2 3LISTOPAD 2011.BROJ 202 – POSEBNI PRILOG LISTOPAD 2011. BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

avnog 16. kolovoza 1891. godine puštena je u rad Dprva visoka peć u Varešu,

u Bosni i Hercegovini, ali i u ovom dijelu Europe. Tako je započeo industrijski razvoj ne samo u ovom malom srednjo-bosanskom gradu nego i u ši-roj regiji.

Dakle, ove godine slavimo jedan značajan jubilej – 120. obljetnicu od pokretanja prve željezare u Varešu, u BiH i ju-goistočnoj Europi, te ovom prigodom želimo ukazati na rane početke industrijskog razvoja ovog dijela Balkana i njegov doprinos regionalnom razvoju, te europskoj tehnič-koj i industrijskoj kulturi.

Nakon uspješnog stoljet-nog razvoja crne metalurgije na ovom području, od 1997. godine Odlukom Vlade Fede-racije BiH, Rudnik i željezara Vareš prestaju s radom.

Na žalost, danas rudnika i željezare u Varešu više nema, a rudokopi i pogoni vareške željezare devastirani su u toli-koj mjeri da ih je potrebno ob-noviti iz (preostalih!) ruševi-na uz pomoć postojeće zakon-ske regulative i na temeljima obveze onih kojima su tako dugo služili.

Zakonska regulativa teme-lji se na načelima zaštite pri-rodnog, kulturno-povijesnog i industrijskog naslijeđa, pro-pisima zaštite prirode i oko-liša na načelima održivog raz-voja i razvoja turizma, ali isto tako i međunarodnih konven-cija iz ove oblasti, koje je BiH obvezna provoditi.

Iz naprijed navedenih raz-loga, inicijativna radna sku-pina, podržana od Općine Va-reš, kao i sama Općina Vareš, pokrenule su održavanje ok-ruglog stola pod nazivom:

"120 godina industrije u Va-rešu" - turistička prilika za obnovu i razvoj vareške re-gije na temeljima zaštite okoliša, prirodnog, kultur-no-povijesnog i industrij-skog naslijeđa

Okrugli stol održan je u Varešu 28. rujna 2011. godi-

ne, sa ciljevima da ukaže na potrebu za:

• sustavnim pristupom u konkretnom provođenju obnove Vareša na temelju usvojenih programskih do-kumenata (Strategija raz-voja, Prostorni plan, Master plan razvoja turizma i Lo-kalni ekološki akcijski plan);

• poticanjem relevantnih do-maćih i inozemnih institu-cija da se uključe u obnovu devastiranih objekata i bu-dući razvoj vareške regije kao pilot-projekt za razvoj ostalih regija u Federaciji BiH i Bosni i Hercegovini;

• organiziranim i sustavnim pristupom rekultivaciji pri-rodnog okoliša;

• izradom projekta za istraži-vanje, vrednovanje, doku-mentiranje te prezentiranje i zaštitu jedinstvenog indu-strijskog naslijeđa općine Vareš i cjelokupne Bosne i Hercegovine;

• adekvatnijom zaštitom i prezentacijom kulturno-

povijesnih spomenika (sta-ri kraljevski grad Bobovac, stećci, religijski i drugi arhi-tektonsko-građevinski ob-jekti);

• razvojem turističke ponude (prirodno i kulturno-povi-jesno naslijeđe, seoski i eko-turizam, ponuda or-ganske hrane i lokalnih spe-cijaliteta);

• razvojem turističkih kapa-citeta i prometnica;

• potporom održivom pov-ratku i poticaju zapošljava-nja;

• osnivanjem Zaklade za ob-novu i razvoj regije Vareša.

Pokretač inicijative i mo-derator Okruglog stola bio je Mladen Rudež, pomoćnik ministra u Federalnom mini-starstvu okoliša i turizma.

Načelnik općine Vareš Hamdo Fatić u pozdravnom obraćanju uputio je riječi pot-pore, a potom je slijedilo uvo-dno izlaganje akademika prof. dr. sc. Ante Markotića na temu "Industrijski razvoj Vareša 1891. – 2011."

Potom su uslijedila izlaga-nja, praćena power point pre-zentacijama, po temama:

• Rusmir Berberović, po-moćnik načelnika općine Vareš za društvene djelat-nosti: "Programski doku-menti razvoja općine Va-reš",

• Maja Pličanić, dipl. ing. ar-hitekture: "Industrijsko na-slijeđe općine Vareš kao po-tencijal regionalnog razvo-ja",

• Brano Šurkić, stručni su-radnik u Općini Vareš: "Koncept ROTIRAJ – potica-nje održive budućnosti kroz revitalizaciju prošlosti",

• mr. Mahir Hadžiabdić, predstavnik konzultantske tvrtke Enova, Sarajevo: "Plan sanacije obalnog i pri-obalnog područja vještač-kog jezera na otvorenom kopu 'Smreka' RŽR Vareš",

• Mladen Divković, urednik internetske stranice Vareš Home Page: "Industrijska baština: povijest, međuna-rodna iskustva i perspek-

tive održivog razvoja" (zbog službene spriječenosti nije nazočio Okruglom stolu, a njegovu je prezentaciju predstavio Mladenko Mari-janović),

• Mladenko Marijanović, predsjednik Udruge Kra-ljevski grad Bobovac Vareš: "Obnova kraljevskoga gra-da Bobovca".

Tematiziranje zaštite in-

dustrijske baštine zaintrigi-

ralo je i privuklo na vareški

okrugli stol stručne osobe kao

što su prof. dr. Sulejman Mu-

hamedagić, dekan Metalur-

škog fakulteta u Zenici, Selma

Karačević-Kapić, stručna su-

radnica za zaštitu graditelj-

skog naslijeđa u Kantonal-

nom zavodu za zaštitu kul-

turno-historijskog i prirod-

nog naslijeđa Sarajevo, prof.

dr. Vjekoslava Sanković-

Simčić, šefica Katedre za hi-

storiju i teoriju arhitekture na

Arhitektonskom fakultetu

Univerziteta u Sarajevu, te

Angela Petrović pomoćnica

federalnog ministra kulture i

sporta za kulturno-histo-

rijsko naslijeđe i kulturu.

Upravo iz ovog, stručnog

dijela javnosti upućena je su-

gestija da se izlaganja s

Okruglog stola – koja su ocije-

njena vrlo vrijednim i u poje-

dinim segmentima avangard-

nim – publiciraju, i evo, kroz

resurse lista "Bobovac" i uz

potporu Općine Vareš, ona su

pred vama.

Na koncu, neposredno po

završetku Okruglog stola pri-

stupilo se ispunjenju prvog

preduvjeta za realizaciju za-

crtanih ciljeva i održana je

utemeljiteljska skupština Za-

klade za obnovu i razvoj regije

Vareša, a za njezina predsjed-

nika jednoglasno je izabran

Mladen Rudež. Stoga je i nje-

gova riječ (kao pokretača ini-

cijative i predsjednika Zakla-

de) neophodna dopuna ovom

Zborniku.

to reći sada, kao inicijator i pokretač Okruglog stola i ŠZaklade u prigodi 120. ob-

ljetnice od prvih početaka in-dustrijskog razvoja u ovom dijelu Europe, osim da pozi-vam sve odlučne Varešane diljem svijeta da se pridruže jednoj hrabroj, ali realnoj i os-tvarivoj nakani. Nakani koja je utemeljena na našoj, više ne-go stoljetnoj tradiciji, radino-sti i sposobnosti za novi po-četak i obnovu značajnih vri-jednosti vareške regije.

Bog nam je dao tolike komplementarne vrijednosti: prirodna blaga, divnu priro-du, čist zrak i dobru vodu, bogatu kulturno-povijesnu i industrijsku baštinu, nadasve vrijedne i samozatajne ljude europskih korijena. Naši pre-ci su došli u vareški kraj iz mnogih europskih zemalja, zemalja visoke tehničke i op-će kulture, koji su s domaćim žiteljima stvorili mnoge vred-note i vrijednosti koje zovemo – stoljetni razvoj utemeljen na prirodnoj nadarenosti, zna-nju i radu. Možemo ovaj raz-voj započeti ponovno, na dob-rim temeljima, možemo ob-noviti naše vrijednosti i una-prijediti ih ako smo jedin-stveni i ako okupimo vrijednu i sposobnu skupinu istomiš-ljenika. A ima ih!

Trebamo "kritičnu masu" ljudi spremnih za obnovu i

novi početak. To Vareš treba i zaslužuje, to Varešani mogu i hoće!

Dakle, dovoljno je za poče-tak – htjeti. Onaj tko hoće, tko traži – taj će i dobiti sredstva. Onaj tko neće, nema tu pri-liku.

Zato Zaklada, iliti Fondaci-ja, treba ulagače koji će htjeti i koji će upravljati svojim sred-stvima. Zaklada je samo insti-tucija, pravni instrument koji omogućava da možemo dje-lovati institucionalno, ozbilj-no, organizirano, sustavno. Upravljati Zakladom moraju ljudi koji hoće i vjeruju da će sami upravljati procesima koji su realni i mogući. Ovi procesi i aktivnosti moraju biti interesni, ali jasni i pošte-ni. Oni moraju biti javni i u ko-rist općeg interesa. Trebamo timski rad, rad organiziranih individualaca za opće dobro.

Aktivnosti obnove vareške regije moraju biti dio svakog sudionika koji osjeća i vjeruje u ovu plemenitu misiju, misi-ju obnove i novog početka razvoja Vareša. U ovom sluča-ju sudionici moraju biti ljudi, a ne država – država nikada nije riješila niti će riješiti pro-bleme građana, država može samo stvarati zakonski am-bijent kroz sustav institucija i zakona koji olakšavaju (ili otežavaju, zavisi) rješenja problema ljudi.

Mi to moramo znati i ko-ristiti svaki naš pojedinačni, individualni napor i energiju, znanje i rad, stručnost i mar-ljivost.

Zato, Varešani, mislim ka-ko je krajnji čas da budemo konkretni i da uđemo u pro-ces obnove Vareša i novog po-četka Vareša. Organizirajmo se, podržimo Zakladu/Fon-daciju.

Započnimo biti aktivni su-dionici natječajâ za sredstva na svim razinama unutar Kantona, Federacije i države, u okviru međunarodne zajed-nice, lobirajmo po svijetu, ap-licirajmo na natječajima u Europskoj zajednici (aktualni IPA projekti), u fondovima pojedinih europskih zemalja (Njemačka, Austrija, Češka, Italija, Francuska, Velika Bri-tanija, skandinavske zem-lje...), Sjedinjenih američkih država (USAID), Kanade, Australije, Japana (JICA), or-ganizacija UN-a (UNDP, UNESCO, UNEP...), itd.

Pozivam sve uspješne i manje uspješne Varešane di-ljem svijeta da uđemo zajed-nički u ove procese, koji su du-goročni i koji će trajati godi-nama, ali započnimo prve ko-rake koji su najteži, zagazimo – i ne bojmo se izazova zva-nog: novi početak Vareša!

Željezara Vareš, stoljeće unatrag!

Mladen Rudež

Uvodna riječ priređivačâ

Mladen Rudež

Prigodna riječinicijatora

ZBORNIK IZLAGANJA S OKRUGLOG STOLA "120 GODINA INDUSTRIJE U VAREŠU"

2 3LISTOPAD 2011.BROJ 202 – POSEBNI PRILOG LISTOPAD 2011. BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

avnog 16. kolovoza 1891. godine puštena je u rad Dprva visoka peć u Varešu,

u Bosni i Hercegovini, ali i u ovom dijelu Europe. Tako je započeo industrijski razvoj ne samo u ovom malom srednjo-bosanskom gradu nego i u ši-roj regiji.

Dakle, ove godine slavimo jedan značajan jubilej – 120. obljetnicu od pokretanja prve željezare u Varešu, u BiH i ju-goistočnoj Europi, te ovom prigodom želimo ukazati na rane početke industrijskog razvoja ovog dijela Balkana i njegov doprinos regionalnom razvoju, te europskoj tehnič-koj i industrijskoj kulturi.

Nakon uspješnog stoljet-nog razvoja crne metalurgije na ovom području, od 1997. godine Odlukom Vlade Fede-racije BiH, Rudnik i željezara Vareš prestaju s radom.

Na žalost, danas rudnika i željezare u Varešu više nema, a rudokopi i pogoni vareške željezare devastirani su u toli-koj mjeri da ih je potrebno ob-noviti iz (preostalih!) ruševi-na uz pomoć postojeće zakon-ske regulative i na temeljima obveze onih kojima su tako dugo služili.

Zakonska regulativa teme-lji se na načelima zaštite pri-rodnog, kulturno-povijesnog i industrijskog naslijeđa, pro-pisima zaštite prirode i oko-liša na načelima održivog raz-voja i razvoja turizma, ali isto tako i međunarodnih konven-cija iz ove oblasti, koje je BiH obvezna provoditi.

Iz naprijed navedenih raz-loga, inicijativna radna sku-pina, podržana od Općine Va-reš, kao i sama Općina Vareš, pokrenule su održavanje ok-ruglog stola pod nazivom:

"120 godina industrije u Va-rešu" - turistička prilika za obnovu i razvoj vareške re-gije na temeljima zaštite okoliša, prirodnog, kultur-no-povijesnog i industrij-skog naslijeđa

Okrugli stol održan je u Varešu 28. rujna 2011. godi-

ne, sa ciljevima da ukaže na potrebu za:

• sustavnim pristupom u konkretnom provođenju obnove Vareša na temelju usvojenih programskih do-kumenata (Strategija raz-voja, Prostorni plan, Master plan razvoja turizma i Lo-kalni ekološki akcijski plan);

• poticanjem relevantnih do-maćih i inozemnih institu-cija da se uključe u obnovu devastiranih objekata i bu-dući razvoj vareške regije kao pilot-projekt za razvoj ostalih regija u Federaciji BiH i Bosni i Hercegovini;

• organiziranim i sustavnim pristupom rekultivaciji pri-rodnog okoliša;

• izradom projekta za istraži-vanje, vrednovanje, doku-mentiranje te prezentiranje i zaštitu jedinstvenog indu-strijskog naslijeđa općine Vareš i cjelokupne Bosne i Hercegovine;

• adekvatnijom zaštitom i prezentacijom kulturno-

povijesnih spomenika (sta-ri kraljevski grad Bobovac, stećci, religijski i drugi arhi-tektonsko-građevinski ob-jekti);

• razvojem turističke ponude (prirodno i kulturno-povi-jesno naslijeđe, seoski i eko-turizam, ponuda or-ganske hrane i lokalnih spe-cijaliteta);

• razvojem turističkih kapa-citeta i prometnica;

• potporom održivom pov-ratku i poticaju zapošljava-nja;

• osnivanjem Zaklade za ob-novu i razvoj regije Vareša.

Pokretač inicijative i mo-derator Okruglog stola bio je Mladen Rudež, pomoćnik ministra u Federalnom mini-starstvu okoliša i turizma.

Načelnik općine Vareš Hamdo Fatić u pozdravnom obraćanju uputio je riječi pot-pore, a potom je slijedilo uvo-dno izlaganje akademika prof. dr. sc. Ante Markotića na temu "Industrijski razvoj Vareša 1891. – 2011."

Potom su uslijedila izlaga-nja, praćena power point pre-zentacijama, po temama:

• Rusmir Berberović, po-moćnik načelnika općine Vareš za društvene djelat-nosti: "Programski doku-menti razvoja općine Va-reš",

• Maja Pličanić, dipl. ing. ar-hitekture: "Industrijsko na-slijeđe općine Vareš kao po-tencijal regionalnog razvo-ja",

• Brano Šurkić, stručni su-radnik u Općini Vareš: "Koncept ROTIRAJ – potica-nje održive budućnosti kroz revitalizaciju prošlosti",

• mr. Mahir Hadžiabdić, predstavnik konzultantske tvrtke Enova, Sarajevo: "Plan sanacije obalnog i pri-obalnog područja vještač-kog jezera na otvorenom kopu 'Smreka' RŽR Vareš",

• Mladen Divković, urednik internetske stranice Vareš Home Page: "Industrijska baština: povijest, međuna-rodna iskustva i perspek-

tive održivog razvoja" (zbog službene spriječenosti nije nazočio Okruglom stolu, a njegovu je prezentaciju predstavio Mladenko Mari-janović),

• Mladenko Marijanović, predsjednik Udruge Kra-ljevski grad Bobovac Vareš: "Obnova kraljevskoga gra-da Bobovca".

Tematiziranje zaštite in-

dustrijske baštine zaintrigi-

ralo je i privuklo na vareški

okrugli stol stručne osobe kao

što su prof. dr. Sulejman Mu-

hamedagić, dekan Metalur-

škog fakulteta u Zenici, Selma

Karačević-Kapić, stručna su-

radnica za zaštitu graditelj-

skog naslijeđa u Kantonal-

nom zavodu za zaštitu kul-

turno-historijskog i prirod-

nog naslijeđa Sarajevo, prof.

dr. Vjekoslava Sanković-

Simčić, šefica Katedre za hi-

storiju i teoriju arhitekture na

Arhitektonskom fakultetu

Univerziteta u Sarajevu, te

Angela Petrović pomoćnica

federalnog ministra kulture i

sporta za kulturno-histo-

rijsko naslijeđe i kulturu.

Upravo iz ovog, stručnog

dijela javnosti upućena je su-

gestija da se izlaganja s

Okruglog stola – koja su ocije-

njena vrlo vrijednim i u poje-

dinim segmentima avangard-

nim – publiciraju, i evo, kroz

resurse lista "Bobovac" i uz

potporu Općine Vareš, ona su

pred vama.

Na koncu, neposredno po

završetku Okruglog stola pri-

stupilo se ispunjenju prvog

preduvjeta za realizaciju za-

crtanih ciljeva i održana je

utemeljiteljska skupština Za-

klade za obnovu i razvoj regije

Vareša, a za njezina predsjed-

nika jednoglasno je izabran

Mladen Rudež. Stoga je i nje-

gova riječ (kao pokretača ini-

cijative i predsjednika Zakla-

de) neophodna dopuna ovom

Zborniku.

to reći sada, kao inicijator i pokretač Okruglog stola i ŠZaklade u prigodi 120. ob-

ljetnice od prvih početaka in-dustrijskog razvoja u ovom dijelu Europe, osim da pozi-vam sve odlučne Varešane diljem svijeta da se pridruže jednoj hrabroj, ali realnoj i os-tvarivoj nakani. Nakani koja je utemeljena na našoj, više ne-go stoljetnoj tradiciji, radino-sti i sposobnosti za novi po-četak i obnovu značajnih vri-jednosti vareške regije.

Bog nam je dao tolike komplementarne vrijednosti: prirodna blaga, divnu priro-du, čist zrak i dobru vodu, bogatu kulturno-povijesnu i industrijsku baštinu, nadasve vrijedne i samozatajne ljude europskih korijena. Naši pre-ci su došli u vareški kraj iz mnogih europskih zemalja, zemalja visoke tehničke i op-će kulture, koji su s domaćim žiteljima stvorili mnoge vred-note i vrijednosti koje zovemo – stoljetni razvoj utemeljen na prirodnoj nadarenosti, zna-nju i radu. Možemo ovaj raz-voj započeti ponovno, na dob-rim temeljima, možemo ob-noviti naše vrijednosti i una-prijediti ih ako smo jedin-stveni i ako okupimo vrijednu i sposobnu skupinu istomiš-ljenika. A ima ih!

Trebamo "kritičnu masu" ljudi spremnih za obnovu i

novi početak. To Vareš treba i zaslužuje, to Varešani mogu i hoće!

Dakle, dovoljno je za poče-tak – htjeti. Onaj tko hoće, tko traži – taj će i dobiti sredstva. Onaj tko neće, nema tu pri-liku.

Zato Zaklada, iliti Fondaci-ja, treba ulagače koji će htjeti i koji će upravljati svojim sred-stvima. Zaklada je samo insti-tucija, pravni instrument koji omogućava da možemo dje-lovati institucionalno, ozbilj-no, organizirano, sustavno. Upravljati Zakladom moraju ljudi koji hoće i vjeruju da će sami upravljati procesima koji su realni i mogući. Ovi procesi i aktivnosti moraju biti interesni, ali jasni i pošte-ni. Oni moraju biti javni i u ko-rist općeg interesa. Trebamo timski rad, rad organiziranih individualaca za opće dobro.

