Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Odsjek za povijest

SEMINARSKI RAD

Identitet i arheologija II: religiozni identiteti, poganstvo i pokrtavanje/kristijanizacija

Kolegij: Ranosrednjovjekovni identiteti: Hrvatska i Europa

Predava: dr. sc. Trpimir Vedri

Studentica: Martina BareiZagreb, 2013.

UVOD

U ovom seminarskom radu osvrnut u se na razdoblje i tijek ranosrednjovjekovnog oblikovanja religioznih identiteta na podruju dananje Hrvatske. Dijelom u se oslanjati na izvore, Konstantina Porfirogeneta i Tomu Arhiakona usporedo s literaturom, te djela novije historiografije koja su zahvaljujui prihvaanju novih historiografskih pravaca i dekonstrukcionalizma ponudila nove odgovore za rasvjetljavanje jednog od najkompleksnijih pitanja rane hrvatske povijesti. Arheoloka istraivanja svojim velikim dijelom bitno utjeu na shvaanje povijesti, a povijest i arheologija su kao dvije znanosti neodvojive jedna od druge, stoga u se pozabaviti i arheolokim podacima o religioznim identitetima te nainima na kojima su se ti identiteti manifestirali, uzimajui u obzir sferu poganskih vjerovanja. ak i dok je elita formalno prihvatila kranstvo, vjerovanja i obiaji su ostali ukorijenjeni u svijesti ire zajednice.I. IZVORI O POKRTAVANJU I HISTORIOGRAFIJAPitanje kada i kako je teklo pokrtavanje Hrvata i susjednih slavenskih plemena pitanje je oko kojeg su u hrvatskoj historiografiji nastala razliita miljenja. Tome u prilog ide malobrojnost pisanih izvora i arheolokih podataka. Mnogi od istraivaa problemu su pristupili shematski, tako to su traili toan trenutak kad je dolo do pokrtavanja i iz kojeg sredita je ono dolo, zanemarujui pritom injenicu da je pokrtavanje kompleksan i dug proces koji je trajao pa ak i stotinama godina. Taj proces bi se ubrzavao obraenjem vladajuih slojeva, no pojedinci i ire skupine drutva jo dugo vremena su zadrala svoja poganska vjerovanja.U historiografiji se naziru dva glavna miljenja o problemu pokrtavanja Hrvata. Ona se veinom oslanjaju na zapise Konstantina Porfirogeneta i Tome Arhiakona. Prema jednome miljenju, Hrvati su pokrteni u 7. ili 8. stoljeu od sveenika koji su djelovali u dalmatinskim gradovima. Predstavnici drugog miljenja (Ferdo ii, Nada Klai) zagovaraju tezu da su Hrvate pokrstili franaki misionari u 9. stoljeu. Najnoviji pristupi pokrtavanju Hrvata koje donosi Danijel Dzino temelje se na miljenju da poganstva u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, a samim time i pokrtavanja nije ni bilo, a pogrebni prilozi iz grobalja samo su iskaz materijalnog statusa pokojnika.

Konstantin Porfirogenet u djelu .De administrando imperio iznosi razliite i proturjene podatke o pokrtavanju Hrvata. Poglavlje 31. u DAI donosi podatke o najranijim pokuajima pokrtavanja Hrvata koje je inicirao bizantski car Heraklije u 7. stoljeu, dakle nedugo nakon doseljenja Hrvata. U to vrijeme Bizant je vrio kontrolu i u Rimu o emu svjedoi misija Ivana Ravenjanina koja se uklapa u vremenski okvir 7. stoljea. Misiju Ivana Ravenjanina opisuje i Toma Arhiakon u djelu Historia Salonitana te na taj nain potvruje Konstantinove podatke. Ivana Ravenjanina poslao je u Dalmaciju i Hrvatsku rimski papa s ciljem da propovijeda i iri kranstvo 'priprostim narodima' u tim krajevima. Ivanov utjecaj proirio se meu stanovnitvom te on nedugo nakon toga obnavlja nadbiskupiju koja se iz Salone razruene avarsko-slavenskim provalama premjeta u palau u Splitu. Iz carske palae Ivan Ravenjanin izbacio je poganske idole, a u Jupiterovom hramu izgradio je crkvu koju je posvetio Blaenoj Djevici Mariji. Marijanski kult popularizira se u Rimu upravo u 7. stoljeu i iz Rima iri i u Dalmaciju. U historiografiji se ova prenaglaena uloga cara Heraklija kao organizatora doseljenja i pokrtenja Hrvata smatrala ak i izmiljenom, pri emu su povjesniari prihvatili origo gentis priu u diskutabilnom 30. poglavlju kao pouzdaniju. Meutim, u 29. poglavlju DAI, Konstantin pie o plemenima na istonoj obali Jadrana meu kojima su i Hrvati, a koji su pokrteni u doba cara Bazilija koji alje svoje predstavnike sa sveenicima to bi odgovaralo razdoblju 9. stoljea (867-886). To razdoblje poklapa se s djelatnou brae Konstantina i Metoda koji na hrvatske prostore donose novo slavensko pismo glagoljicu i narodni jezik u liturgiji.

