. Radni~ka demokracija i radni~ka par-

tija - Prilog problematiziranju reforme SK, Centar za aktualni politi~ki studij, Zagreb, 1970.

4. Klasi~na kultura Islama I, vlastito izdanje, Zagreb 1973.

5. Uvod u Kur’an, vlastito izdanje, Zagreb 1976.

6. Klasi~na kultura Islama, II, vlastito izdanje, Zagreb 1976.

7. Leksikon Islama, Svjetlost, Sarajevo 1990.*

* Djelo je posthumno iza{lo. Doìvjelo je skra}ivanja i cenzuriranja pa je sasvim izvjesno da se rahmetli Nerkez ne bi sloìo s takvim oblikom i formom Leksikona. Ipak, pozitivne sudove o pojavi djela dali su: Muhamed @dralovi}: Upoznavanje religije, Na{i dani, XXXVII/1990, br. 1001, str. 37-38, Rade Boòvi}: Pionirski poku{aj, Na{i dani, XXXVII/1990,br.1001,str.39-40; Daniel Bu~an: Obuhvatno i cjelovito, Start, br.565/1990; pp.66

PRIJEVODI: 1. Vittorini, Elio, Crveni karanfi l, Dèpna

knjiga, Sarajevo 1957. 2. Didro o religiji, izd. Svjetlost, Saraje-

vo 1959. 3. Voltaire, Antirelogiozni spisi, Svjetlost,

Sarajevo 1959. 4. Cuvillier, Armand, Uvod u sociologiju,

V. Masle{a, Sarajevo 1961. 5. Holbach, Paul Dietrich Freiherr,

Razgoli}eno hri{}anstvo ili ispitivanje na~ela i posljedice hri{}anske religije, izd. Rad, Beograd 1963

6. Camus, Albert, Mit o Sizifu, V. Masle{a, Sarajevo 1961. (drugo izdanje 1987.)

7. Gurvitch, Georges, Savremeni poziv sociologije, V. Masle{a, Sarajevo 1965.

8. Jodl, Friedrich, Istorija etike kao fi lo-zofske nauke, sv. I - II., V. Masle{a, Sarajevo 1963. (drugo izdanje 1975.)

Prilog bibliografi ji radova Nerkeza Smailagi}a

Mubera Masli} @dralovi}

9. Friedmann, Georges, Problemi ~ovjeka u industrijskom ma{inizmu, V. Masle{a, Sarajevo 1964.

10. Pari{ka komuna: originalni zapisnik 31. sjednice, Centar za aktualni politi~ki studij, Zagreb 1971

11. Friedmann-Naville, Sociologija rada, preveo zajedno sa Sadetom Zahirovi}, V. Masle{a, Sarajevo 1972.

12. Levinas, Emmanuel, Totalitet i beskona~no, V. Masle{a, Sarajevo 1976.

13. Corbin, Henry, Historija islamske fi -lozofije, sv. I, V. Masle{a, Sarajevo 1977. (drugo izdanje 1987.)

14. Hamidullah, Muhammed, Muhammed a. s., sv. I - II, vlastito izdanje, Zagreb, 1977.

15. Bisio, Bruno, Psiha i droga, vlastito izdanje, Zagreb 1977.

16. Hammer, Joseph von, Historija Turskog (Osmanskog) Carstva, knj. I-III, vla-stito izdanje, Zagreb 1979. U tre}em svesku u Dodatku je prijevod teksta Sorwithovog djela istoimenog naslova, str.257-568.

17. Spengler, Oswald, Propast Zapada, sv. I - II, Demetra, Zagreb 1977. (prvi svezak) i 1999 (drugi svezak).

18. Korben, Anri: [iizam i proro~ka fi lo-zofi ja (preveo s Tarikom Haveri}em), IKC Beograd 2002.

ZNANSTVENI ISTRU^NI ^LANCI:

1. Babef-revolucionarni tribun ugnjeta-vanih, Pregled 11-12/1953.

2. Odnos revolucije i prava, Pregled 3/1954.

3. Problemi advokature u Platonovim djelima, Godi{njak Pravnog fakulteta u Sarajevu br.2/1954.

4. Politi~ne ideje glosatora, Godi{njak Pravnog fakulteta u Sarajevu br. 3/1955.

5. O kritici marksizma u zapadno-evrop-skoj literaturi, Pregled 3/1955.

6. «V.S.Pokrovski: ðIstorija ruske politi~ke misli’», Pregled, br.1-2,1956.

