biblijska arheologija - skraćeno
DESCRIPTION
arheologija palestineTRANSCRIPT
BIBLIJSKA ARHEOLOGIJA
A) ZEMLJOPISNE DATOSTI PALESTINE
Ime zemlje
Kanaan u akadskim izvorima - mat Amurru (Zemlja Zapada)
Egipatski izvori za Palestinu i Siriju koriste naziv Retena; kasnije se za isto područje
koriste nazivi Djahi i Hurru (etnička oznaka za pleme Hurita)
Izvori iz Marija, Nuzija, Ugarita i Tell el-Amarne – Kinani, Kinahhi i Kinahna – iz toga
je izvedeno kasnije opće ime za cijelo područje Kanaan (Zemlja crvenog grimiza)
Izrael se spominje na Meremptahovoj steli
Poslije ustanka Bar Kohbe (132.-135.) car Hadrijan je nazvao to područje Syria Palestina
(od riječi plšt kojom s označavalo područje Filistejaca)
Bizantsko vrijeme – Palestina prima, Palestina secunda i Palestina tertia
Hebrejski naziv Pilaštim s arapskim osvajanjima prešao je u oznaku Filastin
Danas eres Israel (Država Izrael ili Zemlja Izrael)
GEOGRAFSKO PODRUČJE PALESTINE
Most koji povezuje Afriku, Aziju i Europu. Na zapadu je granica Sredozemlje, na istoku
arapska pustinja a na jugu pustinja Negev. Egipatski potok (Wadi el Ariš) stara je granica
razdvajanja Egipta i Palestine. Sjeverna granica je tijekom povijesti uvijek bila fleksibilna,
danas je to rijeka Litani.
Geografska podjela područja Palestine:
1. Područje uz Sredozemno more – sačinjava ga nekoliko ravnica i proteže se od Gaze na
jugu do Ras an-Naqura na sjeveru – 180 km. Gora Karmel ga presijeca na dva djela.
Obala nije razvedena stoga se na cijelom području nalaze tri luke: Haifa, Dor i Jaffa.
Sačinjavaju ga tri ravnice: 1) na sjeveru Ravnica Akko ili Primorska ravnica (u SZ
Zebulunova ravnica); 2) središnji dio pojasa zauzima čuvena Šaronska ravnica; 3) na
jugu Filistejska ravnica
1
2. Srednjo-palestinski pojas – a) gora Jizreel dijeli palestinsko gorje na dva dijela: sjeverni
dio naziva se Galilejskim gorjem, ono se dijeli na Gornju i Donju Galileju; južni dio
koji se dijeli na Efrajimsko gorje (Samarija) i Judejsko gorje (Judeja). U Donjoj
galileji nalazi se brdo Tabor; b) sjeverni dio južne polovice naziva se Efrajimsko gorje
ili Samarijsko gorje; južni dio se naziva Judejsko gorje – tu se nalazi i Maslinska gora.
3. Jordanska usjeklina – na sjeveru započinje s izvorištem rijeke Jordan i ide njegovim
koritom do Genezaretskog jezera, spušta se prema jugu ka Mrtvom moru i suhom dolinom
Araba do Akabskog zaljeva.
Rijeka Jordan - dolazi od hebrejskog glagola jarad – silaziti. Izvire u podnožju
brda Hermon. Zapadne pritoke Joradana : Vadi eli -Bireh i vadi el-Fara; istočne
pritoke se Vadi Hesban, Jarmuk, Jabok, Arnon i Zered
Genezaretsko jezero – više naziva u Bibliji: Genezaret, Kinneret, „galilejsko
more“ (sinoptici), „Tiberijadsko more“ (Ivan). U Isusovo vrijeme Židovi su ovaj
kraj oko jezera nazivali „Božjim okom“. Genezaret – sadrži hebrejsku riječ gan =
vrt. Kinneret = lira, zbog oblika. Dugo je 21 km, a široko 11 km. Dubina mu
doseže i do 48 m. Brojni mineralni izvori na dnu jezera i uz obalu.