U 30. poglavlju DAI istie se franaka uloga u pokrtavanju Hrvata, a upravo je ona i najnaglaenija u hrvatskoj historiografiji. Smatra se da je to vrijeme intenzivnog pokrtavanja Hrvata kad kranstvo prihvaa itava zajednica, a ne samo elita. To poglavlje donosi podatke o osloboenju Hrvata od franake vlasti te dolazak rimskih biskupa za vrijeme tadanjeg vladara Porina. Isto to poglavlje je diskutabilno za hrvatsku historiografiju: da li je to Konstantinovo izvjee ili umetak nepoznatog autora (primjerice, Franjo anjek to poglavlje pripisuje nepoznatom autoru)?

Unato tomu, argumenti u prilog franakom udjelu u pokrtavanju Hrvata su mnogobrojni. Franako carstvo je svoj utjecaj nakon vojnih pohoda irilo vjerskim djelovanjem, a to je bio sluaj i u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj. Istovremeno, ire se franaki kultovi svetaca: Krevan, Ambrozije, Marta, Marcel, Martin itd., a veinom su smjeteni uz vladarske dvorove. Kao specifinosti franakog utjecaja istiu se i elementi arhitekture: westwerk i troapsidalno svetite koji su nesumnjivo zapadnjaki import.

Historiografija o hrvatskim identitetima napravila je znatan pomak 80-ih i 90-ih godina 20. stoljea kad je prihvatila metodoloki okvir Beke kole. Zapoinje kritiko preispitivanje izvora i arheolokog materijala, pisanih i epigrafskih vrela. Dekonstrukcija izvora i povijesnih metanarativa pruaju mogunost da se vrela ponu promatrati u kontekstu vremena u kojem su nastala te se time udaljiti od dananje emocionalne i politike povezanosti s ranosrednjovjekovnom hrvatskom prolou. Osim toga, dekonstrukcionalizam uvelike analizira postojee reprezentacije povijesti koja se koristila na razne naine i u razne politike svrhe, napose ranosrednjovjekovno razdoblje narodnih vladara.

