208741881 arheologija za mlade durman makjanic

7/22/2019 208741881 Arheologija Za Mlade Durman Makjanic

http://slidepdf.com/reader/full/208741881-arheologija-za-mlade-durman-makjanic 1/52



Aleksandar Durman Hajka Makjanić

ARHEOLOGIJAZA MLADE

NARODNA TEHNIKA HRVATSKEZagreb, 1982.



NASLOVNA STRANA

iskopavanje u selu Drenju, općina Zaprešić

Snimio: Mario Lenković



P R E D G O V O R

Pokret »Nauku mladima« djeluje u okviru Narodne tehnike Hrvatske od 1964. godine, a zadaća mu je da organizira takve sadržaje, ob like i metode rada, koji pomažu u otkrivanju i razvijanju kreativnih spo-sobnosti mladih i time stvara uvjete za izrastanje stručnog i znanstve-

noga kadra, nužnog za brži razvoj našega društva.

Mnogo je nastavnika, znanstvenih radnika, organizacija, institucija i drugih, koji su svojim radom i pomoći kroz Pokret »Nauku mladima« omogućili omladini da se zainteresira za znanstvenoistraživački rad. Takvo široko dobrovoljno angažiranje stručnjaka omogućilo je da se ta djelatnost razvije u organizaciju priznatu u našoj zemlji i inozem-

stvu.Svake godine mnogo mladih sudjeluje na natjecanjima, susretima,

seminarima, savjetovanjima, istraživačkim kampovima i u drugim obli-

cima rada Pokreta »Nauku mladima«, izlažući rezultate rada, izmje-

njujući iskustva ili pak uz pomoć stručnjaka rade na istraživanjima određenih problema.

Dosadašnji program rada okupljao je omladinke i omladince koji su bili zainteresirani za prirodne znanosti: matematiku, fiziku, astrono-

miju, biologiju i kemiju. Međutim, mnogo je mladih koji bi željeli ovladati metodama znanstvenog rada u društvenim znanostima i zato moramo stvarati mogućnosti da kroz Pokret »Nauku mladima« i taj dio omladine pokaže svoju nadarenost i kreativnost.

Upravo zato Pokret »Nauku mladima«, u zajednici s Arheološkim zavodom Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Centrom za povijesne zna-

nosti — Odjel za arheologiju i Arheološkim muzejom u Zagrebu, po kreće organiziranje arheoloških istraživačkih grupa u osnovnim i sred njim školama. Tim bi grupama bio cilj otkrivanje i evidentiranje nala za i nalazišta od znanstvene, kulturne i historijske vrijednosti. Uz znan stveni doprinos jednako je važno i obrazovanje, odnosno usmjerivanje mladih na sistematičnost i metodički pristup u radu. Tako stečena is-

kustva, osim praktične vrijednosti za samu arheološku znanost, imaju vriiednost i u neposrednom upoznavanju mladih s kulturnim tradici

jama i baštinom svoga kraja i cijele zemlje.

Ovaj priručnik treba poslužiti kao osnova svima onima koji žele svojim radom pridonijeti unapređivanju arheološke znanosti, a ujedno

poslužiti kao povod za organizirani rad u kojem će se moći istraži-

vački duh usmjeriti na produbljivanje znanja i njegovu konkretnu pri-

mjenu u životu.

3



I. ŠTO JE ARHEOLOGIJA?

Otkad postoji na Zemlji, čovjek je s jedne strane želio saznati sve0 svom porijeklu, a s druge strane nastojao ostaviti za sobom tragakoji bi ga otrgnuo od zaborava. Iz te vječne težnje da sazna sve osvojoj prošlosti, razvila se današnja znanost koju nazivamo arheolo-gijom. Prvi pravi priznati arheolog bio je Nijemac VVinkelmann koji jeu 18. stoljeću počeo iz zemlje vaditi predmete neobične ljepote iumjetničke vrijednosti. Otada su ljudi počeli sistematski tražiti ostat-ke prošlih civilizacija koje u sebi sakriva zemlja. Nazvali su ih arheo-

lozima, prema grčkim riječima koje označuju znanost o starom, dav-nom.Isprva je arheolozima zastajao dah nad veličanstvenim otkrićima

piramida, gradova Latinske Amerike zaraštenih džunglom ili civilizaci- jama između Eufrata i Tigrisa. I doista, arheologija je već odgovorilana mnoga pitanja o tim davnim kulturama. Međutim, arheološka na-lazišta su i na drugim mjestima, svuda oko nas. Tragove svog boravkana Zemlji čovjek je ostavio širom danas poznatog svijeta. Tako arheo-loga zanimaju pitanja čiji odgovori nam omogućuju da rekonstruiramosvakodnevni život nekadašnjih ljudi, kao npr. kako je paleolitički čov-

jek palio vatru, gdje je živio, kako su se odijevali Neandertalci, što su

jeli Kelti, kakve su kuće gradili Grci, kako su Rimljani pravili opeku1 sl. Budući da za davna vremena ne postoje pisani dokumenti, arheo-log proučava predmete, znači materijalne ostatke koje je pokrilazemlja, a do njih dolazi sistematskim iskopavanjima.



KAKO ARHEOLOZI ZNAJU GDJE TREBA KOPATI

Najveći dio arheoloških nalazišta otkriva se slučajno, kada ljudiradeći na polju, brdu, šumi, na obalama rijeka, mora, jezera naiđu nadotad nepoznate građevine ili predmete. Obavijest o takvim nalazimavrlo često stiže do arheologa prekasno, kad je nalazište već ozbiljnooštećeno ili uništeno. Ljudi, naime, uglavnom ne znaju ocijeniti važ-nost svog nalaza jer za njih naoko nevažna krhotina posude arheolo-

zima je važan predmet. Zato postoje sistematski organizirana traže-nja arheoloških nalazišta koja nazivamo rekognosciranjima. Što ar-heolozi traže rekognosciranjima?

Arheološki spomenici se dijele na nepokretne, a to su naselja, utvr-de, pojedinačni izdvojeni objekti, vodovodi, bunari, kanali, ceste, mos-tovi, rudnici, groblja i pokretne u koje uključujemo alate i oružje, ke-ramiku, novac, staklo, kultne predmete, namještaj i druge predmetekoji služe u kući i na gospodarstvima. Rekognoscira se hodajući igledajući u zemlju, vodeći računa o konfiguraciji terena, uočavajućisve pojedinosti dotičnog kraja.

Međutim, prije samog izlaska na teren, arheolog se raspituje međustanovnicima određenog kraja, tj. provodi malu anketu među ratarima,poljarima, geodetima, šumarima, traktoristima da bi doznao jesu liprilikom obrade zemlje naišli na tragove zidova od kamena ili opeke,žbuke, kućnog lijepa, gara i pepela, tamnijih mrlja u zemlji u kojimase može naći keramike, obrađenoga kamena, ostataka metala, novca,stakla, ljudskih ili životinjskih kosti te većih ili manjih humaka nastaIih radom ljudskih ruku.

Koji put i sami nazivi mjesta pokazuju da stanovnici toga kraja već

znaju da žive na mjestima koja su bila nastanjena davno prije njih.Takvi nazivi su npr. Gradina, Gradac, Grad, Gradište, Crkvina, Crkvište, Staro groblje, Grčko groblje, Gomila, Gromila, Stari put, Rimskiput, Laz, Stari most i drugi.

Isto tako valja osluhnuti priče koje kruže u pojedinim krajevima.Tako se često može čuti priča o strancu koji je od nekog ratara kupionaoko običan kamen u kome je bilo sakriveno zlato; ili priča o kvočkisa zlatnim pilićima. I te priče na svoj način govore da je negdje ublizini arheološko nalazište.

6



KAKO I KADA SE REKOGNOSCIRA

Teren je najkorisnije obilaziti u vrijeme oranja, u proljeće i jesen.Tada plug izbacuje nalaze, naravno, ako se oni nalaze dovoljno plitko,blizu površine zemlje.

Površine koje se nikad ne obrađuju obilaze se kada je na njimanajniža vegetacija. Tada se posebno promatraju zvjerinje rupe, krtičnjaci, odroni, vojni rovovi ili neki slučajni iskopi u kojima možebiti nalaza. Za dugih i sušnih ljeta mogu se po boji jače spržene tra-

ve uočiti tragovi zidova i do pola metra u dubinu, i to na livadamana kojima se inače ne mogu vidjeti.Za potpuno ogoljele prostore nema vremenske zapreke. To se po-

sebno odnosi na prethistorijske ilirske gradine u Dalmaciji, Lici, Hr-vatskom primorju, Gorskom kotaru, Istri i na Kordunu. Tamo su nala-zišta najčešća na ogoljelim vrhovima brežuljaka, premda je ponegdjeneke obrasla šuma.

Gradine Velika i Mala Karaula iznad sela Široka kula (Lički Osik) — pret-historijsko naselje ilirskih Japoda.

7



Radovi u kojima se dublje zadire pod površinu zemlje kopanjemkućnih temelja, probijanjem kanala, prokopima, ravnanjem terena, rigolanjem zemljišta, drenažom njiva, polaganjem kabela, gradnjomcesta, vodovoda, plinovoda itd., moraju se posebno pratiti. Obilazećitakve prostore prije nego se zatrpaju, na izbačenoj zemlji ili presjekuiskopa mogu se uočiti po različitoj boji i materijalu ostaci starih na-selja ili grobova. Ako se naiđe na takvo otkriće vrlo je važno izmjeritidubinu od površine zemlje do mjesta nalaza.

Njive se obilaze sistematski, brazda po brazda, a ako su već zasi- jane treba posebno paziti da se ne gazi po usjevima, često se napovršini njiva, koje se mogu nalaziti i daleko od naselja, uočavajutragovi keramike, stakla, pokoji dio crijepa ili opeke. To, međutim, nemora značiti da je to arheološki lokalitet, jer pojedinačni nalazi dos-pijevaju na njive zajedno sa stajskim gnojivom, kao otpadnim mate-rijalom današnjeg vremena. Zbog toga se posebno razmotri količina

takvih nalaza. Komadići porculana ili bijelo glazirane keramike s tra-govima drugih boja nedvojbeno govore da su proizvod današnje civi-lizacije.

