AHMED I SARAIDU U DŽAMIJU

RAŠID AHMAD ČAUDHRY

AhMeD I sArA IDU U DŽAMIJUBosanski prijevodAHMAD AnD SARAH GO TO MOSQUEBosnian translation

Rašid Ahmad Čaudhry

©Islam International Publications Ltd.

Prvo izdanje / First edition: 1994.Drugo izdanje / Second edition: Decembar 2011.Izdavač / Published by: Verlag der IslamGenfer str. 11, 60437 Frankfurt am Main, Germany

ISBN: 978-3-932244-92-6

Ovu knjigu možete dobiti na slijedećoj adresi / Available from the following:

Mesdžid Baitul-IslamAhmadija muslimanski džematTuzlanska 1b, 71000 Sarajevo, Bosna i HercegovinaTel/Fax.: 00387-33-612612www.ahmadija.bae-mail: info@ahmadija.ba

UVOD

“Ahmed i Sara idu u džamiju” je druga knjiga u ovoj seriji, napisana posebno za djecu koja žele da uče o islamu. U ovim knjigama islam se predstavlja kroz priču, tako da izazove radoznalost kod djece i da zadrži njihovu pažnju. Nadamo se da će djeca uživati čitajući ih. Stil, jezik, ilustracije i produkcija ovih knjiga su u funkciji postizanja tog cilja.

Roditelji, nastavnici i stariji se mole da koriste ove knjige u kućama i učionicama. Mogu se koristiti za vrijeme doručka, uvečer kad je cijela porodica na okupu, i navečer pred spavanje da bi se imala maksimalna korist od njih.

Sve dobronamjerne sugestije u cilju poboljšanja ove knjige su dobrodošle.

Sekretar,Dječiji komitet za knjige

‘Ustani Ahmede! Ustani brzo! Vrijeme je za namaz’, reče Ahmedova majka.

Ahmed ustade iz kreveta. Još uvijek je mrak napolju. Mogao je čuti majku i oca kako čitaju Časni Ku’ran u sobi, tihim, mehkim glasom.

Njegova sestra Sara je već bila ustala. Ahmed ode u kupatilo da se opere kako treba, kao što se uzima abdest.

Zatim siđe dolje. Sestra je upravo završila individualni dio sabah-namaza zvanog ‘sunnet’.

On također stade na serdžadu okrenut prema Kibli, klanjajući sunnet.

Kada završi, otac poče učiti ‘farz’, dio namaza. On stade naprijed, okrenut prema Kibli, dok Ahmed, Sara i majka stadoše iza.

Sara reče: ‘ Babo, zašto se mi molimo jednom pojedinačno, a jednom svi zajedno’?

Otac objasni: ‘Vjerovanje u islam zahtijeva od nas da snosimo kako pojedinačne tako i zajedničke odgovornosti.

Zato je dio namaza pojedinačan, a dio zajednički. Stalno se moramo prisjećati svojih dužnosti u društvu. Mi svi moramo da živimo naše živote u zajednici sa drugim ljudima.’

Zajednički dio namaza izgrađuje disciplinu i poslušnost kod nas. Svi moramo slijediti imama bez pogovora. To je veoma važno, tako da ako imam počini grešku, oni koji u zajedničkom namazu to uoče, smiju samo reći ‘subhanallah’, pristojno i s poštovanjem. ‘Subhanallah’ znači samo „Allah je savršen“. Na ovaj način, ne samo da se imam podsjeća da je napravio grešku za vrijeme namaza, nego je to također poruka o poniznosti onoga koji je grešku uočio.

‘Subhanallah’ čini i njega svjesnim da i on može pogriješiti.

Ahmed reče: ‘Šta se dešava ako imam ne shvati poruku?’

Otac odgovori: ‘U tom slučaju zajednički namaz slijedi imama čak i ako je pogrešan. Na kraju namaza, ako greška ostane neispravljena, može se ispraviti izvođenjem dvije sedžde zajedno sa zajedničkim imamom, moleći Allaha za izvinjenje i tražeći oprost od Njega. Ova dvije sedžde (sedžda-sahaf) zovu se ‘klanjanje za nenamjernu grešku’.