Mrtvo more – jedinstveni svjetski fenomen. Njegova vodena površina čini najnižu
točku na svijetu, ono je najslanije i mineralima najbogatije more na svijetu. Godine
1979. ležalo je 400 m ispod površine Sredozemnog mora, dugo je 85 km a široko
18 km, površina mu je 1000 km². Podijeljeno je malim poluotokom u obliku
jezika. Vjeruje se da postoji oko 10 000 god., barem u svojem gornjem dijelu.
Voda sadrži 30% soli, zato je neobično slana i gusta. Najstariji naziv je Pustinjsko
more, zatim Slano more, u odnosu prema Sredozemlju naziva se još i Istočno,
prvo more. Naziv Mrtvo more potječe od Pompeja Trogusa kojeg citira izvjesni
Justin, a oko 180. g. tako ga naziva i galenus.
4. Istočnojordansko područje – područje između rijeke Jordana i Arapske pustinje.
Područje uglavnom čini visoravan.
Gilead – sjeverni dio. Gešur i Bašan.
Amon – naslanja se na područje Gileada
Moab
Edom – povezuje ih se s potomcima Ezava
5. Šefela – brežuljkasto područje između Judejskog gorja i Filistejske ravnice, ime joj znači
nizina.
6. Negev – od hebrejskog glagola nagab – biti suh. Glavni grad toga područja je Beer Šeba.
2
7. Ravnica Jizreel – znači Bog sije. Izgleda poput trokuta jer je smještena između karmela,
gorje Gilboa i galilejskog gorja; između Galileje i Samarije. Ovuda je prolazio put od
Egipta prema sjeveru i istoku. Na ulazu u ravnicu nalazi se strateški važan grad Megiddo.
Izvori u Izraelu
Izvori Gihon i Siloe, te ribnjak Bethesda u Jeruzalemu. Elizejev izvor u Jerihonu. Filipov
izvor na putu od Betlehema prema Hebronu.
KLIMA
Vrste klima:
1. Mediteranska – područje uz Sredozemno more, od Libanona do Sinajskog poluotoka –
temperatura je preko godine uglavnom izjednačena oko 22Cº. Blaga klima, dovoljno
vlage, bujna vegetacija.
2. Kontinentalna (suptropska) – naziva se i stepska. Gorsko područje Palestine, srednji dio
od sjevera prema jugu. Temperaturne razlike su velike, temperatura ljeti danju naraste i do
45Cº, a noću padne do 25Cº, zimi ponekad padne i ispod nule. Oborine su česte u
Sjevernomgalilejskom gorju dok se prema jugu smanjuju. Česte noćne rose nadomještaju
manjak oborina prema jugu.
3. Tropska (pustinjska) – područje Jordanske usjekline, krajeve oko Mrtvog mora i Arabe,
te istočne dijelove Negeva. Ljeti temperatura dosegne do 50Cº, dok su zime vrlo blage do
4Cº, prosječna godišnja temperatura je 44Cº. oskudna vegetacija.
Izmjene dana i noći - naglašenost opreka. Najduži dan traje 14 sati a najkraći 10 sati. Prije
se smrkne i prije razdani.
Izmjene ljeta i zime – samo dva godišnja doba. Zime su blaže i vlažne, a ljeta toplija i vrlo
suha. U različitim područjima palestine drugačija su obilježja ljeta i zime.
Izmjene sušnog i kišnog razdoblja – kišno razdoblje (listopad – travanj), sušno razdoblje
(svibanj – rujan)
Kišno razdoblje – rane kiše (yoreh i moreh) padaju u listopadu i studenome; obilne kiše
(gešamin) od prosinca do veljače; kasne kiše (malqoš) od ožujka do travnja. Najviše kiše
pada u Galiljskom gorju, Jeruzalemu, Tiberijadi i Jerihonu, a najmanje u južnom dijelu
3
Mrtvoga mora. U razdoblju obilnih kiša pune se vadiji. Rane i kasne kiše pogoduju
nicanju usjeva, one su djelo Jahvine milosti.
Sušno razdoblje – gotovo nikakve oborine, visoke temperature i posebni ljetni vjetrovi.