7. «Verner Gold{mit: ðFilozofi ja, Istorija i pravo’» Pregled, 5-6, 1956.

8. «Dr. Mihailo \uri}: Pravno-fi lozofsko i politi~ko naslijeè anti~kog svijeta, Pregled, br.6.1956,

9. Dru{tveno-politi~ke ideje velikih sre-dnjovjekovnih jeresi, Godi{njak Prav-nog fakulteta u Sarajevu br.4/1956.

10. Holbahova misao, uvod u vlastiti pre-vod Razgoli}enog hri{}anstva.

11. Religija i politika, izd. Omladinska rije~ 1957.

12. Dru{tveni zna~aj pravni~kog poziva, Pregled 1/1957.

13. Egzistencijalisti~ka prospektiva i me-tafizika (Prilog kritici subjektivnog idealiz6ma u pravu), Pregled 4/1957.

14. Marks o birokratiji, Pregled 5-6, 1957.

15. «Anri Levi Bril: ðSociolo{ki aspekti prava’», Pregled, 5-6,1957.

16. «Anri Mavi: ðPolitika i ljudska sudbi-na’», Predled, 5-6.1957,

17. Dante vivente(Aktualna invokacija Dantea), Pregled 7-8/1957.

18. Egzistencijalizam u pravu (Kritika fenomenolo{kog shvatanja prava)» Pregled 10/1957.

19. Lenjin o revoluciji, Pregled 11-12/1957.

20. Sociologija i akcija, Oslobo|enje 22. 06. 1958.

21. Intima i kultura, Oslobo|enje, 12.04; 19.04; 26.04, 1959.

22. Industrija i kultura, Izraz 6/1959. 23. Didro i religija, uvod za vlastiti prije-

vod 24. Moralna teìna ateizma, Odjek

4/1959. 25. Kultura i tehnika, Oslobo|enje

25.01.1959. 26. Drama savremene kulture, Putevi

2/1960.

BIBLIOGRAFIJA

66 BEHAR 76-77


27. Kultura i komuna, Pregled 3/1963. 28. «Ljubomir Tadi}: ðFilozofske osnove

pravne teorije Hansa Kelsena’», 3/1963.

29. Problemi nastavnog plana Fakulteta politi~kih nauka, Politi~ka misao 1/1964.

30. Epohalna valencija politike i razvitka politi~ke nauke, Politi~ka misao 3/1965.

31. Marksov konspekt ðDràvnosti i anarhi je Bakunj ina’ , Pregled 3/1965.

32. Marks i Bakunjin o Pari{koj komuni, Pregled, 9/1965, II dio 1-2/1966. i 3/1966.

33. SKJ-moralno politi~ka snaga soc. si-stema, Politi~ka misao 1/1967.

34. Ljudski svijet demokracije, Politi~ka misao 4/1967.

35. Socijalizam kao radni~ka demokracija, Pregled 3/1968 i 5-6/1968.

36. Thoma Morus, Pregled 7-8/1969. 37. Revolucija i komunizam, Pregled 11-

12/1969. 38. Aspekti ideologije nove ljevice, Zbor-

nik Dru{tvo-revolucija-omladina, str. 74-90, Centar za kulturnu djelatnost omladine, Zagreb 1969.