U pojedinačnim namazima, s druge strane, vjerniku se ostavlja sloboda da skrati ili produži svoje namaze kako on to želi, prema raspoloženju i vremenu. Neki ljudi se stide da daju oduška sebi u prisustvu drugih. Pojedinačni namaz im daje mogućnost da slobodno izraze svoje osjećaje pred svojim Tvorcem.

Štaviše, kada se zajednički namaz vrši u određeno vrijeme, pojedinačni namazi se mogu obaviti u bilo koje vrijeme u okviru preporučenih granica.

Nadam se da sada razumiješ zašto se dio namaza vrši zajedno, a dio pojedinačno.’

Majka reče: ‘Postoji i druga korist od zajedničkog namaza. Moramo imati na umu da se zajednički namaz treba vršiti po mogućnosti u džamiji pet puta u toku dana i tako omogućuje ljudima da se upoznaju, ojačaju bratske veze i postanu svjesni svojih potreba i zahtjeva. Tokom namaza petkom ovaj bratski krug simpatija, ljubavi i saradnje se proširuje tako da uključuje građane cijeloga grada ili dijela grada. Za vrijeme Bajrama ovaj krug postaje čak i širi, dok se hadž može zvati međunarodnom skupštinom muslimana.’

Otac zatim upita Saru da li zna značenje riječi ‘hadis’.

Sara odgovori: ‘Hadis uopćeno znači riječi Časnog Posla-nika s.a.v.s. Ja znam nekoliko hadisa Časnog Poslanika s.a.v.s., Al-džannetu tahta akdamil amahat je jedan od njih.’

To znači: „Džannet leži pod nogama tvoje majke.“

Ali, babo, ja ne razumijem kako Džannet može biti pod nogama moje majke.

Otac reče: ‘Dobro, sad ću to objasniti. Ovaj hadis Časnog Poslanika s.a.v.s. veoma je mudar. Prvo ću te naučiti značenje svake riječi.’

Al-džannetu znači ‘Džennet’.

Thata znači ‘ispod’.

Akdam znači ‘stopala’ (noge).

Umahat znači ‘majčinim’.

Hadis nam dakle kaže da bismo uvijek trebali slušati šta nam majka kaže. Trebali bismo je poštivati i pomagati u radu koliko god možemo. Ako to činimo, naš će dom biti pun mira i harmonije. Drugim riječima, stvorit ćemo džannet na Zemlji. Naš dom će postati Džannet i imat ćemo džannet i na ovom svijetu i poslije.’

Kada otac završi, Ahmed reče nestrpljivo: ‘Hoću li ja reći hadis koji nam kaže kako da se pripremimo za džuma-namaz?

Sara prekide: ‘Svi znamo da je džuma-namaz molitva koja se obavlja petkom. Šta znači džuma-namaz?’

Otac objasni: ‘Džuma je arapska riječ koja znači ‘okupljanje zajedno u vremenu ili prostoru’. To je također arapska riječ za petak. To je dan kada se muslimani okupljaju radi sedmičnog zajedničkog namaza. Tako se petkom umjesto podne namaza (zuhr) klanja džuma-namaz.

Otac zatim pogleda Ahmeda i reče: ‘Koji hadis ćeš nam to reći, Ahmede?’

Ahmed reče: ‘Prema hadisu Časnog Poslanika s.a.v.s., musliman se kupa petkom, opere se pažljivo i koristi mirišljiva ulja ili neki parfem. Zatim ide u džamiju i zauzima mjesto ne uznemirujući ostale koji sjede lijevo ili desno od njega. On se zatim moli kada imam dođe, sluša ga u tišini. Neka mu Bog oprosti njegove grijehe i između prošlog i sadašnjeg petka.’