Počinje puhanjem vrućih pustinjskih vjetrova (hamasina puše između uskrsa i Duhova- 50
dana; istočnjak – eš šerqije, u SZ qadim). Od neprocjenjive važnosti je rosa zbog vlage
koju donosi. Velike opreke u temperaturi između dana i noći.
Vjetrovi
Istočni vjetar (qadim, arap. eš šarijah) – puše u proljeće i jesen. Dolazi iz pustinje i zato
je suh i jako topao. Donosi pijesak, brzo isušuje tlo.
Sjeverni vjetrovi – dosta su oskudni, pušu samo 30 dana u godini. Zimi donose hladnoću.
Južni vjetrovi pušu samo 11 dana u godini. Vjetrovi u jordanskoj usjeklini dolaze sa
sjevera i juga, velika miješanja zraka i oluje.
BILJNI I ŽIVOTINJSKI SVIJET
1. Sredozemni pojas – obilje oborina, bujna i raznovrsna vegetacija. Osobito je čuveno
južno voće.
2. Srednjegalilejsko gorje – veća nadmorska visina i smanjena količina oborina. Nekada je
ovo područje bilo poznato po velikim crnogoričnim i listopadnim šumama.
3. Jordanska usjeklina – samo po sebi je ovo područje specifično pa mu je takva i
vegetacija.
4. Istočnojordansko područje – visoravan koja na sjeveru obiluje oborinama koje se prema
jugu smanjuju. Dosta trave, a na sjeveru i šuma. Pogodno za stočarstvo i određene tipove
poljoprivrede.
5. Pustinjski pojas – specifično područje koje se sastoji od stepe i prave pustinje. Nešto
trave i grmlja pa se može uzgajati neka vrsta stoke. Pustinjska vegetacija. Navodnjavanje
područja oko Beer Šebe.
Bogata i raznovrsna fauna – Biblijski spisi.
4
PUTNA MREŽA U PALESTINI
1. Pomorski putovi – izlaz na Sredozemno more, dok je Akabski zaljev otvarao mogućnost
veze s dalekim Istokom.
2. Kopneni putovi – po svome geopolitičkom položaju Palestina je most između Europe,
Azije i Afrike. Gorje koje se proteže cijelim područjem Palestine čini to područje
nepogodnim za komunikaciju, stoga se solidna komunikacija može ostvariti samo kroz
doline u smjeru sjever – jug. Dvije vrste putova mali putovi – staze za ljude i životinje i
veliki putovi:
Via maris (Morski put, derek hayyam) – najvažniji putni pravac od delte Nila na
jugu, prema Damasku na sjeveru i zatim prema području Mezopotamije. Zbog toga
što je vodio uz more zato se i naziva Morski put.
Via Regia (Kraljevski put, derek hammelek) – povezivao je Damask s
Akapskim zaljevom. Bio je paralelan Morskom putu i prolazio je kroz
Istočnojordansko područje. Vodio je uzduž Jordana, Mrtvog mora i Arabe sve do
Akabe. Bio je od manjeg značaja od onog uz more.
3. Nazaret – Jeruzalem – tri ceste:
Srednji put – Via media – preko gorskih visova Srednjopalestinskog gorja
Istočni put – Via orientalis
Zapadni put – Via occidentalis – imao je razne pravce
4. Poprečni putovi istok – zapad – dvije ceste:
Na jugu je to bila cesta koja je povezivala kroz Negeb Sredozemni pojas s
područjem Moaba i Edoma
Na sjeveru cesta koja je povezivala zaljev Akko preko ravnice Yizreel i prelazila je
u Transjordaniju
5
B) BIBLIJSKA ARHEOLOGIJA
Pojam i zadaća
1. Etimološki pojam arheologije – arhe – početak; logos – govor, znanost
2. Etimološki pojam biblijske arheologije – uključuje pojam arheologije i biblijski prostor
Sadržajni pojam biblijske arheologije
1. Različita shvaćanja biblijske arheologije
2. Biblijska arheologija ili arheologija Palestine – ne samo dijelove Palestine koji se
odnose na biblijske spise nego cjelokupni prostor Palestine.