Aktivnosti obnove vareške regije moraju biti dio svakog sudionika koji osjeća i vjeruje u ovu plemenitu misiju, misi-ju obnove i novog početka razvoja Vareša. U ovom sluča-ju sudionici moraju biti ljudi, a ne država – država nikada nije riješila niti će riješiti pro-bleme građana, država može samo stvarati zakonski am-bijent kroz sustav institucija i zakona koji olakšavaju (ili otežavaju, zavisi) rješenja problema ljudi.

Mi to moramo znati i ko-ristiti svaki naš pojedinačni, individualni napor i energiju, znanje i rad, stručnost i mar-ljivost.

Zato, Varešani, mislim ka-ko je krajnji čas da budemo konkretni i da uđemo u pro-ces obnove Vareša i novog po-četka Vareša. Organizirajmo se, podržimo Zakladu/Fon-daciju.

Započnimo biti aktivni su-dionici natječajâ za sredstva na svim razinama unutar Kantona, Federacije i države, u okviru međunarodne zajed-nice, lobirajmo po svijetu, ap-licirajmo na natječajima u Europskoj zajednici (aktualni IPA projekti), u fondovima pojedinih europskih zemalja (Njemačka, Austrija, Češka, Italija, Francuska, Velika Bri-tanija, skandinavske zem-lje...), Sjedinjenih američkih država (USAID), Kanade, Australije, Japana (JICA), or-ganizacija UN-a (UNDP, UNESCO, UNEP...), itd.

Pozivam sve uspješne i manje uspješne Varešane di-ljem svijeta da uđemo zajed-nički u ove procese, koji su du-goročni i koji će trajati godi-nama, ali započnimo prve ko-rake koji su najteži, zagazimo – i ne bojmo se izazova zva-nog: novi početak Vareša!

Željezara Vareš, stoljeće unatrag!

Mladen Rudež

Uvodna riječ priređivačâ

Mladen Rudež

Prigodna riječinicijatora

ZBORNIK IZLAGANJA S OKRUGLOG STOLA "120 GODINA INDUSTRIJE U VAREŠU"

4 5

ragi Varešaci, nešto sam godina nakupio i puno Dutakmica u nogama imam

za katedrom, za govornicama, ali sam se malo preispitivao noćas: ovo je moj prvi nastup u Varešu i ne mogu u ovom času ne otkriti da nemam i malo treme. Iskusni mačak, ipak, u izvjesnom momentu podvinjava se sredini u kojoj je rođen, dakle Varešak, i mo-gu vam reći u svom kuriku-lumu nikakav hendikep rod-nog mjesta ne nosim. Dapače. Zahvaljujem se, evo, načelni-ku koji je u jednom razgovoru nevezanom zamolio da se ovom prigodom odazovem, dođem i, ako mogu, nešto ka-žem o temi koju imate kao uvodnu. Odazvao sam se i že-lim se zahvaliti na ukazanom povjerenju.

Poštovane dame i gospo-do, najprije nešto o metalur-giji jer ja sam autohtono me-talurg, a ovdje bih u vaše i svo-je ime pozdravio uvaženog kolegu i dekana Metalurškog fakulteta u Zenici, prof. dr. Muhamedagića. Ono što je on u Zenici, ja sam na sveučilištu u Zagrebu, ali u mom Zagrebu kad kažem da sam metalurg uvijek me pitaju za prognozu vremena jer to pobrkaju s jednom riječju, a ja odgova-ram spremno i vama poru-čujem: to je, uvažene dame, i vama se ispričavam, najstariji zanat poslije još jednog na svijetu. I ni manje ni više ova moja struka bilježi skoro, pre-ma potpuno dokazivim mate-rijalnim zapisima, deset tisu-ća godina, a ne vjerujem da ovdje u ovoj dvorani ima bilo koga tko ne pamti bakreno doba koje je trajalo vrlo krat-ko: 2460 godina. Nakon njega dolazi brončano doba s 2200 godina, i nakon toga čelično

doba, željezno, koje i danas traje. I ako to zbrojite, 8500 godina moja struka vlada svi-jetom jer homo sapiensa smo uspravili mi, iz kamenog do-ba, on je preko bakrenog, brončanog i čeličnog danas postao ono što jest.

U svijetu je danas meta-lurgija treća gospodarska grana, po razvijenosti, po zna-čenju, i vrijedi premisa: koliko čelika proizvodite, toliko i vri-jedite. I da poduprem ovu svo-ju tezu, osvrnimo se, svi ste došli u ovu dvoranu ovako ili onako, kamo god idete i okre-nete se oko vas srećete jedan materijal koji je danas domi-nantan u svijetu. Svaka čast staklu, keramici, drvu, plasti-ci, koži i svemu ostalom, ali oko vas su uglavnom metali, 70% svih materijala koje da-nas čovječanstvo upotreblja-va jesu metali. A 90% svih me-tala je čelik. Pa zar onda moja struka nije zaslužila jedno ča-snije mjesto, ali u ozbiljnim zemljama ona i ima časno mjesto. Nekada je to bilo i kod nas, pa i ovaj naš grad, časni Vareš, ako ga u svijetu pred-stavite – ako se netko sjeti – onda ćete ga uglavnom po elementima upravo povijesti željeza ili povijesti rudarenja, ali manje ili više metalurgije.

Nešto o nazivu Vareš. To me zaintrigiralo, čitao puno, pripremao se, i kolegici magi-stri (Maja Pličanić, op. prir.) budućoj doktorici, zahvalju-jem, jednoj arhitektici; tako je sustavno ta mlada kolegica obradila neke elemente da je, evo, od mene za ogled i za jed-nu pozitivnu ocjenu. Za riječ Vareš ima raznih špekulacija, ali osporavam svima onima koji misle da je Vareš nastao negdje u srednjem vijeku i ustoličio se kao ime – nije to-

čno. Naprosto nije točno, ma-da ima nepotvrđenih podata-ka o Varevaliumu, dakle dolini željeza, Varevalici ili Vareva-liki, kako je bilo tko nazivao, ali imamo nepobitne dokaze da su se rimski legionari – onaj tko je malo učio klasične škole i ima nešto latinskog – na prvoj stranici Elemente Latine, na naslovnoj stranici je rimski legionar s onim okruglim štitom, čuvenom ka-cigom..., po svim elementima taj štit je kovan u Varešu. A da je to tako možda i u najljep-šem izdanju povijesti našega grada, najcjenjenijoj mono-grafiji, koju ne znam da li tko od vas ima (meni je jedino žao što ovaj džentlmen koji skače u bazen, koji je bio polupun kad smo ga otvarali 1954. godine nisam ja, nego je pok. Rudo Dodik, ja sam ispao u polufinalu). Ovdje imate čas-nog rimskog legionara, sa svim elementima njegovog štita, kao potpora ovoj fantas-tičnoj monografiji. Na kraju jedan gospodin, zove se Ivan Medar, koji je ovo snimao. I gle čuda, prije deset godina u Fo-toklubu Zagreb, a ja predsjed-nik Hrvatske zajednice teh-ničke kulture, bivše Narodne kulturne zajednice Hrvatske u kojoj je Fotosavez idem ot-voriti retrospektivu Medaru. I tamo – hop: dvije fotografije, panorama naše "Smreke" i ona žičara s onom korpom i mrežom kao izvanredno cije-njene crnobijele fotografije u svijetu. Naravno da sam se ja raspekmezio i u uvodu ispri-čao sve o našem Varešu, a za-nemario autora. U toj knjizi, ovdje u uvodu piše, pročitat ću: "U Varešu se kovalo oružje za rimske legije, u Varešu su se naoružavali rimski legio-nari, skica to potvrđuje." Za-

što onda prijepori oko riječi Varevalium? Dopustite da sa-da tu riječ, evo kao znanstve-nik, malo definitivno pojas-nim.

Vaare u prijevodu znači dolina ili brdo, a valium, ne znam da li to znate, jest stari naziv za kovine. Tek će se 2200 godina od danas, dakle 200 godina prije Krista, za željezo upotrijebiti latinska riječ ferum, pa mnoge zbu-njuje ona riječ ferum, ali vali-um je bila kovina. Pa vaare, pa valium, znači mogao bi biti potpora riječi Vareš. Druga potpora je najkvalitetniji mi-neral koji mi koristimo, iz kog dobivamo željezo a poslije če-lik – magnetit. Na našu ne-sreću nema magnetita u Vare-šu, ali najčuvenija ležišta ma-gnetita na svijetu su u Šved-skoj. Moja malenkost je tamo malo duže boravila na nekim specijalizacijama i nekada najveći svjetski rudnik svih minerala na svijetu bila je čuvena Kiruna. To je jedan rudnik sjeverno od Stock-holma, Kiruna je udaljenija od

Stockholma nego Zagreb od Stockholma jer Švedska je malo izdužena, ali puni naziv Kirune je Kiruna Vaara i tamo se ja priupitah što to znači kiruna a što vaara i dobih tu-mačenje da je kiruna ptica, a vaara je rudonosno brdo. Tre-bam li dalje uvjeravati da smo mi ipak u rimsko doba bili barem zemljopisno, ako ne punim nazivom poznati!? No, krenut ću malo dalje. Jakub-paša konačno, kažu, 1485. go-dine postavlja temelje željez-ne proizvodnje, kasnije, u Va-rešu, po Hamdiji Kreševljako-viću, jer on po prvi put govori da je Vareš nešto što će kas-nije postati. Ima također špe-kulacija s riječi varež koja bi trebala biti noćno svjetlo, žar duhaonice, možda majdana – kako ćemo to kasnije pogreš-no nazvati, ali je točno da je Atanasije Jurjević, zagrebački kanonik 1626. godine inaugu-rirao prvi put oficijelno i bez prijepora naziv riječi Vareš kao staro rudarsko naselje koje su u rimsko doba zvali – gle, i njega – Varevarelika ili Varevarelica, kako je on čitao, a kasnije Evlija Čelebija, poz-nati putopisac također spo-minje Varevareliku. No, ono što je definitivno: 1673. godi-ne Vareš se afirmira kao ru-darsko naselje, središte ru-darstva i kovanja željeza. I to je definitivno otada – i ako sada mogu reći – i tih 500 go-dina od danas naovamo nije za potcjenjivanje, jer i 500 go-dina u eri znači nešto.

Krećem odmah na temu: počeci industrijske proizvod-nje ili, kako bih ja to rekao, prave metalurgije koja je bila osnov u Varešu. Dopustite da vam u svojem razmišljanju za uvod iznesem samo tri svoje misli. S koliko zapravo ponosa čovjek, pa i ja, može govoriti o povijesti našeg Vareša, o po-vijesti industrijskog razvoja, zamaha i zanosa? S koliko tu-ge možemo govoriti o sveko-likoj neindustrijskoj sadaš-njosti? I s koliko neizvjesnosti možemo govoriti o industrij-skoj izvjesnosti Vareša? Mis-lim da ste me shvatili. U toj dilemi reći ću da pravi počeci

Vareša..., zapravo sve prije to-ga bila je, bez potcjenjivanja, na izvjestan način, manufak-tura. I ta manufaktura uglav-nom se odnosila na individu-alna umijeća naših majstora kovača ili, da ne kažem, maj-dandžija, u prvom redu. Glav-ni proizvodni kapacitet bile su duhaonice, kasnije nazva-ne majdani; u majdanima se talilo, u majdanima se kovalo i proizvodilo. I, gle apsurda: tražeći porijeklo riječi, riječ majdan zapravo je nespretni prijevod s arapskog – majdan na arapskom znači rudokop ili rudište. Ali svejedno, može-mo to povezati.

1878. godine dolazi Au-stro-Ugarska, ozbiljna jedna uređena država, anektira Bo-snu i Hercegovinu, i već tada zapravo počinje saznavati ono što su mnogi – ne široko, ali znali, da se u Varešu nalaze izvanredna nalazišta željezne rude – količinama, ali rekao bih danas, ne baš kvalitetom. Tako 1886. godine počinju in-tenzivna geološka istraživa-

nja rudišta oko Vareša, 1887. godine već se otvaraju rudišta "Droškovac" i "Pržići", 1889. donosi se odluka o izgradnji talionice u Varešu, i kao što se ovdje u uvodu reče: 1890. po-činje izgradnja, a 16. kolovoza 1891. pali se prva visoka peć u Varešu koja je bila u ono vri-jeme prva visoka peć na ovim prostorima i u ovom dijelu Europe. I, naravno, od te male peći već 1895. godine ide peć od 75 m³, 26 tona na dan, 1896. 126 m³ volumena, 37 tona, 1898. 183 m³, što je već ozbiljna proizvodnja i zapra-vo uz taj dio, kada je procurilo željezo, afirmira se odmah po-red visoke peći i nešto u čemu smo možda i poznatiji u svije-tu. Kolege metalurzi, unutar naše struke zanemarili smo jedno područje, a to je ljevar-stvo. Naša ljevaonica, naši lje-vači, u svijetu su možda bili puno poznatiji nego mi orto-doksni metalurzi, uvjetno re-čeno i pećari i čeličanci, i svi oni valjaoničari jer naši maj-stori ljevači su proslavili ovaj

kraj. Razvile su se ljevaonice širom zemlje, ali već u ono vri-jeme bili su iznimno, iznimno čuveni i paralelno raste i naša ljevaonica. Ono, možda, što je najznačajnije, 1904. se spo-minje jedno mjesto, upotreb-ljava se ne više drveni ugalj ili ćumur, nego prvi puta koks, da bi 1917. koks potpuno pre-uzeo. I sada, to ja svojim stu-dentima uvijek spominjem kao jednu anegdotu jer nika-ko da mi zapamte tko je zapra-vo izumio koks. I onda, narav-no, da svi znaju, krenem od najpoznatije britanske želje-zare i centra britanske meta-lurgije, a to je grad Notthin-gam. Športaši će znati po ve-likoj nogometnoj momčadi Notthingam Forest koja da-nas igra u drugoj britanskoj ligi, ali forest je šuma, a ta šu-ma u prijevodu to je Sher-wood. Po Sherwoodu je ska-kao Robin Hood, a po našim šumama Kraljević Marko, ili kako se već nisu zvali ti od-metnici, e da nije bilo jednoga gospodina Abrahama Darby-ja, koji je 1756. godine izumio koks, niti bi se imao gdje kriti Robin Hood niti bi ostalo šu-me oko Vareša, niti bi se gdje mogao Kraljević Marko kriti. Naime, gosp. Darby, prona-šavši koks, spasio je sve bu-kove šume svijeta i onda smo s drvenog uglja u taljenju pre-šli, pa tako i naše visoke peći u Varešu, na koks.

1918. dolazi Kraljevina Sr-ba, Hrvata i Slovenaca i ništa se posebno ne odvija osim go-dine 1939. kada naša željeza-ra ulazi u sastav "Jugočelika", zajedno sa željezarom u Ze-nici i rudnikom uglja u Zenici i u Brezi. Od 1939. imam poda-taka iznimno malo, od 1939. do 1945. navodno jedna treći-na proizvodnje kada dolazi do prilične devastacije industrij-skih postrojenja.

I sada – Vareš nakon Dru-gog svjetskog rata. Zalijeće se kao i sva tadašnja zemlja. Va-reš u nekakve petoljetke, koje ćemo mi kasnije nazvati – vi-dite naziva – kapitalnom iz-gradnjom. Vareš u to vrijeme dobiva tzv. posebno mjesto u

LISTOPAD 2011.BROJ 202 – POSEBNI PRILOG LISTOPAD 2011. BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

ZBORNIK IZLAGANJA S OKRUGLOG STOLA "120 GODINA INDUSTRIJE U VAREŠU"

INDUSTRIJSKI RAZVOJVAREŠA 1891.–2011.prof. dr. sc. Ante Markotić

Crtež rimskog legionara (iz monografije RiŽ Vareš)

Dragocjena monografija (naslovnica)

4 5

ragi Varešaci, nešto sam godina nakupio i puno Dutakmica u nogama imam

za katedrom, za govornicama, ali sam se malo preispitivao noćas: ovo je moj prvi nastup u Varešu i ne mogu u ovom času ne otkriti da nemam i malo treme. Iskusni mačak, ipak, u izvjesnom momentu podvinjava se sredini u kojoj je rođen, dakle Varešak, i mo-gu vam reći u svom kuriku-lumu nikakav hendikep rod-nog mjesta ne nosim. Dapače. Zahvaljujem se, evo, načelni-ku koji je u jednom razgovoru nevezanom zamolio da se ovom prigodom odazovem, dođem i, ako mogu, nešto ka-žem o temi koju imate kao uvodnu. Odazvao sam se i že-lim se zahvaliti na ukazanom povjerenju.

Poštovane dame i gospo-do, najprije nešto o metalur-giji jer ja sam autohtono me-talurg, a ovdje bih u vaše i svo-je ime pozdravio uvaženog kolegu i dekana Metalurškog fakulteta u Zenici, prof. dr. Muhamedagića. Ono što je on u Zenici, ja sam na sveučilištu u Zagrebu, ali u mom Zagrebu kad kažem da sam metalurg uvijek me pitaju za prognozu vremena jer to pobrkaju s jednom riječju, a ja odgova-ram spremno i vama poru-čujem: to je, uvažene dame, i vama se ispričavam, najstariji zanat poslije još jednog na svijetu. I ni manje ni više ova moja struka bilježi skoro, pre-ma potpuno dokazivim mate-rijalnim zapisima, deset tisu-ća godina, a ne vjerujem da ovdje u ovoj dvorani ima bilo koga tko ne pamti bakreno doba koje je trajalo vrlo krat-ko: 2460 godina. Nakon njega dolazi brončano doba s 2200 godina, i nakon toga čelično

doba, željezno, koje i danas traje. I ako to zbrojite, 8500 godina moja struka vlada svi-jetom jer homo sapiensa smo uspravili mi, iz kamenog do-ba, on je preko bakrenog, brončanog i čeličnog danas postao ono što jest.

U svijetu je danas meta-lurgija treća gospodarska grana, po razvijenosti, po zna-čenju, i vrijedi premisa: koliko čelika proizvodite, toliko i vri-jedite. I da poduprem ovu svo-ju tezu, osvrnimo se, svi ste došli u ovu dvoranu ovako ili onako, kamo god idete i okre-nete se oko vas srećete jedan materijal koji je danas domi-nantan u svijetu. Svaka čast staklu, keramici, drvu, plasti-ci, koži i svemu ostalom, ali oko vas su uglavnom metali, 70% svih materijala koje da-nas čovječanstvo upotreblja-va jesu metali. A 90% svih me-tala je čelik. Pa zar onda moja struka nije zaslužila jedno ča-snije mjesto, ali u ozbiljnim zemljama ona i ima časno mjesto. Nekada je to bilo i kod nas, pa i ovaj naš grad, časni Vareš, ako ga u svijetu pred-stavite – ako se netko sjeti – onda ćete ga uglavnom po elementima upravo povijesti željeza ili povijesti rudarenja, ali manje ili više metalurgije.

Nešto o nazivu Vareš. To me zaintrigiralo, čitao puno, pripremao se, i kolegici magi-stri (Maja Pličanić, op. prir.) budućoj doktorici, zahvalju-jem, jednoj arhitektici; tako je sustavno ta mlada kolegica obradila neke elemente da je, evo, od mene za ogled i za jed-nu pozitivnu ocjenu. Za riječ Vareš ima raznih špekulacija, ali osporavam svima onima koji misle da je Vareš nastao negdje u srednjem vijeku i ustoličio se kao ime – nije to-

čno. Naprosto nije točno, ma-da ima nepotvrđenih podata-ka o Varevaliumu, dakle dolini željeza, Varevalici ili Vareva-liki, kako je bilo tko nazivao, ali imamo nepobitne dokaze da su se rimski legionari – onaj tko je malo učio klasične škole i ima nešto latinskog – na prvoj stranici Elemente Latine, na naslovnoj stranici je rimski legionar s onim okruglim štitom, čuvenom ka-cigom..., po svim elementima taj štit je kovan u Varešu. A da je to tako možda i u najljep-šem izdanju povijesti našega grada, najcjenjenijoj mono-grafiji, koju ne znam da li tko od vas ima (meni je jedino žao što ovaj džentlmen koji skače u bazen, koji je bio polupun kad smo ga otvarali 1954. godine nisam ja, nego je pok. Rudo Dodik, ja sam ispao u polufinalu). Ovdje imate čas-nog rimskog legionara, sa svim elementima njegovog štita, kao potpora ovoj fantas-tičnoj monografiji. Na kraju jedan gospodin, zove se Ivan Medar, koji je ovo snimao. I gle čuda, prije deset godina u Fo-toklubu Zagreb, a ja predsjed-nik Hrvatske zajednice teh-ničke kulture, bivše Narodne kulturne zajednice Hrvatske u kojoj je Fotosavez idem ot-voriti retrospektivu Medaru. I tamo – hop: dvije fotografije, panorama naše "Smreke" i ona žičara s onom korpom i mrežom kao izvanredno cije-njene crnobijele fotografije u svijetu. Naravno da sam se ja raspekmezio i u uvodu ispri-čao sve o našem Varešu, a za-nemario autora. U toj knjizi, ovdje u uvodu piše, pročitat ću: "U Varešu se kovalo oružje za rimske legije, u Varešu su se naoružavali rimski legio-nari, skica to potvrđuje." Za-

što onda prijepori oko riječi Varevalium? Dopustite da sa-da tu riječ, evo kao znanstve-nik, malo definitivno pojas-nim.