Otac reče: ‘Odlično! To je tačan prijevod hadisa koji si naveo. Kao pravilo, svaki put kad uđeš u džamiju, trebao bi zauzeti mjesto tiho, ne uznemirujući druge koji već sjede. Postoji mnogo hadisa Časnog Poslanika s.a.v.s. koji kažu da je petak blagoslovljen dan. Prema jednoj od njih, petak je najbolji od svih dana za učenje salavata.

Salavat, kao što znaš, posebna je dova za traženje blagoslova Časnog Poslanika s.a.v.s. Reći ću ti nešto više o ovim hadisima drugi put.’

Zatim upita Ahmeda kako je uzeo abdest.

Ahmed odgovori: ‘Proučio sam Bismillah-ir-Rahman-ir-Rahim (U ime Allaha, Milostivog, Darovaoca bez traženja, Samilosnog) i oprao šake tri puta, prvo desnu, pa lijevu. Zatim sam oprao usta (desnom rukom) ispirući ih vodom tri puta. Onda sam oprao nos lijevom rukom. I to sam uradio tri puta.

Zatim sam oprao lice tri puta, od uha do uha, tako da ni jedan dio lica nije ostao suh.

Nakon toga sam oprao ruke do lakata tri puta’.

‘Čekaj malo,’ reče majka, ‘zaboravio si nešto. Koju ruku si prvu oprao?’

Ahmed odgovori: ‘Prvo sam oprao desnu ruku.’

Majka upita: ‘Jesi li oprao ruke sve do lakata, uključujući i laktove?’

‘Jesam, mama. Oprao sam ruke uključujući i laktove,’ odgovori Ahmed.

Zatim nastavi: ‘Zatim sam prešao mokrom rukom preko glave, od čela do vrata. Zatim, stavljajući kažiprste u uši, okružio sam palčevima iza ušiju od dna prema vrhu i tako ih potpuno očistio. Na kraju, oprao sam stopala tri puta, prvo desno, sve do članaka i posebno između palaca, tako da ni jedan dio stopala nije ostao suh.’

‘Odlično!’ „reče otac, ‘drago mi je da si naučio pravilno uzimanje abdesta.“

Ahmed je bio zadovoljan očevom pohvalom i reče: ‘Ja svaki put uzmem abdest prije svakog namaza, ali nisam baš siguran za Saru. Ona nekad klanja bez abdesta.

‘Nije tačno!’, reče Sara, ‘ja nekad uzmem tejemum. Naš nastavnik kaže da tejemum može da zamijeni abdest.

Otac se nasmija na njeno objašnjenje i reče: ‘ Dobro, Saro, možeš li nam ti objasniti kako se uzima tejemum?’

Sara objasni: ‘Trebali bismo naći čistu zemlju ili bilo što čisto što je sakupilo prašinu i dodirnuti dva puta, tako da uzmemo nešto čiste prašine u ruke. Trebali bismo prijeći time preko lica, a zatim protrljati ruke kao da ih peremo. Tako se uzima tejemum.’

Otac reče: ‘Tačno si nam objasnila način izvođenja tejemuma, ali bi takođe trebala znati kad se on izvodi. Pravi način uzimanja abdesta je čistom vodom. Zemlja je tu samo da zamijeni vodu.’

Tako je tejemum samo simbolično uzimanje abdesta.

Ahmed reče: ‘ Babo, zašto se zemlja (prašina) koristi kao zamjena?’

Otac odgovori: ‘Zemlja (prašina) nas podsjeća na poniznost. Sad ću vam reći kad možete uzeti tejemum.

Ako je osoba bolesna i korištenje vode je opasno po njeno zdravlje ili ako voda nije dostupna a vrijeme namaza se bliži, onda može uzeti tejemum umjesto abdesta. Jedna od prednosti islama je da naredbe nisu stroge.

Postoje alternative tako da se ljudi ne preopterete i mogu poslušati naredbe u svakoj prilici.’

Kada je otac završio, Sara pogleda u majku i reče: ‘Mama, zar nas ti nećeš ništa pitati?’