3. Biblijska arheologija je kao i arheologija drugih zemalja znanost o ponovnom
zadobivanju, prikazivanju i tumačenju sačuvane baštine nekoć u zemlji nastanjenih
naroda. Biblijska arheologija služi na taj način posredovanju povijesne i kulturne
baštine Palestine snimanjem postojećeg stanja i iskopavanjima.
Zadaća biblijske arheologije
1. Istraživanje naselja i kulturne povijesti Palestine - istraživanje gornjih površina i
iskopavanja
2. Istraživanje gornjih površina – snimanje postojećih spomenika; ustanovljavanje
ostataka tella (brežuljka) i hirbe (naselje koje je nestalo ali se mjesto na kojem je ono bilo
ne razlikuje ništa od svoje okoline)
3. Iskopavanje tella ili hirbeta – djelomično iskopavanje – zaključak je općenit
4. Posredovanje kulturne i vjerske povijesti – istraživanjem svih postojećih spomenika
jednog razdoblja; uspoređivanje s prethodnim i kasnijim kulturama; uspoređivanje s
kulturama susjednih naroda
Važnost biblijske arheologije - za bolje razumijevanje Biblije i njezine poruke; za bolje
tumačenje Biblije; za potvrdu onog što je napisano u Bibliji
6
Izvori
1. Pisani biblijsko – vjerski izvori – Biblijske knjige SZ i NZ, Kanonske knjige; Apokrifni
spisi; Židovska tumačenja Biblije: Talmud (lamad): Mišna (Halaka) i Gemara (Hagada).
2. Kršćanski izvori
Euzebije Cezarejski – Onomastikon 331.g.; nabraja abecednim redom mjesta iz
Biblije
Hodočasnik iz Bordeauxa – Itinerarium Burdigalense (334.g) – piše o Palestini
prije kršćanske graditeljske djelatnosti
Peregrinatio Etheriae ili Egeriae - opisuje svoj trogodišnji boravak u Izraelu,
Egiptu, Mezopotamiji i Maloj Aziji; opis uskršnje liturgije u Jeruzalemu
Jeronim - De situ et nominibus locorum hebraicorum (390.g.) – dorađeni i
popunjeni prijevod „Onomastikona“
Epifanije - De Mensuris et Ponderibus (392.g.)
Armenski svetkovinski kalendar 417 – 439.
Paladije, Eucherije, Teodosije itd.
3. Profani izvori s područja Palestine
Tekstovi Eble
Tekstovi iz Ugarita/Ras šamra
Josip Flavije – „Židovske starine“, „Židovski rat“, „Život“
4. Profani izvori okolnih naroda
Tekstovi iz Marija
Pisma iz El – Amarne
7
C) METODE BIBLIJSKE ARHEOLOGIJE
Pred arheologe se stavlja dvostruki zadatak:
1. identifikacija i popis mjesta (tell i hirbe)
2. iskopavanje ostataka materijalne kulture, njihova klasifikacija i interpretacija
Metode:
1. Stratigrafska ili metoda presjeka – način kopanja prema kojima se tell presječe jednim
dosta dubokim presjekom, a iskopi se nastavljaju u pravom kutu prema pronađenim
zidinama. U svom presjeku iskopi pokazuju razne stratume koji se onda identificiraju,
klasificiraju i vremenski određuju.
2. Metoda horizontalnog površinskog iskopavanja ili iskopavanja slojeva – znači
susljedno skidanje slojeva, počevši od onih gornjih, tj. od onih najmlađih i idući prema
čvrstom ili golom tlu na kojem se nalazi jedan tell.
3. „New Archeology“ – na njega je utjecala kulturna antropologija. Na osnovi pronađenih
stvari gleda ponašanje uz analizu različitih životnih očitovanja.