Dzino u knjizi Becoming Slav, becoming Croat postavlja izazov hrvatskoj historiografiji kritikom poznate teorije Franje Rakog o hrvatskom naseljenju prazne kue u 7. st. U duhu svog metodolokog okvira Dzino zagovara tezu o interakciji barbara i krana o kojoj svjedoe grobni nalazi (stapanje starosjedioca i pridolih naroda). Ostaje vidjeti samo hoe li hrvatska historiografija nastaviti s prihvaanjem novih metodolokih okvira kao to je poela s Bekom kolom i time nanovo rekonstruirati razdoblje ranog srednjeg vijeka u Hrvatskoj, a samim time i problem pokrtavanja.II. IDENTITETI I ARHEOLOGIJAUpravo kao i u historiografiji, i hrvatski arheolozi oigledno se mogu podijeliti u dvije skupine to se tie etnogeneze Hrvata. Jedna skupina zastupa tezu o doseljenju u 7. stoljeu, a druga tezu o doseljenju u 8. stoljeu, dok su se u 7. stoljeu doselili samo Slaveni. Svi autori, neovisno koju tezu zastupaju, smatraju DAI vie-manje pouzdanim izvorom za doseljenje Hrvata. Isto tako, i jedni i drugi kao argument istiu kontinuitet materijalne kulture i pokopavanja (osim Vladimira Sokola koji u svojim radovima uporno naglaava diskontinuitet). Dolazak slavenskih plemena, a kasnije i Hrvata na teritorij Dalmacije i Panonije predstavljao je veliku promjenu koja se odrazila i na autohtono stanovnitvo te uzdrmala i one teko promjenjive aspekte ivota meu kojima su pogrebni obiaji. Oito je tijekom 7. stoljea dolo do naseljavanja nove populacije. Prema karakteristikama novopridole materijalne kulture i njenom kasnijem razvoju oito se radilo o slavenskoj populaciji. Ti su se ljudi naselili na podruju na kojem e ivjeti u suivotu s autohtonim stanovnitvom postrimske Dalmacije. Kao rezultat meusobnih utjecaja oblikovala se specifina materijalna kultura, iji je skromni segment nama poznat uglavnom tek iz grobnih nalaza. Meutim, taj obiaj naputeno je relativno brzo te je zamijenjen inhumacijom (pokapanjem). Razlog tomu vjerojatno je bio utjecaj kasnoantike populacije i bizantske batine koja je svoj trag ostavila u Dalmaciji. Mogue funkcioniranje pojedinih crkava tijekom 7. i 8. stoljea, i to na podruju na kojem se nalaze mnoga vana groblja novo pridole populacije, vjerojatno svjedoi o relativno mirnom karakteru suivota autohtonog stanovnitva i Slavena, ali ne moe se uzeti kao iskljuivi pokazatelj malobrojnosti nove i mnogobrojnosti i jedinstvenosti autohtone populacije. Osim toga, pripisivanje pojedinih nalaza arheoloke materijalne kulture iskljuivo odreenom etniku je samo po sebi pogreno. Karakteristike poganskog ukopaPoganski pogrebni ritus pokapanja jasno se moe uoiti kroz vie ritualnih elemenata. Osim ve spomenutog spaljivanja pokojnika (incineracija), postoji jo niz elemenata koji mogu uputiti na poganski ritus.

Najei taj element se odraava u prilaganju keramikih posuda u grobove, vezano za obiaj prilaganja popudbine, zasipanju groba ili rake ulomcima keramike nakon ritualnog razbijanja posuda na grobu pri odvijanju pogrebnih gozbi. Na poganske pogrebne obrede posebno upuuju i tragovi paljenja vatre nad grobovima, to se tumai starim vjerovanjima o istjerivanju zlih duhova. U svezi s ondanjim zagrobnim vjerovanjima jest i pojava priloga kotanih preostataka ptica i domaih ivotinja, a takoer se povezuju s pogrebnom gozbom. Najzastupljeniji predmeti u grobnom inventaru ranog horizonta s poganskim znaajkama ukopavanja su: kresiva, noevi, britve, predmeti konjanike opreme, pojedinani primjerci oruja te svojevrsni kotani recipijenti i rijetki primjerci nakita od kojih se istie raskono oblikovana ogrlica nainjena od staklenih i srebrnih zrna na starohrvatskom groblju Strane - Gorica. Veoma su znaajni prilozi i keramike posude koje imaju kultno znaenje. Kontinuitet?Ope je poznato da su Slaveni u svojoj pradomovini spaljivali mrtve, o emu svjedoe bizantski pisci za vrijeme avaro-slavenske opsade Carigrada 626. godine. Oni izvjeuju o Slavenima koji pred gradom spaljuju svoje mrtve. Ti navodi potvreni su arheolokim istraivanjima u ehoslovakoj, Rusiji, istonoj Njemakoj itd. Ipak, ostaje pitanje da li su taj obiaj Slaveni donijeli i na podruje dalmatinske Hrvatske. Naime, broj paljevinskih grobova na naem podruju je iznimno malen; primjerice, jedan od njih je grob na nekropoli u Smrdeljima kod Skradina. Prije masovnijeg irenja kranstva Hrvati su se s inhumacijskim ukopom sreli osim kasnoantikim i bizantskim utjecajem, isto tako utjecajem Avara koji su taj obred nametnuli pokorenim Slavenima.

U prouavanju starohrvatskog arheolokog materijala trebalo bi prihvatiti ideju o kontinuitetu koji se oituje u slinosti grobalja 7. i 8. stoljea s grobljima od 9. do 11. stoljea.

Taj kontinuitet oituje se izmeu ostalog i u izboru grobnih priloga. Prilozi poganskog horizonta 7. i 8. stoljea velikim dijelom se sastoje od keramike i oruja koji ne nestaju iz grobova u narednim stoljeima nego se samo manje koriste kao grobni prilozi. U 9. stoljeu kao grobni prilozi javljaju se razliiti oblici nakita koji su u poganskim grobovima bili manje zastupljeni. Zbog toga se i groblja 7. i 8. stoljea dijele na slavenska ili avaroslavenska, a groblja 9. stoljea, nakon prihvaanja kranstva od svih slojeva drutva starohrvatska.