U mjestima gdje su kuće i ostali objekti građeni kamenom, treba teobjekte razgledati, jer se u njihovim zidovima zna zateći kakav starijikameni blok s tragovima urezanih natpisa, likova ili posebno obrađe-nih oblika. Važno je, dakako, pitati ukućane da li znaju nešto o pori-

jeklu takva kamena bloka.

Rimski nadgrobni spomenik uzidan u ogradu izvora pokraj izletišta Pigika u Petrinji.



Nakon velikih kiša, dok teren još nije potpuno suh, predmeti koji senalaze na površini dobro su isprani i lako uočljivi. Zato je takvo vri-

jeme idealno za rekognosciranje.

Pribor potreban za rekognosciranje:

1. Topografska karta u mjerilu 1 : 50.000

2. Kompas3. Bilježnica, pribor za pisanje i crtanje4. Metar

5. Metarska traka ili uzica na kojoj su označeni metri (razmak od1 metra crnom, od 5 metara crvenom, 10 metara bijelom bojomili slično)

6. Vrećice — platnene, plastične ili papirnate (najpogodnije suplatnene, jer su čvrste, trajne i u njima se nalazi lako suše)

7. špahtle (ličilačke lopatice)8. Fotoaparat

Topografska karta omogućuje lakše snalaženje na terenu, a kompasorijentaciju na terenu i pravilnu orijentaciju samog nalazišta na crtežukoji se mora napraviti.

Rukovanje kartom i kompasom je jednostavno. Najprije se na kartipronađe mjesto trenutačnog stajališta, tzv. stajna točka. Na neku ravniju površinu prostre se karta i na nju položi kompas tako da njegoveoznake N i S (sjever i jug) poklope bilo koji meridijan ili zadebljaniokomiti obrub karte. Tada se karta zajedno s kompasom pomiče (ro-

tira), dok se magnetska igla ne poklopi s pravcem N—S i meridija-nom (obrubom) na karti. Time se na terenu odredi položaj sjevera.U bilježnicu se unose svi podaci koji su prikupljeni anketom kao i

njihova provjera na samom terenu.

1. Datum izlaska na teren i imena članova koji rekognosciraju.2. Ime, ime oca, prezime i adresa vlasnika zemlje na kojoj se lo-

kalitet nalazi. Ako vlasnik zemlje zna za broj katastarske čes-tice, svakako i to treba pribilježiti.

3. Naziv lokaliteta — njegovo službeno i lokalno ime (ako ga ima).4. Približno se određuje veličina nalazišta i skicira sam položaj. Uz

skicu se unosi položaj sjevera i približna udaljenost od najbli-žeg naselja.

5. Za vidljive tragove nekih građevina ili samo pojedinačnih zidovapribližno se ucrtaju njihove konture, a njihova debljina preciznoizmjeri. Opisuje se i materijal od kojeg su zidovi načinjeni.

6. Za pokretne nalaze, dovoljno je pobliže u skici označiti gdje im je najveća gustoća i do kuda se oni najudaljeniji prostiru.

7. Ako postoji neka posebna zanimljivost, i ona se unosi u biljež-nicu.

9



Predmeti s nalazišta skupljaju se u vrećice, ali nije potrebno poni- jeti sve što je nađeno. U jednu vrećicu ostavlja se materijal samo s jednog lokaliteta, a u nju se položi papir na kome se ispisuje nazivlokaliteta i datum.

Najvredniji su nalazi novca, metala, stakla, keramike, obrađenogakamena ili kostiju. Najviše se nalazi keramičkih predmeta, pa se iz-dvajaju oni vredniji: rubovi usta posuda, drške, dna, dijelovi s po-sebnim ukrasom, bilo da je ukras urezivan, bojen ili reljefan.

Rimski novac cara Trajana, iz II stoljeća naše ere.

Ako vire, predmeti se vade iz zemlje ili s njene površine špahtlom.Od suvišne zemlje čiste se rukom ili komadom drvenog ivera prijedefinitivnog pranja vodom, a nikako ne špahtlom, jer bi se time po-

vršina oštetila.Lokalitet se fotografira tako da se čitav vidi.Na povratku s terena otvara se Temeljni karton novog nalazišta i

obavještava Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture.

Na nalazištima, prilikom rekognosciranja ne smije se kopati, čakni arheolozi, prije nego dobiju posebnu dozvolu Republičkog zavodaza zaštitu spomenika kulture. Svi oni koji se na to oglušuju odgovara-

ju pred zakonom. Takva improvizirana iskopavanja nanose lokalitetimanepopravljivu štetu.

10



Poznati engleski arheolog Sir Leonard Wooley u prilog tome je iz- javio da je »jednom otkopani lokalitet uništen lokalitet«. Time je za-pravo želio istaknuti da svako prodiranje u jezgru lokaliteta znači injegovo definitivno uništenje. Zbog toga je potrebno da iskopavanjavode samo stručnjaci, da bi se uz pravilno vođenu dokumentaciju(dnevnik rada, stručno ucrtavanje i fotografiranje), kojom se vodi bri-ga i o najmanjim detaljima, okolnostima i međusobnom položaju na-laza i posebno opreznom rukovanju prilikom njihova vađenja i trans-porta, što vjernije mogao rekonstruirati život ljudi na tom mjestu. Ukontrolnim obilascima već otkrivenog terena, ako ima nekih novouočenih nalaza potrebno je uz stari Temeljni karton priključiti novi. Te-meljni karton je zaseban arak papira u koji se unose najvažniji po-daci. Kako on izgleda vidljivo je na 13. i 14. stranici.

11



UPUTE ZA POPUNJAVANJE TEMELJNOG KARTONA NALAZIŠTA

Pod: II. obvezna je konzultacija s arheologom

IV. ako vlasnik ne zna broj katastarske čestice, ona se možeizvaditi u Uredu za katastar općine, na temelju podataka izI i III točke Temeljnog kartona.

XI. fotografija nije obvezna, ali ako u školi postoji fotosekcijamože se i ona uključiti svojim prilogom u rad na zaštiti lo-kaliteta.

12



TEMELJNI KARTON NALAZIŠTA

I. NAZIV LOKALITETA (I NJEGOV LOKALNI NAZIV) I OPĆINA

II. VRIJEME IZ KOJEG DATIRA NALAZIŠTE

III. IME. IME OCA, PREZIME I ADRESA VLASNIKA ZEMLJE

IV. BROJ KATASTARSKE ČESTICE

V. SKICA NALAZIŠTA S KRATKIM OPISOM NALAZA



Vi. OČUVANOST NALAZIŠTA

a) dobro

b) zadovoljava

c) loše

VII. UGROŽENOST NALAZIŠTA

a) nije ugroženo

b) ugroženo

c) prijeti mu nestanak

Vili. PRIMJEDBE

IX. IMENA SUDIONIKA OTKRIVANJA NALAZIŠTA

X. DATUM

XI. FOTOGRAFIJA NALAZIŠTA

14



II. KAKO JE ŽIVIO ČOVJEK U PRETHISTORIJI

1. PALEOLITIK ILI STARIJE KAMENO DOBA

Kada se čovjek u dugoj evolucijskoj liniji pojavio na Zemlji, ni da-nas ne možemo sigurno reći. Zasad znamo da je prvi čovjek živio u

Africi. Najstarije razdoblje čovjekova života nazivamo paleolitik ilistarije kameno doba.

Sam paleolitik se, opet, dijeli na stariji, srednji i mlađi paleolitik.STARIJI PALEOLITIK traje od 600.000 do 150.000 godina prije naše ere.Na Zemlji su živjele razne rase ljudi: australopitek (južnoafrički pra-čovjek) hodao je uspravno, živio u šumovitim predjelima i bio je ve-getarijanac. Kapacitet mozga mu je odgovarao kapacitetu mozga da-našnjeg gorile. Pitekantrop (ili Homo erectus, uspravni čovjek) živio

je na velikom području od sjeverozapadne Afrike do Dalekog istoka;on je već imao mnogo veći mozgovni kapacitet od svog susjeda austraiopiteka, jeo je meso, a čini se da je bio i kanibal. Pitekantrop jeupotrebljavao alate, doduše vrlo primitivne, ali ipak dovoljne da se

može svrstati u red ljudskih predaka. Riječne oblutke bi malo otkresao i tako dobio oštrije rubove na kamenu, Pekinški čovjek je pozna-vao upotrebu vatre koja je, osim topline i mogućnosti pečenja mesapružala i zaštitu od divljih zvijeri. Osim ovih, u doba starijeg paleo-litika živi i zinjatrop (istočnoafrički pračovjek) i drugi (si. 2).

SI. 2. Razvojni put od pračovjeka do današnjeg homo sapiertsa može se pratiti po oblicima lubanja.

15



Uz ove prve ljude žive i životinje kao npr. neke vrste slonova, nosorog, konj, govedo, dabar i drugi. U dugom periodu paleolitika kojitraje stotine tisuća godina, klima na Zemlji se mijenjala, izmjenjivalasu se ledena i međuledna doba.

Doba SREDNJEG PALEOLITIKA (150.000 do 35.000 godina prije našeere) je doba neandertalca. Za proučavanje ove vrste ljudi posebnusu ulogu odigrala nalazišta iz naše zemlje. Naime, još sredinom proš-log stoljeća u Neanderthalu kod Dusseldorfa nađeni su ostaci togpračovjeka. Kako je dotad bio potpuno nepoznat, stručnjaci su pomis-lili da su to kosti suvremenih ljudi, deformirane nekom bolešću. No,tada je veliki znanstvenik Dragutin Gorjanović Kramberger, rođen uZagrebu, našao u pećini iznad Krapine više od 600 kostiju ljudi odgodine dana do 40 godina starosti, na bazi njih opisao i rekonstruiraoneandertalca, a nalazi i iz drugih zemalja potvrdili su da je riječ odavno izumrloj vrsti.