Neki važniji pojmovi:
1. sloj – sastavni dio tella, stanje koje se nađe ispod zemlje
2. stratum – rekonstruirani, interpretirani korelat sloja
3. faza – stratum može biti podijeljen u više faza ako se građevinsko stanje u tijekom svoga
korištenja bilo promijenilo
4. locus – točno određeno radno područje, definirano horizontalno i vertikalno
8
JERUZALEM
Povijest grada
IME Jeruzalem upućuje kao je bio posvećen bogu Salemu. Rušalimum egipatska
transkripcija kananejskog naziva Urusalim, nosi u sebi dvije riječi uru=osnutak,
salim=šalom, mir, spasenja – etimološki prevedeno „Osnutak grada boga Salima“ – glinena
zdjelica iz 20./19. st. pr. Kr. Melkisedek se spominje kao „kralj Šalema“. Mazoreti su naziv
vokalizirali kao Yerušalayim, dok je u Septuaginzi dobio naziv Jeruzalem. U 2. st. pr. Kr.
dobiva i drugi grčki naziv Hyerosolyma. Katkad se poistovjećuje s nazivom Sion. Godine
135. Rimljani su ga preimenovali u Iuppiter Capitolinus Aelia Capitolina. Arapi su grad
nazivali „svetim – ak Kuds.“
POVIJEST – prije Izraelaca ovim područjem vladaju narodi Amorejaca (3. tis. pr. Kr.),
Hiksa (18. st. pr. Kr.), Htiti (14. st.) a u 12. st. pr. Kr. naseljavaju se Filistejci „narod s mora.“
Prilikom naseljavanja Izraelci nisu uspjeli osvojiti grad, to je uspio tek kralj David koji je tu
preselio svoju prijestolnicu. Salomon je izgradio veličanstveni Hram koji su 587. g. pr. Kr.
zajedno s gradom razorili Babilonci. Grad i Hram su obnovljeni oko 540. g. pr. Kr. nakon
povratka iz sužanjstva pod vodstvom Nehemije i Ezre. Slomom židovskog ustanka grad i
Hram su 70. god. razoreni. Godine 638. osvajaju ga Arapi.
ARHEOLOGIJA – korijeni mu sežu u davnu prošlost. Tragove ljudskog života nalazimo u
4. tis. pr. Kr. Pisma pronađena u Amarni spominju Jeruzalem u 14. st. pr. Kr. kao grad –
državu. Grad je proširen nakon davidova osvajanja a posebno za njegova nasljednika
Salomona.U Izaijino vrijeme kraj Ezekija dao je sagraditi kanal, koji postoji još i danas, kojim
je povezao ribnjak Siloe s izvorom Gihonom i time osigurao opskrbu grada za dugotrajne
opsade. Davidov i Salomonov Jeruzalem razorio je 587. g. kralj Nabukodonozor, obnovljen
je pod vodstvom Ezre i Nehemije, kao i Hram. Herod Veliki ga je nadogradio i svojom
građevinskom djelatnošću uljepšao grad. Godine 70. Rimljani su razorili Jeruzalem i Hram
MASLINSKA GORA – na njoj su započeli konačni događaji spasenja a na Kalvariji potpuno
dovršeni. Ona je sva išarana kršćanskim obilježjima. S ovoga mjesta Isus je zaplakao nad
sudbinom Hrama te je kao sjenčanje na taj događaj ovdje podignuta kapela „Dominus flevit“.
9
Tu se nalazi i mala džamija uzašašća sagrađena na mjestu nekadašnje crkve, zatim crkva
„Pater Noster“. Najvažnije sakralne građevine su „Crkva muke“ i „Pećina izdaje“, u
podnožju gore.
BAZILIKA KRISTOVA GROBA – mjesto Isusova groba i uskrsnuća od samih je početaka
bilo najsvetije mjesto za kršćane. Nakon 135. g. car Hadrijan podigao je na tome mjestu na
Golgoti hram božici Afroditi. Na tome je mjestu car Konstantin odlučio sagraditi
veličanstvenu baziliku Isusove smrti i uskrsnuća. Bazilika je sagrađena prema planu sirijskog
arhitekta Zenobiosa. Sastojala se od tri dijela: atriuma – nutarnjeg dvorišta; martyriona –
petolađne bazilike posvećene Spasiteljevoj muci; anastasisa – okrugle crkve u kojoj se
nalazio Kristov grob. Ovo zdanje uvelike su razrušili Perzijanci 614. g., kasnije ju je obnovio
opat Modest ali više nije posjedovala stari sjaj. Godine 1009. razrušio ju je kalif Hakem.