Mati reče: ‘Dobro. Recite mi koliko puta muslimani obavljaju namaz u toku dana?’

Sara reče: ‘Pet.’

‘Kako se zovu ti namazi?’

Sara odgovori: ‘To su fedžr, zuhr, asri, magribi i išai.’

Ahmed reče: ‘Mama, zašto mi klanjamo pet puta dnevno? Znaš mog druga Imrana, koji je ahmadi musliman iz Njemačke. Njegova baka, koja još nije prihvatila islam, reče jednom: ‘Zašto se obraćaš Bogu tako često? Bitan je kvalitet, a ne kvantitet. Šta bismo mi trebali na to reći?’

Mati reče: ‘Jesi li pitao Imrana šta je on odgovorio?’

‘Jesam’, reče Ahmed, ‘On je rekao da je namaz duhovna hrana i da bismo je trebali uzimati nekoliko puta na dan, baš kao što uzimamo hranu za tijelo. Hrana osigurava energiju za fizičke aktivnosti, kao što namaz daje energiju za duhovne aktivnosti.’

Mati reče: ‘Imran je dobro odgovorio. Neki ljudi piju čaj rano ujutro. Zatim doručkuju. Zatim piju poslijepodnevni čaj i večeraju uvečer.

Tako uzimaju hranu za tijelo nekoliko puta na dan. Slično bi trebalo biti sa hranom za našu dušu. Namaz je duhovna hrana koja nam je potrebna.

Istinsko vjerovanje nas približava Allahu i dolazi vrijeme kada komuniciramo sa Njim. Najčešće je to putem istinskih snova. Osoba, posebno dijete, jako se obraduje kada prvi put doživi ovaj fenomen. Ponekad se poruka predaje u snu i ubrzo nakon toga se stvari odigravaju upravo kao u snu. Tako se osoba ne samo uvjerava da Allah postoji, nego postepeno, uz pomoć namaza, počne osjećati blizinu Allaha.

Otac reče: ‘Ja bih dodao još nešto. Prema Časnom Kur’anu, namaz nas zaštićuje od nepristojnosti i lošeg ponašanja, štiti nas od grijeha, čuvaju naše misli od zlih stvari. To je siguran način približavanja Allahu.’ On objasni da različiti položaji tijela izražavaju poštovanje, poniznost i pomirljivost osobe sa Allahovom svemoći.

Mati dodade: ‘Zato je važno da klanjamo namaz sa najvećom poniznošću i punom koncentracijom. Trebali bismo za vrijeme namaza stajati kao da smo u društvu Najvišeg od najviših, Kralja kraljeva i tražiti Njegovu pomoć u svemu. Allah reče u Časnom Kur’anu:

„Zovite Mene, Ja ću vam odgovoriti“ (40:61)

Prema tome, ako nam postane običaj da se stalno molimo, Allah će sigurno prihvatiti naše namaze u najboljoj namjeri i kao što On misli da nam najbolje odgovara. Nikad ne bismo samo smjeli misliti da naši namazi nisu uslišeni. Dat ću i primjer. Svaki roditelj voli svoje dijete. Ponekad dijete insistira na nečemu, i ne znajući kako je to opasno po njega. Roditelji odbiju da mu ispune zahtjev, ali iz ljubavi mu daju nešto bolje. Allah voli čovječanstvo više nego što roditelji vole djecu. Zato bismo trebali potpuno vjerovati Allahu. On uvijek prihvata naše iskrene namaze onako kako je najbolje za nas.

Razgovor je bio veoma interesantan i oboje djece su slušali pažljivo.

Zatim uslijedi kratka pauza. Ahmed i Sara su bili ponosni što su muslimani. Odlučili su da će stalno moliti Allha dž.š., zahvaljujući mu se za sve što im je dao i moleći za oproštaj zbog njihovih nedostataka.

Mati se zatim okrenu Ahmedu i reče: ‘Tvoj je red sada. Reci nam vrijeme kad se obavljaju namazi?’