Vaare u prijevodu znači dolina ili brdo, a valium, ne znam da li to znate, jest stari naziv za kovine. Tek će se 2200 godina od danas, dakle 200 godina prije Krista, za željezo upotrijebiti latinska riječ ferum, pa mnoge zbu-njuje ona riječ ferum, ali vali-um je bila kovina. Pa vaare, pa valium, znači mogao bi biti potpora riječi Vareš. Druga potpora je najkvalitetniji mi-neral koji mi koristimo, iz kog dobivamo željezo a poslije če-lik – magnetit. Na našu ne-sreću nema magnetita u Vare-šu, ali najčuvenija ležišta ma-gnetita na svijetu su u Šved-skoj. Moja malenkost je tamo malo duže boravila na nekim specijalizacijama i nekada najveći svjetski rudnik svih minerala na svijetu bila je čuvena Kiruna. To je jedan rudnik sjeverno od Stock-holma, Kiruna je udaljenija od

Stockholma nego Zagreb od Stockholma jer Švedska je malo izdužena, ali puni naziv Kirune je Kiruna Vaara i tamo se ja priupitah što to znači kiruna a što vaara i dobih tu-mačenje da je kiruna ptica, a vaara je rudonosno brdo. Tre-bam li dalje uvjeravati da smo mi ipak u rimsko doba bili barem zemljopisno, ako ne punim nazivom poznati!? No, krenut ću malo dalje. Jakub-paša konačno, kažu, 1485. go-dine postavlja temelje željez-ne proizvodnje, kasnije, u Va-rešu, po Hamdiji Kreševljako-viću, jer on po prvi put govori da je Vareš nešto što će kas-nije postati. Ima također špe-kulacija s riječi varež koja bi trebala biti noćno svjetlo, žar duhaonice, možda majdana – kako ćemo to kasnije pogreš-no nazvati, ali je točno da je Atanasije Jurjević, zagrebački kanonik 1626. godine inaugu-rirao prvi put oficijelno i bez prijepora naziv riječi Vareš kao staro rudarsko naselje koje su u rimsko doba zvali – gle, i njega – Varevarelika ili Varevarelica, kako je on čitao, a kasnije Evlija Čelebija, poz-nati putopisac također spo-minje Varevareliku. No, ono što je definitivno: 1673. godi-ne Vareš se afirmira kao ru-darsko naselje, središte ru-darstva i kovanja željeza. I to je definitivno otada – i ako sada mogu reći – i tih 500 go-dina od danas naovamo nije za potcjenjivanje, jer i 500 go-dina u eri znači nešto.

Krećem odmah na temu: počeci industrijske proizvod-nje ili, kako bih ja to rekao, prave metalurgije koja je bila osnov u Varešu. Dopustite da vam u svojem razmišljanju za uvod iznesem samo tri svoje misli. S koliko zapravo ponosa čovjek, pa i ja, može govoriti o povijesti našeg Vareša, o po-vijesti industrijskog razvoja, zamaha i zanosa? S koliko tu-ge možemo govoriti o sveko-likoj neindustrijskoj sadaš-njosti? I s koliko neizvjesnosti možemo govoriti o industrij-skoj izvjesnosti Vareša? Mis-lim da ste me shvatili. U toj dilemi reći ću da pravi počeci

Vareša..., zapravo sve prije to-ga bila je, bez potcjenjivanja, na izvjestan način, manufak-tura. I ta manufaktura uglav-nom se odnosila na individu-alna umijeća naših majstora kovača ili, da ne kažem, maj-dandžija, u prvom redu. Glav-ni proizvodni kapacitet bile su duhaonice, kasnije nazva-ne majdani; u majdanima se talilo, u majdanima se kovalo i proizvodilo. I, gle apsurda: tražeći porijeklo riječi, riječ majdan zapravo je nespretni prijevod s arapskog – majdan na arapskom znači rudokop ili rudište. Ali svejedno, može-mo to povezati.

1878. godine dolazi Au-stro-Ugarska, ozbiljna jedna uređena država, anektira Bo-snu i Hercegovinu, i već tada zapravo počinje saznavati ono što su mnogi – ne široko, ali znali, da se u Varešu nalaze izvanredna nalazišta željezne rude – količinama, ali rekao bih danas, ne baš kvalitetom. Tako 1886. godine počinju in-tenzivna geološka istraživa-

nja rudišta oko Vareša, 1887. godine već se otvaraju rudišta "Droškovac" i "Pržići", 1889. donosi se odluka o izgradnji talionice u Varešu, i kao što se ovdje u uvodu reče: 1890. po-činje izgradnja, a 16. kolovoza 1891. pali se prva visoka peć u Varešu koja je bila u ono vri-jeme prva visoka peć na ovim prostorima i u ovom dijelu Europe. I, naravno, od te male peći već 1895. godine ide peć od 75 m³, 26 tona na dan, 1896. 126 m³ volumena, 37 tona, 1898. 183 m³, što je već ozbiljna proizvodnja i zapra-vo uz taj dio, kada je procurilo željezo, afirmira se odmah po-red visoke peći i nešto u čemu smo možda i poznatiji u svije-tu. Kolege metalurzi, unutar naše struke zanemarili smo jedno područje, a to je ljevar-stvo. Naša ljevaonica, naši lje-vači, u svijetu su možda bili puno poznatiji nego mi orto-doksni metalurzi, uvjetno re-čeno i pećari i čeličanci, i svi oni valjaoničari jer naši maj-stori ljevači su proslavili ovaj

kraj. Razvile su se ljevaonice širom zemlje, ali već u ono vri-jeme bili su iznimno, iznimno čuveni i paralelno raste i naša ljevaonica. Ono, možda, što je najznačajnije, 1904. se spo-minje jedno mjesto, upotreb-ljava se ne više drveni ugalj ili ćumur, nego prvi puta koks, da bi 1917. koks potpuno pre-uzeo. I sada, to ja svojim stu-dentima uvijek spominjem kao jednu anegdotu jer nika-ko da mi zapamte tko je zapra-vo izumio koks. I onda, narav-no, da svi znaju, krenem od najpoznatije britanske želje-zare i centra britanske meta-lurgije, a to je grad Notthin-gam. Športaši će znati po ve-likoj nogometnoj momčadi Notthingam Forest koja da-nas igra u drugoj britanskoj ligi, ali forest je šuma, a ta šu-ma u prijevodu to je Sher-wood. Po Sherwoodu je ska-kao Robin Hood, a po našim šumama Kraljević Marko, ili kako se već nisu zvali ti od-metnici, e da nije bilo jednoga gospodina Abrahama Darby-ja, koji je 1756. godine izumio koks, niti bi se imao gdje kriti Robin Hood niti bi ostalo šu-me oko Vareša, niti bi se gdje mogao Kraljević Marko kriti. Naime, gosp. Darby, prona-šavši koks, spasio je sve bu-kove šume svijeta i onda smo s drvenog uglja u taljenju pre-šli, pa tako i naše visoke peći u Varešu, na koks.

1918. dolazi Kraljevina Sr-ba, Hrvata i Slovenaca i ništa se posebno ne odvija osim go-dine 1939. kada naša željeza-ra ulazi u sastav "Jugočelika", zajedno sa željezarom u Ze-nici i rudnikom uglja u Zenici i u Brezi. Od 1939. imam poda-taka iznimno malo, od 1939. do 1945. navodno jedna treći-na proizvodnje kada dolazi do prilične devastacije industrij-skih postrojenja.

I sada – Vareš nakon Dru-gog svjetskog rata. Zalijeće se kao i sva tadašnja zemlja. Va-reš u nekakve petoljetke, koje ćemo mi kasnije nazvati – vi-dite naziva – kapitalnom iz-gradnjom. Vareš u to vrijeme dobiva tzv. posebno mjesto u

LISTOPAD 2011.BROJ 202 – POSEBNI PRILOG LISTOPAD 2011. BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

ZBORNIK IZLAGANJA S OKRUGLOG STOLA "120 GODINA INDUSTRIJE U VAREŠU"

INDUSTRIJSKI RAZVOJVAREŠA 1891.–2011.prof. dr. sc. Ante Markotić

Crtež rimskog legionara (iz monografije RiŽ Vareš)

Dragocjena monografija (naslovnica)

6 7

razvoju crne metalurgije Ju-goslavije. Jer, 1948. godine neke moje kolege geolozi, ru-dari... prave prvu kardinalnu grešku. I kažu da su rudne re-zerve Vareša..., ocjenjuju se najvećim i najboljim u zemlji. Na temelju toga donose se od-luke o kapitalnoj izgradnji na-šeg, u prvom redu, rudnika i niču neka kapitalna postroje-nja – to su one famozne spu-štaljke, žičare koje nikada, i nikada, nisu dale ni približno ono što se u njih uložilo. To je bila velika zabluda; ako hoće-te, i konstruktivna i tehnolo-ška. Ali je bilo novca koji je, na žalost, potrošen – ogroman novac, iznimno uzaludno. Za-što to govorim? Zato što već nakon 1960. godine, 1962. na 1963. godinu, odjednom se inaugurira činjenica da se u našoj neposrednoj, formalno, blizini, ali 150 km odavde, ot-kriva sa svim svojim zalihama novi rudnik koji će preuzeti primat – to je rudnik u Ljubiji. I ne samo to: u Ljubiji se na-lazi, u njenoj utrobi, mnogo kvalitetnija ruda nego što je to bio naš siderit i sve naše po-jave hematitnih ruda, jer li-monit je daleko kvalitetnija ruda. I, gle čuda – mi "kapi-talno" izgradismo kapitalne objekte, a domaći potrošači ne okreću se više našoj rudi nego se počinju okretati Lju-biji, i to najveći potrošači: že-ljezara u Zenici i željezara u Sisku. Preuzimaju, skoro pa

kompletnu Ljubiju. Ali mi u svom zanosu idemo u drugu fazu kapitalne izgradnje i, po-štovane dame i gospodo, do-pustite da vaš mještanin u ovom momentu izrekne, mo-žda, neke povijesne konstata-cije, o najvećem promašaju industrijskog razvoja Vareša – to je izgradnja teškoteku-ćinske separacije! Što bî ne-kim kolegama, od kojih neki danas nisu živi, ali neki jesu, i što bî onima – uvijek je politi-ka odlučivala, ali ovdje na iz-vjestan način nije bilo inže-njerske hrabrosti, bilo je za-pravo podmetanja kukavičjih jaja – pa da se gradi jedno takvo kapitalno postrojenje!? I ja sam želio power point pre-zentaciju danas, ali kada sam uslikao ostatke tog kapitalnog postrojenja, vidio kako one izgledaju, zaboga zar da vama u ovoj dvorani pokažem ono što možete vidjeti pokraj onog mosta na dolasku u Va-reš!? Ono betonsko ruglo, one ostatke, i da stalno gledamo u retrovizor što je bilo nekad i što je bilo prije. Ali, to postro-jenje koje je utrošilo, neću reći u ovom momentu kvantitati-van iznos jer podatak nije po-uzdan, nikada, i nikada nije smjelo biti primijenjeno na oplemenjivanje ili obogaćiva-nje vareških ruda. Vareški si-derit je tvrd, gust i kompaktan mineral. On se kao takav teško drobi. U svojoj osnovi ima 30 do maksimalno 34% željeza. I zamislite, ta separacija, kapi-

talno postrojenje, trebala je obogatiti varešku rudu za 2 do 4% metala, izuzetno 6%, i da dovede u koncentrat na 36% do 38% željeza. Za da-našnje prilike u svijetu to je – smeće. Ja to moram iznijeti jer u to vrijeme moja malenkost je još studirala. Ne kažem da bih ja bio Zorro osvetnik, ali je činjenica s ovog aspekta da-nas – i da se nije dogodilo 1990-tih što se dogodilo, sva-ka država bi zaustavila to po-strojenje. Jer nikada nije dalo ni tehnološki čak i te podatke koji su u projektima bili za-crtani. 1990. su ili poslije 1990. u Zenici bili vrlo fini pa rekli da im smetaju neki ele-menti ostataka kad tale vare-šku rudu, da se u dimu pojav-ljuju neke stvari, to je zapravo bilo indirektno priznavanje: zaboga, što će nam taj koncen-trat s 34% željeza, 15-ak po-sto SiO2, visokim sumporom i visokim manganom, kada u svijet na tržište dolaze viso-kokvalitetni hematiti koji da-nas dominiraju s prosječno 60% željeza! Ali budite uvje-reni, i to vam pod punom mo-ralnom i materijalnom odgo-vornošću govorim: neovisno o događajima od 1990. naova-mo, par godina poslije vare-šku separaciju bi svaka ulju-đena i ozbiljna država morala zaustaviti. Te tantijeme koje bismo mi morali plaćati, da smo ostali tada, nema nitko, niti danas ima taj kapital da isplati to postrojenje. Ovdje

ima mnogo mojih kolega koji se sjećaju te separacije. Ona je morala drobiti na odgovara-jući kvalitet, pa onda više ni-smo na to drobili jer je bio tvrd i kompaktan, pa smo on-da drobili krupnije. Pa onda na ferosilicij kao tešku teku-ćinu trebalo dodati toliko, pa onda nismo imali para pa on-da dodavali manje. Tako smo radili jedno ruglo od našeg si-derita, a efekti tzv. koncen-trata nisu bili nikakovi. I na-žalost, uz kapitalni utrošak novca na spuštaljke, na neka-kove žičare, izgradnja sepa-racije reflektirala se na sve ono što smo zatekli. Ne znam da li znate: 1990. godine Va-reš je de facto i de nomine eks-ploatirao sideritnu rudu na nekim svojim rudištima s pro-sječnim sadržajem 32%, ali odnos ruda – jalovina se po-peo na 1:13. Dakle, za jednu tonu takove rude, 13 tona ja-lovine. Moje kolege iz bijelog svijeta, prvenstveno iz Slove-nije i tako dalje, oni naši uva-ženi rudarski stručnjaci su Vareš raubovali! Eksploati-rali su rudišta i one bogate partije, ne radeći na jalovini. Jer oni nisu mislili nikada os-tati ovdje! Ostali ste vi, i ostali smo mi – ako ništa i naše srce, onih koji smo rođeni ovdje. I da smo krenuli, tko će danas 13 tona jalovine odstraniti da dobije tonu s 32% željeza!? To je prava istina! I zato vam ka-žem, u nekakvim vašim pla-novima – nikakvih šansi nema

za oživljavanje ni rudišta Va-reša, a ne dao Bog teškoteku-ćinske separacije. Siderit je idealna ruda za termičku ob-radu. Siderit se prži, što kažu, k'o palačinka. A mi ga prali s teškim tekućinama! Međutim, činjenica je da ima šanse u jednom dijelu, naše rude su vrlo specifične, i ako se jednog dana u ovom perspektivnom planu uozbiljimo onda bismo mogli dio vareških ruda za specijalne namjene proizvod-nje, specijalnih sivih željeza, ali u ograničenom iznosu ap-solutno koristiti. Ali nikada više onih kvantitativnih izno-sa rudnika, a kamoli željezare koja je danas u onakvom sta-nju, kao što i vi znate.

Žao mi je što sam ovo re-kao, ali čekao sam trenutak – ne da se osvetim, nego da ka-žem, jer ja sam posljednji predsjednik jugoslovenskog komiteta za pripremu mine-ralnih sirovina do 1991. godi-ne. Prvi metalurg na čelu tog komiteta. Dakle, govorim pri-lično meritorno jer sam se či-tav život bavio oplemenjiva-njima ruda. I mnogi su me pitali u Varešu, ali oprostite ja sam u tom momentu rastao i studirao, neki drugi ljudi su "tutnjali". Oni koji su to ugra-dili u Varešu, nisu ostali. Ja da sam bio vlast prislio bih ih da zarade mirovinu u teškoteku-ćinskoj separaciji! Vi znate, ovdje mnogi, o kojima se radi.

Žao mi je što vam to mo-ram reći, ali evo prilika je u

ovom dijelu i u ovoj fazi. Me-đutim, u tom interregnumu – gradnje kapitalnog dijela u rudarstvu i oplemenjivanja ruda – 1963. do 1968. godine vrijeme je rekonstrukcije i modernizacije vareških peći. I to je bio sjajan potez! Dižemo obje peći na volumen od 250 kubika i to je bilo dobro. 1965. do 1970. rekonstruiramo i ljevaoničke kapacitete, što je također bilo dobro, počinje-mo prelaziti na čelični liv i na obojeni liv. Negdje 1980. do 1984. godine ulazi tvornica rezervnih dijelova, to su sve bili potezi u industrijskom smislu, u ovom našem kapi-talnom dijelu gradnje Vareša i industrije Vareša, koji su za pohvaliti.

Od 1991. godine do danas. Tu sam se dvoumio što za-pravo reći. Moja prva rečenica glasi: neviđena i uspješna de-vastacija svih industrijskih postrojenja. Koga god sada dovedete, neutralnog, i proše-ćete – pričate samo o ostaci-ma. Od ulaska u Vareš, od table "Vareš", slijedi jedna sli-ka koju neću opisivati, a onda slijedi slika našeg, uvjetno re-čeno, industrijskog giganta za koji znate kako u ovom mo-mentu izgleda. Tako da oni koji su čak i u svojim studija-ma ovdje, u disertaciji, nani-jeli neka iskustva u Švedskoj, odnosno Njemačkoj, da ćemo tu neki industrijski turizam razvijati, a da bismo mogli po-kazati – ja ne znam u tom

smislu što bi se moglo poka-zati od ostataka onog dijela koji mi danas imamo – tog novca za ulaganje za indus-trijsko pokazivanje ili turizam neće biti.

Ljevaonica – svakako, ako se želi oživjeti onda ona treba raditi na jednom minimumu, ali se inženjerski, tehnološki moramo dogovoriti što raditi. Tvornicu rezervnih dijelova svakako sačuvati, pameti još imamo i to bi mogao biti jedan od oslonaca. Ovdje je na iz-vjestan način došao "Elektro-kontakt", evo i moja malen-kost se može malo zajedno s načelnikom pohvaliti da smo doveli tu tvrtku u Pajtov Han, dao Bog da takvih svijetlih primjera imamo što više. "Amfibolit" – jedan sjajan po-tez, ne znam u kojoj je to fazi, ali na amfibolitima se dâ ite-kako uraditi nešto u industrij-skom smislu. Ono što je zane-mareno u Varešu je metalur-ški vapnenac, najkvalitetniji vapnenac u ovom dijelu Euro-pe. Tu ima prostora za proši-renje. I, pročitah u "Bobovcu": "Veovača". Da, ali oprezno. Oprezno! Jer "Veovača" je bila i onda sporna, u momentu kada je trebala predstavljati nešto. Vi znate, ovdje mnogi, o čemu se radilo, međutim ako ima tih inicijativa – a po ana-lizi koju mi je pokazao i načel-nik, onog kolege koji je to snimio – po onim elementima u utrobi ima šansi, ali, molim vas, tu apsolutno veliki oprez.

Ovdje bih još rekao ono što je možda za preporuku i s mo-jeg aspekta kao metalurga: drvo, zaboga, i prerada! Grad-ski čelnici, čitam i znam kolika je neuralgija vaše borbe za onaj doprinos od eksploata-cije šuma koji nikako da daju ovom našem mjestu, ali zar će i dalje trupci ići niz Vareš!? Znam da ja u ovom momentu možda nekakav jeres izgova-ram, ali moj pokojni otac, šu-mar, je rekao: "Sine, kad krenu trupci niz Vareš, gotovo je!" I mislim da je pokojni otac bio u pravu. Zar ćemo drvo voziti i dizati, ne znam, preradu na mjestima x, a ne ovdje?! I to

finalizaciju, pa to je naša og-romna prednost. Ogromna prednost je drvo! S trupcima, ako ih budemo izvozili, nema-mo šanse za budućnost.