U prilog kontinuitetu idu i rezultati istraivanja veih nekropola, kao to je groblje na drijacu kod Knina. Poganska obiljeja nekropole oituju se prilaganjem raznih predmeta s kultnim namjenama. Osim metalnog nakita i ukrasnih dijelova nonje, oruja i opreme konjanika te orua i pribora na drijacu nalazimo keramike posude, drvene vjedrice, posude od jelenjih paroaka, pueve kuice, novac u funkciji obola te predmete od stakla. Pokopavanje je trajalo vjerojatno kroz vei dio poganskog horizonta, da bi se nastavilo do sredine 9. stoljea kad dolazi do starohrvatskog perioda. Osim toga, karakteristike grobalja poganskog horizonta je ta to su grobovi poredani u redove, a groblja kranskog horizonta rasporeena su oko crkvenih graevina (iako groblja kranskog horizonta mogu takoer biti na redove).

Najzastupljeniji predmeti u nekropolama poganskog horizonta su noevi, sjekire, srpovi, preice, igle, ila, ognjila, eljevi od kosti i rogovlja, recipijenti za sol te stakleno posue.

Starohrvatske nekropole i materijalna kultura

Poetak javljanja starohrvatskih grobalja kranskog horizonta u hrvatskoj arheologiji stavlja se u sredinu 9. stoljea kad i iri drutveni slojevi prihvaaju kranstvo. Grobni inventar novog kranskog horizonta manifestira se u velikom broju jagodnih naunica kao najkarakteristinijeg nalaza predromanikih grobova. Naunice od 9. stoljea proizvodi su domaih zlatarskih radionica koje rade po uzoru na nakit bizantskih i antikih radionica, prisutnih u grobovima poganskog horizonta. Od nalaza starohrvatskih grobova izdvaja se nakit (osim brojnih naunica tu spada jo i prstenje, aplike, dijademe, erdani i privjesci), oruje, konjanika oprema te pojedini predmeti vezani za kuanstvo (sjekire, noevi, kresiva, srpovi, ila, prljeni, posue itd.). Predmeti ratnike i konjanike opreme prvenstveno su se sastojali od oruja karolinkog tipa: dvosjekli eljezni ma, bojni no i koplje s krilcima. Gustoa nalaza ratniko-konjanike opreme karolinkog tipa svjedoi o franakim utjecajima od 9. stoljea. Najvei broj nalaza potjee iz dalmatinskog zalea, dakle oko matinog podruja starohrvatske drave. Velika je vjerojatnost da od 800. godine zapoinje import konjaniko-ratnike opreme iz karolinke drave.

Grobovi najstarijih starohrvatskih nekropola niu se u pravilnim redovima i nastaju oko sakralnih objekata ili na ruevinama prijanjih graevina, to je bila praksa i u kasnoantikom dobu.

Pokapanje pokojnika u starohrvatskim grobovima po pravilu je potivalo orijentaciju istok zapad, s tim da su noge okrenute prema istoku a glava prema zapadu. Pokojnici su u veini starohrvatskih nekropola pokopani u ispruenom stavu i na leima, a u jednom grobu se esto nalazilo vie mrtvaca. Mrtve se zakapalo u odjei, s predmetima kojima su se tijekom ivota koristili u domainstvu ili ratu, ovisno o kojem se spolu i sloju drutva radi. Ruke pokojnika najee su bile opruene uz tijelo to je stariji nain ukopa nastao u vrijeme prodora kranstva.

Starohrvatski period oituje se u predromanikoj i ranoromanikoj umjetnosti i arhitekturi gradnjom sakralnih graevina, i to nakon poprilino brzog irenja kranstva. Glavno obiljeje starohrvatskog sakralnog graditeljstva su crkvice manjih dimenzija s karakteristinim stilskim znaajkama. Uzduni tipovi crkava su najbrojniji, a dijele se na jednobrodne, dvobrodne i trobrodne (trobrodne su najkasnije i ine prijelaz izmeu predromanike i romanike arhitekture). Unutranjost starohrvatskih crkava obiljeavala je kamena oprema ukraena pleternim ukrasom, vegetabilnim i ivotinjskim motivima. Ta oprema sastojala se od ciborija, oltarnih pregrada, krstionica, propovjedaonica, dijelova oltara itd. Upravo je unutranjost crkava pokazivala umijee gradnje i stilizacije domaih radionica i njihovih majstora. Ta predromanika skulptura i arhitektura razvijala se pod utjecajem kasnoantike starokranske i bizantske crkvene umjetnosti. Upravo najznaajniji hrvatski srednjovjekovni spomenici iz ovog razdoblja uvaju spomen o hrvatskim dostojanstvenicima, upanima, kneevima i kraljevima tog doba te su iako oskudan, neprocjenjivi izvor informacija za to doba.

