artur rimbaud poezija (izbor)

49
Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891) VENUS ANADYOMENE Kao iz kovčega mrtvačkog, glava Smeđokose žene, sva napomađena, Glupavo iz stare kade iskrsava; Mnoga šteta na njoj slabo je skrivena; Za njom vrat, siv, mastan; snažne lopace Što štrče, pa leđa, kratka, izvijena; Okrugli bokovi, nape ko žice, Koža, slojevitom mašću podložena; Po kičmi peča rujni; sve to širi Čudnovato grozan vonj; s lupom na oku Svašta bi video ko malo zaviri... Reči „Clara Venus“ pišu joj na boku; - I celo se telo miče, pruža sapi Ružno lepe – s čirom što na čmaru zjapi. 27. jula 1870. SPAVAČ U DOLU To je zelen-rupa s raspevanom rekom Što srebrne prnje poludelo kači O travu: tu sunce na bregu dalekom Blješ: to je dolac što penasto zrači. Otvorenih usta, tu mlad vojnik spava. Jastuk mu je plava potočnica sveža. Bled je, pod oblakom pružen preko trava, A svetlost mu daždi na zelen ležaj. S nogama u cveću, on se u snu smeška, Kao dete koje muči bolest teška. Zagrej ga, Prirodo, jer zima ga mori. Miris mu drhtaje nozdrva ne budi. Miran, mladić spava, s rukom preko grudi. Crvena mu rupa s desne strane gori. Oktobra 1870. SAMOGLASNICI A crno, E belo, I rujno, O plavo, U zeleno: tajna rođenja vam tu je: A, crn kosmat pojas muha što blistavo Nad svirepim smradom kupe se i zuje, Zatoni sene; - E, koplja gordih san, Belina čadora, cveće zanjihano; I, krv ispljunuta, smeh što gnevno plam Na usnama lepim, u kajanju pjanom; U, drhtanje kružno božanstvenih mora, Spokoj pašnjaka i stada, spokoj bora Koje alhemijom sču učenjaci; O, vrhovna Truba, puna cike lude, Mir kojim Anđeli i svetovi blude, - Omega, Očiju silnih modri zraci! MARINA Kola od srebra i od bakra – Pramci od čelika i srebra – Bijući penu Uzburkaše korenje kupina. Struje pustare I neizmerne brazde oseke Teku kružno ka istoku, Prema stubovima šume, - Prema deblima sa mola Što se sudara s vrtlogom svetlos. MOSTOVI Nebo sivo, kristalno. Čudna šara mostova, ovih ovdje ravnih, oni tamo ispupčenih, a drugih što se spuštaju ili sklapaju uglove sa prvima. Ti se oblici ponavljaju i na drugim rasvetljenim zavijucima kanala, ali su tako dugi i lagani, da se obale, opterećene kubema, snižavaju i smanjuju. Neki od h mostova još su prisnu udžericama. Drugi podupiru jarbole, signale, krhke ograde. Niski akordi se ukršaju i teku, užad se penje na strme obale. Raspoznaje se jedan crveni prsluk, a uz njega možda i drugi kosmi i muzički instrumen. Da li su to narodne pesme, delovi vlasteoskih koncerata, ostaci javnih himni? Voda je siva i plava, razlivena kao morski rukavac. – Jedan beli zrak, padajući s nebeske visine, uništava tu komediju.

Upload: semir-makas

Post on 08-Nov-2015

375 views

Category:

Documents


63 download

DESCRIPTION

poezija

TRANSCRIPT

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

    VENUS ANADYOMENE

    Kao iz kovega mrtvakog, glavaSmeokose ene, sva napomaena, Glupavo iz stare kade iskrsava;Mnoga teta na njoj slabo je skrivena;

    Za njom vrat, siv, mastan; snane lopaticeto tre, pa lea, kratka, izvijena; Okrugli bokovi, napeti ko ice, Koa, slojevitom mau podloena;

    Po kimi peati rujni; sve to iriudnovato grozan vonj; s lupom na okuSvata bi video ko malo zaviri...

    Rei Clara Venus piu joj na boku;- I celo se telo mie, prua sapiRuno lepe s irom to na maru zjapi. 27. jula 1870.

    SPAVA U DOLU

    To je zelen-rupa s raspevanom rekomto srebrne prnje poludelo kaiO travu: tu sunce na bregu dalekomBljeti: to je dolac to penasto zrai.