Ahmed odgovori: ‘Sabah se klanja ujutro, od zore pa do izlaska sunca. Podne se klanja ubrzo poslije podneva, kada sunce nagne ka zapadu. Ikindija se klanja kasno popodne. Akšam se klanja odmah poslije zalaska sunce i jacija kada padne potpuna noć.

‘Odlično, oboje!, ‘ reče mati.

Zatim pogleda na sat i reče: ‘Vrijeme je da odete u sobu i čitate Časni Kur’an. U međuvremenu ja ću napraviti doručak.

Nakon što su Ahmed i Sara pročitali Kur’an, cijela porodica sjede da doručkuje.

Ahmed i Sara su pričali o svojim drugovima u školi. Otac je čitao novine dok je majka gledala vijesti na TV-u. Iznenada zazvoni zvono. Ahmed otvori vrata. Bio je to njegov školski drug.

Ivan: ‘Zar ne ideš u školu danas?’

Ahmed odgovori: ‘Ne. Imam dozvolu nastavnika da mogu ići u džamiju danas.’

‘Džamiju? Je li to tvoja crkva?’, reče Ivan.

‘Na neki način jeste, to je mjesto gdje se muslimani mole Allahu dž.š. Razlikuje se od crkve u tome što nema klupa ni slika svetih na zidovima. Nema ni statua. Vrlo je jednostavnog izgleda iznutra, tako da se vjernicima ne odvlači pažnja kada klanjaju namaz. Nema ni muzičkih instrumenata.’

Ivan se zainteresovao. Htio je da zna više o islamu. Upita: ‘Čuo sam da vi skidate cipele kad ulazite u džamiju. Je li to tačno?’

Ahmed odgovori: ‘Da, ali samo kad uđeš u sobu gdje se klanja. Mi volimo da držimo to mjesto čisto. Osim toga, mi spuštamo čelo na pod za vrijeme klanjanja, tako da zbog higijene moramo skidati obuću.’

Da bi se stvorila bolja atmosfera , soba za klanjanje se namiriše. I vjernici se savjetuju da koriste miris. Čini mi se da si veoma zainteresovan. Pitat ću nastavnika da nas povede u obilazak džamije jednom. Vidjet ćemo imama, također.

‘Je li imam kao naš sveštenik?’, upita Ivan.

‘Ne baš. Islam ne priznaje ustoličene sveštenike. Svako od vjernika može da vodi namaz ako prisutni smatraju da on to zaslužuje. Općenito, osoba se bira između onih vjernika koji dobro poznaju Časni Kur’an. Imam je religiozni vođa. Ponekad su imami stalno zaposleni i vode računa o džamiji kao i o potrebama zajednice. Oni također predvode vjernike u namazu premda za to nisu plaćeni.

‘Ahmede! Ahmede! S kim pričaš?’, pozva majka, ‘Požuri, moraš se okupati jer idemo na džumu u džamiju.’

‘Razgovaram sa Ivanom, mama. Eto me,’ odgovori Ahmed.

‘Dobro. Ja idem u školu sada. Radujem se našem obilasku džamije,’ reče Ivan i ode u školu.

Ahmed i Sara odoše gore da pospreme sobe. Kasnije se okupaše, obukoše čistu odjeću i staviše miris, i kako se vrijeme za džamiju približi, odvezoše se kolima tamo.

Dok su se vozili, Ahmed upita majku: ‘Treba li da uzmemo abdest za džumu?’

Mati reče: ‘Nema potrebe za tim nakon kupanja, osim ako je osoba išla u WC,’

Otac reče: ‘Abdest se izgubi ukoliko se zaspi ili izgubi svijest.’

Kako su se približavali džamiji, ugledaše mnogo muslimana, dječaka i djevojčica, kako idu prema džamiji da bi učestvovali u namazu.

Ahmed i Sara izađoše iz kola. Začuše mujezina kako uči azan glasnim i jasnim tonom.