Zakljuak

Pitanje i proces pokrtavanja jedno je od najdiskutiranijih pitanja u hrvatskoj historiografiji i arheologiji. Oskudnost izvora i materijalnih ostataka pomau nam sastaviti tek dio prie ija se cjelina jo uvijek ne nazire. Pojavom novih metoda istraivanja, napose poststrukturalizma, moda emo se konano uspjeti udaljiti od 'romantiarske' prie o dolasku i pokrtavanju Hrvata. S odreenom rezervom bi trebalo pristupiti izvorima koji su u zadnje vrijeme sve vie podvrgnuti kriticizmu. Kritici bi nesumnjivo mogla pomoi interdisciplinarnost arheologije, povijesti, sociologije i etnologije kao neodvojivih znanosti u prouavanju religioznih i etnikih identiteta. Naini samoidentifikacije i identifikacije drutva openito, iskazuju se u grobnim prilozima i nainima pokapanja, te usporeujui ih s oskudnim izvorima moemo dobiti uopenu sliku tadanjeg drutva. BIBLIOGRAFIJA

Konstantin Porfirogenet. O upravljanju Carstvom. Glavni urednik Mirko Maor; preveo Nikola pl. Tomai. Zagreb: Dom i svijet, 2003.Bilogrivi, Goran. iji kontinuitet? Konstantin Porfirogenet i hrvatska arheologija o razdoblju 7-9. stoljea u Radovi zavoda za hrvatsku povijest, Sv. 42, br. 1 (2010)

Budak, Neven. Prva stoljea Hrvatske. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, 1994.Budak, Neven. Tumaenje podrijetla i najstarije povijesti Hrvata u djelima srednjovjekovnih pisaca u Etnogeneza Hrvata. Zagreb: Nakladni zavod Matice Hrvatske, 1995.Cetini, eljka. Starohrvatsko groblje Strane Gorica. Osvrt na horizont grobova s poganskim nainom pokapanja u Archaeologica Adriatica, sv. 4., br.1 (2011)

Dzino, Danijel. Novi pristupi izuavanju hrvatskog identiteta u Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, sv. 41, br. 1 (2009)Dzino, Danijel. Becoming Slav, becoming Croat. Leiden-Boston: Brill, 2010.Goldstein, Ivo. Hrvatski rani srednji vijek. Zagreb: Novi Liber : Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, 1995.

Jarak, Mirja. Zapaanja o grobljima 8. i 9. stoljea u Dalmaciji u Opuscula Archaeologica. Vol. 26, br. 1(2002)Jelovina, Duan. Starohrvatsko kulturno blago. Zagreb: Mladost, 1986.Jelovina, Duan. Starohrvatske nekropole na podruju izmeu rijeke Zrmanje i Cetine. Split: akavski sabor, 1976.

Jurkovi, Miljenko. Franaki utjecaj na konstituiranje crkvene umjetnosti u Hrvatskoj u Etnogeneza Hrvata. Zagreb: Nakladni zavod Matice Hrvatske, 1995.Perovi, ime. Osvrt na staklene priloge iz starohrvatskog groblja na drijacu u Ninu u Archaeologica Adriatica,. Vol. 4, br. 1 (2011)

anjek, Franjo. Kranstvo na hrvatskom prostoru : pregled religiozne povijesti Hrvata (7-20 st.). Zagreb: Kranska sadanjost, 1991. Goldstein, Ivo. Hrvatski rani srednji vijek. Zagreb: Novi Liber : Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, 1995.: 229

Budak, Neven. Prva stoljea Hrvatske. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, 1994.: 79

Dzino, Danijel. Novi pristupi izuavanju hrvatskog identiteta u Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, sv. 41, br. 1 (2009): 33 - 54

Konstantin Porfirogenet. O upravljanju Carstvom. Glavni urednik Mirko Maor; preveo Nikola pl. Tomai. Zagreb: Dom i svijet, 2003., 81.

