kršćanska arheologija - basler

ĐURO BASLER

KRŠĆANSKA ARHEOLOGIJA

l i . IZD ANJE

o k

C R K V A N A KAM ENU MOSTAR 1990.

UMJESTO UVODA

Starokršćanska ku ltu ra je religiozna kultura u privatnoj sferi ljudske svakidašnjice. Zbog toga samo kršćanstvo nije bilo prisiljavano na kompromise s la ič kim institucijam a, što mu je pružalo znatnu prednost u pridobivanju ljud i.

Kršćanska je obrazovanost bila p ris tu pačna svakom čovjeku, nasuprot svjetovnoj obrazovanosti koja je bila ograničena samo na odabrani sloj društva. Njegova pisana riječ bila je jednostavna, ali dubokog značenja; jez ik je bio narodni, ali znakovit, a um jetnost neposredna ali sugestivna.

Za današnje ljude rano kršćanstvo je još uvijek starina vrijedna poštovanja, venerabtlfs antiquitas, slična b is tro j vodi izvora, nezamućenoj kasnijim pritokam a. istočno kršćanstvo je u svom razvoju vremenom pojačavalo h ije ra tičk i karakter, ali je zadržalo prim arnu nauku Otaca, svježe legende o mučenicima i puni au to rite t prvih sedam ekumenskih koncila^ Zapadno kršćanstvo b ilo je, naprotiv, iz lo ženo burn im prekretnicama. U njemu je po završetku antike došlo, istina, do umanjenja opće obrazovanosti, ali je G rgur V e lik i s poštovanjem i ponosom is ti

cao ve lič inu rimske prošlosti, svjestan da je Carstvo zauvijek propalo, ali su se la- tin itas i romanitas sačuvale kao tra jno nasljedstvo novim narodima.

Rađanje srednjega vijeka na Zapadu bilo je težak proces, ali su mu plodovi b ili ž ivo tn iji nego kod kršćana na Istoku. Grgur V e lik i je osamostalio Crkvu, jednako u odnosu na Carstvo kao i barbarske narode ko ji su, prihvaćajući kršćanstvo, dobivali u zalog ku ltu rnu baštinu antike. Crkva, koja se u Konstantinovo doba našla u tjeskobi da zajedno s um irućim Carstvom i sama bude pregažena, spretno se oslobodila laičkog tu torstva pa pošla vlastitim putem , darujući sirovim ali svježim i ku ltu rom oskudnim narodima sve blago svoje bogate riznice: ku ltiv iran i je z ik i pismo, literarna djela visokog dom eta, uzore svojih mučenika i produhovljen ne obrede svoje veličanstvene litu rg ije , a 1 uz sve to još i an tičku m udrost, rimski pojam reda, rimske zakone, neoplatoni- čku m istiku i egipatsku askezu. Sve je to prenošeno propovijedim a i sakramenta lnom sim bolikom duboko u srž ljud i ko ji sa druge strane nisu mogli nešto s lično p rim iti, p o je bila najsjajnija misija kršćanstva u procesu stvaranja Evrope.

7

Političke i kulturne prilike na tlu rimske provincije

Dalmacije u doba ranog kršćanstva

A. RANO CARSKO DOBA

Ratni pohodi Rimljana p ro tiv Ilira rezu ltira li su u drugoj polovini posljednjeg stoljeća a. Chr. n. n jihovom defin itivnom prisutnošću na jadranskoj obali i donjoj Neretvi. U unutrašnjost zemlje oni će p rodrije ti tek za vladavine Oktavijana Augusta (27. god. a. Chr. n. — 14. god. p. Chr. n.). To su b ili prije svih ko lonisti ko ji su pod zaštitom vojske nosili u svijet c iv ilizaciju rimskog tipa . Dvojica takvih kolonista, Gaj Papije Celso i Gaj Papije Kanus, dali su uklesati u kamen prvi pisani spomenik na t lu Hercegovine, onaj u čdst Augustova ponovnog osvojenja S icilije 36. god. a. Chr. n., ko ji je otkriven u Tasovčićima kod Čapljine. Od vremena Augusta i T iberija rimska civilizacija p ro dire na širokom fro n tu prema unutrašnjosti. Ishodišta t ih utjecaja su Narona, Salona i Siscija koja je mnogo ranije nego se ob ično m isli postala uporište rimskih legija i trgovaca.

R im ljani donose Ilir im a relativno znatan privredni napredak, istina ne to lik i kakav je bio u nekim drugim provincijama. Rudarstvo i metalurgija čine tada, možda, glavninu privrednog prosperiteta zemlje. Na pogodnim prostorima razvija se poljoprivreda uz upotrebu novih teh n ičk ih pomagala i novih ku ltu ra , ali njeni kapaciteti ipak neće b iti veći od količ ina što ih je konzumirala sama provincija. Glavni razlog ovoga skromnog napretka mogla je b iti nepovjerljivost, pa i antagonizam Rimljana prema Ilirim a i Pano-

nima. Domaće stanovništvo uč in ilo je, naime, u samom početku nove ere kapita lnu pogrešku na po litičko m po lju . U času kada je Rim nezadrživo učvršćivao svoju vlast na kon tinen tu , Panoni, a vjerojatno i sjeverni d io Ilira , pobunili su se p ro tiv te vlasti god. 6. p. Chr. n., i to u vrijeme kada su ih R im ljani smatrali već svojim saveznicima. R im ljani im to ne- vjerstvo nisu nikada op rostili, pa će to b it i razlog što su Panonija i Dalmacija do ž ivjele manje favorizirani razvoj od onoga što je b io pružen G aliji ili A fr ic i.

Odluka rimske uprave da kod Ilira uvede plemenski c iv ite t bio je loš potez za budućnost. Narodu se takva odluka u prvi trenu tak mogla i č in it i pogodnom, ali su se u budućem vremenu pokazale sve njezine nedaće. Bio je to nonsens u državi u ko jo j je građanstvo m unicipija i ko lonija b ilo nosilac po litičke misli i sveukupne civilne aktivnosti. Zato je triba ln i c iv ite t ljud i u prov inc iji Dalmaciji, a možda i u dije lovim a Panonije, sputavao stanovnike u uske granice malih zajednica. L jud i su, prema tom e, b ili tek re lativno slobodni, unutar vlastitog plemena, dok je preko t ih granica n jihov status bio dubiozan. Organizacija takvog tipa nije pogodovala razvoju m unicipija ko ji zato nisu b ili ni b ro jn i, ni značajni, iako su već zbog prisustva stranih kolonista oni ondje morali postojati. Plemenske organizacije sputavale su razvoj osjećaja rim skog civiteta a po tom e i svijest o pripadnosti ekumeni carstva. Plemena su sve do u odmaklo II stoljeće bila upravljana

9

SI.

1. Ve

liko

tera

sast

o sv

etišt

e na

brije

gu

poviš

e Po

sušk

og

Gra

ca,

I sto

lj.

na m onarh ički način, preko princepsa, zbog čega su pojedinci, suprotno o b iča jima vremena, b ili p rak tično isključeni iz javnog života.

Č in i se da se u zaleđu provincije Dalmacije podižu spomenici obilježeni o b licima antike samo do te mjere ko liko je to b ilo potrebno za vanjsku prezentaciju prisustva rimske vlasti. Svako mjesto m oralo je tako im ati svoj fo rum , zgradu op ćinske kurije , svetište državnih bogova i javno kupatilo — no sve to je bilo više nošeno od doseljenog življa i veterana, a manje od domorodaca.

Domaći ljud i privođeni su rim skoj k u ltu r i najvećim d ije lom službom u vojsci. A li, to se ob ično događalo negdje u pograničnim provincijam a carstva, pa im je pružalo te k krn ju predodžbu o rimskom načinu života, dakle i jednostrane nazore o um jetnosti.

Ono što b i se u rim skoj um jetnosti m oglo smatrati t ip ič n im , to je, prije svega arh itektura s pripadajućom prim ijen jenom umjetnošću: z idn im slikarstvom, mozaicima i sku lp turom vezanom uz građevine. A rh itek tu ra je) naime, zbog svoje nepom ičnosti mnogo više vezana za t lo nego slike i k ipovi, vaze i nakit. Ona se stvara sta tično, na t lu s kojega je nije više moguće pom icati. A ko su, dakle, u Rim ili nekamo u Galiju i Hispaniju do vođeni klesari iz Helade il i Male Azije, oni su svoju vještinu prilagođavali po tre bama sredine za ko ju su rad ili, dakle, u konkretnom slučaju podizali su građevine koncipirane na rim ski il i galski način, makar su ih u pojedinostim a ukrašavali stupovima i frizov im a prema uzoru donesenom iz svoje domovine.

Za rimsku sakralnu um jetnost tip ičan je hram na visokom postolju , stilobatu, na kojemu je počivala cella. Prema njegovom proče lju vodile su stepenice od mjerene za čovjeka. Tome naprotiv g rčk i su hramovi zahtijevali slobodan prostor ko jim su autarh ično vladali, položeni na visokom trostepenom postolju, krepido- m i, uz ko ju se čovjek mogao teško uzve- rati. G rčki hram se zato mogao s nepro

m ijenjenom igrom stupova prom atrati sa svih strana, dok je rim ski bio udešen samo sa fasade. Njegove bočne strane bile su daleko skrom nije oblikovane, a stražn ji d io č in io je skoro potpuno zanemaren zid.

Rimski hram uklapa se u prostor oko sebe, pa ako je potrebno, on će b it i postavljen i na sasvim podređenom mjestu, uko liko b i to nalagali urbanističko-estetski razlozi. Taj p rinc ip je grad Rim, pa i evropski zapad, zadržao sve do naših dana.

Osnovna koncepcija rimskog hrama, shvaćenog kao stanište bogova, odražava se i u profanoj, stambenoj a rh itek tu ri. Za razliku od grčke kuće koja se bez određenog sistema okup lja u zatvorenom kvadratu oko središnjeg peristilnog prostora, rimska kuća razvija se na osovini što ju č in i potez od ulaznih vrata preko vesti- bula i a trija do tablinum a. Sve druge kombinacije su tek varijanta ovog kanona.

A m fitea tar je također tip ič n o rimska arhitektonska tvorevina, a teatar, inače kao institucija razrađen u grčkom svijetu , dob io je na rimskom t lu novo uob ličenje: njegovo gledalište — cavea, povezuje se u istoj visini sa zgradom scene. To je jedinstvena građevina, podignuta na ravnom zem ljištu, č ije po lukružno stepe- nasto gledalište počiva na sistemu stupova i arkada kroz koje se prilazi u zgradu. Na mjestu okrugle orhestre kod Grka, prostor pred scenom u rimskom teatru b io je polukružan i korišten kao otm jeni d io gledališta.

Ustrojstvo arh itektonskih elemenata grčke i rimske ;antike4dopušta!o je svojom racionalnošću skladnost u nošenju- tereta stupova i greda, a to je postignuto posebnim, m odularnim sistemom mjera od ko jih je don ji,po lum je r stupa građevine bio normativan za sve druge pojedinosti. A rh itek tu ra se zato ne može zam is liti bez ovog ustrojstva u kojem s e i? najraznovrsnijih elemenata, poštivanjem modula kao kanona, mogu stvarati i:;§§j- kom plic iran ije kom binacije. R-imskasaSti-

SI. 2. Posmrtni hram cara Marka Aurelija i Faustine Mlade na terasastom svetištu u Posuškom Gracu, 183. god. posl. Kr.

ka otišla je dalje od grčke, pa je stvorila vlastite osobitosti usvajanjem konstrukc ije lukova i svodova. Na taj način su fo r mirane Grcima nedostižne fasade am fite atra, teatra i bazilika. Konstrukcijom k r ižnog svoda ko ji počiva na stupovima i pregibima greda, R im ljan i podižu velike nadsvedene dvorane, višekatne kude i tr i- jemove.

Sto se tiče likovn ih um jetnosti, one su bile podređene a rh itek tu ri. Dok su grčke statue, s lično hramovima, stajale kao samostalni ob jek ti, bez tendencija ka po dređivanju nekom drugom objektu u prostoru, rim ski k ipovi služe, prije svega, kao dekoracija arh itekture za pojačanje njenog efekta.

Za rimsku sku lp turu t ip ič n i su kipovi careva i po rtre ti osoba. Njima su um jetn ic i nastojali iskazati sve osobne svoj- stvenosti predstavljenog lica, racionalno i do detalja realno. To im uspijeva i na v rlo malenim reljefim a kao što su carski po rtre ti na novcima. Iznimno je Oktavi- jan August još i u svojoj duboko j starosti kao osamdesetgodišnjak, pa i poslije smrt i, prikazan u m ladalačkom liku . To idealiziranje je, možda, odraz taštine samog vladara, ali i izuzetno jakog u tje caja klasične grčke um jetnosti na Rim u doba dinastije Julijevaca (27. a. Chr. n. — — 68. p. Chr. n.).

Druga grana likovn ih um jetnosti — s likarstvo, još je više podložna a rh itek tu ri nego što je skulptura. Većinu sačuvanih spomenika č in i, naime, zidno slikarstvo, pa se zato vezano za ovu um jetnost govori više o dekoraciji interijera. Sačuvani spomenici po tječu iz vrlo velikog raspona vremena sve od grobnica iz repub likanskog doba, pa do vremena kasne antike .

U središtu pažnje stoji slikarstvo Pom- peja, započeto negdje u sredini II sto ljeća a. Chr. n., a p rek inuto erupcijom Ve- zuva god. 79. p. Chr. n. To slikarstvo je August Mau još god. 1882. sistematizirao u poznata "č e tir i s tila ", a ta podjela je i danas još česta poštapalica mnogih autora.

^R im ljan i su ko ris tili dvije tehnike oslikavanja zidova, t j. nanošenje boja na svježi (fresco j i suhi isecco j m alter^Kori- s tili su mahom mineralne boje, tako oker, zelenu zemlju i m alahit, no i boje vegetabilnog porijekla kao što je egipatsko plavo^jOsobito je karakteristična bila specifična crvena boja, poznata i danas kao "pom pejsko crvena '^ i^U skupinu dekorativne umjetnosti

ubraja se i izrada mozaika. Ova vrsta ukrašavanja poda (a tek kasnije i zida) u I stoljeću je izrazitije geometrijskog tipa, a od sredine II stoljeća oni su bogatiji fi- guralnim prikazima. Ipak se već u doba republike javlja ju takozvana "emblema- ta " , t j. slike od višebojnih tessela, kao um jetn ičko djelo uloženo u podove. Takve slike su um jetn ičko djelo pretežno helenističkog porijekla, i kao pojava rije tke na rimskom tluy S lično kiparstvu i z idnom slikarstvu, um jetnost mozaika podložna je svim onim promjenama u s tilu i ukusu, što su karakteristične za epohe pojedin ih careva i carskih dinastija.

Tako je doba Oktavijana Augusta (27. a. Chr. n. — 14. p. Chr. n.) važno kao epoha u ko jo j je dat novi pravac rimskoj um jetnosti uvođenjem grčkih klasičnih oblika, a što će se zatim s prekidima održati kroz naredna t r i stoljeća. Povremeno, naime, izbija u njo j nemir helenizma, ali ne kao odraz razvoja um jetnosti uopće, nego više kao slučajnost u izboru klesara ili naklonosti pojedinih careva. Postojali su, naime, punktov i s radionicama u kojim a je trad ic ijom njegovan određeni s til. N jihovim angažiranjem negdje na drugom kraju carstva, stvarana je naizgled um jetn ička "a tm osfera" koja je tra jala samo to lik o dugo ko liko je ondje bio prisutan jedan ili drugi klesar. Zato je za um jetnost rimskog doba osobito karakteristična prividna smjena klasičnih i baroknih razdoblja, bez određene zakonitost i. In ic ija to ri takvog stanja b ili su uglavnom carevi ko ji su svoju vo lju i raspoloženje nametali o ko lin i, a ta su raspoloženja bila vrlo različ ita . Zbog toga je moguće govoriti o razdobljima koja su vezana za jednog ili drugog vladara, odnosno je-

13

p

q

— r

----------------1----------------1----------------1---------------1----------------11---- 1

----------------1----------------1 .... ,

limj

TTITi J uTTTTTT

SI. 3. MOGORJELO — tlocrt. Jedan od najljepših primjera rimske arhitekture na pragu Seobe naroda, oko 300. god. posl. Kr. Gospodar vile ograđuje se zidom, a stambene prostorije se sastoje od niza velikih dvorana povezanih hodnikom u obliku portika.

dnu ili drugu d inastiju , a sve je to bio o d raz ku ltu re dvora na Palatinu, il i pak samovolje pojedinca ili stjecaja drugih oko lnosti koje su djelovale na sredinu.

Rečeno je već da su u doba Oktavijana Augusta b ili u prevazi klasični g rčk i o b lici. A rh itek tu ra je tada obilježena izuzetnim skladom stupova i greda. Sve ono što bi se u svojoj b it i moglo smatrati r im skim, a to su svodovi i lukovi, u zgradama toga doba još se ne vide na licu građevina, nego su skriveni u nevid ljiv im unutrašnjim konstrukcijam a zidova. Tako je za kratko vrijeme stvorena u Rimu naizgled grčka atmosfera, a i ona samo na uskom prostoru Augustova forum a. Gradnja mostova i akvedukata širom carstva ipak daje do znanja da tehnička dostignuća rimskog građevinarstva nisu ostala bez prim jene u a rh itek tu ri.

Izvjesna baroknost oblika zapaža se na Neronovoj palači poznatoj kao Domus aurea na Eskvilinu, sagrađenoj god. 64. p. Chr. n., a već pravi barok predstavlja Hadrijanova vila u T ivo liju iz vremena oko 120. godine. Nem irni akanti i naglašeno izvučeni heliksi ko rin tsk ih kapitela u T ivo liju , uz epistilne grede koje se pretvaraju u polukružne lukove, najavljuju već u početku II stoljeća ono što će prevagnuti na D ioklecijanovoj palači u Sp litu i kasnoantičkoj a rh itek tu ri uopće. Ipak, helenofilske tendencije Nerona (54—68), Hadrijana (117—138), pa i Ga- lijena (253—268), što su našle svoj odraz u oblicim a a rh itektu re njihova doba, nije uhvatilo dubokog korijena, pa je Rim uvijek iznova njegovao strožije klasične form e — dakako u smislu vlastite, sebi specifične antike. Treba ipak reći da ta k vi ekscesi nisu b ili samo privilegij careva. Izraziti helenizam što dom in ira na frizu hrama Marka Aure lija i Faustine Mlađe u Posuškom Gracu, sagrađenom oko godine 183—184., nije odraz samovolje nekog čovjeka, nego umijeće radionice ko ju je gradska uprava unajm ila za ovaj po sao.

A li, kada je, na p rim jer, u p itan ju Lep- tis Magna u p rov inc iji Afr.ica Proconsula-

ris, onda je poznato da je god. 206. Sep- tim ije Sever doveo onamo čitavu vojsku kamenorezaca i um jetnika iz A frod iz ija u Maloj A z iji, ko ji su na rubu Sahare pod ig li grad ravan Rimu. To je o č it prim jer seljenja um jetnika i um jetnosti iz jednog kraja mediteranskog svijeta u drugi.

U an tičkom svijetu bio je običa j da su fine radove u p rov inc iji, b ilo građevine ili nadgrobne spomenike, izradu kipova i oslikavanje zidova, izrađivali pu tu jući m ajstori faberi, m arm oraii, a rtifex i i ima- g inarii, ko ji su se — ako su stvarane povoljne p rilike — mogli vrlo dugo, pa i sav svoj život zadržati u nekom mjestu. T akvi majstori izučavani su u ve lik im gradovima u b liz in i: Naroni, Saloni ili S irm iu- m u, ali isto tako i u centrima Ita lije , u M akedoniji, G rčkoj i Maloj A z iji. A ko je Callimorphus, v ilik u rudnicima željeza oko Sane, bio porijeklom iz Leptis Magnae u prov inc iji A fr ic i, on je naime bio rođen kao kućni rob u dom u cara Septim ija Severa, onda je isto tako iz onoga kraja mogao ovamo doći i neki a rtifex signarius, kipar ili statuarius, iz rađivač kipova od bronze. Svaki takav čovjek bio je R im ljanin bez obzira da li porijek lom iz Hispanije, Galije ili German i je.

R im ljanin je bio prije svega vo jn ik i pravnik, a um jetnost mu je bila više predmet mode i ;pnestiža, dogovorene norme kojo j je svaki4m ućniji čovjek morao plaćati svoj obol. Inspiracije su zato bile potisnute na sporednost, pa ljub ite ljim a um jetnosti nije preostalo drugo nego da sakupljaju stare spomenike um jetnosti, što je d o v e lp ^o ob ila te fabrikacije kop ija g rčk ih kipova, a tim e i do osiromašenja vlastitog ukusa. Ipak, R im ljanima smo osobito zahvalni što su nam ostale sačuvane banpHP®ne*|»eđodžbe g rčkih originala, poznatih inače po zapisima suvremenika.

Rezim irajući u c je lin i, može se reći da je rimska um jetnost pretežno "p ro fana " um jetnost; njena velika ostvarenja su više služila realnim, nego apstraktn im ,po tre bama čovjeka. To su term e, akvadakti.

-15

palače i v ile, ko ji su proslavili Rim u c ije lom civ iliz iranom starom svijetu.

Za Rimljane su bogovi b ili zapravo službenici države, skoro sudionici u nasilju nad drugim narodima. Oni zbog toga n ikada nisu im ali neku uzvišeniju duhovnu sadržinu, pa su se ljud i već u ranim stoljećima Carstva počeli p rik lan jati raznim stranim ku ltovim a, osobito m isterijim a, a to je onda došlo do osobitog izražaja u kasnoantičko doba.

Prva tr i stoljeća nove ere mogu se nazvati klasičnim dobom rimske antike, dakako u saznanju da jo j je republikansko doba pre thod ilo kao svojevrsna "arhai- ka ", a kasno carstvo predstavljalo neku sasvim specifičnu završnicu.

B. K A S N O A N TIČ K O DOBA

■Proces pretvaranja antičke ku ltu re u nove oblike (poznate kao srednji v ijek Evrope) odvijao se u vremenu dugom gotovo tr i stoljeća^ On je o tpočeo p o lit ič kim i privrednim reformama cara D ioklecijana u prvim godinama IV stoljeća) a završio tra jn im naseljavanjem Slavena u područjim a južno od Save pod konac V I i u prvoj po lovin i V II stoljeća. Ta se epoha naziva kasnom antikom , a nju je m oguće pod ije liti u (tri odsjeka:

ŠA) Doba kasnog carstva (284—480), kacla je te rito r ij Bosne i Hercegovine bio podijeljen između provincije Dalmacije i Panonije i dodije ljen u sklop Zapadno- rimskog carstva. Od god. 437. Dalmacija se pripaja Istočnom carstvu (do god. 454.), a zatim se osamostaljuje; no ipak s priznavanjem rimske ekumene. Takvo stanje traje do sm rti Ju lija Nepota (480).

B) Doba prevlasti germanskih naroda (480—535). U prvoj deceniji ovdje su vladali vojnici Odoakra, a u ostatku vremena Istočni G oti pod Teodorihom .

C) Doba Justinjanove "renovacije carstva" od godine SSS^Dalmacija je u tom razdoblju izložena stalnim napadima i pustošenjima od strane Avara i Slavena

ko ji se ovdje de fin itivno naseljavaju u p rvim godinama V II stoljeća. T im naseljavanjem prekidaju se veze ovih krajeva s a n tičk im svijetom.

P o litičke i privredne reforme cara D ioklecijan^ unijele su u rimsko društvo neke nove principe upravljanja. On je bio

fp rv i car ko ji je odbacio t itu lu princepsa Senata i dao se proglasiti Dominus—om ,

inkarniranim bogom sinom Jupitera. Istodobno je' vlast u carstvu oduzeo tra d icionalnim nosiocima, senatorima i pa tric ijim a, a predao činovnicim a p rikup lje n im ^ provincijama većinom iz redova odsluženih vojnika. Upravu je podije lio s još tro jicom suvladara.\On sam preuzeo je Istok s rezidencijom u N ikom ediji, današnjem Ismitu kod Carigrada, Galerije je dobio na upravu Ilir ik sa sjedištem u S irm iju , Maksimin Ita liju sa sjedištem u Me- d io lanum u, današnjem M ilanu, a Kon- stancije K lo r, jed in i R im ljanin u to j skup in i, vladao je Galijom i B ritan ijom iz Trevere, današnjeg Triera!) Istočni dio carstva dobio je sada na prevazi ko ju će onda i tra jno zadržati do u srednji vijek.

Više od vanjskog, materijalnog i fo r malnog preobličavanja značajno je ono što se u doba kasne antike događalo u sam im ljudim a, nosiocima ku lture . T i ljud i su b ili p ritisnu ti teškim gotovo beznadnim p o litič k im stanjem, svjesni nemoći s kojom se c iv iliz iran i svijet opirao najezdama barbara, dakle ljud i na nižem ku ltu rnom stupnju.

Proces sam po sebi nije nastupio spontano, odjednom, je r su već u doba d inastije Severa, o tp rilike od god. 200. p. Chr. n. u ku ltu ru i um jetnost rimske antik e počela prod ira ti nova estetska mjerila, praćena i promjenama u izboru te m atike m otiva. Rim je b io o č ito preslab da sačuva svoj prestiž u odnosu na p ro vincije , što je dovelo do toga da su strani narodi počeli nametati Rimu svoje viđenje antike.

Č in i se da je u tom previranju bio naroč ito odlučan, upravo socijalni mome- nat. Um jetnost je u III stoljeću prestajala b iti privilegij vodeće društvene klase,, a

'• SI

. 5.

TRBU

ŠĆE

kod

Foče

—

luk

nad

ulazo

m u

hipo

gej,

II—

III s

tolj.

sve više odraz na rod i) Ta dem okratizacija otišla je tako daleko da je i sama apoteoza, do tada rezervirana samo za cara, dopala u dip svakom građaninu. No, mase nisu bile to lik o obrazovane da bi osjetile sve finese f ilo zo fije i teogonije, da bi, dakle, imale jasnu predodžbu o svemu za čim su posizale. Zbog toga(filozofski sistem i zapadaju u s inkre tizam j pa se, na p rim jer, c in ic i miješaju s pla tonicim a, a kao posljedica toga sinkretizma sim boli života su isuviše često zamjenjivani sa simbolima sm rti, ( ta k o su na ku ltn im reljefim a Nereide ili E ro ti, kao sim boli p ro laznosti, stavljani zajedno s lavovima ko ji su sim boli sm rti^ /le ta fiz ič k e partije lju d ske svakodnevice nisu se, dakle, više strogo d ije lile po svom značaju, pa su, štoviše, zapadale u protuslovlje.

Zanatske vještine i organski osjećaj za proporcije u a rh itek tu ri počin ju slabiti, osobito u gigantskim pro jektim a kao što su bile velike rimske term e, ali i drugi ob je k ti. Carstvo se, naime, uzalud upinjalo da građevinama i sku lp turom nadljudskih razmjera prikaže svoju snagu, ali sve to nije imalo one uv jerljivosti s ko jom se to doživljavalo i prihvaćalo kod naroda u I i II stoljeću. Pobjede su počele izostajati, a neprija te lji su p ritisk iva li Rimski im perij sa sjevera i istoka. Od vremena Marka Aurelija ljud im a je postalo jasno da r im ski svijet naginje svojem kraju, a to saznanje postalo je osnova za životnu m udrost, gorku ali is tin itu i neizbježnu. L ju de toga doba, naime, sve više zanima p ro blem izbavljenja nakon sm rti.

(Spas u takvom beznađu pružala je pita- gorejsko—platonska nauka o besmrtnosti duše, no više kao neki surogat za carsku apoteozu. Orfej i D ionis doživljavaju zato u toku III stoljeća svoj ve lik i tr iju m f) je r ljud i si po završetku već ionako nestabilnog života ne žele još i boravak u Hadu, nego u prostorim a svjetla, u najmanju ru ku ružičnjacim a Elisiuma.i Za poznavanje psihe ljud i III stoljeća

karakterističn i su po rtre ti. Lica t ih ljud i su pomalo rastrgana i asimetrična, oni kao da su uplašeni, ili barem zabrinuti

nad sudbinom uzburkane države i svoje vlastite egzistencije. Oni su izboranog čela, zamišljeni i s ponešto ukočenim pogledom u prostor ispred sebe, bez nastojanja da uspostave kon takt s prom atračem. A li , više od toga govori o svom vremenu^- um jetnost sarkofaga s reljefima sim boličkog sadržaja na fron ta lno j strani.';

( Za vrijeme od god. 190. do god. 220. sarkofazi su ukrašeni predstavama b itke (Jajce, fran j. samostan)|>Nakon toga, do god. 250., dom in ira ju prikazi lova na lavove, a od god. 250. do god. 280. tematika im je iz područja filozo fije7 )To je vrijeme Galijena^kada se za kra tko v rije me in terpo lira ju klasični o b lic i/Iz m e đ u god. 280. i god. 310. prevladavaju m o tivi iz svakodnevnog života običnog čovjeka — scene s pastirima, lovcima i r ibarima. To još nisu oni m is tičn i ribari kršćanske sim bolike !)

(Um jesto Oceana kao om ilje log motiva na nadgrobnim spomenicima iz I i II stoljeća, iz čije kose i brade teče beskonačno more (Trbušće kod Foče, možda II stoljeće), u III stoljeću s im boliku smrt i predstavljaju k rila ti geniji, sim boli vremena koje teče, s ličn i carskim V ik to r i- jama koje nose medaljone s poprsjem poko jn ika (tim panon mauzoleja u Šipovu, početak IV sto ljeća))To su prvi znaci čežnje za besmrtnošću, tako shvaćene kod običnog naroda.

Zaleđe provincije Dalmacije nije ostalo gluho na sve one impulse iz svjetskih centara, ali slaba ekonomska snaga njenih stanovnika nije .dozvoljavala podizanje^ spomenika s bogatom sim bolikom u relje fu ili sku lp turi. Mauzolej u Šipovu je izuzetarišlUčaj.jMnog'o su b ro jn iji reljefi s prikazom o rfič ke m istične borbe, kao što je stela U lp ije Matere iz Miloševića kod Prijedora, i l i tovovi pored zabata edikule na nekim ^etem a u Podrin ju. To su p rim jeri ko ji govore da su i do ljud i u ovim krajevima stizale pobude iz velik ih ku ltu rn ih centara Rimskog carstva. Ipak su upravo za Podrinje karakterističn i i relje fi s prikazima osebujne funeralne sim-

SI. 6. PANIK kod Bi/eće - mozaik s prikazom orfeja-Krista u kršćanskom oratoriju, oko 260. god.

bolike, tako prikazi daće, "služavke" i konjanika; ko ji odišu trad icionalizm om i naglašeno lokaln im ko lo ritom kod ljud i kojim a je, kako se č in i, bila uskraćena p rilika da upoznaju život velikog svijeta i povedu se za njegovom modom. Njima su ostali nepoznati, no možda zbog skro

mnosti i nedokučivi, k r ila ti geniji i V ik - to rije kao nosioci klipeja s portretim a.

Samo za kratko vrijeme vladavine cara Galijena (253—268), pristalice Platonove nauke, vratilo se vrijeme klasike, ali je to bio ipak samo njen labuđi pijev; sjaj s ličan suncu koje je nakon olujnog dana još jednom zablistalo na horizontu pred svoj zalazak. V ijek klasične antike kretao se, naime, svojem neum itnom završetku.

Znaci propasti nisu, ipak, tako naglo nastupili u svojim ekstremnim oblicim a.

tU prvoj po lovin i IV stoljeća još su se slav ili tr iju m fi, a carevi su gradili mamutske palače i crkve) Posljednji pokušaj poganstva da se rehab ilitira , b io je vrlo kratak: Julijan Apostata, njegov poborn ik i posljednji pok lon ik bogova, b io je ipak već nakon trogodišnje vlasti skrhan od groznice (god. 3 6 3 )^

^Do veće nestabilnosti u zemlji došlo je zapravo te k za provale Huna u Panoniju god. 375ykada je centralna vlast gotovo potpuno zakazala, pa se narod morao snalaziti sam za svoju zaštitu. Tako su se pojedini m un ic ip iji počeli zatvarati u vlastite granice autarhične privrede i pojačane samouprave. (U V stoljeću p rilike su se onda do te mjere pogoršale da je č ita va provincija Dalmacija otkazala poslušnost b ilo kojem caru .;

Za Hunima ko ji nisu napuštali Panoniju , uskoro su prispjeli^Zapadni G oti, ko ji su samo u jednom naletu (god. 401) opustošili ve lik i d io provincije Dalmacije.)Ta- da je mogla b it i razorena palača na Mo- gorjelu i M itre j u Konjicu?)/

Ovi p rodori p rouzroč ili su znatne m igracije stanovništva, a u napuštene d o move odbjeglih starosjedilaca naseljavali su se novi ljud i nevezani trad ic ijom . P ristalica starog reda i poklonika bogova b i

valo je sve manje, pa su ljud i u V i V I stoljeću bez pijeteta razbijali spomenike iz ranijih vjekova, da bi ih ko ris tili kao građevinski m aterijal.

Carevi su raznim zakonima i propisima nastojali već ranije osu je titi demoliranje građevina, pa je(^Ć>ioklecijan obnovio stari Hadrijanov zakon o zabrani prodaje fasad- dnog nakita odvojeno od same zgrade. Konstantin je god. 320. zabranio prije nos arh itektonskih elemenata iz jednog grada u drugi, izuzev ako to č in i sam vlasnik, s ruševne svoje zgrade, da bi tim e o k itio novogradnju koja će s lužiti kao ukras oko lic i. Julijan Apostata zabranio je god. 362. prijenos, pa i samo pomicanje stupova i kipova. Valentin ijan i Va- lens obnavljaju god. 365. Konstantinov zakon o zabrani premještanja a rh itek ton skih ukrasa, a car Justin ijan I opetovao je konstituc iju Aleksandra Severa iz god. 222., prema ko jo j je b ilo zabranjeno dem oliranje zgrade u svrhu preprodaje arhi- tekstonskih elemenata — izuzev uko liko to ne bi narušavalo lijep izgled grada>.

Teško je vjerovati da su se svi ovi p ro pisi poštivali. To se, naime, n iukom slučaju ne odnosi na doba kada su ovdje vladali Istočni G oti (490—535), je r je ta da razbijanje spomenika klasične antike dob ilo razmjere pandemije, općeg uništavanja. Danas se više ne zna tk o je uništavao te spomenike — da li isk ljuč ivo G oti, ili i domaći "R im lja n i" , je r teško je vjerovati da je u Dalmaciji b ilo još mnogo starosjedilaca sa živom trad ic ijom vezanom za rodnu grudu i spomenike na grobljim a. Brojn im emigrantima ko ji su prije toga živjeli preko pola i više stoljeća pod Hunima, malo što je b ilo sveto, a pogotovo spomenici iz doba s ko jim a više nisu b ili povezani.

Danas je teško reći što je odmah u p rvim godinama IV stoljeća dovelo do tako naglog opadanja kvaliteta radova i go to vo to talnog nepoznavanja oblika klasične arh itekture. Stupovi iz portika vile u L jusin i, kao i edikule na steli s če tir i f i gure u Zenici odaju samozvane marmo- rarije, klesare ko ji nisu um jeli preslikati

21

ni ono što su negdje morali v id je ti. Oni, jednostavno nisu im ali osjećaj za o b lik i proporcije. Ne možemo se u tom slučaju zadovoljiti samo konstatacijom da je to "rad domaćeg um je tn ika ", jer se osnovno nepoznavanje pravila u a rh itek tu ri antike ne može n ič im opravdati.

Nešto se moralo dogoditi na prije lom u od III na IV stoljeće, što je prouzrokovalo nestašicu klesara u prov inc iji Dalmaciji. /Razlog će b iti podizanje mamutskih građevina širom carstva što ih je inicirao D ioklecijan, a zatim nastavio Konstantin, a koje s u ,apsorbirale sve iole umješne majstore. Nije u p itan ju samo palača u S p litu ; tu je S irm ium , Romuia (Gamzi- grad), Thesalonika, Konstanti no pol, Me- dio lanum i Augusta Treverorurnj gdje su našli zaposlenja b ro jn i klesari, ^ignariji i p ik to ri. Provincija je pala na m ilost ob rtn ika treće kategorije, uko liko uopće i postoji kategorija za spomenike kao što su on i u Ljusini i Zenici. V lasnik vile u Ljusini nije mogao naći pavimentarija za mozaik, albarija za št'ukature, ni p iktora za izradu z idn ih slika. N jih su jednostavno progutala velika gradilišta na kojjma se nije štedjelo na novcu i m aterijalu.iMa- uzolej u Šipovu^ č in i se zato kao oaza u ve liko j pustin ji,‘Ikao mjesto u kome se, možda sasvim sldčajno, zadržao neki umje tn ik , ne osobito vrstan, ali dovoljan poznavalac običaja svoga doba.

Nije poznato da li se poslije majstora iz Ljusine i Zenice našlo još klesara ko ji su u zaleđu provincije Dalmacije obnovili stari kvalite t djela u smislu standardnih pravila antike. Postoje pojedinačni nalazi kapitela s donekle korektnom pro fi- lacijom , ali nije to čn o poznato vrijeme kada su oni izrađeni. U svakom slučaju ova dva spomenička kompleksa su ma- lum omen, loš predznak za vrijeme na č ijem pragu se nalaze.

Ku ltov i i m isterijska posvećenja što su još od ranog carskog doba prenošeni iz G rčke, Prednje Azije i Egipta na Zapad, nud ili su u doba kasne antike, svaki na svoj način, osebujne poglede na život, i nadu u spasenje. iMeđu tim ku ltovim a po

sebno su se isticali ku lt Orfeja-Dionisa, M itre, Kibele i Izide?)U eri filozofskog sinkretizma t i ku ltov i su se međusobno ispreplita li i prožim ali, nadopunjavali, ali i g lož ili.

Mnogo poštovalaca b ilježio je ku lt Or- feja. Iz temelja raz lič it od grčke o lim p ijske religije, o r f i z a m se širio prvenstveno pod njenim okriljem , osobito nakon što je bio obogaćen filozo fsk im d o k trinam a Pitagore i Platona, čija je zasluga bila što su ovaj, inače za Grke strani, me- tem psih ičk i i ka ta ris tičk i m isterij, p rila god ili g rčkom obrazovanom društvu.'

IPitagora i Platon razvili su pod utjecajem orfizm a misao o božanskom porije k lu duše, o njenoj bestjelesnosti i besmrtnosti. Za m aterija ln i d io čovjeka, njegovo t ije lo , tv rd il i su da je nastao iz pepela bezbožnih Titana, zbog čega je već iskonski b io uprljan pragrijehom tvari. Katarza, očišćenje duše od zla grijeha, postala je u III stoljeću b itn i d io ku ltne prakse veiikog broja lju d i. .

P latonički fo rm u liran orfizam stekao je u an tičkom društvu znatnu popularnost, tako da je od nekoć običnog m ita s periferije grčkog svijeta ̂ vremenom izrastao č itav jedan filo zo fsk i pravac: n e o p l a t o n i z a m .^Za to je bio osob ito zaslužan f ilo z o f P lo tin , rodom iz A leksandrije, ko ji je između god. 244. i god. 270. držao predavanja u R im u, gdje su čak car Galijen i njegova žena Saloni- na jpripada li krugu njegovih poštovalaca. Polazeći od Platonovih ideja, on j^ tu m a - č io svoje shvaćanje postepenog oslobađanja ljudske duše od materije, tzv. aposta- sis, s konačnim ciljem pribivanja u duhovnom okviru Jedinog Neizrecivog. Neo- p la jo n ičk i čovjek b io je za Plotina Homo spiritualis — čovjek duhaJJ

Pokret je svoju veliku renesansu doživio u doba kasne antike kao g n o s t i c i z a m , pa je po svom dualizmu postao osnova za naučavanje mnogih sekti u evropskom srednjem vijeku.SHeretička Crkva bosanska osnivala je'Svoje naučavanje upravo na Platonovoj, odnosno Ploti-

novoj neoplaton ičko j dvob itnosti čo vjeka.

Prvobitn i o rfizam nije tim e bio zaboravljen, on je imao mnogo poklonika i među poganima u Bosni i Hercegovini, što se može za k lju č iti po bro jn im s im bo lič nim predstavama na nadgrobnim spomenicima. P iotin je, naime, bio f ilo z o f za dvor i obrazovano društvo, što je za p ro vinc iju b ilo jedva dostupno i shvatljivo, gdje su se ljud i zadovoljavali popularnim i svakome dostupnim m isterijam a/ Primarna nauka orfizm a bila je, naime, je dnostavna: duše poko jn ika odlazile su nakon sm rti u prostore vječnog svjetla, Uranus—a; kroz Sferu su ih nosile razne fantastične ž ivo tin je kao što su hipokam- pi, g rifon i, d e lfin i i k r ila ti kon ji. Osobito značajan je prikaz Sfere kroz koju pro lazi duša, a ona je predstavljena na spomenicima kao lopta ko ju su u rukama držali poko jn ic i (stela s če tir i figure iz Zenice, stela iz Skelana, prikaz na impostu crkve u Pređelu kod Foče i si.). D jevojčica Aure lija Prokula iz Zenice bila je nasteli prikazana s p ticom u ruci, što je isti smisao. Ugledne odrasle ljude nosili su u nebo o rlov i, do k je za Prokulinu dušu bila dovoljna i mala p tič ica . .

Točnog razgraničenja među skupinama poklon ika klasičnoga o lim pijskog kulta i sekte o rfika nije b ilo . I jedni i drugi k o r is tili su u posm rtnoj sim bolici grifone i de lfine, samo što im je obrazloženje b ilo raz lič ito .

V rlo popularan je bio i m i t r a i z a m. To je bio k u lt Sunca u perzijskoj varijant i, ko ji je u III stoljeću prodro na područje evropskog Zapada. Osnovna mu je ideja izbavljenje čovjeka, a središnju k u ltnu radnju predstavljalo je ritua lno k lanje bika, simbola proljeća, iz čije krvi treba da poteče spasenje.,Mitrgs je podnevno sunce, SOL IN V IĆ TU S Jživo tvo- ran i nepobjediv. Tu misao će u IV sto lje ću ko ris titi i kršćani, kao što je bio car Konstantin I nakon pobjede na M ilvijskom mostu 28. listopada 312.

M itraizam su rado prihvaćali vo jn ic i, je r im je obećavao pobjede, no u doba

kasnog carstva ta su obećanja bila iluzo rna. Pobjede su postajale sve rjeđe, a savjesti su sve češće zapadale u krizu . Uz to je i socijalni program M itrin ih p ris ta lica bio suviše kratkovidan: on je priznavao zatečene ob like robovlasničkog društva, a tim e i božanski status prisutnog cara. Nije zbog toga čudo što je ovaj ku lt samo za relativno kratko vrijeme zabljes- nuo, a zatim se, u V stoljeću, nepovratno ugasio. Ono što je on nudio, nije b ilo d imenzionirano za dugi v ijek, pa je morao ustuknuti pred naletom k r š ć a n s t v a koje je an tičkom društvu nudilo jedan sasvim novi svijet.

Kršćanstvo je kao ku lt također poteklo iz Prednje Azije, ali iz misterijama škrte i ikonok las tičk i opredjeljene Palestine. U nastojanju da osvoji velika prostranstva Rimskog carstva i susjednih zemalja, ono se nužno prilagođavalo običa jim a grčkog i rimskog svijeta, pa se zbog toga moralo prepustiti vodama sinkretizma.

No, kolikogod se riužno uklapalo u po- stojeće p rilike , kršćanstvo je u isti mah oponiralo osnovnim postavkama tadašnjeg društva: carevima je osporilo božan- stvenost, a robovlasničkom društvu suprotstavilo ideju o m oralnoj jednakosti svih Ijudp Na taj način b ili su uzdrmani tem e lji socijalnog ustrojstva starog svijeta. Za razliku od m itraizm a ko ji se sav stavio u službu postojeće vlasti, ono je pogansko Rimsko carstvo sistematski razvaljivalo.

V rlo rano, već u III stoljeću, kršćanstvo nastoji s tvo riti svoj v lastiti izraz u um jetnosti. Ipak, p rilike za to su isuviše skromne. O rato riji iz toga doba su zapravo dvorane unutar privatn ih zgrada, opremljene podovima od mozaika i oslikanim zidovima. Um jetnost sarkofaga, inače karakteristična za I II stoljeće, ostaje tada još kršćanima nedostupna, ali se zato u katakombama njeguje ponešto osebujno slikarstvo.

Za kršćansku um jetnost toga vremena predom inantni su spomenici što su nastajali na užem području grada Rima, osobito u njegovu podzem lju. T i spome-

23

SI. 7. PANIK kod Bileće - tlocrt vile s dograđer/im kršćanskim oratorijem. Vila je iz I - I I stolj, a oratorij iz 260. god.

nici su, m eđutim /sam o po temama "k r- šćansk i'^dok u estetsko—form alnom pogledu oni prate opće tokove um jetnosti, ddkle su zajednički spomenicima ko ji su nastajali sub divo u poganskom ambijentu.

Svi. su znaci da su već u ovo rano doba u Bosni i Hercegovini postojala sastajališta prvih kršćana, tada još nepriznatih od strane vlasti. Ta sastajališta bila su smještena u p rivatn im stambenim zgradama i b ila su na neki način, u tehnic i mozaika i z idn ih slika, ukrašena ta jn im simbolima po kojim a su- se on i tada međusobno prepoznavali.\Takvo mjesto č in i se da predstavlja dvorana križnog tloc rta u v ili I n a P a n i k u kod Bileće. j l Iz istog vremena potječe i tzv. "kuća s m ozaicima" (br. X IV ) u S t o c u, č iji mozaik u prosto riji br. 4. stilski i likovno odgovara onome u v ili na Paniku, a onaj iz sobe 2 u Stocu, mozaiku iz sobe 17 na P an iku \ Šteta je što je srednje polje m ozaika u ' p rostoriji 4 u Stocu b ilo u času otkrivanja do te mjere oštećeno da Ćiro Truhelka nije više mogao rekonstru ira ti prvobitnu sliku,, za ko ju se po svemu sudeći može pretpostavljati da je također predstavljala Orfeja’i Nedovoljno precizan izvještaj o iskopavanju ove kuće (Glasnik Zemaljskog muzeja IV 1892, str. 356— —358) dolazi inače otuda što je ovo mjesto istraživano kada su već zidovi b ili potpuno istrijeb ljen i, a samo mozaici ostali donekle sačuvani.

Stoiačka građevina, za koju se po analogiji može naslu titi da je u drugoj po lovin i III stoljeća služila kao o ra to rij, ne o- daje sama po sebi stambeni karakter) Pitanje je, m eđutim , je li ondje otkopana kompletna građevina, ili tek d io nekoga većeg kompleksa, kao što se to dogodilo na Paniku.

Spomenute građevine nisu se vanjskim izgledom odvajale kao posebno naglašen objekat. One su, naprotiv, b ile podređene mnogo većem kompleksu (na Paniku), ili pak su stajale, kao neupadljiva kazalna aglomeracija od če tiri prostorije bez posebno istaknute fasade (u Stocu).

Galerijevim ed iktom Licet esse Christia- noš (311) i Kgnstantinovim Milanskim ed iktom (313), j predstavlja za kršćane prekretnicu koja se osobito vidno i tra jno odrazila na po lju a rh itekture ali i l i kovnih um jetnosti.

U to j drugoj, kasnoantičkoj etapi, njoj se nameću tr iju m fa lis tičke ambicije, osob ito od strane careva ko ji vanjskim o b likom nastoje istaći novu moralnu snagu u svojoj državi. Ako se, dakle, govori o um je tnosti kasne antike, onda je to velikim dije lom sakralna um jetnost kršćanskog usmjerenja. N joj sada stoje na raspolaganju b ro jn i um jetn ici i ob rtn ic i, uko liko ih je još moguće u to doba d o b iti. Opće opadanje kvaliteta i estetskog kriterija je drugi problem, nevezan samo za kršćanstvo ili neku drugu zajednicu. Taj fenomen je uvjetovan vremenom kojemu je kršćanstvo, volens—nolens moralo p la titi svoj dužni porez.

C. PRIJELAZ NA SREDNJI VIJEK

Čudna je činjenica da povijest srednjeg vijeka na Balkanu počin je prije nego je na istom tom t lu epoha antike završila svoj v ijek. Još dok su zemlje Ilir ika , naime, u V ! stoljeću priznavale vlast R im skog carstva — koje je već tada b ilo " r im sko " više po imenu nego po sadržaju, u krajevima sjeverozapadnog Balkana počeo je navirati jedan novi narod ko ji će se ovdje tra jno zadržati. To su b ili Slaveni.

U rano carsko doba o Slavenima se znalo vrlo malo. Oni su nastavali daleke i hladne krajeve u zemlji Hiperborejaca, kamo su po vjerovanju poganskih Grka, odlazile duše pokojn ika na putu u Podzemlje. Tek nekoliko geografa i h is to ričara iz toga vremena, tako Plinije, Tacit i P tolom ej, kratko su ih spomenuli kao Venede, dakle imenom ko jim su ih nazivali n jihovi germanski susjedi. Po tom e se može zak lju č iti da stari R im ljani nisu d o lazili sa Slavenima u neposredni dotica j. Tek oko sredine V I stoljeća, a tada su

25

SI. 8. STOLAC — tzv. Kuća s mozaicima, podni mozaik u središnjoj dvorani kršćanskog oratorija, I I I stoljeće.Umjetnik se elementima simbolike predstavlja kao kriptokršćanin. U centralnom oktogonu bio je p rikazan Orfej Hi neka druga aluzija na Isusa. U medaljonima raznih oblika, oivičenih vrpcom, prikazana su četiri elementa kozmosa u tipično ranokršćanskoj kubičnoj interpretaciji. Carstvo neba dato je u oktogonu (ali ne znamo što je prikazanoj, Raj predstavljaju ptice na granama, Zemlju simboliziraju četveronožne životinje, dok je Voda data kao beskonačna vrpca sa pletenicom.

oni već odavna živ je li na tlu Romejskog carstva, dva pisca — Prokop i Jordanes, bilježe prvi put n jihovo originalno ime u ponešto grčko j verz iji: Sklavinoi. Slaven ( ili Sloven) je oznaka za čovjeka "k o ji um ije g o v o rit i" , za razliku od Nijemca "k o ji ne um ije g o v o rit i" , ko ji je "n ije m ". Ta riječ u kasnoj la tinštin i zam ijenit će izraz "servus" kao oznaku za roba (kao što je "H rv a t" u tu rskom jeziku X V I stoljeća bio sinonim za ratnog zarobljenika).

