http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

Barokna glazba za audiofile II dio Srednja barokna glazba Albinoni, Corelli, Buxtehude, Purcell, Scarlatti

Barokna glazba je razdoblje klasične glazbe koje traje od kasne renesanse od početkom 17. do sredine 18. stoljeća, otprilike od 1600. do 1750. Barokni stil glazbe nastavlja se na renesansu, a nestaje pojavom rokokoa i klasicizma u drugoj polovici 18. stoljeća. Barokni stil se često ispreplitao s gore navedenim i stoga su njegove vremenske granice samo približne. U prvom dijelu smo barokni stil glazbe podijelili na:

Rani barok (približno 1600. – 1650.), pod talijanskom dominacijom

Srednji barok (približno 1650. – 1710.), dominiraju francuski utjecaji

Kasni barok (približno 1710. – 1750.), tendencija razvoja regionalnih stilova sa prijelazom u klasicizam. Pored toga predstavili smo predstavnike ranog baroka te najpoznatija i recentna izdanja, s naglaskom na kakvoći zvuka. U ovom dijelu ćemo učiniti isto za srednju baroknu glazbu.

Istaknuti predstavnici srednje barokne glazbe su:

Tomaso Albinoni 1671. –1751. Jean-Baptiste Lully 1632. – 1687.

Arcangelo Corelli 1653. – 1713.

Dieterich Buxtehude 1637. – 1707. Henry Purcell 1659. – 1695.

Alessandro Scarlatti 1660. –1725. Domenico Scarlatti (sin Alessandra) 1685. - 1757.

Srednja barokna glazba Doba apsolutizma najbolje personificira francuski kralj Louis XIV koji je bio model vladanja za ostatak Europe. Kao zaštitnik umjetnosti, stvorio je potrebu za skladanjem i organiziranjem izvedbi glazbe u javnosti. U Francuskoj je najznačajniji dvorski skladatelj Jean-Baptiste Lully. On je od monarhije otkupio prava kako bi postao jedini skladatelj opera za potrebe francuskog kralja što mu je davalo pravo sprječavanja izvođenja svih ostalih opera. Ponekad je i kralj nastupao kao plesač u operi. Za razliku od Lullyja, Arcangelo Corelli je bio violinist koje je razradio tehnike sviranja violine i glazbenu pedagogiju te je bio prvi skladatelj koji je svoju glazbu javno publicirao i izvodio širom Europe. Najznačajniji učenik mu je bio Antonio Vivaldi, koji je naknadno skladao veliki broj djela temeljenih na principima Corellijevih trio sonata i koncerata. Izgradnja glazbenih instrumenata porodica violina odvaja se početkom baroka od porodice viola i postupno će u skladbama i graditeljstvu doživjeti velik procvat. Tu će nastati temelj orkestra. Talijanski barokni graditelji gudačkih glazbala Amati, Stradivari i Guarneri grade poznate instrumente. U Italiji se razvija solistička literatura (sonate, koncerti) za violinu. Najpoznatiji su skladatelji B. Marini, A. Corelli, T. Albinoni, P. A. Locatelli, te A. Vivaldi (228 koncerata) i G. Tartini. Venecijanski skladatelj Francesco Cavalli, najpoznatiji je po svojim operama. Značajni su skladatelji glazbe za violinu J. S. Bach (sonate, partite) i J.M. Leclair (sonate). Tomaso Giovanni Albinoni

Poznati talijanski barokni skladatelj opera ali najviše se cijeni zbog svoje instrumentalne glazbe. O životu mu se zna vrlo malo. Rođen je u Veneciji u porodici bogatog trgovca te je studirao violinu i pjevanje. Prva opera, Zenobia, kraljica Palmire, izvedena je 1694. Pretpostavlja se kako ga je 1700. godine kao violinista zaposlio Karlo IV Gonzaga, vojvoda Mantove, jer mu je posvetio svoj drugi Opus 1701. Svoj treći Opus sa popularnim suitama posvetio je Cosimu III de' Mediciju, velikom vojvodi Toskane. Albinoni je skladao vrlo popularne opere u Veneciji, Genovi, Bologni, Mantovi, Udinama, Piacenzi i Napulju te je stekao veliku slavu.