    Otvorenih usta, tu mlad vojnik spava.Jastuk mu je plava potonica svea.Bled je, pod oblakom pruen preko trava,A svetlost mu dadi na zelen leaj.

    S nogama u cveu, on se u snu smeka,Kao dete koje mui bolest teka.Zagrej ga, Prirodo, jer zima ga mori.

    Miris mu drhtaje nozdrva ne budi.Miran, mladi spava, s rukom preko grudi.Crvena mu rupa s desne strane gori. Oktobra 1870.

    SAMOGLASNICI

    A crno, E belo, I rujno, O plavo,U zeleno: tajna roenja vam tu je: A, crn kosmat pojas muha to blistavoNad svirepim smradom kupe se i zuje,

    Zatoni sene; - E, koplja gordih santi, Belina adora, cvee zanjihano; I, krv ispljunuta, smeh to gnevno plamtiNa usnama lepim, u kajanju pjanom;

    U, drhtanje kruno boanstvenih mora,Spokoj panjaka i stada, spokoj boraKoje alhemijom stiu uenjaci;

    O, vrhovna Truba, puna cike lude,Mir kojim Aneli i svetovi blude,- Omega, Oiju silnih modri zraci!

    MARINA

    Kola od srebra i od bakra Pramci od elika i srebra Bijui penuUzburkae korenje kupina. Struje pustareI neizmerne brazde osekeTeku kruno ka istoku,Prema stubovima ume, -Prema deblima sa molato se sudara s vrtlogom svetlosti.

    MOSTOVI

    Nebo sivo, kristalno. udna ara mostova, ovih ovdjeravnih, oni tamo ispupenih, a drugih to se sputaju ilisklapaju uglove sa prvima. Ti se oblici ponavljaju i na drugimrasvetljenim zavijucima kanala, ali su tako dugi i lagani,da se obale, optereene kubetima, sniavaju i smanjuju.Neki od tih mostova jo su pritisnuti udericama. Drugipodupiru jarbole, signale, krhke ograde. Niski akordi seukraju i teku, uad se penje na strme obale. Raspoznaje sejedan crveni prsluk, a uz njega moda i drugi kostimi imuziki instrumenti. Da li su to narodne pesme, delovivlasteoskih koncerata, ostaci javnih himni? Voda je sivai plava, razlivena kao morski rukavac. Jedan beli zrak,padajui s nebeske visine, unitava tu komediju.

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)PIJANI BROD

    Dok silaah, nedavno niz nehajne Reke, Laari me, osetih, prestadoe vui: Njih, gole, o arene pribie direke Za mete ih uzevi, Indijanci buni.

    Nosa sukna engleskog i flamanskog ita, Bezbrian, bez posade bejah, u slobodi! Reke me, kad prestade mete da mahnita, Pustie da zaplovim kud me elja vodi.

    Gluvlji nego deji mozak, prole zime, Dok me zapljuskivala plima rasrena, Ja krenuh! I slavniji darmar zahvati me Od onog to odnosi kopna odronjena.

    Bura me prepustila svome blagoslovu. Od epa laganiji, igrah usred val Koje i kolevkama za mrtvace zovu, Deset noi, s prezirom za glup mig ferala!

    Slaa nego jabuka za grlo deaka, Moju ljusku jelovu zelen-voda probi, Od plaviastih vina i od izbljuvaka Opra me, te kormilo i kotvu mi zdrobi.

    I od tog se vremena kupam u Poemi Mora, sjajem sazve obliven, i mlean, Gutam azur zeleni, gde davljenik nemi Zamiljeno ponekad kree na put vean; Gde, naglo obojivi bunilo, modrenje I prespore ritmove ispod danjih kola, Gorku riost ljubavi obuzima vrenje Od svih lira snanije, od svih alkohola!

    Znam nebo to munjama cepa se; stub vode, I udarce talasa, i struje; znam vee, Zore, kao golubiji narod kad se rode, I videh to videti van sna ovek nee.

    Sunce videh sputeno, sa pegama strave, Gde lije svetlucanje ljubiaste skrame Na treptaje kapaka koje vali prave

    Kroz dalj, slini glumcima neke drevne drame!

    Ja snivah sneg zasenjen u zelenoj noi I poljubac to raste ka oima mora, Protok soka neznanog, i kako se toi utoplavim titranjem pevanje fosfor.