Ahmed i Sara poslušaše pažljivo.

Allahu akbar!Allahu akbar! Allahu akbar!Allahu akbar!

Aš hadu al la ilaha illallah.Aš hadu al la ilaha illallah.

Aš hadu anna Muhamadar rasullullah.Aš hadu anna Muhamadar rasullullah.

Hejja alas Salah.Hejja alas Salah.

Heja alall Falah.Heja alall Falah.

Allahu akbar!Allahu akbar!

La ilaha illallah.

Kada mujezin završi, Sara upita Ahmeda: ‘Znaš li šta svaka riječ znači?

‘Znam, sad ću ti reći,‘ reče Ahmed sestri.

Mujezin je rekao: ‘Allahu akbar’, što znači ‘Allah je Najveći’.

Zatim je rekao: ‘Aš hadu al la ilaha illallah’, što znači ’Ja svjedočim da nema drugog boga osim Allaha’.

Nakon toga je rekao: ‘Aš hadu anna Muhamadar rasullullah’, što znači: ‘Ja svjedočim da je Muhammed Božiji poslanik.’

Zatim je mujezin okrenuo glavu nadesno i rekao: ‘Hejja alas Salah’, što znači: ‘Dođi na namaz’.

Zatim je okrenuo glavu nalijevo i rekao: ‘Heja alall Falah’, što znači ‘Dođi do uspjeha.’

Na kraju je ponovio: ‘Allah je najveći!’ i završio azan riječima ‘Nema drugog boga osim Allaha‘.

Ahmed je zatim otišao kod oca u dio džamije za muškarce, dok je Sara zajedno s majkom otišla u dio džamije za žene.

Kako su ulazili u džamiju, otac napomenu Ahmeda da prouči: ‘Bismila-Esalatu Vasalamu ala Rasulillah. Alla’hum magfir’li zu’nobi Vaf’tah’li ab-vaba Rh’matika’, što znači, „U ime Allaha. Neka je mir i blagoslov na Allahovog

Poslanika. O Allahu! Oprosti mi grijehe i otvori mi vrata Tvoje milosti.“

Rekao mu je da prouči dovu sa ‘Fadlika’ umjesto ’Rahmatika’ kada su napuštali džamiju. ‘Fadlika’ znači ‘Tvoj blagoslov’.

Otac mu također reče da prvo uđe desnom nogom u džamiju i kaže ‘Asalamu Alaikum’ ljudima unutra.

Klanjali su sunnet, a zatim su sjeli u miru sa Božijim blagoslovom i čekali da dođe imam. Imam je stigao i mujezin je proučio azan još jednom. Nakon toga je imam

otpočeo hutbu, čiji je prvi dio bio na bosanskom jeziku, zakratko sjeo i onda ustao, a zatim učio drugi dio hutbe na arapskom jeziku.

Ahmed i Sara nisu mogli razumjeti arapski dio pa su sjedili i slušali kao i svi drugi.

‘Ja ću, ako Bog da, naučiti značenje drugog dijela hutbe, koji se uvijek uči na arapskom’, obeća Ahmed sam sebi.

Ovog puta imamova hutba bila je posvećena značaju obrazovanja djece. Pozvao se na hadis Časnog Poslanika s.a.v.s. u kojem se naglašava potreba prenošenja znanja

djeci. Rekao je roditeljima da obrazuju djecu na najbolji mogući način i da ih uče poštovanju prema starijim.

Imam je također rekao u hutbi da Časni Poslanik uči sljedbenike da poštuju osjećanja svoje djece, da budu ljubazni s njima i da razgovaraju s njima o svemu što je za njih važno. Zatim je ukazao na dužnosti i odgovornosti djece prema roditeljima i proučio nekoliko ajeta iz Časnog Kur’ana da naglasi svoje riječi.

Ahmed i Sara su bili oduševljeni hutbom. Nakon toga imam je počeo namaz. Kada je zajednički dio namaza bio gotov, vjernici su klanjali sunnet, svako za sebe još jednom.