Neandertalac je bio nizak, zdepast, s izbočenom glavom. Imao jeveliko lice s izraženim očnim lukovima i ispupčenom bradom. Od kremena je izrađivao ručne sjekire. Također je znao od pažljivo odabranekamene jezgre jednim udarcem odbijati male komade koji su imalipogodan oblik. Tako je dobio male »nožiće« koji su mu omogućavalida kroji kožu, a odjeća mu je dopuštala opstanak u hladnim područji-ma. I zaista, neandertalac je živio u vrlo hladnoj klimi i preživio je

jedno ledeno doba.Naravno, najzanimljivije je nešto znati o duhovnom životu neander-

talca, o njegovim mislima, kultovima ili religiji. O tome, na žalost, mo-žemo samo nagađati. Neandertalac se nije kitio niti je poznavao um-

jetnost. Međutim, pokopavao je svoje mrtve, i to dokazuje da je raz-mišljao o smrti, a prema tome i o ostalim apstraktnim pojmovima.Mrtvi su se pokopavali u spiljama. Tako je u jednoj spilji pronađenkostur prirodno osakaćenog muškarca od oko 40 godina starosti. Oči-to su drugi članovi zajednice pokazivali zanimanje i brinuli se za ne-sposobnog člana, iako je život bio težak i okrutan, u stalnoj borbi zaegzistenciju. To dokazuje da su neandertalci imali razvijen osjećaj zazajedništvo.

U doba MLAĐEG PALEOLITIKA (35.000—10.000 g. prije naše ere)prvi puta se, među neandertalcima koji izumiru javlja homo sapiens.Nazvan je kromanjonski čovjek (po nalazištu CroMagnon u Francus-koj). Bio je visok, uspravan, dobro građen. Imao je dugačku glavu svećim mozgom od mozga današnjeg čovjeka. Živio je u posljednje le-deno doba. Kromanjonac je bio vrlo okretan i maštovit. Nalazi poka-zuju da su u ovom razdoblju tehnički noviteti vrlo česti i tempo pro-mjena brži nego u prethodnom razdoblju. Ljudi mlađeg paleolitika suupotrebljavali raznoliko oružje — strelice, harpune, osti, udice odkosti, rogova, bjelokosti, i naravno, od kamena, uglavnom kremena.Sada se kremen obrađuje dugim, uzdužnim udarcima, tako da se do-bivaju paralelni žlijebovi. Novost je i sitna obrada takvih komada, tako

16



da su imali male piliće. No najviše ipak zadivljuje pojava umjetnosti.To su slikarije i gravure na stijenama pećina, skulpture u kamenu,glini, kosti i rogovima. Svima su poznate prekrasne realističke slikeu pećinama Altamire i Lascauxa. Na nekim mjestima su nađene ljuskeškoljaka pune okera i drugih boja i ostaci baklji. Boje su se pravile

od ugljena i nekih minerala koji su se miješali s vodom ili masti. Ta-kođer su poznate tzv. Venere, skulpture ženskih likova s izrazitim ob-linama (si. 3).

SI. 3. Nagli procvat umjetnosti prvi puta se javlja u doba mlađeg paleo-litika (35.—10.000 g.p.n.e.); kameni alati i oružje se usavršavaju.

No, to poznavanje umjetnosti je bilo kratkog vijeka. Promjena klime

uvjetovala je nove promjene i ljudi kao da su zaboravili na slikarije,a umjetnost počinje razvoj ispočetka.Da li se mogu i gdje naći predmeti koji pripadaju vremenu paleo-

litika?U našim krajevima razdoblje paleolitika nije još dovoljno istraženo.

Iz najstarijeg doba poznato je samo nekoliko lokaliteta. Osim u Kra-pini, neandertalac je nađen u još nekoliko spilja, a razdoblje mlađegpaleolitika također je predstavljeno s nekoliko nalazišta. Ostatke izdoba paleolitika valja tražiti prvenstveno u spiljama. No, oni su uglav-nom zatrpani metrima debelim slojevima zemlje. Kamene sjekire, no

2 Arheologija 17



žici, piliće, i drugi alati iz doba paleolitika mogu se koji put naći i naotvorenom. Međutim, amateru je često dosta teško reći koji komadkamena je namjerno obrađen ljudskom rukom, a koji je takav po svomprirodnom obliku.

2. MEZOLITIK ILI SREDNJE KAMENO DOBA

Oko 10.000 godina p.n.e. led se počeo povlačiti i Zemlja je ušlau postglacijalno doba. Sada nastupa period ljudske historije koji na-zivamo mezolitik ili sredje kameno doba. Mnoge životinje su izumrle,a nove vrste su se pojavile. Osobito se promijenila vegetacija. Zem-lju su, naime, prekrile guste i neprohodne šume. Zato su ljudi biliprisiljeni živjeti na obalama jezera i rijeka. No, neke zajednice i daljestanuju u pećinama. Ljudi se prehranjuju lovom, pa se lovačko oružje

usavršava; kameno oružje i alati su manjih dimenzija i geometrijskogoblika. Mali komadi kamena, odbijeni od veće jezgre, umeću se urascijepljeni vršak štapa. Sjekire i čekići imaju drvenu dršku na koju

je nataknut jelenski rog, a u ovom opet kremena oštrica — to je alatza obradu drva.

Najveće otkriće mezolitika u Evropi zadnjih dvadesetak godina jeu Lepenskom Viru. Kada su 1965. godine počeli veliki radovi za hidro-centralu na Đerdapu, na svjetlo dana je izišlo jedno od najzanimljivijih

SI. 4. Zagonetna skulptura čovjekaribe iz mezolitičkog nalazišta Lepenski Vir.

18



arheoloških otkrića Evrope. Otkriveno je naselje s kućama u oblikutrapeza i s podovima od čvrsto nabijene zemlje. Svaka kuća je imalaognjište, a sve kuće su zajedno, u nekoliko redova, također tvorileoblik trapeza. Uz ognjište su nađene velike skulpture načinjene od

najvećih oblutaka izvađenih iz Dunava, a predstavljaju polučovjekapoluribu (si. 4). Naselje je bilo savršeno isplanirano i predviđeno zadulji boravak. To je ono što čini Lepenski Vir drugačijim. Naime, doksu njihovi susjedi još bili nomadi, stanovnici Lepenskog Vira nisu nistočari ni ratari, već ribari. Nisu poznavali keramike — posuđa, jednood glavnih obilježja sjedilačkog načina života. Riječ je dakle, o ljudimakoji su stanovali kao ljudi iz doba neolitika, a ekonomija im je bilačisto mezolitička. Lepenski Vir je jedna od karika u lancu prelaženjas nomadskog na sjedilački način života. On također povezuje Evropus kulturama Bliskog istoka, gdje se u gradovima Jerihonu u Palestini,Catal Huyuku i Hacilaru u Maloj Aziji živjelo na sličan način.

Osim na Lepenskom Viru i u nekoliko pećina na Jadranu, zasad jerazdoblje mezolitika neistraženo u našoj zemlji.

3. NEOLITIK ILI MLAĐE KAMENO DOBA —ČOVJEK ZEMLJORADNIK i STOČAR

Početak razdoblja mlađega kamenog doba (neolitika) treba tražitiu već navedenim gradovima Bliskog istoka. U Jerihonu su prvi puta

ljudi počeli jesti žitarice, i to pšenicu koja je divlje rasla. To im jebio i povod da, uz lov, počinju proizvoditi hranu zemljoradnjom. Takopočinje u jugozapadnoj Aziji novo doba, od 9000 do 6000 g.p.n.e.,razdoblje novog načina života. Dotad raštrkane grupe ljudi zbijaju sena uske prostore, započinju živjet? u prvim seoskim naseljima.

Za arheologa je vrlo značajna pojava keramike (si. 5). Ono što jeza paleolitik i mezolitik bila kamena rukotvorina, sada postaje ke-ramička. Budući da se keramika izvrsno može očuvati i gotovo jenepromjenljiva tisućama godina, postaje glavni izvor proučavanja ci-vilizacija neolitika. Osim toga, pojava materijala od kojeg se moženapraviti posuda znači da se počinje i s drugačijom prehranom; hrana

se kuha, a u keramičke posude mogu se spremiti žitarice preko cijelezime.Neolitik nije počeo najednom niti na jednom mjestu. Na Mediteranu

počinje negdje u petom tisućljeću prije naše ere. Ovdje živi tzv. me-diteranska rasa, ljudi od oko 1,60 m visine. Oni i dalje žive u peći-nama, ali pojava keramičkog posuđa pokazuje nailazak novog doba.U najranije doba posude su jednostavne, okruglih, trbušastih oblika,pečene uz pristup zraka tako da su crvenkaste ili smeđe boje. Ukrasnajranije keramike je utiskivanje ruba školjke ili prstiju u još mokruglinu.

19



SI. 5. Oblici najstarijih keramičkih posuda i predmeta iz Jugoslavije: 1. Impresso keramika 2. Posude Starčevačke kulture 3. Posuda i idol Vinčanske kulture 4. Sopotska kultura 5. Zdjela i kultni predmet Da nilske kulture.

20



Tom istom krugu pripada i kultura koja se razvija u kontinental-nom dijelu naše zemlje, nazvana Starčevačka kultura, po mjestuStarčevu kraj Pančeva. Ona se proširila od Makedonije do zapadneHrvatske i u susjednim zemljama. Ljudi su živjeli u zemunicama,dakle ukopani u zemlju, dok bi kao krov služile grede i kolci zabijeniu zemlju preko kojih se poput šatora razapinjala koža.

