uvod u političku ekonomiju - · pdf fileproizvodnjom i raspodjelom roba i usluga istodobno...

Uvod u političku ekonomiju

DOC. DR. SC. MARIJA BOBAN

EKONOMIJA

“EKONOMIJA”

Termin “ekonomija” potječe od grčkih riječi “oikos” (kuća, domaćinstvo) i “nomos” (zakon, pravilo o upravljanju). Iz tih riječi nastala je starogrčka riječ “oikonomos” što bi u slobodnom prijevodu značilo skup pravila i vještina upravljanja domaćinstvom.

Suprotno “oikonomiji” postojala je hrematistika koja je označavala vještinu trgovanja i bogaćenja

“POLITIČKA EKONOMIJA”

Termin je izveden iz riječi “oikos”, “nomos” i “polis” (grad) . Kako su u staroj Grčkoj gradovi bili političke organizacije i tvorili samostalne države to je politička ekonomija označavala skup pravila o ekonomskoj aktivnosti u nekoj državi.

U tom značenju se politička ekonomija prvi puta pojavljuje 1615. u knjizi “Rasprava o političkoj ekonomiji” francuskog merkantiliste Antoina Montchretiena.

Kao posebna disciplina počela se predavati na europskim sveučilištima u 18.stoljeću

ONA PORED ZAKONA MATERIJALNE PROIZVODNJE PROUČAVA I DRUŠTVENE ODNOSE

POLITIČKA EKONOMIJA -

DEFINICIJA:

Politička ekonomija proučava način proizvodnje materijalnog života društva i pitanje kako se s proizvodnjom i raspodjelom roba i usluga istodobno proizvode (mijenjaju) proizvodni odnosi (odnosi između konkurenata, između poslodavaca i radnika itd.) između pojedinih ekonomskih subjekata, socijalnih grupa ili zemalja u određenom povijesnom trenutku.

DEFINICIJA EKONOMIJE KAO ZNANOSTI

Ekonomija je područje društvene znanosti koja proučava 1. proizvodnju i ponudu, 2. raspodjelu, 3. razmjenu, 4. razmjenu i potrošnju materijalnih dobara i usluga u 5. određenom vremenu, 6. prostoru i 7. društvu.

Ekonomija nije sinonim POLITIČKE EKONOMIJE I EKONOMIKE

“Ekonomija” i “ekonomika” nisu identični pojmovi. Ekonomija je širi a ekonomika uži pojam.

EKONOMIJA KAO VJEŠTINA

Ekonomija je također vještina pomoću koje gospodarski subjekti - pojedinci, kućanstva, poduzeća ili država proizvode, pribavljaju i troše materijalna dobra i usluge.

Promatra se ekonomija kao znanost tada je riječ teorijskoj ekonomiji, a kada se promatra kao vještina tada je riječ o primjenjenoj ekonomiji.

POZITIVNA EKONOMIJA

Pozitivna ekonomija istražuje funkcionalne i kauzalne odnose između ekonomskih varijabli bez vrijednosnih sudova o njima. Ona proučava ekonomske pojave onakvima kakve one jesu.

Primjer: Nezaposlenost u Hrvatskoj je 2003. iznosila preko 17 % radne snage”

NORMATIVNA EKONOMIJA

Normativna ekonomija sadrži prosudbe o ekonomskoj stvarnosti ocjenjujući ih s određenih etičkih pozicija. Ona govori kakvim bi ekonomske pojave trebale biti.

Primjer: “Visoka nezaposlenost u Hrvatskoj je ekonomski i politički neprihvatljiva pa politika zapošljavanja mora biti jedan od prioriteta ekonomske politike”

EKONOMIKA

Ekonomika proučava kako ljudi alociraju i koriste rijetke resurse u svrhu proizvodnje dobara kojima zadovoljavaju svoje potrebe

Iz definicije ekonomike izvode se dva glavna zaključka : 1. dobra su rijetka,

2. društvo svoja dobra mora efikasno koristiti

Rijetkost i efikasnost su temelji ekonomike

PODJELA EKONOMIJE

Ekonomija se dijeli na: mikroekonomiju i makroekonomiju

PODJELA EKONOMIJE

Ekonomija se dijeli na:• mikroekonomiju i

• makroekonomiju

MIKROEKONOMIKA

Mikroekonomika je grana ekonomike koja proučava ponašanje i funkcioniranje mikroekonomskih subjekata – pojedinaca, kućanstava, poduzeća i privrednih grana.