Od druge polovine V stoljeća Slaveni se probija ju iz svoje pradomovine u području Visle prema dolinama sjeverno od Dunava, M oldaviji i V laškoj, odakle god. 517. prvi pu t prelaze preko rijeke na jug, i tako dospijevaju na dohvat pogleda lju dima u Istočnorim skom carstvu. Oni ta da jednim d ije lom zaposjedaju i prostore južno od Dunava, osobito one u kojima su do god. 488. živje li Istočni G oti prije nego su se preselili u Dalmaciju i Ita liju . Iz ovog prostora Slaveni polaze u p ljačkaške pohode na T rak iju , Makedoniju i Tesaliju — sve do Term opilskog klanca. Te provale se zatim ponavljaju gotovo svake godine. Osobito teško je opustošena Grčka god. 578. i god. 582., a sa znatnim razaranjima je popraćen i n jihov prodo r od Servitium --a (Bos. Gradiške) prema Saloni god. 597., kada je nastradala današnja Bosanska Krajina, zapadnobo- bosanksa velika polja i d io Dalmacije. Posebno je na udaru b io Solun ko ji se s m ukom odupirao ovim navalama. Njegovi građani smatrali su da ih iz te nevolje može spasiti samo sveti D im itrije , č ije su re likvije b ile ovamo prenesene iz Srijemske M itrovice oko god. 568. Gradska straža u Solunu bila je vrlo slaba , vojska.

Za razliku od germanskih plemena, G ota, Franaka, Langobarda i durg ih ,ko ji su se rado uk ljuč iva li u život i p rilike u Rimskom carstvu, Slaveni su ostali dugo vremena č is ti barbari, neskloni vezama s ljudim a više civilizacije i odbojn i prema latinskom jeziku i an tičko j ku ltu ri. Oni su uz to č in ili nepresušnu masu ljudstva, pa su provaljivali u zemlje carstva na mnogo mjesta i u ve lik im skupinama. N i

je jednostavno b ilo te vojske koja bi ih zaustavila u njihovu nadiranju i pored to ga što Slaveni nisu imali nikakva vojskovođe ni vladara, dakle ni organiziranu d ržavu. Dok su Zapadni G oti imali svoga A lariha, Istočni Goti Teodoriha a Vandali Geiseriha, Slaveni su živjeli u rodovskim zajednicama i bez istaknutih pojedinaca kao vođa naroda. U V stoljeću oni su priznavali vlast Huna, zatim još nekih drugih mongolskih naroda, sve dok se oko sredine VI stoljeća u prikarpatskom prostoru nisu našli Avari. Ovaj narod se ubrzo nametnuo Slavenima kao gospodar.

Pojava Avara prim ljena je kod Bizanti- naca bez osobitog uzbuđenja. N itko u Konstantinopolu nije tada ni s lu tio tegobe što će ih u narednom vremenu don ije t i njihovo prisustvo na granicama carstva, čak i onda kada su oni još za života cara Justinijana I došli u oštar sukob s Francima. Na njih se gledalo kao i na sve druge barbare, ob ično razbijene negdje u A z iji od drugih naroda, pa zbog toga potisnute u neredu prema zapadu. Nisu d rukč ije m is lili ni Langobardi, kada su uz njihovu pomoć un ištili svoje takmace Gepide. Tek kada su ih d o b ili u neposrednu b liz inu, oni su, vrlo kasno, došli do spoznaje da su dob ili mnogo opasnijeg rivala. To ih je i pris ililo da napuste Panoniju i da se presele u Ita liju . S tim iskustvom prošlo je i Istočnorim sko carstvo koje je nastojalo svoju vlast na sjevernoj perife riji održati tako što je laviralo između pojed in ih skupina barbara podupirući jedne p ro tiv drugih. No, i ono je moralo brzo uvid jeti da je žrtvovanje Gepida bio slab potez: upadom Avara u Panoniju b io je b lokiran I lir ik , a tim e su prometne veze između istočne i zapadne polovine carstva bije presječene. Velike ceste, naime, što su iz Konstantinopola vodile preko Trakije i Ilir ika u Ita liju , postale su neprohodne zbog prisustva neprijatelja. Mediteran je još, istina, b io u vlasti carstva, tamo do sredine V II stoljeća, ali je pu to vanje njime zahtijevalo mnogo više vremena, a i kapaciteti brodova nisu b ili dovo ljn i za masovne transporte. Od Kon-

27

stantinopola do Rima ili Ravenne trebalo je morem oko če tiri do šest tjedana putovanja, a u zimsko doba promet je p o tpuno zamirao. Tako je carstvo b ilo presječeno na dvije polovine: na latinski Zapad i g rčki Istok. Između ovih svjetova ko ji su se, usput budi rečeno, i sve više u- daljavali, zabio se k lin Avara i Slavena. Tako je velika Justinijanova zamisao o je dinstvu nekoć prostranoga Rimskog carstva samo nekoliko godina poslije njegove sm rti postala utopija .

Nakon što su p o ko rili sve narode i skupine u dunavskoj k o tlin i, Avari su pošli u napad na sve strane. Pri tome su sve Slavene, ma gdje oni ž iv je li, smatrali svojim podanicima. To su oni iz r ič ito tv rd ili i carskim poslanicima ko ji su im čak odobravali kaznene pohode p ro tiv neposlušnih "S klavina" na te rito r iju južno od Srijema. Slaveni su služili kao predstraža i zaštita avarskoj srži države u Panoniji, ali su od toga imali i praktične koristi zato što su se ovim putem privikavali p o lit ič kom udruživanju na većem prostoru. Avarskog je, vjerojatno, porijekla i institucija banova u Bosni i Hrvatskoj.

Avarska država održavana je snažnom autarhijom kagana, među kojima se osob ito istakao Bajan ko ji je vladao četrdesetak godina potkra j V I i početkom V II stoljeća. Velika je šteta što g rčki i franačk i h istoričari nisu gotovo ništa važno zabilježili o tom vladaru, tako da su naša znanja o njemu i njegovom vremenu bazirana više na arheološkim o tkrić im a. Suvremenici ga, po uhodanoj bizantskoj shemi, rado prikazuju kao neobrazovanog čovjeka, oni ga u čudu promatraju kada on glasno jauče nakon što mu je u jednom danu kuga pom orila nekoliko sinova. Običaji i navike u njegovu hringu svakako su se razlikovali od istančanih ceremonija na carskom dvoru u Carigradu. Njegove reakcije na događaje oko sebe, b ile su uglađenim Bizantcima strane i "p rim itiv n e ".

S Avarima je gotovo preko noći na sjevernoj granici Romejskog carstva izrasla nova sila ko jo j n itko u Kgnstantinopolu

nije u prvi mah umio oc ijen iti snagu i velič inu . L jud i su se zanosili m išlju da je ta država bila isto ono što su bile i zajednice ranijih barbara na tom prostoru, a ko je su se uskoro nakon smrti svojih stvaralaca jednostavno — raspale. S Avarima je stvar ipak bila d rukč ija : oni su postali neugodna prisutnost koja je ugrožavala Istočnorim sko carstvo pune dvije stotine godina — sve do njihove propasti god. 791.

T ok događaja u prvim godinama V II stoljeća dobro je poznat. Prodori što su otpoče li još za Justinijanova života, a što je car M aurikije nastojao zaustaviti, opasno su se pojačali u prvim godinama V II stoljeća: jugoistočnu Evropu zaposjeli su Slavenida bi ondje za svagda ostali.

Slaveni su gusto p rekrili prostor sve do Soluna, a u pohodima su stizali do na jug Peloponeza. Izidor Seviljski kaže u svojoj kron ic i da su Slaveni čak o te li Romejci- ma cije lu G rčku. Ni o toci u Egejskom moru nisu više b iii od njih sigurni: god. 623. oni su m onoksilima dop lov ili sve do Krete.

Nastojanja Romejaca da ostvare vrhovništvo nad Slavenima bio je težak p o thvat. P rilike su se, naime, dosta izm ijen ile. I do tada su se u ovim krajevima nalaz ili barbari, aii oni nisu b ili tako b ro jn i, pa ih je b ilo moguće p rihva titi, negdje naseliti i p r im iti u vojsku. Svi od ranije poznati takv i narodi, tako na prim jer, G oti, Bugundi, Franci i Langobardi, predstavljali su u Ita liji, Galiji i H ispaniji m anjinu, pa još više od toga: oni su se vrlo brzo asim ilirali među starosjedioce, prihvaćajući običaje i vjeru, kao i latinski jez ik , istina u izgovoru ko ji je b io p rila gođen njihovoj jezično j praksi. No, oni su na taj način udarili temelje današnjim romanskim jezicima: ta lijanskom, fran cuskom, španjolskom i drugima. Dogodilo se tako da je god. 560. jedan g rčk i h istoričar zapisao da su Franci c iv iliz iran i ljud i ko ji se jedva razliku ju od Rimljana. To, uostalom, v id im o i iz "H is to rije Franaka" što ju je god. 594. napisao Grgur iz Toursa.

Prilike sa Slavenima bile su d rukč ije . Oni su gusto naselili ogromna prostranstva jugoistočne Evrope, a u tu masu su se jednostavno u to p ili m alobrojni preživjeli starosjedioci. Bile su uništene sve in stitucije rimske vlasti, dakako i crkvena organizacija. Biskupije u Panoniji i Dalmaciji, koje su kako—tako izdržale sve ranije napade i prepade, pa se još god. 591. neke od njih spominju u jednom pismu što je bio upućen caru M auriki- ju , u prvim godinama V II stoljeća p o tpu no su se ugasile, tako da se za neke više ne zna ni mjesto gdje su postojale. Znamo tek za Duvno zbog slučajno sačuvanog imena grada, dok su se Baloie, Sar- senterum i Bistue izgubile u anonimnim ruševinama. S njima su izbrisani s lica zem lje i gradovi kao što je bila Domavia, Splonum, Pelva i D ilun tum . Kasnija naselja što će izn ići na drugim mjestima dob it će druga, slavenska imena.

Novi gospodari živjeli su u p rim itivn im rodovskim zajednicama, pro izvod ili su hranu i robu za vlastite potrebe, a kao nastambe služile su im zemunice il i ruševine starih rimskih zgrada koje su bile najnužnije adaptirane kao zaklon od nevremena. Nije tu b ilo jednog U lfile , G rgura Tourskog, Euricha, Gundobada ili Pavla Đakona, ko ji bi narodu pruž ili iskre civilizacije ili zabilježili događaje kojim a su b ili svjedoci. Nije to mogao u č in iti ni netko od starosjedilaca, je r su oni b ili jednostavno ugušeni masom novopri- došlih ljudi.

Rim, kamo su spadali krajevi Bosne i Hercegovine, n ije tu mogao ništa poduzeti da bi se situacija popravila. Pokušaji opata Ivana god. 641. da prodre među Slavene, završili su kratk im noćnim pohodom do ruševina starih salonitanskih bazilika, gdje su na brzinu pokupljene relikv ije svetaca, tako brzo i nervozno da je jedan n jihov d io ostao na mjestu.

Ne zna se do koje mjere su neka ku lturna središta, tako možda zajednica oko bazilike u B istui, današnjem C ipuljiću kod Bugojna, ostala u ovom previranju pošteđena, pa tako sposobna da trad icije

antičke civilizacije konzervira i prenese u naredna stoljeća.

Još od vremena Teodozija Velikog te r ito r ij današnje Bosne i Hercegovine nalazio se u zapadnoj polovini carstva, pa je tako Rim ovdje trebao da reprezentira svojim au torite tom . No, dok je Konstan- tinopo l izrastao u sjajnu prijesto ln icu, Rim je u V II i V I I I stoljeću tonuo u svoje ruševine — on nije mogao nastupati vanjskim sjajem pred barbarima ko ji ni inače nisu imali predodžbu o njegovoj staroj slavi. Nije tu b ilo više ničega što bi novopridošle ljude moglo fascin irati i ponukati na oponašanje. Rim će se čak u V i l i stoljeću okrenu ti novoj sili rom aniziranih barbara na Zapadu, karolinškim Francima, i tim e poduprije ti izgradnju jednog novog svijeta — Evrope.

Prodiranje Avara i Slavena na Balkan moguće je tek fragmentarno p ra titi događajima ko ji su ostali zabilježeni. Tako je god. 602. masa ljudstva krenula preko Save prema jugu. God. 614. razorena je Salona, a oko god. 621. Narona, drugi ve lik i grad uz jadransku obalu. Prema trad ic iji što ju je kasnije zapisao Konstantin Porfirogenet, građani Epidaura, današnjeg Cavtata, napustili su pred tom najezdom svoj grad (639) i naselili se na stijenama Ragusiona, današnjeg Dubrovnika.

God. 626. vojske Avara i Slavena pošle su tako daleko da su počele opsjedati Konstantinopol, ali su ondje doživjele poraz. T ime je bio po lju ljan au to rite t vodećeg sloja pred svojim podanicima i saveznicima, pa su se pod tim dojm om i Slaveni prvi put počeli osipati iz avarske vojske. K ratko poslije toga, god. 630. d o lazi i do nemira što ih je izazvala borba za nasljedstvo među samim Avarima. D ržava je postupno slabila, ali se ipak o d ržala sve do pod konac V II I stoljeća.

Istočnorim sko carstvo pokušalo je , bar form alno, uspostaviti patronat nad onim narodima ko ji su se našli na te rito r iju ju žno od Save. No, u igru su se ubrzo u k lju č ili i Franci, pa su se slavenski nase-

29

Ijenici na jugoistoku Evrope našli u p ro cjepu između starog Romejskog, trad ic ijama zasićenog ali vo jn ičk i slabog carstva, i svježe franačke kraljevine, kasnijeg

carstva. Granica utjecaja između ovih d r žava tekla je o tp rilike istočnom Bosnom, dakle nedaleko od stare granice između Istočnog i Zapadnog rimskog carstva.

SI. 9. JAJCE - Crkva sv. Marije; natpis o dogradnji nekog objekta iz 1426. godine. Primjer epigraf- skog spomenika.

30

I. UVOD

1, Pojam i svrha

Kršćanska arheologija je povijesna znanost koja se zasniva na proučavanju spomenika kršćanske provenijencije ranih stoljeća poslije Krista. Ona treba da predoči ž ivot i običaje prvih kršćana i kršćanskih zajednica.

Srodne su jo j struke:

/B ib lijska arheologija: Bavi se identifi-^ kacijom podataka što se navode u B ib liji. To su, na p rim jer, lutanja Zidova po pus tin ji, veze Abrahama s H etitim a, to p o grafija Palestine, problem Sodome i Go- more. Općeg potopa i s lično.

Kasnoantička arheologija: Doba od IV do V I sto ljeća)jb ilježeno je znatnim p ro mjenama u K u ltu ri' antike. A rh itek tura poprima nove ob like (gradovi se opasuju zidovima, kastrum i se grade na bregovima), pa se i likovna umjetnost, potpuno preobličava. Sudjelovanje kršćana u fo r m iranju ku ltu re kasne antike osobito se odražava u podizanju crkava i drugih građevina ku ltnog karaktera.

U (istraživački kompleks kršćanske arheologije! uk ljučeno je neko liko grana ljudske d je latnosti, osobito značajnih za poznavanje života i shvaćanja prvih k ršćana.

. To su osobito:

Groblja i način sahranjivanja Štovanje relikvijaK u ltn i i pro fan i o b je k ti u službi Crkve Kršćanska sim bolika Um jetnost >

Za određivanje vremenskih okvira starokršćanske epohe u užem smislu riječi ne postoje jasna opredjeljenja podjednako u svim krajevimaANjen početak ne bi mogao b iti stariji od konca II, odnosno početka III stoljeća, čime se misli na grad Rim kao centar mediteranskog svijeta, gdje je grob sv. Petra bio obilježen već u II stoljeću, i kao takav opisan u izvorima na prijelazu od II na III stoljeće. To je možda najstariji kršćanski spom en iku zapadnoj hemisferi Rimskog carstva. )

prov inc iji Dalmaciji dosad najstariji poznati spomenik je o ra to rij na Paniku kod Bileće, datiran prib ližno u vrijeme cara Galijena, odnosno u šestu deceniju III stoljeća. Oko istoga doba postoji i

-'Maurov o ra to rij u Poreču j

/ Završetak starokršćanske epohe također se odvija raz lič ito na raznim mjestima. Na Zapadu se uzima p o n tifika t Grgura Velikog (59 0 -6 0 4 ) a što se u p rovinciji Dalmaciji p rib ližno poklapa sa prodorom Avara i Slavena u područja ju žno od Save. Salona postoji još kao slobodan grad do 614. godine, ali samo unutar zidina, dok je sav slobodni prosto r oko nje u rukama barbara. Razaranje Narone datirano je u 621. godinu. Misija opata Martina 641. godine događa se već u zemlji potpuno zaposjednutoj

_od barbara.

/ U Ita liji novo doba nadolazi provalom Langobarda (568—572). f Na istočnom

31

Mediteranu uzimaju se kao term in osvaja čk i pohodi Arapa: oni već 635. godine zauzimaju Jeruzalem') i tim e dovode k ršćanstvo Prednjeg Istoka u sasvim nove p rilike , nepodesne za razvoj. U međuvremenu se na tom prostoru počela razvijat i rana bizantska kultura.^Razgraničava- nje starokršćanske epohe prema bizant

skoj je problem ko ji nije decidirano f ik siran ali je opće prihvaćena činjenica da sa Justin ijanom I (565} prestaje epoha Is- točnorimskog^carstva, a počin je rano b izantsko doba^Ta godina bi zato mogla s im boliz ira ti prekretnicu od starokršćanskog vremena ka srednjem vijeku.

2. Povijest kršćanske arheologije

Kršćanska arheologija je kao povijesna znanost utemeljena u drugoj polovici X IX stoljećai

Počeci zanimanja za kršćanske starine datira ju od (vremena o tkrića katakombi, koncem svibnja god. 1578L)Tada. se naišlo na Coemeterium Jordanorum , a to je dalo povoda da se na terenu počnu traž it i i ostale, iz literature inače poznate, katakombe. N jihovo o tkrivan je b ilo je ta da više m otiv irano pobožnošću. (Tako kardinal Federigo Borromeo god. 1579. javlja da je sv. F ilip (Neri) provodio u katakombama sv. Sebastijana dane i noći u m o litv u G o d . 1589. ušlo je nekoliko isusovaca pod vodstvom Giuseppe Viđala u Kalikstove katakombe^ Istraživanja u D om itillin im katakorribama otpočeo je god. 1593. A n ton io Bosio'jkoji se zatim cijeloga života bavio njima.

Usporedno s arheologijom razvija se još jedna istraživačka discip lina: epigrafika.

\Osnivačem kršćanske epigrafike smatra se J. G ruyter (1560—1627) rodom iz A n t- vverpena,: ko ji se prvi bavi čitanjem natpisa i n jihovim tumačenjem ^ Rafaele Fa- b re tti je prvi sistematski sakupio i 1699. godine objavio starokršćanske natpise u gradu R im u) U X V III stoljeću je i inače objavljeno dosta studija o crkvama Rima, ali su sve te publikacije b ile prožete pobožnošću, p jihovi autori se prije svega bave teološkim problem ima. Tako je

G iustino Ciampini 1690. godine objavio svoje djelo "Vetera M onum enta",a li više u apologetskom a manje u arheološkom smislu. M. A . B o lde tti stavlja ispod naslo

va svoje knjige, objavljene 1720. godine, još i podnaslov "R iflessioni pratiche sop- ra ii cu lto delle sagre R eliqu ie",š to je bila i primarna misao njegova djela.

U X IX stoljeću studij kršćanskih starina dobiva nove impulse, a p rvob itno apo- loge tičko—dogmatske tendencije počin ju poprim ati karakter povijesne i um je tn ič ke povijesti. (Kršćanskom arheologijom počin ju se baviti klasični arheolozi, ljud i izvan kieričkog reda. J. von Bunsen izdaje 1829. godine svoje poznato djelo "Beschreibung der Stadt Rom ju kojem on bazilike opisuje kao arhitektonske spom en ike ,^ ne kao mjesta pobožnosti.

i.F. Piper, protestantski teolog, izdaje 1847. godine svoju krjjigu "M ytho log ie der christlichen Kunst'^Ju ko jo j on zastupa pravilno mišljenje da sefo kršćanskoj um jetnosti ne može govoriti u apostolsko doba, nego te k od III stoljeća. On je, osim toga, već 1849. godine postavio na berlinskom Univerzitetu zb irku kršćanskih starina kao prvu javnu ustanovu ta k ve vrs te |

P. Giuseppe Marchi b io je prvi čovjek ko ji se zauzeo za osnivanje Muzeja kršćanskih starina u Vatikanu. Za po n tifi- kata Benedikta X IV (1742 -1758 ) postavljene su prve izložbe u Vatikanskim m uzejima, ali su te zbirke po nalogu pape Pija IX (1854) prenesene u LateranJjTe izložbe snažno su djelovale na razvoj starokršćanske arheologije.

Giovanni Battista de Rossi (1822— —1894 bio je prvi istraživač ko ji je kršćansku arheologiju uzdigao u rang zna-

n o s tyO n je tom strukom vladao na svestran način. Osim istraživanja um je tn ič kih djela on je b io i od ličan epigrafičar. Njegovo veliko, ali nedovršeno djelo "L a Roma sotterranea cristiana" b ilo je prvi iscrpni pregled kršćanskih starina.

Njegova istraživanja u katakombama bazirala su se na intenzivnom studiju p isanih izvora, naroč ito na izvještajima starih hodočasnika ko ji su b ili au tentičn i svjedoci stanja u kasnom an tičkom dobu i ranom srednjem v ije ku / De Rossi je svoja istraživanja, m eđu tim / ograničavao na grad Rim i starokršćansko doba.}

Njegovi nasljednici nastavili su radove, prvenstveno u katakombama, tako Joseph W ilpert ko ji je sve do druge četv rtine X X stoljeća važio kao najbolji po znavalac kršćanske arheologije. Rimska škola nije pokazivala osobit smisao za o tkrića u udaljenim krajevima, osobito na Istoku i u A fr ic i, a to ju je u XX stoljeću odvelo u jednostranost. Na sreću su se u raznim krajevima pojavili istraživači ko ji su te rito rija lno i m etodološki proš irili zanimanja za kršćansku arheologiju.

Tako je Edmond Le Blant o tk rio bogate starokršćanske spomenike u do lin i Rhone, u Provenci, a u Beču su se osobito istakli A lo is Rieg! (1893) i Franz VVickhoff (1895) ko ji su pažnju, posvećivali estetskoj analizi spomenika1̂O ko n jihovog doba stupio je na pozormcu.doga- đ a ja jjo n Frane BulićJ I ^ 4 6 —1934Vj N jegovo najvažnije dje lo je istraživanje spomenika antičke SaloneJ)Gn je ondje o tk rio ve lik bro j epigrafskih spomenika, starokršćansko groblje, baziliku sv. Anastazija, gradsku baziliku iz IV stoljeća, biskupski stan i term e, ve lik i am fiteatar i teatar. Važno o tkriće bila je kršćanska bazilika iz V stoljeća, ko ju su podigli salonitanski b iskupi S im ferije i Esihije, zat im bazilika križnog tloc rta ko ju je u V I stoljeću podigao b iskup H onorije. Ova su otkrića pobudila zanimanje stranih s tručnjaka, pa je Bulić 1894. god. organizirao kongres starokršćanskih arheologa u S p litu . Na osnovu t ih o tkrića ob javili su W. Gerber, R. Egg#r i E. Dyggve poznate

publikacije "Forschungen in Salona" i "Recherches a Salone". Ejnar Dyggve je sva ta saznanja rezimirao u kn jiz i "H i- s to ry o f Salonitan C h ris tian ity " (Oslo 1951), u ko jo j pokušava dokazati da je Salona najvažnije starokršćansko nalazište poslije Rima.

\ Osobito važan događaj predstavljaju o t krića u substrukcijama bazilike sv. Petra u Rimu. Izveli su iskapanja A . Ferrua, B. A po lon ii G hetti, E. Josi i E. Kirschbaum u vremenu od 1940. do 1949., a rezultat i su objavljeni 1951 .. U ovim istraživanjima pažnja je posvećivana povijesti Crkve i svetaca, kao i poštivanju m učenika. Ona su pokazala da se rijnska trad ic ija u svojoj srži n ije prevarila:;dokazano je poštivanje sv. Petra u Vatikanu još od pred- konstantinovskih vremenaj a tim e je potvrđeno i pismo prezbitera'TSaja iz vremena oko 200. godine, u kojem govori o tropejim a apostolskih prvaka u Vatikanu i na Ostijskoj cesti.)

Nedostatna iskopavanja ove četvorice istraživača upotpunila je 1953—1965 Marguerfta Guarducci ko jo j je pošlo za rukom da u niši "z ida g " o tk rije kosti sv. Petra koje su bile položene na to mjesto u doba cara Konstantina. J

U poslijeratnom vremenu nadalje su istraženi ob jek ti iz vremena cara K onstantina Velikog. Ustanovljen je do tada nepoznati t ip trob rodn ih bazilika s am- bulatorijem , što su bile memorije m učenika (S. Sebastiano, SS.Marcellino e Pie- tro , S. Agnese, S. Lorenzonza tim su stečena nova saznanja o p rvob itnom izgledu Lateranske bazilike, dakle i najstarijih m onum entalnih crkvenih građevina. D okazano je, nadalje, da se tada u o ltarim a rimskih crkava nisu nalazili grobovi mu- č e n ik a jš to je tek kasnije uvedeno kao običaj.’

; Novija iskopavanja u Jeruzalemu pružila' su nove podatke važne za rekonstrukc iju crkve sv. G roba,'o ko jo j su se dugo vremena vodile mnoge diskusije. Pokazalo se, m eđutim , da je(danas postojeća ro- tunda oko sv. Groba još uvijek ona stara

33

iz IV stoljeća, i da je, prema tom e, osnovana još u doba cara Konstantina^)

No, nije se ostalo samo na ovo neko liko punktova. Istraživanjima su obuhvaćena velika prostranstva kršćanske Ekumene. Tako su dobiveni solidni podaci o prilikam a na Iberskom po luo toku , u Francuskoj, jugoistoku Evrope, u G rčkoj, Maloj A z iji, S ir iji, Palestini, Egiptu i sjevernoj A fr ic i.' Istraživanja starokršćanskih spomenika

na tlu Bosne i Hercegovine datira ju od vremena osnivanja Zemaljskog muzeja (1888).)Tako su 1891. izvršena prva iskopavanja u Zenici i Sipragama kod Koto r—Varoša. U Zenici je kopao C iro T ru- helka (18 6 5 -1 94 2 ), a u Sipragama Vac- lav Radimsky (1832—1895). Truheika je tada bio još mlad arheolog, zapravo povjesničar um jetnosti, ali je nastupio na kongresu za kršćansku arheologiju

u S p litu god. 1894. na kojem je referiraoo svojim nalascima. Or^ istražuje orato- rium u V it in i (1893) i baziliku u Turbetu , kod Travnika (1893)?, .Svoje nalaze objavlju je u časopisu "Rom ische Quar- ta lsch rift" (1895), a sve skupa sjedinjuje u svojim skriptama za studente F ilozo fskog faku lte ta u S kop lju , što mu Društvo sv. Jeronima god. 1931. tiska kao posebnu pub likaciju u Zagrebu pod naslovom "Starokršćanska arheologija".

D im itrije Sergejevski (1886—1965) je također zaslužan za kršćansku arheologiju Bosne i Hercegovine. Tako on god. 1951. objavlju je studiju o mauzoleju u Turbetu, nakon čega dolazi na red bazilika u K lobuku (1954), pa bazilika u Ne- rezima i Docima (1959), te u Mokrom (1961). Osim toga, on objavlju je kao m onografiju svoj rad o bazilici u Dabravinama 1956. godine.1,

SI. 10. NAPULJ — katakombe sv. Januari/a, prikaz oranta (posl. 400. god.).

34

II. POKOPAVANJE MRTVIH

1. Opći dio

Kod prvih kršćana pokopavanje m rtv ih b ilo je daleko važniji č in , nego je to b ilo kod drugih vjernika. O bično se misli da su se kršćani pokopavali odvojeno od svojih poganskih sugrađana, ali im to , bar u prva dva stoljeća, nije b ilo moguće zbog općevažećih običaja ko ji su b ili strogi i vezivali pojedince u sasvim određene skupine društvenih klasa, a da i ne govorimo o fam ilija rno j, k lijente lskoj i kolegijalnoj pripadnosti. U prva dva stoljeća kršćani nisu b ili u mogućnosti da se ukapaju na nekom odvojenom mjestu, pogotovo u Rimu i drugim ve lik im gradovima. Takve mogućnosti stvorene su tek u odm aklom III stoljeću, a u IV uzimaju već znatnog maha. Tada je vrlo r ijedak slučaj da se jedni i drugi pokopavaju u zajedničkim grobljim a.

Nastojanje kršćana da se kod ukopa izolira ju od pogana uvjetovano je vjerovanjem u sudnji dan i uskrsnuće tije la . To je bio još i razlog da kršćani nisu spaljiva li svoje m rtve, što je kod pogana vrlo uhodan običa j duboko u drugom stoljeću p. Chr. n.' S vjerom u uskrsnuće k r šćani su vrlo pažljivo zakopavali svoje mrtve, a grob nazivali depositus) smatrajuć i ga počivalištem do onoga dana kada bude nastupio Posljedni sud. Crkvene općine, dakle i svećenici, č in ile su vrlo mnogo da b i svaki prem inuli v jernik bio dostojno sahranjen, pa i najsiromašniji član zajednice. Čujemo to u prvoj po lo vici II stoljeća iz usta Aristeidesa: "U koliko netko od naših siromaha pode s ovoga svi

jeta, a to opazi drugi, ta j neka se prema svojim imućstvenim prilikama pobrine za ukop ." To je b io jedan od razloga da su u toku vremena pojedine općine organizirale vlastita pokopališta), a takvih je b ilo i u p riva tnom posjedu. Grobovi su njegovani i uredno održavani.

(U k o p i su vršeni izvan gradova, uz p r ilazne ceste, ob ično zvane Via sacra. U Rimu su to bile poznate viae consulares (Via Ostiensis, Via Appia, Via Latina, Via Labicana, Via T iburtina , Via Nomen- tana, Via Flaminia, Via Aurelia i d r.). ,

Pogrebni ob iča ji su u pojedin im relig ijama raz lič iti, a osim toga su se i po jedine društvene klase nastojale pokopavati na sebi specifičan način. U III i IV stoljeću kršćani prakticira ju 'sve ob like uko pa kakvi su b ili i kod pogana. To su prije svega bila coemeter.ia na otvorenom prosto ru : s u b d i v o . )

Pored toga ukop i se vrše i u hipogeji- ma, podzemnim prostorijama, no i u ko morama koje se ponekad nižu u redu povezanom hodnikom . U podzemnim prostorima mrtvaci su polagani slobodno ili u sanduku, na zidana ležišta, kline.J

iZa ukope sub divo postojalo je nekoliko načina. V rlo često je grob bio uokviren kamenim pločama, pa pokriven bilo pločama, b ilo opekama (tegulama) po lo ženim na o b lik krova na dvije vode (alla cappina), a djecu se rado stavljalo u amfore. Grobnice (sepulchrum) su bile ukle-

SI. 11. OBORCI - dvije grobne komore u bazilici.

sane u stijenu, ili pak ozidane a ponekad oslikane, a nazivane i tumbae. Od III stoljeća izgrađuju se i sarkofazi!,! ali je to u većoj m jeri priv ileg ij pripadnika viših društvenih slojeva i crkvenih službenika. fKod grobova ko ji su se nalazili pored o- gradnih zidova spomenici su se ob likovali kao konhe. Tako je, na prim jer, prvob itn i grob Sv. Petra na Vatikanskom brežu ljku bio obilježen konhom u z id u '/

: N ije poznato da li su već u III stoljeću podizani mauzoleji ko ji su u IV stoljeću rašireni.

Postojao je , m eđutim , i poseban način pokopavanja m rtv ih ko ji je b io svojstven jed ino kršćanima antičkog doba: to su bile k a t a k o m b e . Najpoznatije se nalaze na području Rima, ali ih ima i drugdje, tako u Napulju, Sirakuzi na S icil i j i, Hadrumentumu kod Kartage i na o toku M elosu.}

.Običaj pokopavanja mrtvaca u prostorima tipa katakom bi bio je prakticiran još u starom Egiptu, ali^i kod helenističk ih Grka, pa i Etrušćana. Za kršćane su t i uzorci mogli doći iz GalilejeJ)gdje je taj ob iča j b io raširen^ Pitamo se zato jesu li ta j običaj u Rimu uveli judeokršćani, ili je to posljedica specifičnih p rilika u samom gradu? U nutar njegova brojnog proletarijata kršćanstvo se potkra j II stoljeća osobito p roširilo . Budući da su b ili obavezni prema svakom um rlom članu zajednice, kršćani su morali naći načina da dostojno pokopaju svoje mučenike i najsiromašnije članove, a to se moglo postići samo unošenjem u dubinu zemlje. Za to je b io pogodan geološki sastav tla na kojem sto ji grad, a to je^meki vu lkanski tu f^u kojem je b ilo moguće ukopavat i se u okom itom i vodoravnom pravcu.

i Uostalom ur R imu se već u l i l i sto- ifeću iskopavalo ispod mauzoleja hodnike i prostorije na o b lik komora, tzv. ku- b iku la (cubiculum ) jd a b i se tim e zadovo ljila potreba za ukopom često vrlo b ro jn ih članova ob ite lji. No, budući da su mauzoleji b ili privatno vlasništvo, ni

podzemne prostorije ispod n jih nisu mogle b iti osobito velike. Tom u su, napro-

imarije kršćanskih općina^ pa su se prema potrebi mogle beskonačno š ir iti. Prema mjestu koje se zvalo ad catacu'mbas, a gdje su prvob itno vršeni takvi ukopi,)sva podzemna pokopavališta Rima nazvana su. katakombama.( Katakombe su tip ičan kršćanski feno

men antičkog vremena/ nevezan na neku stariju pogansku trad ic iju . Njihova pojava predstavlja novinu u ku ltu ri kasne a n tike .iU III stoljeću one su vrlo malene.

osobito zbog nastojanja pojedinaca da svoje mrtve sahrane u b liz in i relikvija mučenika: p~o sahranjivanje je osciliralo prema p o lit ič k im prilikam a. Tako je god. 258. b ilo zabranjeno svako ukapanje u

" katakombama, ali je t r i godine kasnije b ilo dozvoljeno. Koju godinu kasnije katakombe su b ile konfiscirane, pa su tek 311. ponovno vraćene u posjed kršćanskih opć ina ) God. 410. Zapadni Goti p ljačkaju groboveTjpa su od tada ukopi u njima dosta r ije tk i. Langobardski kralj A is tu lf to ta lno ih je opljačkao god. 750.) poslije čega su obeščašćene re likvije prenesene u rimske crkve, a same katakom be prepuštene zaboravu. Ponovno su o tkrivene, kako je rečeno, koncem svibnja1578./

j Rimske katakombe karaktenz jria iu jiu - j j i podzemrirTiognTČl U kojim a se nalaze izdubljeni orobovi^-a m jestim ično i prostorije slične mauzolejim a,'dakle s vrati- m ajkoja su se mogla zatvarati. Kada je je dna etaža u njima bila dovo ljno iskorišće- na, kopanje je nastavljeno za jednu etažu niže, pa su se hodnici opet granali u vodoravnom pravcu./Zidovi su u katakom bama b ili često osTikini m otivim a v je r iT ispisani g ra fitim a kojima_suJjlleJzražene

~razne~ pom ke. Mrtvaci su tu le ž a l f in pace ili in dom irioJza raz liku od pogana ko ji su grobove smat i iTT~Tfnesfdm što je 5TTo posvećeno bogovima M anima. Dugo vremena vladalo je mišljenje'čra"le u katakombama započela kršćanska um je tnost, ali se č in i da to nije istina. .U ka-

37

takombama su se očuvale um jetn ičke tvorevine, ko jih je u isto doba moralo b it i i na drugim mjestima, osobito u m o litvenim prostorima. vVladalo je, tako đer, m išljenje da su u katakombama vršene ku ltne radnje za čitavu jednu općinu, da je slavljena sv. euharistija. To je tes

le

ko p rihva titi, je r prostora za to nije b ilo dovo ljno. Ondje su slavljeni spomendani pojedin ih m učenika, pri čemu je blago- vana euharistija s o'graničenim brojem prisu tn ih , a za takav č in je na samom mjestu bila postavljena privremena o lta rska menza.

38

SI. 12. O B O R d - plan bazilike i karakteristični presjeci.

2. Pokopavanje mrtvih u BiH

Od građevina namijenjenih ku ltu m rtvih kasnoantičkog doba sačuvalo se malo objekata ko ji su izgrađeni u klasičnom stilu . Tu na prvom mjestu stoji/zgrada mauzoleja u Šipovu kod J a jc a , 'm u n ic ip iju nama nepoznata imena J— možda Spbnum ili Sapua. Detalji same građevine ostali su nepoznati, je r su se do danas sačuvali samo fragm enti fron tona , nađeni u neredu pored rijeke, o č ito priprem ljeni za gradnju nekog mosta u tursko doba. Prema sačuvanim dijelovim a zabata, gesimsa i friza možemo pretpostaviti da je pročelje ovog mauzoleja b ilo izgrađeno s m odulom oko 25 cm, što je za c je lokupno zdanje zajedno sa stilobatom , dalo visinu od oko 8,5 metara. Da li je pročelje b ilo ob likovano kao te trastiln i prostilos, ili pak kao tem plum in antis, slično nalazima na Paniku kod Bileće, to je, na tem elju raspoloživih nalaza, teško reći. Sudeći po natpisu, ob ite lj pokopanih osoba stekia je rim sko građansko pravo od jednog vladara iz dinastije Konstanti- na I, a imena na spomeniku {Apollinaris, Honorius, F rontinus i Maxima) su i inače karakteristična za IV stoljeće. U to doba može se d a tira ti ovaj spomenik. Ta- bula ansata na fr izu uokvirena je prepletom loze, m otivom ko ji je u klasičnoj antici bio u ovom ob liku nepoznat, pa prema tom e, spada u novine koje je sa sobom donije lo IV stoljeće.

Mnogo skrom niji ali ne manje zanim ljiv je mauzolej u Varošluku kod Travnika. To je jednostavna cella s lezenama na vanjskom licu i hipogejem. On se znatno razlikuje od spomenika u Šipovu. Dok je šipovska građevina koncipirana uglavnom u klasičnom s tilu , svojstvenom Zapadu, građevina u Varošluku ukazuje na novo

vrijeme u kojem će tendencije Istoka do ći do prevage. Prije svega, lezene, koje ovdje imaju čisto estetsku fun kc iju , karakteristične su za a rh itektu ru koja je preko Sirije primana iz istočnih provincija. Mauzolej u Varošluku ukazuje nadalje na utjecaje koje je na ove krajeve vršila Salona, gdje su otkrivene slične građevine. Utjecaj S irije na a rh itekturu u prim orju bio je pojačan i znatnim naseljavanjem orijentalaca u Saloni, gdje su se među p rvim biskupima ovoga grada našla i dva Sirijca: Domnije (Dujmo) i Primus.

Mauzolej je sagrađen u V stoljeću, pa kon fron tiran s nešto starijim mauzolejem u Šipovu r ječ ito govori o promjenama koje su se događale u ovom vremenu.

Brojne grobne komore otkrivene su gotovo u svim krajevima Bosne i Hercegovine. One su pravokutnog ob lika , oko 2,2 do 2,4 m dužine, i oko 1,6 do 1,7 m širine, po lukružno su presvedene, a uz obje dužne strane nalazi se po jedan ležaj, kline, nešto povišen u odnosu na usk i hodnik ko ji se nalazi između n jih . U kom oru se ulazilo kroz četvrtasti o tvor ve lič ine nešto preko pola metra jedne strane. Z idovi su b iti ožbukani. Dakako da se u pojedinim slučajevima odstupalo od ove sheme. Tako je klina za polaganje mrtvaca u jednoj od komora bazilike u Oborcima bila niska, oivičena zidanom ogradom, i — dovo ljno široka za dvije osobe — postavljena u jednom kraju komore, uz sjeverni zid. O č ito je bila namijenjena za počivanje bračnog para. Nadalje se kod ovih komora, koje su se na- ̂lazile unutar građevina, ulaz sastojao od nešto veće ploče uložene u podu. Ispod nje su se nalazile stepenice i mali hodnik

39

SI. 13. Nekoliko grobnih građevina: a) Varošluk, tlocrt mauzoleja (VI s t.l; b i Varošluk, presjek mauzoleja; c) Doci kod Ljubuškog, plan bazilike s grobnim komorama u južno j prostoriji; d l Šipovo, pročelje mauzoleja, IV stolj.

ko jim se prilazilo u kom oru, koja nije b ila još posebno zatvorena.

Mrtvaci su sahranjivani u drvenim sanducima ko ji su b ili okovani željeznim sponama. Nakon izvjesnog broja godina komore su otvarane, kosti mrtvaca i ostaci sanduka zbačeni su u hodnik , a na u- pražnjenu k linu položen je slijedeći m rtvac. Ukopanim osobama nije u ovom slučaju podizan spomenik, n it i je grob b io obilježen posebnom arh itekturom .

Običaj pokopavanja u komore podsjeća na katakombe. U novije doba o tk r iven je u Galileji veći bro j podzemnih hodnika i prostorija koje su služile za ukop mrtvaca, pa nije isključeno da su rimske katakombe zapravo nasljedstvo iz židovskoga ku ltu rnog kruga. Ta ideja podzemnih ukopnih prostorija prenosi se zatim nakon Milanskog edikta u ob liku komora kao m in ija turn ih katakom bi na široka područja, a u kriptam a romanskih crkava doživljava svoju ve liku renesansu. Romanika je i inače svjesno nastojala im it ira t i an tiku .

Paralelno s komorama teče i ku lt mučenika. No, budući da Ilir i u BiH nisu dali m učenike u prvim vjekovima kršćanstva, to je u našim krajevima izostalo osobito poštivanje nekog kultnog mjesta, kao što su, na prim je r, Manastirine i Marusi- nac u Solinu. Zbog toga se u Bosni komore nalaze ili u sporednim prostorijama bazilike (D oci, O borci, Turbe, Č itlu k kod Jajca) il i na g rob lju sasvim daleko od n jih (Blagaj na Japri, V rdo lje kod K on jica, Razići).

Nešto rjeđi način ukopavanja predstavlja ju sarkofazi izrađeni od m uljike i vapnenca. Većina n jih potječe iz vremena kasne antike. Među ukrašenim prim je rc ima ističe se sarkofag iz Bačevića kod Mostara. Načinjen u oblic im a ko ji su bliski klasičnom dobu, on će ipak b iti proizvod kasnijeg vremena, sudeći barem po prikazima loze i grozdova na akrote- rijim a. Na jednoj dužnoj strani, koja kod sarkofaga predstavlja čelo spomenika, isklesano je uokvireno polje za natpis, ta-

bula ansata, ali je sarkofag ostao ipak anepigrafičan.

Nešto mlađi po ob liku je sarkofag iz bazilike na M ogorjelu, izrađen vrlo uredno, ali bez ikakvoga posebnog ukrasa.

L ijep prim jerak ukrašenog sarkofaga potječe iz ruševine bazilike u Čerinu, sada smješten u dvorištu pored crkve. Tu je na čeonoj strani u reljefu prikazan križ u krugu (crux coronata), komu se don ji krak produžuje još jednim d ije lom izvan kruga.

V rlo zdepasti su sarkofazi iz Mujdžića i Komotina,sada u zbirci franjevačkog samostana u Jajcu. Oni su tip ičan prim jer proizvoda rustične provincije koja često u težn ji da im ponira prelazi u h ipe rto rfi- ju . Majstor jednog od n jih n ije se, naime, p ri izradi poklopca zadovoljio samo p rikazom zabata na užim bočn im stranama, nego je takve zabate stavio i na uzdužnu stranu, među akro terije ko ji su zapremi- li gotovo preko polovine cjelokupne du žine sarkofaga, a svojom visinom dosegli su vrh zabata. Ovom vremenu pripadaju i drugi nalazi, tako sarkofag iz Šargovca kod Banja Luke, iz Vinjana kod Posušja i dva fragmentirana prim jerka iz Blagaja na Japri.

Kasnoantičkom dobu pripadaju ukopi u grobnicama načinjenim od tegula koje su položene u ob liku krova. Pored Mogo- rjela, na sedlu brijega, otkrivena je čitava nekropola ovakvih ukopa, o č ito robova na imanju. Dva groba pored samih sjevernih vrata svakako potječu iz vremena kada je zbog provale barbara vrijeme bilo nesigurno, pa su ukopi vršeni u ta jnosti, a zbog toga i sasvim blizu vrata.

Probijanje sarkofaga zapaženo je samo kod prim jerka iz Bačevića i u Čerinu. To obijanje tum ači se na razne načine, no nije daleko od istine ako to dovedemo u vezu s Teodorihovom akcijom prikupljan ja zlata. Sarkofazi su često b ili uzidani u građevine, pa se otuda nisu m ogli otvarati podizanjem poklopca, nego probijanjem čeone strane. Možda je ovdje u p itan ju otvaranje fenestella za ku lt

41

SI. 14. ČETIRI KARAKTERISTIČNA NAČINA O B IU E ŽA VANJA POČIVALIŠTA1. Spomenik u obliku stele nad grobom. Obitelj je rimske poganske vjere što odaje kratica

D(is) M(anibus) na gornjoj gredici edikule. Vinova loza iznad glave dječaka i tesarska sjekira iznad očeve glave u zabatu su česti simboli u ovakvim prilikama.Isakovci na Glamočkom polju, I I I stolj. posl. Kr.

2. Sarkofag nekog prezbitera obilježen je prikazom okrunjenog križa, crux coronata. Ime pokojnika nije valno.Čerin, ruševine bazilike iz V Hi Vi stolj.

3. Kratak urezani epitaf na jednom loculusu sa imenom pokojnice i kratkom parolom IN PACE uz kristogram. Poruka ne može b it i kraća.Rim, katakombe, poslije 313. god.

m rtv ih , no za pretpostaviti je da bi u tom slučaju o tvo r morao b iti uredniji.

Što se orijentacije ukapanja tiče , u star ijim razdobljim a (a u Bosni i Hercegovini sve do X IX stoljeća), ukopi su obavezno vršeni tako da poko jn ic i gledaju licem

prema istoku, tamo odakle dolazi izlaze- će sunce, t j. K rist. Danas u tom e pogledu više dom inira ju "u rb a n i" p rin icp i, t j. po stavljanje grobova prema kvadratu parcele određene za ukop i prema strani od koje se pristupa ka groblju.'

©

4. Mujdžići kod Jajca. Sarkofag.

43

III. ŠTOVANIE SVETACA

1. Opći dio

Borba prvih kršćana za svoj iden tite t bila je uporna, ali i krvava. Iz nje je potekao poseban k u lt: svjedoka vjere, Mar- ty ra . Nad grobovima ranih'kršćana razvio se poseban o b lik bogoslužja: Ann i- versarium, slavljenje godišnjice smrti. Taj dan je smatran n jihovim rođenjem za vječnost. Tako je na grobljima uvedeno poštivanje mučenika kao poseban oblik ku lta . Razlog za to poneki istraživači traže u helenističkom ku ltu heroja, ali to nema veze s kršćanskim poimanjem kulta mučenika. Najstariji trag ku lta mučenika nalazi se u Ivanovoj. Apokalipsi (6,8—11) u ko jo j s to ji: "Kad Janje otvori pe ti pečat, opazih pod žrtvenikom duše zaklanih zbog Riječ i Božje i zbog svjedočanstva koje su držati". Na drugom mjestu Ivan govori s lično: " ... Opazih i duše pogubljenih zbog ISUSOVA svjedočanstva i R iieči Božje... "(Otkr 20,4).

Mučenici su prije drugih kršćana prihvaćeni u nebo, njima neće b it i posebno suđeno na Posljednjem sudu, oni se već nalaze ispod nebeskog o ltara. Ta bliz ina Bogu bila je razlogom što se mučenike počelo m o liti za pomoć i preporuku kod Boga, pa je tako razvijena posebna pobo- žnost prema svetima. Mučenici su pokapani većinom u kom unaln im grobljim a, zvanim coemeterium. Tako je p ra k tic irano još i u doba D ioklecijanovih progona god. 303—304., što se vid i po grobovima prezbitera Marcellina i egzorciste P e t-,

.ra u Rimu č ijim su imenima nazvane katakom be na Via labicana. Isto vrijed i i za grobove solinskih mučenika.

Počeci štovanja relikvija nisu poznati. Oko sredine II stoljeća štovan je Sm irnj m učenik Polikarp. U dokumentim a se spominju " tro p e ji" apostolskih prvaka sv. Petra i sv. Pavla, što mora da su bile neke građevine. No, ta dva mjesta su jed ina u najranijem kršćanskom R ^ u , o ko jim a postoji bar neki podatak,/Tek u d ru goj polovici III stoljeća u Rimu se širi k u lt mučenika — slavi se sv. euharistija. Sudionici na tim svečanostima nisu b ili samo članov'r uže o b ite lji poko jn ika , nego i ostali vjernici, ne osobito mnogobro jn i, jer mjesta za veće skupove nije b ilo. Obred se sastojao od pjevanja h im ni i psalama, kao i slavljenja euharistije na uspomenu žrtve Isusove i mučenika. Davana je i daća, što je, m eđutim , podjednako bio običaj i kod pogana.

Sv. Petar je bio sahranjen na (poganskom) groblju sjeverno od Neronova c irkusa na brežuljku Vatikanu. Nekropola je vremenom bila proširena na ve lik i p ro stor, to lik i da je sredinom II sto lj. zahvatila i područje samog cirkusa. Već od sredine II s to lj. postojala je nad grobom sv. Petra edikula ko ju kršćani nazivaju " t ro - p a ion ". Grob je, možda, i prije toga bio obilježen nekim znakom, ali se ta j nije sačuvao.-

^Oko 160. god. sagrađen je pri zapadnom rubu groba zid ožbukan masom svjetlocrvene boje, nazvan od arheologa mura rossa, to jest crveni zid. U njemu su se nalazile dvije konhe, jedna iznad druge, odijeljene p ločom koja je počiva-

45

la na dva stupica. Gornja konha bila je u o b liku edikule. To je onaj ''tro p a io n '' o kome govori u III s to lj. Euzebije Cezarej- ski u svom spisu "Povijest C rkve". Euzebije u njoj na jednom mjestu (2,25,7) do slovce kaže da je neki ugledni član r im skog klera imenom Gaj, a ko ji je živio u doba pape Zefirina (199-217), rekao u svom dijalogu sa heretikom Proklusom: "M ogu t i pokazati tropeje apostola. Ako pođeš na Vatikanske brežuljke, ili na Os- tijsku cestu, naći ćeš tropeje onih ko ji su osnovali ovu C rkvu ".

U podu ispred niše nalazio se obilježen trag groba ko ji je u doba istraživanja 1945. godine bio već prekopan.

Sredinom III stoljeća je ovo po kopa I ište postalo već izrazito kršćansko. Tu je, između ostalih, i ob ite lj Julijevaca podigla svoj mauzolej, iznutra ukrašen mozaicima na kojim a su prikazani sim boli vjere sa scenama iz B ib lije , a na stropu Isus kao Sol Invictus na kvadrigi, sličan A p o lonu. Takvi spomenici mogli su b it i pod ignu ti u doba tzv. longa pax, poslije Va- lerijanova progona 258, pa do onoga što ga je inicirao car D ioklecijan 303 /304 godine. Predodžba Isusa kao Nepobjedivog Sunca podsjeća na vrijeme blisko Konstantinu V e likom , a ovaj car je p ripremajući svoj ve lik i t r iju m f 315. godine, dao ne samo sagraditi poznati tr iju m fa ln i luk, nego i u rediti grob sv. Petra. Oko stare edikule on je dao podići zaštitne z idove, pa ih ob lož iti skupocjenim maloazijskim m ramorom. T im zahvatom bile su prezidane plohe zidova sa grafitim a hodočasničkih vjernika u kojim a se spom injalo prisustvo relikvija sv. Petra.