Majdani – ako može u Va-rešu jedan oživjeti, one u Oćeviji sačuvati.

"Smreka" – krasna stvar za panoramski razgled kako je nekad bilo, za budući turizam.

I za kraj: u ovom dijelu koji treba označiti kao više buduć-nost, a manje ovo o čemu sam govorio, ne treba se nitko za-nositi da ima bilo koja ozbilj-nija država, ozbiljnija institu-cija, multinacionalna kompa-nija koja će uložiti i oživjeti ponovno nekadašnje kvanti-tativne količine željezne rude u Varešu. Nema, i ne može, jer ponavljam još jednom za svagda: naša ruda, uz sav pi-jetet za njenu povijest, na ran-gu je najnekvalitetnijih željez-nih ruda danas u svijetu. I za njene količine, rekao sam da se mora otkloniti najmanje 13 tona jalovine da se dođe do jedne tone rude. Što se tiče taljenja željeza ili oživljavanja nekakove visoke peći, možda da. Evo šanse: evo vaš mješta-nin drži u rukama studiju teh-nološke i ekonomske oprav-danosti izrade odlivaka od si-vog lijeva, lijeva na bazi vlasti-tog gvožđa. Projekt jedne gru-pe autora iz Zenice, koji fi-nancira Europska unija. Evo, ja sam ga recenzirao. Dvjesto do tristo tisuća tona sivog si-rovog željeza, i to na bazi rude Radovan (mjesto u okolici Va-kufa, op. prir.). Zaboga, Rado-van – ali Vareš! I moja suge-stija je u recenziji ove studije, ako do njene realizacije dođe, onda uz Radovan i dio naše rude. I problem je visoka peć, jer vi znate kao što smo mi inače narod – neću o nama u tom dijelu govoriti – koji je od četiri visoke peći, tri u Zenici izrezao, mi smo svoje obje us-pješno devastirali i sada ne-mamo male visoke peći. A za ovo je potrebna jedna mala visoka peć. Šansa je da se ona kroz ovaj projekt, možda, iz-gradi u Varešu.

LISTOPAD 2011.BROJ 202 – POSEBNI PRILOG LISTOPAD 2011. BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

Nekoć bezmalo kao Švicarska Dobro došli, dragi rezači Kad trupci krenu niz Vareš...

ZBORNIK IZLAGANJA S OKRUGLOG STOLA "120 GODINA INDUSTRIJE U VAREŠU"

6 7

razvoju crne metalurgije Ju-goslavije. Jer, 1948. godine neke moje kolege geolozi, ru-dari... prave prvu kardinalnu grešku. I kažu da su rudne re-zerve Vareša..., ocjenjuju se najvećim i najboljim u zemlji. Na temelju toga donose se od-luke o kapitalnoj izgradnji na-šeg, u prvom redu, rudnika i niču neka kapitalna postroje-nja – to su one famozne spu-štaljke, žičare koje nikada, i nikada, nisu dale ni približno ono što se u njih uložilo. To je bila velika zabluda; ako hoće-te, i konstruktivna i tehnolo-ška. Ali je bilo novca koji je, na žalost, potrošen – ogroman novac, iznimno uzaludno. Za-što to govorim? Zato što već nakon 1960. godine, 1962. na 1963. godinu, odjednom se inaugurira činjenica da se u našoj neposrednoj, formalno, blizini, ali 150 km odavde, ot-kriva sa svim svojim zalihama novi rudnik koji će preuzeti primat – to je rudnik u Ljubiji. I ne samo to: u Ljubiji se na-lazi, u njenoj utrobi, mnogo kvalitetnija ruda nego što je to bio naš siderit i sve naše po-jave hematitnih ruda, jer li-monit je daleko kvalitetnija ruda. I, gle čuda – mi "kapi-talno" izgradismo kapitalne objekte, a domaći potrošači ne okreću se više našoj rudi nego se počinju okretati Lju-biji, i to najveći potrošači: že-ljezara u Zenici i željezara u Sisku. Preuzimaju, skoro pa

kompletnu Ljubiju. Ali mi u svom zanosu idemo u drugu fazu kapitalne izgradnje i, po-štovane dame i gospodo, do-pustite da vaš mještanin u ovom momentu izrekne, mo-žda, neke povijesne konstata-cije, o najvećem promašaju industrijskog razvoja Vareša – to je izgradnja teškoteku-ćinske separacije! Što bî ne-kim kolegama, od kojih neki danas nisu živi, ali neki jesu, i što bî onima – uvijek je politi-ka odlučivala, ali ovdje na iz-vjestan način nije bilo inže-njerske hrabrosti, bilo je za-pravo podmetanja kukavičjih jaja – pa da se gradi jedno takvo kapitalno postrojenje!? I ja sam želio power point pre-zentaciju danas, ali kada sam uslikao ostatke tog kapitalnog postrojenja, vidio kako one izgledaju, zaboga zar da vama u ovoj dvorani pokažem ono što možete vidjeti pokraj onog mosta na dolasku u Va-reš!? Ono betonsko ruglo, one ostatke, i da stalno gledamo u retrovizor što je bilo nekad i što je bilo prije. Ali, to postro-jenje koje je utrošilo, neću reći u ovom momentu kvantitati-van iznos jer podatak nije po-uzdan, nikada, i nikada nije smjelo biti primijenjeno na oplemenjivanje ili obogaćiva-nje vareških ruda. Vareški si-derit je tvrd, gust i kompaktan mineral. On se kao takav teško drobi. U svojoj osnovi ima 30 do maksimalno 34% željeza. I zamislite, ta separacija, kapi-

talno postrojenje, trebala je obogatiti varešku rudu za 2 do 4% metala, izuzetno 6%, i da dovede u koncentrat na 36% do 38% željeza. Za da-našnje prilike u svijetu to je – smeće. Ja to moram iznijeti jer u to vrijeme moja malenkost je još studirala. Ne kažem da bih ja bio Zorro osvetnik, ali je činjenica s ovog aspekta da-nas – i da se nije dogodilo 1990-tih što se dogodilo, sva-ka država bi zaustavila to po-strojenje. Jer nikada nije dalo ni tehnološki čak i te podatke koji su u projektima bili za-crtani. 1990. su ili poslije 1990. u Zenici bili vrlo fini pa rekli da im smetaju neki ele-menti ostataka kad tale vare-šku rudu, da se u dimu pojav-ljuju neke stvari, to je zapravo bilo indirektno priznavanje: zaboga, što će nam taj koncen-trat s 34% željeza, 15-ak po-sto SiO2, visokim sumporom i visokim manganom, kada u svijet na tržište dolaze viso-kokvalitetni hematiti koji da-nas dominiraju s prosječno 60% željeza! Ali budite uvje-reni, i to vam pod punom mo-ralnom i materijalnom odgo-vornošću govorim: neovisno o događajima od 1990. naova-mo, par godina poslije vare-šku separaciju bi svaka ulju-đena i ozbiljna država morala zaustaviti. Te tantijeme koje bismo mi morali plaćati, da smo ostali tada, nema nitko, niti danas ima taj kapital da isplati to postrojenje. Ovdje

ima mnogo mojih kolega koji se sjećaju te separacije. Ona je morala drobiti na odgovara-jući kvalitet, pa onda više ni-smo na to drobili jer je bio tvrd i kompaktan, pa smo on-da drobili krupnije. Pa onda na ferosilicij kao tešku teku-ćinu trebalo dodati toliko, pa onda nismo imali para pa on-da dodavali manje. Tako smo radili jedno ruglo od našeg si-derita, a efekti tzv. koncen-trata nisu bili nikakovi. I na-žalost, uz kapitalni utrošak novca na spuštaljke, na neka-kove žičare, izgradnja sepa-racije reflektirala se na sve ono što smo zatekli. Ne znam da li znate: 1990. godine Va-reš je de facto i de nomine eks-ploatirao sideritnu rudu na nekim svojim rudištima s pro-sječnim sadržajem 32%, ali odnos ruda – jalovina se po-peo na 1:13. Dakle, za jednu tonu takove rude, 13 tona ja-lovine. Moje kolege iz bijelog svijeta, prvenstveno iz Slove-nije i tako dalje, oni naši uva-ženi rudarski stručnjaci su Vareš raubovali! Eksploati-rali su rudišta i one bogate partije, ne radeći na jalovini. Jer oni nisu mislili nikada os-tati ovdje! Ostali ste vi, i ostali smo mi – ako ništa i naše srce, onih koji smo rođeni ovdje. I da smo krenuli, tko će danas 13 tona jalovine odstraniti da dobije tonu s 32% željeza!? To je prava istina! I zato vam ka-žem, u nekakvim vašim pla-novima – nikakvih šansi nema

za oživljavanje ni rudišta Va-reša, a ne dao Bog teškoteku-ćinske separacije. Siderit je idealna ruda za termičku ob-radu. Siderit se prži, što kažu, k'o palačinka. A mi ga prali s teškim tekućinama! Međutim, činjenica je da ima šanse u jednom dijelu, naše rude su vrlo specifične, i ako se jednog dana u ovom perspektivnom planu uozbiljimo onda bismo mogli dio vareških ruda za specijalne namjene proizvod-nje, specijalnih sivih željeza, ali u ograničenom iznosu ap-solutno koristiti. Ali nikada više onih kvantitativnih izno-sa rudnika, a kamoli željezare koja je danas u onakvom sta-nju, kao što i vi znate.

Žao mi je što sam ovo re-kao, ali čekao sam trenutak – ne da se osvetim, nego da ka-žem, jer ja sam posljednji predsjednik jugoslovenskog komiteta za pripremu mine-ralnih sirovina do 1991. godi-ne. Prvi metalurg na čelu tog komiteta. Dakle, govorim pri-lično meritorno jer sam se či-tav život bavio oplemenjiva-njima ruda. I mnogi su me pitali u Varešu, ali oprostite ja sam u tom momentu rastao i studirao, neki drugi ljudi su "tutnjali". Oni koji su to ugra-dili u Varešu, nisu ostali. Ja da sam bio vlast prislio bih ih da zarade mirovinu u teškoteku-ćinskoj separaciji! Vi znate, ovdje mnogi, o kojima se radi.

Žao mi je što vam to mo-ram reći, ali evo prilika je u

ovom dijelu i u ovoj fazi. Me-đutim, u tom interregnumu – gradnje kapitalnog dijela u rudarstvu i oplemenjivanja ruda – 1963. do 1968. godine vrijeme je rekonstrukcije i modernizacije vareških peći. I to je bio sjajan potez! Dižemo obje peći na volumen od 250 kubika i to je bilo dobro. 1965. do 1970. rekonstruiramo i ljevaoničke kapacitete, što je također bilo dobro, počinje-mo prelaziti na čelični liv i na obojeni liv. Negdje 1980. do 1984. godine ulazi tvornica rezervnih dijelova, to su sve bili potezi u industrijskom smislu, u ovom našem kapi-talnom dijelu gradnje Vareša i industrije Vareša, koji su za pohvaliti.

Od 1991. godine do danas. Tu sam se dvoumio što za-pravo reći. Moja prva rečenica glasi: neviđena i uspješna de-vastacija svih industrijskih postrojenja. Koga god sada dovedete, neutralnog, i proše-ćete – pričate samo o ostaci-ma. Od ulaska u Vareš, od table "Vareš", slijedi jedna sli-ka koju neću opisivati, a onda slijedi slika našeg, uvjetno re-čeno, industrijskog giganta za koji znate kako u ovom mo-mentu izgleda. Tako da oni koji su čak i u svojim studija-ma ovdje, u disertaciji, nani-jeli neka iskustva u Švedskoj, odnosno Njemačkoj, da ćemo tu neki industrijski turizam razvijati, a da bismo mogli po-kazati – ja ne znam u tom

smislu što bi se moglo poka-zati od ostataka onog dijela koji mi danas imamo – tog novca za ulaganje za indus-trijsko pokazivanje ili turizam neće biti.

Ljevaonica – svakako, ako se želi oživjeti onda ona treba raditi na jednom minimumu, ali se inženjerski, tehnološki moramo dogovoriti što raditi. Tvornicu rezervnih dijelova svakako sačuvati, pameti još imamo i to bi mogao biti jedan od oslonaca. Ovdje je na iz-vjestan način došao "Elektro-kontakt", evo i moja malen-kost se može malo zajedno s načelnikom pohvaliti da smo doveli tu tvrtku u Pajtov Han, dao Bog da takvih svijetlih primjera imamo što više. "Amfibolit" – jedan sjajan po-tez, ne znam u kojoj je to fazi, ali na amfibolitima se dâ ite-kako uraditi nešto u industrij-skom smislu. Ono što je zane-mareno u Varešu je metalur-ški vapnenac, najkvalitetniji vapnenac u ovom dijelu Euro-pe. Tu ima prostora za proši-renje. I, pročitah u "Bobovcu": "Veovača". Da, ali oprezno. Oprezno! Jer "Veovača" je bila i onda sporna, u momentu kada je trebala predstavljati nešto. Vi znate, ovdje mnogi, o čemu se radilo, međutim ako ima tih inicijativa – a po ana-lizi koju mi je pokazao i načel-nik, onog kolege koji je to snimio – po onim elementima u utrobi ima šansi, ali, molim vas, tu apsolutno veliki oprez.

Ovdje bih još rekao ono što je možda za preporuku i s mo-jeg aspekta kao metalurga: drvo, zaboga, i prerada! Grad-ski čelnici, čitam i znam kolika je neuralgija vaše borbe za onaj doprinos od eksploata-cije šuma koji nikako da daju ovom našem mjestu, ali zar će i dalje trupci ići niz Vareš!? Znam da ja u ovom momentu možda nekakav jeres izgova-ram, ali moj pokojni otac, šu-mar, je rekao: "Sine, kad krenu trupci niz Vareš, gotovo je!" I mislim da je pokojni otac bio u pravu. Zar ćemo drvo voziti i dizati, ne znam, preradu na mjestima x, a ne ovdje?! I to

finalizaciju, pa to je naša og-romna prednost. Ogromna prednost je drvo! S trupcima, ako ih budemo izvozili, nema-mo šanse za budućnost.

Majdani – ako može u Va-rešu jedan oživjeti, one u Oćeviji sačuvati.

"Smreka" – krasna stvar za panoramski razgled kako je nekad bilo, za budući turizam.

I za kraj: u ovom dijelu koji treba označiti kao više buduć-nost, a manje ovo o čemu sam govorio, ne treba se nitko za-nositi da ima bilo koja ozbilj-nija država, ozbiljnija institu-cija, multinacionalna kompa-nija koja će uložiti i oživjeti ponovno nekadašnje kvanti-tativne količine željezne rude u Varešu. Nema, i ne može, jer ponavljam još jednom za svagda: naša ruda, uz sav pi-jetet za njenu povijest, na ran-gu je najnekvalitetnijih željez-nih ruda danas u svijetu. I za njene količine, rekao sam da se mora otkloniti najmanje 13 tona jalovine da se dođe do jedne tone rude. Što se tiče taljenja željeza ili oživljavanja nekakove visoke peći, možda da. Evo šanse: evo vaš mješta-nin drži u rukama studiju teh-nološke i ekonomske oprav-danosti izrade odlivaka od si-vog lijeva, lijeva na bazi vlasti-tog gvožđa. Projekt jedne gru-pe autora iz Zenice, koji fi-nancira Europska unija. Evo, ja sam ga recenzirao. Dvjesto do tristo tisuća tona sivog si-rovog željeza, i to na bazi rude Radovan (mjesto u okolici Va-kufa, op. prir.). Zaboga, Rado-van – ali Vareš! I moja suge-stija je u recenziji ove studije, ako do njene realizacije dođe, onda uz Radovan i dio naše rude. I problem je visoka peć, jer vi znate kao što smo mi inače narod – neću o nama u tom dijelu govoriti – koji je od četiri visoke peći, tri u Zenici izrezao, mi smo svoje obje us-pješno devastirali i sada ne-mamo male visoke peći. A za ovo je potrebna jedna mala visoka peć. Šansa je da se ona kroz ovaj projekt, možda, iz-gradi u Varešu.

LISTOPAD 2011.BROJ 202 – POSEBNI PRILOG LISTOPAD 2011. BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

Nekoć bezmalo kao Švicarska Dobro došli, dragi rezači Kad trupci krenu niz Vareš...

ZBORNIK IZLAGANJA S OKRUGLOG STOLA "120 GODINA INDUSTRIJE U VAREŠU"

8 9

poslijeratnom vremenu pred lokalnom zajedni-Ucom samo po sebi posta-

vilo se pitanje kuda i kako dalje? Svako ozbiljno i uređe-no društvo ima određene vi-zije ili zacrtane ciljeve koje želi dostići.

Tako i Vareš kao lokalna zajednica na čelu sa općin-skim načelnikom i Općinskim vijećem 2002. godine donosi Odluku o izradi Strategije raz-voja općine Vareš. U decem-bru 2005. godine je na sjed-nici Općinskog vijeća Vareš usvojen dokument "Strategija razvoja općine Vareš 2006. – 2015.". Mislim da je neopho-dno istaći da je dokument re-zultat "domaće pameti", dakle formiran je tim iz raznih ob-lasti koji je po mnogim ocje-nama (konsalting kuće, insti-tucije i ustanove OSCE-a, i od-ređene domaće i strane raz-vojne agencije) uradio vrlo kvalitetan dokument. Narav-no, postoje i oni koji će reći da je to samo slovo na papiru, spisak želja itd.

No, činjenica je da je vrlo dobro detektirano i argumen-tovano postojeće stanje (sta-tusna analiza) iz koje su jasno vidljive sve naše prepreke u dostizanju željenih ciljeva: stanje privrede, devastira-nost pojedinih objekata, efek-ti privatizacije, razvoj malih i srednjih preduzeća itd. Infra-struktura kao jedan od os-novnih preduvjeta razvoja je na početku 21. stoljeća na području općine Vareš u po-voju, što ustvari pokazuje da o Varešu i ovoj regiji i u onoj državi u vrijeme dogovorne ekonomije, a obzirom da smo

predstavljali industrijski i privredno razvijenu zajedni-cu, nismo imali pravednu po-djelu tog kolača, često ni mrvice.

Kako objasniti da 2002. godine, kada se počeo raditi dokument, mi imamo ukupno 250 kilometara puteva, a od

toga 121,05 km otpada na m a k a d a m s k e c e s t e i l i 48,35%, 58,90 km ili 23,59% na zemljane ceste i 70,40 km ili 28,12% na asfaltirane ce-ste. Uz devastirani stambeni fond, prepolovljen je i broj stanovnika: u jednom trenu-

tku ratnih dešavanja otišlo je 14.500 stanovnika, ili 65%. Evo, želio sam samo kroz par pokazatelja dati jednu sliku poslijeratnog stanja, a podaci dovoljno govore sami za sebe.

Ono što je bitno, strategija je vrlo precizno definirala na-še potencijale i date su jasne

strateške smjernice razvoja koje su definirane kroz 85 razvojnih programa.

I ovaj dokument je, narav-no, podložan promjenama, revizijama i sl., ali jedno je sigurno – detektirao je i defi-nirao naše potencijale i naše

razvojne šanse. Dolazi vrije-me kada će sve više realizacija naših vizija i strategija zavisiti od nas samih, našeg znanja i sposobnosti da se pojavljuje-mo sa projektima koji imaju svoju ekonomsku opravda-nost, da budemo sposobni po-kupiti sredstva razvojnih agencija, pristupnih fondova EU-a i, naravno, sredstva na-mijenjena za razvoj i kapi-talne projekte sa ostalih dr-žavnih nivoa.