39. Samoupravlja~ka demokracija i politi~ka kultura, Politi~ka misao 1/1970.

40. Socijalisti~ka misao i emancipacija ène, @ena 2/1970.

41. Op}e zna~ajke suvremenosti Lenjino-va djela, Pregled 7-8/1970.

42. Partija u slu`bi klase, Na{e teme 3/1970.

43. Globalna strategija savremenog soci-jalizma i problem nacionalne emanci-pacije, Zbornik: Socijalizam i nacio-nalno pitanje, str. 47. 1970., Centar za kulturnu djelatnost omladine, Zagreb 1970.

NEPOTPISANI UVODNICIU HRVATSKOM TJEDNIKU:

1. Dru{tvena potreba i duhovni identitet – Teze o problemima kulture i kulturnog razvoja, br. 9/11. lipnja 1971.

2. I. Hrvatski je suverenitet nedjeljiv, god.I, br.21/10.rujna 1971, str.1. i 3.

3. II. Suverenitet naroda i narodna vlast, br. 22/17.rujna 1971, str. 3,

4. III. Ustavna defi nicija Hrvatske, br.23/ 24.rujna str.1. i 3;

5. V. Nacionalni sabor socijalisti~kih snaga, br. 24/ 1. listopada 1971, str. 3

6. V. Odgovornost javnih funkcionara, br. 25/8.listopada 1971, str.3;

7. VI. Komunalni princip i nacionalna dràvnost, br. 26/15.listopada 1971, str. 3

8. VII. i VIII. Samoupravni razvoj i poloàj radnog ~ovjeka, br. 27/ 22.li-stopada 1971, str. 3. i br. 28/29.listo-pada 1971, st 3,

9. IX. Ustav nade ili ustav strepnje?, br. 30/12. studenoga 1971, str. 3. i

10. X. Protiv unitaristi~ke koncepcije s podnaslovom Ustav nade ili ustav strep-nje, br. 33/3. prosinca, 1971. str. 3.

O NERKEZU SMAILAGI]UI NJEGOVU DJELU:

Odjek, LIII/2000 br.3-4, Specijalni dodatak Nerkez Smailagi} (1927-1985), str. I-XL:

Muhamed Filipovi}: Nerkez Smailagi} – je-dan kratak ìvot i veliko djelo, str. II-VI;

Muhamed Filipovi}: Pojam disidenstva u javnom, duhovnom i politi~kom ìvotu u Bosni i Hercegovini i sudbina disi-denta – slu~aj Nerkeza Smailagi}a, str. VII-XII,

Mustafa Imamovi}: Historija Osmanskog Carstva J.von Hammera-Purgstalla u izdanju Nerkeza Smailagi}a, str. XIII-XV,

Salih Fo~o: Nerkezovo poimanje politike, str. XVI-XIX.

Enes Kari}: Islamsko mi{ljenje Nerkeza Smailagi}a, str. XX-XXIV.

Re{id Hafizovi}: Smailagi}evo misti~no tuma~enje Kur’ana, str. XXV – XXVII.

Dèmaludin Lati}: ðUvod i Kur’an Nerke-za Smailgi}a, XXVIII-XXX.

Enver Redì}: Marksisti~ke studije Nerke-za Smailagi} u âsopisu Pregled, str. XXXI-XXXIV.

Vladimir Premec: Danteovcu Nerkezu Smailagi}u, str. XXXV-XXXVII.

Hilmo Neimarlija: Prevodilac enciklope-dijskih znanja i pjesni~ke osjetljivosti, Str. XXXVIII- XXXIX.

KDBH PreporodIlica 35,10000 ZagrebProf. Mubera M. @dralovi}, ~lan Preporoda

Nacionalno vije}e Bo{njaka, Zagreb

Okrugli stol: Nerkez Smailagi}

- ìvot i djelo14.12.2005. godine je u povodu obiljeàvanja dva-

deset godina od smrti bo{nja~kog intelektualca i znan-stvenika Nerkeza Smailagi}a odràn me|unarodni skup u formi okruglog stola. Cilj skupa je bio podsje}anje na izvanrednu znanstvenu i publicisti~ku ostav{tinu jednoga od najve}ih zagreba~kih Bo{njaka i njegovu ulogu u bliòj hrvatskoj povijesti, i, prije svega, afi rmacija ovoga veli-kana, kako u {irim bo{nja~kim krugovima tako i u ve}inskoj hrvatskoj javnosti.