Sedam godina kasnije (322 god.) car je od luč io da na mjestu groba podigne baziliku . Tom p rilikom je brežuljkasti teren Vatikana poravnan, pa stara nekropola zatrpana zajedno sa svim mauzolejima. Bazilika je postavljena pročeljem prema •gradu, a o lta r podignut neposredno iznad groba sv. Petra. Po svoj p rilic i su re likvije tada, ako ne i ranije, iskopane iz zemlje, umotane u purpurnu i zlatom protkanu tkan inu, pa položene u o tvo r na zidu sa

sjeverne bočne strane tropaiona, tzv. "z id g ".

U nepoznato doba grob i grobni spom enik sv. Petra je zatrpan.

Papa Grgur V e lik i (590—604) podigao je na mjestu starog oltara novi, a papa Kalikst II (1119—1124) ga je tem e ljito obnovio tako što je u tu novu građevinu ugradio Grgurov o lta r. Današnji o lta r podigao je papa Klement V II I (1592- -1605) iznad Kalikstova oltara. P rilikom iskopavanja temelja za ve lik i brončani Berninijev baldahin, 1626. god., naišlo se na staru rimsku, već zaboravljenu nekropolu, a li se tada nisu vršila nikakva posebna istraživanja. Tek je 1940. god. o tp o čelo iskopavanje na prostoru izvan papinskih grobnica, s namjerom da se o tk r ije grob sv. Petra. A kcija je izvršena u dva navrata, 1 940-1949 i 1953—1965 godine. Prvu su vodila četvorica arheologa, Ferrua, A po lo n ii—G hetti, Josi i Kirsch- baum, ali sa nesigurnim rezultatom , dok je u drugoj kampaniji Marguerita Guar- ducci uspješno obavila svoj posao: A p o stolove re likvije ležale su u niši zida "g " .

Prema navodima Djela apostolskih. Sveti Pavao je po dolasku na suđenje u Rim (budući da se prizvao na cara), stanovao na Ostijskoj cesti. Tu je kasnije mogla b iti izvršena i smrtna kazna. Pitanje da li se bazilika sv. Pavla "izvan z id ina" nalazi na mjestu Pavlova prebivališta i l i groba nakon što je nad n jim bila iz vršena smrtna kazna. Kada još nije b ilo te bazilike, prezbiter Gaj navodi (poč. III s to lj.) da se trope j sv. Pavla nalazi na Ostijskoj cesti, dakle se morao nalaziti na mjestu današnje bazilike. Ta zgrada je, m eđutim , potpuno izgorjela 1823, pa u narednom vremenu obnovljena (1823— —1854), ali nije poznato da li je tom p r ilikom istraživana mogućnost o tkrića apostolova " tro p e ja " o kojemu govori Gaj i Euzebije Cezarejski. T o pitanje je i do danas ostalo otvoreno.

Još jedno pitanje čeka na svoje rješenje. To je datum 29. lipnja kada se slavi sv. Petar i Pavao. Jedva je moguće da b i to mogao b it i dan njihova mučeništva,

46

njihov dies natalis. Prije će b iti da je to datum nekog drugog događaja vezanog za n jih ; neki prijenos kostiju il i s lič no.

Kršćanska trad ic ija ima na to pitanje tek dje lom ičan odgovor.

Prvaci apostola slavljeni su na dan 29. lipnja u jednom mauzoleju na Apijevoj cesti, preko kojega je 320. godine bila podignuta Basilica Aposto lorum , danas crkva sv. Sebastijana. Možda su na tome m jestu slavljena refrigerija za prvake a- postola od vremena Valerijanove konfiskacije kršćanskih grobalja 258. godine. Da li su tada b ile privremeno prenesene na ono mjesto i n jihove kosti, pa kasnije, kada su se p rilike sm irile, ponovno vraćene na svoja prvobitna mjesta? Da li je poganski karakter ukopanih mjesta je dnog i drugog apostola ponukao kršćane da njihove re likvije prenesu u čisto kršćanski ambijent? Da li je, uostalom, i deponiranje kostiju sv. Petra u "z id g " ispod konfesije u Vatikanu izvršeno u doba kada su katakombe opljačkane i demolirane od strane barbara 410. i 750. godine. Tada su, naime, sve kosti m učenika b ile iznešene iz. katakom bi i pohranjene u crkvama Rima. Prezbiter Gaj zna početkom 111 stoljeća da su kosti apostola pohranjene u V atikanu i na Ostijskoj cesti. One bi mogle b it i povraćene na ta mjesta samo nakon što je bio osiguran kršćanski karakter n jihovih primarnih počivališta, dakle najkasnije 315. godine.

U svakom slučaju se datum 29. lipnja veže za Baziliku Apostola na Apijevoj cesti, dakle i za neki prijenos, ili bar k ra tko tra jn i boravak na to m mjestu.

A . M A R TY R O LO G IU M PANNONICUM

Danas su uglavnom poznati oni panonski mučenici o ko jim a je god. 313. bila još svježa uspomena. Zbog toga su m artiro log iji ograničeni samo na vrijeme koje nije starije od sredine III stoljeća. Za panonske mučenike postoje dva kapitalna izvora. To su M A R TY R O LO G IU M H IE- R O N YM IAN U M i A C TA S. DON A T I.

Jeronimski m artio log ij je sastavljen u A qu ile ji svakako prije razaranja grada od strane Avara 452. godine. U njegovu uvodu navode se dva apokrifna pisma nekog H rom atija i Heliodora, ko ji se za svoje navode pozivaju na a u to rite t sv. Jeron ima ko ji im je, tako se navodi u pismima, pružio mnoge važne podatke. Možda su tim e m islili na Jeronimovo djelo "D e v iriš illus tribus". Zbog toga se ovaj Marti- rologij naziva M A R TY R O LO G IU M HIE- R O N Y M lA N U M .

Pored imena mučenika ko ji su b ili porijek lom iz Aquile je, u m artiro logiju se navode i imena koja su na b ilo ko ji način vezana za ovaj grad, a za naše p rilike osob ito su značajni oni za koje je v id ljivo da su porijeklom iz Panonije. Zato se Jeronimski m artiro logij grada Aquile je može smatrati najiscrpnijim izvorom.

Nadopunu mu čine tzv. A C TA SANC- T l DON A T I, Donatova akta, sastavljena u Cividalu (Ćedadu) u X II il i X I I I s to lje ću, od ko jih je do naših dana dopro samo sastav Filipa della Torre iz 1692. godine. Taj čovjek je, naime, sakupio podatke iz raznih "v r lo s ta rih " brevijara i tako sastavio popis ko ji jednim d ije lom sadržava imena iz Jeronimskog m artiro logija, ali i dodatna imena ko jih u njemu nema, ali su važna za naše p rilike . Prema sv. Donatu ko ji se u Cividalu smatra glavnim patronom , taj spis je nazvan njegovim imenom.

Najstariji poznati m učenik u Panoniji b io b i, prema Jeronimskom m artiro log iju SV. EUZEBIJ, biskup, i POLION, prvi lek to r. Euzebije je b io prvi poznati b iskup u Cibalama (V inkovc i). M učen je za cara Valerijana (27. IV . 258). K u lt mu je odobren za đakovačku i srijemsku biskupiju 1966. Polion je bio vo d ite lj lektorske škole u Cibalama. Spaljen je na lomači 27. IV. 304. K u lt mu je odobren 1807.

Većina mučenika je iz vremena D io klecijanova progona godine 303. i 304. N jih je u S irm iju o tpočeo carski namjesnik 26. ožujka 304., a prva žr

47

tva je prezbiter M ONTANUS i njegova supruga M A X IM A . Dva tjedna kasnije, 6. travnja vodi se proces p ro tiv biskupa IRENEJA. Dne 9. travnja je najgori dan, je r tada podnose m učeničku sm rt:

SEDAM SRIJEM SKIH M UĆENICA. U prvim kršćanskim vremenima mnoge su djevojke živjele u djevičanstvu i m o litv i u očinskoj kući, a kasnije su osnivale male zajednice. Nazivali su ih "kanonske d jevice". Sedam takvih djevica iz zajednice u S irm iju mučeno je za cara D io klecijana.

DEMETRIUS, đakon Crkve u S irm iju ; FORTUNATUS, đakon Crkve u Singidu- numu, kojeg su radi suđenja doveli u Sir- m ij i DONATUS, đakon iz Singidunuma.

Nakon toga carski namjesnik odlazi u Cibalae i tu na dan sv. Eusebija, 28. trav nja 304. vodi proces i kažnjava.

Namjesnik se tada vraća u S irm ij i nastavlja progone ko ji rezultira ju slijedećim mučenicima:

SA B B A TIA , nepoznata žena, mučena 4. srpnja; AGRIPPINUS, nepoznat muškarac, 15. srpnja; SECUNDIANUS, nepoznat muškarac, 15. V I I ; URSICINUS,

Panonac iz Basanta, časnik i tr ibun lan- cijarija, mučen 14. kolovoza i BAHSI- L L A 29. kolovoza, djevica. S irijsk i i Je- ron im ov m artiro log ij svjedoče da je živjela i mučena u S irm iju .

Kasnije, nakon što su glavni progoni već prošli mučen je u kamenolomima Fruške gore:

S IM FR O N IANUS i s njime če tiri ka- menoresca ko ji su odb ili da rade k ip Es- kulapa za hram u Deoklecijanovoj palači u S p litu . To su poznati: SANCTI QUA- TUOR C O R O N A TI:CASTORIUS, C LAU D IU S, N IKO STRA- TOS iS IM P LIC lU S .

Oni su b ili stavljeni u olovne sanduke, pa bačeni u rijeku dne 8. studenog 306. Nisu uključeni u ove skupine, dakle m učeni su prije ili poslije: A N A S TA S IA , nepoznata žena, mučena 25, prosinca; SY- NEROS, v rtla r doseljen iz G rčke, mučen 23. veljače.

U DO N ATO VIM A K T IM A spominje se, osim navedenih, još jedan bro j m učenika, dne 21. kolovoza: "...passi sunt... sub die duodecimo Kalendas Septembris imperatoribus D iocletiano et M axim ino. To su:

S ILV A N U S , đakon u S irm iju ; VENUS- TUS, k le rik iz Singidinuma i HERMA- GORAS, lekto r iz Singidunuma. I oni su m učeni u S irm iju .

Budući da su Donatova akta pisana u Cedadu u X II i X I I I stoljeću datum od 21. kolovoza mora se vezati za neki p r ijenos relikvija , a ne za dan smrti ko ji će b it i 9 . travnja 304. u S irm iju .

U drugim mjestima progon nije bio to liko radikalan kao u S irm iju . Tako je u Petoviji pao kao žrtva progona samo m jesni biskup VIC TO R IN U S, možda dosta kasno, god. 308.

4 lipnja 303: mučen je K V IR IN , sisački biskup. Za drugoga Dioklecijanova progonstva sklonio se iz grada, ali na povratku je uhvaćen i izveden pred sud, vođen od carskog namjesnika Amancija u Savariji i Skarabanciju te je osuđen na sm rt. Vezan mu je kamen o vrat i bačen je u rijeku Sibaris. Za cara Konstantina sagrađena je njemu u čast bazilika u Savariji. Prudencije je opjevao njegovo mu- čeništvo. Krajem V . st. prenesene su mu re likvije u Rim (katakombe Sv. Sebasti- jana, a kasnije u baziliku sv. Marije preko T ibera). Zagrebački b iskup Petar 1627. g. nazivlje ga "p rv im zagrebačkim b iskup o m ", je r zagrebačka biskupija je naslje- d ila sisačku.

Ne računajući sv. Euzebija ko ji je stradao sredinom III stoljeća, vid im o da su D ioklecijanovi progoni b ili provedeni s osobitom žestinom u S irm iju . Vlasti su se ponijele drakonski, osobito u odnosu na kler. Poginule su, naime 33 osobe, a među njima biskup, prezbiter i dva đakona. Progonom su zahvaćeni i d ije lovi klera u Singidunumu, tako prezbiter, dva đakona i lektor.

Osim deset klerika ima tu još i šest o b rtnika (klesari iz Fruške gore i vrtla r

48

Syneros), od vojske časnik i vo jn ik . Osta tak su nepoznate osobe.

V e lik broj žrtava progona u Panoniji nije ostao bez odjeka. Mučeništva su č itana i širena, ali su relikvije samo kratko vrijeme krasile bazilike u panonskim gradovima. Provalili su barbari — prvo Huni, a onda još mnogi drugi. Kršćani su, b ježeći pred njima, pon ije li sa sobom i n jihove relikvije, a slavne bazilike sravnjene su sa zemljom.

Pjesnik Prudencije slavi 402. god. sv. Kvirina dok su mu kosti još ležale u Panoniji. Kronograf od god. 354. bilježi u Rimu za 9. studenog svete fruškogorske mučenike. Nakon što papa Damas u R imu i biskup Am brozije u M ilanu šire ku lt m učenika, Panonci popunjavaju mnoge lokalne kalendare pojedinih crkava svojim imenima. K u lt sv. D im itrija seli u Solun, gdje se zaboravlja njegova prava povijest, pa on postaje aristokrat i časnik, pravi g rčk i nacionalni svetac. Kosti sv. Poliona prenesene su u Rim i sahranjene u Poncijanovim katakombama. Fruškogorski kamenoresci sahranjeni su u Rimu na groblju Ad Helenam na Via Labicana. K virin je iz Savarije dopremljen također u Rim i sahranjen u katakombama na Via Appia. O njegovu p r ijenosu zapisano je slijedeće:

"Kada su barbari p rodrli u Panoniju, utekao je narod iz Skarabancije i uzeo sa sobom kost i sv. Kvirina, biskupa i mučenika. Na Apijskoj cesti kod trećeg miljokaza sahraniti su ga u Crkvi Apostola, u ko jo j su se nalazili sy. Petar, sy. Pavao i sv'. Sebastijan, na mjestu što se zove Ad Catacumbas. Njemu u čast sagradili su doličnu crkvu koja još i danas postoji" (Acta Sanctorum, ed. Bollandistes, lun ii 1,375).

Sv. Kvirina su, dakle, ponije li sa sobom građani Skarabancija ko ji su bježeći iz svoga grada naišli pored Savarije, pa odatle uzeli svečeve relikvije. Taj p rije nos se mogao dogod iti između 402. i 455. godine. Naime, god. 402. njegov grob je vid io Prudencije u Savariji " in Basilica ad Srabantensem po rta m ", a ona druga go

dina je term in kada Vandali pustoše Rim, pa su Kvirinove re likvije privremeno smještene u Kalikstove katakombe.

Posebno je zanim ljiv slučaj sv. Anastazije, one nepoznate žene što je mučena u S irm iju 25. prosinca pobliže neutvrđene godine početkom IV stoljeća. Anastazija je prvob itno bila sahranjena u S irm iju u posebnoj bazilic i istoga imena (poznata je kao Stošija, Stana, Sto- ja, Nasta). Relikvije su jo j u vrijeme patrijarha Genadija (458—471) bile prenesene u Carigrad i postavljene u crkvi sv. Uskrsnuća (Anastasis), koja od tada nosi njeno ime. One su god. 804. poklo njene zadarskom biskupu Donatu od strane cara N ikefora I kao zalog za izm irenje Bizanta sa Zadrom, a Donat ih je u Zadru pohranio u katedralnoj crkvi sv. Petra, koja se od tada naziva imenom sv. Stošije. K u lt sv. Anastazije dospio je već u VI stoljeću u Rim, gdje je osobito slavljen u crkvi Sancta Anastasia ispod Pa- latina, u kojoj su pape na Božić služile drugu misu, onu u zoru. Toga dana bio je njen anniversarium. Od tog vremena ostao je u K a to ličko j Crkvi ob iča j, sve do god. 1969. da se sv. Anastazija spom injala u drugoj božičnoj misi.

Anastazija je u Rimu doživjela izvjesnu m etam orfozu: proglašena je Rimljan- kom , ženom patricija Publija. Budući da je htjela ostati djevica muž ju je zatvorio u kućnu tam nicu. Tu ju je tješio svojim pismima sv. Krizogon (Krševan). Po smrt i Publija ona prati Krševana u Akvile ju , prisustvuje njegovom m učenju i slijedi ostale mučenike (Irenu, Agapu, K on iju i Teodotu) u S irm ij, zatim u Solun i ponovno u S irm ij, gdje podnosi mučeništvo pod prefektom Ilir ika F lorom , zapravo Probom, na o toku Palmariji. Ona je spaljena na lomači.

Nakon prijenosa relikvija mučenika iz Panonije u nove postojbine, Akvileja je p rim ila sv. Donata, Fortunata, Venusta, Hermagoru, te Romula i Silvana. Fortu- nat i Hermagor proglašeni su, zatim , starim građanima Akvileje, pa, ni manje ni više, učenicima sv. Petra apostola. Sv.

49

SI. 15. Dalmatinski i istarski mučenici na mozaiku u oratoriju sv. Venancija u Rimu, sred. V II stolj.Gornji red: SS, Paulinianus, Teliius, Asterius i Anastasius; donji red: SS. Maurus, Septiminus, Antiochianus i Gaianus,

Hermagor je proglašen njenim prvim biskupom. Dio re likvija prenešen mu jedne 17. veljače u Concord iju , danas Portogu- aro, gdje se toga dana i danas još slavi njegov DIES N A T A L IS . Cividale (Čedad) ima svoj "e x h ib itio re liqu ia rum " panonskih mučenika dne 21. kolovoza, a M ilano ih slavi dne 6. svibnja. Akvileja ih slavi tr i dana: 12. srpnja, 22. i 25. kolovoza, kada su one (re likvije) god. 409. (ako ne i prije) stigle onamo. Oko god. 450. re likvije su pred Hunima prenesene u Građo, s razlogom, je r A tila uskoro zatim ruši grad. Nakon protjerivanja Istočnih Gota god. 555., Hermagorine kosti su ponovno u A kv ile ji, ali 568. god. Langobardi napadaju grad, pa biskup s relikvijama bježi u Građo.

Ova dva susjedna grada dolaze god. 590, pod razne uprave: Građo pod vlast Bizanta, a A kvile ja ostaje pod Langobar- dima, a kasnije se p rik lju ču je Franačkom kraljevstvu. God. 774. biskupi Akvileje sele u Cividale. U Gradu se god. 810. spominje neka građevina pod imenom "kape la sy. H erm agore i F o rtu n a ta God. 1031. patrija rh Akvile je osvaja Građo i preotima kosti sv. Hermagore, pa on tako postaje ponovno patron obnovljene Akvileje, s č ijim se relikvijam a vrši posveta nove katedrale dne 13. srpnja iste godine. God. 1044. Građo dobiva t itu lu patrija rha , ali se ona ubrzo prenosi na Crkvu u Veneciji.

Velika zabuna u vezi sa sv. Hermago- rom uvukla se u naše kalendare tako što je u Crkvi Cividala (Čedada) njegovo ime zabunom preinačeno u "Hermogenes". Hermogen nije bio nikakav svetac, nego vrač, pok lon ik lažnih bogova, ko ji se u prvo apostolsko doba borio p ro tiv sv. Jakova Starijeg (v id i; M arulić "Pouke za čestit ž ivo t", Zagreb 1986, str. 120).

Na hrvatskom govornom području sv. Hermagor se pojavljuje tako u če tiri verzije: Hermagor, Mogor, M ohor i Hermogen. Izvorno ime je Hermagoras, na hrv. jeziku Mogor, a ostala dva imena ne od nose se na naš uži te r ito r ij.

Posebni problem predstavlja jedan pa

nonski svetac ko ji je, preseljenjem u daleku zemlju, potpuno izgubio svoj prvob itn i inde tite t. To je sveti M artin ,

Njegovo podrije tlo i posebno čašćenje u Panoniji odaje da su relikvije ležale neko vrijeme negdje u Panoniji, možda b liže limesu na Dunavu, pa bile još zarana, najkasnije oko god. 375., prenesene u grad Tours u G aliji, gdje su o njemu is- predene razne legende: on je vo jn ik , služi na granici gdje se vrlo b lizu nalaze nep rija te lji — barbari. Njegovim zagovorom i m olitvom oni se povlače s granice, a on traž i o tpust iz vojske, pa se povlači u samoću. Zatim ga bira ju za biskupa (u gradu Toursu), čemu se on op ire i sakriva, ali ga odaje neka guska. I još nešto: iako građani Toursa tvrde da im je bio biskup, on se štuje u jednoj sporednoj c rkv i, na pe rife riji grada, a ne u katedrali. Sv. Mart in je panonski m učenik, ko ji je , slično sv. Dem etriju, nakon preseljenja u novu posto jb inu, proglašen vo jn ikom , pa i biskupom .

Poznato je da je sveti Demetrije u Solunu proglašen časnikom, aristokratom , g rčk im nacionalnim herojem, a tako bi i ostalo da se slučajno nije sačuvala d ru k čija legenda. Slična legenda o sv. M artinu je izgubljena, a nova je sastavljena u X I ili X II stoljeću kada je već sjećanje na njegovu povijest izb lijed ilo .

B. M A R TV R O LO G IU M D A LM A TIC U M

V rio živa i plodna Crkva grada Salone dala je u doba‘ D ioklecijanovih progona svoj krvavi obo l, pa su i uspomene na te m učenike bile u času stjecanja slobode god. 313. još svježe, zbog čega su i dosto jn o zabilježene.

Salonitanskih grobalja sub d ivo b ilo je neko liko , ali su t r i između n jih bila osobito štovana. To je, kao prvo, poko- palište "k o d pet m učenika" u Kapljuču nedaleko od amfiteatra. Najveće je bilo pored grobova sv. Dujma na Manastiri- nama, a treće se nalazilo uz baziliku sv. Anastazija u Marusincu.

51

SI. 16. Sv. Dujam — prikaz na mozaiku u oratoriju sv. Venancija p r i lateranskom baptisteriju, sred. VII stolj.

Poznato je da su b ro jn i kršćani u staroj Saloni svojom krv lju zapečatili vjernost svome Bogu u više progcnstava, koja su poduzimali rimski carevi. Za neke je poznato ime i datum m učeničke sm rti, za druge se ne zna točno datum, a nekima se ne zna ni ime. Stoga je Splitsko-makar- ska nadbiskupija uvela za jednički blagdan SVIH SVETIH SO LIN SKIH M U Č EN IK A , među kojim a su poznati: Venan- cij i Duje, b iskupi, Asterij, svećenik, Sep- t im ij, đakon, Anastazij, ob rtn ik , A n tio - hijan, Gajan, Telij i Paulinijan, vojnici i Feliks.

Najžešći progon u Saloni za D ioklecijanova vremena zbio se 10. ili 11. travnja god. 304., što se prib ližno slaže i sa s lič nom akcijom u S irm iju . U tom progonu stradava kao najeminentnija žrtva mjesni biskup DOMNIUS (hrv. Dujam). Oko istoga term ina stradava još 5 kršćana koji se sahranjuju u bazilic i u Kapljuču. To su:

SV. ASTERIJ (Salona, Solin, oko 304), svećenik, m učenik. Na lateranskom mozaiku prikazan je kao svećenik sa svitkom u ruci, a u Solinu na Kapljuču otkriven je njegov mozaik, zatim na Ma- nastirinama mramor s njegovim imenom i u kapelici u am fiteatru d io njegova im ena (4 slova).

A N T IO H IJA N , G AJAN , TE LIJ I PAU- L iJA N , vo jn ic i dvorske straže. D iok lecijan ih je dao pogubiti zajedno sa sv. Dujmom. Pokopani su na Manastiri- nama. Splitska ih crkva slavi sa svim solinskim mučenicima 15. svibnja.

SEPTIMUS, đakon Salonitanske Crkve, slavi se 18. travnja, ali mu godina muče- ništva nije poznata, nego se tek prib ližno stavlja u god. 304. On je sahranjen zajedno sa sv. Dujmom u Manastirinama.

SV. A N A S T A Z IJ , o b rtn ik . Sačuvan je opis njegova mučeništva. Ž iv io je u A k v ileji i radio na bojanju tkanina. Željan mučeništva došao je Salonu. Bio je bačen u more. Matrona Asklepija sahranila ga je u svom po lju , a kasnije u mauzoleju, današnjem Marusincu. U V I. st. sagrađe

na mu je divna bazilika, gdje je nađen natpis o čuvaru njegova groba. Papa Ivan IV . (640—642) dao je prenijeti njegove moći u Rim i pohranio ih u kapeli sv. Venancija u Lateranskoj bazilic i, gdje je na mozaiku i njegov lik . U S p litu se časti pod imenom Staš.

U Saloni je b ilo još najmanje osam m učenika, ko liko je arheološki moglo b iti iden tific irano , ali su oni po imenu nepoznati. Č in i se da su t i m učenici, izu2ev sv. Dujma, b ili u akciji opata Martina (641) preneseni u Rim i pohranjeni u nekadašnjem konsignatoriju uz lateranski baptisterij ko ji od tada nosi ime oratorija sv. Venancija. Relikvije sv. Dujma zadržao je u Splitu prvi splitski nadbiskup Ivan Ravenjanin.

Sv. FELIKS, propovijednik i m isionar iz Epetiuma — Stobreča. Ne zna se što je bio po zvanju. Nije sigurna godina mučeništva, a vjerojatan je dan. Pokopan je na mjestu "V rh o v n ik a ". U V. st. t ije lo mu je prenseno na jugozapadni d io D iok lec ijanove palače, gdje je b ilo starokršćansko groblje i tu je podignuta njemu posvećena kapelica. U X I. st. mu je sagrađena crkva. Danas se njegovo tije lo čuva u crkvi sv. Frane na Obali.

C. SV. DUJAM

Izvodeći iskopine na mjestu koje se zove Manastirine, M. Glavinić je god. 1876. o tk rio staro groblje i grobnu baziliku . U podzemnim prostorijama te bazilike, u konfesiji ispod o ltara, o tkopan je tada ve lik i zidani grob na svod. Iskopavanje je god, 1883—1890. nastavio Frane Bulić ko ji je dva koraka daleko od groba našao sakrofag biskupa Primusa, Dujmova ne-, ćaka, uz. slijedeći natpis: Depositus Prš- mus Episcopus X I Cal Febr. nepos Do- mniones Martores.

Nedaleko od zidanog groba nađen je ulom ak natpisa s imenom sv. Dujma: (Deposi)t(io) Dom ni(onis Episcopi di)e Ml ld{us) Apriles. God. 1885. F, Bulić je pretražio unutrašnjost zidanog groba i

53

našao da je imao t r i kata, od ko jih je svaki bio odije ljen od drugoga kamenim svodom. Uz grob se našao u zidu prozor- čić (fenestella confessionis), kroz ko ji su vjernici gledali na škrin je m učenika i bacali rupce i druge predmete da o tpoč i- nu na grobu, pa ih nosili kući kao posvećene stvari. U b liz in i je nađena i olovna škrin jica s tobožn jim relikvijama sv. Petra apostola (uko liko to , de facto, nije bio neki drugi čovjek istoga imena, što je kasnije prouzročilo pom utn ju ).

Dugogodišnjim radom Frane Bulića starokršćansko groblje u Manastirinama postalo je jedno od najznam enitijih starokršćanskih nalazišta u Evropi. Tu je nađeno na stotine grobova ljud i i žena svakog staleža i dobi iz I do V I stoljeća (p. Chr. n), te preko 300 natpisa. To je dalo povoda znamenitim arheološkim raspravama i zaključcim a. Osobito su bile v r ijedne rasprave Frane Bulića god. 1890— —1894. te god. 1898. u kojim a je opisao o tkrića groba sv. Dujma i njegova nećaka Prima te utvrd io da sv. Dujam nije bio učenik Petrov, nego m učenik za D iok le cijanovog progona god. 304.

i_Ovdje se treba malo potanje pozabaviti najstarijom pisanom vijesti o prenosu ko stiju dalm atinsko—istarskih mučenika u Rim. 0 tome govori knjiga s kra tk im ž ivotopisom rim skih papa, zvana Liber pontifica lis. U tom djelu nalazi se kratk i životopis pape Ivana IV (639—642), ko ji glasi ovako:

"Ivan , narodnošću Dalmatinac, sin Venancija Skolastika, sjedio je jednu godinu, osam mjeseci i 19 dana. Ovaj je za svog vremena poslao po svoj Dalmaciji i Is tri mnogo novaca po presvetom i pre- vjernom opatu M artinu radi o tku p ljiva nja sužanja, ko ji su b ili zarobljeni od (poganskih) naroda. U isto vrijeme podigao je crkvu blaženim m učenicim a Venanci- ju , Anastaziju, Mauru i mnogim drugim mučenicim a, od ko jih -je smrtne ostatke naredio prenijeti iz krajeva Dalmacije i Istre i sahranio ih u gore spomenutoj c rkvi, kraj lateranske krstion ice, uz bogom olju blaženog Ivana Evanđeliste, koju

je crkvu ukrasio i razne jo j darove p rika zao...".

Na prvi mah upada u o č i, da Liber pon tifica lis sv. Dujma ne spominje među mučenicima ko jih su kosti b ile prenesene u Rim. Pisac je poznavao lateranski m ozaik. I, kad je pisao životopis Ivana IV , imao ga je pred očim a. On spominje samo Venancija, Anastazija i Maura, ko ji su sva tro jica stajali na mozaiku jedan pored drugoga na najčasnijim mjestima iza sv. Dujma. A ko pisac ne spominje sv. Dujma, ko ji je stajao na mozaiku na p rvom mjestu, to nije moglo b it i s lučajno — on je za to morao im ati poseban razlog. Drugi p rihva tljiv razlog nije moguće naći, osim taj da tije lo sv. Dujma uistinu nije b ilo preneseno u Rim , kao što to tv r di splitska crkvena predaja od najstarijih vremena. Kako je dokazao Th. Mom- msen, onaj d io knjige Liber pontifica lis u kojem se nalazi životopis Ivana IV , napisan je za vrijeme pape Konona (686— 687). Tada je živjelo, nema sumnje, više klerika i dvorjanika pape Ivana IV ko ji su znali iz usta opata Martina i samog pape koje su kosti mučenika prenesene iz Dalmacije i Istre u Rim. Osim toga, u to vrijeme i Rim i Dalmacija stajali su u isto j upravnoj jed in ic i, u Ravenatskom eg- zarhatu, pa se lako moglo znati u Rimu da su stanovnici Salone, bivšeg glavnog grada Dalmacije, osnovali novu naseobinu u D ioklecijanovoj palači i tamo prenije li kosti sv. Dujma mučenika.

Po Konstantinu Porfirogenetu prvi sp litski nadbiskup je došao u S p lit p rije smrt i cara Heraklija I (11. veljače 641). Prema tom e, prijenos tije la sv. Dujma u no vu splitsku stolnicu mogao se obaviti i prije nego je došao opat M artin sredinom god. 641. preko Istre u srednju Dalmaciju. U svakom slučaju prvi s p litski nadbiskup morao se pobrinu ti da t i jelo sv. Dujma, prvoga biskupa i osnivača biskupije solinske, koja se sada obnovila u S p litu , prenese u splitsku s to lnu crkvu, ako ne prije, onda barem tada kada je opat M artin prenosio kosti ostalih mučenika u Rim. 0 prijenosu kostiju

54

sv. Dujma u S p lit opat M artin je obavijestio papu Ivana IV , i njegovu oko linu , pa radi toga pisac životopisa Ivana IV u L iber pontifica lis ne spominje da bi tije lo sv. Dujma b ilo preneseno u Rim.

Splitska predaja, dobila je snažnu potvrdu u najnovijim arheološkim iskopinama u grobnoj bazilic i u Manastirinama. Bečki arheolog R udolf Egger je poslije prvog svjetskog rata ponovno pomno pretražio i p roučio spomenutu baziliku . On je, osim prije nađenih arheoloških ostataka, kod zidanog groba u konfesiji našao mramornu p loču s t r i mala otvora, kroz koje su vjernici po starom običaju lijevali ulje ili balzam na kosti mučenika. Nadalje, našao je pred istim grobom kameni stupić s posudom za ulje i žižak ko ji je gorio pred grobom . Taj stupić i danas se nalazi na starom mjestu, in situ. Egger je u tvrd io , da je grobna bazilika u Manastirinama bila više puta pregrađivana (posl. god. 313., oko god. 400., te koncem V I stoljeća), da su kod toga neki grobovi b ili zapušteni, ali zidani grob je svaki put obnavljan i ponovno uređen za štovanje vjernika. Sve to govori da je z idani grob bio počivalište glavnog m učenika u bazilic i, odnosno da su se tu nalazile kosti zaštitnika Salone i njezina p rvoga biskupa sv. Dujma. Na osnovi svih do sada o tkriven ih arheoloških ostataka i pojedinosti, Egger je u tvrd io , da je u najdonjem presvođenom prostoru ležalo tije lo sv. Dujma, a iznad njega da su ležali ostaci druge dvojice m učenika, dok su u četvrtom , nadozidanom, katu bile položene tobožnje moći sv. Petra. Ulomak natpisa koji je uz taj grob našao Bulić, Egger je ovako upo tpun io : Per manus... i ep(i)s(co)pi V Kal(endas) Januariis dep (ositio) memoriae beati Petri A posto li A ...

Arheološki ostaci i o b lik grobnice sv. Dujma, kako ih je arheološka znanost sigurno utvrd ila , uvelike potvrđuju jezgru spisa o prijenosu kostiju sv. Dujma u Sp lit. Prema Trećem žiću (Gaudencijevu) to se dogodilo ovako:

"P rv i splitski nadbiskup Ivan, kad je posvetio crkvu sv. Marije u D ioklecijanovoj palači u S p litu , pošao je s narodom do ruševina Salone, gdje se nalazila grobna bazilika solinskih m učenika. Mjesto, u kojem su se škrinje sa svetim kostima nalazile, b ilo je ograđeno podzemnim svodom i, premda je nekima b ilo poznato, drač i šikare su ga posve skrivale. U k lo n ili su veliku ko lič inu klačarde i kamenja.I kad su kopali do neke dubine, o tk r il i su jednu škrin ju ko ju su prenije li u S p lit zatvorenu. Kad su vid je li da se u njoj ne nalazi tije lo sv. Dujma, sutradan su se povra tili na isto mjesto i kopali dalje. Dok su kopali dublje, pronašli su sarkofag sv. Dujma i sa istom brigom i žurbom prevezli ga u S p lit . "

Ovo slaganje spisa o prijenosu tije la sv. Dujma u Split s arheološkim nalazima kaže da je taj opis u svojoj jezgri is tin it, te da je pisac izvornog opisa bio nazočan kod prijenosa. Inače ne bi mogao znati za sve pojedinosti: da je nad Dujmovim grobom b ilo više svodova i da su u njima ležale škrinje s kostima drugih mučenika.

Konstantin Porfirogenet zabilježio je u svom djelu De administrando im perio ,da je solinska m etropolija obnovljena u novom naselju u S p litu za cara Heraklija I (610—641). Splitski arhiđakon Toma, nepoznavajući Porfirogenetovo d je lo , napisao je na osnovi gradiva u starom s p litskom nadbiskupskom arhivu, da je Sp lit osnovan i u njemu nadbiskupija na čelu s Ivanom Ravenjaninom, dok je živjelo mnogo stanovnika stare Salone, koja je bila razorena god. 6 1 4 /6 1 5 . To nas vodi u isto vrijeme.

Sve ovo što je rečeno: rana uspostava solinske m etropo lije u S p litu , hotim ična šutnja suvremenog Liber pontifica lis, stari vjerodostojni opis prijenosa tije la sv. Dujma u S p lit, utvrđeni arheološki nalazi u vezi s grobnicom sv. Dujma u konfensi- j i nadgrobne bazilike u Manastirinama, međusobno se slaže i dopunuje, te daje moralnu sigurnost koja u povijesnom d o kazivanju č in i puni dokaz da kosti sv. Dujma uistinu nisu bile odnesene u Rim,

55

nego da su prenesene u splitsku stolnu crkvu. To je u novije vrijeme i dokazano.

U današnjoj stolnoj crkvi u S p litu na desnu stranu glavnih vrata nalazi se o lta r sv. Dujma. Kad je 1958. god. bila ukio- njena oltarna ploča i podnožje, došao jena vidjelo starokršćanski sarkofag s reljefom Dobrog, pastira. Na rubu po klopca stajao je natpis u kojem piše da je nadbiskup Kresencije god. 1103. službeno obavio pregled kostiju sv. Dujma, ko je su se u tom sarkofagu nalazile. U njemu je nađen manji sarkofag od bijelog mramora, a u ovom olovna škrinjica s kostima sv. Dujma. Na poklopcu unutrašnjega malog sarkofaga uklesan je latinski natpis, ko ji u hrvatskom p rije vodu glasi:

"Ovdje počiva tijelo BI. Dujma, solinskog nadbiskupa, učenika sv. Petra, poglavara apostolskog, preneseno iz Solina u Split od Ivana, nadpastira iste stolice".

Vanjski sarkofag, kako se vid i iz njegove um jetn ičke izradbe, potječe iz IV . stoljeća p. Chr. n., dakle iz doba kada je bio mučen sv. Dujam. I olovna škrinjica je izvorno starokršćanska pa je sa sarkofagom bila prenesena iz Solina u Sp lit. Mali unutrašnji sarkofag napravljen je tek kod prijenosa tije la sv. Dujma u Sp lit. Za to se upo trijeb ilo komad bijelog mramora, ko ji je negda služio kao d io podnožja nekom spomeniku cara Trajana u Solinu. Natpis ne nosi godinu nego je datiran, prema starem ob iča ju , s imenom tada ž ivućeg nadbiskupa Ivana prije god. 1103.; a u Splitu bila su ih tro jica : Ivan I Ra- venjanin, Ivan II, za kralja Tomislava, ko ji je održao crkvene sabore u Splitu god. 925., te Ivan III (oko god. 1052— —1060) za kralja Petra Krešim ira. G ornji natpis ne može se odnositi na Ivana II i I I I , jer crkveni sabor god. 925. tem elji m etropolijsko pravo Splitske crkve uglavnom u tom u, što se u S p litu nalazi t i je lo sv. Dujma "već od pam tiv ijeka". I vojvoda Branim ir (879—892) i vojvoda M utim ir god. 982. splitsku katedralu zovu crkvom sv. Dujma i Anastazija, što

znači da su kosti t ih mučenika već prije n jih bile ovamo prenesene.

D .S V . VE NANCIJ

U unutrašnjosti Dalmacije nije b ilo c rkvenih središta ravnih Saloni, pa je tako u ovim krajevima poznat samo jedan m artir: sv. Venancij. Taj m artir je vezan za crkvu u Naroni i Delm iniju.

Kako se č in i, sv. Venancij je b io prezb iter ili biskup grada Narone negdje u drugoj polovici III stoljeća. Poput većine svetaca iz naših krajeva čije su relikvije zbog provale Huna, Avara i Slavena iz starih bazilika odnesene daleko u strane zemlje, da bi potom ondje stekli veliku slavu — sjetimo se sv. Martina, Demetri- ja, Hermagore i Anastazije — tako je i ku lt sv. Venancija, istina bez nazočnosti re likv ija , pod sličn im okolnostima stigao sve do Toleda u Španjolskoj i u Cameri- no u Ita liji.

Prema španjolskim hagiografijama biskup to letanski (tj. salonitanski) sv. Ve- nancije pošao je iz Narbonne, t j. Narone u Panoniju u m isije Dalmatima gdje je m učen ičk i zaglavio. To se dogodilo god. 270.

Drugi m artiro logij o sv. Venanciju nešto sigurnije locira njegovo mučeništvo u Delm inium . To je Kronika grada Cameri- no u srednjoj Ita liji, sastavljena u X III stoljeću, a prema kojoj se kao patron grada navodi Venanti m artyris a lm i, č iji se dan slavi 1. ožujka. U mjestu se ne čuvaju nikakve relikvije na to ime, n it i je stanovnicima i kroničarim a nešto više poznato o njihovu patronu. Ono "a lm i" v jerojatno je korum pirano od "d 'A lm i" budući da je ta lijanski sastavljač kronike sloyo D na početku riječ i smatrao p re fik som za tvorbu talijanskog genitiva. O b lik d 'a lm i la tin iziran je tako što je u njemu izostavljen onaj talijanski "d e " . Ovakvim rješenjem teksta kamerinskog m artiro logija Venancij je oč ito duvanjskki m učen ik , što je zbog blizine toga mjesta, po lo ženog nasuprot Dalmaciji v jerojatnije nego geografski smušena verzija iz Toleda.

Relikvije sv. Venancija prenesene su u Rim god. 641. i pohranjene u kapeli pored baptisterija u Lateranu, prvob itnom konsignatoriju.

Splitska Crkva slavi sv. Venancija 6. travnja, ali to tek od početka X IX stoljeća, nakon što je Daniele Farlati u svom djelu " llly r ic u m sacrum " zamjerio Sp litu za ovaj propust.

Dugo je vremena sv. Venancij smatran prvim biskupom Salone. A li to je neprihvatljivo, jer je to tek pobožna legenda bez povijesne osnove. B it će prije da je on pošao u m isije prema Duvnu i tu nastradao, a za Salonu se veže tek nakon što su kosti, po stjecanju vjerske slobode god. 313, ili pak pod konac IV stoljeća kad su neki krajevi Dalmacije b ili ugroženi od barbara, one prenesene u baziliku mučenika Anastazija na Marusincu.

Blijeđenje kulta sv. Venancija nije b ilo prouzrokovano samo po tpun im razaranjem crkava i trad ic ija u zaleđu prov inc ije Dalmacije početkom V II stoljeća, nego i čin jenicom da on svojom djelatnošću nije bio vezan uz Salonu, a k tom u je i umro ranije od drugih mučenika. Saloni- tanska crkva je samo preuzela i kod sebe pohranila svečeve re likvije , no u sjeni nešto mlađe subraće sa sv. Dujm om na čelu. V jern ike ove Crkve jače su zabljesnuli lokaln i mučenici iz 304. god. čija je uspomena bila svježija je r se m artir ij dogod io te k ko ju godinu prije Milanskog edikta. Venancijevo m učeništvo b ilo je ne samo starijeg datuma, nego se odigralo u drugoj sredini, podalje od Salone.

U samom Duvnu izgleda da se nije o ču vala trad ic ija o sv. Venanciju. Apulski b iskup German, naime, posvetio je god. 519. novosagrađenu baziliku u Duvnu, ali u zapisu o tome ne spominje se ime patrona Crkve.

Još jedna čin jenica utjecala je na b lije đenje Venancijeva ku lta u Duvnu: b ilje ženje legendi o svecima i mučenicima do biva zamaha tek od X I stoljeća, a tada su se njegove relikvije već nalazite vrlo daleko od svoje domovine — u Rimu. N itko ga, dakle, iz herezom preplavljene dom o

vine nije više mogao u Rimu isticati, makar se njegov lik , izrađen u m ozaiku, nalazio na jednom od počasnih mjesta u apsidi lateranskog oratorija sv. Venancija t ik uz baptisterij. U vakuum ko ji je nastao zbog p rilika u Duvnu (doseljenje Slavena, here tičk i pokret) uskočili su Toledo i Camerino.

E. M A R TY R O LO G IU M HISTRICUM

Rano kršćanstvo našlo je vrlo rano svoje sljedbenike u Is tri, osobito u Parentiu- m u, današnjem Poreču. Ondje je već u pretkonstantinovo doba, možda koncemII ili u III stoljeću, postojala zajednica koju je kao biskup predvodio Maurus, m učenik u jednom od progona. Uz njega il i blisko njegovom dobu zabilježeni su još slijedeći m artiri iz redova porečkog klera: sv. Eleuterije, sv. Projekt, sv. Ako- lit , kao i laici Sv. D im itrije i Ju lijan.

T ije lo sv. Maura preneseno je u IV stoljeću iz groblja izvan zidina u mjesnu baz iliku . Kao dies natalis slavi se 21. X I, što bi b io dan toga prijenosa. Dio njegov ih relikvija prenesen je 641. godine u Rim, pa položen u o lta r oratorija sv. V enancija pored lateranskog baptisterija. U Poreču su i nadalje štovane kao prisutne njegove relikvije koje su Genovežani 1354. godine o te li Porečanima, pa tek 1934 povra tili. S obzirom da se Maurove re likvije štuju i u Rim u, izvršen je 1962. godine pregled relikvija i u o ra to riju sv. Venancija, pa je tom p rilikom ustanovljeno da je 641. godine mogao b it i prenesen iz Poreča tek mali d io re likvija , dok je veći d io bio i nadalje zadržan u Poreču.

Većina porečkih mučenika vezana je sa istoim enim svecima u drugim krajevima svijeta. Tako se sv. Maur veže za nekog a fričkog sv. Maura, a sv. E leuterije za Eleuterija " I lirs k o g " ko ji se slavi 18. travnja. Sv. Projekt se veže za istoimenog francuskog biskupa iz V II stoljeća.

Za Pulu je vezan SV. GERMAN m učen ik (oko 290). Bio je pulski građanin. Osuđena na smrt vo jn ic i su odveli do današnje Kostanjevice i tu mu od rub ili gla

57

vu. S ta tu t grada Pule iz X IV , st. određuje da se u gradu slavi njegov blagdan. I danas postoji na Brijun im a njegova crkvica iz X V . stoljeća.

U katedrali u Puli čuvaju se relikvije sv. Jurja, sv. Teodora, sv. D im itrija , Bazilija, sv. Flora i Salomona, ugarskog kralja. Pulski sv. D im itrije slavi se, začudo, is toga dana kada i solunski, 8. listopada. Što je, dakle, u p itan ju : slučajna sličnost imena, pa veća snaga solunskog D im itr ija, koja je zasjenila lokalnog sveca ili je to neka "posudba", iz Soluna, prema ko jo j je u srednjem vijeku sastavljen pulski m artiro logij bez realne osnove.

U Pićanu se štuje sv. N icefor, u Novigradu sv. Pelagije, u Rovinju sv. Eufemi- ja, a u Pazinu sv. L iberat. Svi oni imaju negdje u svijetu svog dvojnika.

istarski m artiro logiji su u mnogočemu nesigurni, što iziskuje njihovu tem e ljitu reviziju. Pri tome treba vod iti računa, da su m artiro log iji pisani u X I i X II stoljeću, kada je svako biskupsko sjedište toga po dručja nastojalo dokazati svoju visoku starost. U tome pogledu je Aquiieja o tiš la tako daleko da je sv. Hermagoru, panonskom m učeniku iz 304. godine, p r ipisala apostolsku starost — proglasila ga učenikom svetog Petra. Budući da vlastit ih mučenika nisu im ali, istarski gradovi p risvojili su mučenike iz drugih krajeva, odakle su don ije li i njihove životopise i dies natalis. Jedino je u Poreču arheološki dokazana trad ic ija sa spomenicima ko ji su datirani u III stoljeće.

F. TU R IN SKO PLATNO

tjTurinsko platnq)je prim jer re likvije ko je još i danas izaziva mnogo-rasprave, a sa arheološkog je stanovišta zanim ljiva jer se č in i da je upravo ona Otjecala na o b likovanje Kristova izgleda u um jetnosti V ili V I stoljeća. Do tada je, naime, Krist prikazivan kao golobradi m ladić, do k se od tada prikazuje kao zreo čovjek s bradom i dugom kosomSTaj običaj potekao je iz Istočne crkve.

• Povijest mandyliona (arap. rubac, maramica), kasnije nazvanog sindone^može se sažeti u nekoliko rečenica.

[Godine 525. o tkriveno je u jednoj niši pdviše zapadnih vrata grada Edesse p la tno sa likom Kristjš, za koje se tada tv rd ilo da b i to b ilo ono isto platne što ga je prema trad ic iji za vrijeme kralja Abgara (I stoljeće) onamo donio jedan od aposto la ..^ar Justinijan Prvi (527—565) dao je nakdn tog o tkrića u Edessi sagraditi veliku crkvu u čast M andyliona, pa je taj u njoj čuvan sve do vremena cara Romana 1 Lekapena (920—944]Vuvladara cara Konstantina V II Porfirogeneta ,^ko ji je ovu re likv iju dao prenije ti u Carigrad)

U vrijeme pljačke Carigrada za Četvrte Križarske vojske 1204. god. M andylion je nestao. Tek 1367. pojavio se u Francuskoj, u mjestu L irey,^p latno s likom Krista, za koje se tv rd ilo da je upravo onaj što je nekoć bio u Carigradu. Njegov dotadašnji vlasnik bio je G eoffroy de Charny, ko ji je godinu dana prije toga poginuo u b itc i kod Poitiersa, pa se n jegova udovica od lučila da platno prikaže javnosti. Smrću svoga muža ona je, naime, ostala bez sredstava za život, pa je na ta j način pokušala riješiti svoje teško sta- n je /G od ine 1453 Marguerite de Charny, da lji potom ak Geoffreya, poklonila je to Platno (koje se od tada počelo nazivati Sindon) princu Louisu Savojskom ja taj ga je od ložio u dvorcu Chambery. Papa Siksto IV priznao je 1464. godine autentičnos t Sv, Platna) i odobrio hodočašća. Požar u kapeli 4; prosinca 1532. oštetio je d io Platna, a 1578. ono je preneseno u Turin!)

(Stari M andylion poslužio je kao osnova za poznatu legendu o Veronic i, t j . sveto j ženi koja je Isusu na putu prema G olgoti pružila rubac da otare znoj, p ri čemu je na platnu ostala njegova s lika j Taj događaj nije opisan u kanonskim Evan- đe ljim a^a po trad ic iji poznata Veronika dovodi %e u vezu sa dvije rije č i: V E R A IK O N A , t j . "vjerna s lika ", " is tin ita s lik a "^ Legenda je nastala u Istočnoj crkvi}:

J /58

pa nema sumnje da se bazira na relikv iji iz Edesse koja je smatrana vjernom s likom Krista, a događaj je vremenom, na

temelju apokrifnog "N ikodem ova evanđe lja " uvršten kao jedna od četrnaest stanica Križnog p u ta /.

59

IV. KRŠĆANSKA SIMBOLIKA

1. Klasični motivi u starokršćanskoj simboliciU doba, kada su se prvi kršćani pojavi

li u Rimu, rimska ku ltu ra se nalazila na vrhuncu svojega cvata. Još su bile žive trad ic ije profinjenoga Augustova doba, n itko nije mogao ni s lu tit i da će ovu snažnu ku ltu ru zam ijeniti nova, kršćanska.