Budak, Neven. Prva stoljea Hrvatske. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, 1994.: 84.

Budak, Neven. Tumaenje podrijetla i najstarije povijesti Hrvata u djelima srednjovjekovnih pisaca u Etnogeneza Hrvata. Zagreb: Nakladni zavod Matice Hrvatske, 1995., 74-75

Konstantin Porfirogenet. O upravljanju Carstvom. Glavni urednik Mirko Maor; preveo Nikola pl. Tomai. Zagreb: Dom i svijet, 2003., 63-64

Goldstein, Ivo. Hrvatski rani srednji vijek. Zagreb: Novi Liber : Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, 1995.: 235

Budak, Neven. Prva stoljea Hrvatske. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, 1994.: 87.

Konstantin Porfirogenet. O upravljanju Carstvom. Glavni urednik Mirko Maor; preveo Nikola pl. Tomai. Zagreb: Dom i svijet, 2003., 77.

anjek, Franjo. Kranstvo na hrvatskom prostoru : pregled religiozne povijesti Hrvata (7-20 st.). Zagreb: Kranska sadanjost, 1991., 56.

Budak, Neven. Prva stoljea Hrvatske. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, 1994.: 90-91.

Jurkovi, Miljenko. Franaki utjecaj na konstituiranje crkvene umjetnosti u Hrvatskoj u Etnogeneza Hrvata. Zagreb: Nakladni zavod Matice Hrvatske, 1995., 119.

Dzino, Danijel. Novi pristupi izuavanju hrvatskog identiteta u Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, sv. 41, br. 1 (2009): 33-35

Dzino, Danijel. Becoming Slav, becoming Croat. Leiden-Boston: Brill, 2010.: 120.

Ibid, 151.

Bilogrivi, Goran. iji kontinuitet? Konstantin Porfirogenet i hrvatska arheologija o razdoblju 7-9. stoljea u Radovi zavoda za hrvatsku povijest, Sv. 42, br. 1 (2010): 37.

Goldstein, Ivo. Hrvatski rani srednji vijek. Zagreb: Novi Liber : Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, 1995.: 110.

Bilogrivi, Goran. iji kontinuitet? Konstantin Porfirogenet i hrvatska arheologija o razdoblju 7-9. stoljea u Radovi zavoda za hrvatsku povijest, Sv. 42, br. 1 (2010): 44.

Goldstein, Ivo. Hrvatski rani srednji vijek. Zagreb: Novi Liber : Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, 1995.: 110-111.

Bilogrivi, Goran. iji kontinuitet? Konstantin Porfirogenet i hrvatska arheologija o razdoblju 7-9. stoljea u Radovi zavoda za hrvatsku povijest, Sv. 42, br. 1 (2010): 44.

Cetini, eljka. Starohrvatsko groblje Strane Gorica. Osvrt na horizont grobova s poganskim nainom pokapanja u Archaeologica Adriatica, sv. 4., br.1 (2011): 2.

Ibid, 67.

Ibid, 68.

Jarak, Mirja. Zapaanja o grobljima 8. i 9. stoljea u Dalmaciji u Opuscula Archaeologica. Vol. 26, br. 1(2002): 247.

Ibid, 248.

Perovi, ime. Osvrt na staklene priloge iz starohrvatskog groblja na drijacu u Ninu u Archaeologica Adriatica,. Vol. 4, br. 1 (2011): 38.

Jarak, Mirja. Zapaanja o grobljima 8. i 9. stoljea u Dalmaciji u Opuscula Archaeologica. Vol. 26, br. 1(2002): 248-249.

Jelovina, Duan. Starohrvatsko kulturno blago. Zagreb: Mladost, 1986.: 6

Jarak, Mirja. Zapaanja o grobljima 8. i 9. stoljea u Dalmaciji u Opuscula Archaeologica. Vol. 26, br. 1(2002): 249.

Jelovina, Duan. Starohrvatsko kulturno blago. Zagreb: Mladost, 1986.: 9-11

Jelovina, Duan. Starohrvatske nekropole na podruju izmeu rijeke Zrmanje i Cetine. Split: akavski sabor, 1976.: 148

Jelovina, Duan. Starohrvatske nekropole na podruju izmeu rijeke Zrmanje i Cetine. Split: akavski sabor, 1976.: 70-74

Jelovina, Duan. Starohrvatsko kulturno blago. Zagreb: Mladost, 1986.: 6-9

PAGE 10