Jedan od najvećih "prepo-znatih" potencijala lokalne zajednice je izuzetno kul-turno-historijsko naslijeđe rasuto po planini Zvijezdi, is-presijecano predivnim rural-nim pejzažima, izvorima, i na-ravno srdačnim i gostoljubi-vim ljudima, a na vrhu svega je kraljevski grad Bobovac. Stoga je sasvim logično da master plan koji je donesen 2008. godine nosi naslov "Ma-ster plan razvoja turizma, očuvanja prirodnih vrijedno-sti i kulturno-historijskih spomenika na području opći-na Vareš i Kakanj, sa poseb-nim osvrtom na stavljanje Kraljevskog grada Bobovca i Kraljeve Sutjeske u kontekst turističke ponude." Doku-ment je finansiran od strane Federalnog ministarstva turi-zma i okoliša, Federalnog mi-nistarstva kulture i sporta, uz učešće Općina Vareš i Kakanj. Prvo, odakle sad Vareš i Ka-kanj? Jednostavno, Kraljeva Sutjeska i Bobovac u našoj prošlosti predstavljaju jednu kulturno-povijesnu cjelinu, a danas se geografski nalaze na teritoriji dvije općine. Drugo, u skoroj budućnosti sredstva i

fondovi koji će nam biti do-stupni sve će se više usmjera-vati na razvoj regija, a ne is-ključivo lokalnih zajednica. Treće, ovaj dokument se ne bavi analizom i valorizacijom isključivo Bobovca, on narav-no tretira i nekropole stećaka i džamiju na Karićima, itd., da-kle cjelokupnu kulturno-his-torijsku baštinu, kao i prirod-ne vrijednosti. U dokumentu je data ocjena svih navedenih vrijednosti: prednosti i nedo-staci, značaj nekog dobra, ste-pen očuvanosti…, i još dosta elemenata utiče na ocjenu ba-štine, a posebno je dat značaj problemu očuvanja i zaštite baštine.

U zadnjem poglavlju je dosta precizno razrađen plan aktivnosti koji je dat kao sedmogodišnji i precizno su navedena potrebna financij-ska sredstva za realizaciju svake konkretne aktivnosti, ali i ovdje je vidljivo da najviše sredstava nosi putna infra-struktura.

Nosilac izrade ovog doku-menta je Bosna-S konsalting

kuća iz Sarajeva, a Master plan nije samo zanimljivo štivo za dokone, on zaista predstavlja jedan konkretan

LISTOPAD 2011.BROJ 202 – POSEBNI PRILOG LISTOPAD 2011. BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

Stanje regionalne ceste R-444aVareš–Kakanj, XXI. stoljeće

plan razvoja kulturnog, vjer-skog, ruralnog, lovnog i ribo-lovnog turizma, razvoj osmiš-ljene i kvalitetne turističke

ponude i razvoj putne i turis-tičke infrastrukture, i u ko-načnici uvijek je dobar izvor za nove projektne prijedloge.

Treći važan strateški do-kument je LEAP (Lokalni ak-cioni ekološki plan) usvojen jula 2009. godine. Partneri u projektu bili su REC (Regio-nalni centar za okoliš BiH), SIDA (Švedska razvojna agen-cija), općina Vareš i nevladina organizacija "Eko Turist" Vijaka-Vareš kao nosilac svih aktivnosti u pripremi i izradi dokumenta. Prvi dio LEAP-a tretira općenito stanje okoli-ša: problem upravljanja rud-ničkim vodama, upravljanje kvalitetom voda, zraka, up-ravljanje otpadom, šumama i šumskim zemljištem, tretira stanje kanalizacionog siste-ma, dakle sve one važne as-pekte za život ljudi u jednoj zajednici koja želi biti ekolo-ški osviještena i sa standar-dima harmoniziranim sa po-zitivnim propisima EU zema-lja.

U LEAP-u su jasno i preci-zno utvrđeni okolišni priori-teti i utvrđen akcioni plan za dostizanje željenih ciljeva, a posebno je značajno što do-kument daje poseban akcent zaštiti kulturnog i prirodnog naslijeđa: kulturno-histo-rijski spomenici i spomenici prirode, i u centar pažnje po-stavlja planinu Zvijezdu, te inicira da se ide u pravcu od-govarajuće zaštite ovog bisera prirode – inicijativa za zašti-ćeno područje.

U prvoj fazi realiziran je projekat uređenja korita rije-ke Stavnje, jedan dio, i postav-ljanje nišâ za kontejnere u gradskoj zoni.

Sva tri navedena strateška dokumenta su međusobno povezana i predstavljaju je-dan dobar okvir u kojem se treba kretati da bi došli do onoga što svi želimo: lokalnu zajednicu koja ima buduć-nost, a ne samo prošlost.

Potpisivanje Protokola na Bobovcu, za izradu Master plana

Zvijezda vrvi potencijalima, pa tako i za zimski turizam

PROGRAMSKI DOKUMENTIRAZVOJA OPĆINE VAREŠRusmir Berberović

ZBORNIK IZLAGANJA S OKRUGLOG STOLA "120 GODINA INDUSTRIJE U VAREŠU"

8 9

poslijeratnom vremenu pred lokalnom zajedni-Ucom samo po sebi posta-

vilo se pitanje kuda i kako dalje? Svako ozbiljno i uređe-no društvo ima određene vi-zije ili zacrtane ciljeve koje želi dostići.

Tako i Vareš kao lokalna zajednica na čelu sa općin-skim načelnikom i Općinskim vijećem 2002. godine donosi Odluku o izradi Strategije raz-voja općine Vareš. U decem-bru 2005. godine je na sjed-nici Općinskog vijeća Vareš usvojen dokument "Strategija razvoja općine Vareš 2006. – 2015.". Mislim da je neopho-dno istaći da je dokument re-zultat "domaće pameti", dakle formiran je tim iz raznih ob-lasti koji je po mnogim ocje-nama (konsalting kuće, insti-tucije i ustanove OSCE-a, i od-ređene domaće i strane raz-vojne agencije) uradio vrlo kvalitetan dokument. Narav-no, postoje i oni koji će reći da je to samo slovo na papiru, spisak želja itd.

No, činjenica je da je vrlo dobro detektirano i argumen-tovano postojeće stanje (sta-tusna analiza) iz koje su jasno vidljive sve naše prepreke u dostizanju željenih ciljeva: stanje privrede, devastira-nost pojedinih objekata, efek-ti privatizacije, razvoj malih i srednjih preduzeća itd. Infra-struktura kao jedan od os-novnih preduvjeta razvoja je na početku 21. stoljeća na području općine Vareš u po-voju, što ustvari pokazuje da o Varešu i ovoj regiji i u onoj državi u vrijeme dogovorne ekonomije, a obzirom da smo

predstavljali industrijski i privredno razvijenu zajedni-cu, nismo imali pravednu po-djelu tog kolača, često ni mrvice.

Kako objasniti da 2002. godine, kada se počeo raditi dokument, mi imamo ukupno 250 kilometara puteva, a od

toga 121,05 km otpada na m a k a d a m s k e c e s t e i l i 48,35%, 58,90 km ili 23,59% na zemljane ceste i 70,40 km ili 28,12% na asfaltirane ce-ste. Uz devastirani stambeni fond, prepolovljen je i broj stanovnika: u jednom trenu-

tku ratnih dešavanja otišlo je 14.500 stanovnika, ili 65%. Evo, želio sam samo kroz par pokazatelja dati jednu sliku poslijeratnog stanja, a podaci dovoljno govore sami za sebe.

Ono što je bitno, strategija je vrlo precizno definirala na-še potencijale i date su jasne

strateške smjernice razvoja koje su definirane kroz 85 razvojnih programa.

I ovaj dokument je, narav-no, podložan promjenama, revizijama i sl., ali jedno je sigurno – detektirao je i defi-nirao naše potencijale i naše

razvojne šanse. Dolazi vrije-me kada će sve više realizacija naših vizija i strategija zavisiti od nas samih, našeg znanja i sposobnosti da se pojavljuje-mo sa projektima koji imaju svoju ekonomsku opravda-nost, da budemo sposobni po-kupiti sredstva razvojnih agencija, pristupnih fondova EU-a i, naravno, sredstva na-mijenjena za razvoj i kapi-talne projekte sa ostalih dr-žavnih nivoa.

Jedan od najvećih "prepo-znatih" potencijala lokalne zajednice je izuzetno kul-turno-historijsko naslijeđe rasuto po planini Zvijezdi, is-presijecano predivnim rural-nim pejzažima, izvorima, i na-ravno srdačnim i gostoljubi-vim ljudima, a na vrhu svega je kraljevski grad Bobovac. Stoga je sasvim logično da master plan koji je donesen 2008. godine nosi naslov "Ma-ster plan razvoja turizma, očuvanja prirodnih vrijedno-sti i kulturno-historijskih spomenika na području opći-na Vareš i Kakanj, sa poseb-nim osvrtom na stavljanje Kraljevskog grada Bobovca i Kraljeve Sutjeske u kontekst turističke ponude." Doku-ment je finansiran od strane Federalnog ministarstva turi-zma i okoliša, Federalnog mi-nistarstva kulture i sporta, uz učešće Općina Vareš i Kakanj. Prvo, odakle sad Vareš i Ka-kanj? Jednostavno, Kraljeva Sutjeska i Bobovac u našoj prošlosti predstavljaju jednu kulturno-povijesnu cjelinu, a danas se geografski nalaze na teritoriji dvije općine. Drugo, u skoroj budućnosti sredstva i

fondovi koji će nam biti do-stupni sve će se više usmjera-vati na razvoj regija, a ne is-ključivo lokalnih zajednica. Treće, ovaj dokument se ne bavi analizom i valorizacijom isključivo Bobovca, on narav-no tretira i nekropole stećaka i džamiju na Karićima, itd., da-kle cjelokupnu kulturno-his-torijsku baštinu, kao i prirod-ne vrijednosti. U dokumentu je data ocjena svih navedenih vrijednosti: prednosti i nedo-staci, značaj nekog dobra, ste-pen očuvanosti…, i još dosta elemenata utiče na ocjenu ba-štine, a posebno je dat značaj problemu očuvanja i zaštite baštine.

U zadnjem poglavlju je dosta precizno razrađen plan aktivnosti koji je dat kao sedmogodišnji i precizno su navedena potrebna financij-ska sredstva za realizaciju svake konkretne aktivnosti, ali i ovdje je vidljivo da najviše sredstava nosi putna infra-struktura.

Nosilac izrade ovog doku-menta je Bosna-S konsalting

kuća iz Sarajeva, a Master plan nije samo zanimljivo štivo za dokone, on zaista predstavlja jedan konkretan

LISTOPAD 2011.BROJ 202 – POSEBNI PRILOG LISTOPAD 2011. BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

Stanje regionalne ceste R-444aVareš–Kakanj, XXI. stoljeće

plan razvoja kulturnog, vjer-skog, ruralnog, lovnog i ribo-lovnog turizma, razvoj osmiš-ljene i kvalitetne turističke

ponude i razvoj putne i turis-tičke infrastrukture, i u ko-načnici uvijek je dobar izvor za nove projektne prijedloge.

Treći važan strateški do-kument je LEAP (Lokalni ak-cioni ekološki plan) usvojen jula 2009. godine. Partneri u projektu bili su REC (Regio-nalni centar za okoliš BiH), SIDA (Švedska razvojna agen-cija), općina Vareš i nevladina organizacija "Eko Turist" Vijaka-Vareš kao nosilac svih aktivnosti u pripremi i izradi dokumenta. Prvi dio LEAP-a tretira općenito stanje okoli-ša: problem upravljanja rud-ničkim vodama, upravljanje kvalitetom voda, zraka, up-ravljanje otpadom, šumama i šumskim zemljištem, tretira stanje kanalizacionog siste-ma, dakle sve one važne as-pekte za život ljudi u jednoj zajednici koja želi biti ekolo-ški osviještena i sa standar-dima harmoniziranim sa po-zitivnim propisima EU zema-lja.

U LEAP-u su jasno i preci-zno utvrđeni okolišni priori-teti i utvrđen akcioni plan za dostizanje željenih ciljeva, a posebno je značajno što do-kument daje poseban akcent zaštiti kulturnog i prirodnog naslijeđa: kulturno-histo-rijski spomenici i spomenici prirode, i u centar pažnje po-stavlja planinu Zvijezdu, te inicira da se ide u pravcu od-govarajuće zaštite ovog bisera prirode – inicijativa za zašti-ćeno područje.

U prvoj fazi realiziran je projekat uređenja korita rije-ke Stavnje, jedan dio, i postav-ljanje nišâ za kontejnere u gradskoj zoni.

Sva tri navedena strateška dokumenta su međusobno povezana i predstavljaju je-dan dobar okvir u kojem se treba kretati da bi došli do onoga što svi želimo: lokalnu zajednicu koja ima buduć-nost, a ne samo prošlost.

Potpisivanje Protokola na Bobovcu, za izradu Master plana

Zvijezda vrvi potencijalima, pa tako i za zimski turizam

PROGRAMSKI DOKUMENTIRAZVOJA OPĆINE VAREŠRusmir Berberović

ZBORNIK IZLAGANJA S OKRUGLOG STOLA "120 GODINA INDUSTRIJE U VAREŠU"

10 11

a samom početku se po-stavilo pitanje da li sam iz NVareša i koji je moj motiv

za ovakvo jedno istraživanje? Ne, nisam iz Vareša, ali ga smatram veoma značajnim gradom po pitanju bosan-skohercegovačke industrij-ske prošlosti. Trenutno stu-diram na doktorskom studiju Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, a moja uža oblast interesovanja je zaštita gra-diteljskog nasljeđa sa akcen-tom na industrijsko nasljeđe, koje će u konačnici i pred-stavljati tezu mog završnog rada. Ovom prilikom ću vam prezentirati jedno svoje istra-živanje provedeno unutar seminara pod nazivom: Indu-strijsko naslijeđe općine Vareš kao potencijal regionalnog razvoja.

Naravno, vrlo je teško po-slije prof. Markotića izaći i govoriti o ostacima naše indu-strijske prošlosti koje je po-trebno sačuvati, kada vam jedan stručnjak iz oblasti me-talurgije kaže da tamo, misle-ći na rudnik i željezaru, nema više ništa vrijedno zaštite i prezentacije! Pokušat ću vam ovim putem predstaviti šta je to industrijsko nasljeđe i koji je njegov značaj, obzirom da ova kulturna kategorija spo-menika u Bosni i Hercegovini uopšte nije popularizirana, pa prema tome ni poznata široj javnosti.

Industrijsko nasljeđe smatra se graditeljskim osta-cima prošlosti koji su pod-sjetnici dostignuća određe-nog društva, koje bi trebalo sačuvati i popularizirati za budućnost. Iako je već dvije posljednje decenije valoriza-cija industrijskog nasljeđa,

19. i 20. vijeka, jedna od te-meljnih preokupacija u savre-menoj zaštiti spomenika kul-ture Evrope, unutar BiH nije učinjeno gotovo ništa po tom pitanju. Industrijsko nasljeđe, danas se slobodno može reći, dugo nije dostiglo određene vrijednosti, odnosno javnost, službene politike i konzerva-torske organizacije nisu ih vidjele kao dio tradicije. U skladu s tim, odbor ministara Vijeća Evrope, u septembru 1990., donosi preporuke za zaštitu i konzervaciju tehnič-kog, industrijskog i inžinjer-skog nasljeđa, podsjećajući da ono čini sastavni dio istorij-skog nasljeđa Evrope kao važ-nog segmenta razvoja ljudske civilizacije. Također je defini-rano da se industrijsko naslje-đe treba čuvati zbog njegove tehnološke, kulturne i druš-tvene vrijednosti, te da na na-cionalnoj razini treba zaštititi reprezentativne primjere svake značajne industrijske grane.

Sad se postavlja pitanje da li je crna metalurgija bila zna-čajna industrijska grana u Bosni i Hercegovini? Svi mi smo danas ovdje zato što zna-mo da jeste i da ustvari želje-zara u Varešu ili pak ovi neugledni ostaci koje vidimo na ulazu u grad definitivno predstavljaju dokaze o posto-janju jedne značajne indu-strijske grane Bosne i Herce-govine.

Radna hipoteza ovog se-minarskog rada, rađenog u okviru doktorskih studija, može se definisati kao: Auten-tičnost prirodnog i kulturno-istorijskog nasljeđa, sa poseb-nim aspektom na graditeljske ostatke industrijske prošlosti (kao najznačajnije spomenike sa istorijskog, socijalnog, ur-banističkog i tehnološkog as-pekta) opštine Vareš, može djelovati kao potencijal regio-nalnog razvoja. Znači, glavni cilj je bio istražiti i predstaviti prirodno i kulturno-istorijsko nasljeđe, a posebno graditelj-

ske ostatke njegove rudarske i metalurške djelatnosti. I to sa podciljevima, koji bi bili:

• predstaviti razvoj rudnika i željezare Vareš kao potenci-jalnog spomenika, te istra-žiti njegovu vrijednost s is-torijskog, socijalnog, arhi-tektonsko-urbanističkog i tehnološkog aspekta (prof. Markotić mi je uveliko po-mogao zato što je veliki dio istorijskog i tehnološkog aspekta već prezentirao),

• drugi podcilj je bio istražiti i predstaviti uspješne pri-mjere prenamjene indust-rijskog nasljeđa crne meta-lurgije u svjetskoj praksi u skladu s potrebama savre-menog društva. Sasvim slu-čajno oba predstavljena primjera su trenutno pro-stori prenamijenjeni u svr-hu muzejskih djelatnosti, što se u tom trenutku vjero-jatno smatralo najadekva-tnijom "aktivnom zašti-tom".

Ova dva primjera su oda-brana kako bi se prikazala za-štita s jedne strane tradicio-nalnih kovačnica kao ekviva-lenta našim majdanima, a drugi primjer je velika želje-zara u Njemačkoj nastala u skoro istom periodu kao i naša u Varešu.

Istorijski pregled razvoja grada Vareša prof. Markotić je već podosta vjerno ilustrirao i bez power point prezentacije, pa ću ja samo ukratko iznijeti najvažnije istoriografske či-njenice iz svog poprilično op-sežnog istraživanja.

"Valens" – obitavalište; "Varevalium" – dolina željeza; "Vares" – rudnik; "Varoš" – tr-govački dio srednjobosan-skog grada. Postoje mnoge teorije o nastanku imena Va-reš, no obrađene građe, a po-gotovo dokumentovane, ima vrlo malo. Poznato je da su istorijsku građu Vareša obra-đivali prof. Hamdija Krešev-ljaković, Alija Bejtić, te prije njih i dr. Blažević, međutim prilikom izrade ovog rada po-služila je monografija Vareša u rukopisu za koju se pretpo-stavlja da je djelo dr. M. Man-dića, te članci iz vareškog lista "Naš kolektiv" a pisao ih je Jo-sip Tokmačić, također značaj-ni autor jedine cjelovite, na-žalost, neobjavljene mono-grafije Vareša čiji se separati nalaze u posjedu Profesorske knjižnice Franjevačke klasič-ne gimnazije Visoko.

Prirodna rudna bogatstva vareškog područja bila su si-guran povod naseljavanja ovog kraja još u vrijeme ilirskih plemena – Desitijata, o čemu svjedoči vrijedan spo-menik pronađen u selu Župči 3 km od Breze "DESTIJATA – VELENES – PRINCEPS – DESITIATUM" sa rimskim natpisom. I pored nedostatka konkretnih dokaza o posto-janju ilirskih naseobina u užem okruženju Vareša, po-znati arheolozi koji su otkrili navedeni spomenik utvrdili su da je cijela dolina Stavnje bila naseljena tim plemenom.

Zatim, u svom radu Man-dić piše o arheološkim istraži-vanjima na rudištu "Smreka jug" 1900. godine, čiji su re-zultati sasvim nepoznati jav-nosti, a to bi i ostali da u dnev-niku jednog Varešaka nisu pronađeni opisi predmeta otkrivenih u ostatku rimskih rudarskih hodnika na "Rib-njaku", kao što su: jedna krampa, rudarska lampa i ploča sa rimskim natpisom "VILICUS – PROCURATOR". Ukoliko su tačne ove činjenice one navode na postojanje rimske rudarske kolonije na ovim prostorima. U prilog ovoj teoriji potrebno je spo-menuti i istraživanja koja je vršio kustos Zemaljskog mu-zeja u Sarajevu Pavao Anđelić na Bobovcu gdje je zaključio da je Bobovac bio prvo ilirska, a zatim i rimska utvrda koja je Rimljanima služila za odbra-nu rudnika u njenoj nepo-srednoj blizini.

Nemoguće je osporiti na-seljenost ovog područja u do-ba bosanske samostalnosti za koje postoji niz dokaza poput srednjovjekovnih nadgrob-nih spomenika – stećaka, ko-jih na prostoru opštine Vareš ima evidentiranih 314, u 22 nekropole iz 16 naselja, te arheoloških lokaliteta dva srednjovjekovna grada kra-

ljevske loze Kotromanića, Bo-bovac kao središte političkog života i utvrda, i Zvjezdan kao predstražarnica, koji su štitili središnju Bosnu prepunu rudnih bogatstava kao što su hrom, olovo i srebro.