Tako su stanovnici Starčevačke kulture živjeli negdje do oko 3200g.p.n.e., kada dolinom Morave i Vardara stiže novo stanovništvo izMale Azije, izbija na Dunav i pred sobom tjera raspršene starosje-dioce. Ova velika migracija ustanovljena je i u drugim zemljama iširila se u raznim smjerovima. Pripadnici Starčevačke kulture sklanja-

ju se u Slavoniju i istočnu Bosnu. Pridošlice su donijeli novu kulturu,u našim krajevima nazvanu Vinčanskom, po mjestu Vinči kraj Beo-grada. Njihova keramika je crne boje, glina se peče bez pristupa

zraka. Posude nisu oble već oštre, bikonično profilirane, a ukras jereljefan: na gornjem rubu se užljebljuju fini široki žlijebovi (to zo-vemo kaneliranje), ili se u trake ubadaju točkice. Nosioci ove kul-ture također se bave zemljoradnjom. Tako su pronađene razne sjekireod kamena i alati od rogova. Ljudi su živjeli u zemunicama, ali i ku-ćama četvrtastog oblika s jednom ili više prostorija. Zidovi su biliizrađeni od kolaca oblijepljenih blatom. Drvo kolaca je danas istrunulo, ali mi nalazimo stvrdnuto, koji put izgoreno blato koje je saču-valo oblik kao da su drveni kolci još umetnuti. To nazivamo kućni lijep.

U sjevernoj Hrvatskoj traje u doba Vinčanske, Sopotska kul-tura, koja je povezana s kulturama u Mađarskoj. Ona nije bila tako

jaka i ekspanzivna kao Vinčanska koja je na nju i snažno utjecala.Naselja Sopotske kulture su u nizinskim krajevima, na mjestima za-štićenim od poplava. Oblici posuda se ispočetka vežu na starčevačke,a kasnije na vinčanske.

Istodobno na Jadranu žive ljudi čiju smo kulturu nazvali Danilskom,po mjestu Danilu kod Šibenika. Svoje su posude slikali veselim,živim bojama. Slikali su trokute, kvadrate, uzdužne linije, urezivalispirale. Njih su naslijedili nosioci Hvarske kulture koji su takođeroslikavali posude, izvana i iznutra, crvenom bojom.

Osim keramike, u doba neolitika se i dalje upotrebljava kamenooružje. Ono je sad fino glačano. Osim komada keramičkog posuđa i

kamenog oružja i alata, iz doba neolitika možemo naći i druge pred-mete: keramičke utege za mrežu ili tkalački stan, koštane igle, probušene jelenske rogove, itd. O duhovnoj kulturi neolitskih ljudi nemožemo mnogo reći. živjeli su jednostavnim, teškim životom seljaka.

Zanimljivo je da u našoj zemlji nije pronađeno dosad niti jednoneolitičko groblje. U nekim naseljima nađeni su kosturi zakopani ispodkuća. Da li je riječ o kultnom žrtvovanju ili o slučajnim ukopima?Zasad je na to teško odgovoriti.

Predmetima Vinčanske kulture pripadaju i male keramičke statuice s velikim trokutastim očima i glavama. Takve statuice nazivamo

21



idolima i pripisujemo im kultno značenje. Međutim, nije isključenoda to nisu bile dječje igračke. Nosioci Danilske kulture pravili su vazena četiri noge, s visokom drškom i koso postavljenim otvorom. Onesu očito služile u kultne svrhe (si. 6).

Si. 6. Život u zemunici ljudi iz doba neolitika (4500—2200 g.p.n.e.).

S neolitikom završava i kameno doba. To je najduže razdoblje kojesu ljudi prešli u svojoj evoluciji. Trajalo je gotovo milijun godina!

A od svršetka kamenog doba do danas prošlo je tek 4000 godina!Vidimo da je čovjeku trebalo mnogo vremena da bi od najjednostav-nijeg, kamenog alata i oružja prešao na nove materijale, na metai.Prvi metal koji su ljudi upotrebljavali bio je bakar. No, prijelaz naupotrebu metala nije bio brz. Čini se da su već u Vinčanskoj kulturipoznavali bakar, ali ga nisu intenzivno iskorištavali

4. ENEOLITIK ILI BAKRENO DOBA —ČOVJEK UPOZNAJE PRVI METAL

Doba upotrebe bakra naziva se ENEOLITIKOM. On počinje u po-sljednjim stoljećima trećeg tisućljeća prije naše ere. Na širem po-dručju, od Egipta preko Male Azije do jugoistočne Evrope javljaju

22



se novi narodi. Arheolozi nailaze na tragove popaljenih i porušenihnaselja. U Egiptu je to doba slabljenja moći faraona i stalnih napadaiz Azije. Slično je bilo i u Mezopotamiji. Troja, slavni grad iz grčkogepa je u to doba opljačkana i spaljena. Općenito se može reći da je

doba između 2300 i 1900. godine p.n.e. obilježeno stalnim napadimai naviranjem naroda iz zapadne Azije. Neki od tih naroda su svakakogovorili indoevropskim jezicima, tj. jezicima srodnim današnjim evrop-skim.

U Slavoniji i Srbiji javlja se kultura nazvana Badenskom, po Badenu u Njemačkoj. Nosioci Badenske kulture su bili brza i ekspanzivnapopulacija koja nije prezala od uništavanja i paljenja neolitičkih selapred sobom, lako su poznavali bakar, malo je poznatih bakrenih nalaza.Još su za arheologa najvažniji keramički oblici — najkarakterističniji'su lončići i vrčevi tamnosive do crne boje s drškom visoko uzdignu-tom iznad ruba.

No, najznačanija kultura eneolitika u našim krajevima je Vučedolska(si. 7). Vučedol je mjesto kod Vukovara, na Dunavu, gdje je otkopanonaselje ove kulture. Keramika je crne boje, a u izrovašenu glinu suumetali bijelu pastu, tzv. inkrustaciju. Tvorci ove keramike su bili vrlomaštoviti, stvarali su svakojake šare po keramici, na koje su ih vje

Si. 7 . Oblici keramičkih posuda iz doba eneolitika: 1. Badenska kultura 2.

Vučedolska kultura.

23



SI. 8. Na temelju statuica i keramike može se donekle rekonstruirati noš-nja iz doba eneolitika.

rojatno inspirirali isto takvi vezovi na tkaninama. Osim keramike, na-đeno je dosta kultnih predmeta. To su stilizirani rogovi bika, malestatuice žena u živopisnim haljinama, mali žrtvenici na četiri noge.Nađena je i prekrasna realistički napravljena golubica. »Vučedolci«su stanovali u kućama, obrađivali su zemlju, pripitomljavali životinjei obrađivali bakar. U naseljima su nađene dječje igračke, male sto-lice, zvečke i dr. Ostaci ove kulture se mogu naći u Slavoniji, Srije-mu, sjevernoj Hrvatskoj, njene varijante u okolici Ljubljane i istočnim

Alpama. Slična kultura proteže se i na Jadranu, od Trsta do Crne Gore.

5. BRONČANO DOBA

Negdje u 18. st. p.n.e. javlja se BRONCA. To je, kako znamo, le-gura bakra i kositra i ima mnogo prednosti pred čistim bakrom: talište je niže, čvršća je, pri obradi se ne lomi i ne puca. Ljudi su jeobrađivali lijevanjem u kalupe načinjene od kamena ili gline, ili supravili original od voska koji su omotali glinom i zapekli. Krozmali otvor su ulijevali broncu i dobivali željeni oblik. Vosak bi se

24



rastopio, a glineni omotač razbio. Takav način obrade naziva se cireperdue, tehnika izgubljenog voska. Bronca se također obrađivala če-kićima.

Ova novost se, čini se, raširila iz prednjoazijskih razvijenih civili-zacija i istodobno je prihvaćena u nekoliko rudom bogatih evropskihpodručja.

Upotreba tako korisne kovine dovela je do velikih promjena u ljud-skom životu. Budući da je bronca vrlo kvalitetan materijal, počinjese intenzivno iskorištavati, i to za razne svrhe. Od bronce se praveoružje i alati, nakit, ukrasi, itd. Bronca je došla u dotad isključivoseljačke zajednice. Sada neki članovi prelaze na nova zanimanja ru-dara i prerađivača. Oni više ne proizvode hranu za sebe.

Keramika se, međutim nije mnogo promijenila, nastavlja se u tra-diciji Vučedolske kulture. To znači da to nisu novi narodi već staro-

sjedioci koji su se upoznali s novim tehnološkim procesima. Zaširenje bronce na Balkan sigurno je mnogo zasluga imala Mikenskakultura u Grčkoj. Nasuprot tom mišljenju, neki stručnjaci smatrajuda se metalurgija u Evropi razvila samostalno, bez utjecaja s jugaili Azije.

SI. 9. Nakit brončanog doba — ukrasne igle i narukvice (1800—1200 g.p.n.e.).

25



U proučavanju brončanog doba veliku ulogu igraju groblja, odnosnonekropole, kako ih nazivaju arheolozi. U razdoblju RANOG BRONČA-NOG DOBA, od 18. do 16. st.p.n.e., mrtvaci se ukopavaju u zgrčenompoložaju. Uz mrtvaca se postavljaju posude i nakit, predmeti koje je

upotrebljavao u životu, uz ratnika oružje. Ovaj običaj prilaganja pred-meta u grob zadržat će se do prevage kršćanstva, i njemu arheoloziimaju zahvaliti za mnoga saznanja o običajima i nošnji.

U ovo doba ljudi nose raznoliki nakit (si. 9), uglavnom izrađenod bronce: ukrasne igle za pričvršćivanje odjeće s najraznovrsnijimoblicima glavica, narukvice od spiralno navijene žice, lijevane, a poodijelu su nosili male stožaste aplikacije koje se nazivaju tutuli.Prvobitno oružje od bronce su bodeži trokutastog oblika i male sje-kire s rubnim pojačanjima ili s otvorom za nasad, dršku. Mačeve sunosili samo ratnici iz Karpatske kotline.

Od 16. do 13. st.p.n.e traje SREDNJE BRONČANO DOBA. Sada se

mrtvi polažu ispruženi na leđima, a iznad groba se podiže mali humak.No, ima i iznimaka i u Karpatskoj kotlini se mrtvi i spaljuju i pepeose stavlja u urne, ali i nad takve grobove se baca zemlja. Ako je toveći humak, ukop nazivamo tumulom.

Iz tog razdoblja potječu znatni nalazi ostava. Ostava označava na-mjerno ukopano blago ili veću količinu predmeta. Oni se ukopavajuu burna doba ratova, kao spremišta koja čekaju da se vlasnik po njihvrati, itd. Često se vlasnik nikad ne vrati i arheolozi pronalaze ovedragocjene predmete.