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

Cijelo vrijeme skladao je instrumentalna djela. Najviše trio sonate i violinske koncerte, a nakon toga solo sonate i koncerte za obou. 1722. Maksimilijan II Emanuel, izborni knez Bavarske, kome je Albinoni posvetio 12 koncerata, pozvao ga je u München. 1740. kolekcija Albinonijevih violinskih sonata objavljena je u Francuskoj kao posthumno izdanje pa se opravdano pretpostavilo kako je mrtav. Međutim, izgleda da je zbog nekog razloga u to vrijeme živio u Veneciji daleko od ljudi. Zapisi župe San Barnaba dokazuju da je Tomaso Albinioni umro u Veneciji 1751. Većina njegovih opera je izgubljena ali sačuvano je 9 kolekcija instrumentalnih djela sa 99 sonata, 59 koncerata i 9 simfonija. Kolekcije objavljene u Italiji, Amsterdamu i Londonu posvećene su impresivnom spisku plemstva koje ih je i sponzoriralo. Albinoni je tvrdio je da je komponirao 81 operu, a zapisano je izvođenje više od 50 opera po Europskim prijestolnicama. Najpoznatiji je po svojoj instrumentalnoj glazbi, naročito koncertima za obou, od kojih bi izdvojio, Concerto а 5 u C, Op.7, br.2 za 2 oboe, gudače i kontinuo u izvedbi I Musici. On je prvi poznati Talijan koji je komponirao za obou kao solo instrument u koncertima i koji je objavio takve kompozicije, a često je koristio obou u svojim komornim djelima. Glazba je privukla pažnju J. S. Bacha, koji je komponirao 2 fuge na Albinonijeve teme. To su Fuga u A-Duru na temu Tomasa Albinonija - BWV 950 i Fuga u b-molu na temu Tomasa Albinonija - BWV 951. Pored toga Bach je koristio njegove basove za harmonijske vježbe svojih učenika.

Oboe Concertos Stuttgart Chamber Orchestra

Nicol Matt

Homage to a Spanish Grandee Concertos from Op. 10

Collegium Musicum Simon Standage

The Collected Concertos for Oboes and Strings

Collegium Musicum 90 Simon Standage

12 Concertos Op. 10 I Solisti Veneti

Claudio Scimone

Jean-Baptiste Lully

Pravim imenom Giovanni Battista Lulli, rođen je 1632. u Firenci, prijestolnici tadašnjega Velikoga Vojvodstva Toskane, a preminuo u Parizu, 1687. Francuski skladatelj talijanskoga podrijetla, tvorac klasične francuske opere. Sam je naučio svirati violinu i gitaru, a bio je izvrstan glumac i plesač. Godine 1646. otišao je u Pariz, gdje je primljen u službu Anne Marie Louis d’Orléans, rođakinje kralja Luisa XIV. Djelovao je na dvoru francuskog kralja Luisa XIV. kao violinist dvorskog orkestra, plesač, pjevač, glumac i scenograf. Svojim je glazbenim i glumačkim talentom stekao naklonost Luisa XIV., pa je 1651. imenovan službenim kraljevskim skladateljem. U raskošnoj je versajskoj palači skladao većinu svojih djela. Najvažnija ličnost francuske glazbe i značajan europski baroknih skladatelja skladao je balete te je uz Molierea stvorio novu dramsko-glazbenu vrstu - spektakularne komedije s pjevanjem i plesom. Surađujući s Moliereom skladao je glazbu za mnoge baletne komedije te scenska djela.

Spajanjem talijanske i francuske operne i baletne tradicije, utemeljio je francusku operu, posebice tragédie lyrique. Njegove su opere obilovale mitološkom tematikom i prizorima. Svoje je lirske glazbene tragedije uvijek započinjao instrumentalnom predigrom - francuskom uvertirom, a sadržaj je najčešće veličao kraljeve pobjede i sposobnosti. 1672. postao je ravnateljem kraljevske opere. U Lullyjevim je baletima katkada plesao i sam kralj.

12 Concerti a cinque, Op. 5.

Collegium Musicum 90.

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

Lully - L'Orchestre du Roi Soleil - Jordi Savall

Arcangelo Corelli (1653. – 1713.), talijanski violinist i skladatelj. Vrlo mlad stekao je međunarodnu reputaciju pa je s 19 godina nastupao u Parizu i Bavarskoj. Virtuoznu tehniku sviranja prenosi učenicima, od kojih je najpoznatiji Pietro Locatelli. Pokopan je u Pantheonu u Rimu. Napisao je šest zbirki koncerata, sonata i djela za violinu. Najznačajnija djela su mu XII sonata za violinu, violu i čembalo, Trio sonata u d-molu i 12 koncerta grossa.