Kao što je već pomenuto, prema Kreševljakoviću, dana-šnji stari Vareš je nastao po-slije pada Bosanskog kraljev-stva, odnosno za vrijeme tur-ske uprave, kada je Vareš po-red rudarskog bio i živo trgo-vačko-zanatsko naselje.

Dolaskom austrougarske uprave, prestaje agrarno-feu-dalni i prelazi se na kapitalis-tičko-industrijski put razvoja Vareša, koji građenjem prve visoke peći 1891. godine po-staje središte željezne indu-strije. U ovo vrijeme Vareš se intenzivno širi kolonizacijom rudara, drvosječa, ugljara i za-natlija. Podižu se novi stam-beni objekti, javne zgrade za državnu i privrednu admini-straciju, kao i za obrazovanje i zabavu. Izvršena je elektri-fikacija, prvo Vareš Majdana 1908., a zatim i Vareša 1928., vodovod Perun završen je 1902., a prvi voz u Vareš je stigao 7. novembra 1895. go-dine

Između dva svjetska rata Vareš pripada Visočkom ko-taru, u njemu je pored kotar-

ske ispostave postojala i ispo-stava šumske uprave, kotar-ski sud i pošta. Vareš je i dalje slovio za najvećeg proizvođa-ča sirovog željeza u granica-ma tadašnje Kraljevine Jugo-slavije, te se smatra da je od trgovačko-zanatskog postao tipično radničko naselje. Naj-veći razvoj naselja imao je Vareš Majdan u kojem su bili skoncentrisani skoro svi naj-važniji industrijski objekti.

Nakon Drugog svjetskog rata opština Vareš doživljava intenzivan privredni i druš-tveni razvoj kao značajan industrijski centar Bosne i Hercegovine (što nam je prof. Markotić vjerno ilustrirao). Vareška ekonomija je do de-vedesetih godina prošlog vi-jeka bila oslonjena na tešku industriju, naročito na rudar-stvo, željezaru, livnicu, meta-loprivredu, kao i na šumar-stvo i finalnu preradu drveta. U ovom periodu zabilježena je veoma intenzivna stambena izgradnja, kao i poboljšanja na planu školstva, zdravstva, te prometu robe i snabdije-vanja stanovništva.

Ovom prilikom ću, tako-đer, samo predstaviti pet na-cionalnih spomenika progla-šenih od strane Komisije za zaštitu nacionalnih spomeni-

LISTOPAD 2011.BROJ 202 – POSEBNI PRILOG LISTOPAD 2011. BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

Doba formiranja radničkog naselja u Vareš Majdanu

Objekt za neoženjene radnike s restoranom i terasom

INDUSTRIJSKO NASLIJE\E OPĆINE VAREŠ KAO POTENCIJAL REGIONALNOG RAZVOJAMaja Pličanić, dipl. ing. arh.

ZBORNIK IZLAGANJA S OKRUGLOG STOLA "120 GODINA INDUSTRIJE U VAREŠU"

10 11

a samom početku se po-stavilo pitanje da li sam iz NVareša i koji je moj motiv

za ovakvo jedno istraživanje? Ne, nisam iz Vareša, ali ga smatram veoma značajnim gradom po pitanju bosan-skohercegovačke industrij-ske prošlosti. Trenutno stu-diram na doktorskom studiju Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, a moja uža oblast interesovanja je zaštita gra-diteljskog nasljeđa sa akcen-tom na industrijsko nasljeđe, koje će u konačnici i pred-stavljati tezu mog završnog rada. Ovom prilikom ću vam prezentirati jedno svoje istra-živanje provedeno unutar seminara pod nazivom: Indu-strijsko naslijeđe općine Vareš kao potencijal regionalnog razvoja.

Naravno, vrlo je teško po-slije prof. Markotića izaći i govoriti o ostacima naše indu-strijske prošlosti koje je po-trebno sačuvati, kada vam jedan stručnjak iz oblasti me-talurgije kaže da tamo, misle-ći na rudnik i željezaru, nema više ništa vrijedno zaštite i prezentacije! Pokušat ću vam ovim putem predstaviti šta je to industrijsko nasljeđe i koji je njegov značaj, obzirom da ova kulturna kategorija spo-menika u Bosni i Hercegovini uopšte nije popularizirana, pa prema tome ni poznata široj javnosti.

Industrijsko nasljeđe smatra se graditeljskim osta-cima prošlosti koji su pod-sjetnici dostignuća određe-nog društva, koje bi trebalo sačuvati i popularizirati za budućnost. Iako je već dvije posljednje decenije valoriza-cija industrijskog nasljeđa,

19. i 20. vijeka, jedna od te-meljnih preokupacija u savre-menoj zaštiti spomenika kul-ture Evrope, unutar BiH nije učinjeno gotovo ništa po tom pitanju. Industrijsko nasljeđe, danas se slobodno može reći, dugo nije dostiglo određene vrijednosti, odnosno javnost, službene politike i konzerva-torske organizacije nisu ih vidjele kao dio tradicije. U skladu s tim, odbor ministara Vijeća Evrope, u septembru 1990., donosi preporuke za zaštitu i konzervaciju tehnič-kog, industrijskog i inžinjer-skog nasljeđa, podsjećajući da ono čini sastavni dio istorij-skog nasljeđa Evrope kao važ-nog segmenta razvoja ljudske civilizacije. Također je defini-rano da se industrijsko naslje-đe treba čuvati zbog njegove tehnološke, kulturne i druš-tvene vrijednosti, te da na na-cionalnoj razini treba zaštititi reprezentativne primjere svake značajne industrijske grane.

Sad se postavlja pitanje da li je crna metalurgija bila zna-čajna industrijska grana u Bosni i Hercegovini? Svi mi smo danas ovdje zato što zna-mo da jeste i da ustvari želje-zara u Varešu ili pak ovi neugledni ostaci koje vidimo na ulazu u grad definitivno predstavljaju dokaze o posto-janju jedne značajne indu-strijske grane Bosne i Herce-govine.

Radna hipoteza ovog se-minarskog rada, rađenog u okviru doktorskih studija, može se definisati kao: Auten-tičnost prirodnog i kulturno-istorijskog nasljeđa, sa poseb-nim aspektom na graditeljske ostatke industrijske prošlosti (kao najznačajnije spomenike sa istorijskog, socijalnog, ur-banističkog i tehnološkog as-pekta) opštine Vareš, može djelovati kao potencijal regio-nalnog razvoja. Znači, glavni cilj je bio istražiti i predstaviti prirodno i kulturno-istorijsko nasljeđe, a posebno graditelj-

ske ostatke njegove rudarske i metalurške djelatnosti. I to sa podciljevima, koji bi bili:

• predstaviti razvoj rudnika i željezare Vareš kao potenci-jalnog spomenika, te istra-žiti njegovu vrijednost s is-torijskog, socijalnog, arhi-tektonsko-urbanističkog i tehnološkog aspekta (prof. Markotić mi je uveliko po-mogao zato što je veliki dio istorijskog i tehnološkog aspekta već prezentirao),

• drugi podcilj je bio istražiti i predstaviti uspješne pri-mjere prenamjene indust-rijskog nasljeđa crne meta-lurgije u svjetskoj praksi u skladu s potrebama savre-menog društva. Sasvim slu-čajno oba predstavljena primjera su trenutno pro-stori prenamijenjeni u svr-hu muzejskih djelatnosti, što se u tom trenutku vjero-jatno smatralo najadekva-tnijom "aktivnom zašti-tom".

Ova dva primjera su oda-brana kako bi se prikazala za-štita s jedne strane tradicio-nalnih kovačnica kao ekviva-lenta našim majdanima, a drugi primjer je velika želje-zara u Njemačkoj nastala u skoro istom periodu kao i naša u Varešu.

Istorijski pregled razvoja grada Vareša prof. Markotić je već podosta vjerno ilustrirao i bez power point prezentacije, pa ću ja samo ukratko iznijeti najvažnije istoriografske či-njenice iz svog poprilično op-sežnog istraživanja.

"Valens" – obitavalište; "Varevalium" – dolina željeza; "Vares" – rudnik; "Varoš" – tr-govački dio srednjobosan-skog grada. Postoje mnoge teorije o nastanku imena Va-reš, no obrađene građe, a po-gotovo dokumentovane, ima vrlo malo. Poznato je da su istorijsku građu Vareša obra-đivali prof. Hamdija Krešev-ljaković, Alija Bejtić, te prije njih i dr. Blažević, međutim prilikom izrade ovog rada po-služila je monografija Vareša u rukopisu za koju se pretpo-stavlja da je djelo dr. M. Man-dića, te članci iz vareškog lista "Naš kolektiv" a pisao ih je Jo-sip Tokmačić, također značaj-ni autor jedine cjelovite, na-žalost, neobjavljene mono-grafije Vareša čiji se separati nalaze u posjedu Profesorske knjižnice Franjevačke klasič-ne gimnazije Visoko.

Prirodna rudna bogatstva vareškog područja bila su si-guran povod naseljavanja ovog kraja još u vrijeme ilirskih plemena – Desitijata, o čemu svjedoči vrijedan spo-menik pronađen u selu Župči 3 km od Breze "DESTIJATA – VELENES – PRINCEPS – DESITIATUM" sa rimskim natpisom. I pored nedostatka konkretnih dokaza o posto-janju ilirskih naseobina u užem okruženju Vareša, po-znati arheolozi koji su otkrili navedeni spomenik utvrdili su da je cijela dolina Stavnje bila naseljena tim plemenom.

Zatim, u svom radu Man-dić piše o arheološkim istraži-vanjima na rudištu "Smreka jug" 1900. godine, čiji su re-zultati sasvim nepoznati jav-nosti, a to bi i ostali da u dnev-niku jednog Varešaka nisu pronađeni opisi predmeta otkrivenih u ostatku rimskih rudarskih hodnika na "Rib-njaku", kao što su: jedna krampa, rudarska lampa i ploča sa rimskim natpisom "VILICUS – PROCURATOR". Ukoliko su tačne ove činjenice one navode na postojanje rimske rudarske kolonije na ovim prostorima. U prilog ovoj teoriji potrebno je spo-menuti i istraživanja koja je vršio kustos Zemaljskog mu-zeja u Sarajevu Pavao Anđelić na Bobovcu gdje je zaključio da je Bobovac bio prvo ilirska, a zatim i rimska utvrda koja je Rimljanima služila za odbra-nu rudnika u njenoj nepo-srednoj blizini.

Nemoguće je osporiti na-seljenost ovog područja u do-ba bosanske samostalnosti za koje postoji niz dokaza poput srednjovjekovnih nadgrob-nih spomenika – stećaka, ko-jih na prostoru opštine Vareš ima evidentiranih 314, u 22 nekropole iz 16 naselja, te arheoloških lokaliteta dva srednjovjekovna grada kra-

ljevske loze Kotromanića, Bo-bovac kao središte političkog života i utvrda, i Zvjezdan kao predstražarnica, koji su štitili središnju Bosnu prepunu rudnih bogatstava kao što su hrom, olovo i srebro.

Kao što je već pomenuto, prema Kreševljakoviću, dana-šnji stari Vareš je nastao po-slije pada Bosanskog kraljev-stva, odnosno za vrijeme tur-ske uprave, kada je Vareš po-red rudarskog bio i živo trgo-vačko-zanatsko naselje.

Dolaskom austrougarske uprave, prestaje agrarno-feu-dalni i prelazi se na kapitalis-tičko-industrijski put razvoja Vareša, koji građenjem prve visoke peći 1891. godine po-staje središte željezne indu-strije. U ovo vrijeme Vareš se intenzivno širi kolonizacijom rudara, drvosječa, ugljara i za-natlija. Podižu se novi stam-beni objekti, javne zgrade za državnu i privrednu admini-straciju, kao i za obrazovanje i zabavu. Izvršena je elektri-fikacija, prvo Vareš Majdana 1908., a zatim i Vareša 1928., vodovod Perun završen je 1902., a prvi voz u Vareš je stigao 7. novembra 1895. go-dine

Između dva svjetska rata Vareš pripada Visočkom ko-taru, u njemu je pored kotar-

ske ispostave postojala i ispo-stava šumske uprave, kotar-ski sud i pošta. Vareš je i dalje slovio za najvećeg proizvođa-ča sirovog željeza u granica-ma tadašnje Kraljevine Jugo-slavije, te se smatra da je od trgovačko-zanatskog postao tipično radničko naselje. Naj-veći razvoj naselja imao je Vareš Majdan u kojem su bili skoncentrisani skoro svi naj-važniji industrijski objekti.

Nakon Drugog svjetskog rata opština Vareš doživljava intenzivan privredni i druš-tveni razvoj kao značajan industrijski centar Bosne i Hercegovine (što nam je prof. Markotić vjerno ilustrirao). Vareška ekonomija je do de-vedesetih godina prošlog vi-jeka bila oslonjena na tešku industriju, naročito na rudar-stvo, željezaru, livnicu, meta-loprivredu, kao i na šumar-stvo i finalnu preradu drveta. U ovom periodu zabilježena je veoma intenzivna stambena izgradnja, kao i poboljšanja na planu školstva, zdravstva, te prometu robe i snabdije-vanja stanovništva.

Ovom prilikom ću, tako-đer, samo predstaviti pet na-cionalnih spomenika progla-šenih od strane Komisije za zaštitu nacionalnih spomeni-

LISTOPAD 2011.BROJ 202 – POSEBNI PRILOG LISTOPAD 2011. BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

Doba formiranja radničkog naselja u Vareš Majdanu

Objekt za neoženjene radnike s restoranom i terasom

INDUSTRIJSKO NASLIJE\E OPĆINE VAREŠ KAO POTENCIJAL REGIONALNOG RAZVOJAMaja Pličanić, dipl. ing. arh.

ZBORNIK IZLAGANJA S OKRUGLOG STOLA "120 GODINA INDUSTRIJE U VAREŠU"

12 13

ka BiH, iz skoro svih prethod-no navedenih istorijskih pe-rioda. Veoma je značajno da na veoma malom prostoru opštine Vareš ima pet, zapra-vo sedam nacionalnih spome-nika – kako sam uspjela ovdje u međuvremenu saznati. Ar-heološko područje Dabravine s ostacima iz bronzanog doba i kasnije antike, sa ostacima ranohrišćanske, kasnoantič-ke bazilike koja se prema svom tlocrtnom rješenju i de-korativnim motivima smatra tipičnim predstavnikom ovog tipa građevina u BiH. Njeni ostaci, odnosno sav pokretni arheološki materijal je depo-novan u Zemaljskom muzeju u Sarajevu i u Zavičajnom mu-zeju u Visokom. Dalje imamo istorijsko područje srednjo-vjekovni grad Bobovac o ko-jem ćemo kasnije čuti mnogo detaljnije, a o njegovom zna-čaju je uopšte nepotrebno i govoriti, valjda svi u ovoj sali znamo šta Bobovac pred-stavlja za cijelu istoriju Bosne i Hercegovine. Zatim imamo istorijsko područje nekropola sa stećcima i starim nišanima u naselju Budoželje, zatim staru crkvu sv. Mihovila, naj-stariju crkvu iz osmanskog perioda pored koje je izgra-đena i nova crkva sv. Mihovila, koje zajedno čine jednu zna-čajnu graditeljsku cjelinu, te istorijski spomenik pravo-slavnu crkvu Pokrova presve-te Bogorodice sa pokretnom imovinom, i na kraju dva spo-menika veoma značajna za stanovnike opštine Vareš evidentirane od strane tada Republičkog, a sada Federal-nog zavoda za zaštitu spome-nika, a to su jednolučni ka-meni most na rijeci Stavnji i drvena džamija u selu Karići.

Sâm rad, da bi dopunio ovaj istorijski razvoj odnosno sliku svih spomenika dotakao se rudarske i metalurške dje-latnosti koja je bila temeljna odrednica razvoja Vareša, kroz kratki prikaz razvoja proizvodnje željeza, gdje su navedene specifičnosti u po-gledu tehnologije proizvod-

nih procesa, tipologije obje-kata i njihovog položaja. Kako bi se prilikom definiranja obuhvata područja sa ostaci-ma graditeljskog nasljeđa ove kategorije, industrijskog nas-ljeđa, uzele u obzir i ambijen-talne ruralne cjeline unutar kojih se nalaze tradicionalni kovački majdani, kao važno svjedočanstvo za identitet ovog stanovništva. I, evo, sad sam se obradovala kad sam čula da su definitivno zašti-ćeni kao nacionalni spome-nik.

Prije nego što počnem iz-laganje o samom rudniku i željezari Vareš iznijela bih de-finiciju industrijskog nasljeđa prema TICCIHU, posebnom savjetniku ICOMOS-a za ovu vrstu kulturno-istorijskog nasljeđa: "Industrijsko nas-ljeđe sastoji se od ostataka industrijske kulture koji ima-ju istorijske, tehnološke, dru-štvene, arhitektonske ili na-učne vrijednosti. Ovi ostaci sastoje se od zgrada i mašina, radionica, mlinova i tvornica, mjesta gdje se energija gene-rira, prenosi i koristi, tran-sporta i svih njegovih infra-struktura, kao i mjesta soci-jalnih aktivnosti vezanih za industriju kao što su stano-vanje, obrazovanje i vjerski obredi."

O genezi izgradnje rudni-ka i željezare Vareš sada je bespredmetno izlagati i po-navljati se nakon prof. Marko-

tića. A ono što je za mene, od-nosno za ovaj rad veoma značajno je radničko naselje Vareš Majdan. Iz naprijed navedene definicije dolazi se do zaključka da integralnom nasljeđu iz perioda indu-strijalizacije ne pripadaju sa-mo ostaci industrijskog pogo-na željezare, ljevaonice, ra-dioničkih hala, te objekata i infrastrukture namijenjenih za transport sirovina i proiz-voda, nego i materijalni ostaci stambenog naselja Vareš Maj-dan, izgrađenog 1947. godine prema projektu prof. Juraja Neidhardta. Samo naselje i objekti radničkih kuća pred-stavljaju značajan reprezent tada internacionalnog stila koje je, ipak, zadržalo osnov-ne karakteristike tradicional-ne bosanske arhitekture. Opis objekata, stare fotografije kao i originalni crteži preuzeti su iz antologijskog djela: Grabri-jan, D. i Neidhardt, J. (1957.), Arhitektura Bosne i put u sa-vremeno. Ove zaista vrijedne objekte je potrebno što prije staviti pod zaštitu kako i njih ne bismo nepovratno izgubili.

Socijalni značaj željezare, o njemu nam još niko ništa nije ispričao, ali fotografije iz monografije nam puno toga govore, a i podaci o broju rad-nika iz austrougarskog perio-da i iz 1978. pokazuju ustvari koliko se grad Vareš razvijao i rastao zahvaljujući svojoj pri-marnoj djelatnosti odnosno

željezari. 1908. željezara je imala 940 radnika, a broj sta-novnika 1910. je 3.078, dakle četvrtina stanovništva je ra-dila u željezari. Dalje, 1928., bio je štrajk radnika livnice koji je uticao na proglašenje 7. jula Danom livaca kompletne bivše države. Kulturno-um-jetničko društvo "Jedinstvo", sportsko društvo "Metalac", te lokalni list "Kolektiv" čine značajna sportska i kulturno-umjetnička društva opštine Vareš, a nastala su zahvalju-jući Rudniku i Željezari. Go-dine 1978. Vareš ima 25.000 stanovnika, od kojih u pri-vrednim i vanprivrednim dje-latnostima radi 6.200, opet smo znači na jednoj četvrtini stanovništva koje radi u indu-striji grada Vareša. Mislim da sam već ovim podacima doka-zala da industrijsku arhitek-turu Vareša treba zaštititi zbog socijalnog značaja za ovaj grad, prije svega.

Današnje stanje je jedan haotični, o tome već sve zna-mo, poluzapušteni prostor, razrušen, rasprodan i uništen, a sam Prostorni plan Vareša predviđa uklanjanje većine objekata rudnika i željezare "čime se želi stvoriti dovoljno velika radna zona za razvoj privrednog opštinskog cen-tra". U oba ova slučaja, onim kako je sad i onim što se pred-viđa, značajno industrijsko nasljeđe Bosne i Hercegovine će biti nepovratno izgubljeno!

Sada je potrebno još pri-kazati kako su zemlje razvi-jenih ekonomija prepoznale, zaštitile i vjerno prezentirale ostatke svoje značajne indu-strijske prošlosti.