U brončano doba ukopavali su razne predmete, pohranjene u po-sude: male srcolike privjeske, narukvice, srpove, sjekire . .. Posjedo-

vanje metalnih predmeta u ono vrijeme, pa bili to i najobičniji privjesci,značilo je pravo bogatstvo, kao danas novac.

Ostatke iz srednjeg brončanog doba nalazimo u Srbiji, Vojvodini,Srijemu. Područje Hrvatske je gotovo potpuno neistraženo.

Oko 1200. g.p.n.e. u južnim dijelovima srednje Evrope javlja se novnačin ukopavanja: svi se mrtvi spaljuju a pepeo polaže u urne, gro-bovi nisu obilježeni humkom. Ta se pojava naziva kulturom žarnihpolja Vrlo se brzo širi i uskoro preplavljuje gotovo cijelu Evropu. Iznje se u alpskom području razvila nova kultura željeznog doba, a umediteranskom području klasične kulture Grka i Etruščana.

Kultura žarnih polja donosi nove metalne predmete i jednak nakitse nalazi u svim područjima Evrope. Prvi puta se javlja fibula. Fibula je zapravo kopča koja pridržava odjeću, a najranije vrste izgledajugotovo isto kao današnje sigurnosne igle. Fibula se sastoji od luka itako se zakopčava. Od ovog doba, pa sve do 7. st.n.e. fibula se nosi,mijenja, razvija i postaje vrlo značajan predmet za arheologa. Ončesto može na temelju jedne fibule datirati cijeli nalaz (si. 10).

Osim fibula i dalje se upotrebljavaju igle. Narukvice nisu zatvorene,već su im krajevi otvoreni i tako se mogu prilagoditi raznim veliči-nama ruke. Javljaju se i britve, očito se muška moda promijenila. Ma-čevi imaju drške od metala (si. 11).

26



o

SI. 10. Dug razvojni put fibule (1100 p.n.e. — 7. st.n.e.): 1—4. kasno bron-čano doba, 5—7. starije željezno doba, 8. Libumska fibula, 9—10. kasno brončano doba, 11—12. starije željezno doba, 13—16. keltske

27



fibule, 17—21. fibule koje su nosili Rimljani. 22. fibula koja je ozna-čavala čin rimskih službenika iz 4. st., 23—26. gotske fibule, 27. zapadnogermanska fibula, 28—29. langobardske fibule, 30. fibula rimskih starosjedilaca iz 6. st.

28



SI. 11. Razni tipovi mačeva iz kasnog brončanog doba.

Posude su često prevučene slojem grafita. U sjevernoj Hrvatskoj je pronađeno mnogo nekropola ove kulture.

U razdoblju MLAĐEG BRONČANOG DOBA treba tražiti nastankepojedinih naroda, na našem području raznih naroda nazvanih Ilirima.U Grčkoj je to vrijeme seobe plemena Dorana i početak tzv. geometrij-skog perioda.

6. STARIJE ŽELJEZNO DOBA

U 8. st. p.n.e. počinje se upotrebljavati željezo i Evropa ulazi urazdoblje nazvano STARIJE ŽELJEZNO DOBA ili HALLSTATT.

Željezo omogućuje masovnu, serijsku proizvodnju alata i oružja. Onotakođer nameće seobu u područja bogata željeznom rudom. Tako sena primjer napušta područje Drave i ljudi sele prema jugu.

Jačanjem Etrurije, koja je postala značajan centar civilizacije, pod-ručje naše zemlje sve se više orijentira prema Italiji, dok se stare,tisućgodišnje veze s Grčkom i Egejskim morem napuštaju.

29



Od početka uvođenja i upotrebe metala u ljudsko društvo počelesu velike sociološke promjene. Pojedinci koji su prešli na nova zani-manja ili oni koji su uspjeli na neki način doći do bogatstva, uzdižu

se i tako počinje raslojavanje društva na bogate i siromašne. Brzoobogaćeni zahtijevali su i političku moć i uskoro se od seoskih starje-šina stvaraju vladari koji metodama, koje su i danas ponegdje pozna-te, postižu da ih njihovi sinovi nasljeđuju. U starije željezno doba po-

jedini moćnici su tako ojačali da su mogli podizati izuzetno bogategrobove. Takve grobove pod tumulima nazivamo kneževskim. Bogatiknez bi se ukopao u sredinu, a oko njega 2 ili 3 manje bogata prati-telja. Nad njih bi se nabacala zemlja. Humci mogu biti vrlo visoki iširoki, i desetak metara u promjeru. Osim ovih postoje i manje bo-gati, tzv. rodovski tumuli, s kosturima koji su radijalno raspoređenioko centralnog ukopa.

Veliki tumuli u nas su u Jalžabetu, još neistražen, i Martijancu krajVaraždina, koji je na žalost opljačkan. Oni se mogu lako prepoznati.Vrlo su pravilni brežuljci koji dominiraju okolnim, obično ravnim te-renom.

Vrlo teške uvjete rada u rudarstvu u željezno doba potresno po-tvrđuju ostaci odjeće rudara nastradalih u velikim rudnicima soli uHallstattu, u Austriji. Zahvaljujući soli, danas možemo vidjeti grubutkaninu od koje je bila načinjena njihova odjeća, bijedne kožne cipelei ostatke baklji koje su osvjetljavale uske hodnike.

Naselja ovog doba su velika i utvrđena, na dobrim strateškim po-

ložajima. Oružje se također unaprijedilo. Halštatski ratnici nose že-ljezni mač koji ima balčak u obliku klobuka, a oštrica je u donjemdijelu zadebljana poput lista. Nose i koplje i sjekiru. Mač se nosio ulimenim koricama koje završavaju krilcima.

Kao ukras se i dalje nose igle. Fibula se razvija, proizvodi se unajraznovrsnijim oblicima.

Od rimskih pisaca saznajemo da su već od 8. st. p.n.e. na područjuizmeđu rijeka Raše u Istri, Krke i Zrmanje živjeli Liburni, jedan odilirskih naroda. Oni su bili vješti moreplovci, gradili su lake brodove,u rimsko doba preuzeli su ih Rimljani i nazvali liburnama. Takvim

brodovima doplovili su do obala Italije, a svoja uporišta imali čak ina Krtu. Oni vole nakit velikih dimenzija, osobito nose fibule koje sesastoje od spiralno namotane žice, nalik na naočale. Na području da-našnje Like živjeli su Japodi. Oni su na lukove svojih fibula stavljali

jantar i uopće su jako voljeli razne privjeske. Poznate su japodskekape i oglavlja, načinjena od tkanina na koje su prišivani ili pričvršćivani metalni dijelovi. Tradicija ovih kapa se zadržala sve do danas iočituje se u poznatim ličkim kapama. Od Krke do Cetine žive Delmati, po kojima je Dalmacija dobila ime. Južno od njih su Daorsi. Ilirisu bili poznati ratnici i gusari, ali i vješti rudari i stočari.

30



7. MLAĐE ŽELJEZN0 DOBA

U 5. st. p.n.e. Evropa se sve više upoznaje s Keltima, narodom

čije porijeklo još nije sasvim razjašnjeno (si 12). Oni oko 400. g.p.n.e.kreću s gornje Rajne u pljačkaške pohode. Ubrzo su preplavili cijeluEvropu. Razdoblje do 1. st. p.n.e. naziva se LATEN ili MLAĐE ŽELJEZ-NO DOBA. Sobom Kelti nose i svoju kulturu. Njihovo društvo je strogopodijeljeno na kneževske obitelji, ratnike, svećenikedruide, obrtnike,itd. Iz najranije historije ovog naroda potječe mnogo bogatih kneževskih grobova u kojima su se keltski velikodostojnici ukopavalina kolima. Nosili su masivan zlatni nakit, ukrašen ljudskim i životinj-skim maskama, te ukrasima u obliku ribljeg mjehura. U prvoj polo-vici 4. st. p.n.e. Kelti iz sjeverne Italije provaljuju na Balkan i Podu

Sl. 12. Keltski ratnik i masivni zlatni nakit koji su Kelti posebno voljeli.

31



navije, želeći doći do bogate Grčke, često ratuju s Ilirima. Neka kelt-ska plemena su se zadržala u Slavoniji i Srijemu. Donijeli su lončarskokolo, razvijeno rudarstvo i ralo, značajno za poljoprivredu. Ratnici ima-

ju duge mačeve, fibule su vrlo kićene. Kuju vlastiti novac po ugledu

na grčki.Istodobno na našu obalu stižu Grci sa Sicilije. Osnivaju svoje gra-

dove na Visu, Hvaru, Korčuli, zatim Trogir i Stobreč kraj Splita. Oniprvi uvode na našu obalu novac. Kuju ga grčki gradovi na Jadranu,ali trgovinom ovamo dopire i novac udaljenijih grčkih gradova. Opo-našajući Grke, i Iliri počinju s kovanjem novca. To je bakreni ili sre-brni novac koji na sebi nosi skraćenicu imena vladara ili plemena,napisanu grčkim slovima.

Od tog doba, to jest od naseljavanja Grka na našu obalu počinjezapravo prava povijest. Od grčkih, a osobito rimskih pisaca saznajemoimena naroda, vladara i gradova. Arheologiji koja je dosad otkrivalabezimene ostatke prošlih civilizacija priključila se pisana riječ kojaimenuje i daje pobliža objašnjenja za otkrića arheologa.

32



III. DOBA ANTIČKE CIVILIZACIJE

Od kraja 3. st. p.n.e. na našoj se obali pojavljuju Rimljani, predstav-nici Rimske republike, najjače države na Mediteranu, a uskoro i uEvropi (si. 13). Oni će to ostati slijedećih osam stoljeća. Kao i svuda



gdje su se pojavili, oni lukavom taktikom i izgovorima pokušavajuosvojiti Dalmaciju. No Iliri su bili vrlo hrabri i Rimljani su se dobranonamučili dok nisu ostvarili svoje naume. Za slučajeve nužde Iliri sugradili naselja na visokim brežuljcima i opasavali ih čvrstim bedemi-ma. Ta se naselja nazivaju gradinama.