Kršćanska je ku ltu ra bila duhovna, pa nije imala dovo ljno snage da preobrazi m aterijalnu ku ltu ru Rima, koja je bila građena tokom vjekova, te je kroz generacije ušla u krv R im ljanima. K tom u d o laze progonstva, te se on i, da očuvaju glavu, moraju k r it i pred svijetom i u što većoj ta jnosti držati svoje sastanke i vršiti svoje obrede. Kršćanin se nije smio isticat i pred ostalim R im ljanima jer b i se m orao podvrgavati rim skim ku ltu rn im fo r mama, da b i izbjegao ono što je b ilo u d irektnoj opreci s njegovom vjerom. Na taj način ulazi po gdjekoji poganski m otiv i u najraniju kršćansku umjetnost, koja je pokušavala da ti mu čisto kršćansko o b ilježje. Tako se izgrađuje prvi temelj kršćanske um jetnosti na klasičnoj osnovi. Ž iveći odvojeno od rimskoga poganskog života, kršćanstvo stvara iz ovih motiva i iz svojih elemenata zasebnu umjetnost. Ta je u početku još vrlo jednostavna, ali, u opreci s klasičnorim skom , ona stalno napreduje. U nje je jača životna snaga te raste i napreduje, dok poganska postepeno obamire. M eđutim , rimska je ’ku ltura u to doba prožela sve slojeve naroda, pa jo j se nisu mogli o te ti ni kršćani, ko ji u svojim slikama i reljefima nisu zabacili sve poganske m itološke m otive, riego samo one, ko ji su b ili u d irektno j opreci s kršćanskim nazorima. Zato su pridržali i sve one razne delfine , morske konje, tr i- tone, Nereide, Sirene, gorgone, ložu, pantera, jarca i mnoge druge, ko ji već i u

rimskoj um jetnosti republikanskog doba imaju više dekorativni nego m ito log ijski karakter. I neki čisto m ito loški m otiv i, kao što su'Efoš I Psiha, prihvaćaju se kao kršćanski m otiv i: Eros predstavlja nebes- ku'ITufeav. a Psiha dušu, koja teži k raju.O m iljen ..um jetn ičk i m otiv bio je O rfej,kako okružen od ovaca i drugih ž ivotin ja svira na lir i. Od poznatih prikazivanja Or- feja samo ga manji d io zamišlja opko lje na raznim zvjerima, kako to odgovara poganskoj trad ic iji, dok je u većine o pko ljen samo jaganjcima, dakle je pastir u k ršćanskom. smislu.

Srodan ie m otiv Endim ion, po grčkom naziranju gospodar sm rti, ko ji vječno spava a nikada ne umire. Kao alegorija smrt i on se prikazuje i na kršćanskim spomenicima tako na sarkofagu iz Salone.

VrlQ.ran.Q_ss razvija t ip Dobrog Pastira, ko ji radi jedne zalutale ovce ostavlja svoje stado. Taj se božanski pastir p rikazuje’ redovito s janjetom na ramenima i predstavlja alegorijski Isusa. Pa i ta j m ot iv ima, što se tiče vanjštine, svoje preteče u klasičnoj um jetnosti, u Hermesu K r io fo ru . ko ji se razlikuje tim e da mjesto janjeta nosi ovna..Smisao alegorije postaje kršćanima još jasniji" kada se Dobri pastir pokaže usred stada a opkoljen r ibama, koje nisu ništa drugo no h ije rog lifi imena Isusova. Ovaj se m otiv pojavlju je u kršćanskoj um jetnosti vrlo rano. Po Ter- tu lijanu bio je lik Dobrog pastira oko god. 200. redoviti ukras euharistijskog kaleža. Taj je m otiv i s čisto um jetn ičkog gledišta vrlo zahvalan: m ladenački lik pastira, kratka, oko pasa zašukana tun ika , fasciae crurales, pedum (savijena palica), syrinx (svirala) i m ulctra (muzlica).

61

b ili su zgodni elementi za oživljavanje motiva.

Jedan od najstarijih i ujedno najljepši p rim jer ko ji predstavlja Dobrog pastira nalazi se kao statua u lateranskom muzeju . Mladenačka nježnost, gracilno držanje, savršeni nabori tun ike i ljepota lica, podsjeća na kipove A ntino ja i odiše najfin ijim duhom klasične um jetnosti.

Posve je drugo shvaćanje tipa Dobrog pastira na jednom m ozaiku u mauzoleju Gale Placidije u Raveni, Božanski Pastir prikazan je kao nebeski kra lj: glavu o k ru žuje zla tn i nimbus, ogrnut je zlatnim pla- štem, a preko njega je prebačena grim izna kabanica. Umjesto peduma u ijevici drž i ve lik i križ , a desnicom m ilu je janje iz stada koje ga okružuje.

Na jednom sarkofagu iz Rušinca kod Splita obrađen je m otiv Dobrog pastira čisto alegorijski: k riž u vijencu je iđeo- gram ko ji predstavlja Krista, a dvije ovce do njega predstavljaju mu stado.

Jedan reljef ko ji prikazuje Dobrog pastira iskopan je na razvalinama bazilike u Zenici. Sredinu kom pozicije zauzima velik i križ, tzv. crux gestatoria; desno je Isus kao pastir i dvije ovce, koje od križa traže zaštitu p ro tiv paklenskih napasti prikazanih u ob liku lava i zm ije. U m je tnička je izradba upravo barbarski p rim itivna, ali uza sve to , radi svoga orig inalnog i jedinstvenog alegorijskog shvaćanja ide taj spomenik među najzanim ljivije radove starokršćanske um jetnosti.

Stalan t ip u starokršćanskoj um jetnost i , osobito na freskama katakomba, jest tzv. orans, t j. poko jn ik prikazan u stavu m olitve. Gest m olitve u uspravnom stavu s uzdignutim rukama, nije tip ič n o kršćanski, nego je i to preko klasične um jetnosti ušlo u starokršćansku. Oranti u katakombama odaju se kao kršćanski ne samo po mjestu gdje se nalaze, nego i po ob ično pribilježenom imenu poko jn iko vu s dodatkom i N PACE.

Vremenom se prikazuju u stavu oranta ne samo poko jn ic i, nego i pojedine b iblijske ličnosti: Noa, Abraham, Izak, Jo- na, Danijel, Suzana, a od novozavjetnih: Bogorodica, Zaharija, apostoli Petar i Pa- vao, kao i neki sveci — posebno sv. Me- nas i sv. Cecilija.

i Jedan od na jzan im ljiv ijih starokršćanskih motiva ko ji dokazuje kršćansko—poganski prom isku ite t na polju likovne um jetnosti, jest tzv. cena coelestis (nebeska gozba) za koju se držalo da je to nešto tip ič n o kršćansko, je r da sjeća na Posljednju večeru. M eđutim , kod ovih gozba ne sudjeluje 13 muških osoba, nego muškarci i žene u neodređenom bro ju. To je, dakle, ob ičn i, naročito u O rijentu rasprostranjeni običaj — agape — koja i u h ton ičnom ku ltu igra veliku ulogu. Gozba se sastoji od riba, kruha i vina, a nesum njivo je isk ljuč ivo kršćanski m otiv ako se na njim a, kao na fresci u Sta. Priscila, prikazuje frac tio panis (lom ljenje kruha). Do koje mjere pri upotrebi ovog motiva ide p rom isku ite t, v id i se najbolje na c iklusu slika kojim a je ukrašena grobnica neke V ib ije . Prikazana je poljana puna cvijeća. U pozadini je stol sa 6 gostiju , a na njemu se razaznaju riba, kruh i v ino. Sluga donosi vino a m ladić i djevojka beru cvijeće. Na scenu dolazi matrona V ib i- ja u p ra tn ji anđela. Pridružuje se gostima, ko jih je dosada b ilo samo 6, što označava nepotpuni broj. Prikazan je dakle V ib ijin onostrani ulazak u sreću: održava se eshatološki skup i vječna gozba. Esha- tološka gozba je, dakle, sprovodna gozba. Kad netko umre, ljud i se okup lja ju na gozbu kao oproštajn i susret. T im se želi naglasiti da ovakva zemaljska gozba prelazi u vječnu gozbu. U takvo životno ozračje ulazi kršćanstvo s euharistijskim obredom. Tako se gozba okupljan ja povezuje s euharistijskom gozbom. __ j

Još treba istaknuti jednu osobinu koju ćemo naći u kršćanskoj um jetnosti jednako kao i u pretkršćanskoj, a to je o b ičaj da se sve pojave koje um jetnost nije kadra likovno prikazati, daju u ob liku personifikacija. Tako se nebo na sarkofagu Bassusa prikazuje kao neodjevena figura s glavom zastrtom velom; more — prema tom u da li je um jetn ik R im ljanin ili G rk (thaiassa je ženskog roda) kao muškarac ili žena; sunce i mjesec kao ljudske glave, okružene aureolom ili lunu lom ; vjetar kao trub ljač ko ji puše u rog, a Hore kao žene s odgovarajućim a tribu tim a godišnjih doba. I personifikacije nekih vrlina preuzeli su, m utatis mu- tandis, starokršćanski um jetnici od R imljana. Pietas Romana postala je mate

62

rinskom ljubavlju , Spes Publica m ir, Sop- hia m udrost, Eucharistia zahvalnost, Eirene duševni m ir, Agape gozba ljubavi.

Polazeći preko mnogih drugih m otiva, ko ji su iz pretkršćanske um jetnosti prešli u starokršćansku, spomenut ćemo samo od akcesorija još nimbus ili osjenku oko glave Isusa i svetaca. Već su stari Grci i R im ljani svoja božanstva svjetlosti, a naroč ito Feba, prikazivali s glavom o k ru ženom zrakastim nimbusom. Takav se nimbus davao i carevima, ko ji su apoteozom postali bogovi. Nimbus, dakle, kao nadljudska odlika pretkršćanskog je podrije tla , a u ranijo j kršćanskoj um jetnosti

ona se daje, bez obzira na svetost, istaknu tim ličnostim a. I, zato se nimbusom ne prikazuju samo Isus, Bogorodica, aposto li i sveci, nego i anđeli, proroci pa čak i kraljevi kao Saul, David, Herod, Kon- stantin i drugi. Nimbus se tako pojavljuje već u IV stoljeću, a tek kasnije postaje isk ljuč ivo znakom svetosti. Najstariji ob lik nimbusa u kršćanskoj um jetnosti jest obična kružnica, često podvostručena, a u V stoljeću ucrtava se u nju križ il i mo- nogram Isusov sa slovima A lfa i Omega. Postoje če tiri tipa nimbusa: Bog Otac ima tro k u t, u okrug li nimbus Krista ucrtan je križ , kod svetaca je ob ičn i krug, a za žive ljude stavlja se četverokut.

2. KršćanskiKršćani kao sljedbenici jedne proga

njane vjerske zajednice, m orali su se često čuvati da se vanjštinom ne razliku ju od ostalih građana. Zato se n jihov grobni spomenik ni po o b liku ni po stilizaciji ne razlikuje u prvo doba od poganskih n ič im što bi moglo naročito pasti u oč i. S tilizacija je grobnih natpisa jednaka kao i u poganskih natpisa. Tek se izostavlja ono početno D M (D iis Manibus) kao po ganska i kršćanskom duhu oprečna fo r mula. Prolazniku to nije olako padalo u o č i, a ako jest, mogao je to lako p ro tu m ačiti kao omašku klesaretfu. Međutim , ulaze u kršćanske napise pojedini, samo kršćanima razum ljiv i znakovi ko ji grob odaju kao kršćanski.

Jedan od najrasprostranjenijih kršćanskih simbola prvog vijeka je r i b a. R iba igra u religijama azijskih naroda veliku ulogu. U , Ind iji je spasiteljica'praoca ljudstva, u S iriji je ona spasila božicu A ragatiš~te"7e"harćčitb poštivaju u Helipolisu, a po Hyginu, (Astronom ica, Poetica II, 41 ), nose zlatne i srebrene r ibe kao amajlije: p i s c i u m s i m u l a - c r a i n a u r a t a p r o d i i s p e n a - t i b u s c o l u n t . Svete ribe uzgajale su se u H ijerapolisu, okićene zlatnim gri- vnama živjele su u ribn jaku labrandijskog Zeusa u K ariji. One se u Egiptu smatraju svetim to tem om , a svetih je riba b ilo i u vrelu A re tuzi kod Halkide. Riba igra veliku ulogu i u ku ltu Kabira i M itre, i pre-

simbolizamma tom e, ona u kršćanskoj sim bolici nije vanjštinom nova pojava, nego nešto što se može svesti na s irijsk i utjecaj. Novo je samo to da slova grčkog naziva ribe i h t h y s predstavljaju in icija le imena lesous Hristos Theou Yios Soter.

Ta rečenica bila je protest kršćana pro tiv preuzetosti cara Domicijana, ko ji se na novcima, kovanim u A leksandriji, nazvao sinom božjim , Theou Yios, a u jedno i zgodan simbol za isprva ta jno a poslije i javno propagiranje imena Isusova. I tako riba u starokršćaskoj sim bolici ima višestruko značenje. N jom se k ris tijan iz ira stari, u istočnom svijetu duboko uvriježeni m otiv, ona dobiva po egipatskom i sirijskom, uzoru euharistijskp značenje, ona je akrostih, razum ljiv samo v jern ic ima. Riba, kao sim bol, upotrebljava se često od 11 do IV sto ljeća a poslije sve r je đe. N ju su urezivali u geme, pečate, p rstenje, ertklopije a vrlo često je na euharis tijsk im slikarijama u katakombama.

Često se tu nalazi više malih riba - p T s 'c T c u I a, a ludira jući ha Klementa Aleksandrijskog, ko ji je opjevao Isusa kao ribara, što iz burnih valova hvata r ibe da ih privede novom životu.

O b lik ribe isprva je raznoličan, ali se pomalo ustaljuje u ob liku delfina kao, na prim jer, riba uklesana na rubu jedne gro-

. bne ploče s kasnolatenskog grobišta u Je- zerinama kod Bihaća. Taj se spomenik

63

CRUX ANSATA CRUX IM M ISSA CRUX COMMISSA

SI. 17. Osnovni tipovi križa.

smatralo da je pogansko—rim ski, ali da je uistinu kršćanski dokazuje to što pred imenom u natpisu nedostaje obligatni praenomen i što je fo rm ula D M nadomještena de lfinom . To je možda najstariji starokršćanski spomenik na te rito riju Bosne i Hercegovine, ko ji ide bar u II stoljeće p. Chr. n. U .kalaJ<x>.mb.aoia_se prikazuje č e s to r ib a s .koša ro rokruha i 'kateždmvina.te-se.tirrie_Euharistija.,izjed.- načuje sa s im boličkom , ribom , dakle s. Isusom. Takve .se slike nalaze na grobnici Lucine u Ka likstovim katakombama.

Kako simbolizam u starom kršćanstvu dolazi sve jače do izražaja, upotrebljava se riba u raznim kombinacijama: s dva goluba (= v jernic i), sa sidrom (= nada), i palm inim lis tom -(= pobjeda), a ta kom binacija znači: "K ris to v i vjernici nadaju se pobjedi u Isusu K ris tu , Božjem Sinu, Spasitelju".

Među svim kršćanskim simbolima najrasprostranjeniji je i u najvećoj časti križ kao glavni instrum ent Isusove muke. Sam po sebi to je ornam entalni m otiv , kojemu pre th is to rija t seže u prastaru davninu. A li, nigdje nema podataka imade li k riž u ovim kulturam a neko s im bo lič ko i sakralno značenje, tek u Egiptu nalazimo pod imenom a n k h križ u ob liku slova T.

Ova c r u x a n s a t a , kako su je prozvali eg iptolozi, jest h ije rog lif ko ji znači život i, prema tom e, u egipatskoj inkonografiji je dobila analogno značenje. Taj ankh prelazi u koptsku um jetnost kao ideogram za Isusa ko ji nas vodi vječnom životu pa je često kom biniran s pravim križem ili s Isusovim monogramom.

Pravi križ pojavljuje se u starokršćanskoj ikonogra fiji u dva ob lika : C r u x i m m i s s a s jednakim krakovima, i c r u x c o m m i s s a s du ljim d o n jim vertika ln im krakom . Onaj prvi pojavlju je se oko god. 150. na štuku lo- kulusa u katakombama sv. Priscile, a o- donda sve do početka V stoljeća češće, dok ga na zapadu, naprotiv, ne potisne onaj drugi o b lik ; ali se na istoku i dalje podržaje. U doba progonstva služe za maskiranje križa o b ičn i znakovi kao već spomenuti egipatski a n k h / Am o ide i znak sličan slovu T radi svoje sličnosti s

rimskim p a t i b u l o m n a kojem su osuđenici razapinjani. I, zato već Kle- ment Aieksandrijski zove "T a u " slovom Gospodnjega znaka.

Za maskiranje križa služi u doba progonstva i c r u x g a m m a t a . T o je apoka iip tičk i t e t r a g a m m a t o n , zvan ovako, je r je složen od če tiri slova g a m m a ukrštenih u jednoj to č k i. To je ona ista s v a s t i k a koja se u čitavom preth istorijskom ku lturnom svijetu nalazi bezbroj puta prikazana sve od doba neo litika kroz sva slijedeća razdoblja. U Ind iji je ona simbol sunca i vatre, te ž ivotne snage koja iz n jih izvire, a na zapadu služi kao najrasprostranjeniji a p o t r o - p a i o n (amulet). N joj se davalo raznoliko značenje, i radi sličnosti s križem stari kršćani upotrebljavaju svastiku da njom na grobnim stelama nadomjeste križ. Ta se svastika našivala ob ično kao c I a v u s na tu n ic i kršćana. Prim jer ta kve prim jene je grobna stela iz Zenice, gdje su prikazane če tiri osobe od kojih su t r i sa svastikom na tun ic i. Taj je spom enik kao s p o I i u m bio uzidan u baziliku .

Konačno služi i kosi križ u ob liku slova X kao ideogram za Isusa i zove se c r u x d e c u s s a t a ; nalik je rimskom bro ju 10.

Nakon uspostavljanja vjerskog mira god. 313. nije b ilo potrebe k r it i k riž . On postaje pače državnim grbom i okružen vijencem kao c r u x c o r o n a t a , stavlja se, zamjenjujući rimskog orla, na I a b a r u m (zastavu) rimskih legija, zatim na novce i nakit. Vijenac oko križa ob ično je izrađen od lovorovog lišća, povezan vrpcom , ali ga poslije zamjenjuje obična kružnica.

Usporedno s križem upotrebljava se i k r i s t o g r a m . On se sastoji il i od kombinacije početn ih slova imena lesus Hristos ili, po g rčko j praksi, od prva dva ili t r i početna slova imena i tako nastaju razne kombinacije.

Od ovih varijanata je u doba Konstan- tinovo najobičnija varijanta sa slovom X i uspravnim P koja se u spisima često upotrebljava kao c o m p e n d i u m s c r i p t u r a e, i li kratica, te se u fo r m uli in C h r i s t o D e o ime Krista označuje monogramom. Na grobnim

65

SI. 18. TROPHAEUM CRUCIS, Anastasis, dio sarkofaga, Rim,sred. IV st. Scena je puna simbolike u ko jo j središnju ideju predstavlja prikaz sv. Trojstva. U vrhu svoda prikazan je orao, simbol nebeskih visina i Boga Oca. On drži u kljunu lovorov vijenac sa ucrtanim kristogramom, a dva goluba na antenama donjeg križa simboli su Duha Svetoga i svjedoče za Krista Pomazanika. Golub je p rv i poletio iznad kaosa Općeg potopa i donio maslinovu grančicu kao znak novog života nakon velikog uništenja.Crux coronata u kombinaciji s donjim križem, Patibulusom, č in i znak Ankha, života. U kutovima iznad nebeskog svoda prikazani su Sol i Luna, simboli Svjetla i Tame, Rađanja i Umira- ranja, a p r i dnu scene dva rimska vojnika u posramljenom položaju ratnih zarobljenika podsjećaju na UskrsnućeReljef je izrađen kratko nakon proglašenja dogme o Presvetom Trojstvu na saboru u Niceji 325. godine, pa je jedan od najranijih pokušaja prikazivanja ove dogme likovnim elementima.

spomenicima, kao u Saloni, stoje ovakvi . monogrami često izvan teksta natpisa, označujući tim e da je grob kršćanina. Kratica I H (lesus) je mlađa od ovih , a još je kasnije ušla u običaj kratica IXC (lesus Christos Soter).

K ris to iikom monogramu dodaju se još A lfa i Omega i tako nastaju kombinacije koje se upotrebljavaju uklesane u gornji prag kućnih vrata kao a p o t r o p a i o n . Odgovarajući semitskom ispuštanju vokala, nastaju i u g rčk im spisima za ime Isusovo kratice IXC i XPC a po grčko j p raksi skraćivanje n o m i n a s a c r a , koja se sastoji u tom e da se piše samo prvo i posljednje slovo rije č i, nastaju kratice OC, KC, IC, XC mjesto. Theos, Kyrios, lesous, Hristos te grčke kratice ulaze u ovom ob liku već u IV stoljeću i u la tin ske pisane tekstove.

Na starokršćanskim spomenicima nalaze se vrlo često prikazane i neke životin je koje imaju naročito sim boličko značenje, a pod rije tlo im je bib lijska povijest.

Golub, izaslanik Noin na vodenoj pu č ini, jest simbol duša koje žive u vječnom pokoju i zato nosi u k ljunu maslinovu grančicu. Kada se prikažu dva goluba kako srču iz kaleža, onda je, osobito ako je ovaj obilježen monogramom Isusovim, jasno da predstavlja vjernike ko ji u Euharis tiji srču zalog vječnog blaženstva. Se- pulhrano značenje goluba odaju nam ne samo grobni spomenici, nego i svjetiljke (I u c e r n a e) koje često imaju o b lik goluba.

Janje sim bolizira vjerskog sljedbenika jer je Isus Dobri pastir ko ji je vrhovni pa- storat predao sv. Petru. Po riječim a: E c c e a g n u s D e i , q u i t o l l i t p e c c a t a m u n d i ( l v 1 ,29) predstavlja janje i Spasitelja kao na grobnici Faustinijana u Sta Lucia, na freskama u katakombama sv. D om itile , sv. Petra i Marcelina i drugdje, ali je koncil god. 692. preporučio da se u ovakvim prikazima janje nadomjesti likom Isusovim.

Orao igra već u m ezopotamijskoj i egipatskoj sim bolici znatnu ulogu. U grčkoj je stalni pratilac Zeusa, a R im ljanima služi kao bo jn i znak pojedinih legija Analogno tom u on i u kršćanskoj sim bolici predstavlja carstvo ali nebesko i Kristovu

vlast. Na jednoj koptskoj steli V11 sto ljeća orao je prikazan raširenih krila s k r ižem u k ljunu a nad glavom s križem o- vjenčanim vjencem. Na drugim koptskim stelama prikazuje se orao s bulom oko vrata u kojemu je urezan križ . Na ulom- cima jednog pluteja iz bazilike u D a b r a v i n a m a u Bosni prikazana su dva orla na ramenima križa.

Paun, nekoć ptica Junonina, ulazi dosta rano u kršćansku relig iju. Isprva možda iz čisto dekorativn ih razloga upotre- b ljen postaje on s vremenom simbol rajske ljepote. Na freskama katakomba koje prikazuju raj, igra među životin jam a koje ga oživljavaju vidnu ulogu. Radi svojega oblika paun je vrlo zgodan da ispunja ku tove tim pana i tako se n jih po dva, s kaležom u sredini, upotrebljavaju na t im panima koptskih stela, prim jerice na Ogadijevoj koja je sada u muzeju u Kairu. Na grobnoj p loč i Aure lije Probe, po- savljenoj od Elije V ik to rin e u katakom bama sv. Kaliksta, paun je prikazan s janjetom.

Lav se prikazuje na kršćanskim kao i na poganskim sarkofazima često u lovu na druge zvijeri. Tu nema sim boličnog značenja, ali u društvu sa zmajevima (zmijama) i baziliskom predstavlja paklene napasti. Osobito lijep prim jer je plutej dobrog pastira iz bazilike u Zenici.

Neki brojevi im ali su kod kršćana sim boličan značaj. To je bila antička trad ic ija koju su kršćani preuzeli iz s tarijih ku ltu ra .

Broj t r i važio je kao sveti b ro j grčke f ilo zo fije a kod crkvenih otaca on je sim bol savršenstva trojednoga Boga. Nalazimo ga svugdje, ali iz r ič it ih tekstova koji upućuju na njegovo prisustvo nalazimo, p rije svega, na trim a vratima pročelja baz ilike . Vrata su, prema Isusovim r ije č ima, IA N U A V IT A E , ali su na pročeljima većih crkava možda radi lakše kom unikacije vjernika.

Broj č e t i r i vezan je ne samo za č e tiri evanđelja nego i za če tiri strane svijeta. R im ljani su rado o rije n tira li svoje građevine prema stranama svijeta, a to je preneseno i na če tiri evanđelja č iji su sim boli (orao, d ije te, lav i b ik) u starom Babilonu predstavljali strane svijeta.

67

Broj š e s t i d v a n a e s t b ili su osobito om iljen i. Oni su d ije lovi k ružn ice, dakle predodžbe kozmosa ko ji su s 12 apostola dob ili još i naglašeno kršćanski smisao. Otuda se ponekad susreće dvanaest stupova između lađa bazilike. Ne smije se, međutim , izgubiti iz vida da je broj dvanaest osnova seksagezimalnog brojnog sistema, pa je i danas još u upotrebi izraz " tu c e " kao zamjena za deci

malni računski sistem. Broj dvanaest d o lazi ob ično i gotovo u pravilu kod centra ln ih građevina č iji su tlo c rti ob ično osnivani ucrtavanjem šestara.

Broj s e d a m bio je važan kod sljedbenika m itraizm a, pa je samo d je lom ično preuzet u kršćanskoj a rh itek tu ri. Jedina bazilika sa sedam lađa bila je Ciprijanova bazilika u K artagi.'

68

V ARHITEKTURA

1. Opći dio

Najstariji spomenici kršćanstva osobito oni iz I i II stoljeća ne razliku ju se osob ito od spomenika poganskih sugrađana. Sve je to spadalo u ku ltu ru rimske a n tike, a razlika je postojala samo na relig ioznom, dakle duhovnom planu.

To se osobito odnosi na građevine koje su služile ku ltu i u kojim a su kršćani o d ržavali svoje sastanke slaveći Euharistiju, To se održavalo u privatn im kućama i prostorijama koje se ni po čemu nisu isticale. Do sredine II stoljeća nije još bilo specijalno građenih o ltara, jer se žrtva prinosila na pokre tn im stolovima. Takav "p ro fa n i" izgled ranih bogoštovnih sastajališta kršćana bio je upravo razlogom podozrenja kod poganskih gospodara.

To je bila t ip ič n o židovska tradicija prvih judeokršćana, koja je odgovarala k u ltno j praksi kasnog židovstva (K o l 4,15}. Sinagoge su se svojim stilom rije tko o d vajale od ostalih zgrada, a jeruzalemski hram je ionako b io razoren još god. 70., pa su se Z idov i u tješili idejom da će na Sudnjem danu s neba sići novi, Nebeski hram, u kome se više neće prinositi žrtve paljenice, nego samo kađene žrtve.

Već je Isus u razgovoru sa Samarijan- kom (Iv 4 ,2 1 -2 5 ) postavio pojam hrama na drugu, duhovnu osnovu, ali je sv. Pa- vao svoje govore ipak držao u sinagogama.

Razaranje hrama razbilo je kod Zidova pojam svetosti vezane samo za jedno mjesto. Ta svetost prešla je na svaki skup vjernika dakle i na sastajališta u sinagogama. Tako su se i na jstariji kršćani počeli skuplja ti u sinagogama, uko liko su prevladali u d o tičn o j zajednici.

K ultne građevine kod ranih kršćana b ile su, dakle, obične profane građevine kojim a ni vršenje ku ltn ih radnji n ije davalo svetost. Činjenica da nije postojala sakralna a rh itektura, svetost je posjedovao isključivo sam ku ltn i č in . Hram, od nosno svetište, shvaćeno je samo kao v izija, o tkrivenje, kao ob jekt ezoterične spekulacije.

Kršćani su, skuplja jući se u profanim zgradama, m is lili na nebesko svetište, na neku "duhovnu a rh ite k tu ru ", zanemarujuć i mjesto svoje fiz ičke nazočnosti. U tom smislu karakteristična je izjava Kle- menta Aleksandijskog: "N ije dobro n i pravilno da m i Onoga koga-nije moguće obuhvatit i, sputavamo na jedno mjesto. Onoga ko ji je posvuda, zatvaramo u građevine podignute ljudskom rukom. Zar je moguće da može b it i sveto djelo što su ga podigli zidari, klesari i drugi obrtnici? Zašto ne bismo svetište nazvali Božjom Crkvom koja je vrednija od proizvoda obrtnika, je r je .o d samoga Boga odabrana da bude hram? Kada govorim o Crkvi, ne mislim na neko mjesto, nego na zajednicu izabranika. To je najljepši hram za prihvaćanje veličine i časti Božje" (Clem. A lex. S trom 7,5). Klem ent je pomaio bio radikalan: on, ne samo da niječe svetost k u lt nom^ mjestu, nego i ne dozvoljava da se ono zove crkvom (ecclesia). To nam ipak dokazuje da se oko god. 200. p. Chr. n. riječ "c rk v a " upotrebljavala i kao naziv za ku ltnu građevinu, za mjesto gdje su se skuplja li kršćani. Takav naziv je ta da svakako bio pretežno u uporabi kod ob ičn ih vjernika, no to nije b itno , nego sama činjenica da su na prijelazu iz II u III stoljeće postojale građevine koje su

69

SI.

19.

SALO

NA

- Ba

silica

ur

bana

, po

gied

od

jugo

isto

ka.

služile isključivo ku ltu i koje su se kod naroda nazivale "c rk v a ".

Kako je mogao izgledati taj najstariji t ip crkve, malo je poznato. U našim krajevima poznata su svega dva o ra to rija , datirana u drugu polovicu III stoljeća: u Poreču, starom Parentium—u i na Paniku kod Bileće, starom Leusinium—u.

O ratorij u Poreču je izdužena pravokutna dvorana ukrašena podnim mozaikom na kojem su u kutovim a prikazane ribe. To je dokaz više za ku ltn i karakter ove prostorije.

Na Paniku je pod konac I ili početkom II stoljeća izgrađena vila s po rtikom i ri- zalitim a. U drugoj po lovic i III stoljeća ona je znatno pregrađena, ko jom p r i l ikom su jo j dodane neke nove prostorije među kojim a i dvorana križnog tlocrta s _ prikazom Orfeja u _sr(^BnjemjXLeda]ioxiy po3nog~moziTkaZXo je najstariji do sada poznati krsćanski o ra to rium u Bosni i Hercegovini. Kršćanstvo je tada bila još zabranjena, ilegalna organizacija, pa je o ra to rij b io položen s unutrašnje strane dvorišta, u peristilu u ko ji su imale p r istup samo određene osobe. Orfej je za klasično obrazovane kršćane bio ta jn i simbol Isusa, poistovjećen s Dobrim pastirom . ,

S ličn ih o ra torija b ilo je bez sumnje mnogo u prov inc iji Dalm aciji, ali ih je te ško danas prepoznati među ruševinama rim skih kuća.

K u lt je tije kom III stoljeća dobio svoje uobličenje, pa su kršćani nakon stjecanja slobode god. 313. im ali sasvim određene nazore u pogledu oblikovanja ku ltn ih prostora. To se pokazalo p rilikom gradnje katedrale u T iru (današnji Libanon) sredinom drugog desetljeća IV stoljeća, dakle oko 315. godine. Crkvena zajednica se tada sastajala u svom novom domu ne samo da b i održala službu Božju nego da b i bila svjedok novog obreda — tada već javnog kojem je, pored slavljenja Euharistije i m olitava, izvršena posveta m jesta i zgrade, pri čemu je biskup Euzebije Cezarejski održao propovijed u ko jo j je to svetište nazvao s likom Nebeskog Jeruzalema. To novo svetište on je nazvao hramom; ko liko znamo, prvi pu t u povijesti kršćanstva, no i na pragu velike građevinske d je latnosti ko ju će in ic ira ti car Konstantin Prvi.

Crkva nije hram u poganskom smislu. Samo u prenesenom smislu ona se mogla nazvati hramom, ali je u b iti bila sveto mjesto, prostor za obavljanje pobožnosti, za prinošenje žrtve. U apsidi ko jom je završavala prostorija, predsjedao je biskup, okrenu t narodu slično rim skim nosiocima vlasti ko ji su službeno zasjedali u s ličnom prostoru zvanom exedra. U ka lot i apside ob ično je prikazivan Isus u čije ime je biskup vršio svoju službu. Crkva je tim e postala "kuća Božja", a stol na kojem je slavljena Euharistija postao je o lta r — posvećeno središnje mjesto.

Prijelom s god. 312. ili god. 313. (godina je sporna) bio je snažan i pravo je ču do kako ga je kršćanstvo moglo svladati. Čekanje u ilegalnosti b ilo je zavijeno nepoznanicama, je r javnih manifestacija n ije b ilo , a M ilanski ed ik t, sam po sebi, samo je legalizirao kršćansku zajednicu, ne dajući jo j nikakvu prednost u odnosu na druge kultove. Ipak, kršćanstvo je p rip ravno dočekalo preokret, i još za života careva. Crkva se veže za Carstvo, od p ro tivn ika se pretvara u poborn ika, a za uzvrat dobiva velika ku ltna zdanja — ko lo salne bazilike u ftim u i drugim središtima.

Crkvene građevine od tada nisu više b ile djela privatne in ic ija tive neke, u najmanju ruku, trp ljene vjerske zajednice kao što su u kasnoj antici gradile razne sinkretis tičke zajednice. Od Konstanti- nova edikta to lerancija kršćanske Crkve dospjet će na vrh ljestvice p riorite ta — onaj vrh ko ji je do tada uživao k u lt o lim p ijsk ih i kap ito lskih bogova.

U novonastalim prilikam a trebalo je stvarati prostore ko ji b i odgovarali p rop isima kulta form iranog tokom III stoljeća u svojim b itn im elementima, s novom ulogom Crkve u rimskom društvu, kome se nametnula kao vodite ljica. Adekvatno tom e b ilo je potrebno, već u samom poče tku , graditi prostore ko ji su dostojno reprezentirali moć nove zajednice. In ic ija tiva 'je potekla iz samog Rima, gdje su po carevu nalogu podignute velike bazilike.

Po uzoru na Rim , crkve u prov inc iji grade se na sličan način. Iz toga ranog razdoblja potječe crkva u Č ipu ljiću kod Bugojna (kao katedrala Bistue Vetus) i na G radini (Kalvarija) poviše Malog Mo- šunja (grada Bistue Nova).

71

* --

----

----

----

----

----

----

----

----

----

----

----

----

----

----

----

----

----

----

----

----

----

----

----

----

----

----

----

----

----

----

----

----

----

----

----

----

----

----

--*

BR

EZ

A

- b

aa

llic

a

II

SI.

20.

BREZ

A -

tzv.

Ba

zilik

a II,

za

prav

o sv

jeto

vna

građ

evin

a, A

ULA

REG

IA

za vr

šenje

ci

viln

ih

poslo

va

IVI

stol

/./.

Crkvene građevine Konstanti nova vremena mogu se pod ije liti u dva osnovna tipa : u izdužene i centralne.

Jednostavni t ip izdužene dvorane jesu o ra to rg l, namijenjeni manjim zajednicama cenobita i za slične svrhe, pa tako i skromno dim enzioniran i (V itina kod Ljubuškog), dok se za heterogene zajednice razvio t ip bazilika. Njen klasični t ip jest dvorana na više lađa rastavljenih ko lonadam a(portic im a), s .tim da je srednja od n jih bila viša od ostalih, pa je p r imala svjetlo iz prozora ko ji su se nalazili poviše krova sporednih lađa.

Srednja lađa se gotovo u pravilu završavala apsidom u ko jo j se nalazio biskupski thronus.

U starokršćansko doba svaka crkva neke općine nazivana je "b a z ilika ", dok mi danas pod t im pojm om podrazumijevamo crkve s t r i ili pet lađa i svjetlarnikom uvrh srednje.

C e n tra ln ilip je p re te rk a n k o d b a p tis te - rija, memorija i mauzoleja. Nešto bogatije varijante imale su ambuiatorije, što od govara sporednim lađama kod baziiike. Pod centraln im tipom ob ično se podrazumijeva građevina kružnog, ali i križnog oblika.

Podrijetlo ovih tipova je problem ko jim se osobito bave teore tiča ri a rh itekture , no neke naročite sloge nema. Osnovno je pitanje je li kršćanska bazilika preuzeta iz klasične rimske arh itekture ili je nova, čisto kršćanska tvorevina. Č ini se da su oba nazora na mjestu. Nema sumnje da su oba tipa , izduženi i centra lni, proižašli iz an tičke arh itekture u njenom postepenom ob likovnom i te h n ič kom razvoju do na prag IV stoljeća, ali im je kršćanstvo dalo novi smisao i namjenu. Većina detalja za koje m islimo da su kršćanski (apsida, thronus, subsellia, septum, bema i d r.) nasljeđeni su zapravo iz rimske a rh itekture, ali je značajno napomenuti da je većina njih preuzeta iz profanoga, državnog sektora. I sama "b a z ilik a " bila je sudsko-upravna tvorevina. Kršćani se, dakle, ne nadovezuju na pogansko bogoštovlje, njihova svetišta nisu izolirani stanovi bogova, nego sastajališ

te ž iv ih , mjesta gdje se propovijeda Božja r iječ . U tom e fo rm iran ju igralo je u lo gu nekoliko momenata ko ji se danas ne

uzimaju podjednako u obzir. N ije, naime, u tome mjerodavan o b lik , fo rm a, nego tu igra ulogu i sadržaj, opće stanje društva. H tje li ili ne h tje li, m i moramo uzeti u obzir stanje Rimskog carstva od početka IV stoljeća. Ono se kreće svojoj propasti. A u to r ite t Senata i svih drugih institucija je skršen, a ništa bolje nije b ilo ni s onima ko ji su ga skršili, t j . s carevima ko ji su, često sumnjiva podrije tla , došli na korm ilo državne aklamacijama p o lit ič k i nezrelih masa, osobito vojske. Taj proces počeo je od sredine III s toljeća, a ku lm in irao u samom prije lom u od III na IV stoljeće. Iz svega tog nereda sijao je samo jedan au to rite t, neokaljan i konsekventan: to je bila Crkva. Okaijena u borb i za pravdu i jedan novi odnos među ljudim a, ona je građanima Rima i carstva nudila novi a u to rite t, jač i od k rhkih obećanja nestabilne v las tit

Pobjedom Konstantina nad Maksenci- jem na M ilvijskom mostu i njegovim slavnim adventus-om, otvorena je nova epoha rimske povijesti i um jetnosti, osobito arh itektu re , ali to je prije svega ars chri- stiana, um jetnost koja se našla u službi kršćanske zajednice.

Konstantin je rimskom biskupu pok lo nio na uživanje veliku carsku palaču DO- MUS FAUSTAE u Lateranu, a onda je uz nju odmah i sagradio veličanstvenu baziliku sv. Spasitelja, kasnije nazvanu sv. Ivana Krstite lja . Građevina je bila izvedena u stilu raskošne carske bazilike.

Uskoro potom 324. godine, započeto je građenje druge velike bazilike, posvećene prvaku apostola sv. Petru, koju je dovršio tek Konstantin II (337—340). On je otpočeo još i treću baziliku , sv. Pavla izvan zidina, na Ostijskoj cesti gdje je Aposto l naroda proveo uzničke dane prije pogubljenja, ali se tu ostalo samo na početn im radovima, je r se car okrenuo novim zadacima: osnivanju i izgradnji novog Rima — Konstantinopolisa. Gradnja bazilike sv. Pavla je zbog toga sporo napredovala i pod Valentin ijanom II (375—392), pa se te k pod Teodozijem I (379—395) uč in io najveći zahvat ko ji je dob io svoju završnicu pod Honorijem (395—423). Galla Placidija dala ju je ukrasiti mozaicima.

Pavlova bazilika bila je, bez sumnje, najljepša među prvim rimskim građevina-

73

t

SI. 21. Tlocrt stare bazilike sv. Petra u Rimu

SI. 22. Poprečni presjek bazilike sv. Pavla izvan zidina u Rimu.

ma, i postala je p ro to tip za druge slične pothvate u narednom vremenu. Imala je još i sreću da nije bila pregrađivana poput prethodne dvije , ali je 1823. godine potpuno izgorjela (izuzev apside), pa je 1824—1854. godine obnovljena blisko svom prvobitnom izgledu, pa tako još u- vijek pruža od ličnu sliku prostornih od nosa u ve lik im starokršćanskim carksim građevinama.

No, i pored svega toga je stara Lateran- ska bazilika i do danas ostala "m ajka svih crkava", ne samo zbog toga što je bila katedrala rimskih biskupa, nego i zbog čin jenice da su prije njenog podizanja u kršćanskom svijetu postojale samo malene sakralne dvorane u privatn im zgradama i katakombama, koje su bile ne samo skromne po svojim dimenzijama i um je tn ičko j oprem i, nego i koncepciji prostora uopće. Pothvat Konstantina I b io je, tako, prava eksplozija: u kršćanstvo je preko noći uvedena carska m onum entalnost, među ljude ko ji su se te k ko ju godinu ranije još skrivali u ilegalnosti. Ta m onumentalnost neće se ogran ič iti samo na grad Rim, nego će b it i prenešena i u p ro v inciju gradnjom episkopalnih katedrala i monaških m olitven ih prostora.

Ta arh itektura nije imala svojih preteča, je r su već od III stoljeća zamrle ambicije i kod gradnje poganskih hramova. N jih se gotovo nije ni podizalo. Isto tako nisu ni speleji m itra ika , ni židovske sinagoge b ili monumentalna zdanja. Č in ilo se kao da se svijet priprema na adventus k r šćanstva.

Veličanstvene peterobrodne bazilike Rima, sa širokim transeptom i naglašenom apsidom, odaju snažnu volju da se a u to rite t cara istakne. K rist je nebeski car, a Konstantin zemaljski, pa zato obo jica imaju pravo na t itu lu dominus i na proskinezu.

I još nešto: ovakva građevinska d je la tnost iz temelja je prom ijenila sliku rim skoga grada. Konstantinska bazilika je, naime, izrazito unutrašnjosti okrenuti p rostor. To je izvana gotovo neugledna građevina. Poganski hramovi b ili su malene građevine, je r su b ili samo stanovi božanstava. Oni su b ili s ličn i samostojećim skulpturam a, plastičn im djelim a ko ja su zračila svojom vanjštinom, svojim

stupovima, frizovim a i zabatima. Kršćanska bazilika je, naprotiv, namijenjena lju d im a, zbog čega su one morale b it i dovoljno velike da b i u sebe primale mnogo naroda. Stupovi su im smješteni u unutrašnjosti, pa i sav ostali raskoš slika i mozaika. Prema vani one pokazuju samo gole zidove od opeka, možda tu i tamo ukrašene mozaicima, osobito na pročelju , da bi donekle pružile sliku o pravom bogatstvu koje se prikazivalo u unutrašnjosti. To je bila slika novog, kršćanskog čovjeka: jednostavnog po vanjštin i, a bogatog u nu trin i.

Pet "pu teva ", viae, između stupova, ko ji će se u srednjem vijeku nazvati lađama, jesu prava via sacra, sveta ulica. Pri kraju srednjeg puta, danas bismo rekli glavne lađe, nalazio se arcus m aior, ve lik i luk ko ji će se u srednjem vijeku nazvati arcus trium phalis. U crkvama Zapada ispod njega je stavljen o lta r u o b liku menze na če tiri noge. Dno apside b ilo je nam ijenjeno za biskupski th ronus, katedru, oko koje su se u polukrugu nizala sjedala za prezbitere, zvana subsellia. To je bila neka vrsta kršćanskog synedrion-a.

Bazilika je troznačan prostor, a čine ga: presbyterium, quadratum populi i a trium . Svaki od n jih namijenjen je jednoj od t r i kategorije vjern ih: službenicima ku lta , v je rn ičkom puku i katekume- nima. Prezbiterij se ponekad nazivao i quadratum sacrum, pa i ecciesia coelestis, za razliku od ecclesiae koju je č in io narod u quadratum populi. Katekumeni ko ji su mogli prisustvovati samo Službi R iječi, nisu predstavljali punu zajednicu Crkve, pa su se zadržavali u a triju . Š iroki transept u Konstantinovim ve lik im bazilikama bio je određen njegovim položajem između "nebeske C rkve" u apsidi i svetog puka u naosu. U njima su poslije Euharistije održavane agape, što je, m ožda, b ilo isto ono što mi danas zovemo pričest vjernika. U njemu su Službi Božjoj prisustvovali č inovn ic i i careva vo jska, pa održavani i carski prijem i, a kada se namnožio bro j klerika i pjevača, tran- septi su b ili na jp rik ladn iji prostor za n jihov smještaj, jer se tim e izbjeglo širenje prezbiterija i "scholae can to rum " na račun prostora za vjernike.

Tvorci bazilika pokazuju izvjesnu averz iju prema kipovima jer su ih, možda,

75

SI. 23. IL ID Ž A kod Sarajeva — rimska zgrada, I I I stolj. posl. Kr. u sličnim prostorima običavali su se sastajati prv i kršćani, pa se iz toga razvio molitveni prostor pod nazivom DOM US ECCLESIA. Tek Konstantin Veliki uvodi u kršćansku arhitekturu tip bazilike.

podsjećali na poganski k u lt. To ne znači da kipova u starokršćanskoj um jetnosti nije b ilo , ali u konstantinskim bazilikama nije zapravo bilo mjesta na kojemu bi mogao stajati k ip , izuzev na slobodnom prostoru u atrium u ili ispred pročelja građevine. Ondje ■ b i imala svoje mjesto skulptura Dobrog Pastira ili pak Krista "ambulans super aspidem et basiliscum ", što je bila omiljena tema u ovo doba. U bazilici sv. Petra stajao je znameniti Apo- stolov k ip kako sjedi na prijesto lju — ču vena Katedra sv. Petra.

Danas se bazilikama počasno nazivaju neke crkve koje su posebno važne b ilo zbog drevnosti, ve lič ine ili neke druge izuzetnosti. Razlikuju se dvije vrste: basilicae maiores i basilicae minores, t j. veće i manje bazilike. Maiores su ujedno sjedišta patrijarha, tako je Sv. Ivan Late- ranski "m a te r et caput om nium ecclesia- rum ", sjedište zapadnog patrijarha, pape, Sv. Petar u Vatikanu se smatra sjedištem carigradskog patrijarha; Sv. Pavao izvan zidina sjedištem aleksandrijskog patrija rha, a S. Maria Maggiore sjedištem antio- hijskog patrijarha. N jim a se katkada p ribraja i bazilika sv. Lovre izvan zidina kao rezidencija jeruzalemskog patrijarha. Prema svjetovnom, ne litu rg ičkom redu, La- teranska bazilika je "v lasn iš tvo" francuskih kraljeva, vatikanska bazilika je vlasništvo njemačkog cara, t j . cara Svetog rimskog carstva njemačke nacije — kakva mu je bila službena t itu la do 1806. godine, bazilika sv. Pavla izvan zidina je engleskog kralja, a S. Maria Maggiore je u "posjedu" španskog kralja.

U basilicae minores b ro ji se osam rim skih crkava: Sv. K riž jeruzalemski, Sv. Sebastijan, S. Maria in Trastevere, S. Lo- renzo in Damaso, S. Maria in Cosmedin, SS A posto li, San Pietro in vinculis, S. Maria in Montesanto.

Naslov bazilike ponekad se dodjeljCije i važnijim crkvama izvan Rima, a kao znak te časti one dobivaju povlasticu nošenja u procesiji zvončića, s in ik ija , po luzatvorenog k iš o b ra n a .Tako je katedrala u Đakovu proglašena prije neko liko godina "m anjom b a z iliko m ", budući da ju se smatra nasljednicom velike Sirm ijske me- tropo lijske crkve, čuvene po svojim m učenicima iz IV stoljeća. Isusovci u Zagre

bu nazivaju svoju m atičnu crkvu Bazilikom Srca Isusova.

Orijentacija prvih rim skih bazilika nije bila određena geografskim stranama svijeta, nego više u pravcu urbanog razvoja grada. Kršćani se u prvo vrijeme okreću prema istoku samo za vrijeme anafore, prikazanja, podizanja, a tek od V stoljeća se crkve na Zapadu počin ju o rijen tira ti apsidom prema istoku, a pročeljem prema zapadu. To je postepeno dovelo do prakse da se svećenik leđima okretao od v jernika, što je u IX stoljeću i potpuno prevagnulo.

K o liko god je kršćanska arh itektura mogla prenijeti u IV stoljeće neke tra d icije iz svoga ranijeg vremena (domus— —ecclesia kao sjećanje na sastajališta u kućama, memoria kao sjećanje na ceme- terija lne građevine) reprezentativne epi- skopalne građevine (bazilike) nastale su od svečanih dvorana u carskim palačama i upravnim zgradama većih gradova. Sto je kršćanska bazilika raščlanjivana na nek o liko lađa, to je proisteklo iz potrebe da se što većem bro ju ljud i omogući p r istup. R iječ "b a z ilik a " u IV stoljeću znači općenito dvoranu s b ilo ko jom namjenom i u b ilo kojem sklopu građevina. Da b i ih nekako izdvo jili od ostalih, kršćani svoje bazilike rado nazivaju B A S IL IC A DOM1NICA — mi bismo to preveli "kuća Božja".

Budući da je trebalo om ogućiti pristup što većem bro ju lju d i, lađe u kršćanskoj bazilic i su form irane po uzoru na tržne bazilike (Basilicae forenses). Taj običaj komponiranja zgrade iz više elemenata predstavlja još i dodavanje atrium a ispred bazilike. Taj element je preuzet iz gradske stambene zgrade kao mjesto za p r ipremu gosta prije nego će ga domaćin p r im it i u tab linum , p rosto riji nasuprot ulazu.

Uvažavajući sve ovo mi dolazim o na početnu konstataciju: kršćanske bazilike su d irek tno nasljedstvo rimske profane a rh itektu re, prilagođene potrebama kršćanskog kulta . One su najizrazitija a rh itektonska kreacija kršćana. Za nju bi kao osnovna značajka važili slijedeći elementi:

1. Dvorane za skupinu vjernika. U njoj postoji h ije rarh ičn i red: biskup, kler,

77

SI. 24. SA L ONA - baptisterium uz Gradsku baziliku, presjek i tlocrt.

puk, nekršteni narod. Biskup stoluje na thronusu u exedri, k le r je u prezbiteriju , narod je u lađi, a nekršteni u predvorju ili u a triju .

2. Katedra za predsjedavajućeg b iskupa postavljena je u exedri na pod ijum na ko ji se ulazi preko t r i stepenice. Ona predstavlja apostolski a u to rite t, s nje se (ex cathedra) autentično tum ači sv. Pismo. Naslijeđena je iz rim skih sudskih dvorana i carske dvorane za audijencije.

3. P u lp it za č itan je sv. knjiga i predvođenje u pjevanju. Njemu je srodan ambon (od grčkog anabainein = uzlaziti, penjati se) što sim bolizira utje lovljenje autorite ta sv. Pisma. Am bon je u rano doba bio prostrana tr ib ina na ko ju se uzlazilo stepenicama, a na njemu se nalazio pu lt za držanje knjiga.

4. S to l za slavljenje Euharistije. V rlo rano, u IV stoljeću to je već o lta r. On je čisto kršćanski elemenat bazilike. Prvobitno je to stol s č e tir i noge (stupića), na kojim a počiva (uvijek mramorna) ploča.