Osnivač mikroekonomike je Adam Smith (1723 – 1790) koji je 1776. objavio “Bogatstvo naroda”, svojevrsnu ekonomsku Bibliju u kojoj je objasnio funkcioniranje tržišne ekonomije.

Prvi je prepoznao mehanizam “nevidljive ruke” kao specifično svojstvo tržišta čijim djelovanjem rad pojedinaca za osobnu korist dovodi do opće dobrobiti društva

razmatrao kako se određuju pojedinačne cijene proizvoda, kako se definiraju razvijene zemlje, rada i kapitala, te jačinu i slabosti tržišnog mehanizma

MAKROEKONOMIKA

Makroekonomika je grana ekonomike koja proučava ponašanje i funkcioniranje privrede kao cjeline.

Osnivač makroekonomike je John Maynard Keynes (1883 – 1946) koji je 1936. objavio djelo “Opća teorija zaposlenosti, kamate i novca” gdje su dani temelji makroekonomike.

Za razliku od mikroekonomike koja se zasniva na djelovanju tržišta makroekonomika se zasniva na državnoj regulativi privrede.

Tražeći izlaz iz Velike gospodarske krize koja je pogodila svijet 1930-tih, razvio je teoriju o tome koji su uzroci nezaposlenosti i pada ekonomske aktivnosti, kako funkcioniraju središnje banke i zašto neke države napreduju, a druge ne dokazivao je da vlade imaju važnu ulogu u usklađivanju odnosa gospodarskih uzleta i padova kao poslovnih ciklusa

JEDINSTVO MIKRO I MAKROEKONOMIKE

Mikroekonomika i makroekonomika nisu međusobno razdvojene ekonomske discpline. One se međusobno nadopunjavaju jer se djelovanje mikroekonomskih subjekata događa u makroekonomskom okruženju.

Mikroekonomika pretpostavlja makroekonomiku kao i obrnuto

RIJETKOST

Rijetkost je stanje u kojem postoji nesrazmjer između želja i potreba s jedne strane i mogućnosti njihovog zadovoljenja s druge.

Dobra koja su rijetka nazivaju se ekonomskim dobrima. Dobra kojih ima u izobilju nazivaju se neekonomskim ili slobodnim dobrima.

Ekonomska dobra imaju cijenu za razliku od slobodnih dobara koja su besplatna

Ekonomika proučava samo ekonomska dobra

RIJETKOST VS SIROMAŠTVO

Ne smiju se brkati rijetkost i siromaštvo. I bogati mogu željeti više no što imaju.

Isto tako i mala količina nečeg ne znači da je ono rijetko. Dobro mora biti i željeno

IZBOR

Rijetkost prisiljava ljude da čine izbor. Kada je dobro rijetko ljudi moraju činiti izbor između korisnog i manje korisnog.Oni se suočavaju s trade-offom: da li zadovoljiti više jednu potrebu odnosno zadovoljiti manje drugu potrebu

OPORTUNITETNI TROŠKOVI

Izabravši jednu od dvaju mogućnosti žrtvovali smo onu propuštenu. Vrijednost žrtvovanog dobra ili usluge naziva se oportunitetnim troškom.

PRIMJER OPORTUNITETNOG TROŠKA (1)

Troškovi studija u USA 1993. su iznosili 12000 $ godišnje uključujući izdatke na školarinu, knjige i putovanje. U ovaj iznos nisu uključeni oportunitetni troškovi jer je student radeću na poslovima SSS umjesto studiranja mogao zaraditi 16000 $. Propuštena zarada od 16000 $ je oportunitetni trošak studiranja.

Stvarni troškovi studija jedne godine iznose ne 12 već 28 tisuća $ ako se uključe i oportunitetni troškovi.

PRIMJER OPORTUNITETNOG TROŠKA (2)

Problem: Vlasnik tvrtke treba zaposliti nekoliko menadžera. Pretpostavimo da svaski menadžer ima vremena za samo jedan zadatak. Vrijednost zadatka A je 100000$, zadatka B 75000 $ i zadatka C 50000 $. Vlasnik tvrtke zapošljava dvojicu menadžera na poslovima A i B. Koliki je oportunitetni trošak zadatka B ?

Odgovor: Radeći posao B menadžer je žrtvovao posao C čija je vrijednost 50000 $. Toliki su i oportunitetni troškovi posla B.