Osim u Dalmaciji, Rimljani su ratovali i u kontinentalnom dijelunaše zemlje. I ovdje su se ilirska plemena žilavo borila, tako da seu ove krajeve morao uputiti i sam rimski car (jer, u međuvremenuse rimska republika pretvorila u carstvo). I kada su Rimljani mislilida su ovi krajevi pokoreni i proglasili ih provincijama i nadjeli imimena, nemiran slobodoljubiv ilirski duh se ponovno javio i Rimljanimoraju gušiti razne ustanke. Tek početkom 1. st. n.e. ovi su se kra-

jevi smirili i počinje prodor rimske civilizacije. Niču mnogi gradovi,a u njima raskošne kuće i hramovi posvećeni rimskim božanstvima.

Duž obale grade se teatri i amfiteatri, na selu niču velika privatnagospodarstva na kojima uživaju rimski doseljenici. Cijela zemlja jeprošarana mrežom vrlo dobrih cesta kojima se kreće promet i trgo-vina. Obalni dio naše zemlje do Save naziva se provincijom Dalma-cijom, dok se sjeverni dijelovi uključuju u provinciju Panoniju. Sadase gradovi grade na. raskrsnicama cesta, a Iliri s gradina silaze udoline, naseljavaju se u gradovima i poprimaju jezik i običaje Rim-ljana, ali nikada u potpunosti.

Veliki rimski gradovi na obali bili su Poreč, Pula, Zadar, Nin, Skra-din, Solin, Vid kod Metkovića, a u Panoniji Sremska Mitrovica, Vin-kovci, Osijek, Daruvar, Sisak, Varaždinske Toplice i drugi.

Rimske predmete možemo naći u svim krajevima. Najznačajniji sukameni spomenici. To mogu biti razni arhitektonski ulomci, skulpturei natpisi. Najčešći su nadgrobni natpisi i natpisi posvećeni božanstvi-ma. Osim ovih važni su nalazi miljokaza. Oni, kao i današnji pokazujuudaljenosti među gradovima. Posebna grana arheologije koja se baviproučavanjem grčkih i rimskih kamenih natpisa zove se epigrafija.

Rimska keramika je vrlo raznolika. Najfinija se zove terra sigillata, jer na njoj postoje pečati radionica koje su je pravile. Ona je crvenebojei vrlo je sjajna, često s pečatnim ukrasima. S pomoću pečatamožemo odrediti mjesto proizvodnje i približan datum nastanka. Ri-mljani su izrađivali i vrlo kvalitetne opeke i crijepove. Njihovoj kvali-

teti se dive i današnji građevinari. Žbuka je bila od sastava koji i dodanas ne poznajemo točno. Uz cirkulaciju toplog zraka i vješto pos-tavljenih keramičkih oplata i crijepova, rimske kuće su imale central-no grijanje. Od keramike su pravljene i rimske uljane svjetiljke. Staklo

je bilo vrlo fino, raznih boja, mutno i Ijuskavo.

Podjednako su se upotrebljavali bronca i željezo. Često možemonaići na rimske čavle, dijelove raznih alata, itd. Nakit je bio od bron-ce, srebra i zlata. Rimljani su nosili fibule, ogrlice, narukvice, prste-nje i dr. Za predmete poput opeka i čavala, vodovodnih cijevi, postojao

je određeni standard za jiuljinu i širinu.

34



Posebno su značajni rimski novci koji precizno određuju vrijeme,čak i godinu kada su kovani. U nas su kovnice bile u Sisku i Sremskoj Mitrovici. Novcem se bavi grana arheologije numizmatika.

O rimskoj se civilizaciji uopće mnogo zna, no još preostaju razniaspekti života koji nisu razjašnjeni, mnoga naselja i groblja koja jošnisu nađena.

35



IV. RAZDOBLJE RANOG SREDNJEG VIJEKA

Tako su prolazila stoljeća u miru, dok Rimsko carstvo nisu počelirazarati prvo unutrašnji nemiri, a zatim i navale raznih barbarskihplemena koja su uglavnom prodirala s istoka i htjela se dočepatibogate Italije. Putovi mnogih barbara prolazili su kroz Balkanski po-luotok, dolinama Save, Drave i starim rimskim cestama preko Slo-venije. U 5 st. u Panoniji vladaju strašni Huni sa svojim legendarnimvođom Atilom. Zatim dolaze Goti, Gepidi i Langobardi, germanski

narodi (si. 14). U 6. st. našu su zemlju preplavili nomadski Avari.

SI. 14. Rani srednji vijek: hunski i germanski knez.

37



Preplašeno rimsko stanovništvo dotad naviklo živjeti u otvorenimgradovima sada se iz njih povlači, bježi dalje od cesta i u zabitnim,često močvarnim predjelima živi u manjim zajednicama, unutar utvrdakoje su na brzinu podignute.

S tim velikim promjenama Evropa ulazi u razdoblje SREDNJEG VI-JEKA. U arheološkom smislu razlikujemo staro, romanizirano stanov-ništvo od barbara. Glavna barbarska nalazišta su groblja na redove,tj. grobovi poredani jedan do drugog u pravilnim redovima. Od Rim-ljana su barbari preuzeli fibulu, a svaki narod ju je prilagodio svomukusu.

I dok su ovi narodi protutnjali kroz Evropu, naši preci Slaveni suse naseljavali u naše krajeve tiho i malo po malo. Dolaze zajedno s ' Avarima. Početkom 7. st. moć Avara je prestala, i kao novi seobeni valna zapad dolaze Hrvati, a na istok Srbi. O prvim godinama života u no-voj domovini malo se zna. Čini se da su Slaveni bili ratnici koji su svo-

je starješine pokapali s bogatim oružjem: mačem i srebrnim ostrugama.

SI. 15. Naušnice iz starohrvatskih grobova.

Voljeli su se i lijepo kititi (si. 15). Iz ovog doba potječe niz pre-krasnih naušnica u obliku grozdova, izrađenih filigranom i granulaci

jom, a pod utjecajem bizantskih radionica. Dalmatinska Hrvatska jeuz Velikomoravsku i Kijevsku državu bila jedan od najjačih slavenskih

38



SI. 16. Višeslavova krstionica, jedan od najpoznatijih predmeta naše najranije povijesti.

centara u 9. st. Vladao je knez (kasnije kralj) koji je bio povezan smoćnim franačkim kraljevstvom. Pod franačkim utjecajem Hrvati sepokrštavaju, a knez se veže uz rimskog papu (si. 16). Od tog trenaza arheologa groblja prestaju biti važan izvor informacija. Kršćanima

je zabranjeno stavljanje priloga u grob. Mogu se naći samo rijetki

primjerci osobnog nakita.Brzo uklapanje u zapadnu civilizaciju očituje se i u natpisima ukamenu pisanim latinskim jezikom, a na kojima se spominju vladari.Oni grade i male crkvice jednostavno građene, raznih oblika. Ukra-šavali su ih pleterom, u kamenu reljefno izvedenim raznim oblicima,a sve od vrpci koje teku u tri paralelne linije.

U sjevernoj Hrvatskoj stanovništvo nije bilo tako bogato. Kitili suse serijski proizvedenim lijevanim nakitom, koji je tek po obliku od-govarao svojim bizantskim uzorima. Osim toga javljaju se jednostavnenaušnice, male karičice koje završavaju u obliku slova S.

Početkom 10. st. u Evropu stiže posljednji narod koji će ovdje os-tati sve do danas. To su Mađari, mongolski narod. Oni od drskihpljačkaša brzo postaju značajna sila prema zapadnom svijetu, i u 12.st. prisiljavaju Hrvate da prihvate njihova kralja koji se naziva »kra-ljem Mađara i Hrvata«.

Ovo je i vrijeme kada u Hrvatskoj jačaju velikaške porodice, stva-raju se feudi i Hrvatska, kao uostalom i cijela Evropa postaje feu-dalna država.

39



V. ŠKOLSKE ARHEOLOŠKE SEKCIJE

Organiziranost, zajednička akcija, sistematičnost, ustrajnost i egzaktnost vođenja bilježaka prve su osobine dobrog znanstvenika.

Prepoznavanje i vrednovanje kulturne prošlosti, uz materijalne do-kaze svojih vlastitih istraživanja, važan je modul u formiranju ličnostimladih.

Upravo to, dio je obola koji će učenicima dati arheologija, radom u

sekciji, u usmjeravanju mladih prema znanosti, bez obzira koju ćegranu odabrati kao svoje konačno opredjeljenje.

Arheološki predmeti, kojima.se ne zna mjesto nalazišta, gube svojuhistorijsku vrijednost, jer su bespovratno izdvojeni iz sredine kojojsu pripadali. Takva pak, nalazišta, izdvajanjem predmeta kojima sekasnije zaboravilo mjesto nalaza, trajno osiromašuju.

Već je istaknuto da je otkrivanje novih nalazišta prvi od zadatakaarheologije.

Da se izbjegne isključiva slučajnost, a nje će uvijek biti, provodise rekognosciranje.

Na žalost, izvan krugova arheologije malo je onih koji bi mogli

prepoznati lokalitet, a među njima još manje onih koji vijest o tak-vom otkriću jave na pravo mjesto.

Upravo u takav značajan zadatak u daljem osvjetljavanju čovjekoveprošlosti, namjeravamo uključiti i sve zainteresirane učenike osniva-njem arheoloških sekcija.

To nije poziv učenicima da svi postanu budući arheolozi, već željada svakog mladog člana naše zajednice još školske dobi, upoznamokako se aktivno može uključiti u zaštitu kulturnohistrorijskih spome-nika, a na prvom je mjestu svakako vještina kako ih može prepoznati.U tome se ujedno i sastoje dva najznačajnija zadatka arheološkihsekcija u školama:1. Nalaženje i pravilno prikupljanje podataka o novim lokalitetima2. Suradnja s arheološkim ustanovama.