    Besna stada talasa kroz niz dugih dana Ispraah u jurie na hridinu mnogu, Nesvestan da sipljivu njuku Okeana Svetle noge Marij savladati mogu!

    O Floride udarah to se ni ne slute, Gde oi ljudkoih pantera se jave U cveu; i o dge, uzde namaknute Silnim sinjim stadima kroz vidike plave!

    I grdnih barutina video sam vrenja, Trake u kojima levijatan trune! I bonace prepune vodenih ruenja, I dalj to se pokree da u ponor grune!

    Sante, sunca srebrna, sedefaste vale, eravice nebeske; drage kud me plima Bacala, gde udave stenice su drale, Pa bi s granja skliznuli s crnim mirisima!

    O da deci pokaem kroz te plave vale Te ribe to pevaju, te ribe od zlata! I pene su od cvea moj beg ljuljukale, Krila mi je davala bura nepoznata.

    Klonulo od polova, zona nepojamnih, More, kroz uljuljanku slatku koja jei, Pruae mi sisaljke sa cvetova tamnih, Te ostajah, podoban eni koja klei... Skoro otok, njiuo bokovima svae I izmete brbljivih ptica oka plava, Ja hitah, a katkada kroz uad mi zaeUtopljenik poneki, natrake, da spava!

    I ja, brod zalutao u zatonskoj kosi, Uraganom zavitlan u eter bez ptica, Brod kom trup, to opi se vodom to ga nosi,

    Ne mogu da uhvate hajke krstarica;

    Slobodan, sa posadom izmaglica plavih, Ja koji sam buio zid neba ko bura, Zid to nosi slastice svih pesnika pravih, Liajeve sunane i sline azura;

    Luda daska, s pratnjama hipokampa crnih, Zasuta elektrinim zraenjem iskara Kad juli obarahu toljagama grdnim Nebo ultramarinsko u levak pun ara;

    Ja to s jezom oseah kroz huku daljina Behemote pohlepne i Melstrome pjane, Veni tkalac spokojnih i plavih irina, Ja jo alim evropske drevne lukobrane!

    Zvezdana sam otoja video! gde neznan Kraj nebeski, raskriljen, svog skitnika eka. - Skriva li se, usnula, u toj noi bez dna, Ptic zlatnih bezbroju, Snago novog veka? Ali mnogo proplakah! Jer bolne su Zore. I mesec je okrutan, i sunevo oko. Ljubavi me opojnim mrtvilima more. O, nek trup mi prepukne! Nek tonem duboko!

    Ako elim evropsku vodu neku, to je Lokva crna, prohladna, gde, kad sutom sae, Jedan deak, unuvi, bled od tuge svoje, Kao majske leptire puta krhke lae.

    Vie tragom lepova ne mogu da kreem, Jer vaa malenkost, vali, mene moi, Ni oganj ni barjake da gledam, da sreem La-robijanica strahovite oi.

    OFELIJA

    Mirnim crnim valom, gdje zvijezde spiju,Bijela Ofelija ko krin krupan ploviPolako, velovi dugi joj se viju...Iz dalekih uma uju se rogovi.

    Tisu ljeta vodom crnom je noenaTuna Ofelija, bijela utvara;Evo tisu ljeta blaga ludost njenaRomansu u noni mrmlja povjetarac.

    Grud joj ljube vjetri, i od dugih vela,to ih meko njie voda, vjeni prave;Nad sanjarsko elo a se nadnijela,Na ramenu vrbe plau joj drhtave.

    Oko nje zgnjeenih lokvanja uzdasi,u johi zaspaloj prene se katkadaGnijezdo iz kojeg prh krila se glasi:- Sa zlatnih zvijezda poj tajanstven pada.

    II

    Blijeda, ko snijeg lijepa Ofelijo!Ti umrije dijete, odnijee te vali!Jer vjetrovi s gorja norvekoga tijoO slobodi su ti oporoj priali.

    Jer uh je, uvru bujne kose tvoje,udne glase slao tvom duhu sanjara;Jer u tvoje srce da Priroda pojeUzdasima noi, tualjkom estara.

    Jer glas ludih mora, golem hropas, slediDjeje, odve ljudske, odve blage grudi;Jer aprilskog jutra lijep vitez blijediUz krilo ti sjede, nijem, jadnik ludi.

    Raj! Ljubav! Sloboda! Jadna ludo, snije!I od sna ko snijeg na vatri se topi.Rije ti uguie goleme vizije,Strani beskraj grozom oko plavo opi.