Zapanjujuća je un ifo rm nost bazilika u svim dije lovim a Carstva oko god. 400. t j. u doba kada je već nastupila d ife rencija cija u litu rg iji, nakon što je kršćanstvo provelo u slobodi jedno cijelo stoljeće. Poslije toga su u pogledu unutrašnjeg uređenja razlike između ve lik ih Crkava v id ljiv ije . Tako se u antioh ijsko j Crkvi (u S iriji) o lta r nalazi u apsidi, katedra i pu lp it u lađi. U A fr ic i (Crkva Kartage) o lta r se sve do sredine V I stoljeća nalazi na sredini glavne lađe. U rimskoj Crkvi o lta r se smješta ispod trijum fa lnog luka (koji je u ve lik im rim skim bazilikama odije ljen od apside poprečnom lađom). M a rtir iji i m emorije postavljaju se pored lađe ili pored apside (Poreč, Blagaj—Japra). Nakon prvih skrnavljenja grobova mučenika (god. 410. za provale Zapadnih Gota pod

A la rikom ), preseljavaju se re likvije iz ce- meterija izvan grada u bazilike. T ime o ltari dobivaju novi sadržaj: oni postaju s im boličn im grobovima m učenika. Prostori prezbiterija moraju se proširivati na račun lađa u onim crkvama u kojim a je bio znatno povećan broj klera. Te prom jene su osobito izrazite u Crkvama Španjolske i Engleske.

5. Baptisteriji su gotovo po pravilu građeni uz sjeverni bok crkve. Jedan od ranih objekata za ugledanje bio je baptiste rij uz baziliku sv. Spasitelja u Lateranu. Pri gradnji baptisterija osobitu ulogu je igrao bro j osam. Oni su ob ično građeni kao osmerokutne građevine, što je bila stara trad ic ija rimska koja je u našim krajevima poznata u Mauzoleju cara D iok lecijana u Splitu . Osmica je kod kršćana simbol uskrsnuća, besmrtnosti, simbol Osmoga dana kao dana spasenja, pa konzekventno tom u i simbol krštenja. Em inentnu građevinu za kršćansko građevinarstvo predstavlja već spomenuti baptiste rij kod Lateranske bazilike, što ga je podigao papa Siksto III (432—440), a od starokršćanskih bazilika u našim krajevima takav je imala bazilika u Nerezima.'

Baptizmalne piscine bile su većinom u o b liku križa, rije tko okrugle il i oktogo- naine.

6. Mauzoleji se ob ično prigrađuju s ju ž ne strane crkve. Jedan od prvih bio je mauzolej Konstancije, kćerke cara Kon- stantina, što ga je ona dala sagraditi pored bazilike sv. Agneze, god. 335—350. na via Nomentana. Bazilika je u međuvremenu postala ruševina, ali mauzolej još postoji pod nazivom Santa Constan- za. Na južno j strani bazilike sv. Petra stajala su dva velika okrugla carska mauzoleja.

79

2. Zakonitost u kršćanskoj arhitekturi

Građevine namijenjene kršćanskom ku ltu dobivale su preneseni značaj čim su poprim ile sakralnu namjenu. To se pokazalo p rilikom posvete katedrale u T iru sredinom druge decenije IV stoljeća. Katedrala je bila Božja kuća, dakako u prenesenom smislu; ona je predstavljala nebesko svetište namijenjeno sakupljanju žive Crkve — općine vjernika. Njena posveta je shvaćena transcendentalno, jer je, sama po sebi, bila slika Uzvišenog i Nedokučivog. Dakle, već od samog početka gradnja crkava je bila nadahnuta te n dencijama sim bolike i alegoreze, koje su u velikoj m jeri utjecale na njihovo o b likovanje. Pri tom e nije b io neznatan ni utjecaj starih hramova čija je simbolika našla s vremenom put u kršćanski k u ltu rni prostor.

Tu možemo u prvom redu spomenuti o rijentac iju zgrada. Velike Konstantino- ve bazilike, pa i druge crkve njegova vremena, nemaju još određenu orijentaciju . Svaka od njih postavljena je drugačije u odnosu na strane svijeta, možda zbog u rban ističkih razloga, zbog uklapanja među zgrade i ulice svoga najbližeg okoliša. Tako je Lateranska bazilika svojim p ro čeljem okrenuta od grada prema z idovima i prilaznoj cesti Via Asinaria.

Oko sredine IV stoljeća počin je prevladavati nazor da crkva mora b iti svojim oltarskim dije lom upravljena k istoku, a pročeljem k zapadu (S. Paolo fuo ri le Mura). Tokom srednjega vijeka o rijen ta cija istok—zapad će b it i obavezna, pa se tek u doba renesanse, početkom X V I stoljeća, olabavila.

Č etiri strane svijeta igrale su već i upretkršćansko vrijeme znatnu ulogu, pa

nije čudo da je ta stara navika dobila i u kršćanstvu svoje mjesto. Č etiri Evanđelja dobivaju kao svoj znak stare babilonske simbole strana svijeta — dijete, lav, b ik i orao. Jedan od ranih primjera ovakve o r ijentacije je "Baptisterij pravovjernih" (V st.) u Raveni, čije su če tiri strane ukrašene simbolima Evanđelja, a tim e dovedene u kozm ičke relacije. Ova stara kozm ička sim bolika zaodjenuta je sada u novo, kršćansko ruho.

U a rh itek tu ri je osobito prisutna simbolika brojeva. No, nije isključeno da su u nekim slučajevima čisto estetski ili konstruktivn i razlozi protumačeni kasnije kao sim bolička uvjetovanost. To se osobito odnosi na brojeve 3 (ulazni po rta li) , 8 (centralne građevine) i 12 (broj stupova u longitudinalnoj bazilici).

Kupole u centralnim građevinama ponekad su shvaćene kao nebeski svod, pa tako i ukrašavane (plava boja podloge i zlatne zvijezde, Sunce ili Pantokrator u vrhu), ali će one b iti više rezultat a rh ite ktonskog oblikovanja prostora, nego nastojanja da se vjernicima predoči dojam kozmosa.

Ulaznim vratima u ku ltn i prostor posvećivana je posebna pažnja. Vrata su mjesto duboke promjene: kroz njih se iz grešne svjetovnosti stupalo u posvećeni prostor, a za to je potrebna sabranost i potpuna preobrazba čovjeka. Tu preobrazbu pomaže odgovarajuća sim bolika, osobito znaci O tkupljenja, ali i Proroci kao njegovi daleki vjesnici, Mudre d jev ice koje čekaju Zaručnika i dr. Podstrek za takvo tumačenje vrata svakako je predstavljala Isusova izreka (Iv. 10,9): Ego sum ianua vitae. Već od ranog vre

80

mena na portale se stavlja i znak križa, jednog ili više, da bi se tako naglasila svetost mjesta i snaga O tkupljenja.

Kako su stari kršćani shvatili značaj portala pokazuje naredno vrijeme — srednji vijek, u kojem su porta li oblikovani kao summa svega vjerovanja, osobito u g o tičk im katedralama.

Spekulacije o sim bolici crkvenih građevina zapažaju se već u pa tris tičko j lite ratu ri. To se osobito odnosi na tumačenje crkvene građevine kao Tijela Kristova ili kao živog tije la Crkve. Baziliku se, ne bez razloga, uspoređuje s lađom ko jo j je ko rm ilar biskup (na thronusu u dnu apside). Crkva je kao građevina zemaljska slika

apokalip tičkog Nebeskog Jeruzalema, dakle Božjega grada. Elementi bazilike preuzeti su iz elemenata antičkog grada (portic i ko ji flank ira ju ulice, natkrivene tržnice). S druge strane biskup Euzebije Cezarejski tum ači baziliku kao "O IK O S BA S ILE IO S ", kao kraljevsku kuću, što se može shvatiti i kao Božja prijestolna dvorana, ali to je samo retorička prispodoba, jer carske aule (pa i papina u Late- ranu, biskupska u Z itom is lić im a i Turbetu kod Travnika) nisu imale t r i lađe, nego tek jednu dvoranu.

Isto vrijedi i za poprečne lađe: one su uvedene kao nužnost u nastojanju da se prostor za povećani b ro j crkvenog osoblja (pa i schola cantorum ) ne širi previše na štetu prostora za vjernike.

Prihvatljiva je hipoteza da su baptisteriji (okrugli ili po ligonalni) proizašli iz ant ič k ih mauzoleja. Prim jer za to je D iok lecijanov mauzolej u S p litu . To je opravdano riječim a sv. Pavla (1. Rim. 6,3—5): "H i zar ne znate da smo svi ko ji smo kršteni u Krista Isusa, u njegovu smrt kršteni? Dakle, s njim smo zajedno ukopani po krštenju u smrt, da bismo, kao što je K rist uskrsnuo od mrtvih Očevom slavom, i m i živ je li novim životom. Jer ako smo dakle postali jedno s Kristom smrću sličnom njegovoj, b it ćemo i uskrsnućem sličnom njegovu". Ta Pavlova misao dodata je značenju krštenja te k u IV stoljeću, a prije toga je krštenje b ilo samo obred katarze — kupanja radi očišćenja. Tek s gra

dnjom posebnih baptisterija razvijena je Pavlova misao o sm rti i uskrsnuću.

Carski vestibuli b ili su okrug li ili p o ligonalni (i natkriveni kupolama), takođeri dvorane u termama — dakle prostori u kojim a su vršena pranja, očišćenja. Pa, ipak, kršćani nisu mogli nalaziti uzore u namjenama ovakvih građevina, ali se reminiscencije na njih ne mogu negirati.

K r i ž je od IV stoljeća postao središn ji simbol kršćanstva i znatno je utjecao na oblikovanje arh itekture. Građevine su izvođene na križnom tlo c rtu , a prije svih memorije i m artirija . K rižn i t lo c r t b ila je novost u an tičko j a rh itek tu ri. U Saloni je pored gradske bazilike longitudinalnog tloc rta bila (s južne strane!) dograđena jednako velika građevina križnog tloc rta , možda kao ideja velikog mauzoleja ili mem orije posvećene lokalnim m učenic ima. U njoj su, bez sumnje, slavljeni anni- versarii salonitanskih mučenika.

U pogledu ukrašavanja vanjštine, kršćanski Istok se znatno razlikuje od Zapada. U Maloj A z iji, S ir iji i A rm en iji crkve se izvana ukrašavaju (jer su od kamena), dok su u Rimu i ostaloj Evropi vrlo je d nostavne (jer su građene od opeke i lom- Ijenog kamena, pa ožbukane). Na Zapadu se ta jednostavnost tum ači idejom da je kršćanin svojom vanjštinom bio jed nostavan čovjek, ali tim bogatiji u svojoj unutrašnjosti. U S ir iji su ulazi u crkvu b ili sa svoja t r i portala sličn i tr iju m fa ln im vratim a, dok je na Zapadu ARCUS T R I- U M PHALIS bio postavljen u unutrašnjost, iznad oltara ili na granici između naosa i svetišta.

U bazilikama grada Rima stupovi u svetiš tu b ili su bogatije ukrašeni, a tr iju m fa lni lukovi č in ili su završnicu trijem ova sa stupovima. Oprema apsida znatno se razlikovala od opreme lađa, čim e se nastojalo naglasiti značaj svetišta.

U zaključku treba, ipak,- naglasiti da je starokršćanska arh itektura bila mnogo v iše pod uplivom svoje pretkršćanske tra d ic ije , nego si to možemo p redoč iti na tem elju tumačenja koja su kasnije o njoj b ila izricana. Sloboda je 313. godine do-

81

SI.

25.

BLA

GA

J-JA

PR

A,

bazi

lika,

pog

led

od sj

ever

oist

oka.

šla prenaglo, a k tom e su i ve lik i inicija- ćoj m jeri dobronam jerni ljud i, a u manjojto r i građevinske d je la tnosti, a da i ne qo- m jeri izgrađeni kršćani,vorim o o izvođačima, b ili, možda, u ve-

3. Starokršćanske kultne građevine u BiH

Nalazi kršćanskih ku ltn ih građevina iz vremena IV do V I stoljeća u Bosni i Hercegovini smatraju se izvanredne važnim za poznavanje k u ltn ih p rilika u zemlji t i jekom kasne antike. N jihova izgradnja iz gleda da je posebno forsirana u vrijeme Istočnih Gota u ovim krajevima (490— —535), što se može za k lju č iti po nalazima ko ji prate ove građevine. To ne znači da su Istočni G oti fo rs ira li gradnju, nego je to doba don ije lo zem lji izvjesno smirenje i red, pa su tako stvoreni uvjeti za građevinsku djelatnost. H istorijsk i izvori su vrlo oskudni. Podatak Tome, splitskog arhiđakona (+ 1268), da u Duvnu postoji bazilika koja je bila dovršena i posvećena god. 519., zatim izjava A ndrije bestoenskog biskupa da mu se katedrala nalazi u teškoj situaciji (530) i t r i latinska imena ucrtana u jednom stupu u Doboju kod Kaknja i Dabravinama — to je sve što bi od pisanih dokumenata moglo d o p rin ije ti n>ihovu datiran ju .

Veći d io bosansko—hercegovačkih baz ilika podignut je u doba istočnogotske uprave u ovim krajevima. Ipak treba im at i u vidu da je već sedamdesetih godina IV stoljeća u S tridonu (Lika ili zapadna Bosna) živio đakon Ju lijan , ko ji je svoju službu vršio u nekoj ku ltno j građevini. Nadalje, ne bi se upravo Istočnim G o tima i n jihovoj vladavini moglo pripisati osnivanje biskupija u Duvnu i Bistuama. Sto je god. 519. baziliku u Duvnu posvetio jedan strani b iskup, slučajni pu tn ik , ne mora zbun jiva ti, je r se u ponešto nesređenim odnosima između starosjedilaca i vladajućeg sloja Istočn ih Gota moglo dogod iti da je duvanjska biskupija bila privremeno upražnjena.

J<asnciantičke-bazilike u Bosni i Hercegovini imaju neko liko zajedničkih osobi

na koje se .mogu sm atrati tip ičn im a . Tako, na prim jer, sve su one relativno malene i gotovo kvadratične, s nizom nuzgre- dn ih prostorija, tako da je prostor za vjernike, tzv. quadratum populi, vrlo malen. Građene su većinom neuredno, uglavnom od spolija sa starijih građevina i poganskoga nadgrobnog kamenja. N jihovi zidovi često odstupaju od pravoga kuta. Orijentirane su ob ično u pravcu is tok— -zapad. U ko liko j su m jeri na njihovu orijentaciju utjecali u rban ističk i momenti, to je teško reći u situaciji kada još n isu izvršena iskopavanja šire oko line, pa, prema tom e, nije fiksiran ni n jihov po lo žaj unutar jedne gradske aglomeracije.

Od crkve na starom gradu Blagaju na Buni poznata su samo dva imposta koja su nađena izvan zidova grada, ali postoje ind ic ije da se zgrada nalazila u njegovu dvorištu, polulijevo od ulaza.

Posebno je zanim ljiv nalaz velike bazilike u Blagaju na Japri kod Bosanskog N ovog. Pogoni za preradu željeza uz staro rimsko naselje b it će da su intenzivirani za Teodoriha, odnosno .u akciji komesa Simona god. 508. Procvat su, m eđutim , doživje li pod Justin ijanom , ko liko se to može pretpostaviti po bro jn im građevinama pogona, č iji su zidovi izvedeni po sistemu naizm jenično koso položenih redova kamenja. Bazilika u naselju rudara, stjecajem oko lnosti okrenuta svojim p ro čeljem prema tvo rn ic i, svakako je izgrađena zahvaljujući obnovljenom pogonu.

Građevina se sastoji od prostranog a trija , iz kojega se ulazi u narteks, a odavde u veliku dvoranu koja se završava apsidom. Uz oba boka glavne dvorane tekle su izdužene bočne prostorije , a na is točnom kraju sjevernog niza prostorija nala-

SI. 26. B LA G A J-JA P R A -baz ilika , približna rekonstrukcija tlocrta.

SI. 27. BLAGAJ-JAPRA - atrium bazilike.

T.■KTJ SE

V \ a %> 1

0SI. 28. MOGORJEL 0 - tlocrt bazilike.

SI. 29. MOGORJELO - pogled na baziliku od sjeverozapada.

zio se baptisterij i uz njega naknadno iz građena prostorija koja je završavala apsidom. To je v jerojatno biia memorija. Pročelje bazilike b ilo je ukrašeno mozaicima, a od namještaja se očuvao jedino p lute j s re lje fn im prikazom križa. Nadalje je ostao očuvan jedan impost, vjerojatno iz neke b ifo re ili tr ifo re , i jedan kapitel manjeg stupa, ukrašen reljefom izvedenim u kosom rezu, što je, možda, ostatak stupa pergole oltarske pregrade. Pis- cina u baptisteriju b ila je prvob itno p ro strana i duboka, pa je nakon pregradnje učinjena plićom i užom, ali još uvijek ispod razine poda.

Um jetnička oprema blagajske bazilike vodi bez svake sumnje u domen b izan tske um jetnosti, što nije čudo s obzirom na p o litičke p rilike u ovim krajevima poslije god. 535. a pogotovu poslije god. 555. kada su se iz Istre i Ravenskog eg- zarhata š irili ovi utjecaji. Pojava je inače vrlo zanimljiva ako imamo u vidu da se nakon pripajanja Dalmacije Carstvu rudarski pogon u Japri našao daleko isturen, gotovo na samoj granici prema Lan- gobardima. A n tič k i Blagaj, ko ji je prema geografskim uvjetima bio ku ltu rno i p r ivredno povezan sa Siscijom, našao se u posljednjem razbuktavanju svoga privrednog potencijala na granici Carstva, dok se njegov partner Siscia zatekao među samim barbarima. Snošljiv odnos Carstva prema Langobardima svakako je omogućavao napredak željeznih rudnika u pograničnim krajevima, pa je dio pro izvodnje nesumnjivo odlazio i preko granice. K o liko god bismo mogli pretpostaviti da je željezo iz Japre služilo kao značajan trž išni a rtik l u razmjeni dobara između Carstva i Langobarda, dotle nalazi rane bizantske ku ltu re ukazuju na vita lnost te ku ltu re i na ovako isturenim položajima, na kojim a bismo prije mogli očekivati m rtvu stražu na posjedu ko ji je još samo čekao slijedeći val barbara. Nalazi, naime, govore upravo ob rn u to : usred borbi koje su punih 20 godina (535—555) raz- dirale Dalmaciju, pa i u ostatku vremena do provale Avara, u d o lin i Japre nije bilo predaha, što potvrđuje oko 20.000 tona

željezne troske na haldištima. V e lik i d io te ostave potječe upravo iz toga vremena.

O ratorij u Borasima kod V itine svojom izvana m nogokutnom apsidom izgleda da predstavlja samo d io veće cjeline koja n ije do kraja pretražena. Poligonalnost vanjskog lica apside podsjeća na b izan tske gradnje u V I stoljeću.

U C im u, sjeverozapadnoj pe rife riji Mostara, nalaze se ostaci bazilike koja se sastojala od narteksa i naosa s prezbiteri- jem okruženim trim a apsidama. Uz naos su se sa sjeverne i južne strane zgrade nalazile još neke prostorije , od ko jih je ona na sjeveru služila kao baptisterij. Južno od zgrade, odvojeno od nje, nalazila se memorija. Kroz natkrivena vrata ulazilo se u narteks ko ji se pružao cije lom š irinom zgrade, a iz njega se prolazilo u sve t r i prostorije . Naos je bio relativno malen.

U ruševinama crkve otkrivene su dvije kompletne oltarske pregrade, stilsk i vrlo raz lič ite . Bazilika je, prema tom e, u neko doba bila demolirana, također i o lta r, pa su razlupani fragm enti b ili odloženi u posebnu p rosto riju , nakon čega je izrađen novi namještaj. Menza i stupovi starije opreme b ili su izrađeni od sivkastog mramora, dok je druga garnitura bila od lo kalnoga mekog kamena. Ispod oltarske menze nalazila se grobnica usječena u živu stijenu, a u njo j su b ili deponirani reli- kvijari s moćima svetaca.

Prvobitna oprema crkve bila je izvedena u stilu b liskom klasici, d o k je druga po mnogočemu slična opremi "bosansk ih " bazilika u Zenici, Lepenici i d rug ima.

U dekoracijama starije faze prevladavaju ,re la tivno rea lis tičk i prikazi akanta i v inove loze. Za ovu fazu je, dakle, karakterističan nešto iz raz itiji an tičk i naturali- zam i upotreba svrdla, što je znak relativno ranog vremena, možda IV stoljeća ili prva polovina V stoljeća. Druga faza je vjerojatno podrije tlom iz vremena istoč- nogotske vladavine u ovim krajevima (4 9 0 -5 3 5 ).

85

SI. 30. CIM - MOSTAR — tlocrt bazilike.

Među izrazitije kasnoantičke spomenike spada svakako bazilika u Dabravina- ma. Građevina je podignuta u sredini ko ju je sačinjavalo romansko ili rom anizirano domaće stanovništvo. Plan bazilike i tehničke osobine građevine, kao što su način zidanja i upotreba materijala, inače je zajednički većini starokršćanskih bazilika u Bosni i Hercegovini. S til i sadržaj ornam entalnih m otiva govori također da je bazilika građena u sredini koja je pripadala an tičkom društvu. Sama građevina smještena je, s lično onoj u Lepenici, na brijegu. Zaštićena je zidom, a na zara- vnatom prostoru oko nje nalazi se nekoliko malih građevina s ličn ih ćelijama m onaha, tzv. laurama. Manastirski am bijent pojačava i činjenica da uz baziliku nema na blizu nekoga istovremenog naselja, izuzev 6 km udaljene Breze.

Raspored bazilike je uobičajen: uz relativno maleni naos ko ji završava apsidom (na četvrtastoj podgradnji), nalazi se narteks, uz sjeverni bočn i bapstiste- rij i nešto niže položen je konsignatorij, a uz južn i bok naosa sto ji u svoj njegovoj dužin i prostorija nepoznate namjene. Gotovo in situ sačuvan namještaj baz ilike č in i bogato ukrašena oltarska pregrada, koja svojom izvedbom odudara od p riličn o rustične građevine, iako nema sumnje da je sve skupa nastalo u isto d o ba. Ta pregrada uč in ila je ovu baziliku posebno zanim ljivom i vrijednom za po znavanje ku lture naših krajeva u V I s toljeću. Upravo ova oprema u osamljenoj crkvi pojačava pretpostavku da je ovdje u p itan ju neka manastirska crkva, što su je oprem ili ljud i ko jim a je njegovanje um jetnosti b ilo uneseno u regule.

Oltarsku pregradu sačinjavalo je šest stupova, od ko jih su če tir i tordirana a dva s reljefom loze. Između njih stajala su če tir i p luteja, dva veća i dva manja. Š irina naosa dozvoljavala je septum od čet ir i stupa i dva pluteja prema dvorani za narod, dok su ostala dva stupa i dvije ploče zatvarale svetište s bočnih strana. Stupovi su počiva li na izduženim baza- mentim a, ukrašenim lozom koja izrasta

iz kantarusa s postranim utorim a za p r idržavanje ploča pluteja. Majstorske ruke koje su izradile ove kantaruse u dnu bazamenta gotovo su identične s-rukom koja je radila imposte u Lepenici. Na p lo čama su prikazana dva sveca s knjigom u lijevoj ruci, dok im je desna podginuta na blagoslov. Druga polovina ploča ukrašena je križem na č ijim krakovima sto ji po jedna ptica raširenih krila , a na podnožju sa svake strane sto ji po jedno janje uspra- vljeno pema križu. Svaka od ovih predodžbi uokvirena je dvostrukim astragalom. Kapite li stupova sadrže na kalatosu p rikaz životin ja (volova, ovnova i orlova) između ko jih se nalaze male ljudske glave (poprsja osoba) s monaškom kapicom. Epistil pregrade bio je ukrašen geom etrijskim ornam entom , dobivenim presjeca- njem kružnica na o b lik rozeta.

Prikazi apostola na plutejim a iz Dabra- vina, možda se ovdje m islilo na sv. Petra i sv. Pavla, ne dopuštaju suviše rano d a tiranje bazilike. N aprotiv n jihov postanak mogao bi se lako da tira ti i u kasnije d o ba, na prim je r, u odm aklo VI stoljeće, pa i kasnije. Kako se ovdje upravo spotičemo o historijske činjenice i preko njih pokušavamo naći rješenje, ne smijemo gub iti iz vida odnos cara Justinijana I prema sv. Benediktu (480—547) i monaškom redu kojemu je on dao regule. Navodi Montekasinske kronike da je Justi- nijan darovao Benediktu u Dalmaciji neke posjede: Pons T ilu ri (T rilj) B ilud ium (jugoistočna Dalmacija), Lauslnium (Pa- n ik kod Bileće) i Salluntum (u Crnoj Gor i), dopuštaju vrlo dalekosežne pretpos-;. tavke ne samo u vezi s Dabravinama, Le- penicom ili Mogorjelom kao lo k a lite t ima, nego i u vezi s razvitkom um je tn ič kih zanata u našim krajevima, čije poče tke, između ostalog, predstavlja septum iz Dabravina.

Nije moguće opovrgnuti an tikviz ira jući karakter jednog dijela opreme u dabra- vinskoj bazilic i, ali ne treba da gubimo s uma vrlo jake barbarske natruhe, imajući u vidu osebujne kapitele. Nije zato ni ču do što poneki ukras iz bosansko—herce-

87

SI. 31. TURBE kod Travnika - tlocrt bazilikalnog kompleksa.

SI. 34. ZA L OŽJE - oltarska pregrada.

govačkih bazilika ostavlja dojam mlađe tvorevine, jer, ako smo načistu s tim e da je neki ornamenat ili način ukrašavanja karakterističan u Evropi za V II ili V II I stoljeće, onda još uvijek nije moguće negirati njegovu' pojavu u ovim krajevima već u odmaklom V I stoljeću. Nalaz avarske strelice u ruševinama bazilike u Da- bravinama č in i granicu vremena poslije kojega ne treba računati s postojanjem ove zgrade.

Na Gradcu u Lepenici bazilika je bila izgrađena na brijegu, u prostoru nekog refugija ili zidom ograđenog monasterija. Zbog oskudnosti prostora raspored bazilike ponešto odstupa od uobičajenog t i pa; tako je_bapiisterijjzgtađen kao-samostalni ob jekt ispred zapadnog pročelja. Gradnju prvobitne bazilike možemo stav iti u V stoljeće. S obzirom na pregradnje koje su naknadno izvođene na ob jektu , možemo pretpostaviti da je građevina u međuvremenu stradala, pa je u V I stoljeću dograđena i znatnije ukrašena. T o me vremenu bismo rado pripisali izgradnju oltarske pregrade, imposta i pluteja s prikazima ž ivo tin ja , uko liko upavo t i p r ikazi ne potječu iz još nešto kasnijeg vremena. Od šest stupova, ko liko je zatečeno u ruševinama bazilike, dva stupa služila su — kako se č in i — za nošenje tr iju m falnog luka, dok su če tiri manja stupa sačinjavala pergolu oltarske pregrade.

Nešto izduženi kap ite li stupova septuma izvedeni su u p riličn o j m jeri u antici sličn im oblicim a. Oni su ukrašeni lisnatim ornamentom, rozetama i volutama. Kasnoantičk i elementi ovih kapitela b it će da predstavljaju nešto m lađi produžetak uobičajenih oblika u zabačenoj p rovinciji. Vodoravno pro filirana debla stupova, ko ji se neposredno nadovezuju na kapitele (po čemu su struktu ra lno bliski s tupovima iz Zenice), predstavljaju tokarski rad kakav vid im o u Brezi, Zenici i K lobu ku. Stup je, isto tako , č in io cjelinu s če tvrtastim bazamentom. P luteji pregrade b ili su ukrašeni raznim životinjama, što također povezuje ovu baziliku u krug zajedn ičk i s Brezom i Zenicom. Još jedan detalj je karakterističan za ovu vezu, a to

je ornament ko ji se nalazi na užim stranama imposta, gdje vegetabilni m otiv i (loza, rozete) izrastaju iz kantarusa ko ji je gotovo identičan onima s bazamenta u Dabravinama.

Crkveni namještaj, znatno razbijen i razbacan, nije stilsk i jedinstven. Bliže klasičnim oblicim a izvedeni kapite li o ltarske pregrade izgledaju stariji od fragmenata na kojima su prikazane d iv lje živo tin je , ptice i s ličn i animalni m otiv i, što je izvedeno na način ko ji je u znatnoj

m jeri pod uticajem barbarskog ukusa. Fragmenti od najmanje t r i imposta, u k rašeni vinovom lozom i cvijećem u kanta- rusu, vode nas donekle u svijet motiva s opreme bazilike u Dabravinama. V rlo d u boka prvobitna piscina baptisterija pregrađena je kasnije u p litk i kotao za k rštenje polijevanjem.

Više zanimanja izazivaju dvije bazilike u do lin i Vrbasa: u Majdanu kod Mrko- njić Grada i Oborcima kod Donjeg V akufa. Izvanrednost t ih bazilika su tzv. krila , tj. pofnoćne prostorije slične transeptu, a koje se nalaze između apside i naosa. U tim bazilikama nije nađeno postolje za o ltarsku menzu, n iti baptisterij JDba m jesta, sudeći po haldištima željezne troske u njihovoj b liz in i, imala su razvijenu željeznu proizvodnju, čime se, pretpostavljam o, bavilo domaće stanovništvo. Tu se, dakle, po svoj p rilic i susrećemo sa spomenikom ko ji je nikao u patrija rha lnoj sredini. V e lik i stupovi trijum fa lnog luka, kao i stupovi malog baldahina u je dnoj od nuzgrednih prostorija majdanske bazilike, predstavljaju vrlo m odific irane derivate korin tsk ih kapitela, pojednostavljenih do te mjere da samo još svojim obrisima d je lu ju kao tvorevine antike.

U jednom grobu bazilike u Oborcima nađen je, između ostalog, i kostur m ladića, a uz njega kopča od opasača, srebreni stilos i željezni nožić. To služi kao do kaz za opredjeljivanje vremena u kome je bazilika postojala, t j. u V I stoljeće.

Kopča koja inače predstavlja ku ltu rno dobro Istočnih Gota, zapravo je samo signal za vrijeme, je r ku ltu ra Seobe naroda

89

SI. 35. MA L / MOŠUNJ - re lje f iz bazilike, / V stolj. U gornjem dijelu prikazano stvaranje Eve, a u donjem Adam i Eva u Zemaljskom raju.

f

SI. 36. M A LI MOŠUNJ — bazilika, ulomak ploče, IV stolj.

nije strogo odijeljena po pojedinim entič- kim grupama. Opasač i kopče postali su predmet mode u rimskom svijetu a ne specifičnost jednog naroda.

Bazilike u Majdanu i Oborcima gradili su, gotovo bismo m ogli reći, isti m ajstori. Nije tu , naime, u p itan ju samo gotovo identično tlo c rtn o rješenje i dimenzije objekata, ko liko i po tpuno istovjetna građa, drveni krov, izbor kamena i njegov način slaganja u zidove, smjesa maltera, podni namaz, pa čak i obnavljanje poda nakon jednog požara. Izuzetno je maj- danska bazilika bila opremljena kamenim namještajem, što je u Oborcima b ilo vjerojatno izvedeno u drvetu.

Bazilika na C rkvin i u Malom Mošunju kod Travnika svakako zaslužuje posebnu pažnju. Iskopana je slučajno, p rilikom gradnje kapelice god. 1914., nažalost bez potrebnoga znanstvenog aparata, pa je tako njen plan i raspored prostorija ostao nepoznat. Zna se samo da je _gissina-za krštavanje bila duboko ukopana u pod i obložena x w s tim krečn im m alterom Tu kojem je b ilo tucane opeke, te da se u nju silazilo stepenicama. V e lič ina jo j je data nestručno, aTFšfikovito: "kao kotao za pečenje rakije". Njen o tvo r je kasnije zatrpan osipinom , a zatim je preko svega naljeven novi pod. Izgleda da je građevina u nepoznato vrijeme bila restaurirana.

Od kamenog inventara ove bazilike sačuvalo se podosta zan im ljiv ih komada, osobito bazament stupa iz oltarske pregrade s prikazom kantarusa, vinove loze, ptice koja zoblje grozdove i ribe uvrh udubljenog polja s p ro filira n im okvirom . Realistički način prikazivanja, pa i p ro filirani okv ir ove scene, odaju a n tičk i rad, č ist od b ilo kakve natruhe prov inc ija lizma i barbarstva. Ovako f in rad ne b i se gotovo smjelo da tira ti izvan IV stoljeća. Postoji izvjesna sličnost ovog ornamenta s prim jercim a iz bazilike na Mogorjelu i Potocima, no dok kod pluteja u Potocima dolazi znatno do izražaja izvjestan or- namentalni horror vacui, dotle je lice ovog bazamenta čisto u klasičnom sm islu.

Drugi mošunjski spomenik potječe iz mnogo kasnijeg vremena, svakako onog kada je duboka piscina baptisterija bila već zatrpana, a krštenja novih članova zajednice vršena u mnogo m anjim posudama. Na jednom ulom ku p loče, možda pluteja oltarske pregrade, prikazana je u p litko m reljefu povorke od če tiri osobe. Scena je uokvirena astragalom. Kao predvodnik povorke prikazana je muška osoba, obučena u potpasanu i bogato nabranu haljinu s rukavima, koja seže do koljena. Osoba drži u desnoj ruci predmet sličan štapu, možda procesioni križ. G ornji dio ploče je, naime, ob ijen, tako da se ne v id i kako se završava. Ostale osobe obučene su u nešto dužu naboranu ha ljinu , ali bez opasača. Ovaj re lje f po načinu obrade znatno podsjeća na ploče pluteja u Dabravinama. N iz osoba, č ita va mala povorka, isto kao i tre tiran je ljudskih figura, izazivaju dojam da se tu radi o spomeniku iz ranoga srednjeg vijeka, no ipak je teško o d lu č it i se za ovako kasno njegovo datiranje. Opasač na muškarcu b lizak je običa jim a iz vremena Isto čn ih Gota, a pojava astragala u okv iru p loče u srednjoj Bosni neće b it i mlađa od V I stoljeća, jer dolaskom Slavena ovi krajevi zapadaju u znatnu ku ltu rnu izolaciju u odnosu na antiku.

Sakralni kompleks na Mogorjelu sastojao se od dvije građevine, koje su bile izgrađene istodobno i po jednom planu. Sjeverna je bila nešto šira. P ortik na zapadnom pročelju odgovarao je narteksu južne zgrade, a taj p o rtik produžavao se i uz sjevernu bočinu zgrade, gdje je prerastao u baptisterij. Baptizmalna piscina b ila je u prvo doba izgrađena u podu bazilike, udešena tako da služi krštavanju odraslih osoba. Kasnije je nad njom izgrađen oktogonaln i fons. U bazilic i su zatečene osnove dvaju vrlo jednostavnih stupova i nadvratnik s prikazom loze i ptice koja zoblje grozd. Južna zgrada bila je je dnostavna.

Ime lokalite ta navodi na misao da je ova crkva bila posvećena sv. Hermagori (Mogoru) č iji je ku lt u ranom srednjem vijeku bio propagiran iz Akvileje.

91

SI. 38. POTOCI kod Mostara — rekonstrukcija dijela oltarske pregrade.

Bazilika u M okrom biia je u upotrebi nekoliko stoljeća. Namještaj ove bazilike je vrlo raznorodan, pa je njegovo datira nje vrlo široko. Njegovi ornam enti pokazuju različ ite estetske koncepcije i te h n ičku obradu, a- to navodi na pomisao da su poneki komadi pod rije tlom iz epoha koje dopuštaju pretpostavku o postojanju crkve još i u X stoljeću. Među izrazitije prim jerke spadaju re lje fi s prikazom lozice akanta, što je bio om iljen m otiv već u klasično doba antike, no što je v r ijeme odm icalo, to je prerastao u ornament sličan rozetama. Polazeći od akantove vitice, kako je zatečena u M okrom , slijedeću fazu ob likovne metamorfoze ovog m otiva pokazuje okv ir parapetne ploče u Potocima kod Mostara, gdje posuda u uglu ploče opom in je da je tu još uvijek u pitan ju loza, makar već pretvorena u č is ti ornamenat ko ji je izob lič io p rvob itn i b iljn i prikaz.

M otiv akantove lozice u M okrom ne može se preciznije d a tira ti je r se on javlja na raznim mjestima u rasponu od !V do VI stoljeća. Tom vremenu pripadaju i m od ific iran i ko rin tsk i kap ite li, v je ro jatno s pergole oltarske pregrade. Jedan impost ukrašen je križem u okviru od ornamenta na o b lik testere, izvedenog u te h nici kosog reza. Stječe se dojam da je ovdje došla do izražaja narodna rezbarska um jetnost, no i pored toga bi se ovaj predmet mogao da tira ti u V stoljeće. Zan im ljiv i su nalazi malih stupića s kubus- nim kapitelima, na kojim a su plastičnom lin ijom prikazani ravnokraki križevi. Nema sumnje da su tu u p itan ju ob jek ti iz ranoga srednjeg vijeka.

U Nerezima kod Tasovčića u području rimske naseobine postojala je bazilika uobičajenog "bosanskog" tipa , s tro d je lnim predvorjem, naosom, oktogonalnim baptisterijem , m em orijom i pomoćnim prostorom uz južn i bok zgrade (lađe). Bila je sagrađena od p rib ližno pravoku tn ih , grubo obrađenih, komada kamena. Vrijem e njene gradnje možemo uzeti u dosta širokom rasponu vremena od provale Zapadnih Gota (god. 401) do V ! stoljeća.

Bazilika u Potocima kod Mostara nije još iskopana, iako se njeni obrisi vrlo jasno naziru među ruševinama rimskog m unicip ija na Grčinama. ipak su poznate neke pojedinosti ove građevine, tako p lo ča uokvirena v irov itim rozetama, a u unutrašnjem po lju prikaz vinove loze s pticom koja zoblje grožđe. Osim toga, na ruševinama bazilike nađen je i jedan degenerirani korin tski kapite l, dva imposta i osnova stupa. Sav ovaj namještaj po tje če iz V stoljeća.

Iz bazilike u Turbetu kod Travnika n isu poznati fragm enti ukrasne a rh ite k tu re, po čemu bi se objekat uzeo u obzir na razmatranje. Nalazi iz ove bazilike potječu iz V I stoljeća, čime, m eđutim , nije dat te rm in za njenu izgradnju.

Bazilike u Založju, isto kao što je slučaj s onima u Skelanima, predstavljaju p rim je r dvaju istodobnih i s ličn ih objekata u jednom naselju na raznim lokacijama. Međutim , što se tiče unutrašnjeg uređaja, sjeverna troapsidna zgrada bila je jed ino opremljena kamenim namještajem s bogatim uresom. Ovaj ukras znatno se razlikuje od onoga što se susreće u sredn jo j Bosni. Izrazito a n tičk i karakter o r namenata znak je, prije svega b liz ine ku ltu rn ih centara na Zapadu, osobito Salone.

Bazilika u Zenici, u širem području m unicip ija Bistue Nova, postala je poznata iz više razloga. Ne samo što je tip građevine dosta rijedak, nego su kao građa za ovu zgradu upotrebljeni spomenici iz ran ijih epoha, a među njima i vrlo v r ijedni prim jerci antičke um jetnosti. Konačno, sjeverna kultna dvorana bila je ukrašena namještajem ko ji zauzima posebno mjesto u um jetnosti Seobe naroda.

Građevina se sastoji od dvije dvorane, podijeljene zidom , a povezane predvorjem duž cijeloga zapadnog pročelja, isto tako se između ob iju apsida nalazi prostorija koja također završava apsidalnim polukrugom , a kroz koju se moglo ko m un ic ira ti u obje dvorane. Uz južn i bok predvorja i dijela južne građevine nalazi se prigrađen niz od t r i prostorije.

93

SI. 39. ZENICA — rekonstrukcija unutrašnjosti bazilike.

SI. 41. ZENICA — rekonstrukcija pročelja bazilike.

SI. 42. ZENICA — piute j s prikazom Dobrog pastira.

SI. 43. ZENICA — dva pluteja iz oltarske pregrade.SI. 44. ZENICA —-kapiteli iz oltarske pregrade.

50

SL 45. ZENICA — bazamenti iz ograde oko krsnog zdenca.

SI.

46.

ZEN

ICA

— pl

utej

i iz

ogra

de

oko

krsn

og

zden

ca.

Dvorane su po sebi bile jednostavne, ali se u sjevernoj nalazila bogato opremljena oltarska pregrada, a u prezbiteriju o lta r, subselija i biskupska katedra.

Iz bro jn ih ulomaka ukrašene a rh itek tu re što su u polom ljenom stanju o tkriven i t i predvorju bazilike, moguće je, izdvo jiti dvije kamene ograde: jedna od n jih je o č ito potjecala od beme, ograde oko o ltara, a druga od nekog mnogokuta, vjerojatno oktogona ko ji je mogao o kruž ivati krsni zdenac.

No, dok su u sjevernoj dvorani o tk rive ni tem elji oltarske pregrade, dakle o p ip ljiv i konkretan trag na ko ji je moguće postaviti sasvim određeni d io namještaja, mjesto na kojem je p rvob itno stajala ona poligonalna ograda nije o tkriveno. Ono se, možda, nalazilo u nekoj posebnoj dvorani uz sjeverni bok zgrade ili kao odvojena građevina. Da zenička bazilika n ije bila potpuno iskopana, potvrđuje i k ra tk i izvještaj Karla Patscha u kojem govori o naknadnim o tkrić im a nekog trga okruženog građevinama južno uz baziliku, pošto je Truhelka smatrao sav prosto r istraženim. Da se slučajno zakopalo i u prostoru sjeverno od bazilike, možda b i se o tk rio i baptisterij, a po tom e i mjesto na kojem je mogla stajati oktogonalna ograda.

Baptisterij je mogao b iti relativno prostrana dvorana oktogonalnog tloc rta , u č ijo j sredini je stajao krsni zdenac o k ru žen ogradom. Slične su p rilike zatečene u Z itom islić im a, a nešto skrom nije i na Mogorjelu. Jedna stranica te ograde bila je između 85 i 100 cm dužine, ko liko iznosi dužina dv iju ploča, ko jih je velič ine b ilo moguće pretpostaviti na tem elju rekonstrukcije ornamentalnog sistema. S takvim pločama dobiva se prostor od oko 220 do 240 cm vanjskog promjera. Razumljivo je zato, da su bazamenti sa svojih 15 cm širine b ili relativno uski jer nisu podržavali nikakav osobiti te re t.S tu povi ko ji su jednim svojim dije lom č in ili s njima m ono litnu cje linu b ili su također tan ji od onih stupova ko ji su nosili pergo-

lu septuma. B ili su, naime, svega 10 cmpromjera i niži od onih.

Pregib lica bazamenata ne uklapa se idealno u tu p i ku t ko ji po pravilu treba da zatvara oktogon — on je nešto veći od 135°, k o liko bi u pravilu trebao iznositi. Majstoru se, ipak, ne smije to zam jeriti. Nije, nadalje, b ilo moguće prov je riti da li su bočne strane bazamenata, one na k o jima se nalaze usjeci za u to r, zatvarale s l i cem pravi ku t. Majstori kasnoantičkog doba nisu b ili odviše precizni sljedbenici svoga obrta , što ipak nije išlo na uštrb estetskih efekata i pravog ugođaja u am bijentu.

Na pitanje kako je u cje lin i izgledala ova poligonalna ograda za koju s mnogo razloga pretpostavljamo da je kao o k to gon okruživala krsni zdenac, moguće je samo po lovično odgovoriti, lako se od nje sačuvalo mnogo fragmenata, n ije o t krivena osnova na ko jo j su oni počiva li, a po tom e ostaje otvoreno pitanje kako je ona stajala u odnosu na samu p rosto riju , a i prema krsnom zdencu. Nema izgleda da će se to ikada i doznati, je r preko m jesta na kome se nalazila bazilika danas pulsira, prom et s teškim prijevoznim sredstvima, želježničkim i cestovnim.

Od oltarske pregrade b ili su in situ sačuvani tem elji, tako da je bila moguća rekonstrukcija njenoga osnovnog izgleda.

Parapetne ploče iz zeničke crkve zanim ljive su po svom izgledu i sadržaju, ali one nisu usamljene u ovom području . Na vrlo sličan način bila je, naime, ukrašena crkva u Lepenici, a sudeći po nekim po jed inostim a, iste ornamente pokazuju ploče iz Dabravina, Breze i Dikovače kod Imotskog. Ovi loka lite ti predstavljaju tako cje linu, što je od znatne pomoći za njihovu iden tifikac iju . Oprema zeničke bazilike je najkom pletnija, pa jo j zato pripada čast eponimnog nalazišta za sakralnu um jetnost kasne antike u zaleđu provincije Dalmacije. Nužno je zbog toga da se bar u kratkom pregledu pruži opis nekih ploča ko liko se nakon iskopavanja moglo sastaviti.

Dva pluteja su osobito poznata zbog motiva ko ji je na njima predstavljen. Jedan od n jih poznat je kao plutej "D o b rog pastira". Tu je u jednostavnom o kv iru od dvije urezane crte prikazan u sredini križ s proširenim kracima. S lijeve strane prilazi mu lav okrenu t udesno, a iznad i ispod njega je po jedna zm ija, dok je ostali prostor popunjen lozicom srcoli- kog lišća. U desnoj po lovin i ploče nalazi se lik čovjeka u k ra tko j ha ljin i ko ji u l i jevoj ruci drž i štap, a desnu je stavio na prsa. Njega prate dva janjeta.

Srodan plutej također je križem pod ije ljen u dvije polovine. U lijevoj se nalazi lav okrenut udesno u borb i sa zm ijom , dok je oko ln i prostor popunjen biljkam a. Polje desno od križa popunjeno je b iljka ma od ko jih jedna izrasta iz posude, a druga je data u slobodnoj s tilizac iji.

Treći prim jerak uokviren je bordurom od listova i cvjetova trakom od isprepletenog lišća i cvjetova. Na jednom od polja prikazana su dva konjanika, ustremlje- na kopljim a jedan na drugog, a poviše njih vepar u trku nalijevo. Ljudske fig u re, o č ito barbari, prikazane su uopćeno, dok je nešto više pažnje posvećeno p rika zu životin ja . Druga polovina ove ploče nije se sačuvala, ali se prema shemi na njoj može očekiva ti onaj "m irn i" d io , sim boliziran ob ično cvijećem.

Ovaj maleni izbor ilustrira prib ližno te m atiku zeničkog septuma. N ju upotpunjuje i znatan bro j bazamenata i nešto manje korpusa ko lum ni, pa i kapitela. Većina njih je ukrašena b iljn im o rnamentom sličn im onima što se pojavljuju i na parapetnim pločama. To su simetr ič n o oblikovane loze koje izrastaju iz kaleža, a lišće im se zavraća prema dolje.

Pet uskih greda ukrašeno je lozom s listovima. One su počivale na parapetnimpločama kao završni vijenac.

Broj o tkriven ih kapitela je srazmjerno malen. Osobito je zan im ljiv uski i izduženi prim jerak, s če tir i strane ukrašen nesim etrično položenim biljkam a koje se ispod kutova p lin ta savijaju s lično korints-

kim heliksima. T ri prim jerka ukrašena su u don jo j zoni izvraćenim listovima, a gornju čine po dvije zm ije na svakoj strani, koje se savijaju poput voluta jonskog kapitela.

Pitanje je kada je u zeničku baziliku bio unesen ovaj zan im ljiv i namještaj, dakle, u koje vrijeme i u ko jim uvjetima je ova zgrada smogla kamenu opremu za svoj prezbiterij.

Neće b it i daleko od istine ako se t i relje fi da tira ju u V I stoljeće. G ra fiti s v ijenca pluteja u Dabravinama opredje lju ju kameni namještaj ove bazilike ne samo u doba kasne antike, nego i u društvo koje se osjećalo romanskim , pa se obzirom na p o litičke p rilike njihova izrada ne b i m ogla da tira ti kasnije od V I stoljeća.

Tegule u osipin i posljednjeg rušenja ove bazilike ne mogu također b it i mlađe od V I stoljeća.

Prikazi apostola u Dabravinama podsjećaju na ukus epiantičke um jetnosti Lan- gobarda i franačkog kruga, a tu se čin i se — opet susrećemo s idejom "barba rsk ih " udjela i monaških zasada, ko je su u ovo vrijeme b ile jednako moguće.

Na C rkvin i u Z itom is lić im a kod Mostara o tkriven je kompleks bazilike s episkopijem i hospicijem. Bazilika je, je r se nalazila na slobodnom prostoru, b ila zajedno s rezidencijom biskupa ograđena u veliko dvorište. Sastojala se od dvorane za ku lt koja je prema istoku završavala po lukružnom apsidom, a u nju se ulazilo kroz narteks. Sjeverno uz dvoranu bio je prigrađen baptisterij u ko ji se ulazilo iz katekumeneja kroz četvrtasti apoditerij u kojem je vršena priprava za č in krštenja. Uz baptisterij se prema istoku nalazio konsignatorij u ob liku manjeg prostora ko ji je završavao apsidom. Baptizmal- na piscina bila je oko metar duboka, a u nju se silazilo preko t r i stepenice. Oko piscine postojala je oktogonalna ograda, slična onoj u Zenici.

Dvije prostorije južno od bazilike, prema episkopalnoj auti služile su za prijem darova, prothesis, a istočna diaconicon.

101

£

SI. 47. ŽITOM ISLIĆI — tlocrt bazilikalnog kompleksa.

Prostor sjeverno uz baptisterij b io je ograđen zidom i služio je za okupljanje i pouku nekrštenih kandidata za prijem u zajednicu kršćana, tzv. cathecumeneum. U njemu se, uza zid bazilike , nalazio manji podij s kojega su održavane propovijedi namijenjene neofitim a.

A'rea zapadno ispred bazilike i episko- pija služila je za skupljanje vjernika, a prostor iza bazilike kao hortus. Sjeverno u dvorištu nalazila se zgrada za smještaj pu tnika i hodočasnika, hospitium . Sastojao se od prostorije za dnevni boravak s ognjištem za spremanje hrane, nešto veće spavaonice, d o rm ito rija i la trine, p ris lonjene sjeverno uz zgradu. Lice prema baz ilic i imalo je u svoj dužin i zgrade o tvo reni tr ijem u kojem se također nalazio ambon.

* * *

Stare bosansko—hercegovačke bazilike izvedene su dosta neuredno. Zanati su već u IV stoljeću znatno opadali pa su ta ko i zidarske usluge dospjele u krizu . Pogotovo u zabačenoj p rov inc iji g rad ite ljstvo s vremenom gubi sve one kvalitete solidnog rada kakav nam je poznat iz ran ijih carskih vremena. Z idovi su b ili na oba lica ožbukani. Neke bazilike bile su iznutra oslikane, ali većina n jih je bila je dnostavno b ije lo okrečena. Vrata i p ro zori b ili su od drveta i jednostavno ostakljen i. Krov je u mnogo slučajeva bio od tegula, no ponekad i od drvenih letvica. Neke od bazilika su imale i neku vrstu drvenih prigradaka u o b liku portika .