Sekciju čini neograničen broj članova, podijeljenih u više istraživač-kih grupa koje se međusobno obavještavaju o akcijama i rezultatima.Nužno je voditi jedinstvenu dokumentaciju u kojoj će biti zabilježenisvi rezultati, iz svih godina rada.

Arheološke sekcije ne uključuju samo članove povijesnih grupa, jer predznanje ove vrste nije najvažniji uvjet, već sve učenike zain-teresirane za organizirani, timski rad na sistematskom i ustrajnomistraživanju zadanog terena. Takav posao nije niz pojedinačnih, kam

41



panjskih pothvata već trajan zadatak svake sekcije, zbog čega je pri- jeko potreban kontinuitet djelovanja generacijama, u kome će mlađizamjenjivati starije i učiti na njihovu iskustvu.

U raznim se zemljama arheolozi razilaze u pogledu gornje vremen-

ske granice istraživanja u arheologiji, pa se tako pristupi razlikuju iu nekim našim socijalističkim republikama; dok u Hrvatskoj arheo-loška istraživanja sežu najkasnije do 12. stoljeća, u Srbiji se ona pro-težu sve do 18. stoljeća. Premda smo rekli da se u Hrvatskoj arheo-loška istraživanja završavaju na spomenicima materijalne kulture iz12. stoljeća, to nikako ne znači da nije potrebno otkrivati i bilježitipodatke o spomenicima mlađim od tog vremena, jer time pomažemoznanosti kao što su povijest, povijest umjetnosti i etnologija a pripomažemo i razumijevanju nacionalne kulture novijeg vremena.

Najvažniju pomoć u organiziranju i radu sekcija pružaju nastavnici,zainteresirani za ovaj oblik učeničke aktivnosti.

Unutar sekcija formira se izvršni odbor na čelu s predsjednikomkoji saziva sastanke, vodi zajedničke akcije i koji se posebno brineo prikupljenoj dokumentaciji.

Cilj sekcija je izrada arheološke karte, tj. karte arheoloških nala-zišta i pojedinačnih nalaza kraja koji obuhvaća škola i mjesta iz kojihu nju dolaze učenici.

Unutar sekcije određuje se najširi prostor istraživanja, regija kojaće se obuhvatiti arheološkom kartom. Ovu površinu dobro je podije-liti na više manjih zona, koje mogu dobiti i svoje brojeve (I, II, III itd.],po udaljenosti od škole.

Teren se može obilaziti sistematski, zona po zona, ili više zona od- jednom, ali tada treba obilježiti istražene dijelove zone. Strategiju»napada« na teren određuju same sekcije. Na istraživanje se polazigrupno.

Na već istražena mjesta, bilo da je postignut pozitivan ili negati-van rezultat, navraća se više puta zbog kontrole stanja nalazišta ilieventualnog novog nalaza.

Radom sekcije će se sakupljati predmeti. Takvi su nalazi u nekimarheološkim sekcijama pri školama činili vrijedne male zbirke, kojenisu imale prikladan prostor za izlaganje, pa se s vremenom dostapredmeta zagubilo ili nestalo. Odlaskom nastavnika koji su vodili

takve sekcije, nestalo je i takvih zbirki, a time se nepovratno izgubiotrag i vrijednim predmetima i podacima.

Nove arheološke sekcije ne smiju stvarati zbirke, već čvršće sura-đivati s arheolozima iz svojih općinskih ili regionalnih muzeja, kojiće im na temelju donesenih nalaza moći odgovoriti na pitanja kojemvremenu pripadaju nalazi i što znače. Tako će predmeti biti trajnosačuvani, a muzeji će steći vrlo mnogo suradnika na terenu.

U arheološku kartu sekcije unijet će se prikladnim znakom ili bojom podatak dobiven od arheologa iz muzeja; starost nalazišta ilinalaza, te pripadnost određenoj civilizaciji i kulturi.

42



Rad sekcije i njezina suradnja s muzejom doći će time do najboljegizražaja na arheološkoj karti.

Obavještenje arheologa o rezultatima rada znači njegovo uključi-vanje u istraživačku aktivnost sekcije. Pomoć u obliku predavanja i

upozoravanja na vrstu nalaza koji se mogu u nekom prostoru očeki-vati, te zajednički izlazak na već otkrivene lokalitete, govori da će timeimati velike koristi i arheolog i sekcija.

Ako se ne uspostavi potrebna suradnja s arheologom ili on uopće nepostoji u muzeju, radi nastavka rada sekcija se može obratiti za po-moć Arheološkom zavodu Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji će po-slati nekog svog člana ili iskusnijeg studenta iz dotične regije.

Tek zatvaranjem ovog prstena informacija sekcija će imati smisaopostojanja.

Njihov doprinos arheološkoj znanosti bit će direktan ako duplikat

popunjenog Temeljnog kartona nalazišta u kome je rubrika (br. II) is-punjena zajedno s arheologom, pošalju Narodnoj tehnici Hrvatske —Pokretu »Nauku mladima«. Iz tog mjesta podaci se upućuju regio-nalnim zavodima za zaštitu spomenika kulture, da se svako nalazišteevidentira i zaštiti, te Odjelu za arheologiju Centra zo povijesne zna-nosti u Zagrebu, koji se brine o projektu Arheološke karte Hrvatske.

U okviru Pokreta »Nauku mladima« izdavat će se list, iz kojeg ćese moći vidjeti aktivnost i rezultati sekcija, ili će oni biti objavlji-vani u raznim časopisima i novinama.

43



TUMAČ POJMOVA

antika — razdoblje kulturne i političke prevlasti Grčke i Rima u Evropi od5. st. p.n.e. do propasti Rimskog carstva 476. godine

arheologija — znanost koja na temelju materijalnih ostataka proučava ljudskodruštvo od prve pojave čovjeka na Zemlji do srednjeg vijeka

Dorani — starogrčko pleme koje je u 11. st. p.ri.e. naselilo teritorij GrčkeEtrurija — pokrajina u srednjoj Italiji (današnja Toskana); od 8. st. p.n.e. do

4. st. p.n.e. dominira kulturno i politički na Apeninskom poluotoku

fibula — kopča, igla koja sastavlja dva dijela haljine

Franci — germanski narod, u 8. i 9. st. najznačajnija sila u Evropi; podjelom

njihove države razvile su se današnja Njemačka i Francuska

gradina — naselje na vrhu brda, osobito karakteristično za Ilire

Hallstatt — stari rudnik soli u Austriji, zbog izuzetnih arheoloških nalaza

dao naziv razdoblju starijeg željeznog doba (1000 — 500. g.p.n.e.)

Homo sapiens — latinski naziv za današnju ljudsku vrstu

Iliri — narodi smješteni na Balkanskom poluotoku od 11. st. p.n.e. do pre-vlasti Rimskog carstva

Kelti — evropski narod, nosioci latinske civilizacije

keramika — izrađevine od pečene zemljekromanjonac — ljudski predak koji je živio u doba mlađeg paleolitika

La Tene — lokalitet u Francuskoj po kojem je nazvano cijelo mlađe željezno

doba (500 — 50. g. p.n.e.)

lokalitet — nalazištemezolitik — srednje kameno doba (10.000 — 5000 g. p.n.e.)

Mikenska kultura — značajna kultura predklasičnog razdoblja na Peioponezu

u Grčkoj (15 — 11. st. p.n.e.)

neandertalac — ljudski predak koji je živio u doba srednjeg paleolitika

neolitik — mlađe kameno doba (5000 — 2500. g. p. n.e.)

aleolitik — stari e kameno doba 60.0000 — 10.000 . .n.e.

45



47

POPIS ARHEOLOŠKIH INSTITUCIJA I ARHEOLOGAU SR HRVATSKOJ

s adresama i telefonskim brojevima kojima se javlja pronalazakarheološkog lokaliteta

BENKOVAC

Muzej (u formiranju)

57300 Benkovac

BIOGRAD n/m

Zavičajna zbirka

57210 Biograd n/m

Branka Juraga

BJELOVAR

Gradski muzej

Trg jedinstva 1

43000 Bjelovar

Telefon: 043 43 07

BOL NA BRAČU

Arheološka zbirka Dominikanskog

samostana

58420 Bol na Braču

BRDOVEC

Zavičajni muzejNarodno sveučilište Zaprešić

Trg žrtava fašizma 2

41211 Zaprešić

041 89 056

BUZET

Muzejska zbirka

52310 Buzet

053 75 792

Marija Ugrin

CAVTAT

Muzej JAZU

Knežev dvor

50210 Cavtat

ČAKOVEC

Muzej Međimurja

Trq Republike 5

42300 Čakovec

042 812 285

Zeljko Tomičić

Josip Vidović

ČAZMA

Zavičajni muzej

Trg pobjede 10

43240 Čazma

043 77 226

Vjekoslav Štrk

DARUVAR

Zbirka Starina Daruvarskog kraja

(u formiranju)

43500 Daruvar

DRNIŠ

Muzej Drniške krajine

(u formiranju)

59320 Drniš

Jordanka Jalić



DUBROVNIK

Dubrovački muzej

Knežev dvor

50000 Dubrovnik050 28 469

Spomenka Petrak

Ivica 2ile

Pomorski muzej JAZU

Kula sv. Ivana

50000 Dubrovnik

050 26 465

Anica Kisić

ĐAKOVO

Dijecezenski muzej

Strossmayerov trg 6

54400 Đakovo

054 843 253

Muzej Đakovštine

JNA 15

54400 Đakovo

054 84 254

Ivo Pavlović

GOSPIĆ

Muzej Like

Maršala Tita 27

48000 Gospić

048 72 051

Branka Proroković

HVAR

Centar za zaštitu kulturne baštine

58450 Hvar

058 74 009

Marinko Petrić

ILOK

Muzej grada Iloka

šetalište Braće Jakšića

(Dvor Odescalchi)

56236 Ilok

056 73 152

Milena Gluvajić

KARLOVAC

Gradski muzej Karlovac

Strossmayerov trg 7

47000 Karlovac

047 23 280

Lazo čučković

KNIN

Muzej Kninske krajine59300 Knin

059 60 773

Milojko Budimir

KOPRIVNICA

Muzej grada Koprivnice

Trg L. Brozovića 1

43300 Koprivnica

043 823 391

Zorko Marković

KORČULA

Muzej grada Korčule

58260 Korčula

Adica Fazinić

KRIŽEVCI

Gradski muzej

Šenoina 243260 Križevci

043 744 036

Zoran Homen

KUTINA

Muzej Moslavine

Trg N. Božića Juga 13

41320 Kutina

045 21 145



OTOČAC

Zavičajni muzej

Narodno sveučilište »M. Orešković«

48220 Otočac048 71 143

OZALJ

Zavičajni muzej

Dvor Ozalj

(kontakt preko Martina Vajdića, OŠ

»Slava Raškaj«)

047 76 112)

POREČ

Zavičajni muzej Poreštine

Dekumanova ul.