Ponovno je restaurirana u vrijeme križarske vladavine 1149. g. ali je samo anastasis obnovljen
u starome sjaju. U 16. st. kupolu je restaurirao hrvatski franjevac fra Bonifacije. Anastasis je
stradao 1808. g. u požaru, a obnova je počela 1867./68. zahvaljujući francuskoj i ruskoj
pomoći. Bazilika je ponovno oštećena u potresu 1927. g., a 1959. g. postignut je sporazum
vjerskih zajednica koje se brinu o svetištu, o zajedničkoj obnovi.
INBOMON – mjesto Isusova uzašašća. Područje Maslinske gore u blizini Betanije. Eteria u
4. st. spominje „Inbomon“ crkvu Isusova uzašašća. Inbomon doslovce znači uzvišica. Petar
Iberijac svjedoči da je crkva sagrađena potkraj 4. st. Srušili su je 614. g. Perzijanci, da bi ga
jeruzalemski patrijarh Modes ponovno sagradio. Staru, trošnu crkvu novom su zamijenili
križari 1102. g. sačuvali su stare oblike i mjere. Kapela je bila oktogonalnog oblika a njezina
kupola bila je otvorena, kao i kod stare crkve. U crkvi se nalazio oltar sa dva otisnuta stopala.
Saladin ju je 1187. g. pretvorio u džamiju što je ostala i do danas. Od cijele crkve ostala je
samo oktogonalna kapela s otvorenim krovom.
ELEONA – „Maslinova crkva“ – već u 2. st. kršćanska je predaja spominjala pećinu na
vrhu Maslinske gore u kojoj je Isus poučavao svoje učenike. Euzebije izvještava da je crkvu
dala sagraditi majka cara Konstantina Jelena. Prema Euzebiju uz pećinu su se vezivala dva
važnija događaja: poučavanje i pripremanje učenika, te uzašašće na nebo. Hodočasnik iz
Bordeauxa, Eterija i Sofronije izvještavaju o ljepoti Bazilike na maslinskoj gori. Patrijarh
Eutihije u 10. st. u svojim „Analima“ piše kako su crkvu razorili Perzijanci i sve do tada nije
obnovljena. Križari na ruševinama „Eleone“ grade manji oratorij. Nakon križarskog razdoblja
10
„Eleona“ i pećina pali su u zaborav. Godine 1910. dominikanci su otkrili temelje
starokršćanske bazilike. Tijekom I. svjetskog rata materijal je raznesen tako da je na mjestu
dobro očuvane pećine ostala samo rupa. Na mjestu stare bazilike sagrađena je nova crkva
donacijama mnogih naroda.
PATER NOSTER CRKVA – karmelićani su na mjestu gdje je prema predaji Isus učio
učenike molitvi Očenaša sagradili samostan i crkvu.
JERUZALEMSKI HRAM – postojanje Hrama u kojemu se jahvina nazočnost pokazivala
kao spasiteljska sila bilo pojedinaca bilo cijeloga grada i naroda, on je bio ponos židovskog
naroda koji je uz njega vezao svoju egzistenciju. Ima odjeka i u Isusovu djelovanju, ali nema
nipošto pretjeranu ulogu. Prvi hram izgradio je kralj Salomon, od libanonske cedrovine i
kvalitetnog kamena, klesanog i obrađivanog u Izraelu. Bio je pravokutnog oblika veličine
30x10 m, sastojao se od tri dijela: trijema ili predvorja (ulam); svetišta (hekal) i Svetinje nad
svetinjama (debir). Hram je razoren i opljačkan 587. g. pr. Kr. Novi hram izgradili su Izraelci
pod vodstvom Zerubabela nakon povratka iz sužanjstva, dovršen je bio oko 515. g. pr. Kr.
Građen je prema konceptu Salomonovog hrama s time što mu je još pridodano predvorje za
žene. Godine 20. pr. Kr. Herod Veliki započeo je gradnju novog hrama prema mjerama
Salomonovog hrama. Hramska površina novoga hrama iznosila je 144 000 m. radovi su trajali
46 godina. Rasporedba je bila trodijelna kao i kod salomona no sve drugo je izmjenjeno.