Na sudjelovanje je bio pozvan veliki broj znan-stvenika i javnih li~nosti Hrvatske i Bosne i Hercego-vine, od kojih je zna~ajan dio i sudjelovao sa svojim izlaganjima.

Izlaganja su vrednovala sva temeljna podru~ja kojima se rahmetli Nerkez bavio - politologiju, islami-stiku, povijest dru{tvene misli i prevodila{tvo - o ~emu su govorili eminentni znanstvenici, publicisti i njegovih suvremenici: Zvonimir Berkovi}, Du{an Bilandì}, Damir Grubi{a, Jozo Ivi~evi}, Salih Jalimam, Tomislav Ladan, Hilmo Neimarlija, Fahrudin Novali}, Zija Sulejmanpa{i}, Josip [entija, a izlaganja su jo{ priloìli Muhamed Filipovi}, Adnan Silajdì} i Enes Kari}. Pozdravnu su rije~ u ime organizatora uputili Senad Nani}, predsjednik Preporoda i Tarik Kulenovi}, pred-sjednik Nacionalnog vije}a Bo{njaka Zagreba.

Skup je u cijelosti postigao postavljeni cilj, a {to je jo{ va`nije, javno je iz usta svjedoka pruìo odgovore o nekim «nepoznanicama» Nerkezove uloge u «hrvatskom prolje}u», {to bi trebalo posluìti kao prvi korak u nje-govoj rehabilitaciji u R. Hrvatskoj i hrvatskome dru{tvu, jer je to minimum duga za sve patnje i poniènja koja je doìvio na putu zagovora prava, slobode i samostal-nosti malih naroda, konkretno hrvatskoga. (Ovo je pita-nje koje bi trebale pokrenuti sve bo{nja~ke udruge, mo`da ba{ predvo|ene Vije}em, kao politi~kim tijelom.)

S druge strane, s obzirom na nepravedan odnos prema Nerkezu i posvema{nju {utnju naspram njegova znanstve-noga rada, ideja skupa je bila da se «prodrmaju» i hrvatski i bosanski krugovi u redefi niranju vlastitih stavova prema njemu, za {to je prilika 2007. godine, u povodu 80 godina ro|enja; a prof. Damir Grubi{a ju je artikulirao kroz pri-jedlog da se u zajedni{tvu fakulteta zagreba~ke i sarajevske politologije, a mo`da i nekih drugih institucija, kao prvi korak u tome, trotomno izdaju sva Nerkezova djela, gdje tako|er vidim mogu}u ulogu i Vije}a i Preporoda u koor-dinaciji i pokretanju projekta.

Ideju skupa je osmislila i organizirala Mubera Masli} - @dralovi} uz suradnju i pomo} Sene Kulenovi}...

* * *

Izlaganja autora koji nisu predali tekstove u pisanom obliku su transkripti «skinuti» s magnetofonskih traka. Budu}i da su pri promjeni trake nastali kra}i prekidi, a na mjestima je bila i slaba ~ujnost, ispri~avamo se autorima za mogu}e propuste u reprodukciji njihovih tekstova.

M.M.@.

67BEHAR 76-77

Sakib Topi}15.01.1945 – 27.08.2006.

In memoriam

Na{ prijatelj, ljetos preminuli, SAKIB TOPI], rahmet mu du{i, pokazao je u godinama poznanstva i suradnje {to zna~i razumijevanje, plemenitost, samoodricanje i strpljivost. Svje-stan ~ína koje mi ~inimo uvijek je bez izuzetka bio pun razu-mijevanja i spreman na pomo} kako bi na{i projekti zasjali sjajem koji plijeni i ~ini ih grandioznima, a na ~ast bo{nja~ke manjine, ali i hrvatske ve}ine.