52360 Poreč

053 31 585

Vladimir Kovačić

PULA

Arheološki muzej Istre

M. Balote 352000 Pula

052 33 024, 33 488

Vesna Jurkić

Fina Juroš

Branko Marušić

Robert Matijašić

Kristina Mihovilić

RIJEKA

Pomorski i povijesni muzej

Hrvatskog primorjaŽrtava fašizma 18

51000 Rijeka

051 37 612

Željka Cetinić

Regionalni zavod za zaštituspomenika kultureUžarska 1251000 Rijeka051 31 119Nino Novak

LABIN

Narodni muzej

51429 Labin

053 82 751Tulio Vorano

NAŠICE

Zavičajni muzej

Trg maršala Tita 5

54500 Našice

054 711 414

NIN

Arheološka zbirka

57232 Nin

Ljiljana Klarin

NOVA GRADIŠKA

Zavičajni muzej

(Narodno sveučilište)

M. A. Reljkovića

55400 Nova Gradiška

055 63 762

Zorislav Đajić

OGULIN

Zavičajni muzej

Trg žrtava fašizma 2

47300 Ogulin

047 72 566

OSIJEK

Muzej Slavonije

Partizanski trg 6

54000 Osijek

054 25 208

Mirko Bulat

Hermina Lukić Gerike

Zdravko Marić

Jasna Šimić

Regionalni zavod za zaštituspomenika kultureKuhačeva 2754000 Osijek054 23 544Zvonimir BojčićKornelija Minichreiter

4 Arheologija



50

ROVINJ

Muzejska zbirka52210 Rovinj

Anton Pauletić

SAMOBOR

Samoborski muzejLivadićeva 741430 Samobor

SESVETE

Muzej PrigorjaTrg M. Badela 441260 SesveteVladimir Sokol

SINJ

Arheološka zbirka Franjevačkogsamostana58230 Sinj058 82 374fra Nikola Gabrić

Muzej Cetinske krajine58230 Sinj058 82 569 Ante Milošević

SISAK

Muzej SisakTrg slobode 644000 Sisak

044 22 697Zdenko Burkovski

SLAVONSKI BROD

Muzej Brodskog posavljaStarčićeva 5055000 Slavonski Brod055 231 116Jesenka KovačevićSilvija Salajić

SLAVONSKA POŽEGA

Muzej Požeške kotlineN. Demonje 155300 Slavonska Požega055 78 393

Dubravka Sokač Štimac

SPLIT

Arheološki muzej u SplituZrinsko Frankopanska 2558000 Split

058 44 574Neda AnzulovićNenad CambiBranko KiriginEmilio MarinIvan MarovićGoran ProtićŽeljko Rapanić

Muzej hrvatskih arheološkihspomenika

Moše Pijade b.b.58000 Split058 43 983Tonči BurićVedrana DelongaMagdalena DragičevićDušan JelovinaMate Zekan

Regionalni zavod za zaštitu

spomenika kulture

Topuska 4

58000 Split

058 42 327

Jasna Jelščić

Zavod za zaštitu spomenika kulture

općine Split

iza Vestibula 2

58000 Split

058 41 044

Franko Oreb



51

STARI GRAD NA OTOKU HVARL

Arheološka zbirka Dominikanskogsamostana

58460 Stari grad na otoku Hvaruotac Ivo Farčić

ŠARENGRAD

Muzejska zbirka Franjevačkogsamostana56234 Šarengrad

ŠIBENIK

Muzej grada ŠibenikaGradska vrata59000 Šibenik059 23 880Zlatko GunjačaIvo PedišićZdenko Brusić

Zavod za zaštitu spomenika

kulture

Stube Jurja Čulinovića

59000 Šibenik

059 29 325Njegoslav Lapov

ŠKRIPA NA BRAČU

Muzej otoka Brača58410 PostireHrvoje Gjurašin

TROGIR

Muzej grada Trogira58220 Trogir058 73 406Ivo Babić

VALPOVO

Muzej ValpovštineNarodno sveučilište. Dvorac54550 Valpovo054 81 677

VARAŽDIN

Gradski muzejStari grad

42000 Varaždin042 44 828Marina Šimek

VARAŽDINSKE TOPLICE

Muzej Varaždinske TopliceTrg slobode 1642223 Varaždinske Toplice042 71 339

VELIKA GORICA

Muzej TuropoljaTrg slobode 141410 Velika Gorica041 810 066

VELA LUKA NA KORČULI

Arheološka zbirka pri Domukulture58270 Vela Luka na Korčuli

VID' KOD METKOVIĆA

Arheološka zbirka(u formiranju)58350 Metković

VINKOVCI

Gradski muzej

Trg Republike 856000 Vinkovci056 11 916Ivana Iskra Janošić

VIROVITICA

Gradski muzejDvorac, Trg maršala Tita43400 Virovitica046 721 228



52

VIS

Arheološka zbirka pri Muzeju

narodne revolucije

(u formiranju)58380 Vis

Vid Baličić

VUKOVAR

Gradski muzej

Ive Lole Ribara 2

56230 Vukovar

056 41 065, 41 403

Antun Dorn

Ruža Marić

ZADAR

Arheološki muzej

B. Petranovića b.b.

57000 Zadar

057 25 340

Šime Batović

ivo Fadić

Smiljan Gluščević

Boris llakovac

Miro JurićMarija Kolega

Branka Nedved

Božidar Vilhar

Vinko Buble

Filozofski fakultet Obala maršala Tita 2 57000 Zadar 057 36 893

katedra za arheologiju Šime Batović Janko Selošević Nenad Cambi Sineva Kukoč Julijan Medini

katedra za povijest umjetnosti Nikola Jakšić Ivo Petricioli

katedra za povijest Slobodan čače Franjo Smiljanić

ZAGREB

Arheološki institut

Đ. Salaja 3 41000 Zagreb 041 513 155 Aleksandra Faber Remza Koščević Rajka Makjanić Ivančica Pavišić

Arheološki muzej

Zrinjevac 19

41000 Zagreb

041 448 993, 447 803Lidija Bakarić

Dubravka Balen Letunić

Valerija Damevski

Zeljko Demo

Ružica Drechsler Bižić

Zdenka Dukat

Zoran Gregl

Ivan Mirnik

Dorica Nemeth

Ante Rendić

Katica Simoni

Tihomila TežakBranka Vikić

Filozofski fakultet.Arheološki zavod Đ. Salaja 3 41000 Zagreb 041 513 155 Aleksandar Durman Nives Majnarić Pandžić Duje Rendić Miočević

Marina Šarić Marija Šmalcelj Marin Zaninović

Regionalni zavod za zaštitu spome-nika kulture Mesnička 49 41000 Zagreb 041 272 956 Danica Iveković Ivica Šarić



Republički zavod za zaštitu spome-nika kulture Ilica 44 41000 Zagreb 041 442 826 Marijan Orlić Josip Šmic

Studijski kabinet za arheologiju JAZUMarinkovićeva 2 41000 Zagreb 041 447 830 Božidar Čečuk Dunja Glogović Nikša Petrić Duje Rendić Miočević

ŽUPANJA

Muzej Županje

Savska 3

56270 Županja

056 71 581

Višnja Plemić



PREDGOVOR .................................................................................................... 3

S. ŠTO JE ARHEOLOGIJA?....................................................................... 5

Kako arheolozi znaju gdje treba kopati.......................................................... 6

Kako i kada se rekognoscira.......................................................................... 7

II. KAKO JE ŽIVIO ČOVJEK U PRETHISTORIJI . . 15

1. Paleolitik ili starije kameno doba..............................................................15

2. Mezolitik ili srednje kameno doba............................................................ 18

3. Neolitik ili mlađe kameno doba — čovjek —zemljoradnik i stočar ............................................................................... 19

4. Neolitik ili bakreno doba — čovjek upoznajeprvi metal................................................................................................ 22

5. Brončano doba......................................................................................... 24

6. Starije željezno doba................................................................................ 29

7. Mlađe željezno doba................................................................................ 31

III. DOBA ANTIČKE CIVILIZACIJE............................................................. 33

IV. RAZDOBLJE RANOG SREDNJEG VIJEKA . ... 37

V. ŠKOLSKE ARHEOLOŠKE SEKCIJE.............................................41

TUMAČ POJMOVA............................................................................................. 45

POPIS MUZEJA, ZBIRKI I ARHEOLOGA U SR HRVATSKOJ . 47



POPULARNA NAUČNOTEHNIČKA BIBLIOTEKA

KNJIGA ŠESNAESTA

Aleksandar Durman Rajka Makjanić

ARHEOLOGIJA ZA MLADE

Crteži:

MARINA MILIČEVIĆ

Glavni urednik:

DUBRAVKO MALVIĆ

Urednik:

KREŠIMIR MUNK

Tehnički urednik:VJEKOSLAV BOSNAR

Recenzent:

Prof. dr MARIN ZANINOVIĆ

Lektor:

ZORKA HORVATIĆ

Priprema za tisak:

IZDAVAČKI ODJEL NARODNE TEHNIKE HRVATSKEZagreb, Dalmatinska 12

Tisak:

Tiskara »Zagreb«—Samobor, Novaki bb

208741881 arheologija za mlade durman makjanic

Documents