Hram je u potpunosti završen pred sam židovski ustanak 66. g. pr. Kr., a razoren je 70. gr. pr.
Kr. slomom ustanka. Rimljani su kasnije na hramskom prostoru podigli žrtvenik i hram
svojim bogovima. Danas taj prostor ima najjači arapski pečat, ovdje se danas nalazi Kupola
nad stijenom, koja se uzdiže nad svetom stijenom, i džamija al – Aqsa podignuta 638. g.
11
BETLEHEM
Povijest grada
IME grada spominje se i u pisanim dokumentima, u pismima otkrivenim u El – Amarni kao
Bitu ilu Lahmi – „grad božice Lahmi“, božice plodnosti, kasnije će iz toga biti izveden
hebrejski naziv Bet lehem – „kuća kruha.“
POVIJEST – u Betlehemu je umrla i pokopana Jakovljeva žena Rahela, Josipova i
Benjaminova majka. Rahelin grob spominje i hodočasnik iz Bordeauxa. Ovdje se rodio i kralj
David i proživio svoju ranu mladost, tu ga je Samuel pomazao za kralja. Za Betlehem je
vezana i „Knjiga o Ruti.“ O njemu je velike riječi izrekao prorok Mihej. U povijest je ušao
kao mjesto Isusova rođenja i na taj način postao je određeno središte svijeta.
CRKVA KRISTOVA ROĐENJA – uvažavajući kršćansku predaju car Konstantin je 326. g.
započeo s izgradnjom crkve. Prvi je novu crkvu opisao hodočasnik iz Bordeauxa. Euzebije
izgradnju crkve pripisuje Konstantinovoj majci Jeleni. Car i carica su bogato ukrasili. Bila je
to velika i krasna crkva, trobrodna bazilika. Na kraju glavne lađe stajala je ukrašena
oktogonalna građevina kao baldahin ispod kojeg se nalazila pećina rođenja. Hodočasnica
Eterija dala je detaljan opis crkve. Bazilika je teško oštećena u vrijeme samarijskog ustanka
početkom 6. st. da bi je oko 530. g. obnovio car Justinijan. Ova je crkva jedina crkva u
Palestini koja je preživjela upad Perzijanaca 614. g. jer su ovi na freskama vidjeli trojicu
mudraca obučenih u perzijsku nošnju. Crkva je nedirnuta preživjela i arapsko razdoblje, za
križara je detaljno obnovljena i proširena. Godine 1927. oštećena je u potresu. Car Justinijan
je sagradio uski i mali ulaz u crkvu kako se u nju ne bi moglo ući s konjima. Bazilika je
pravokutnog oblika, duga je 54 m, a glavna lađa je široka 26 m. Od bogatih konstantinovih
mozaika ostali su samo fragmenti, najpoznatiji su ostaci mozaika koji prikazuje prvih sedam
općih crkvenih sabora. Kompleks je u vlasništvu triju kršćanskih zajednica: grčko-
pravoslavne, armenske i katoličke.
12
NAZARET
Povijest grada
IME - dolazi od hebrejskog glagola nsr = čuvati, paziti, bdjeti – „grad čuvar“; cvasti, pupati,
izbijati – „grad cvijeća“. Iz toga je glagola izvedena imenica neser = pupoljak, izdanak.
Teolopko značenje imena grada – „izdanak Jišajev – Mesija.“
POVIJEST – arheološki nalazi u blizini pećine Navještenja potvrđuju da je mjesto bilo
nastanjeno prije Krista. Nazaret i okolica bili su u potpunosti židovska mjesta u Isusovo
vrijeme. U vrijeme prvog židovskog ustanka grad je razrušen i opustošen. Stradao je i u
vrijeme drugog židovskog ustanka. I u vrijeme cara Konstantina Nazaret je izrazito židovski
grad. Biskup Arkulf piše da se na mjestu Marijine kuće nalazi bazilika. Nazaret se još naziva i
Marijinim gradom.