Sistem neuredno složenog kamena u lice zidova izgleda da se počeo p rim jen jivati u to k u druge polovine IV stoljeća. Tek u doba Justin ijanove restauracije Carstva državne gradnje izvode se po je dinstvenom norm ativu , vjerojatno pod nadzorom državnih gradite lja , a po p ro pisima ko ji su vladali u tadašnjem carstvu. Kva lite t zidarskih radova nalazi se tokom V I stoljeća opet u znatnom napretku. Tehnika zidanja je izmijenjena uvođenjem sistema naizm jenično koso položenih slojeva kamena, s tendencijom k pravilno obrađenim , ali grubo pritesa-

nim pravokutn icim a raznih dim enzija na licu zidova. Takva tehnika obrade lica z idova prim ijenjena je i na baziliku u K lo buku, Nerezima i u Docima, što je izute- tak u odnosu na druge bazilike koje su građene neuredno i bez sistema. Ovaj sistem, ko ji je inače prim jenjivah samo na državnim gradnjama, našao se na ovim neuobičajenim mjestima. Primjena novog sistema bila je dvojaka: u nekim slučajevima kamen je naizm jenično koso polagan samo u unutrašnjosti zida dok je lice ob- lagano pravilno obrađenim blokovim a. Tako je praktic irano na debelim z idovima, kao što je slučaj na obrambenom to rn ju na Bobovcu. Drugdje su koso položeni redovi prekriveni žbukom , a u svježi namaz zarezivane su m istrijom vodoravne lin ije u visini slojeva kamena, a zatim su isto tako zarezivane na izm jenično kosine između t ih slojeva. Zarezivanje fuga u svježoj žbuci postaje običa j te k u IV stoljeću, pa teče do duboko u V I s to ljeće. Osim toga, u Justin ijanovo doba do nekle se smanjuju i mjere zidova. Umjesto rimske klasične stope od 29,57 cm duž ine javlja se kao karakteristična (grčka) mjera daktilos (1,848) s tridesetim um noškom (55,44 cm ). Dakako da su po ovim normama izvođene državne gradnje, dok se u privatnoj dje latnosti u p ro v in c iji zadržala još i stara stopa, a u slučajevima loših gradnji i m jerni sistem ko j i se nije uklapao ni u ko ji sistem.

Uz barbarizirano građevinarstvo zapaža se to ko m IV stoljeća, a pogotovu u V stoljeću, znatno opadanje građevinskih vještina, a s tim u vezi posvemašnja neujednačenost tehnike izvođenja zidova. T lo c rti bosansko—hercegovačkih bazilika ni u jednom slučaju ne pokazuju prav ilnost, a oni planovi što su nam poznati iz starije lieterature rezultat su nepreciznog premjeravanja o tkriven ih temelja. Reviziono iskopavanje bazilike u Dabra-

■vinama god. 1956. pokazalo je znatno odstupanje stvarnog plana od onoga što ga je objavio Radimsky god. 1892.

Kameni namještaj, uglavnom oltarske pregrade, iako izgleda da je vrlo raz lič ito kom poniran, ipak povezuje sve građevine

103

SI. 48. Pregled kasnoantičkih crkava u Bosni i Hercegovini.

u jednu cje linu. Dio dekoracija potječe iz repertoara antike, kao što su predstave vinove loze, kantarusa, ptica koje zoblju grozdove i slično. A n tičko g su podrijetla i oni m otiv i na bazamentima u Zenici, gdje se umjesto natura lističkog prikaza loze i kantarusa javlja geometrijski ornamenat ko ji na svoj način oponaša p r irodu. No bez obzira na to što se ondje susrećemo s derivatima an tičk ih m otiva, ne može se govoriti o kontinuiranom razvoju ukusa i ob lika . Barem se to ne m ože tv rd it i za neke m otive, kao na prim jer, za pojavu ljudskih i ž ivo tin jsk ih likova na plutejim a iz Dabravina, Mošunja i Zenice. Mišljenje da se u ovim slučajevima radi o srednjovjekovnim tvorevinama nema osnove jer su ove zgrade drugi (i posljednji) pu t b ile razorene u vrijeme kada su još bile pokrivene tegulama, što svakako nije moglo b it i u tako kasno doba. To je svakako samo jedan od razloga za da tira nje ukrašenog namještaja u vrijeme prije dolaska Slavena.

Nije isključeno da su relje fi na p lu te jima bosansko—hercegovačkih bazilika b ili premazani raznim bojama. Kada se ima u vidu kako je težnja šarenilu prevladala u društvu kasne antike, ne može se vjerovat i da bi i ovi laporasti re lje fi u tam i inte- riera b ili prepušteni samo efektim a oskudnog svjetla.

Zan im ljiv i su oni d ije lov i ukrašene arh itekture ko ji se ne mogu vezivati za bilo kakve uzore. To su kap ite li stupova pergole u Dabravinama, Zenici i Duvnu. Malo je, naime, izgleda da bi se t i m otiv i mogli pripisati nekoj izgubljenoj "p ra ili- rsko j" um jetnosti u drvetu, je r za takvu tv rdn ju nema ni posrednih dokaza. T im prije bi se uzorke za ove ob like moralo traž iti na širokom planu, jednako u složenoj, norm iranoj, um jetnosti ranobizan-

tskog carstva, ko liko i među Istočnim Gotima. Stapanje pojedinih e tn ičk ih skupina postalo je običaj vremena. Preko svih t ih barbara kao baštin ik antike javlja se Crkva, koja se nije odricala svojih tra dicija ni onda kada je od jedne ili druge skupine prihvatila neku tekovinu. K o liko god su "go tske " kopče od opasača našle korisnike i među domaćim stanovnicima, to lik o kombinacije romanogenih motiva na septumu u Dabravinama, u kom binac iji sa zoom orfn im kapite lima, dovodi do istog zaključka: Istočni G oti i starosjedioci nisu b ili dva izolirana svijeta, nego je dno društvo u kome su dvije raznorodne skupine pokušavale da zadrže neke samosvojnosti; I lir i u uvjerenju da su nosioci stare antičke civilizacije, a Goti svjesni da su gospodari zemlje. Za razliku od barbara na Zapadu, ko ji su se, ulazeći u Crkvu, lakše prilagođavali tekovinama više c ivilizacije , u Bosni i Hercegovini je taj proces tekao mnogo sporije zbog raz lič ite vjerske pripadnosti. Otuda ne trpeljivost umjesto m irnog stapanja, pa i poraz Gota u sukobu s carstvom, koje inače ne bi imalo uspjeha da nije b ilo pomoći samih starih stanovnika Dalmacije.

Ne smije se, ipak, gub iti izv iđa i č in je nicu da su zoom orfn i tzv. protom ai kap ite li b ili ob iča jn i u a rh itek tu ri V I stoljeća i u ostalim krajevima. Oni, dakle, nisu ovdje isk ljuč ivo upotrebljen i, nego u zajednici s b iljn im ukrasima i prikazima ljud i čine osebujnost bosanskih bazilika. Tu osebujnost treba po svoj p rilic i zahva liti simbiozi Ilira i Gota. 0 n jihovim međusobnim odnosima, u negativnom smislu, govore sporovi ko ji su nastali između starosjedilaca i Gota, no iz toga se može za k lju č iti da su isto tako postojali i ko n tak ti ko ji su se odvija li u p o z itiv nom smislu.

105

VI. LIKOVNA UMJETNOST

Slikarstvo i skulptura kasne anitke, a tim e i starokršćanskog doba, u znatnoj je oprečnosti prema staroj helenističkoj um jetnosti, a po tom e i rim skoj. To nisu više odrazi prirode, nego uzori za nasljedovanje. U m jetnic i se ne trude da pruže vjernu sliku lika , nego što tim p r ikazom žele reći. N jim a nije važan ind iv idualni karakter ličnosti ili idealiziranje prirode, nego poruka, ne to lik o o b lik nego smisao; težište je preneseno od fo r malnog k sadržajnom.

Ljudski likov i ne prikazu ju se više u njihovu prirodnom okv iru i ve ličinskim odnosima. Oni se redaju po h ije ratičn im principim a.

Plasticitet kod skulptura se gubi. One teže k plosnatnosti i linearnosti, a tim e i gubljenju prostornosti. Ornamenat se l i šava svojih p rirodn ih uzoraka, tako i lišće i loza, pa se geom etrizira ju. Figure se l i šavaju svojih ind iv idualnosti za račun neke geometrizirajuće cjeline.

U tom općem rasulu ukusa i zanatske vještine javlja ju se kao anakornizm i djela koja oponašaju, ili se bar trude da oponašaju klasične ob like . Razlog tom u je nedovoljna izobrazba zanatlija, je r savršenstvo oblika nije b ilo ob liga tno , pa se neki stvaralac, sua sponte, može ugledati na neki uzor i tako uvažiti i uvlač iti u kom poziciju neki arhaizira jući element ko ji se zbog svojih klasičn ih oblika čin i kao spolium iz neke starije epohe.

Ta dvojnost ukusa i vještine osobito je prisutna u nekadašnjim helenističkih gradskim centrim a. K lasicistička strujanja i pokre ti za revita lizacijom starih o b

lika česti su u kasnoj antic i. L jud i se uv ijek vraćaju njima, jednostavno se o tim a juć i općoj poplavi neukosti i neukusa. To je, uostalom, bila uvijek karakteristika rimske um jetnosti koja je ek lektic ion isti- čk i grabila iz grčke i helenističke um je tnosti jedan ili drugi m otiv ne obazirući se na trenu tak ili vrijeme.

Osobito je karakterističan za ovo v rije me ljudski portre t. Dok je u vrijeme Rimske republike i rano carsko doba (principat) po rtre t vjerno odražavao lič nost do u najmanje pojedinosti i bez ika kva idealiziranja, u kasnoj antici nije više mjerodavan pojedinac sa svojim osobnim potezima lica, nego čovjek u svojoj fu n kc iji na mjestu koje mu određuje božanski red.

Nije moguće govoriti o nekom " s t i lu " ili stilskom razvoju u kasnoj antic i, je r to je um jetnost zbunjujuće višeznačna. U njoj su osobitu ulogu igrale lokalne tra d icije, kako se to od lično može zapaziti na terenu Bosne i Hercegovine gdje se od V stoljeća razvija specifični "bosanski s t i l" sa svojom osebujnom plastičnom dekoracijom koja se nigdje drugo u Ekumeni ne pojavlju je i ne ponavlja u tom ob liku . Dok se um jetnost kasne antike u nekim krajevima pokazuje kao završetak dugog razvoja, sve od arhajskog i klasičnog vremena, u Bosni i Hercegovini ona se više pokazuje kao početak jedne nove umjetnos ti, kao fenomen na samom pragu predromanike.

Može se slobodno reći da su u ranoj k r šćanskoj um jetnosti te k li usporedno razni " s t i lo v i" , kao odraz jednog svijeta ko ji

107

SI. 49. Umjetnost IV stoljeća u Bosni i Hercegovini;a) nadgrobna stela iz Zenice; b) portre t mezejskog rudara sa nadgrobnog spomenika iz Blagaja na Japri.

SI.

SO.

SALO

NA

- st

arok

ršća

nski

sar

kofa

g, I

Vst

olj.

SI. 51. IVAN EVANĐELIST, prikaz na sarkofagu, Rim, oko 330-340. g. Umjetnik je, bez sumnje, školovan u najboljoj rimskoj tradiciji, zato to nije čisti reljef, nego gotovo slobodna skulptura, prislonjena uz fiksnu pozadinu. Prikazana osoba predstavlja mladića prijaznog osmijeha, ali ozbiljna, što je tipična shema, poznata i kod Isusa kao " Dobrog pastira". Realnost reprodukcije lika sada već nije b itna, nego tek poruka koju on želi saopćiti. Uvučena donja usna nije osobina klasičnog profila kojem ovaj prikaz inače teži, pa je i to dokaz više za kasno vrijeme postanka. Težnja za klasicističkim formama je svježa, a li to ne iznenađuje je r je i u ovo kasno doba poneki umjetnik posizao za starim uzorima, stvarajući na taj način anakronističke ugođaje. Taj svojevrsni eklekticizam prati, naime,, rimsku umjetnost još od vremena njenog najvišeg uspona u doba cara Oktavijana Augusta, pa ne iznenađuje n i u doba opće dekadencije. Tek od vremena cara Teodozija I 1379—395) Isus i apostoli počinju se prikazivati kao zreli ljud i s bradom. Nije poznato odakle potječe ovaj običaj. Možda je tada već b ilo poznato "Turinsko p la tno"na kojem se odražava lik bradata čovjeka duge kose.

je b io u previranju je r je tek nastajao. Prisutna su bila "p ravov je rja " i "k rivo v je rja " , am bijenti zasićeni trad icijam a rimskog Zapada i helenističkog Istoka, skupine s juda is tičk im ikonok las tičk im ten dencijama nasuprot gnosticima s osebujnim nazorima o teogon iji uopće, a posebno o samom Isusu K ris tu .

Teško je pretpostaviti da se u vrijeme dok su među kršćanima dom in ira li ljud i židovskog porijekla, mogla razvijati re ligiozna um jetnost ^ .ona Ukovna.-Zabrana. izrečena u K n jiz i izlaska; "ne pravi sebi urezana lika n iti kakve slike onoga što je gore na nebu..." (Exodus 20,4), bila je usađena u m enta lite tu Izraela, [Da je sa n jim prenesena i u kršćanstvo. S paga- nokršćanima p rilike su bile drugačije: u njima je bio razvijen živi osjećaj za liko v nu prezentaciju apstraktn ih pojmova; za predodžbe bogova, alegorija, m ističn ih sadržaja i s lično. Iz toga b i se moglo zak lju č it i da se u apostolsko i prvo posta- postolsko doba — a to p raktično znači u l i l i stoljeću ne može računati na spomenike likovn ih um jetnosti kršćanskog nadahnuća. Ikonoklastične tendencije p r isutne su kod nekih kršćanskih zajednica još dugo vremena, pa su u V II I stoljeću doživjele u Bizantu svoju ku lm inaciju, ali i brzu propast. Starozavjetni nazori o sakralnoj likovno j um jetnosti b ili su, dakle, vrlo živi i kod Grka, a li od toga nisu b ili im uni ni Iberci, pa i drugi neki narod i. U E lviri je, naime, već 306. godine, dakle uskoro po završetku D ioklecijanovih progona, a prije M ilanskog edikta, zaključeno da se na zidove ku ltn ih prostorija ne smiju stavljati slike i drugi ob jek ti kojim a bi se iskazivala pobožnost.

Prvi kršćani juda ičke trad ic ije nisu b ili skloni slikarstvu. Tako je još u doba cara Konstantina Euzebije Cezarejski b io o t-. voreni p ro tivn ik slika, a biskup Epifanije Salaminski opom injao je narod još god. 400: "Zapamtite da ne treba u crkvama i na grobovima (grobljima) slikati svece; Boga držite u svojim srcima, je r kršćaninu nije dozvoljeno da se uzbuđuje gledanjem i l i zamagljivanjem m isli, nego sve što se tiče Boga, treba da je zacrtano u vašim srcima, u čovjeku", Na drugom

mjestu on nastavlja: "Tko god b i pokušao da zemljanim bojama predoči Boga k o ji je preuzeo ljudski lik - neka je prokle t (anathema)".

Čini se da je ikonok las tičk i pokret u Bizantu V II I stoljeća imao svoje korijene još na početku V stoljeća; on je zapravo tin jao na Istoku od samih početaka.

To, dakako, nije smetalo kršćanima rimske trad ic ije da svoje prostore ukrase slikama č iji su sadržaji b ile alegorije n jihovih vjerskih predodžbi.

Među najstarije mogu se u b ro jit i slika- rije u nekim podzemnim mauzolejima (cubicula), ko ji su b ili privatno vlasništvo , a uskoro poslije toga slike u katakombama. Dosad najstarije freske u Bosni i Hercegovini o tkrivene su na Paniku kod Bileće, a datira ju iz vremena oko 260. godine. Karakterisitična im je , kao i u rim skim spomenicima, upotreba crvene, crvenosmeđe i zelene boje, a kao m otiv javlja ju se uokvirena polja u ko jim a su smješteni mali m otiv i: cvijeće, maske, ptice, d e lfin i, vaze, girlande i si. Ovo s likarstvo bazira se na takozvanom drugom pom'pejanskom stilu . Taj manir se konstantno provlači kroz rimsku um jetnost, ali je postao osobito izrazit od ranog III stoljeća. T ip ična mu je linearna struktura i podjela na zidne plohe, a osobito karakterističan m otiv su iluz ion is tičke predstave a rh itekture. Teme kršćanskih slika su D obri pastir, Jona s morskom nemani, Danijel s lavovima, Noa, Mojsijevo čudo s vodom iz stijene, a od novozavjetnih m otiva: krštenje u Jordanu, Lazarovo uskrsnuće, Samarijanka na zdencu. S like na Paniku samo su neko liko decenija mlađe od on ih u Rimu.

U vrijeme cara Konstantina I oživio je tzv. drugi pompejanski s til u oslikavanju zidova. On je u Pompejima i Herkulanu-

/nu bio uobičajen u vrijeme Julija Cezara i Augustova Principata, dakle u drugoj po lovici I stoljeća a. Ch. n. Ova um jetnost pokazuje i pored znatnih odstupanja od prvobitnog reda, niz stilsk ih osobina koje su na svim mjestima s tr ik tno provođene. Najčešća je im itacija inkrustacija, im ita-

111

SI. 52. TURBE, zlatni medaljoni iz grobnice. Ogrlica od zlatnih pločica apliciranih na tkaninu — t ipičan prim jer ranobizantske umjetnosti VI stoljeća. Personifikacija Milosti (HARIS) aludira na Isusa koga pra ti 8 (možda 9) anđela, što je simbol nebeskog carstva, i 11 (vjerojatno 12) ja ganjaca kao simbola apostola. Na ogrlicu je još b io obješen križ s 5 almandina (alema), što su simboli pet rana Isusovih.

SI. 53. DABRA VINE, dio ploče iz oltarske pregrade. Ulomak ploče pluteja s prikazom jednog od dvojice apostolskih prvaka, si/. Petra i Pavla. Domaći rad bez oslonca na neku "školu", pa zato u stilskom pogledu atipičan. Datiran je prema pratećim elementima: avarskoj strelici koja je otkrivena u ruševinama bazilike, a što je dokaz za vrijeme "postquem non", tj. objekt je mogao b it i izrađen samo prije početka V II stoljeća.

SI. 54. MALA RUJiŠKA kod Bos. Novog - k ip Jupitera, I I / I I I stolj. Primjer klasičnog poimanja skulpture.

SI. 55. ZEN

ICA

- tzv. stela

s četiri

figure, IV stolj. P

rimjer

SI. 57. BAČEVIĆI kod Mostara — sarkofag I.

SI. 58. BAČEVIĆI kod Mostara — sarkofag II i I I I stoljJ.

cija m ram ornih polja i stupova. Nasuprot sasvim neantičkom crveno—zelenom i l i nearnom stilu na b ije lo j osnovi ko jim su prekrivene sve plohe u jednoj p ros to riji, dakle i tavanica, od vremena cara Kon- stantina zidovi se raščlanjivaju vodoravno pomoću ukrasnih traka na vrlo izrazit sokl, poviše njega na pojas glavnih slika, a poviše toga fr iz . Dakle, napušteno je globalno premazivanje zidova bijelom bojom kako se još radilo u III stoljeću. Osnovne boje su crvena, žuta, plava ali i zelena.

Problem sku lp ture je nešto d ru kč iji. P oruč ite lji su s jedne strane ljud i iz viših društvenih slojeva za koje se rade po rtre t i i statue, ali i skupocjeni sarkofazi. N jima naprotiv postoji i narodna umjetnost ■koja se o č itu je kao jednostavna nadgrobna i ku ltna um jetnost u p rov inc iji.

U m je tn ičk i spomenici starokršćanske provenijencije, re lje fi i skulpture, sačuvali su se do danas u relativno malenom bro ju . Oni su, naime, b ili više izloženi razaranju od strane barbara, je r su se na n jih izlila osjećanja mržnje i neprija te ljstva u većoj m jeri nego na ruševine iz pa- ganskog doba. V rlo mnogo spomenika raziom ljeno je da bi b ilo ugrađeno u ob jekte ranog i zrelog srednjeg vijeka. Bron- zane skulpture bacane su u ta lion ice da bi se od n jih mogli izrađivati razni predm eti za dnevnu upotrebu, a mnogi m ram orni spomenici završili su u krečanama. Carske rezidencije za koje se iz starih opisa zna da su b ile pune spomenika, danas su' pusta mjesta. To osobito vrijedi za Carigrad ko ji je 1204. i 1453. godine doživio teška pustošenja. Ne manja razaranja doživio je i Rim, Aleksandrija, An- tio h ija , Efez i drugi bogati a n tičk i gradovi.

No, treba im ati na umu da je kiparstvo u doba kasne antike b ilo već u znatnom opadanju. N ije b ilo potrebe da se pojed inci časte postavljanjem kipova: duh kasne antike težio je apstrakciji, a tjelesnost je dospjela u drugi plan. Broj poru- čilaca je znatno opao, on je bio sažet na uski krug ljud i oko carskog dvora i neposredne okolice.

Najveća pažnja poklonjena je uređivanju unutrašnjosti crkava, a u tom e po gledu na prvom mjestu u oltarske pregra de. U IV stoljeću ploče o ltarskih pregrada se izrađuju kao tranzene sa geom etrijskim m otivom (Grudine u Č ipu ljiću kod Bugojna, Crkvinama na Kalvariji u Malom Mošunju). U V stoljeću to su već pune ploče, p lu te ji, ukrašene u p litko m reljefu simbolima vjere, među kojim a je osobito čest križ. U vremenu prije propasti Zapadnorimskog carstva (476) ukrasni m otiv i jače se oslanjaju na uzore uzete iz prirode, pa je tu osobito često p risu tna vinova loza, bršljan i akant, no što je vrijeme više odm icalo, t i se m otiv i pretvaraju u geometrijske figure. Na tanzene podsjeća ukras jednog pluteja iz Breze— Srđa.

Držači tranzena i pluteja ob likovan i su kao pergole: n jih čine bazamenti kvadra- tičnog presjeka, visoki kao i ploče, a na tfim a počivaju stupovi koje povezuje ar- h:;ravna greda. Lice bazamenata ukrašeno je u IV i V stoljeću vegetabilnim m otiv im a u pro filiranom okviru (Z itom is li- ć i, Cim, Potoci), dok u V I stoljeću prevladava geometrijski ornamenat (Zenica).

Posebno mjesto zauzimaju sarkofazi. Radionice koje su ih izrađivale, pogotovo u Rim u, ubrajaju se sve do konca IV stoljeća među najznačajnije klesarske radionice. Vrhunac predstavljaju porudžbine za članove Konstantinove carske o b ite lji, ali one su rađene u Egiptu od tvrdog po rtira .

U prov inc iji Dalmaciji su rije tke porudžbine sarkofaga s bogatim ukrasima. Izuzetak č in i Salona, dok je njeno zaleđe u tom e pogledu vrlo siromašno — osobito u odm aklom IV stoljeću. Sarkofazi iz Bačevića kod Mostara vjerojatno su iz III stoljeća, dok bi jedino onaj iz Čerina, uk rašen sa crux coronata, mogao potjecati iz IV ili V stoljeća.

Posebnu skupinu predstavljaju jednostavni sarkofazi kršćanske provenijencije kod ko jih se kao jed in i ukras, uko liko ga uopće ima, javlja ju sim boli ili pak imena poko jn ika u jednostavno pro filiranom

115

okv iru . Izuzetno su u to doba ukrašavani samo sarkofazi u glavnim gradovima Carstva, u Carigradu i Raveni. U Rimu je još uobičajeno da se na pločama za pokrivanje grobova i lukula u katakombama, osim natpisa, urezuju i s im boli, najčešće- kristogrami.

Kanelirani sarkofazi s reljefom filo zo fa u sredini spadaju u razvijeni t ip kršćanskog sarkofaga. U n jihovim kutovima ob ično stoje orans il i pastor bonus. Iz ovoga tipa razvija se t ip s okrug lim medaljonom u sredini, tzv. imago clipeata. Prvobitno je takav o b lik b io namijenjen samo carevima, ali s propašću carskog auto rite ta u medaljonu može b iti prikazan svaki kršćanin. Clipeus se, m eđutim , ne nalazi usred simbola sm rti, nego među pastirima.

N a jb ro jn iji sku lp tura ln i spomenici u p rov inc iji b ili su nadgrobni spomenici u ob liku uspravnih ploča, tzv . stela.

Iz IV stoljeća potječe neko liko nadgrobnih stela, a među njima su poznatije one iz Zenice, Putičeva kod Travnika i iz Ribnika kod K ljuča. One su zadržale svoje osnovne karakteristike: ediku lu s predstavom poko jn ika i (u donjem dije lu) natpisno polje u okv iru . Ipak, umijeće majstora t ih stela je već na vrlo niskom stupnju klesarske vještine: vrlo plošan relje f ne može se pohvaliti ni najosnovni- jim poznavanjem anatom ije ljudskog oblika. Nezgrapna tije la i lica bez osobnog izraza gledaju pred sebe ind ife rentno u prazni prostor. A tr ib u ti pokojnika kao što je svitak testamenta (R ibn ik i Putičevo) ili d ip tihon i pisaljka u ruci (Zenica) odaju njegovu pripadnost rim skoj c iv ilizac iji, ali same figure ne pokazuju nikakvu sličnost s an tičkom umjetnošću u klasičnom smislu.

Biskupske katedre su r ije tko ukrašavane. Izuzetno u Zenici i Dabravinama epi- skopalni tronusi b ili su bogato ukrašeni reljefima, a sačuvali se je r su b ili od kamena, što je inače rije tkost. Većina tro - nusa bila je , naime izvedena od drveta.

Statuama plastika je u doba kasne antike zapostavljena. Iznim no se izrađuju

kipovi careva, ponekad u nadprirodnoj ve lič in i (dimenzijama) kao što je b io ko losalni k ip cara Konstantina u Bazilici kod Koloseja u Rimu. Daleko bro jn ija je sitna plastika religioznog sadržaja, osobito k ipovi Dobrog pastira, Orfeja i drugi. Njeguje se i um jetnost portreta, ali oni podliježu tip izac iji i s tilizac iji, je r um je tnici se više ne trude da prikažu osobu, nego ideju, njen duhovni ž ivot, njegovu odanost novim idejama.

U doba te tra rh ije , dakle, u prvoj decen iji IV stoljeća, na novcima je još moguće razlikovati likove careva: D iok lec ija na, Konstantina i drugih. M eđutim , što je vrijeme odm icalo, likove careva nije više moguće prepoznavati na prvi pogled, nego te k po insignijama, natpisu ili drugim popratnim elementima.

Č in i se da je zbog stalne ugroženosti panonskih regija Bosne od strane Huna, Langobarda, Gepida, Herula i drugih barbara, gradnja bazilika bila u nešto većem bro ju omogućena te k u vrijeme vladavine Istočnih Gota (490—535), kada a rh itektura poprim a izrazito barbarizirane o b like. U do lin i Neretve koja je bila manje preplavljena d iv ljim narodima, stupovi pergola se sve do u V stoljeće izvode na klasičan način, s bazom od jednog to ru - sa, g la tk im korpusom zadebljanim na d o njoj treć in i i s kapitelom ko ji oponaša korintske uzore (Potoci, Cim starije faze, M ogorjelo). U Bosni gotovo da toga ni nema. Tu se javlja ju stupovi rađeni na to karskom strugu u prstenastoj p ro fila c iji koja nema veze s antikom . Baze i kap ite li takvih stupova znatno odstupaju od kla- s ličn ih ob lika . Na Cimu, u Z itom is lić im a i K lobuku takav se t ip opreme javlja tek u drugoj faz i, u V I stoljeću, kada su i ovi krajevi Hercegovine podlegli barbarima.

Veze s rimskom Ekumenom poslije Renovacije carstva 555. godine, osobito

'su zam jetljive na bazilic i u Blagaju na Sa- ni koja podsjeća na Eufrazijanu u Poreču, ali je to već posljednji izdisaj kasnoantičkog kršćanstva. Još za života cara Justinijana I horde Avara i Slavena p ro d iru na te r ito r ij južno od Save, ostavljajuć i za sobom ruševine i pustoš.

116

DODATAK

1. Kršćanski spomenici srednjeg vijeka u BiH

A . PR E D R O M A N IK A <700-1.050)

Istraživanje prvih stoljeća srednjeg vije ka u Bosni i Hercegovini slično je tuma- ranju u sumraku u kojem se stvari više naslućuju nego što b i se jasno ocrtavale. Zaleđe stare rimske provincije Dalmacije našlo se, naime, u V II stoljeću u procjepu između umirućeg Rimskog carstva i Evrope u nastajanju, a u zagrljaju jednog novog naroda — Slavena — ko ji se nijednim svojim gestom ne pokazuje sklonim p rihva titi i dalje razvijati kasnoantičku, zapravo već p riličn o barbariziranu c iv ilizaciju.

Treba razum jeti psihološko raspoloženje kod novopridošlih ljud i ko ji su se, podrije tlom iz š irok ih i mekih kon tinenta ln ih ravnica istočnog dije la srednje Evrope našli u sasvim novom ekološkom ambijentu — u krševitim planinama s potpuno raz lič itom k lim om i privrednom strukturom .

Pridošlice ne pokazuju naklonost prema zatečenim ostacima antičke ku lture . Oni, štoviše, žive u zemunicama, uko liko nisu naišli na ruševine čvrstih građevina pa ih iskoris tili na sasvim prim itivan način gradnjom ognjišta u nekom od k u to va i podizanjem prim itivnog krova da bi se zaštitili od nevremena. U prvom naletu sve je b ilo srušeno: i kuće, i crkve a ta kvo stanje moglo je potra ja ti čitavu jednu ili dvije generacije.

Stari ku ltu rn i centri — civitates — a s njima i biskupska sjedišta, ugasili su se. Ž ivo t je b io zaustavljen. L jud i antike b ili

su o č ito rezignirani i zbunjeni prisustvom novih doseljenika, među kojim a su se nešto jače isticali mongolski Avari ko ji su dali svoj osobit pečat svirepostima. Nalazi strelica avarskog tipa u ruševinama spaljenih gradova i građevina, dakle i kršćanskih bazilika, možda su najbolji dokazi za p rilike u kakve je zapala zemlja u osvitu V II stoljeća.

Romansko stanovništvo ovih krajeva nije, pretpostavljamo, b ilo potpuno uništeno, no ipak onemogućeno da b ilo što poduzme za poboljšanje p rilika . Ono je te nove gospodare dočekalo s b lijedom pretpostavkom da Rimsko carstvo i nadalje negdje postoji, i da će u povoljnom trenu tku doći i osloboditi ih. No, ovoga puta nada je bila isprazna: Carstvo se i samo s velikom m ukom odhrvavalo neprija te ljim a ko ji su ga pritisk iva li sa svih strana: Saraceni iz Male Azije, Bugari iz Tracije, a Avari pod samim zidovima p r ijestolnice.

Sačuvano je nekoliko spomenika iz t r i najstarija stoljeća srednjeg vijeka, č iji početak se u ovim krajevima stavlja p r ib ližno u god. 600. posl. Kr.

U Zavali na Popovu po lju postojala je crkva čija je skulptorska oprema, a prije svega oltarska pregrada, bila izvedena na način ko ji podsjeća na dekoraciju Gospe od Lužina u Stonu. Moguće je da je ta građevina stajala na mjestu zvanom Mi- halje što je indikativan topon im , na kojem se danas nalazi neko staro groblje. Sudeći po uvjetima nalaza, spomenici s‘ Mihalja su stariji od opreme nedaleko

117

SI. 59. VRBLJANI kod Ključa - spona opasača franačkog porijekla, V III stolj.

SI. 61. ZA VALA - euhsristijske ptice, X I stolj.

odatle položene crkve sv. Petra, a čija oprema datira iz X I stoljeća. S obzirom da u lomci crkvenog namještaja s Mihalja ne pokazuju nikakvu srodnost s klasičnim p leternim ornam entom IX i X sto lje ća — nju je moguće da tira ti jedino u nešto starije razdoblje — tim prije što sličan namještaj iz Gospe od Lužina pokazuje svježe reminiscencije na opremu iz ob liž njih starokršćanskih crkava V i V I stoljeća.

Zavala je ponešto izuzetan loka lite t za p rilike u zaleđu Dalmacije u ranom srednjem vijeku. Ona je ne samo b lizu , nego i lako dostupna iz nastajućih gradova kao što su b ili D ubrovnik i Ston, odakle su mogli p ristizati impulsi nezavisno o p r i l ikama koje su u ranom srednjem vijeku vladale na transdinarskom području .

Još dva nalazišta, smještena u zapadnoj Bosni, daju naslu titi mogućnost da potječu iz vrlo ranih odsjeka povijesti Evrope. To su p lu te ji o lta rsk ih pregrada iz Doca na G lam očkom po lju i iz Grudi- na u Č ipu ljić im a kod Bugojna — staroga biskupskog sjedišta Bistue Vetus. Ukrasi na t im pločama, više gravure nego relje fi, čine se kao barbarizirani derivati kasne antike, po čemu ih je, cum grano salis, moguće da tira ti u V II ili u V II I stoljeće. D irektn ih oslonaca za takvo datiranje nema, je r su obje ploče izuzetne kao pojava i o tkrivene u sekundarnim položajima.

Razlika u odnosu na Zavalu je velika, ali i opravdana geografskim razdaljinama i p o lit ič k im prilikam a: Zavala se naslanja na mlade gradove u kojim a se duh a n tič kog civiteta nastojao rev ita liz ira ti, dok se Doci i Grudine guše u poplavi barbarstva. Oni su bez dvojbe proizvod ranoga srednjeg vijeka, nastao među dom orodačkim stanovništvom koje je p re tu rilo nekoliko invazija barbara, pa se pokušava oporavit i sjećajući se netom porušenih crkava. Stare rimske ceste Salona—Servitium i Salona—D elm in ium —Bistue Vetus, na kojim a se nalaze ova dva nalazišta, možda su zadržale neki prom etn i k o n tin u ite t, pa su tanke veze sa starim m un ic ip ijima i u ovom slučaju odigrale svoju ulogu.

Dalje prema unutrašnjosti zemlje do sada nisu o tkriven i sličn i spomenici, a p ro dor dalje prema istoku će uslijed iti tek s to tin jak ili više godina kasnije, pa će u IX stoljeću stići do na obalu rijeke Bosne.

Vremenu IX stoljeća mogu se pripisati nalazi dijela tegurija ukrašenog rakovica- ma i latinskim natpisom na Rapovinama kod Livna. Sačuvani d io natpisa glasi: FERRE DIG NATUS EST A T HONO- REM BEATI PETRI APOSTOLI PRO REMEDIO A N IM E S U E ..„ govori za već čvrstu vezu ovoga kraja s gradovima na m oru, a osobito sa Splitom . Drugi sličan fragmenat tegurija o tkriven je u samom gradu L ivnu, a treći u V rb i na G lam očkom po lju . S drugih nalazišta iz toga kraja potječe još nekoliko slično oranm enti- ranih lapida koje je, prema tom e, moguće staviti u isto vrijeme. Istovjetni nalazi o tkriven i su u novije doba na starom grob lju sela Gorice kod Imotskog i u V ru tc i- ma na vrelu Bosne kod Sarajeva. V ru tc i su, kako je do sada poznato, najdalje prema istoku položeno nalazište s pleternom ornam entikom IX stoljeća.

Još jedna crkva iz Zavale zaslužuje po sebnu pažnju. To je crkva sv. Petra, d a tirana u X I stoljeće, a koja je postojala sve do X V II stoljeća, kada je u pomutnjama što ih je izazvao Bečki rat (1683—1699) bila razorena i nikada više obnovljena. Reljefi o ltarske pregrade iz te crkve puni su duboke sim bolike, tako ploče na k o jima su prikazane euharistijske ptice, zat im prikaz sv. M ihovila ko ji uzima dušu poko jn ika . Na njemu su arkanđeo i duša također prikazani kao ptice s k rilim a, ali je svecu oko glave postavljen aureol.

U vrijeme podizanja ove crkve ona starija, na M ihalju , je mogla b iti razorena, možda samo trošna, ali premalena za po trebe pobožnog naroda.

U novije doba iskopana je na Paniku kod Bileće crkva č iji t lo c r t odaje X I s toljeće, ali su freske na njenim unutrašnjim zidovima datirane u X II stoljeće, a n jihov majstor došao je odnekud iz južne ita lije .

119

Slična crkva iskopana je i na vreiu V i- doštak kod Stoca, a ona je posebno zanim ljiva što je u njenim ruševinama o tk r iven kameni reljef Bogorodice s D jetetom . To je vrlo p rim itivan rad ko ji odaje nekog domaćeg um jetnika ko ji se nije školovao u radionicama ve lik ih majstora onoga doba. Ta činjenica otežava donekle i pravo datiranje reljefa. Prva je pomisao da b i on mogao b iti istovremen crkv i, da je , prema tom e, iz X I stoljeća. A li, to nije moguće sigurno dokazati. S to lački reljef Bogorodice mogao bi b iti najstariji prikaz te vrste u Bosni i Hercegovini.

Među nalazima predmeta prim ijenjene um jetnosti posebno su značajna dva nalazišta iz ranokarolinškog vrema. To je kaštel u V rb ijan im a kod K ljuča u zapadnoj Bosni i kasnoantička palača Mogor- je lo kod Čapljine u Hercegovini. Nalaz iz Vrbljana je zan im ljiv iji je r vjerojatno potječe od franačkih misionara, benedikti- naca ko ji su među ruševinama kasnoantičkog utvrđenja osnovali pod konac V i l i stoljeća svoj dom ic il. M jesto nije do te mjere istraženo da bi se ustanovilo u koliko j m jeri su stare rimske građevine na tom e mjestu bile osposobljene za ob ita vanje. M isionari su se, bez sumnje, kretali starom rimskom cestom prema Serviti- umu na Savi. Kopča od opasača, bakrena, pa pozlaćena, b ila je ukrašena re lje fima u tzv. insularnom životin jskom stilu , sa aplic iranim siglama na gorn jo j p loh i, koje se mogu dešifrira ti kao litu rg ička aklamacija: SANCTUS, SANCTUS, SAN- CTUS DOMINUS DEUS SABAOTH, dok se na don jo j p loh i potpisao autor: TETG IS FABER ME FECIT. Ime je zapa- dnofranačkog podrije tla , a sama kopča č in i se da je proizvedena negdje na Rajni.

Na istome mjestu nađene su i mamuze iz istog vremena, svakako ne kao ratna oprema, nego p ribor za jahača kakav je bio svaki m isionar in partibus in fide lium . Nalaz potječe iz vremena kada je Karlo V e lik i učvrstio svoju vlast na istočnoj granici carstva, a snagom svoje organiza

cije zračio i na susjedne oblasti u koje je bio inkorporiran i kraj oko Vrbljana.

Nalaz pojasne garniture iz jednog groba na Mogorjelu kod Čapljine stilski i vremenski je vrlo blizak nalazu iz Vrbljana. Razlika je samo u tom u što je nekadašnji vlasnik te opreme bio la ičko lice, možda vo jn ičkog staleža. Loka lite t je posebno zanim ljiv zato što mu je ime vezano za akvilejskog patrona sv. Hermagoru, hrvatskog Mogora a slovenskog Mohora. Zak lju č ili bismo zato da su misije u ovopn kraju bile vođene iz franačke Akvileje, je r inače ku lt ovoga panonskog m učenika nije mogao dospjeti do donje Neretve.

Nalaz na Mogorjelu je jedan od najsta r ijih , prilozim a datiran ih grobova u Bosni i Hercegovini, a privrženost kršćanstvu ukopane osobe ne bi trebalo dovod iti u pitanje, je r se pokopalište nalazilo u arealu kasnoantičke bazilike.

S lično je groblje b ilo i na Grudinama u Č ipu ijiću kod Bugojna, gdje je ukop v ršen oko bazilike za koju se realno pretpostavlja da je ■ bila rezidencijalna katedrala bestoenskog biskupa A ndrije , poznatog sa sabora u Saloni god. 530. i 533. Nalazi iz nekropole na Grudinama govore za nešto mlađe vrijeme od nalaza na Mogorjelu, jer oni pripadaju starohrvatskom inventaru kasnog IX i narednih stoljeća. Teško b i se, m eđutim , moglo pom is liti da je na tom e loka lite tu ž ivot b io p rek inu t u V II i V I I I stoljeću, za što govori i ranije spomenuta parapetna p lo ča, ali se č in i da u tom vremenu ukopanim osobama nisu prilagani darovi. Narod je već u V I stoljeću bio ovdje siromašan, što je i sam biskup A ndrija spomenuo na Saboru.

Prema do sada poznatim spomenicima možemo govoriti o dvije etape u k ris tija nizaciji zaleđa rimske provincije Dalmacije. Njen dinarski d io pokazuje jasne znake života već u V I I I , možda ranom IX stoljeću (Zavala, Bugojno, G lamoč), da bi se u narednom vremenu ta j život proširio sve do rijeke Bosne (V ru tc i kod Sarajeva). Dalje prema sjeveroistoku pro-

120 SI. 63. PANIK kod BHeće — crkva, X I stolj.

SI. 64. SARAJEVO - romanički kapitel, X I I - X I I I stolj. (Sada u franj. samostanu u Kreševu).

SI. 65. SARAJEVO - romanički kapitel, X I I - X I I I stolj.

SI. 66. SARAJEVO - o ltar iz stare katedrale sv. Petra, sred. X II I stolj.

SI. 67. SARAJEVO — natpis na menzi oltara iz katedrale sv. Petra, X IU stolj.

tezala se već panonska regija, a u tom graničnom području kristijanizacija je nesumnjivo vezana za misijsku djelatnost Svete Braće. A li, ta j d io Bosne izuzetno je siromašan kršanskim spomenicima od IX do X II stoljeća.

B. ROMANIKA I GOTIKA

1050 — 1150. rana i zrela romanika;1150 — 1250. kasna romanika;1250 — 1450. rana i zrela gotika;1450 — 1520. kasna gotika i 1 4 7 0 --------- rana renesansa.

U Bosnu i Hercegovinu romanički impulsi pristizali su iz dva pravca: s Jadrana i s područja ugarsko—hrvatske države. Budući da su te oblasti i same prestavlja- le perife riju Zapada, one su č in ile svojevrstan f i lte r u ekspanziji stila, ukusa i ideja. Bosna se, osim toga, nastojala po lit ič k i izo lira ti od te rito rija ko jim je gospodarila kuća Arapadovića, što se tako đer odražavalo na in tenzite tu kontakata. S lično ostaloj Evropi, u ovim krajevima je fond spomenika rom aničkog stila o k rnjen mnogim gubicima.

U punin i stila bila je izgrađena mlađa crkva u V ru tc im a kod vrela Bosne, crkva na mjestu kasnijeg samostana sv. N ikole u M ilim a, današnjim Aranutovićim a kod Visokog, starija crkva kod torn ja sv. Lu ke u Jajcu, u Koluniću kod Bos. Petrovca, B ijeloj kod Konjica, sv. Petra u Zavali, a osobito benediktinska opatija sv. Petra u Polju kod Trebinja, današnjem Ći- čevu. Predromanička crkva na Paniku kod Bileće bila je u X II stoljeću oslikana u ita lob izantijskom m aniru. Neznatni fragm enti fresaka rom aničkog tipa, što su o tkriven i u ruševinama crkve sv. Stjepana u V rutc im a, govore za isto vrijeme.

U ovu skupinu spomenika spadaju i d ije lovi ciborija iz crkve u Rogačićima kod Blažuja, ploča s palmetom i ždralovima iz b liz ine Jajca, kapite li iz Sarajeva i Kreševa, kao i baza stupa iz Rmanja na Uni. Posebnu skupinu čine ob jek ti opreme iz starije crkve kod to rn ja sv. Luke u Jajcu, tako skulptura lava—nosača stupa i još

neki fragm enti. Posebno lijep prim jer ro maničke skulpture predstavlja bronza-’ ni Corpus iz Mujdžića. Duh rom aničkog stila b io je u Bosni i Hercegovini do te mjere uvriježen da se još i u narednim stoljećima radilo i gradilo u tom maniru, pa je ponekad teško raz luč iti izvorne ob like od onih što su b ili in filtr ira n i u g o tičke objekte kao arhaizirajući elemenat. Prim jer takv ih nastojanja su dva spomenika u Jajcu: b ifo ra na tvrđavi iz X IV i toranj sv. Luke iz druge polovice XV stoljeća.

O katedrali sv. Petra u Vrhbosni, današnjem Sarajevu, se zapravo ne zna m nogo, iako su dokum enti relativno b ro jn i i pouzdani. Zna se tek da je stajala "u župi V rhbosni, u B rdu", kako je to zapisano u povelji kralja Bele IV iz 1244. godine. Glavni grad župe b ilo je tada naselje V rh bosna što se nalazilo na mjestu koje se u X V I stoljeću naziva A t ik —varoš, t j . "S ta ri g rad ", a to je danas prostor između Marindvora i potoka Koševa.

Loka lite t Brdo (u povelji se naziva "B u rd o ") moguće je dovesti u vezu sa današnjim Debelim Brdom, ali je ipak p itanje ko ji je d io Sarajeva mogao nositi to ime u srednjem vijeku. U širem prostoru Sarajevskog polja, a to je identično sa srednjovjekovnom župom Vrhbosna, ima nekoliko mjesta sa nazivom Crkvina ili Crkvište, što je karakteristično za postojanje starih crkvenih građevina. Tako u Vrutcim a kod vrela Bosne postoji jedna Crkvina, ali se tamo nalaze poznati i arheološki ispitani ostaci jedne starohrvatske crkve iz IX stoljeća, i jedne rom aničke iz XII/X111 stoljeća —to je ona iz d o kumenata poznata crkva sv. Stjepana, spomenuta posljednji put 1244. godine. Dvije druge ruševine, na M arindvoru i na gradini llin ja č i u Kotorcu, starokršćanskog su podrije tla — možda iz V I stoljeća. Jedino još nije istražena Crkvina u K otorcu i ona nedaleko od starog mosta u Plandištu.

Iznimno su na dva mjesta u samom gradu Sarajevu, o tp rilike na perife riji srednjovjekovnog grada Vrhbosne, o tkriven i

124

spomenici crkvene arh itekture ko ji svojom starošću odgovaraju vremenu postojanja katedrale sv. Petra: to je pet roman ičk ih kapitela o tkriven ih ranih dvadesetih godina kod livnice Ančića u Podteki- j i , i o lta r' posvećen apostolu Petru, o tk r iven 1940. godine kod nekadašnje Kema- ludinove džamije na mjestu današnjeg Vakufskog nebodera. Oba nalaza datiraju iz X I I /X I I l stoljeća.

Povijest o tkrića kapitela moguće je rekonstru irati tako što je A nč ić preuzeo u svoju livnicu 1919. godine dijelove spomenika nadvojvode Franje Ferdinanda i njegove supruge Sofije , demontiranog sa Latinske ćuprije. On je te d ijelove neko liko godina kasnije ustupio franjevačkom samostanu u Kreševu, a usput im poslao i pet rom aničkih kapitela koje je našao u vlastitom dvorištu, u nekoj staroj podzi- di. Fra Krunoslav Misilo je za vrijeme svoje službe provincijala (1942—1945) ostatke spomenika predao Zemaljskom muzeju, pa uz to poslao i jedan od kapitela iz Ančićeva dvorišta, dok su ostala če tiri zadržana u Kreševu. Nalaz t ih kapitela u neposrednom prostoru bivše Skenderpašine tek ije ind icira na postojanja nekog sakralnog objekta u predturs- kom vremenu na tom e mjestu. Tekije su, naime, vrlo često bile locirane poviše napuštenih crkava, koje zbog grobova u njima i oko n jih inače n itko drugi nije h tio zaposjesti. Budući da se Skenderija nalazi na podnožju Debelog Brda, na lije voj obali M iljacke nasuprot srednjovjekovnoj Vrhbosni, moguće je na taj prostor locira ti katedralu sv. Petra, koju povelja kralja Bele IV stavlja " in supa Vrhbozna, in B urdo". To bi b ilo jedno od mogućih mjesta.

Drugi spomenik, o lta r iz katedrale sv. Petra u Vrhbosni, također pridonosi rješenju problema ubikacije ove katedrale, ali na drugom mjestu. O tkriven je, kako je maločas rečeno, u haremu Kemaludi- nove (Cemaluše) džamije, duboko u zem lji, u zgradi koja se nalazila poviše nekih grobova, što je svakako bila neka crkva iz srednjega vijeka u ko jo j su po ob i

čaju vremena vršeni ukopi poko jn ika. To je fragment antičkog stupa, reutiliž iran u srednjem vijeku kao o ltar. P lin t osnove je tom p rilikom poslužio kao menza u č iju je gornju plohu uklesan danas već d ije lom oštećeni posvetni natpis:

. . . (apost)OLI PETRI VERB(osnensi)...------- NON POTEST P O N E R (e).................. . . (hoc o) P U (s ) .......................................Preostala slova nije moguće sroč iti u suvisle riječi.

Ovaj nalaz locira staru vrhbosansku katedralu na raskršće stare Cemaluše i Fer- hadije (danas M. T ita i V . Miskina) ulice.

T o liko govori kamenje, a povijesni podatci su slijedeći:

1. Dne 26. travnja 1238 papa Grgur IX poručuje kumanskom biskupu da treba posvetiti novog bosanskog biskupa Pon- su ( ili Povšu), nakon što se biskup Ivan zahvalio na to j službi. U pismu je napisana i ova rečenica: "Ceterum quod ip- se, postquam loco prefuerit, necnon in- stit uendi per te prepositus et capitulum fu tu re cathedralis ecclesie, ac terre cle- rus."

2. Dne 22. prosinca 1238 papa Grgur IX naređuje dom inikancim a u Pačuhu da biskupu Ponsi predaju novac što ga je kod n jih deponirao ban Ninoslav za gradnju katedrale.

3. Dne 22. prosinca 1238, dakle istoga dana, isti papa naređuje benediktinskom opatu u Varadinu da preda novac što ga je kod njega ostavio slavonski ban Jula za gradnju katedrale u Vrhbosni.

4. Dne 7. prosinca 1239 papa Grgur IX potvrđuje bosanskom biskupu i kaptolu neka imanja koja im je darovao herceg Koloman i drugi ljud i Pismo je upućeno na naslov: "Venerabili fratri episcopo et dilectis filiis capituli sancti Petri in Bosna". Biskup tada dobiva u posjed, između ostaloga, Brdo u Vrhbosni i Đakovo u Slavoniji. Tu će darovnicu još jednom p o tv rd iti i kralj Bela IV (1244. godine).

5. Dne 27. prosinca 1239 papa Grgur IX naređuje bosanskim dom inikancima

125

da biskupu Ponsi predaju novac što je ban Ninoslav "quondam apud vos pro cathedrali ecclesia construenda in Bosne partibus deposuerit.

6. Dne 20. srpnja 1244 kralj Bela IV potvrđuje darovnicu hercega Kolomana iz 1239. godine, nakon što je darovatelj u međuvremenu prem inuo a zemlja bila opustošena od Tatara. Iz r ič ito navodi posjede bosanskog biskupa, pa između ostaloga i: " in supa Vrhbozna, Burdo, cum omnibus pertinentiis , ubi ipsa ecclesia cathedralis sancti Petri est funda ta ".

U vremenu od šest godina (1238— 1244), u kojem se vrhbosanska katedrala sv. Petra spominje u dokum entim a, nema vijesti da b i građevina bila dovršena, a za pretpostaviti je da je za provale Tatara (1242) mogla b it i i znatno oštećena. Sačuvani o lta r jed ino dokazuje da je bar je dan njen d io bio do te mjere gotov, da su se u njo j već mogli s luž iti obredi. Običaj je u srednjem vijeku bio da se kod velik ih građevina prvo podigne svetište, pa p rivremeno zazida, dok se ostali d io građevine ne dovrši. Tako je moglo b it i i s ovom crkvom.