Sonatas op. 5. Nos 7-11 & No. 12 La Follia

Gustav Leonhardt

Violin Sonatas op. 5 Wallfisch

Tunnicliffe, Nicholson

Concerti Grossi Tafelmusik J. Lamon

Concerti Grossi The English Concert

Trevor Pinnock

Dieterich Buxtehude Helsingborg, 1637. - Lübeck, 9. svibnja 1707. Njemačko-danski orguljaš i skladatelj baroknog perioda. Njegovi orguljaški radovi se često izvode jer su glavni dio standardnog repertoara za orgulje. Skladao je vokalne i instrumentalne skladbe koje su utjecale na Johanna Sebastiana Bacha. Danas se drži najvažnijim njemačkim skladateljem srednjeg baroka. Bio je orguljaš, prvo u Helsingborgu od 1657. do 1658., zatim u Helsingoru od 1660. do 1668., te na kraju u Marienkirche u Lübecku od 1668. Budući da je u to vrijeme Lübeck bio slobodni carski gradu imao je autonomiju u glazbenoj karijeri. 1673. godine organizirao je večernje glazbene koncerte Abendmusik, koje su privlačile glazbenike. Tako su 1703. godine Handel i Mattheson upoznali Buxtehudea. 1705. godine, došao je mladi J. S. Bach i ostao tri mjeseca kako bi slušao znamenitog orguljaša kako svira na Abendmusik.

Iako je sačuvano preko 100 Buxtehudeovih vokalnih skladbi, vrlo malo ih se spominje. Do ranog 20. stoljeća, Buxtehudea se smatralo prvenstveno skladateljem za klavijature. Posljednjih godina pasijske kantate zbirno nazvane Membra Jesu nostri postali su Buxtehudeini najčešće izvođeni i snimani vokalni radovi. Međutim, vrlo malo je poznato o njihovom podrijetlu i svrsi. Sve to nas ne sprječava da poslušamo vrhunsku izvedbu Fretwork i Purcell Quarteta (Charles Daniels, Emma Kirkby, Michael Chance, Peter Harvey i Elin Manahan Thomas) izdanje Chandos. Ostale poznate izvedbe uključuju:

Choir of Magdalen College, Oxford, Opus Arte – 2014

Claudio Cavina, La Venexiana – 2009 John Eliot Gardiner, English Baroque Soloists, Monteverdi Choir – Archiv

Ton Koopman, Amsterdam Baroque Orchestra & Choir – Erato René Jacobs, Concerto Vocale – 2003 – Harmonia Mundi

The Sixteen, Harry Christophers, CORO 16082

The Sixteen, Harry Christophers – 2001 – CKD Masaaki Suzuki, Bach Collegium Japan – 1997 – BIS

Jos van Veldhoven, The Netherlands Bach Society – 2006 – Channel Classics Conrad Junghänel, Cantus Cölln – 2005 – Harmonia Mundi Diego Fasolis - Sonatori della Gioiosa Marca + Accademia Strumentale Italiana; 1997 NAXOS

Erik Van Nevel, Currende – 1998 – Eufoda 1294

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

Henry Purcell

Rođen je u Londonu, 10. rujna 1659. gdje je i preminuo 21. studenog 1695. Bio je najpoznatiji engleski skladatelj i orguljaš baroknog doba ali i engleski skladatelj uopće. Stvorio je specifični engleski stil. Slavljen kao Orpheus Britanicus, daje osobni doprinos cjelokupnoj engleskoj glazbi. Najveći dio života je proveo u Chapel Royalu kao skladatelj i dirigent dvorskog orkestra. Kasnije postaje orguljaš i pjevač Westminsterske Opatije. Purcellovo instrumentalno stvaralaštvo je posvećeno gudačima. Osobitost njegova stvaralaštva očituje se u suprotnostima dramatičnog lirskog izraza. Ponekad je svečan, a ponekad prpošan, duhovit i zajedljiv ali sve je formalno organizirano u vrlo strogom obliku. Na samom kraju stvaralaštva skladao je najveće djelo engleske glazbe - Te Deum. Ovdje izabrane snimke nisu najveća Purcellova djela nego subjektivni izbor autora zbog vrhunske glazbene izvedbe i tehnike snimanja.