Neki od njih su produžili svoj namaz i ostali u džamiji dok su drugi završili odmah, izašli iz džamije i požurili natrag na posao. Nekoliko djece je počelo razgovarati između sebe u džamiji nakon namaza. Jedna starija osoba je to uočila i skrenula im pažnju da neki ljudi još uvijek klanjaju namaz i da bi se trebali uzdržati razgovora da ih ne bi uznemirili. Dječaci su odmah shvatili i izašli iz džamije.

Ahmed upita oca: ‘Babo, zašto ne smijemo razgovarati u džamiji?’

Otac odgovori: ‘Ne smijemo razgovarati u džamiji za vrijeme namaza ili dok se drugi ljudi još mole da ih ne bismo uznemirili. Međutim, razgovor nije zabranjen prije

ili poslije namaza, ali se može voditi, samo tiho, u kontekstu koji odgovara mjestu i svrsi okupljanja. Ubrzo nakon toga otac reče da je vrijeme da se ide. Odvezli su se kući rekavši ‘Asalamu alaikum’ prijateljima.

Poslijepodne cijela porodica popi čaj zajedno i onda klanjaše ikindiju.

Uvečer, nakon akšam-namaza, večeraše zajedno. Prije jela majka podsjeti djecu da kažu:

‘Bismillah-ir-rahman-ir-rahim’. Za vrijeme jela roditelji ispričaše neke zanimljive priče iz života Časnog Poslanika s.a.v.s. i drugih velikih muslimana prošlosti.

Ahmed i Sara zatim odoše u svoje sobe. Jedno vrijeme su čitali, a zatim završili domaći zadatak. Također su pogledali omiljeni tv program o životinjama.

Zatim su sišli da klanjaju jaciju, posljednji namaz u toku dana i poslije toga su otišli pravo u krevet, učeći neke ajete iz Časnog Kur’ana, koje su naučili napamet.

Vježbe:

1. Šta je abdest?2. Kada muslimani trebaju ponovo uzeti abdest?3. Koliko obaveznih namaza muslimani imaju u toku dana?4. U kojem pravcu se muslimani okreću kada klanjaju namaz?5. Šta je hadis?6. Koji je hadis Časnog Poslanika s.a.v.s. Sara rekla roditeljima?7. Šta je imam?8. Šta je azan?9. Opiši kako se musliman priprema za namaz petkom!10. Kako se muslimani pozdravljaju i šta to znači?11. Šta riječ ‘inšallah’ znači?12. Šta izraz ‘Subhanallah’ znači?

13. Zašto se dio namaza klanja pojedinačno, a dio u džematu?14. Šta znaš o tejemumu i kada se on može koristiti umjesto abdesta?15. Zašto muslimani skidaju obuću pri ulasku u džamiju?16. Navedi neke blagoslove namaza petkom!17. Možeš li reći dovu koja se govori na ulasku u džamiju?18. Opiši neke osobitosti džamije!

rječnik termina:

Asalamu-alaikum je islamski pozdrav koji znači ‘mir s tobom’.

Bismillah-ir-Rahman-ir-Rahim je dova koja se kaže na početku bilo koje aktivnosti. Znači: ‘U ime Allaha Milostivog, Darovaoca bez traženja, Samilosnog.

Abdest je pranje prije namaza.

Farz, sunnet i nafile – to su tri vrste namaza. Farz je obavezni dio namaza.Sunnet je namaz koji je Časni Poslanik s.a.v.s. uvijek činio kao dopunski namaz. Mi ga također smatramo značajnim. Nafila je dobrovoljni namaz.

Kibla je prva kuća za obožavanje Boga, za čovječanstvo i za one koji vjeruju u jednog Boga.

Bajram je muslimanski praznik.

Hadž je hodočašće na Kabu u Meku u određene dane.

Imam je osoba koja vodi namaz.

Časni Kur’an je Časna knjiga muslimana.

Namaz je podsjećanje na Allaha.