Biskup Ponsa, a.lias Povša, njen gradite lj, m eđutim , napušta Bosnu i to rzo svoje katedrale, pa (1247) seli na imanje u Đakovo gdje o tpoč in je gradnju nove katedrale sv. Petra, o č ito pod sumnjom da mu povratka u Bosnu više neće b iti.

* * *Dolaskom dominikanaca i franjevaca

uvodi se u Bosni i Hercegovini go tičk i s til. Njihova jednostavna arh itektura bila je dominantna u ovim krajevima tokom X IV i X V stoljeća. Ova dva propovjednička reda poč in ju u Evropi oko 1250. godine graditi crkve koje odišu skromnošću u strogim oblicim a. Dom inikanske konstitucije od 1228. godine propisuju im ne odveć visoke građevine, a zidane svodove samo u koru (oltarskom prostoru) i sak r is tiji. S lično je i sa franjevcima čije konstitucije od 1239 i 1260. godine ne dozvoljavaju još i oslikavanje zidova, ki- ćeno litu rg ijsko posuđe i višebojne p ro zore. Dozvoljen je b io samo jedan toranj

prislonjen uz crkvu nedaleko o ltara, i u njemu samo jedno neveliko zvono koje je opsluživao pom oćnik misnika.

Prostor za narod u bosanskohercegova- čk im crkvama bio je gotovo kvadratič- nog ob lika , a nešto uži kor je najčešće bio u ob liku izduženog pravokutnika. U dnu kora stajao je o lta r prislonjen uz čeoni zid. Velič ina kora ovisila je o bro ju samostanske braće, a u slučaju potrebe kor se mogao un ije ti i duboku u lađu, ali je tada bio ograđen zidom pa tako nepristupačan za obične ljude.

Dom inikanci u X IV stoljeću uvode zidane svodove i u lađama, dok franjevci preferiraju za cijelo vrijeme srednjeg v ije ka ravni drveni strop. Obavezna p ropovjedaonica nalazi se u sredini jednog od bočnih zidova lađe, a na nju se ob ično pristupa iz samostana.

Jednostavno pročelje s povisokim za- batom sastojalo se od skromno p ro filira nog portala i prozora poviše njega. Građevina je obavezno bila orijentirana u pravcu is tok—zapad.

Franjevci uvode u Bosnu ku lt sv. M arije , pa razvijaju čuvena prošteništa sa ču do tvorn im slikama uZvorn iku, Srebrenici, Olovu, Gradovrhu, Jajcu i drugdje.

Najstarija građevina gotičkog stila na području koje danas pokriva Bosna i Hercegovina je nekadašnja dominikanska crkva sv. Ante , danas Fethija džamija u Bihaću. Podignuta je oko god. 1266. uskoro po promaknuću mjesta u status slobodnoga kraljevskoga grada (god. 1262). Crkva sv. N iko le u M ilim a kod Visokog bila je četrdesetih godina X IV stoljeća izvedena poviše ruševine rom aničke građevine. Zgrada se sastojala od široka če tvrtastog prostora za vjernike i izduženog kora s peterostranim završetkom prema istoku.

Uglovi su b ili pojačani kontra forim a, a prozori š ilja to zasvedeni i čipkasto perfo- riran i. Većina drugih crkava imala je pravoku tn i ko r; tako crkva sv. Marije u Srebrenici, Z vom iku , Olovu i Jajcu, te sv. Katarine u Kreševu i sv. Grgura u Kralje-

127

SI.

69.

SR

EBR

EN

ICA

- fra

njev

ački

sam

osta

n sv

. M

arije

, XI

V st

olj.,

raz

oren

16

88.

god.

voj Sutjesci. Sve su one pripadale tipu propovjedn ičkih crkava i b ile su prema propisima jednostavno opremljene.

Prisne veze s Dalmacijom zapažaju se osobito na spomenicima u Jajcu. Tako, d ije lovi bogato sku lp turiran ih fija la iz c rkve sv. Marije, ko ji se prema nekim elem entima mogu pripisati krugu Bonina iz Milana (+ 1429), a pobliže nepoznata zgrada na tvrđavi bila je ukrašena na način ko ji podsjeća na opus A ndrije Alešija (1430—1504), odnosno njegove radionice.

Toranj sv. Luke tip iča n je za specifično bosanski ali i dalm atinski trad icionalizam. Podignut je između 1461. i 1463. godine kao građevina s rom aničkim gabaritom , ali mu g o tičk i prozor u prizemlju i oštri svodovi u unutrašnjosti o tk riva ju pravu pripadnost. To je, uostalom je d in i orig inaln i srednjovjekovni to ran j u unutrašnjosti Balkana.

U pogledu profane arh itekture osobito su značajne dvije kraljevske rezidencije: Bobovac i Jajce. U oprem i Bobovca v id ljiv je neposredni utjecaj mađarske dvorske um jetnosti kasnog X IV i X V stoljeća, dok je dvor u Jajcu izveden sav u ob lic ima dalm atinsko—mletačke kasne gotike. Na nekoliko objekata u Bobovcu opaža se tzv. mekani stil Parlerove škole iz vremena oko god. 1400., a među izvanredno lijepe spomenike spadaju nadgrobne ploče bosanskih vladara iz dvorske kapele.

Na t lu Bosne i Hercegovine sačuvano je iz vremena gotike više spomenika likovnih um jetnosti i um jetn ičkog obrta. Većina ih se čuva u franjevačkim samostanima Kraljeve Sutjeske, Kreševa i Fojni- ce. Bogati i literarno poznati inventar samostana u Srebrenici, Zvorn iku , Olovu i V isokom nepovratno je uništen u doba Bečkog rata god. 1683—1699. Kreševska riznica pak znatno je nastradala u požaru samostana god. 1765.

U Kraljevoj Sutjesci čuva se d io g o tič kog krilnog oltara sa slikom poklonstva kraljeva na jednoj, a Kristove muke na

drugoj p loh i. Prva strana, dakle, pripada radosnom ciklusu i za p rilike kada su k r ila bila otvorena, a druga žalosnom c ik lu su, kada su krila bila zatvorena. D jelo je moguće da tira ti u rano X V stoljeće. U isto j rizn ic i čuva se još i srebrni kalež na čijem je rukohvatu ugraviran g o tičk im slovima natpis: AV E M A R IA . On vjeroja tno potječe iz X IV stoljeća. Dio srebrenog, gravurama ukrašenog kaleža, iz Kreševa — nedostaje mu originalna čaša — doima se kao djelo iz istog vremena.

Srebrni pacifikal u Kreševu zan im ljiv je zbog graviranih medaljona na krajevima krakova, u kojima su prikazane osobe odjevene tip ič n o za X V stoljeće. Krasna, vitka kasnogotička pokaznica što se ču vala u rizn ic i samostana na Šćitu u Rami, uništena je u požaru crkve za vrijeme drugog svjetskog rata. Od nje se sačuvala samo fo togra fija .

Kazula s prikazom Raspeća, Marije i Ivana u sutješkoj rizn ic i. T ip ično g o tičk i ob likovani Corpus, isprelamano drža- čk i obikovani Corpus, isprelamano držanje figura u podnožju križa i karakteristično naborana odjeća (dije lom nevješto restaurirana u novije vrijeme), predstavlja izuzetan p rim jer srednjovjekovnog veza.

V e lik i b ro j kaleža kasnogotičkog stila u Kraljevoj Sutjesci, Fojn ici i Kreševu moguće je tek jednim dije lom da tira ti uXV stoljeće, dok je drugi n jihov d io b liž iX V I stoljeću, pa i početku X V II stoljeća.

Od velikoga kamenog križa na G lamočkom po lju , danas u Zemaljskom muzeju, sačuvao se samo don ji d io s nogama Isusa koje su prikovane jedna preko druge, a u po lju proširenog postamenta prikazane su u visokom reljefu dvije osobe: lijeva od n jih je veća i obučena u bogato naboranu, u pasu usko stegnutu haljinu, a pre- grnuta otvorenom pelerinom. Druga fig u ra je jednako obučena, samo što jo j o pojasu na uzici visi predmet sličan to rb i. U desnoj ruci ona drži sveti Gal, u lijevoj o tvoreni svitak, možda evanđelje. Prema ikonografskim pravilima to su Marija i

129

Ivan. Realistički tretirana odjeća podsjeća način odijevanja što je bio uobičajen u kasnom srednjem vijeku, zapravo u posljednjim decenijama X V stoljeća tako da se tu osjeća duh rane renesanse. Istom vremenu pripada i bronzano vedro iz Kraljeve Sutjeske, otkriveno na Bobovcu, a koje svojim ukrasima podsjeća na Kor- vinovu renesansu.

Između nekoliko ilum in iran ih rukop isa ističe se Divoševo evanđelje iz prve trećine X IV stoljeća kao i M letački zborn ik , raskošni rukopis u kojem se na zastavicama kao zasebni ornamenti ističu krune Kotromanića i anžujski ljiljan i. Dva rukopisa su izuzetno vrijedna: Hva- lov zborn ik i Hrvojev misal. Oba su pisana u Splitu za potrebe hercega Donjih krajeva i kneza splitskog Hrvoja Vukčića Hrvatinića.

Hvalov zborn ik je ć irilsk i rukopis na 353 lista pergamene, pisan god. 1404. u S p litu rukom krstjanina Hvala. Kodeks sadrži dijelove B iblije, neke apokrifne pjesme i manje teološke rasprave, a bogato je ukrašen m inijaturam a, zastavicama, inicija lim a, pojedinačnim figurama, zaglavljima i portretim a.

Oslikavala su ga dva ilum inatora.

Onaj što je radio likove apostola s Isusom, Raspeće, Bogorodicu na prijestolju, pa inicijale s ljudskim figurama i još neke

ornamente, izvodi to na modroj podlozi s nešto zlata na okvirim a i haljinama. L ica su mu ljub ičasto—ružičasta, s ja rko crvenim obrazima, a konture likova i draperija zacrtane su crnom bojom. Um jetn ik je pod jakim utjecajem gotičkoga šta- felajnog slikarstva. On je opremio i Hrvojev misal.

Drugi od n jih je t ip ič n i m in ija turist. Njegovi likovi stavljeni su na zlatnu pozadinu i um etnuti u arh itektonski okvir. Inkarnat im je ružičast, a kose crvene. Po svom stilu ovaj je majstor tip ič n i predstavnik dalmatinske gotičke škole X V stoljeća.

Luksuznije opremljen od Hvalova zbornika je Hrvojev misal, pisan glagoljicom

između god. 1405. i 1407. za crkvu sv. M ihovila u S p litu ( ili Omišu). Pisao ga je pop glagoljaš Butko na 247 pergamen- tskih listova, a ilustrirao onaj maločas spomenuti ilum inator Hvalova zbornika koji se u ovom svom djelu izrazitije predstavlja kao učenik neke toskanske gotičke radionice kasnog X IV stoljeća. Njegovo su djelo alegorije mjeseci, simb o ličk i prikazi na počecima tekstova o muci Kristovoj i likovi svetaca. In ić ija li su ukrašeni lisnatim viticama te glavama apostola i Isusa. S like su izvedene vrlo ž ivom crvenom, zelenom i modrom bojom , uz pozlatu nekih mjesta. Crteži su jasni, a pokre ti figura prirodn i. Među simbolima evanđelista osobito se ističe lav sv. Marka, a glava sv. Ivana data je rea lis tičk i — što je osobitost firentinske škole. Na jednoj cije lo j stranici prikazan je donator Hrvoje na konju, opremljen na način ta lijanskih vitezova X IV stoljeća.

Ovi i mnogi drugi rukopisi predstavljali su u svoje doba um jetn ičko blago na tlu Bosne i Hercegovine, ali se već više sto lje ća nalaze izvan domovine — u tuđem svijetu.

C. STEĆCI

1180 — 1320. amorfne ploče;1320 — 1380. pravilni ob lic i;1380 — 1500. ukrašeni spomenici i 1500 propadanje.

Među spomenicima baštine na sjeverozapadu Balkana posebno mjesto pripada kamenim nadgrobnim spomenicima iz srednjeg vijeka. Oni su osobito b ro jn i u Bosni, a pogotovo u Hercegovini — tu im je zapravo domovina. No, ima ih i u rubnim područjim a susjednih zemalja, u zapadnoj S rb iji, sjevernoj Crnoj G ori, Dalmaciji, L ici i Slavoniji.

/ Narod ih naziva skupnim imenom mra- morovi prema grčko j riječi m nim ourion, odnosno latinskoj memoria — što u oba slučaja znači uspomenu, spomenik. U doba kada su b ili postavljeni na grobove, oni su nazivani b ilig , dakle obilježje (gro

130

ba) što je opet oznaka u smislu spomenika. R iječju stećak kod naroda u Hercegovin i naziva se samo usko i visoko stojeće kamenje, ali je u X IX stoljeću ta j naziv prihvaćen u znanosti kao opći pojam. Osnovni su im ob lic i: p loča, sanduk i sarkofag.

Običaj obilježavanja grobova am orfnim pločama datira u Bosni i Hercegovini negdje od X II stoljeća, možda od vremena Kulinova banovanja (1180—1204). Prvi uredno obrađeni i pravilno oblikovani stećci nisu stariji od dolaska na vlast bana Stjepana II Kotromanića oko god. 1320., a prvi reljefi i gravure nanose se od vremena bana, odnosno kralja Tvrtka I (1353) kada se na n jih urezuju i prvi natpisi.

Pojava i razvoj um jetnosti stećaka vezana je , dakle, ža p o lit ič k i privredni razvoj države, ali i za specifičnu duhovnu a tm osferu u zemlji tokom razvijenog srednjeg vijeka. To je vrijeme kada je u Bosni do m inirala heretička bosanska crkva.

U pogledu ukusa, a rh itektonski m otiv i predstavljaju najbro jn ije zastupljenu vrstu ornamenta. Među njima se ističu predstave arkada na stupovima, osobito u Hercegovini, gdje se susreću i m otiv i s lič ni udubljenim mačevima poredanim je dan do drugoga. K riž je predstavljen u raz lič itim varijantama. Izdvo jiti se može ob lik kod kojega je umjesto gornjeg kraka prikazan krug, što je s lično egipatskom h ije rog lifu A N K H u značenju ž ivota, a u srednjem vijeku to je simbol p laneta Venere, dakle one narodne zvijezde Danice ili Večernjice. Na području između Ljubuškog i Sinja susreću se kom binacije od više križeva kao i svastika, simbola života, odnosno sartvastika, simbola sm rti.

Iz kasnog vremena, druge polovice XV stoljeća potječu ukrasi u ob liku polukug- li, tzv. jabuke. Taj ornam ent presađuje se onda i na razne turske nišane. Brojni su ukrasi mjeseca i rozeta, što je obligatan pratilac Raspela u rom an ičko j um jetnost i. Nešto rjeđi su krinov i ko ji se obično susreću u zapadnoj Bosni i susjednim oblastima Dalmacije.

Spirale su osobito zastupljene u Podri- nju i oko Olova. Prim jerak iz Jela šume podsjeća na rom anički k ruc ifiks s tom razlikom što su umjesto Isusa, na križu prikazani grozdovi, a spirale na obje strane stoje na mjestu koje je inače određeno za M ariju i Ivana. Dvije rozete poviše vodoravnih krakova križa zamjenjuju Sunce i Mjesec. Ovaj m otiv je ikonografski srodan m itra ičko j T au rokton iji s t im što spirale stoje na mjestu dječaka sa zubljama, Kautesa i Kautopatesa ko ji ondje sim boliz ira ju izlazeće i zalazeće sunce, dok križ s grozdovima zamjenjuje Nepobjedljivo Sunce, Solem invictum a rozete Sol i Lunu.

Brojni su prikazi mačeva sa štitovim a ali slike na njima nisu heraldičkog podrijetla, je r su to u najviše slučajeva p o lu mjesec i rozete. Ovaj m otiv potječe iz or- fičkog kulta . Od životin ja su zanim ljiv i jeleni, osobito kom bin irani u scene lova s jahaćima i hrtovim a. Prikazi tu rn ira i kola verani su uglavnom na područje k rša, a sami jahači su bez granica — n jih se susrfeće gotovo na čitavom području stećaka. Isprepletene, zm ije, ponekad s k r i l ima, javlja ju se u zaleđu Stona i Neuma.

Stećke nije moguće prom atrati odvojeno od duhovnih strujanja što su prožim ala Bosnu u srednjem vijeku, dakle ih nije moguće odvo jiti od idejnih kompleksa koji su u X II stoljeću doveli do fo rm ira nja heterodoksne zajednice pod nazivom "Crkva bosanska".

Neki m otiv i, tako lov na jelene, pa p r ikazi tu rn ira , igranja konja i povorke jahača, mogu pri površnom prom atranju b iti svrstani u profanu svakidašnjicu, no ipak nose u sebi duboku neoplatoničku poruku o sukobu dobra i zla, pravde i nepravde, svjetla i tame. Um jetnost se na prvi pogled č in i rustičnom , ali to je s til — način obrade i izražavanja. Majstori se inače prečesto odaju kao vrsni poznavaoci svoga posla.

Tvorci stećaka su domaći ljud i. Nekima od njih znamo i imena, no ipak je teško o tk r it i sve neposredne uzore za pojedine likovne izražaje prebogate fantazijom , f i

131

gurama i scenama. U očljive su tek neke regionalne osobenosti što b i se moglo nazvati školama. Tako se u srednjem Podri- nju izdvaja Ludmer sa sasvim specifičnim oblicim a spomenika i ornamenata. O kolica Olova također ima svoj s til, a ukrasi na Radim lji su sasvim osebujni. Te razlike nisu samo odraz nekih specifičnih zajednica. Tako je za Ludmer karakteristična loza koja potpuno prekriva plohe, no i prikaz pokojn ika. U središtu pažnje olovskih klesara velike su spirale kojima su osobito ukrašene čeone strane sljeme- naka. Majstori Radimlje posvećuju osobitu pažnju bordurama punim ta jn ih simbola uz likove ljud i i ž ivotin ja ko ji su osebujno oblikovani.

Igranje kola inspirirano je običajim a ovog podneblja i nije ga moguće poistov je titi s prikazima mrtvačkog plesa u istodobnoj Evropi. Kolo na stećcima je ko zm ičk i simbol zodijaka, a m rtvački ples u franjevačkim crkvama je najobičnija skolastička naiva. Inspiracija je, možda, potekla iz istog izvora, ali su to ljud i raz lič ito shvatili. Na stećcima je ona podložna kozm ičk im silama, dok je go tičk i m rtvački ples sasvim parterni fenomen.

Ljude je m učio problem grijeha i njegova odriješenja, problem tjelesnosti kao prljave materije u ko jo j je sputana duša podrije tlom iz prostora vječne svjetlosti. Sve se to povezuje na njeki način s kozm ičk im silama u kojima čovjek zapaža zakonitost, ali im ne um ije o tk r it i uzroke, pa ih m istific ira . U traženju spasa iz ropstva materije vlastitog tije la ljud i su se predavali višim , nedokučivim silama kojima je pripisivana apsolutna moć očišćenja. U takvoj psih ičkoj atmosferi kas- noromanička umjetnost je produžila svoj v ijek na stećcima nekoliko stoljeća duže od ostale Evrope.

Nije čudo što su se, izo liran i od svijeta, tvorci stećaka poslužili rom aničkim lik o vnim predodžbama da bi na nadgrobnim spomenicima izrekli svoju poruku koju su inače čuvali u strogoj ta jnosti pred stranim ljudim a. Stoga se umjetnost stećaka ne bi mogla nazvat-i romanikom u

užem smislu r iječ i. Majstori stećaka su se, dakle, samo poslužili likovnim izrazima kasne romanike udovoljavajući tako željama poručilaca da m aterijalnim elementima iskažu svoje apstraktne poruke. Ova um jetnost nije našla puta da bi evoluirala zajedno s ostalim svijetom, jer majstori gotike nisu pružali prave okvire za željeni sadržaj. Bosanski heterodoksi o tk r il i su jednom u romanici sebe i svoj ta jn i jezik, a budući da im druga um jetnost nije pogodovala, oni su tu fo rm u zadržali još daleko izvan vremenskih okvira samog fenomena.

Moglo bi se lako pom isliti d a je um jetnost stećaka privilegij heretika, ali je do X II I stoljeća to bila umjetnost cijele, dakle i "p ravovjerne" Evrope, za što su d o kaz brojne slično ukrašene crkve u svijetu . K tom u još nisu ni svi ljud i u Bosni i Humu b ili istoga mišljenja. Na vladarskim dvorovima i kod franjevaca gradilo se u X IV i X V stoljeću u punini gotičkog stila i čita la djela Tome Akvinskoga. Bila su to , o č ito dva svijeta neposredno koeg- zistentna, bliska na dohvat ruke, ali idejno tako daleko da je neki zajednički je zik bio potpuno isljučen. Ovakvo d ivergentni svjetonazori fo rm ira li su dvije skupine ljud i istoga jezika i istih osjećaja, ali oprečnih u dogmatskim razmiricama, što ih je dovelo do po litičke rascjepkanosti.

Epoha stećaka imala je ipak i svoje vremenske granice. Od sredine X V stoljeća zapaža se kod privrženika konzervativne Crkve bosanske proces unutrašnjeg raspadanja, pospješenog turskim osvajanjima. Budući da su se vezali za feudalce, vod ite lji su m orali sa svojim zaštitnicima d ije lit i istu sudbinu. Lišeni svojih patrona oni su osiromašili, a um jetnost im je lagano zamirala u agoniji nesposobnosti vlastitih stvaralaca da se prilagode vremenu i prilikam a. Njihova se materijalna osnova tanjila . To je bio razlog da se ova umjetnost lagano gasila u zaborav. Ne treba se ču d iti tom e zaboravu u ko ji to ne um jetnost stećaka. Pismenih ljud i b ilo je malo, pa su vladala pravila svete uspomene, miropomazane tradicije nakićene

fantazijom izm išljenih bića i zbivanja ko ja sa stvarnošću nisu imala puno zajedničkog. Nadnaravnost je potisla racionalnost.

Ovaj nama danas nerazum ljivi svijet izaziva divljenje inspiracijom uzbudljive ljepote um jetn ičkog izraza, a možda i neshvaćanjem onoga što se zapravo htjelo reći. To snoviđenje što se izvija iz kamena, nije moguće uvijek odgonetnuti je r se č in i kao riječ i nekog danas zaboravljenog jezika. Racionalizam nauke kaže ipak da je to baština pradjedova stare Bosne, ali između realne današnjice i toga apstraktnog svijeta postoji nepremostiv jaz nerazumijevanja.

Um jetnost stećaka zbunjuje u mnogo- čemu, a osobito po kom pozic iji tije la i sadržaja predodžbe. To su čudovišta o b

likovana u mašti osebujnih ljud i. Uspoređujući s im boliku stećaka s p re thodnicama kao što je romanička umjetnost X II i X I I I stoljeća u Evropi ili vrlo srodna um jetnost u Arm eniji i G ruziji još odV II stoljeća pa nadalje, mi se nalazimo u dilem i pitanja pravovjerja onih ljud i ko ji su nas obdarili ovom vrstom spomenika. Sigurno je samo jedno: um jetnost stećaka je slična zrakama sunca koje je davno sjalo, pa utonu lo ispod horizonta, a mi danas vid im o samo još n jihov odsjaj. Prom atrajući taj odsjaj, teško je shvatiti nakane stvaralaca i vrijeme klesanja t ih spomenika, u kojem se vjera, iz razum ljiv ih razloga, više bavila tumačenjem nagrada za dobra djela i kazni za nedjela, a manje kom plic iran im i za tadašnjeg čovjeka teško shvatljivim konstrukcijam a babilonskog to rn ja skolastičke teologije.

133

LEKSIKON

1. Iliri

Il ir i su najstariji, spomenicima dokazani stanovnici sjeverozapadnog dijela Balkanskog poluotoka. Sjeverni su im susjedi Panoni, na istoku Tračani, a prema ju gu Makedonci i Grci (E p iro ti). Nije poznato u ko liko j m jeri su imali zajedničku granicu prema Venetima, odnosno skupinama plemena na područjim a koja su č inila perife riju etrurske ku lture .

Najstarija trad ic ija o postojanju nekoga predilirskog naroda na ovom području spominje kod Grka neke Pelaste ili Pela- zge, ko ji su ovdje stanovali u vrijeme kretsko—mikenske ku ltu re . To se pretpostavlja na tem elju čin jenice da je i kod Ilira bilo praktic irano računanje na oktenije.

Rano form iranje Ilira kao naroda s od ređenom fiz ionom ijom datira iz bronča- nog doba (1800—800. a. Chr. n.), no oni se nisu dovo ljno čvrsto vezivali u zajednice slične Rimu ili Grcima. Osjećaj pripadnosti plemenu bio je kod n jih daleko ja či od pripadnosti c je lin i naroda, a tih plemena b ilo je vrlo mnogo i raz lič itih po bro jnosti i snazi.

Neka plemena moguće je locirati prema sačuvanim pisanim dokum etn im a, ili prema ostacima materijalne ku ltu re (izgradnje utvrđenja i s lično), dok su neka poznata samo po imenu i p rib ližno j lokac iji. Nekima se još u toku starog vijeka gubi svaki trag. Možda su se ona selila na druga mjesta, pa u novim ambijentima dobivala nova imena.

Na zapadnobosanskim velik im poljim a živjeli su D A LM A T I (ili Delm ati), a ime

im dolazi od riječ i "de lm e" = ovca. N jihov glavni grad bio je (u rimskoj in te rpretaciji) Delm inium , u srednjem vijeku D 'lm no, danas Duvno. Materijalna k u ltu ra Dalmata pokazuje dosta natruha iz Panonije, što se može raz lič ito tu m a č iti, no, možda, i zbog intenzivnih trgovačkih veza sa susjednim panonskim plemenima, osobito s Mezejima, ko ji su b ili od ličn i proizvođači željeza. B ili su b ro jn i — imali su 342 deku rije (bratstva).

Istočno ili sjeveroistočno od Dalmata živjeli su D IC IO N I. To je jedno od plemena kojem nije moguće ustanoviti te r ito r ij, dakle ni specifičnosti ku ltu re . Prema redu po kojem se kod starih pisaca navode, oni bi morali nastavati do linu Vrbasa od izvorišta do srednjeg toka , ali je to nesigurno. Pleme je sačinjavalo 239 dekurija.

MEZEJI, za koje se može više pretpostav lja ti da su pripadali panonskim narodima, zaposjedali su područje oko Sane. Kao vrsni proizvođači željeza oni su o d ržavali veze sa svim susjedima, a množina jantara u n jihovim grobovima govori i o dalekim vezama s B a ltikom , po tzv. "jan- tarovom p u tu " , lako su vjerojatno pripadali panonskom narodu, oni su u vrlo t i jesnim vezama s Ilirim a. U rimsko doba b ilo ih je 269 dekurija, što ih predstavlja kao p riličn o veliko pleme.

DEURI su maleno pleme, smješteno negdje između Vrbasa i Bosne. Brojali su svega 25 dekurija.

135

Njim a, naprotiv, su D ES ITIJA TI (Da- esitiates) jedno od najznačajnijih ilirskih plemena. Brojali su 103 dekurije , a pripadali su Naronskom konventu (sudskom d is trik tu ). Centar im je bio u Brezi, koji se u rimsko doba zvao Hedum. Ime plemena dovodi se u vezu s ilirskom riječi "d es" = ovan. Plemenom je vladala o b ite lj Batona, ko ji su i nakon gubljenja slobode i Batonovog odvođenja u zarobljeništvo (9. god. p. Chr. n.) živje li kao uvažena ob ite lj iz koje su birani princepsi plemena.

U područje srednjeg Podrinja lociraju se D IN D A R I, pleme s 33 dekurije koje je pripadalo Naronskom konventu. Možda se njihovo ime dovodi u vezu s riječi "d in d " = planina (od toga i Dinara).

N AR ENSII su, kako se č in i, nastavali krajeve srednje Neretve i Neretvice, a centar im se nalazio negdje na potezu od Konjica do Ostrošca. Imali su 102 dekurije i pripadali su Naronskom konventu. Nisu odigrali neku posebnu ulogu u predrimsko i kasnije doba, možda zato što su se nalazili izvan ve lik ih prom etnica, pa su tako b ili pošteđeni od većih p o lit ič k ih potresa.

Jedno od najvažnijih i na jzanim ljiv ijih plemena b ili su DAORSI ko ji su živjeli uz donju Neretvu i području istočno odatle. V rlo rano, još u arhajsko doba ( V i l i—V I stoljeće) oni su s tup ili u p riv redne i ku lturne veze s helenskim svijeto m , pa su odatle p rim ili ne samo jezik, bogove i um jetnost, nego i privredni sistem. U II stoljeću a. Chr. n. on i ku ju svoj v las titi novac. Glavni grad im se nalazio na G radini u Ošanićima kod Stoca, starom Daorsonu, ko ji se svojim vanjskim izgledom nije razlikovao od drugih helen is tičk ih gradova. U rimsko doba b ili su već vrlo maleno pleme sa svega 17 dekurija, no nije isključeno da su ih raspršili Dalmati, budući da su Daorsi b ili saveznici Rimljana.

Na A kropo ii Daorsona navodno se nalazio grob herosa Kadma i njegove žene Harmonije, čija je kćerka Daortho bila m itska pramajka plemena.

ARDIJEJCI (Vardaei) b ili su p rvob itno nastanjeni na prostoru zapadne Hercegovine, između Dalmata i Daorsa, pa sve do mora. N jih su još u predrimsko doba potisnuli Dalmati prema jugoistoku— u prvo vrijeme na područje današnje Crne Gore, gdje su organizirali državu koju su un iš tili R im ljani god. 168. a. Chr. n. Poslije toga oni se sele prema Sandžaku, gdje egzistiraju u vrijeme R im ljana sa svega 20 bratstava (dekurija). Od velikog plemena on i su tako dotjerani na vrlo nizak b ro j. Č in i se da je d io plemena, ko ji je stanovao na prostoru između Biokova i mora, ostao netaknut, i to bi, možda, b ili on i maločas spomenuti V ardaei s 20 dekurija , dok se on i što su preselili u Sandžak, vode pod drugim imenom.

Ne zna se mnogo o PLEREJIM A (Ple- raei) ko ji su se nalazili uz more na prosto ru od Stona do Cavtata. Možda je to b ilo periferni d io Daorsa, je r ih Plinije (Naturalis H istoria, I I I , 141—144) ne navodi kao zaseban narod u Naronskom konventu.

A U T A R IJA T I (Autariates) b ili su ve liko pleme, bar što se tiče geografskog prostranstva, je r su živjeli u planinama Gornje Drine. Misli se da oni prema r ije ci Tari nose svoje ime (AU - TA R IA TE S = oni što žive oko Tare). Plinije ih ne navodi kao registrirani narod u Naronskom konventu, no možda su oni pripadali nekom drugom konventu, je r žive daleko od Narone.

U Salonitanskom konventu registrirana su bila prema P lin iju (Naturalis Historia I I I , 141—144) slijedeća plemena:

DELM ATE sa 342; DEURI sa 25; D l- TIONES sa 239; M AE2EI sa 269; SAR- DEATES sa 52 dekurije.

U Naronskom konventu registrirana su slijedeća plemena:

CERAUNI sa 24; DAORSI sa 17; D AE SIT IATE S sa 103; D ER ETIN I sa 14; DERMAESTAE sa 30; D IN D A R I sa 33; G LIN D IT IO N E S sa 44; M ELCUM A- Nl sa 24; NARE(n)SI sa 102;SCIPTARI

sa 72, S IK U LO TA E sa 24 i V A R D A E I sa 20 dekurija.

U ove konvente su uključena i neka plemena koja ne moraju pripadati i l i r skom etnosu, ali su u te rito rija lnom pogledu odgovarala ovakvoj organizaciji.

U III stoljeću a. Chr. n. učin jen i su pokušaji ujedinjavanja Ilira u okviru već spomenutih Ardijejaca, ali je to uspjelo samo na ograničenom području današnje južne Hercegovine (Daorsi su č in ili sjevernu perife riju ), Crne Gore i Albanije (Pirustae i Parthini č in ili su južnu granicu, možda i Tau lanti). No, tu "k ra lje v in u " od koje nam je poznato nekoliko vladara i vladarica (Agron, Teuta, Pinnes, Gentius), un iš tili su R im ljani god. 168. a. Chr. n.

Sjeverni d io ilirsk ih plemena Rim ljani u jedinju ju poslije god. 9. p. Chr. n. u p rovinciju D A L M A T IA , u ko jo j im osiguravaju triba ln i (plemenski) c iv ite t, t j. relativnu slobodu unutar m onarhički upravljenoga plemenskog civitasa kojemu je na čelu stajao princeps, izabran ili imenovan između domaćih ljud i ko ji su podlegli romanizaciji. Ilir im a je u prvo vrije

me mogao pogodovati ovakav režim, budući da im je ostavljao lokalnu slobodu. No, takav sistem uprave bio je u suprotnosti s rimskom upravnom praksom. Rimsko carstvo b ilo je zapravo savez gradova, m unicipija i ko lon ija , od ko jih je svaki imao mali senat, svoje duumvire, dekurione i ostale časnike po uzoru na Urbs.

Nakon neko liko barbarskih provala i povremenog zaposjedanja ilirske zemlje (Zapadni Goti pod A larihom 4 0 1 /4 0 2 ; Huni pod A tilo m oko sredine V sto ljeća; Germani pod Odoakarom 480—490; Istočni G oti pod Teodorikom 490—535) našle su se pod konac V I stoljeća pred najezdom Avara i Slavena, kojim a se nisu mogli oduprije ti, i ko ji su ih u ranom V II stoljeću potpuno poko rili. Tako je god. 614. osvojena i razorena Salona, a god. 621. Narona. Kako se to osvajanje odraz ilo u unutrašnjosti provincije Dalmacije, nije poznato. Potomci Ilira živjeli su u srednjem vijeku kao Vlasi (Slaveni svakog čovjeka ko ji govori romanskim jezikom nazivaju "V la h " ) . T i Vlasi se u doba Turaka potpuno asim iliraju među Slavene, pa se prema vjerskoj pripadnosti opredjelju ju za nacionalnost.

2. Panoni

Panoni su b ili narod ko ji je u predhis- to rijsko doba nastavao područja Panonske nizine i rubnih područja , tako i sjeverne Bosne. Form iran je u svojim ranim fazama iz amalgama prastanovnika, možda potomaka kromanjonaca s epigravetti- enskom ku ltu rnom trad ic ijom u kasnom pa leo litiku , i novopridošlih nosilaca ku lture žarnih polja, ko ji se, dolazeći iz sjevernih i sjeverozapadnih krajeva — rasipaju po Panoniji i tu tra jno naseljavaju u kasnom brončanom dobu (Halstatt — A— kultura) oko god. 900. a. Chr. n. Upravo ta ir ifiltrac ija znatnije ih je razdvojila od p rvob itno srodna naroda, Ilira. K to me još dolazi sredinom V stoljeća do prodora i naseljavanja Kelta, osobito na

prostoru oko Save, čime se ta razlika još oštrije ocrtala.

Na te rito r iju sjeverne Bosne panonskom narodu pripadaju:

OSERIJATI (Oseriates), pleme koje sjedi na prostoru od Kozare do rijeke Bosne. Najveće naselje na tom prostoru iskopano je u Donjo j Dolin i kod Bosanske Gradiške.

BREUCI žive istočno od rijeke Bosne, ^u šamačko—brčanskoj Posavini.

SKORDISCI (Scordisci) su većim d ije lom nastanjeni u Srijemu i Mačvi, ali se jedan d io prostire na Semberiju. B ili su dosta pomiješani s Keltim a.

137

Izvan ovog područja žive na dosta pro stranom području Like JAPODI ko ji se samo svojom jugoistočnom perife rijom , dolinom rijeke Une, d o tiču te rito rija Panonije, osobito s Kolapijanima ko ji žive oko rijeke Kupe. Japodi su, prema izjavama starih pisaca, mješavina Ilira i Kelta, ali je u njihovoj um jetnosti izrazito prisutan utjecaj Etrušćana.

Postoje mišljenja (osobito Zdravko Ma- rić iz Zemaljskog muzeja u Sarajevu) da su Dorani, što su u X II stoljeću a.Chr. n. pošli u pohod p ro tiv g rčkih "kra ljev ina " kretsko—mikenske epohe, b ili zapravo d io populacije Panonaca.

U I stoljeću a. Chr. n. Panoni su saveznici Rim ljana, ko ji ih primaju kao časnike u svoju vojsku. No, oni podižu ustanak p ro tiv R im ljana god. 6. p. Chr. n., čime se kod njih d iskred itira ju , pa ih oni nakon poraza god. 9. potpuno potiskuju iz državnih službi.

U III i IV stoljeću p. Chr. n. Panoni su osobito snažni pristalice kršćanstva zbog čega su izloženi teškim progonima, pogotovu za cara Dioklecijana god. 304.

Zemlja Panona mnogo trp i od barbara ko ji većinom preko njihova te rito rija provalju ju u Rimsko carstvo, pa je ta j narod pod konac IV stoljeća gotovo zatrt.

3. Grci

Grci su indoevropski narod ko ji od srednjeg brončanog doba (oko 1.900— 1.600. god. a. Chr. n.) nastava područje južnog Balkana između Jonskog i Egejskog mora. Oko istoga doba (god. 1.900) javlja ju se H etiti u Maloj A z iji, a nešto kasnije (oko god. 1.730) Hiksi zaposjedaju Egipat. Oko god. 1.600 — 1.400. podižu se velike palače na o toku K reti, a god. 1.450 - 1.200. vrhunac mikenske ku ltu re : grade se palače u M ikeni, T irin - su i Pilosu. Oko god. 1.350. podižu se Lavlja vrata u M ikeni i velika grobnica nekoga mikenskog "k ra lja " koja se danas ob ično naziva "A tre jeva rizn ica".

Poslije god. 1.200. (možda oko god. 1.150 — 950) m ikenski gradovi i državice propadaju u najezdi nekog naroda sa sjevera, poznatog po trad ic iji kao Dorani. Oko toga doba vodi se, inače, prema I l ijad i, rat Grka p ro tiv T ro je. C in i se da su vlastitu propast Grci u V I I I stoljeću opjevali kao pobjedu nad Trojancim a, da bi tako izbrisali iz svoje povijesti sramotu v lastitih poraza. U isto vrijeme javlja se alfabetno pismo, preuzeto od Feničana i prerađeno za vlastite glasove.

Kod nas uobičajeni naziv "G rc i" preuzet je od Rimljana ko ji su u prvom kon

tak tu s narodima na istočnoj obali Jonskog mora naišli na maleno pleme zvano Grekoi, pa su prema njemu sve ljude s istim jezikom nazvali "G rc i" . U Ilijad i oni se zovu Ahejc i, ponekad Danajci, a uskoro poslije Homera javlja se već naziv Heleni.

Nakon što su gradovi—države s monar- h ičk im načinom upravljanja b ili u najezdi Dorana uništeni, a dinastije obespravljene, na t lu Grčke nastupa doba po tpu ne nepismenosti, ravne p re th is to riji. Narod tada nije bio istrijebljen, nego samo vladajuća kasta i inteligencija, pa se odV II I stoljeća živo t počeo obnavljati. Tada počin je p redn jačiti grad Atena koju Dorani nisu mogli osvojiti ni razoriti. S vremenom su Dorani (Spartanci) prihvat i l i g rčk i jez ik i c iv ilizaciju , ali će oni gov o riti posebni, ponešto grubi, "d o rs k i" d ija lek t, nasuprot elegantnom " jo n skom " d ija lek tu ko jim se govorilo u A ten i, i na kojem je bila napisana sva grčka književnost.

God. 776. održavaju se, prema tra d ic iji, prve O lim pijske igre i tim e o tpoč in je njihovo računanje vremena. U svijesti Grka razvija se osjećaj pripadnosti cje lin i naroda, a s tom sviješću oni se o tisku ju

138

preko mora prema zapadu i istoku, ko lo nizira jući puste krajeve južne Ita lije na jednoj i Male Azije na drugoj strani. Pokretači tih akcija b ili su trgovci. Grci su prodira li samo u krajeve u kojim a nisu nailazili na o tpo r starosjedilaca. Č im su, dakle, naišli na Etrurce u Ita liji, a na He» tite i Feničane na istočnom Mediteranu, oni su se zaustavljali. I još nešto: Grk n ije išao dalje od masline, n iti se verao na planine. To je i b io razlog da su oni svoje bogove locira li na planini O lim pu, jer je taj vrh bio za njih nepristupačan.

Izgrađujući novu svijest, Grci su razvili sistem uprave u ko jo j je sudjelovao slobodni narod (demos) po čemu je takav sistem nazvan demokracija. Ipak, trad ic i

ja gradova—država, bila je i u dem okratskom sistemu uprave, kod Grka duboko uvriježena. Atena, Sparta, Megalopolis, Thebae, Chalkis, Larisa i drugi, b ili su centri p o litičke uprave u zemljama kao što je bila A tika , Lakonika, Argolida, Beotija, Eubeja i Tesalija, a koje su im služile kao okv ir za ekonomski prosperitet. Atena je, dakle, vodila p o lit ik u ,d o k jo j je A tika služila samo kao okvir, kao anonimni snabdjevač m aterija ln ih dobara i izvor ljud i za slučaj rata.

Visoka intelektualna razina što ju razvijaju Grci, oplemenila je Rimljane koji su tu civilizaciju prenije li u sve krajeve svoga prostranog carstva, a Grci su i ranom kršćanstvu dali svoj osobit pečat.

4. Rimljani

Rim ljani su b ili konglomerat plemena i naroda koje je povezivala svijest o pripadnosti Rimskoj državi i posjedovanje građanskog prava. Preduvjet za punopravno uključivanje u rimsku zajednicu bio je živo t po normativima ko ji su strogo određivali običaje u kući i javnom životu, a koji su b ili zajednički za cije lo carstvo. R im ljani su, prije svega, o d ličn i pravnici, vo jn ic i i državnici, a u manjoj m jeri f i lo zo fi i um jetn ic i. Prvobitno su to b ili samo stanovnici grada Rima, osnovanog prema trad ic iji god. 754, a. Chr. n. na sedam brežuljaka, pored rijeke Tibera u Laciju i podložnog utjecaja E trurije sa sjevera, a Velike Grčke s juga. Suživljavanje s Etrurcim a i Grcima rezultira lo je s vremenom u kozm opolitsku g rčko—etrursku ku ltu rnu simbiozu koja je, jednom prihvaćena kao norm ativ za " r im lja n - s tvo", zatom ila sve druge ku ltu re i c iv ilizacije na prostoru ogromne države. Kako se, naime, vlast ove zajednice širila, tako su u nju prihvaćani narodi raznih ob ičaja ko ji su b ili obavezni p rihva titi način rimskog života. Službeni jez ik b io je latinsk i. Izuzetno su narodi s helenskim tradicijam a uživali posebno pravo u jav

nom životu, pogotovu u predjelima istočnog Mediterana, ali je poznavanje g rč kog jezika i ku ltu rekod obrazovanih ljudi u samom Rimu bio neizbježan norm ativ.

Rimska religija je u pojedinostima to lerirala sinkretizam, ali je u zajedničku ob vezu svih građana spadao ku lt kap ito l- skih bogova i de ific iran ih careva.

Vlast nije mogla ponižavati Rim ljanina n iti ga podvrgnuti tjelesnim torturam a, a u slučaju opravdane krivice jedino mu se mogla odsjeći glava, što je bio privilegij u odnosu na druge narode.

Svijest o pripadnosti "rim skom narod u " (populus Romanus) s vremenom je do te mjere bila ucijepljena narodima u prov inc iji da su se njime bezrazložno p r iznavali ljud i dugo nakon uništenja Zapadnog carstva god. 476. Tako je ©sim B izantskog carstva koje se sve do svoje p ro pasti god. 1453. smatralo romejskim , Karlo V e lik i god. 800. okrunjen za " r im skog cara", što je dalo povoda da se kasnije u Srednjoj Evropi fo rm ira Sveto Rimsko carstvo njemačke nacije koje je tek Napoleon Bonaparte dokinuo god. 1806.

139

5. Bizantinci

Bizantinci je skupni naziv za podanike Istočnorimskog, kasnije Bizantskog carstva č iji je glavni grad b io Constantino- polis (Carigrad) na mjestu starog Bizanti- ona. Sami građani nazivai su sebe Romej- cima, a svoga vladara smatrali su jedinim legalnim rimskim carem, pa, prema to me, i gospodarom svih kršćanskih zemalja koje su bile u sklopu Rimskog carstva. Latinski je b io službeni jezik sve do u odmaklo V I stoljeće, a poslije toga zamijenio ga je g rčki.

Osnovne karakteristike Bizantskog carstva su rimsko državno uređenje, grčka ku ltu ra i kršćanstvo, lako se s vremenom prom ijen io smisao starih rimskih ins titu cija vlasti, one su u Bizantskom carstvu postojale kroz svo vrijeme i sa svojim punim imenom. Što se ku ltu re tiče , ona n ije više nazivana helenskom jer je ovo staro skupno ime grčkog naroda u toku rimske vladavine ustupilo mjesto la tin skom izrazu "G raeci".

Bizantska crkva je bila usko povezana s Carstvom. Ona je teoretski bila podložna vladaru, ali to n ije b ilo konzekventno

provođeno za sve vrijeme postojanja d ržave. Obje snage — Carstvo i Crkva — in tenzivno su se prožim ali, pa je Carstvo po potrebi pomagalo Crkvu u krizama što su ih izazivale hereze i disciplinarne neposlušnosti, ali je tako i Crkva pomagala Carstvu u časovima njegove p o lit ič ke ili vojne slabosti.

Vrijem e od osnutka Istočnorimskog carstva god. 395. pa do konca VI stoljeća može se smatrati prelaznim periodom. Poslije toga ono se sužava na d io istočnog Mediterana, gubeći A fr iku za račun islamskih Arapa, Balkan preplavljavaju Slaveni, a u ostalim dijelovima Evrope osnivaju svoje države razna germanska plemena. Jedino se na grčkom govornom području zadržavaju tradicije Romejskog carstva koje s vremenom poprim aju spec ifičnosti b izantinizma.

Zauzećem Carigrada od strane Turaka god. 1453. Bizantsko carstvo propada, ali njegova ku ltura produžava svoje po stojanje kod nekih naroda, osobito jednog dijela Slavena ko ji su tokom srednjeg vijeka p rihva tili i dalje razvijali njegove tekovine.

6. Salona

A n tič k i grad na istočnojadranskoj obali, jedan od najznačajnijih arheoloških kompleksa u nekadašnjoj rimskoj prov inc iji Dalmaciji. Osim autohton ih Ilira i grčk ih doseljenika s otoka Visa, u gradu je već u I stoljeću a. Chr. n. b ilo italskih t r govaca a kasnije i heleniziranih orijentalaca, osobito ljud i iz S irije. U taj kozm opo litsk i am bijent pristig li su koncem III stoljeća i prvi misionari kršćanstva, ko ji su, osobito za D ioklecijanovih progona 303. i 304. godine pretrp je li m učeničku smrt.

Salona je prvobitno bila luka ilirskog plemena Dalmata. Prvi put se spominje 119. god. a. Chr. n., kada je u njoj s vo j

skom boravio rimski konzul Cecilije Me- te l. Nakon građanskog rata između Cezara i Pompeja Salona je, ratujući na strani Cezara, dobila status ko lonije pod nazivom Colonia Martia lu lia Salona. Do danas su se sačuvali ostaci tadašnjeg u tv rđenja, izvedenog od ve lik ih kamenih b lo kova, i sjeveroistočna gradska vrata, tzv. Porta Caesarea, sa osmerokutnim torn je-

'vima na obje strane. Taj d io naziva se Urbs vetus. Novi d ije lovi grada razvijaju se istočno (Urbs nova orientalis) i zapadno (Urbs nova occidentalis) od staroga jezgra. T i novi d ije lovi grada opasuju se zidovima u doba Markomanskog rata to kom druge polovine II stoljeća p. Chr. n.

140

SI. 71. SALONA — amfiteatar (rekonstrukcija E. Dyggve-a).

SI. 72. SA L ONA - Basilica urbana, pogled od sjeverozapada, V - VI stolj.

SI. 73. SALONA — Basiiica urbana, južna zgrada, tlocrt i presjek, VI st. SI. 75. SA L ONA — cemeterijalni kompleks na Marusincu.

Posebno blistavo doba grada doživljava u doba cara Dioklecijana ko ji je u njegovoj b liz in i, u Aspalathosu, dao sagraditi ve liku palaču.

Posljednja t r i stoljeća (IV do VI st. p. Chr. n.) karakterizira razvitak snažne k ršćanske općine unutar grada, pri čemu salonitanski biskup postaje početkom V stojjeća i m etropo lit Dalmacije. No, u isto doba Salona je izložena mnogim napadima barbara, a od 535. godine i poprište bizanstko—istočnogotskog ratnog sukoba, ko ji je potrajao dvadeset godina. Tada su četverokutn i to rn jevi uz zidove dob ili troku tna pojačanja. Pod konac VI stoljeća na grad navaljuju u svojim prvim naletima Avari i Slaveni kojim a se Salo- njani uspješno odupiru sve do 614. godine, kada ga neprija te lji d e fin itivn o osvajaju i ruše. Poslije toga živo t se na ovom mjestu nije nikada više obnovio. Stanovnici koji su se tada uspjeli spasiti, pobjegli su na otoke, a jednim d ije lom i u neosvojivu Dioklecijanovu palaču, pa tako osnovali novi grad — današnji S p lit. Stari Slaveni naselili su se pored rijeke Jadro na istok od antičkog naselja.

Od antičke Salone do danas je otkopan samo jedan d io građevina i groblja, osob ito ona kršćanska.

U krajnjem sjeverozapadnom dije lu grada nalazi se amfiteatar, ugrađen među gradske zidove. Podignut je u II stoljeću p. Chr. n., a mogao je p rim iti oko 18.000 gledalaca. Svečana vrata bila su na istočnoj i zapadnoj strani arene, a počasna sjedišta na sjeveru i jugu gledališta. Građevinu su tek u X V I i X V II stoljeću porušile m letačke vlasti da bi tako onemogućile Turke da tu izgrade svoju tvrđavu.

Dobro sačuvani gradski teatar nalazio se je u južnom dije lu (starog) grada, a pod ignut je u I stoljeću p. Chr. n. Građen je na g rčk i način, iako su samo njegovi do n ji d ije lovi b ili ukopani u zemlju. Sjeveroistočno uz teatar nalazio se prvobitn i Forum (zapravo Agora), a na jugu je stajao hram. Tu u b liz in i nalazila se i poganska nekropola (Hortus M etrodori).

U gradu je b ilo nekoliko te rm i, a sve do sada otkopane bile su manjih razmjera, ali su imale sve karakteristične pro storije, tako otvoreni peristil, ve lik i bazen s apsidalnim završetkom, apoditerij sa zidanim klupama, te prostorije za to p lo i hladno kupanje (caldarium i frigida- rium ). Imali su i uređaje za dovođenje toplog zraka u pojedine prostorije. U ka- snoantičko doba freske u termama pored bazilike su premazane b ije lim krečom , u dovratnike su uklesani ve lik i križevi, možda kao opomena kršćanima za d o lič no ponašanje, ili je građevina tada p rom ijenila svoju namjenu.