Prvi primjer je Engelsberg Ironworks (Švedska), spome-nik Svjetskog kulturnog nas-ljeđa, proglašen 1993. godine, koji predstavlja tradicionalnu željeznu radionicu, odnosno radionički kompleks, iz perio-da 17.-19. vijeka, koju odli-kuje autentičnost i očuvanost svih njenih integriranih dije-lova. Unutar zaštićenog kom-pleksa nalazi se 50 objekata, iz različitih istorijskih perio-da, koji u cijelosti predstav-ljaju kompletnu sliku tehno-loške opremljenosti tradicio-nalnog švedskog järnbruka. Danas ovo područje spada u "Ecomuseum Bergslagen", osnovan kroz saradnju sedam lokalnih vlasti 1986., koji za-jedno sa još dva županijska muzeja rade na očuvanju nji-hovog zajedničkog industrij-skog nasljeđa. Samo područje eko muzeja čini sedam te-matskih parkova namijenje-nih za edukaciju djece i od-raslih, kao što su: kovačnice i talionice u kojima djeca mogu direktno učestvovati u izradi i preradi željeza, zatim rudnici kroz čije hodnike može proći posjetilac, itd.

Sljedeći primjer je Völk-lingen Ironworks (Njema-čka), također spomenik Svjet-

skog industrijskog nasljeđa, proglašen 1994., koji se nalazi na UNESCO-voj listi zaštite. Völklingen željezara pred-stavlja izvanredni primjer ove industrijske grane, odnosno reprezent tehnologije proiz-vodnje sirovog željeza u 19. i 20. vijeku. Njena najveća vri-jednost se i ovaj put očituje kroz autentičnost postrojenja koja prate sve faze proiz-vodnje i prerade željeza, od sirovine rude do finalnog pro-izvoda, smještenih unutar šest hektara velikog kom-pleksa koji dominira nad cijelim područjem Völklinge-na. Saarland u ovom prostoru uspostavlja "Evropski centar za umjetnost i industrijsko nasljeđe" koji djeluju kao svo-jevrstan organizacijski nosač svjetskog kulturnog nasljeđa. Danas se ovo mjesto smatra jednim od najuzbudljivijih na svijetu, koje je do sada posje-tilo preko 2,5 miliona osoba. Prostor bivše industrije tako i dalje ostaje jako središte tzv. kreativne industrije, u sklopu kojeg je organizovan tehno-loški park sa mnoštvom iz-ložbenih i edukativnih aktiv-nosti.

Možda ovo nisu dva naj-adekvatnija primjera za ovo što mi imamo, jer oba su os-tala u potpunosti sačuvana za razliku od naših neuglednih ostataka, ali pružaju vjeran prikaz kako ovi prostori, in-dustrijskog nasljeđa, djeluju

na svoj okolni prostor kao potencijal i pokretač njego-vog razvoja.

I na kraju rada, koji bi s obzirom na svoj obim i ka-rakter trebao poslužiti kao priprema za budući projekat istraživanja, vrednovanja i dokumentiranja, te u konač-nici prezentiranja ovog jedin-stvenog industrijskog naslje-đa, ponuđene su i smjernice za izradu metodološkog ok-vira istraživanja.

Prvo je potrebno izvršiti analizu industrijskog kom-pleksa, kroz četiri grupe ka-rakteristika:

1. istorijske i društvene karakteristike koje nastoje definirati posljedice industri-jalizacije koje se očituju kroz istorijske, socijalne, ekonom-ske i političke događaje, ali i kroz kulturu koju su kreirale,

2. prostorna i razvojna obilježja, obzirom na nivo in-dustrijskog razvoja, odnosno direktni ili indirektni uticaj industrijalizacije na razvoj urbanog tkiva,

3. građevinske i arhitek-tonske karakteristike objeka-ta unutar kompleksa, defini-ranje razvoja industrijske kul-ture, autonomnu tipologiju objekata, a u isto vrijeme i avangardu moderne arhitek-ture s obzirom da industrijske zgrade uvode brojne novosti na području izgradnje i upo-

trebe novih materijala,

4. tehnološke i tehničke karakteristike, unutar kojih spadaju mašine i uređaji za proizvodnju, novi izumi i sami proizvodi koji su neizostavni ostaci industrijskog naslijeđa, te ukazuju na obim industrij-skog razvoja.

Analizu je potrebno pro-vesti na tri nivoa:

• Analiza cijelog kompleksa, definiranjem njegovih glav-nih obilježja, popis i funk-cija svih zgrada i struktura, njihove istorijske karakte-ristike i stanje koje trenut-no svjedoče.

• Zatim slijedi analiza svih pojedinačnih značajnijih objekata i struktura sa na-glašenim graditeljskim, konstruktivnim, tehnološ-kim i tehničkim karakteris-tikama.

• U trećoj fazi analize kom-pleks se ponovo tretira kao cjelina, ali ovaj put u odnosu na šire okruženje u kojem je nastao – opštinu Vareš. De-finiraju se prostorne i urba-nističke karakteristike kompleksa i njegov uticaj na okolinu.

Nakon izvršene cjelokup-ne analize industrijskog kom-pleksa, potrebno je načiniti procjenu njegovih kulturnih vrijednosti i precizirati mjere zaštite.

Tek kada prođemo kroz ovo jedno opsežno istraživa-nje sa sigurnošću ćemo moći utvrditi da li u ovim "neugled-nim" ostacima ipak postoje vrijedni dokazi naše indus-trijske prošlosti, u koje ja defi-nitivno ne sumnjam, jer si-gurno ne bih danas stajala na ovom mjestu.

U protivnom, ako se ovo istraživanje ne provede, od-nosno ako se ne bude vodilo računa o industrijskom nas-ljeđu kao važnom segmentu kulturno historijskog naslje-đa opštine Vareš, svi budući razvojni pravci će ostati ne-pravilno usmjereni!

LISTOPAD 2011.BROJ 202 – POSEBNI PRILOG LISTOPAD 2011. BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

Jedan od oćevskih majdana, koji je još u funkciji Engelsberg Ironworks u Švedskoj, zaštićen 1993.

ZBORNIK IZLAGANJA S OKRUGLOG STOLA "120 GODINA INDUSTRIJE U VAREŠU"

12 13

ka BiH, iz skoro svih prethod-no navedenih istorijskih pe-rioda. Veoma je značajno da na veoma malom prostoru opštine Vareš ima pet, zapra-vo sedam nacionalnih spome-nika – kako sam uspjela ovdje u međuvremenu saznati. Ar-heološko područje Dabravine s ostacima iz bronzanog doba i kasnije antike, sa ostacima ranohrišćanske, kasnoantič-ke bazilike koja se prema svom tlocrtnom rješenju i de-korativnim motivima smatra tipičnim predstavnikom ovog tipa građevina u BiH. Njeni ostaci, odnosno sav pokretni arheološki materijal je depo-novan u Zemaljskom muzeju u Sarajevu i u Zavičajnom mu-zeju u Visokom. Dalje imamo istorijsko područje srednjo-vjekovni grad Bobovac o ko-jem ćemo kasnije čuti mnogo detaljnije, a o njegovom zna-čaju je uopšte nepotrebno i govoriti, valjda svi u ovoj sali znamo šta Bobovac pred-stavlja za cijelu istoriju Bosne i Hercegovine. Zatim imamo istorijsko područje nekropola sa stećcima i starim nišanima u naselju Budoželje, zatim staru crkvu sv. Mihovila, naj-stariju crkvu iz osmanskog perioda pored koje je izgra-đena i nova crkva sv. Mihovila, koje zajedno čine jednu zna-čajnu graditeljsku cjelinu, te istorijski spomenik pravo-slavnu crkvu Pokrova presve-te Bogorodice sa pokretnom imovinom, i na kraju dva spo-menika veoma značajna za stanovnike opštine Vareš evidentirane od strane tada Republičkog, a sada Federal-nog zavoda za zaštitu spome-nika, a to su jednolučni ka-meni most na rijeci Stavnji i drvena džamija u selu Karići.

Sâm rad, da bi dopunio ovaj istorijski razvoj odnosno sliku svih spomenika dotakao se rudarske i metalurške dje-latnosti koja je bila temeljna odrednica razvoja Vareša, kroz kratki prikaz razvoja proizvodnje željeza, gdje su navedene specifičnosti u po-gledu tehnologije proizvod-

nih procesa, tipologije obje-kata i njihovog položaja. Kako bi se prilikom definiranja obuhvata područja sa ostaci-ma graditeljskog nasljeđa ove kategorije, industrijskog nas-ljeđa, uzele u obzir i ambijen-talne ruralne cjeline unutar kojih se nalaze tradicionalni kovački majdani, kao važno svjedočanstvo za identitet ovog stanovništva. I, evo, sad sam se obradovala kad sam čula da su definitivno zašti-ćeni kao nacionalni spome-nik.

Prije nego što počnem iz-laganje o samom rudniku i željezari Vareš iznijela bih de-finiciju industrijskog nasljeđa prema TICCIHU, posebnom savjetniku ICOMOS-a za ovu vrstu kulturno-istorijskog nasljeđa: "Industrijsko nas-ljeđe sastoji se od ostataka industrijske kulture koji ima-ju istorijske, tehnološke, dru-štvene, arhitektonske ili na-učne vrijednosti. Ovi ostaci sastoje se od zgrada i mašina, radionica, mlinova i tvornica, mjesta gdje se energija gene-rira, prenosi i koristi, tran-sporta i svih njegovih infra-struktura, kao i mjesta soci-jalnih aktivnosti vezanih za industriju kao što su stano-vanje, obrazovanje i vjerski obredi."

O genezi izgradnje rudni-ka i željezare Vareš sada je bespredmetno izlagati i po-navljati se nakon prof. Marko-

tića. A ono što je za mene, od-nosno za ovaj rad veoma značajno je radničko naselje Vareš Majdan. Iz naprijed navedene definicije dolazi se do zaključka da integralnom nasljeđu iz perioda indu-strijalizacije ne pripadaju sa-mo ostaci industrijskog pogo-na željezare, ljevaonice, ra-dioničkih hala, te objekata i infrastrukture namijenjenih za transport sirovina i proiz-voda, nego i materijalni ostaci stambenog naselja Vareš Maj-dan, izgrađenog 1947. godine prema projektu prof. Juraja Neidhardta. Samo naselje i objekti radničkih kuća pred-stavljaju značajan reprezent tada internacionalnog stila koje je, ipak, zadržalo osnov-ne karakteristike tradicional-ne bosanske arhitekture. Opis objekata, stare fotografije kao i originalni crteži preuzeti su iz antologijskog djela: Grabri-jan, D. i Neidhardt, J. (1957.), Arhitektura Bosne i put u sa-vremeno. Ove zaista vrijedne objekte je potrebno što prije staviti pod zaštitu kako i njih ne bismo nepovratno izgubili.

Socijalni značaj željezare, o njemu nam još niko ništa nije ispričao, ali fotografije iz monografije nam puno toga govore, a i podaci o broju rad-nika iz austrougarskog perio-da i iz 1978. pokazuju ustvari koliko se grad Vareš razvijao i rastao zahvaljujući svojoj pri-marnoj djelatnosti odnosno

željezari. 1908. željezara je imala 940 radnika, a broj sta-novnika 1910. je 3.078, dakle četvrtina stanovništva je ra-dila u željezari. Dalje, 1928., bio je štrajk radnika livnice koji je uticao na proglašenje 7. jula Danom livaca kompletne bivše države. Kulturno-um-jetničko društvo "Jedinstvo", sportsko društvo "Metalac", te lokalni list "Kolektiv" čine značajna sportska i kulturno-umjetnička društva opštine Vareš, a nastala su zahvalju-jući Rudniku i Željezari. Go-dine 1978. Vareš ima 25.000 stanovnika, od kojih u pri-vrednim i vanprivrednim dje-latnostima radi 6.200, opet smo znači na jednoj četvrtini stanovništva koje radi u indu-striji grada Vareša. Mislim da sam već ovim podacima doka-zala da industrijsku arhitek-turu Vareša treba zaštititi zbog socijalnog značaja za ovaj grad, prije svega.

Današnje stanje je jedan haotični, o tome već sve zna-mo, poluzapušteni prostor, razrušen, rasprodan i uništen, a sam Prostorni plan Vareša predviđa uklanjanje većine objekata rudnika i željezare "čime se želi stvoriti dovoljno velika radna zona za razvoj privrednog opštinskog cen-tra". U oba ova slučaja, onim kako je sad i onim što se pred-viđa, značajno industrijsko nasljeđe Bosne i Hercegovine će biti nepovratno izgubljeno!

Sada je potrebno još pri-kazati kako su zemlje razvi-jenih ekonomija prepoznale, zaštitile i vjerno prezentirale ostatke svoje značajne indu-strijske prošlosti.

Prvi primjer je Engelsberg Ironworks (Švedska), spome-nik Svjetskog kulturnog nas-ljeđa, proglašen 1993. godine, koji predstavlja tradicionalnu željeznu radionicu, odnosno radionički kompleks, iz perio-da 17.-19. vijeka, koju odli-kuje autentičnost i očuvanost svih njenih integriranih dije-lova. Unutar zaštićenog kom-pleksa nalazi se 50 objekata, iz različitih istorijskih perio-da, koji u cijelosti predstav-ljaju kompletnu sliku tehno-loške opremljenosti tradicio-nalnog švedskog järnbruka. Danas ovo područje spada u "Ecomuseum Bergslagen", osnovan kroz saradnju sedam lokalnih vlasti 1986., koji za-jedno sa još dva županijska muzeja rade na očuvanju nji-hovog zajedničkog industrij-skog nasljeđa. Samo područje eko muzeja čini sedam te-matskih parkova namijenje-nih za edukaciju djece i od-raslih, kao što su: kovačnice i talionice u kojima djeca mogu direktno učestvovati u izradi i preradi željeza, zatim rudnici kroz čije hodnike može proći posjetilac, itd.

Sljedeći primjer je Völk-lingen Ironworks (Njema-čka), također spomenik Svjet-

skog industrijskog nasljeđa, proglašen 1994., koji se nalazi na UNESCO-voj listi zaštite. Völklingen željezara pred-stavlja izvanredni primjer ove industrijske grane, odnosno reprezent tehnologije proiz-vodnje sirovog željeza u 19. i 20. vijeku. Njena najveća vri-jednost se i ovaj put očituje kroz autentičnost postrojenja koja prate sve faze proiz-vodnje i prerade željeza, od sirovine rude do finalnog pro-izvoda, smještenih unutar šest hektara velikog kom-pleksa koji dominira nad cijelim područjem Völklinge-na. Saarland u ovom prostoru uspostavlja "Evropski centar za umjetnost i industrijsko nasljeđe" koji djeluju kao svo-jevrstan organizacijski nosač svjetskog kulturnog nasljeđa. Danas se ovo mjesto smatra jednim od najuzbudljivijih na svijetu, koje je do sada posje-tilo preko 2,5 miliona osoba. Prostor bivše industrije tako i dalje ostaje jako središte tzv. kreativne industrije, u sklopu kojeg je organizovan tehno-loški park sa mnoštvom iz-ložbenih i edukativnih aktiv-nosti.

Možda ovo nisu dva naj-adekvatnija primjera za ovo što mi imamo, jer oba su os-tala u potpunosti sačuvana za razliku od naših neuglednih ostataka, ali pružaju vjeran prikaz kako ovi prostori, in-dustrijskog nasljeđa, djeluju

na svoj okolni prostor kao potencijal i pokretač njego-vog razvoja.

I na kraju rada, koji bi s obzirom na svoj obim i ka-rakter trebao poslužiti kao priprema za budući projekat istraživanja, vrednovanja i dokumentiranja, te u konač-nici prezentiranja ovog jedin-stvenog industrijskog naslje-đa, ponuđene su i smjernice za izradu metodološkog ok-vira istraživanja.

Prvo je potrebno izvršiti analizu industrijskog kom-pleksa, kroz četiri grupe ka-rakteristika:

1. istorijske i društvene karakteristike koje nastoje definirati posljedice industri-jalizacije koje se očituju kroz istorijske, socijalne, ekonom-ske i političke događaje, ali i kroz kulturu koju su kreirale,

2. prostorna i razvojna obilježja, obzirom na nivo in-dustrijskog razvoja, odnosno direktni ili indirektni uticaj industrijalizacije na razvoj urbanog tkiva,

3. građevinske i arhitek-tonske karakteristike objeka-ta unutar kompleksa, defini-ranje razvoja industrijske kul-ture, autonomnu tipologiju objekata, a u isto vrijeme i avangardu moderne arhitek-ture s obzirom da industrijske zgrade uvode brojne novosti na području izgradnje i upo-

trebe novih materijala,

4. tehnološke i tehničke karakteristike, unutar kojih spadaju mašine i uređaji za proizvodnju, novi izumi i sami proizvodi koji su neizostavni ostaci industrijskog naslijeđa, te ukazuju na obim industrij-skog razvoja.

Analizu je potrebno pro-vesti na tri nivoa:

• Analiza cijelog kompleksa, definiranjem njegovih glav-nih obilježja, popis i funk-cija svih zgrada i struktura, njihove istorijske karakte-ristike i stanje koje trenut-no svjedoče.

• Zatim slijedi analiza svih pojedinačnih značajnijih objekata i struktura sa na-glašenim graditeljskim, konstruktivnim, tehnološ-kim i tehničkim karakteris-tikama.

• U trećoj fazi analize kom-pleks se ponovo tretira kao cjelina, ali ovaj put u odnosu na šire okruženje u kojem je nastao – opštinu Vareš. De-finiraju se prostorne i urba-nističke karakteristike kompleksa i njegov uticaj na okolinu.

Nakon izvršene cjelokup-ne analize industrijskog kom-pleksa, potrebno je načiniti procjenu njegovih kulturnih vrijednosti i precizirati mjere zaštite.

Tek kada prođemo kroz ovo jedno opsežno istraživa-nje sa sigurnošću ćemo moći utvrditi da li u ovim "neugled-nim" ostacima ipak postoje vrijedni dokazi naše indus-trijske prošlosti, u koje ja defi-nitivno ne sumnjam, jer si-gurno ne bih danas stajala na ovom mjestu.

U protivnom, ako se ovo istraživanje ne provede, od-nosno ako se ne bude vodilo računa o industrijskom nas-ljeđu kao važnom segmentu kulturno historijskog naslje-đa opštine Vareš, svi budući razvojni pravci će ostati ne-pravilno usmjereni!

LISTOPAD 2011.BROJ 202 – POSEBNI PRILOG LISTOPAD 2011. BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

Jedan od oćevskih majdana, koji je još u funkciji Engelsberg Ironworks u Švedskoj, zaštićen 1993.

ZBORNIK IZLAGANJA S OKRUGLOG STOLA "120 GODINA INDUSTRIJE U VAREŠU"

14 15

deja o konceptu "Rotiraj" osmišljena je i predstavlje-Ina Općini Vareš od strane

Charlesa B. Philpotta i Emme R. Carmichael u veljači 2011. godine.

Osnovu za koncept čini Strategija razvoja općine Vareš 2005. – 2015., odnosno nakon prve posjete u stude-nom 2011. godine i početnog interesa koji je iskazao načel-nik općine Vareš uslijedila je izrada koncepta "Rotiraj" od strane dva međunarodna konsultanta koji su eksperti po pitanju prava i kulturnog naslijeđa. Oni posjeduju zna-čajno radno iskustvo na području zapadnog Balkana, uključujući i Vareš, i oni su pripremili Projektni prijedlog s posebnim ciljem da se u nje-ga uključi i lokalni stručni tim te pruži podršku uspješnoj realizaciji faze strateške pro-cjene, nakon čega će se izra-diti projektna strategija i ok-vir provedbe cjelokupnog koncepta "Rotiraj".

Glavni cilj koncepta "Roti-raj" je poticanje održive bu-dućnosti uz revitalizaciju prošlosti. Ideja je da se isko-riste resursi koji se ogledaju, prije svega, u bogatoj tradiciji, kulturno-povijesnom i pri-rodnom blagu, šumskom i rudnom blagu, nezagađenosti okoline, planini Zvijezdi i dru-gim neiskorištenim resursi-ma koji bi se detaljno identi-fikovali u fazi strateške pro-cjene cjelokupnog projekta.

Razlog zašto je nastao ovaj prijedlog je loše stanje u Va-rešu, odnosno pad tradicio-nalne industrije i mogućnosti zapošljavanja, u isto vrijeme mali broj novih ulaganja ili projekata ekonomskog razvo-ja u gradu, nedostatak sred-stava u općinskom prora-čunu.