Ne moè se zaboraviti da smo kao Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske vrijeme fi nancijskih kriza i kriznih stanja u dru{tvu i politici znatno lak{e prebrodili zahvaljuju}i eju-bovskom strpljenju rahmetli Sakiba, koji je cijene}i na{ trud i razumijevaju}i na{e stanje, pomagao u prevladavanju neda}a. Kao da je bio svjestan da }e skupljaju}i sevape dobro~instva ve} u berzehu osjetiti slast i lagodu dènetskih ljepota.

Zajedno sa svojom obitelji znao je osjetiti i ocijeniti ozbi-ljnost trenutka, ozbiljnost stanja dràve i na{ega Dru{tva, ali i stanje pojedinca; pa su zajedno uvijek znali na}i i put kako olak{ati realizaciju na{ih, ponekad vrlo zahtjevnih programa, po~ev od najkonkretnije pomo}i, one materijalne, do korisnih

savjeta i stru~nih uputa zahvaljuju}i kojima su se ti isti programi realizirali u obliku i formi, po uspje{nosti ponekad neo~ekivanoj i za same nositelje.

Njemu, kao suradniku iz sjene, izraàvamo najiskreniju i trajnu zahvalnost, a njegovoj obitelji dostojno {tovanje za djela koja spadaju u kategoriju pohvalnih djela donatorstva i zaklade, tj. vakufa.

Kroz ime njegove i na{e tiskare mtg-topgraf on trajno ostaje prisutan u Preporodovim izdanjima.

Rahmetullahi calayhi rahmatan wāsicatan.

Osje}am obavezu re}i nekoliko re ~e-nica na odlasku s mjesta glavnoga ured-nika glasila koje se, bez la`ne skromnosti a prema komplimentima koje smo dobi-vali, ~ita od korica do korica, i danas i su tra. Nazvan najnezavisnijim ~asopisom s kvalitetnim kulturolo{kim i povijesnim tekstovima u nekim je segmentima postao prepoznatljiv ne samo u Hrvatskoj i Bosni ve} i znatno {ire. Stoga ne mogu biti drugo nego zadovoljan i neizmjerno za-hvalan svima koji su svojim trudom i prilozima pomogli ostvariti zavidnu razinu kojoj smo teìli. Mogli smo biti i bolji da se nismo borili s problemima na ~ije rje{enje nismo imali utjecaja. Nismo ni-kome podilazili, ali smo i shvatili da je juri{ na vjetrenja~e besmislen.

Zato se najiskrenija ispri~avam svim suradnicima prema kojima je ostala bilo kakva vrsta obaveze ili duga, i jo{ im jednom zahvaljujem na kvalitetnoj surad-

nji i tekstovima koji su Behar oblikovali u ono {to je bio.

Drago mi je da zavr{avam uredni~ku ulogu ovim brojem posve}enim Nerkezu Smailagi}u. Iako je Nerkez umro 1985, o~igledno da i dalje traje. Trajat }e i Behar, sli~an ili ne{to druga~iji, ovisno o tome koliko èlimo da odi{e mirisima ljubavi, znanosti, kulture, umjetnosti i uvaà vanja.

Posebno, zajedno sa svojim zamjenikom gospodinom Zijom Sulejmanpa{i}em, zahvaljujem i svim dragim ~itateljima. Budite objektivni i traìte istinu i ljepotu u Beharu, sada{njemu i budu}ima.

S po{tovanjem i najiskrenijim pozdravima

Muhamed @dralovi}

Pogovor dosada{njeg glavnog urednika

Tematski dvobroju povodu 20-godi{njice smrtiprof. dr. Nerkeza Smailagi}a s referatima koji su podnijeti na Me|unarodnom znanstvenom skupu o tom istaknutom intelektualcu, a u organizaciji Kulturnog dru{tva Bo{njaka “Preporod” i Vije}a Bo{nja~ke nacionalne manjine grada Zagreba

behar - kdbh preporodnade do poraza i od poraza do nade. hrvatski je narod u nob-u energi~no odrekao...

Documents