KAFARNAUM
Povijest grada
IME – jedan hebrejski midraš s početka 2. st. naziva ga Kefar Nahum, prvi dio imena
označava naselje, mjesto, dok bi drugi dio trebao označiti ime neke osobe. Židovi su vjerovali
da se ovdje nalazi grob proroka Nahuma, kao i grob čuvenog rabina Tanhuma. S vremenom
se izgubio naziv Kefar Nahum i ostao samo Tanhum. Origen je preveo Kefar Nahum kao
„mjesto utjehe“ od hebrejskog glagola naham = tješiti. Jeronim prevodi s hebrejskim
glagolom na'am = biti lijep. Josip Flavije ga spominje kao Kefarnokon.
ARHEOLOGIJA – niti jedno mjesto u Galileji ne vezuje se toliko uz Isusa kao Kafarnaum.
Značajno je povezano s Isusovim naviještanjem, brojnim izlječenjima, izborom apostola, te
naposljetku njegovim boravkom u tom gradiću. Iskapanja koja su vodili franjevci dala su
velika otkrića ne samo za arheologiju nego i za upoznavanje Isusove djelatnosti i boravka u
Kafarnaumu. Na određen način ona su arheološka potvrda podataka koji se nalaze u
Evanđeljima. Iz njih je vidljivo da je naselje postojalo još u 4. st. i da nije razoreno za
arapskih osvajanja. Nema tragova ratnih osvajanja pa je moguće da je bio razoren u potresu.
U 19. st. otkriveni su ostaci sinagoge za koju se pretpostavljalo da ju je dao sagraditi stotnik iz
Evanđelja. Otvorilo se pitanje dali je to sinagoga iz Isusova vremena u kojoj je on pročitao
13
ulomak iz proroka Ilije? Pokazalo se je da ova sinagoga potječe prema izraelskim arheolozima
s kraja 2. i početka 3. st., dok franjevački misle da je 2. polovice 4. st. Ispod nje otkriveni su
temelji jedne druge zgrade, za koju se pretpostavlja de je sinagoga iz Isusova vremena.
PETROVA KUĆA - godine 1921. franjevački arheolozi pronašli su nedaleko sinagoge na
temelje oktogonalne građevine iz 5. st. s velikim ukrasnim mozaikom u čijoj se sredini
nalazio paun. Istraživanja su nastavljena 1960. god. i ona su pokazala da se radi o sakralnoj
građevini. Nakon daljnjih iskapanja pokazalo se je da se tu nalazila judeokršćanska zajednica
u kući, koja je nekoć pripadala Petrovoj punici. Prva kršćanska zajednica ostavila ju je
takvom iz poštovanja prema Isusu. Nad njom je u 5. st. sagrađena oktogonalna bazilika. Ovo
je možda jedini prostor za koji se sa sigurnošću može tvrditi da je Isus bravio u njemu.
JERIHON
Povijest grada
IME - Jerihon vjerojatno znači „grad boga Mjeseca“.
SMJEŠTAJ - Nalazi se 10-tak km od Mrtvog mora i oko 8 km od Jordana. Najniži je grad na
svijetu a ujedno je i najstariji grad na svijetu.
POVIJEST – Jerihon je najstarije poznato i arheološki obrađeno gradsko naselje na svijetu.
Njegova arheološki potvrđena starost iznosi 10 000 godina. Zbog obila vode naselje je
nastanjeno odvajkada. Kroz svoje dugo vremensko postojanje tri puta je mijenjao položaj iz
nepoznatih razloga. Najstariji dio nalazi se na uzvišici Tell el – Sultan. Nedaleko se nalazi
Jerihon Makabejaca i Heroda Velikog. Novo naselje nalazi se 2.5 km od starog Jerihona.
Jerihon iz Isusova vremena sagradio je Herod Veliki kao svoju zimsku rezidenciju. U gradu
su uglavnom živjeli pripadnici visoke klase o čemu svjedoče brojne raskošno uređene zgrade.
Jerihon je poznat i po brojnim ubojstvima koja je u njemu izvršio Herod.
Za jerihon su vezana dva značajna događaja iz Isusova života: o Zakeju cariniku i
ozdravljenju slijepca Bartimeja.
14
15