    III

    - Pjesnik ree: Zraka zvjezdana te snijelaDa cvijee koje u noi si bralaTrai, i da vidje sred velova, bijelaOfelija plovi, krupan krin svrh vala.

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

    FRIEDRICH, Hugo Struktura moderne lirike : od Baudelairea do danas / Hugo Friedrich ; pogovor Milivoj Solar ; [prijevod Truda i Ante Stama ; prijevod stihova Nikola Milievi ... [et al.]. - Zagreb : Stvarnost, 1969. - VII, 309 str. ; 21 cm. - (Svijet suvremene stvarnosti)Prevod dela: Struktur der modernen Lyrik

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

    81

    FRANCUSKI pesnici: od Vijona do Apolinera/ predgovor i prepevi Vladete R. Koutia .- Beograd : Naucna knjiga, 1979 .- str 256 ;25cmir

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891)

    246

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

    RIMBAUD, Arthur Alhemija reci : izbor iz celokupnih dela / Artur Rembo ; preveo Nikola Bartolino ; izbor, predgovor i beleke Nikola Bertolino ; bibliografija Jovan Janiijevi. - Beograd : Beogradski izdavacko-grafocki zavod, 1979. - 376 str., sl. avtorja : ilustr. ; 21 cm. - (Biblioteka Vrhovi)

    294-295

    298

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

    365

    376-377

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

    UMETNOST tumacenja poezije / priredili Dragan Nedeljkovi i Miodrag Radovi. - Beograd : Nolit, 1979. - 694 str. ; 20 cm. - (Knjievnost i civilizacija)Predgovor / Dragan Nedeljkovi i Miodrag Radovi: str. 11-18.

    471

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

    REMBO, Artur Sabrana poetska dela / Artur Rembo ; prevod, predgovor i napomene Nikolina Bertolino. - 1. izd. - Beograd : Paideia, 2004 (Beograd : BIGZ). - 295 str. ; 22 cm. - (Biblioteka Poezija / Paideia, Beograd)Izv. stv. nasl.: Oeuvres / Arthure Rimbaud. - Tira 2.000. - Artur Rembo: str. 7-22. - Napomene: str. 273-288.

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

    22. Nikola Bertolino

    263

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

  • Arthur Rimbaud (1854-1891) Arthur Rimbaud (1854-1891)

    Biografija

    http://www.poetryfoundation.org/bio/arthur-rimbaud

    http://www.britannica.com/EBchecked/topic/503830/Arthur-Rimbaud

    http://www.kirjasto.sci.fi/rimbaud.htm

    Emily DickinsonThe world according to Emily DickinsonPoezija - Rua za EmilijuBILJEKA O PJESNIKUNAPOMENEPjesma 80.Pjesma 465.Pjesma 540.Pjesma 712.Pjesma 861.

    Biografija

    Charles BaudelaireCvijece zla - Nikola KovacNAPOMENE - Radivoje Konstantinovic

    Bodler - Fridrih HugoSarl Bodler - Mira VukovicSarl Bodler - Sleen ParizaBodlerSarl Bodler - PjesmeBodler - Vladeta KosuticBiografija

    Arthur RimbaudRimbaud - Fridrih HugoArtur Rembo - Vladeta KoutiArtur Rembo - Alhemija rijeiPijani brod- RiArtur Rembo - BertolinoBiografija

    Constantine P. CavafyIntroduction to Cavafy's poems - W.H. AudenVoice, Perspective and Context - Edmund KeeleyNOTES

    Cavafy The Canon (Foreword) - Seamus HeaneyKonstantin Kavafi - Slobodan BlagojeviKonstantin Kavafi i grka prolostKavafijevo rekreiranje nove stvarnosti iz uspomena - Ksenija Maricki GaanskiPjesme - prevod GaanskogNapomene

    Biografija

    Vladimir MajakovskiFuturizam Vladimira Majakovskog - BauraKako se prave stihovi - Vladimir MajakovskiBiografija

    Boris PasternakBoris Pasternak - BauraBoris Pasternak - Raanje moderne knjievnostiLirika Borisa Pasternaka - Miodrag SibinoviBoris Pasternak: Meava - SmirnovBiografija

    Federico Garcia LorcaFederiko Garsija Lorka: Romancero Gitano - BauraCiganski Romansero - Kolja MieviBiografija