Jordi Savall Hesperion XX Fantasias For The Viols

The Complete Fantasias Fretwork

Ten Sonatas In Four Parts Retrospect Trio

Theatre Music The Academy Of Ancient Music

Christoper Hogwood

Alessandro Scarlatti

(1660 –1725) Talijanski barokni skladatelj, poznat po opernom stvaralaštvu i komornim kantatama. Drži se utemeljiteljem napoletanske škole opere. Sinovi Pietro Filippo Scarlatti i mnogo poznatiji Domenico Scarlatti također su bili skladatelji. Scarlatti se rodio u Palermu, tada dijelom kraljevine Sicilije. Bio je učenik Giacomo Carissimija u Rimu, ali je vjerojatno imao poveznice sa sjeverom Italije jer su mu rani radovi pod utjecajem Stradellae i Legrenzija. Rimskom izvedbom opere Gli Equivoci nell sembiante (1679.) dobiva potporu švedske kraljice Christine koja živi u Rimu. Postaje kraljičin Maestro di Cappella. 1684. postaje Maestro di Cappella napuljskog vicekralja. Tu nastaje najveći opus ekspresivnih opera i ostalih djela. 1702. Scarlatti napušta Napulj, a vraća se tek kad je španjolsku vlast preuzela Austrija. U međuvremenu u Firenci sklada opere dok mu je zaštitnik Ferdinando de' Medici. Nakon posjeta Veneciji, Urbinu i Napulju, u kojem više nije bio popularan, seli u Rim gdje u Teatro Capranica sklada najkvalitetnije opere. Scarlattijeve glazbene forme

tvore poveznicu ranih baroknih talijanskih vokalnih stilova koji su se njegovali u Firenci, Veneciji i Rimu u 17. stoljeću s klasičnom školom 18. stoljeća. Scarlattijev stil pokazuje suvremeno razumijevanje psihologije i modulacije uz često korištenje promjene dužine fraze. Dok njegove rane opere s arijama Gia il sole dal Gange, Il Pompeo, O cessate di piagarmi i Toglietemi la vita ancor, zadržavaju starije oblike kadenci, 1686. u potpunosti utemeljuje novu formu talijanske uvertire.

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

Domenico Scarlatti

(Napulj, 26. listopada 1685. - Madrid, 23. srpnja 1757.), talijanski skladatelj i čembalist. Sin je i učenik Alessandra Scarlattija, a školovao se i kod Francesca Gasparinija u Veneciji. Bio je skladatelj, kapelnik i čembalist u Rimu, Lisabonu, Sevilli te na dvoru u Madridu. Otac ga je usmjerio na skladanje crkvene glazbe i opera. Oko 1730. posvetio se sonatama za čembalo, pretežno u jednom stavku. Njihov stil skladanja izvršio je najveći utjecaj na razvoj klavirske glazbe u 18. stoljeću. Postupno je razvio virtuoznu tehniku čembala kojom je utjecao na mnoge klavirske skladatelje, osobito u Španjolskoj i Engleskoj. Brojne su i transkripcije njegovih djela npr. za gitaru.

12 Sonatas, Fernando Valenti, Harpsichord, Westminster, 1955

Alessandro Scarlatti & Figlio Musica per il clavicembalo Alte Musik, Koppenwalner

Scarlatti Cembalo sonaten I

Andreas Staier

Scarlatti Cembalo sonaten II

Andreas Staier

I dio Rana barokna glazba Gesualdo, Monteverdi, Frescobaldi

III dio Kasna barokna glazba George Frideric Handel, Johann Sebastian Bach,Domenico Scarlatti, Antonio

Vivaldi, Georg Philipp Teleman

O primijenjenoj tehnici pri slušanju Korištene su slušalice:

Sennheiser HD598 Beyerdynamic DT990PRO AKG K242 AKG K550

Superlux HD681EVO Pojačala za slušalice Ako slušalice jednostavno priključimo u bilo koji izlaz za slušalice, a pri tome ne vodimo računa o električnim karakteristikama primijenjenih slušalica, vrlo je vjerojatno kako ćemo dobiti nezadovoljavajući rezultat. Slušalice će u svakom slučaju funkcionirati, ali zvuk koji se čuje bit će vrlo daleko od njihovih krajnjih mogućnosti. Najniža impedancija dinamičkih slušalica iznosi oko 30 Ω, a najviše impedancije su oko 600 Ω. Pored toga, proizvode se nestandardiziranim osjetljivostima. Poznajemo li učinkovitost slušalica, možemo izračunati snagu za zadanu razinu zvučnog tlaka. Dakle, pri izboru pojačala snage moramo voditi računa o željenoj glasnoći koja se postiže bez izobličenja, o sprječavanju oštećenja slušalica velikim snagama ili impulsnim zvukovima p ri manipuliranju pojačalom te konačno o zaštiti sluha korisnika. Jednostavni program kojim možemo izračunati minimalni potrebni izlazni napon i snagu pojačala za zadane slušalice, odnosno treba li nam uopće pojačalo, možemo naći ovdje.

pojačala za slušalice:

Musical fidelity V-CAN II Lehmann

Beyerdynamic AudioT HA5000