Kršćanska općina organizirana je u Saloni tek pod konac III stoljeća. Tada je osobito aktivan Sirijac Domnius (hrv. Dujam) i građanin Aquileje Anastasius, ko ji su zatim , u to ku D ioklecijanovih progona, p re trp je li m učeničku smrt. Nad njihovim grobovima bio je razvijen ku lt, osobito na t r i mjesta: na Manastirinama, Marusincu i Kapljuču. S gradskom bazilikom (Basilica urbana) i p rvobitn im kršćanskim ora torijem zapadno od nje, Salona je postala najznačajnije kršćansko sjedište poslije Rima. Dakako u Evropi.

Oko Anastazijeva groba na Marusincu, sjeverno izvan grada, razvio se u kasnoan- t ič k o doba vrlo zanim ljiv cemeterijalni i bazilika ln i kompleks. Nad grobovima As- terija i če tir i vojnika na Kapljuču kod am fiteatra, podignuta je već u IV sto ljeću bazilika. Svega sto tin jak metara od grada bio je pokopan sv. Dujam, na današnjem mjestu Manastirine, što je najveća salonitanska aglomeracija starokršanskih grobova, položena na nekom privatnom groblju . Dujmova grobnica postala je s vremenom jezgro prostranog cemeterijal- nog kompleksa s bazilikom , malim apsidalnim kapelama, podzemnim grobnicama i b ro jn im sarkofazima. Svatko je želio b iti pokopan uz relikvije mučenika. Bazilika je bila podignuta u V stoljeću, ali je kasnije pregrađivana i rušena, tako da je u V I stoljeću preostao samo prezbi- te rija ln i d io , dok su ostali d ije lovi građevine zbog premnogog ukopavanja grobova izgubili stabilnost, pa se srušili.

144

Unutar gradskih zidina najpoznatiji je kompleks gradske bazilike s baptisterijem i episkopijem. Na tome mjestu postojala je ku ltna trad ic ija još iz vremena prije stjecanja vjerske slobode 313, god ine. U ruševini jedne privatne zgrade, sjeverozapadno uz baptisterij, o tkriven je najstariji kršćanski o ra to rij Salone. V e liku trobrodnu baziliku počeo je poče tkom V stoljeća graditi biskup Sim ferije, na ostacima starije bazilike iz IV stoljeća, a građevinu je dovršio njegov nasljednik Hesihije. Južno uz nju podignuta je, ta

kođer na mjestu starije, longitudinalne građevine, bazilika u ob liku crux im m i- ssa. Obje bazilike bile su na zapadnoj strani spojene velik im zajedničkim hodnikom ko ji je vodio u katekumenej, iz kojega se ulazilo u baptisterij, a iz ovoga u konsignatorij. Neposredno na istok, uz baptisterij nalazio se jedan stariji baptiste rij s dubokom piscinom za uronjavanje baptizata. Krštenici su nakon obreda krizme uvođeni u baziliku kroz pobočna vrata. Sve građevine bile su razorene 614. godine.

7.

Rim, (lat. Roma) — glavni grad R im skog imperija (Im perium Romanum); je dan od najznačajnijih ku ltu rn ih i p o lit ič kih centara Evrope i svijeta. Leži u Laci- ju , na rijeci T iber. Prema trad ic iji ga je osnovao 754. Romul, na brežuljku Pala- tinu . U prvo vrijeme u njemu su vladali kraljevi etrurskog porijekla, ko ji su prvob itno naselje kvadratnog ob lika (Roma quadrata) proš irili na sedam brežuljaka: A ventin , Celium, Lan icu lum ,C apito lium , Ouirinalis, Palatinus i V im inalis. Za kralja Servija Tu lija dobio je svoje prve z id ine. Nakon protjerivanja kraljeva, oko 509. godine, osnovana je republika u ko jo j su pa tric iji i plebejci pod ije lili vlast.

U početku IV stoljeća a. Chr. n. počir nje ekspanzija Rima prema E tru riji i Veliko j G rčko j, što završava osvajanjem Ta- renta i pobjedom nad epirskim kraljem Pirom (272). Od sredine III stoljeća Rim širi vlast izvan Ita lije : prvo prema sjevernoj A fr ic i (Kartaga, 264—146), zatim I l i rima (2 2 9 -1 6 8 ), a onda p ro tiv Grčke (147. pada K o rin t; 133. Pergamsko kraljevstvo). Godine 58—51. Cezar pokorava G aliju. Posljednji obračun s narodima sjeverozapadnog Balkana odvija se u Dal- matinsko-panonskom ustanku 6 -9 . god. p. Chr. n.

Oktavijan August se 27. godine a. Chr. n. proglašava princepsom (prvakom) Se-

Rim

nata, ali samo form alno, je r mu Senat dod je lju je tra jn i im perium , što će se prenositi i na njegove nasljednike. U I s to lje ću Rim doživljava svoj najveći uspon, a nakon toga nastupa postepeno opadanje. Car Konstantin prenosi 330. godine p rijestolnicu carstva u novi grad ko ji nosi njegovo ime: Constantinopolis, čime Rim prestaje b iti p o lit ič k i, ali postaje du hovni centar jedne nove svjetske religije— kršćanstva.

Prvak apostola sv. Petar dolazi u Rim pedesetih godina I stoljeća, je r je glavni grad carstva morao dob iti i najuglednijeg apostola. Petar tim e osniva biskupsku stolicu grada Rima. On je tu mučen i ubijen nepoznatog datuma nakon velikog požara Rima 64. godine.

Sv. Pavao stiže u Rim ujesen 60. godine! i l i v i " pod "vojnom stražom u nekoj kući na Ostijskoj cesti, ali tu slobodno prima posjete prijate lja. Oslobođen je 63. godine, pa odlazi u Španjolsku, a zatim (65. god.) u Efez, na Kretu, u Macedoni- ju . Godine 67. ponovno je utamničen u Rimu, i pogubljen. Obojica apostola d jelu ju , dakle, u privatn im kućama, pa će taj običaj potra ja ti sve do druge poloviceIII stoljeća.

Nakon dva' jača progona, 251. i 258. godine, nastupa za kršćane "longa pax" (258—3(34), kada se počin ju podizati, ili

145

Si

76.

RIM

— kr

šćan

ski

spom

enic

i IV

-VII

I st

olje

ća.

se postojeće privatne građevine adaptiraju za potrebe kulta . Tako nastaju u Rimu prvi " t i t u l i" , t j. crkvene općine koje se

“sastaju u privatn im prostorima, a iz toga se s vremenom razvijaju specifični ku ltn i prostori tipa "dom us ecclesia". Liber Pontificalis navodi da je već treći nasljednik.sv. Petra, papa K let ( ili Anaklet, 76— 88) podije lio grad na 25. prezbitera. Ta vijest se ponavlja i za pape Evarista (97— 105): Tituius in urbe Roma divisit presbyteris", a zatim i za D ionizija (259—269?): "Presbyteris ecclesias dedit et cymiteria et par- rochias diocesis constitu it", dok se za pape Marcela <307—309 kaže još određenije: "X X V titulos in urbe Roma constituit quasi di- oecesis, propter baptismum et poenitentiam multorum qui convertebantur". Cini se, ta ko, da je proces form iranja rim skih " t i t u la " b io zaključen u početku IV stoljeća, ali prije Milanskog edikta. Na mjestima tih starih "dom us ecclesiae" podizane su u vremenu od IV do V I stoljeća prave c rkve bazilikalnog tipa.

Pregled titu lusa i kasnijih bazilika na njihovim mjestima:

1. T itu ius Bizanti ( ili Bizantis), kasnijePammachii, odnosno SS. Jo- hannis et Pauli = danas: SS Giovani e Paolo al Celio.

2. T itu ius Equrti, kasnije S. Silvestri =danas: SS Silvestro e Martino ai M onti

3. T itu ius Marci = danas: San Marco.

4. T itu ius Callis ti, kasnije lu lii et Callisti= danas: Sta. Maria in Traste- vere.

5. T itu ius Oamasi = danas: S. Lorenzo inDamaso.

6. T itu ius Fasciolae, kasnije SS. Nerei etA ch ille i = danas: SS. Nereo e Ach illeo presso le Terme di Caracalla.

7. T itu ius Lucinae (in Lucinis) = danas:S. Lorenzo in Lucina.

8. T itu ius Pudentis = danas: S. Pudentia-na. Rezidencija sv. Petra.

9. T itu ius Clementis = danas: S.Clemente.

10. T itu ius Anastasiae = danas S. Anasta-sia al Palatino.

11. T itu ius Aposto lorum (kasnije: Eudo-xiae) = danas: San Pietro in V inco li.

12. T itu ius SS. Ouatour Coronatorum(Hemilianae) = danas: SS. Ouatuuor Coronati presso San Clemente.

13. T itu ius Eusebii = danas: San Eusebio.

14. T itu ius Gaii = danas: Sta.Susanna.

15. T itu ius Cyriaci = danas: S. Ciriacopresso le Terme d i Diocletia-

no (danas porušena).

16. T itu ius Praxedis = danas: sta. Prasse-de.

17. T itu ius Priscae = danas: S. Prisca alAventino.

18. T itu ius Caeciiiae = danas: Sta. Ceciliain Trastevere.

. T itu ius Chrysogoni = danas: S. Cri- sogono.

20. T itu ius Marcelli = danas: S. Marcello.

21. T itu ius Sabinae = danas: S. Sabina aliAventino.

22. T itu ius Vestinae = danas: S. V ita le.

23. T itu ius X ysti = danas: S. Sisto Vec-ehio.

24. T itu ius SS. Marcellini et Petri = danas: SS. Marcellino e Pietro, također S. Matteo presso la via Merulana.

25. T itu ius S. Balbinae (Tigridae) = danas: S. Balbina.

Zanim ljivo je da se od svih ovih crkava jedino Sta. Anastasia nalazila u centru grada(_uz carske palače, dok je većina drugih smještena na "p e r ife r iji" , što znači da su prvi kršćani il i većinom nastavali perjferne dijelove grada, il i su, pak, na perife riji mogli slobodnije obavljati svoje sastanke. Župn ic i u " t itu l im a " b ili su "presbyteri cardinales" ko ji su papama pomagali u službi, osobito kao savjetnici i uopće ljud i u d irek tno j papinskoj o k o lici.

147

U V I stoljeću Rim je b io podije ljen u 7 d iakonija , neke vrste crkvenih područja slično današnjim dekanijama. Za n jih se vežu posebne titu le .kard ina la—đakona.

S M ilanskim ediktom Crkva dobiva ne samo slobodu; car Konstantin je vrlo naklonjen kršćanima, prvenstveno zbog pobjede na M ilvijskom mostu .3 1 2 . god ine (In hoc signo vinces), pa gradi rimskom biskupu dvije reprezentativne građevine: baziliku sv. Spasitelja (kasnije sv. Ivana K rstite lja) u Lateranu, gdje poklanja i veliku carsku palaču DOMUS FAUSTAE, koja se kasnije nazvala "P a tria rch ium ". Drugu baziliku podiže na mjestu Petrova groba u Vatikanu (320—356).. Konstan- tinova kćerka daje sagraditi baziliku sv. Agneze. Bazilika sv. Pavla izvan zidina podignuta je tek za vrijeme cara Teodozi- ja na mjestu neke manje memorije (385— 4Q0). To je bila najljepša i najveličanstve- nija bazilika Rima, ali je 1823. teško nastradala u požaru, pa je 1824—1854. ponovno izgrađena uz neke preinake, ali je m ozaik u prezbiteriju iz 1218. godine ostao sačuvan.

U V stoljeću podignute su: SS. Quatro Coronati (4 0 1 -4 0 7 ), S. Sabina na Aven- t in u (42 2 -4 3 2 ) — nju je dao podići neki Petrus llly ricus ; S. Pietro in V in co li (432 —440), S. Stefano Rotondo (468—483).

velika bazilika S. Maria Maggiore, što je prva crkva posvećena sv. M ariji, a pođi- • gnuta poslije sabora u Efezu 431. godine.

Rimska groblja. Grob sv. Petra u V a tikanu i sv. Pavla na Ostijskoj cesti b ili su prva mjesta kršćanske pobožnosti u Rimu. Relikvije su im za progona u III stoljeću bile prenešene u baziliku sv. A p o stola, zapravo sv. Sebastijana na Via Appia, gdje se slavio n jihov Anniversa- rium 29. lipn ja . To je bio dan prijenosa n jihovih re likvija na ovo mjesto. U vrije me kada su Rim ugrožavali barbari, re likvije su vraćene u baziliku sv. Petra u Vatikanu, odnosno sv. Pavla izvan zidina.

Kada se u Rimu govori o grobljim a, on da se uglavnom m isli na katakombe. N jih je u gradu b ilo oka,20jna b ro ju , a najpoznatije su među njima katakombe sv. Pri- scile na Via Salaria, pa nedaleko od n jih i Ra'taKombe lordanorum.,.Na V ia Nomen- jtana najpoznatije su katakombe sv, Ag- neze, a na V ia Appia su katakombe Do- m itille . pa Kalistove katakombe (s grobnicom papa iz III stoljeća), te najpoznatije , Ad Catacumbas, gdje su b ili pohranjeni ostaci Apostolskih prvaka, sv. Kvi- rina Sisačkog nakon prijenosa iz Savarije i sv. Sebastijana, po kojemu one danas nose svoje ime.

8. Hram

Hram, lat. tem plum , oznaka je za ne- kršćansku ku ltnu građevinu.

Za razliku od kršćanskih crkava, cella (naos) u g rčko—rimskom hramu služila je samo za čuvanje ku ltne predodžbe božanstva, ob ično kipa. Cella je bila njegovo fiz ič k o prebivalište, izolirano od profanog svijeta zidovima i stupovima.

Ispred hrama stajao je žrtvenik zbog p raktičn ih razloga paljenja žrtava, dakle, zbog dima i neugodna mirisa ko ji se razvijao gorenjem mesa životin ja .

Najstarijim hramom u klasičnom g rč

kom stilu smatra se Heraion u O lim p iji. Bio je izveden u dorskom redu u prvoj po lovici V stoljeća a. Chr. n. Bio je po t i pu peripteros sa 6 stupova na čeonim i 13 na bočn im stranama.

Jonski stupovni red javlja se te k pod kraj kasnoga klasičnog doba (380—325. a. Chr. n). U doba helenizma (325—27. a. Chr. n) podižu se hramovi veličanstvenih razmjera.

R im ljani razvijaju pod utjecajem Etruš- ćana svoj posebni t ip hrama na podijum u (stilobatu), a karakteristične su mu ste-

148

Templum in duobus antis

* * m • • m

Amphiprostylos

•L -ii

i

Dipteros Pseudodipteros

SI. 77. Osnovni tipovi hramova.

SI. 78. K

orintski stupovni red. SI. 79.

Etrursko—

rimski tip

hrama

iz Panika

kod Bi leće

U—

III stol/.

penice pred pročeljem , dakle, i mogućnost normalnog pristupanja hramu — što kod Grka nije bio ob iča j. Rimski hram je izrazito fronta lnog tipa : sva pažnja posvećena je p roče lju , dok su mu bočne strane slabije opremljene, a zadnja go to vo potpuno zanemarena. V rio često se rim ski hram svojim zadnjim d ije lom naslanjao na neki zid il i nevažan objekat.

Dok se g rčk i hram nalazi na slobodnom prostoru, pa ga je moguće promatra ti sa svih strana s podjednakim estetskim už itkom , rimski hram se nalazi među zgradama, pa te k svojim pročeljem priv lač i na sebe pažnju. Tek u kon taktu s g rčk im svijetom počin ju R im ljani graditi peripteralne hramove, i daju prednost — gotovo u pravilu — korin tskom stupov- nom redu.

Izuzev Tholosa ko ji svojom okruglom cellom, okruženom stupovima, predstavlja t ip monopterosa, g rčk i i rim ski hra

movi su pravokutnog tloc rta . Jezgru hrama č in i cella (naos), stanište bogova (božanstva), a prema tom e kako je o b lik o van "p la š t" oko nje, postoje tipov i s posebnim imenima.

Astylos je t ip hrama kod kojega stoji samo cella, bez stupova (Mušići kod Više- grada). Najjednostavniji hram sa stupovima je tem plum in antis, iz kojega se d o davanjem stupova razvijaju kom plic iran ij i t ip o v i, tako : tem plum in duobus antis, prostylos, am phiprostylos, peripteros, dipteros. U ko liko je jedan niz stupova ugrađen u zid cellae u ob liku pilastra, o n da se takav t ip zove pseudodipteros.

Peripteros i d ipteros imaju ponekad posebna imena prema bro ju stupova u p roče lju , tako : tetrastylos, hexastyios, oktastylos, dekastylos, dodekastylos, itd . No, može se i za prostylos s če tiri stupa u pročelju reći: te trastiln i prostilos.

9. M jere

A. MJERE U A R H IT E K T U R I B. MJERE U G R AĐ E VIN A R STVU

Mjere za hram, odnosno za svaku zgradu sa stupovima je m odul. To je radius donjeg dijela korpusa stupa. M odul se d ije li na 30 parta (oznaka " ' " ) . Dakle: don ji prom jer korpusa stupa iznosi ukupno 60 ' (parta), a gorn ji samo 52 ', odnosno 1 modul i 22 ' (parta). Na osnovi te mjere norm irana je cjelokupna građevina jednog hrama. Tako je baza visine oko 1 modula, kapitel 2 modula, a tru p (corpus) stupa 16 do 17 modula, arh itrav je oko 4 5 ', fr iz također. No, t i om jeri nisu fiksn i, je r je svakom arh itektu ostavljeno da slobodno odredi međusobne odnose pojedin ih elemenata građevine; tako fr iz može b iti mnogo veći od arhitrava, kapite l manji ( ili veći) od 2 modula, ali sve skupa mora b it i složeno u harmoničan red.

Osnova grčke mjere u građevinarstvu je daktilos, umnažan po trig in ta lnom sistemu.

1 daktylos (digitus=prst) = 1,848 cm30 daktila = 55,44 cm6 0 d ak tila = 1 1 0 ,8 8 cm120 daktila = 221,76 cm

Osnovu rimske mjere u građevinarstvu č in i u n c i a, umnažana po heksagezi- malnom redu.

1 uncija = 2,46 cm12 uncija = 1 pes (stopa) = 29,57 cm24 uncije = 2 pedes = 1 dupondius

= 59,14 cm36 uncija = 3 pedes (stope) = 88,70 cm48 uncija = 4 pedes (stope) = 118,27 cm60 uncija = 5 pedes (stope)

• 1 passus = 147,84 cm

152

1 m ilia passuum (rimskamilja) = 1.478,4 m

C. MJERE Z A T E Z lN U

1 talenat . = 34,272 kg1 libra (gr. litra) = 326 gr

Kod Rimljana se i u težinskim mjerama javlja uncia:

sextans = 2 uncije (2 x 27,28g) = 54,56 g triens = 4 uncije (4 x 27,28g) = 109,12 g semis = 6 uncija (6 x 27,28g) = 163,68 g libra (funta) = 12 uncija (12 x 27,28) =

327,35 g

D. MJERE Z A D U Z IN U PUTEVA

Na rimskim cestama stajao je u razmacima od 1.000 dvostrukih koraka (1 k ilo metar i 478 metara) kameni m iljokaz (m illia rium ili lapis).

Po m iljokazim a određivala se udaljenost od Rima ili drugih centara. Npr. "ad te rtium lapidem " znači 3.000 passus—a daleko od Grada.

— iugerum (ju tro ), p ravokutn ik 2 4 0 x 120 stopa oko = 1 /4 ha

(2.510,2m 2 ). Iugerum je zemljište, koje je u jednom

danu mogao izorati jaram (iugum) volova.

F. MJERE Z A SUHE T V A R I

sextarius (sekstas, sextus) modius (vagan)

G. MJERENJE V R E M E N A

Stari rimski predcezarski kalendar sastojao se od 12 mjeseci sa ukupno 355 dana, a godina je počinja la 1. Martiusa (31 dan), na što je slijedio A prilis (29), Maius (31), Junius (29), O u in tilis (31), Sextilis (29), September (29), October

(31), November (29), December (29), lanuarius (29) i Februarius (28). Od 153. godine pr. Kr. godina je počinjala sa 1. Januariusom. Dva mjeseca, Januarius i Februarius, o č ito su naknadno ubačena u već od ranije fo rm iran i kalendar, što se može zak lju č iti po im enuO uintilis za ta da već sedmi mjesec, pa odgovarajuća imena i za naredne mjesece. Dani su računani retrogradno od t r i glavna te rm ina unutar jednog mjeseca, Kalenda, No- na i Ida. Da bi se postigla usaglašenost mjesečeve sa sunčanom godinom, svake dvije godine je ubacivan na 23. veljače, tj. praznika erm inalija, mensis intercala- ris od 22 dana, odnosno nakon praznika Regifugija 23 dana.

Julije Cezar proveo je reformu kalendara 46. godine, i tim e osnovao tzv. Jutijan- ski kalendar ko jim se i danas još služe neke Istočne crkve. Taj kalendar č in i godina od 365 dana sa udvostručenjem dana 24. i li 25. veljače (bissextum) svake četvrte godine. Dvije godine prije toga mjesec O u in tilis je nazvan Julius, u čast Cezara, a nešto kasnije je Sextilis nazvan Augustus, u čast Oktavijana Augusta.

Kalendae su prvi dan u mjesecu, Nonae padaju u deveti dan prije Ida, a Ide su sredina mjeseca, koja je u nekim mjesecima 13., a u nekima 15. dan. U bro j dana računat je i polazni dan, kalende, none i ide. Tako je, na p rim jer, 25. prosinac iskazivan kao (ante diem) V II I Kalendas lanuarias. Ono "an te d ie m " razumijevalo se samo po sebi, pa nije posebno iskazivano. Dan uoč i Kalenda, nona i ida zvao se "p r id ie " , pa se tako tek od trećega dana računalo brojkama. N ije, dakle, 31. prosinac ikazivan "ante diem II Kalendas lanuarias", nego "p ridd ie Kal. lan ."

U Rimu su bila u praksi razna računanja era. Klasično je računanje ab Urbe condita, t j. od (legendarnog) osnutka Grada Rima 753. god. pr. Kr. Ipak,s lužbeno datiranje događaja vršeno je prema konzulima, kasnije i prema tribunsko j vlasti careva. U doba kasne antike uvedena je Dioklecijanova era, dakle računanje od 284. godine kao početne. Dionisios

E. MJERE Z A POVRŠINU

pes quadratus (četvorna stopa) =88 cm2

= 0,55 litara = 8,75 litara

153

Exiguus (oko 5 0 0 -5 4 5 ) je računajući Uskršnje tablice zaključio da bi 248. godina po D ioklecijanovoj eri odgovarala 532. godini od Isusova rođenja (ab incar- natione Dom ini nostri lesu Christi), čemu bi odgovarala i 754. godina od osnutka Grada Rima. Zbog t ih tablica je ova tzv. Dionizijeva era ubrzo prihvaćena u Zapadnoj crkvi, a od V I11 stoljeća i u c iv iln im dokumentim a, pa važi i do danas, iako je Isus rođen 4 do 5 godina prije te godine.

Budući da su se ljud i teško odvikavali od uhodanog brojanja godina po D iok lecijanovoj eri, ona je za nuždu nazvana "E ra m učenika", pa je kao takova zadržavana u upotrebi sve do V I1 stoljeća.

istočna crkva je još duboko u novi v ijek, u Rusiji sve do X IX stoljeća, računala "o d početka svijeta" prema Bizantskoj shemi koja je počinjala 1. rujna 5509. godine pr. Kr. Etiopska crkva je računala po Aleksandrijskoj eri, također "o d početka svijeta", ali sa 25. ožujkom 5492. godinom kao početnim datum om . Ona se kasnije pridružila bizantskoj eri, ali sa 5508, godinom kao početnom .

Zbog pogreške koja se vremenom nagomilavala u Julijanskom kalendaru u od-

T a b u I a

Naziv Ekvinocij

1. Hora prima 6 ,00—7,00II. Hora secunda 7 ,0 0 -8 ,0 0

II I . Hora te rtia 8 ,0 0 -9 ,0 0IV . Hora quarta 9 ,0 0 -1 0 ,0 0V. Hora quinta 1 0 ,00 -11 ,00

V I. Hora sexta 1 1 ,00 -12 ,00V II. Hora septima 12 ,0 0 -1 3 ,0 0

V II I . Hora octava 13,00-14 ,00IX . Hora nona 14 ,00-15 ,00X. Hora decima 15 ,00-16 ,00

X I. Hora undecima 16 ,0 -17 ,0 0X II. Hora duodecima 1 7 ,0 -18 ,0

nosu na realnu sunčevu godinu, papa G rgur X II I je 1582. godine uveo novi sistem računanja vremena, prozvanog po njemu Gregorijanskim kalendarom. N ovost ovog računanja je u tome što se one sekularne godine koje se ne mogu d ije lit i sa brojem 4 (napr. 1700 i 1800! računaju kao proste. Tako je u velikom računu dobivena godina od 365,2425 dana koja se sa svega 26 sekundi razlikuje od srednje dužine tropske godine.

Ind ic tio je od vremena cara Trajana b ila izvanredna poreska obaveza u R im skom carstvu, ko ju je car Konstantin 313. godine (teoretski 312) uveo kao stalni ciklus od 15 godina, i zadržao kao dodatni elemenat u datiranju dokumenata. Upotreba ind ikcija potrajala je u B izantskom carstvu sve do njegovog gašenja 1453, a u Svetom Rimskom carstvu njemačke nacije do 1806. godine.

Rimski dan d ije lio se je na 12 sati, hora, ko ji su b ili nejednake dužine, već prema dobu godine. Dan je, naime, trajao od iz laska do zalaska sunca, pa su tako hore jedino u doba ekvinocija iznosile 60 m inuta, dok su za zimskog solsticija trajale svega 45 m inuta, a za ljetnoga 75 m inuta. Šesta hora je, m eđutim , u sva doba završavala točno u podne.

h o r a r i a

Zimski solsticij L jetni solsticij

7,33 - 8 ,1 7 4,27 - 5 ,4 28,17 - 9 ,0 2 5,42 - 6 ,5 89,02 - 9 ,4 6 6,58 - 8 ,1 39,46 - 10,31 8,13 - 9 ,2 9

10,31 - 1 1 ,1 5 9,29 - 10,4411,15 - 12,00 10,44 - 12,0012,00 - 1 2 ,4 4 12,00 - 13,1512,44 - 13,29 13,15 - 14,3113,29 - 14,13 14,31 - 15,4614,13 - 14,58 15,46 - 17,0214,58 - 15,42 17,02 - 1 8 ,1 715,42 - 16,27 18,17 - 19,33

10. Tum ač građevinskih pojmova

A B A K - (lat. abacus) četvrtasta ploča uvrh kapitela

A K A N T - (grč, akanthos) bod ljikav i list b iljke Acanthus m ollis; služio je kao m otiv za oblikovanje korintskog kapitela

A K V E D U K T — (lat. aqua = voda; ducere = vod iti) vodovod

AKROTER1J — (grč. akroterion) ukras na vrhu i oba kraja timpanona

A L A — (lat. krilo ) postrani aneks zgrade

A LB A R IJ — (lat. albarius) iič ilac, štukater

AM BITUS — (lat.) slobodan prostor između građevina

AMBON — (grč.) uzvišen podij za predavača ili propovjednika

A M B U LA TO R IJ — (lat. am bulatorium ) prostor za ophod oko oltara

A M F IT E A TA R — (grč, amphi = oko lo ; theatron = gledalište) dvostruko gledalište, p ro stor okružen sa svih strana gledalištem.

AN K H — slovo h ijeroglifa u ob liku križa s ko lu tom umjesto gornjeg kraka; ta jn i simbol Isusa kao Crux ansata

A N T A — (lat.) kod g rčk ih i rim skih hramova produžetak bočnih zidova do lin ije pročelja

A N TE FIK S — (lat. antefixus) glinena pločica za pričvršćivanje o luka, obično ukrašena palmetom ili glavom gorgone, menade i si.

ANU LI — (lat. anulus) oštro urezani prstenovi na dorskom stupu ispod ehinusa (jež)

APSIDA — (grč. apsis) po lukružn i prostor, ob ično nadsveden kalotom

A R A — (lat.) žrtvenik, o lta r u ob liku cippus—a

ARH 1TRAV — (grč. archi = pred i lat. trabs = greda) donja od t r i grede (fascije) što počivaju na stupovima

A R K A D A — (od lat. arcus = luk , svod) niz lukova ko ji počivaju na stupovima ili pila- strima

AR K O SO LU — (lat. arcosolium) grobnica usječena u stijenu s otvorom u ob liku po lu kruga

ARCUS TRIUMPHAL1S — (lat. slavoluk) u bazilikama polukružni svod nošen stupovima; nalazi se između oltara i naroda

A R H IV O L T — (grč. ta l. volta = luk) pro filirana čeona strana luka, slično arhitravu

A R E A — (lat.) područje naselja, groblja; ograđeni prostor oko hrama

A R T IF E X — (lat.) um jetn ik u općem smislu

A R T IF E X SIG NARIUS - (lat.) kipar

155

ASTILOS — (grč. astylos) t ip hrama bez stupova

A T IK A — (grč. A tth is , idos = a tičk i) ravan potez zida iznad glavnog gezimsa (karakteristika staroga atičkog graditeljstva)

A S TR A G A L — (grč. astragalos = vratni kralježnjak) nizak izbočen prsten i p ru t ko ji označavaju granicu između omamentalnog i konstruktivnog dijela građevinskog elementa

A TR IJ — (lat. a trium ) otvoreno predvorje okruženo trijem ovim a i stupovljem

A U R E O LA — (lat. aureolus = zlatan) krug svjetlosti oko glave sveca

B A LD A H IN — (tal. Baldacchino = tkanina iz Bagdada) skupocjena tkanina nošena na motkama ("n e b o ") također kameni natkrov nad o lta rom , thronus—om

BAPTISTERIJ — (grč. baptizo = um oč iti, zagnjuriti) prostorija za obavljanje obreda krštenja

BA ZA M E N T — (grč. basis = osnova, temelj) povisoko četvrtasto podnožje za stupove, ob ično u pergoli oltarske pregrade

B A Z IL IK A — (grč. basilike o ik ia , lat. basilica = kraljevska dvorana) dvorana u ko jo j su vršene javne službe; pravokutnog je oblika, stupovima podijeljena u t r i lađe, osvijetljena prozorima u zidu poviše stupova; u dnu dvorane nalazila se polukružna apsida ili egzedra (v.); t ip je u doba Konstantina I preuzet za gradnju ve lik ih crkava; varijante su: Basilica geminata — dvije baz ilike spojene jedna uz drugu; basilica m inor = crkva u časti episkopalnih bazilika, ali bez biskupa; basilica urbana = gradska bazilika

BEM A — (grč. zborište) uzvišeni, stepenicama pristupačan prostor oko oltara

B IFO R A — (lat. b ifo ris , od bis—foris = dvovratan, dvokrilan) prozor s dva otvora

BURGUS — (lat.) utvrđenje u ob liku tornja

CAN CELLI — (lat. rešetka, ograda) oltarska pregrada

CASTELLUM — (lat. demin. od castrum) manje utvrđeno uporište; nalazi se ob ično na brijegu

CASTRUM — (lat.) rimski utvrđeni vo jn ičk i logor relativno većih razmjera, ob ično u ob liku pravokutnika

CARDO — (lat. stožer, međašnica, razdvoj) jedna od glavnih ulica u castrum—u; vodila je od sjevera prema jugu

CATAGEUM — (grč. kategeios = na zemlji) grobna zgrada sagrađena na površini zemlje

C A V E A — (lat.) glumište, gledalište

C E LLA — (lat.) sobica, mala prostorija , ćelija; varijanta: grobljanska cella s t r i apside

CHORUS — (grč. choros = igralište, kolo) mjesto za pjevače u crkvi

CENOBIJ — (grč. koinos = zajednički i bios = ž ivot) samostan, zgrada za zajednički ž ivo t monaha ,

CIBO RIUM — (grč. k ibo rion , lat. c iborium = čaša) građevina nad o lta rom u ob liku baldahina; znači i posudu u ko jo j se nalaze pričesne čestice (čestinjak)

C IN K T U R A — (lat. cingo 3/= opasivati) ograda oko groblja ili crkve

CIPPUS - (lat. otesan kamen) spomenik u ob liku kocke il i prizmeCISTA — (grč. kystis = m jehur) ku tija , sanduk, c ilind rična posuda s poklopcem

CLAUSTRUM — (claudo 3 = zaključavati, claustrum = ključanica) zatvoren, nepristupačan d io samostana

CLAVUS — (lat. klinac, čavao) zaglavni kamen u luku

CLIPEUS - (lat. okrugao š tit, poprsje, sunčani ko lu t) ob ično portre t ili neki simbol u okruglom okviru

CLO AC A — v id i: kloaka

COEMETERIUM — (lat.) groblje; varijanta: coemeterium hypogeum = podzemno groblje — prvob itn i naziv za katakombe

COM PLUVIUM — (lat. od pluvius = kišni) otvoreni prostor u a triju rimske kuće (u ko ji je padala kiša)

CONCHA — (lat. od grč. konche = školjka) polukružna udubina u zidu, slična apsidi

CONFESSIO — (la t. priznanje, svjedočanstvo) grobnica mučenika u o ltaru

CO NSIG NATO RIUM — (lat. consignuo 1 = udariti pečat, opečatiti) dvorana blizu baptis terija koja je služila za podjeljivanje sakramenta potvrde (k r izme) koja se u stara vremena podije ljivala odmah iza krštenja

CO NVENTICU LU M — (od lat. convenio 4 = doći zajedno, skup iti se /conventus = sam ostan/) manja građevina koja je služila za sastajalište vjernika

CORPUS — (lat. tije lo , stablo) Isusovo tije lo na križu ; c ilin d r ičn i d io stupa

CUBICULUM — (lat. cubo I = ležati) u rim skoj kući prostorija za spavanje

D EA M B U LATO R IU M — (lat. v id i: am bulatorium ) prostor za ophođenje oko oltara

DECUMANUS — (lat. decuma, decumanus = decima, decimanus = desetinski) uzdužna ulica u castrum—u; vodila je od istoka prema zapadu

DIAKON1KON — (grč. d iakonikos = prikladan za službu) prostorija pored prezbiterija, koja je služila za oblačenje službenika ku lta ; is to: đakonikon

DIPTIH — (grč. d ip tyhos = dvostruko složen) dvije p ločice, od ko jih je jedna ukrašena a druga je služila za prigodna upisivanja stilusom

Đ A K O N IK O N — v id i: d iakon ikon

E D IK U L A — (lat. aedicula = hram ić, kapelica) arhitektonska dekoracija u ob liku p ro čelja hrama

EG ZEDRA — (grč. eks—hedra = divan, tr ije m , dvorana)1) prostorija , ob ično polukružna, otvorena prema nekoj većoj dvorani;2) polukružna klupa na otvorenom prostoru

EGZONARTEKS — (grč.) prostor ispred narteksa (v.), u istoj fu n kc iji kao i narteks (predpredvorje)

E M BLE M A TA — (grč. emblema) fin o izrađene i uokvirene slike od mozaika, uložene u podove

ENTASIS — (grč. napinjanje, natega) zadebljanje stupa na don jo j treć in i visine korpusa

EPISCOPIUM — (grč. episkopion od episkopos = nadzornik) biskupski stan

EPISTIL — (grč. ep isty lion) greda nad stupom

E P ITR A H ELIJ — (grč. epi = oko + trahelos = šija, vrat) ovra tn ik , kod stupova završni p ro fil ispod kapitela

FABER — (lat.) o b rtn ik ko ji radi s tv rd im m aterija lom : stolar, tesar, kovač i d r.

157

FEN ES TE LLA - (lat. prozorčić) o tvo r na sarkofazima za odavanje počasti relikvijama svetaca

F IB U LA — (lat.) spojnica, kopča na odjeći

FLOS — (lat.) cvijet u sredini abaka

FORUM - (lat.) trgFR IZ - (njem. Fries) uska ravna traka između arh itektonskih elemenata, osobito izme

đu arhitrava (v.) i vijenaca; (v. gezims)

GR IFO N I — (grč. grips = orlolav) fantastična životin ja s k rila tim tije lom lava i o rlov skom glavom

H ER M A - (grč.) stup ko ji se na vrhu završava ljudskom glavom

H ELIKS — (grč. = zavinut) v itice koje kod korin tsk ih stupova izrastaju iz akantova lišća i savijaju se na uglovima i prema sredini kapitela

HOSPITI UM - (lat.) gostinjac, svratište za putnike

HIPOGEJ - (grč. hypogeios = podzemni) podzemna grobna zgrada (v id i: coemeterium)

HIPOKAMP - (grč.) morski kon jić ; konj čije tije lo od prsa prerasta u morsku neman

HRING - (barbarski = avarski šator) okrug li, palisadama (ograda od šiljaka) ili zemljanim nasipom ograđen prostor za stanovanje kod barbarskih naroda

IM A G IN A R IU S - (lat.) slikarIMBREKS - (lat. im brex = pljusak) žljebnjak od opeke, koruga; po lukružni krovni c r i

jep, žmurnjak

IM PLU VIU M - (lat. v id i: com pluvium ) četvrtasti o tvor u a triju rimske kuće (u ko ji je padala kiša)

IMPOST — (lat. impostus = natovaren) nadglavnik; obrnu to postavljena krnja piramida iznad kapitela, koja preuzima tere t svoda

IN SU LA — (lat. o tok) jedna ili skup kuća okružen sa svih strana ulicama

K A LATO S — (grč. srodno s kalathiskos = kotarica za vunicu) d io kapitela u ob liku pletene košarice

K A LO T A — (tal. calotta = kapica, vršak kugle) polovina šuplje kugle

K A N ELU R E — (lat. canalis = cijev, žiijeb; frane. cannelle = pipa, slavina) uzdužni žlije- bovi u korpusu stupa

K A N TH A R U S — (grč. kantharos = nekakav kukac) posuda s dvije uzdignute ručke

KAŠTEL — v id i: castellum

K A TA KO M BE — (grč. kata = dolje , niz, ispod i kymbe = lonac, sud, Haronov čamac, grobnica) podzemno groblje; hodnici s grobnicama

KEN O TAF — (grč. kenotafion, kenos= prazan i ta fos = grob = prazan humak, počasni grob bez mrtva tije la ) spomenik poko jn iku ko ji je pokopan na drugom mjestu

K1KLOPSKI Z ID — (grč. kyk!ops = biće s jednim okom /P o life m o s /) građevina od velik ih blokova kamena vezanih u suhoj tehnici

K IM A T IO N — (grč. od kyma = val, talasanje) p ro filira n i niz stiliz iran ih listova, ili s m otivom jaja; jonski ( ja jo lik i) k im ation vezan je uz astragal (v.)

K L IN A — (grč. kline = ležaj, počiva ljka) krevet

158

K L O A K A — (lat.) odvodni kanal; v id i: cloaca

K O LO N A D A — (tal. co lonatto) red stupova

KO LU M N A — (lat. columna) stup

K O R N IŽ — (frane. corniche) ukrasna traka koja se sastoji od konkavnog i konveksnog niza p ri vrhu ili p ri stopi objekta (postolja, c ippus-a , arae i sl.)

KO N ZO LA — (frane. console) bočac kipa ili grede usađen u zid

KREPIDO M A — (lat. crepido = tem eljn i zid) podnožna konstrukcija zgrade

K R IP TA — (grč. k ryp to = skrivam) podzemna prostorija koja obično služi za ukop

LAP ID AR IU S - (lat.) klesar

L A U R A — (grč. laure = ulica, hodnik) manastirište u kojem monasi žive odvojeno u malim ćelijama (lavra)

LE ZEN A — (frane.) neznatno pojačanje zida, slično pilastru, ali bez baze i kapitela

LOCULUS — (lat. locus) duguljasta pravokutna udubina u stijeni, služi za smještaj mrtvaca

M ANSIO — (lat. ostajanje) odmorište za putnike, gostinjac

M AR M O R AR IU S — (lat.) klesar mramora

M ATRONEJ — (lat. mater) prostor za žene u crkvi — matroneum M AUZO LEJ — (grč. maussoleion) grobna građevina monumentalne izrade

MENSA — (lat. = stol) oltarna ploča, o lta r u ob liku stola

M EM O R IA — (lat. = spomen) prostorija za obred službe m rtvim a

M E TA LLU M — (lat. rudn ik , majdan) kamene ploče podnice

M ITR EJ — (la t. m ithraeum) svetište boga Mitrasa

M O D U L — (lat. modulus = mjera) polum jer donjeg korpusa stupa; osnovna mjera za neku građevinu

M O NASTERIUM — (grč. monasterion) zajednica monaha; zgrada za zajednički život monaha

M O NO KSIL — (grč. monos = sam, jedan, jed in i; ksilon = drvo) objekat izrađen iz jednog komada drveta

M UNICIPIJ — (lat. m unicip ium ) autonomna općina rimskih građana

M U TA TIO — (lat. prom jena, zamjena) mjesto za izmjenu konja u javnom prometu

NAOS — (grč. naos) glavna dvorana bazilike; č in i ga prostor za vjernike i svetište

NAR TEKS — (grč. nartheks = predvorje) predvorje crkve namijenjeno za katekumene

NIMBUS — (lat. = gust oblak) trakasta osjenka oko tije la svetaca

NXM PHAEUM - (lat. od grč. nym fe = zaručnica, nevjesta; ženksa kupaonica) poveći rezervoar za vodu

OECUS — (od grč. o ik ia ) svečana dvorana u rim skoj kući

O LTA R - (lat. alta ara) žrtvenik na ko ji se stavljaju darovi ili vrše ku ltn i obredi

ORHESTRA — (grč. orhestra) u grčkom kazalištu polukružni prostor za glumce

O R ATO R IU M — (lat. oro 1 = m o liti) manja građevina za pobožnost užeg kruga vjernika

ORTOSTAT — (grč. lat.) — dovratn ik , okom ito stojeći elemenat u a rh itektu ri

159

P A LA T IU M — (lat.) bogato opremljena stambena zgrada; palača

PA LM E TA — (franc. palmette) ukras u ob liku palmina lista

PARADISUS — (grč. paradeisos = raj) cvijećem zasađeno predvorje bazilike

PASTOFORIJ — (grč. = manji hram) crkveni ured; kancelarija

PAT1BULUM — (lat. = vješala, rašljasto drvo) križ u ob liku slova T

P A V IM E N T — (lat. pavimentum) podnica

PERGOLA — (tal.) oltarna pregrada sastavljena od niza stupova između ko jih se nalaze p lu te ji (v.)

PER ISTIL — (grč. peristylos = okružen stupovima) dvorište opasano stupovima

PICTOR - (lat.) slikar

P ILA STA R — (tal. pilastro) ukrasni polustup u zidu

PISCINA — (lat. = ribn jak, bazen) spremište za vodu, krstionica

P LIN T — (grč. p lin thos = opeka, cigla) ploča, ob ično četvrtasta

PLUTEJ — (lat. pluteus = krov, streha) uokvirena ploča između stupova oltarske pregrade

PO RTAL — (lat. porta = vrata) posebno ukrašena vrata na pročelju zgrada

PO RTIK — (lat. porticus) tr ijem , natkriven prostor sa stupovima

PRETORIJ — (lat,. praetorium) zgrada uprave u castrum—u i utvrđenim vilama

PREZBITERU — (grč. presbyterion, od presbys = stariji) prostor za svećenike u crkvi

PRONAOS — (grč. pronaos) predvorje hrama

PROTEZIS — (grč. prothesis) prostorija u crkvi, namijenjena za ostavu žrtvenih darovai priprem u oblata

PULPITUM — (lat. stalak), stalak za čitan je, trib ina

O U AD R ATU M POPULI — (lat. quadratum = četvorina i populus = puk) prostor za vjernike u crkvi

REFUGIJ - (lat. refugium ) pribježište, utvđen prostor za samoobranu stanovništva

ROZETA — (franc. rosette = ružica) dekorativno reducirani cvije t u okv iru kazeta, fr i- zova i si.

S A N C TU AR IU M — (lat.) svetište; prostor za vršenje vjerskih obreda

SARKO FAG — (grč. sarks = meso i fagein = jesti) m rtvački sanduk s poklopcem

SC A N D U LA — (lat. i scindula) šimla, letvice drvenog krova

SCHOLA CANTORUM — (lat.) pjevaonica u crkvi, isto što i chorus (v.)

SEPTUM — (lat. saepta pl.) ograda, ob ično oko oltara

SEPULCHRUM — (lat. = grobnica) udubina u o lta ru za odlaganje relikvija mučenika

SIG M A — (grč.) po lukružn i, s prednje strane ravni stolS1MA — (grč. simos = gore uzvinut, šupalj) završna greda na zabatu; pri strani građevine

m jestim ično probušena zbog otjecanja vode

SIG NARIUS — v. A rtife x

SPELEJ — (lat. spelaeum od grč. spelaion = špilja, pećina) svetište boga M itre u ob liku špilje

160

SPOLU — (lat. spolium = krađa, plijen) građevno kamenje izvučeno iz jedne zgrade pa ugrađeno u drugu

S TATU AR IU S — (lat.) izrađivač kipova od bronze

S TE LA — (grč. stele) okom ita kamena p loča; varijanta: Stela funerata = nadgrobna ploča

STIPAD IU M — (lat.) polukružna klupa uz zid apside

S T ILO B A T —(grč.stylos = potporanj i bathos = visina) najgornji p ro fil krepidome (v.); konstrukcija na ko jo j počivaju stupovi

SUBSELLIUM — (la t. = klupa, sjedalo) kamena klupa uz zid apside

S V A S TIK A — (sanskrt.) kukasti križ , simbol života

T A B U L A — (lat. = daska) ploča za natpis; varijanta: tabula ansata = ploča s postranim laticama

T A B L IN U M - (lat.) u rimskoj kući soba u ko jo j je domaćin primao goste i strankeTE G U LA — (lat.) p ravokutn i crijep s izvijenim uzdužnim rubovimaTERM E — (gr; thermos) top le kupke

TESSELA — (lat.) kockica za izradu mozaika

TESERA — (lat. tessera) kamena kocka za sastavljanje mozaika

T IM PANO N — (grč. tym panon = bubnjić) zabat; trokutasta zidna ploha ispod dvostreš- nog krovišta

TO M BA — (lat. tum ba) grobnica

TORUS — (lat.) izbočeni p ro fil na osnovi stupaTRABS — (lat.) greda

TRANSEPT — (lat.) poprečna lađa u bazilici

TR AN SE N A — (la t. transenna = rešetka)prošubljena kamenaploča prozora ili pluteja T R IB U N A — (lat.) povišen prostor u apsidi, s b iskupskim sjedištem

T R IF O R A - (lat. v id i: b ifora) prozor s t r i okna

TRI K L IN U — (od grč. tr ik lin o n = sto s t r i počivaljke) prostorija za objed, prijem gostiju i si.

T R O H IL — (grč. troch ilia = valjak, vitao) usukani p ro fil na osnovi stupa VESTIBU LU M - (lat.) predvorje

V IL A — (la t. villa) ladanjska kuća. Varijan te : v illa rustica = zgrada poljoprivredn ika: V illa urbana = ljetovalište gradskog stanovnika; V illa pseudourbana

V IL IK — (lat. villicus) upravite lj dobara

V O L U T A — (od lat. volvo 3 = okre ta ti) spiralna zavojnica na kapite lim a jonskog reda Z A B A T — v id i: fron to n i tim panon

161

SADRŽAJ

Str.

PREDGOVOR DRUGOM IZ D A N J U ....................................................................................................................5.UMJESTO U V O D A .................................................................................................... ............................................. 7.

Po litičke i ku lturne p rilike na tlu rimske provincije Dalmacije u doba ranog k ršćanstva .....................9.

A . Rano carsko doba .................................... .. .................................................................................................... 9. -B. Kasnoantičko d o b a ...................................................................................................................................... 17.C. Prijelaz na srednji vijek ..............................................................................................................................25.

I. U V O D .......................................................................................................................................................................31.

1. Pojam i s v rh a ......................................................................................................................................................31.2. Povijest kršćanske a rh e o lo g ije .......................................................................................................................32.

II. POKOPAVANJE M R T V IH ............................................................................................................................... 35.

1. Opći d i o .......................................... .. .................................................................................................................35.2. Pokopavanje m rtv ih u B i H ............................... ' . ......................................................................................39.

III. ŠTOVANJE SVETACA ...................................................................................................................... . . 45.

1. Opći d i o ..............................................................................................................................................................45.A. M artyro logium pan n o n icu m ..........................................................................................................................47.B. M artyro iogium dalmaticum ..........................................................................................................................51.C. Sv. D u ja m .................................................................................... .......................................................................53.D. Sv. V e n a n c ij......................................................................................................................................................56.E. M artyro logium H is to r ic u m ............................................................................................................................ 57.F. Turinsko p la tn o ................................................................................................................................................ 58.

IV . K R Š Ć A N S K A S IM B O LIK A ............................................................................................... .. ....................... 61.

1. Klasični m o tiv i u starokršćanskoj sim bolici .......................................................................................... 61.2. Kršćanski simbolizam .................................................................................................................................63.

V. A R H IT E K T U R A ...................... .................................................................................................... ....................69.

1. Opći d i o ..............................................................................................................................................................69.2. Zakon itost u kršćanskoj a r h i te k tu r i ........................................................................................................... 80.3. Starokršćanske ku ltne građevine u B i H ...................................................................................................... 83.

V I. L IK O V N A U M J E T N O S T .........................................................................................................................107.

D O D A T A K ............................................................................................................................................ ............. 117.

Kršćanski spomenici srednjeg vijeka u BiH .............................................................................................117.

173

A. Predromanika (700—1.050)B. Romanika i gotika ..............C. S te ć c i.......................................

117.124.130.

L E K S IK O N ......................................................................................................................................................... 135.

1. I lir i ............................................................................................................................................................... 135.2. Panoni . ........................................................... .. ................ ........................................... ........................... 137.3. G r c i ...............................................................................................................................................................138.4. R im lja n i.......................................................................................................................................................139.5. B iz a n t in c i....................................................................................................................................................140.6. Salona ......................................................................................................................................................... 140.7. R im ............................................................................................................................................................... 145.8. H r a m ............................................................................................................................................................148.9. M je re ....................................................................................................... .. ..................................................152.

A. Mjere u a rh ite k tu r i...................................................................................................................................152.B. Mjere u građevinarstvu............................................................................................................................. 152.C. Mjere za težinu ........................................................................................................................................ 153.D. Mjere za dužinu p u te v a ...........................................................................................................................153.E. Mjere za p o v rš in u ......................................................................................................................................153.F. Mjere za suhe t v a r i ...................................................................................................................................153.G. Mjerenje vrem ena ...................................................................................................................................... 153.

10. Tumač građevinskih pojmova ..............................................................................................155.

L IT E R A T U R A .................................................................................................................................................163.

A R C H A E O LO G IA C H R IS T IA N A S U M M A R IU M ....................................................................................166.

C UR R IC ULU M V IT A E ...................................................................................................................................168.

R E G IS T A R ......................................................................................................................................................... 169.

174

IZRADIO

:

NIKOLA »AO

ANKO

Vlf H

IC. GOD.

kršćanska arheologija - basler

Documents