TEMELJNA PITANJA EKONOMSKE ORGANIZACIJE

Tko, što i koliko proizvoditi ? Kako proizvoditi ? Za koga proizvoditi ? Gdje proizvoditi? Kada proizvoditi ? Iz kojih motiva proizvoditi? Kakav je pravni, ekonomski i politički sustav ? Koliki su troškovi proizvodnje, prodajna cijena i

profit ?

NEKI TEORIJSKI I POLITIČKI PROBLEMI (1)

problem ekonomiziranja i optimalizacije proizvodnje unutar danih tehnoloških i institucionalnih okvira

problem uspostavljanja parcijalne i opće ravnotežeproblem izbora kriterija raspodjeleproblem izbora ciljeva ekonomskog razvoja i

sredstava njihovog ostvarivanjaproblem upravljanja ekonomskim sustavom

NEKI TEORIJSKI I POLITIČKI PROBLEMI (2)

problem izbora temeljne proizvodne jedinice i oblika ekonomske organizacije društva

problem objašnjenja vrijednosti i cijena pojedinih dobara i usluga

problem nesklada između oskudnosti resursa i ljudskih potreba

problem alokacije rijetkih resursa

NEKI TEORIJSKI I POLITIČKI PROBLEMI (3)

Problemi odnosa između realnog i monetarnog sektora ekonomije

problem ekonomskih odnosa između pojedinih država

problem povećanja proizvodnje, zaposlenosti i životnog standarda

problem odnosa tržišta i državne regulacijeproblem odnosa širih društvenih vrednota prema

ekonomskim vrednotama

EKONOMSKI SUSTAVI

TRŽIŠNINAREDBODAVNIMJEŠOVITI

TRŽIŠNI SUSTAV

Sustav temeljen na privatnom vlasništvu i privatnom poduzetništvu

Sustav u kojem pojedinci slobodno donose odluke što će proizvoditi ili kupovati

Sustav slobodne oscilacije cijena u kojem se dobiva i gubi

Sustav zasnovan na načelu “laissez faire” (lese fer)

NAREDBODAVNI SUSTAV

Država donosi sve važnije odluke o proizvodnji i potrošnji

Sustav zasnovan na državnom vlasništvu, državnom poduzetništvu, centralizaciji odlučivanja, subordinaciji i planiranju.

MJEŠOVITI SUSTAV

Svaki od prethodnih privrednih sustava ima svoje nedostatke pa se kombiniranjem obaju sustava nastoji stvoriti optimalni sustav koji bi u sebi uključivao pozitivne elemente i jednog i drugog

Mješoviti sustav je takav sustav u kojem djeluje tržišni mehanizam unutar institucionalnog okvira kojeg određuje država

Mješoviti sustav privređivanja je dominantan sustav privređivanja danas u svijetu jer čisti modeli privređivanja bilo tržišni bilo naredbodavni ne postoje ni u jednoj zemlji.

FAKTORI PROIZVODNJE

Da bi se moglo proizvoditi moraju prethodno postojati pretpostavke proizvodnje. One se nazivaju faktorima proizvodnje ili inputima. Inputi se koriste za proizvodnju outputa.

Faktori proizvodnje su : a) radb) kapitalc) zemlja

GRANICA PROIZVODNIH MOGUĆNOSTI (1)

Budući su proizvodni faktori ograničeni društvo se suočava sa svojom granicom proizvodnih mogućnosti (PPF).

PPF predstavlja maksimalnu kombinaciju dobara koju privreda nekog društva može proizvesti s postojećim proizvodnim kapacitetima

Kada je privreda na PPF tada ona efikasno alocira svoje resurse što znači da je povećanje proizvodnje jednog dobra moguće na uštrb drugog dobra

GRANICA PROIZVODNIH MOGUĆNOSTI (2)

Kada se gospodarstvo nalazi na PPF suočava se s dvojbom : kojeg proizvoda proizvesti više a kojeg manje

Navedenu dvojbu pokazuje slijedeća tablica

Mogućnosti Potrošna dobra Kapitalna dobra

A 0 60

B 10 50

C 20 35

D 30 20

E 40 0

GRAF PPF

POGREŠKE EKONOMSKOG ZAKLJUČIVANJA

nesposobnost da se ostale varijable drže nepromijenjenim – greška ceteris paribus

post hoc pogreškagreška poopćavanja - greška pars pro totogreška subjektivnosti