Vezano za opis ovog pro-jekta može se kazati sljedeće: glavni cilj koncepta "Rotiraj" je da unaprijedi odnosno ubr-za revitalizaciju šireg regiona Vareša kroz zaštitu njegovog jedinstvenog i različitog povi-jesnog, kulturnog, arhitek-tonskog i prirodnog naslijeđa.

Zamisao je da se zacrtani cilj provede kroz tri sljedeće grupe:

1. Konzervacija i restauracija vareškog povijesnog, kultur-nog, arhitektonskog i prirod-nog bogatstva;

Ono što je neophodno ura-diti kroz ovu aktivnost je slje-deće: izraditi jedinstvenu strategiju za konzervaciju i zaštitu Vareša, koju bi odob-rila Vlada a provela Općina; drugo, izraditi okvirni pravni dokument, koji bi odobrila Vlada, a koji precizno propi-suje prava, odgovornosti i obaveze vlasnika imovine prema Općini i obrnuto; i tre-će, izraditi i provesti dobro unaprijed promišljene i odr-žive namjene najznačajnijih zgrada koje su u vezi s povi-jesnim razvojem Vareša.

2. Održivi ekonomski razvoj i mogućnost zapošljavanja;

Ono što je neophodno ura-diti vezano za ovu aktivnost

je: prvo, izraditi i provesti na-cionalne i međunarodne stra-tegije za podizanje svijesti za Vareš; zatim unaprijediti sao-braćajne i komunikacijske veze između Vareša i Sarajeva – uključujući mogućnost po-novnog otvaranja željezničke linije; treće, izraditi i provesti projekat vezan za otvaranje industrijskog muzeja u Vare-šu; četvrto, izraditi jedinstve-nu strategiju za reklamiranje i prodaju tradicionalnih proiz-voda iz vareškog regiona; pe-to, uraditi analizu izvedivosti zadržavanja manjeg pogona ljevaonice željeza uz strate-giju o nezagađivanju; i zadnje, ali ne manje važno vezano za ovu aktivnost je izrada anali-ze izvedivosti revitalizacije dijela pogona ljevaonice za neku drugu, neindustrijsku upotrebu.

3. Promoviranje lokalnih za-jednica;

Ono što je koncept predvi-dio za ovu aktivnost jeste odr-žavanje niza radionica o infor-misanju i razumijevanju vare-ške tradicije, tradicionalne gradnje i industrijskih vješ-tina.

Kada govorimo o proraču-nu i vremenskom okviru mo-ramo istaći da je veličina,

opseg i složenost projekta ta-kva da je nemoguće u ovom trenutku točno predvidjeti ukupan proračun ili vrijeme potrebno za ispunjavanje krajnjeg cilja.

Koncept "Rotiraj" je pove-zan sa domaćim prioritetima, a predlaže se sljedeći način rada, odnosno da provedba projekta započne šestomje-sečnom fazom strateške pro-cjene. Predlaže se da u toku ove faze mala grupa domaćih i međunarodnih konsultanata – koji će pružiti tehničku i lo-gističku pomoć, i vršiti koor-dinaciju sa domaćim i među-narodnim donatorima – radi sa općinskim službenicima i lokalnim zajednicama na pre-ciziranju sveukupne strategi-je i okviru projekta, da preci-ziraju sredstva i modalitete za njegovu provedbu, i odrede faze i prioritete provedbe. Neophodno je tokom rada ostvariti kontakte ili stupiti u partnerstva sa lokalnim za-jednicama, ZE-DO županijom, Federacijom BiH i organima vlasti na državnom nivou, su-sjednim općinama, nevladi-nim organizacijama, međuna-rodnim organizacijama i am-basadama.

Na osnovu svega navede-nog definisat će se mehanizmi i modaliteti prema kojima će nosioci dužnosti i korisnici biti kontinuirano i dugoročno uključeni tako da projekat može biti uspješno proveden. Ključ za uspješan završetak ove faze projekta je neposred-na podrška i učešće općinske administracije.

Ono što očekujemo nakon provedbe koncepta "Rotiraj" je da je povijesno, kulturno, arhitektonsko i prirodno nas-lijeđe prepoznato, cijenjeno i

LISTOPAD 2011.BROJ 202 – POSEBNI PRILOG LISTOPAD 2011. BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

zaštićeno na kvalitetan način; da su određene nove i alterna-tivne namjene za tradicio-nalnu industriju ili onu koja nije više u funkciji u Varešu; da se koriste i da su prepo-znate nove ekonomske prilike i poticaji za lokalno stanovni-štvo; da imamo poboljšanu infrastrukturu ili povezanost; da se otvore nove mogućnosti za zapošljavanje; da se održi-vo upravlja okolišem; i na kra-ju da je očuvan integritet i harmonija lokalnih zajednica.

Dok smo vršili analizu razvojnih dokumenata Opći-ne Vareš uzeli smo u obzir i kapacitete Općine Vareš. Uze-li smo u obzir da je Općina Vareš pripremila desetogodi-šnju Strategiju razvoja općine i uključila se u određene ak-tivnosti na očuvanju i restau-raciji zgrada – dvije bosanske kuće u starom dijelu grada – I unapređenju turizma, npr. pružanje podrške otvaranju informativnog biroa za turi-ste u gradskom središtu. Me-đutim, veliki broj aktivnosti predviđenih strategijom još uvijek se ne provodi, a sve-obuhvatnije inicijative su ograničene zbog složenosti pitanja kao što je politika, nadležnost, zakonodavstvo ili finansije. Također je bitna činjenica da Općina ima ne-dostatak povrata sredstava iz Kantona. Ipak je kroz ovu ana-lizu prepoznata potreba i pri-stup novom znanju i iskustvu, kao i potrebna finansijska i logistička podrška, a to se mo-že na najbolji način ostvariti kroz angažovanje vanjske pomoći, bilo financijske ili kadrovske.

Uz kapacitete imamo još nekoliko ograničenja koje ne možemo zaobići, ali možemo ublažiti njihovo djelovanje, a to su: političko i administra-tivno uređenje – sukob inte-resa; zatim složenost imo-vinskih pitanja; nedostatak financijskih sredstava; ne-uključivanje lokalnih zajedni-ca ili Općine. Nakon ove ana-lize utvrdili smo korake kroz koncept "Rotiraj" koji bi do-prinijeli ublažavanju nedo-

stataka, ti koraci su sljedeći: prije svega, aktivno uključi-vanje organa vlasti i Općine, sveobuhvatna procjena i ana-liza te uključivanje svih relevantnih nivoa vlasti, ko-rištenje drugih izvora finan-ciranja i drugih fondova od Općine, Županije, tu je bitno i javno-privatno financiranje i samofinanciranje, i zadnje, ali ne manje važno je kontinui-rani proces neposrednih kon-sultacija i angažovanja Op-ćine u svim fazama provedbe projekta.

Vezano za fazu strateške procjene može se kazati slje-deće: koncept "Rotiraj" čini osnovu za prijedlog faze strateške procjene. Zbog op-sega projekta potrebno je izvršiti razne analize i procje-ne kako bi se utvrdilo stvarno stanje na terenu, prepoznali partneri i odabrali najznačaj-niji ili strateški projekti koje je neophodno provesti u na-rednom periodu. Tako za krajnji cilj ova faza ima za-datak da unaprijedi razvoj općine kroz jedinstvenu pro-jektnu strategiju i mehanizme za efikasnu primjenu i pro-vedbu projektnog prijedloga "Rotiraj" Vareš. Potrebno je

da se provede istraživanje i tehnička procjena u širem re-gionu Vareša s ciljem pru-žanja podrške razvoju realne, jedinstvene projektne strate-gije.

Neophodne aktivnosti za uspješnu stratešku procjenu su sljedeće: prvo, procjena podrške konzervacije i resta-uracije Vareša što podrazu-mijeva povijesno istraživanje Vareša i njegove okolice, in-venturisanje i evidentiranje zgrada u gradskom dijelu Va-reša, preliminarnu procjenu važećeg regulatornog okvira i konteksta u vezi sa imo-vinsko-pravnim odnosima i ekonomskim razvojem, pro-cjenu okoliša Vareša i njego-vog prirodnog okruženja, inventurisanje flore i faune vareškog regiona; drugo, podrška ekonomskom raz-voju i kreiranju prilika za zapošljavanje u Varešu što podrazumijeva izradu strate-gije za promociju Vareša ko-rištenjem jednostavnih i jef-tinih marketinških tehnika; npr. izradu i distribuciju pos-tera i izrada internet stranice projekta, početnu procjenu stanja željezničke veze Va-reš–Sarajevo, pružanje podr-

ške Općini u pripremi prijed-loga za otvaranje industrij-skog muzeja u Varešu; i treće, podrška uključivanja lokalnih zajednica i bitnih aktera u projekt, a to su civilno dru-štvo, mjesne zajednice, lo-kalna poduzeća, grupe za zaštitu okoliša, tradicionalni zanati i obrti, i drugi bitni akteri za provedbu projekta.

Za fazu strateške procjene potreban je proračun od 30.000 eura, a predviđa se da je potrebno vrijeme za pro-vedbu projekta od 6 do 12 mjeseci. Do sada, bez ikakvih sredstava, izrađena su tri pro-jektna prijedloga od strane gospođe Emme i gospodina Charlesa uz suradnju sa op-ćinskim službama, nažalost dva su već odbijena iako sa dobrom ocjenom, ali nedo-voljnom da budu odobreni od strane donatora. Projektni prijedlozi su uglavnom bili fo-kusirani na izradu menadž-ment plana korištenja kultur-nih i prirodnih spomenika koji se nalaze na području Va-reša te je predviđena njihova konzervacija i restauracija kao i druge aktivnosti vezane za svaki poziv po zadatim kri-terijima. Osnovu svakog pri-jedloga činio je koncept "Roti-raj".

Također, koncept "Rotiraj" je prezentiran široj javnosti, većini ambasada u Sarajevu, stranim institucijama kao što su UNDP, EURELSMED, Komi-siji za zaštitu nacionalnih spomenika i drugim. Registri-rana je i organizacija civilnog društva "Rotiraj" Vareš koja će biti daljnji nosioc svih ak-tivnosti koje su planirane konceptom "Rotiraj". Sljedeći konkretni korak je izrada web stranice gdje bi se prezentirao sam koncept "Rotiraj", kao i rad na njemu.

Sve ideje i kritike su do-brodošle. Kontakt mail adrese su:rotiraj.concept@gmail.com (Emma R. Carmichael i Char-les B. Philpott) iliocd.rotiraj.vares@gmail.com (Organizacija civilnog dru-štva "Rotiraj" Vareš).

ROTIRAJ

– revitalizacija – okoliš– turizam – infrastruktura– reintegracija – arhitektura – jačanje zajednice

Ima li tko naslijediti tradicionalne zanate?

KONCEPT "ROTIRAJ"

Brano Šurkić

– POTICANJE ODRŽIVE BUDUĆNOSTI KROZ REVITALIZACIJU PROŠLOSTI

ZBORNIK IZLAGANJA S OKRUGLOG STOLA "120 GODINA INDUSTRIJE U VAREŠU"

14 15

deja o konceptu "Rotiraj" osmišljena je i predstavlje-Ina Općini Vareš od strane

Charlesa B. Philpotta i Emme R. Carmichael u veljači 2011. godine.

Osnovu za koncept čini Strategija razvoja općine Vareš 2005. – 2015., odnosno nakon prve posjete u stude-nom 2011. godine i početnog interesa koji je iskazao načel-nik općine Vareš uslijedila je izrada koncepta "Rotiraj" od strane dva međunarodna konsultanta koji su eksperti po pitanju prava i kulturnog naslijeđa. Oni posjeduju zna-čajno radno iskustvo na području zapadnog Balkana, uključujući i Vareš, i oni su pripremili Projektni prijedlog s posebnim ciljem da se u nje-ga uključi i lokalni stručni tim te pruži podršku uspješnoj realizaciji faze strateške pro-cjene, nakon čega će se izra-diti projektna strategija i ok-vir provedbe cjelokupnog koncepta "Rotiraj".

Glavni cilj koncepta "Roti-raj" je poticanje održive bu-dućnosti uz revitalizaciju prošlosti. Ideja je da se isko-riste resursi koji se ogledaju, prije svega, u bogatoj tradiciji, kulturno-povijesnom i pri-rodnom blagu, šumskom i rudnom blagu, nezagađenosti okoline, planini Zvijezdi i dru-gim neiskorištenim resursi-ma koji bi se detaljno identi-fikovali u fazi strateške pro-cjene cjelokupnog projekta.

Razlog zašto je nastao ovaj prijedlog je loše stanje u Va-rešu, odnosno pad tradicio-nalne industrije i mogućnosti zapošljavanja, u isto vrijeme mali broj novih ulaganja ili projekata ekonomskog razvo-ja u gradu, nedostatak sred-stava u općinskom prora-čunu.

Vezano za opis ovog pro-jekta može se kazati sljedeće: glavni cilj koncepta "Rotiraj" je da unaprijedi odnosno ubr-za revitalizaciju šireg regiona Vareša kroz zaštitu njegovog jedinstvenog i različitog povi-jesnog, kulturnog, arhitek-tonskog i prirodnog naslijeđa.

Zamisao je da se zacrtani cilj provede kroz tri sljedeće grupe:

1. Konzervacija i restauracija vareškog povijesnog, kultur-nog, arhitektonskog i prirod-nog bogatstva;

Ono što je neophodno ura-diti kroz ovu aktivnost je slje-deće: izraditi jedinstvenu strategiju za konzervaciju i zaštitu Vareša, koju bi odob-rila Vlada a provela Općina; drugo, izraditi okvirni pravni dokument, koji bi odobrila Vlada, a koji precizno propi-suje prava, odgovornosti i obaveze vlasnika imovine prema Općini i obrnuto; i tre-će, izraditi i provesti dobro unaprijed promišljene i odr-žive namjene najznačajnijih zgrada koje su u vezi s povi-jesnim razvojem Vareša.

2. Održivi ekonomski razvoj i mogućnost zapošljavanja;

Ono što je neophodno ura-diti vezano za ovu aktivnost

je: prvo, izraditi i provesti na-cionalne i međunarodne stra-tegije za podizanje svijesti za Vareš; zatim unaprijediti sao-braćajne i komunikacijske veze između Vareša i Sarajeva – uključujući mogućnost po-novnog otvaranja željezničke linije; treće, izraditi i provesti projekat vezan za otvaranje industrijskog muzeja u Vare-šu; četvrto, izraditi jedinstve-nu strategiju za reklamiranje i prodaju tradicionalnih proiz-voda iz vareškog regiona; pe-to, uraditi analizu izvedivosti zadržavanja manjeg pogona ljevaonice željeza uz strate-giju o nezagađivanju; i zadnje, ali ne manje važno vezano za ovu aktivnost je izrada anali-ze izvedivosti revitalizacije dijela pogona ljevaonice za neku drugu, neindustrijsku upotrebu.

3. Promoviranje lokalnih za-jednica;

Ono što je koncept predvi-dio za ovu aktivnost jeste odr-žavanje niza radionica o infor-misanju i razumijevanju vare-ške tradicije, tradicionalne gradnje i industrijskih vješ-tina.

Kada govorimo o proraču-nu i vremenskom okviru mo-ramo istaći da je veličina,

opseg i složenost projekta ta-kva da je nemoguće u ovom trenutku točno predvidjeti ukupan proračun ili vrijeme potrebno za ispunjavanje krajnjeg cilja.

Koncept "Rotiraj" je pove-zan sa domaćim prioritetima, a predlaže se sljedeći način rada, odnosno da provedba projekta započne šestomje-sečnom fazom strateške pro-cjene. Predlaže se da u toku ove faze mala grupa domaćih i međunarodnih konsultanata – koji će pružiti tehničku i lo-gističku pomoć, i vršiti koor-dinaciju sa domaćim i među-narodnim donatorima – radi sa općinskim službenicima i lokalnim zajednicama na pre-ciziranju sveukupne strategi-je i okviru projekta, da preci-ziraju sredstva i modalitete za njegovu provedbu, i odrede faze i prioritete provedbe. Neophodno je tokom rada ostvariti kontakte ili stupiti u partnerstva sa lokalnim za-jednicama, ZE-DO županijom, Federacijom BiH i organima vlasti na državnom nivou, su-sjednim općinama, nevladi-nim organizacijama, međuna-rodnim organizacijama i am-basadama.

Na osnovu svega navede-nog definisat će se mehanizmi i modaliteti prema kojima će nosioci dužnosti i korisnici biti kontinuirano i dugoročno uključeni tako da projekat može biti uspješno proveden. Ključ za uspješan završetak ove faze projekta je neposred-na podrška i učešće općinske administracije.

Ono što očekujemo nakon provedbe koncepta "Rotiraj" je da je povijesno, kulturno, arhitektonsko i prirodno nas-lijeđe prepoznato, cijenjeno i

LISTOPAD 2011.BROJ 202 – POSEBNI PRILOG LISTOPAD 2011. BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

zaštićeno na kvalitetan način; da su određene nove i alterna-tivne namjene za tradicio-nalnu industriju ili onu koja nije više u funkciji u Varešu; da se koriste i da su prepo-znate nove ekonomske prilike i poticaji za lokalno stanovni-štvo; da imamo poboljšanu infrastrukturu ili povezanost; da se otvore nove mogućnosti za zapošljavanje; da se održi-vo upravlja okolišem; i na kra-ju da je očuvan integritet i harmonija lokalnih zajednica.

Dok smo vršili analizu razvojnih dokumenata Opći-ne Vareš uzeli smo u obzir i kapacitete Općine Vareš. Uze-li smo u obzir da je Općina Vareš pripremila desetogodi-šnju Strategiju razvoja općine i uključila se u određene ak-tivnosti na očuvanju i restau-raciji zgrada – dvije bosanske kuće u starom dijelu grada – I unapređenju turizma, npr. pružanje podrške otvaranju informativnog biroa za turi-ste u gradskom središtu. Me-đutim, veliki broj aktivnosti predviđenih strategijom još uvijek se ne provodi, a sve-obuhvatnije inicijative su ograničene zbog složenosti pitanja kao što je politika, nadležnost, zakonodavstvo ili finansije. Također je bitna činjenica da Općina ima ne-dostatak povrata sredstava iz Kantona. Ipak je kroz ovu ana-lizu prepoznata potreba i pri-stup novom znanju i iskustvu, kao i potrebna finansijska i logistička podrška, a to se mo-že na najbolji način ostvariti kroz angažovanje vanjske pomoći, bilo financijske ili kadrovske.

Uz kapacitete imamo još nekoliko ograničenja koje ne možemo zaobići, ali možemo ublažiti njihovo djelovanje, a to su: političko i administra-tivno uređenje – sukob inte-resa; zatim složenost imo-vinskih pitanja; nedostatak financijskih sredstava; ne-uključivanje lokalnih zajedni-ca ili Općine. Nakon ove ana-lize utvrdili smo korake kroz koncept "Rotiraj" koji bi do-prinijeli ublažavanju nedo-

stataka, ti koraci su sljedeći: prije svega, aktivno uključi-vanje organa vlasti i Općine, sveobuhvatna procjena i ana-liza te uključivanje svih relevantnih nivoa vlasti, ko-rištenje drugih izvora finan-ciranja i drugih fondova od Općine, Županije, tu je bitno i javno-privatno financiranje i samofinanciranje, i zadnje, ali ne manje važno je kontinui-rani proces neposrednih kon-sultacija i angažovanja Op-ćine u svim fazama provedbe projekta.

Vezano za fazu strateške procjene može se kazati slje-deće: koncept "Rotiraj" čini osnovu za prijedlog faze strateške procjene. Zbog op-sega projekta potrebno je izvršiti razne analize i procje-ne kako bi se utvrdilo stvarno stanje na terenu, prepoznali partneri i odabrali najznačaj-niji ili strateški projekti koje je neophodno provesti u na-rednom periodu. Tako za krajnji cilj ova faza ima za-datak da unaprijedi razvoj općine kroz jedinstvenu pro-jektnu strategiju i mehanizme za efikasnu primjenu i pro-vedbu projektnog prijedloga "Rotiraj" Vareš. Potrebno je

da se provede istraživanje i tehnička procjena u širem re-gionu Vareša s ciljem pru-žanja podrške razvoju realne, jedinstvene projektne strate-gije.

Neophodne aktivnosti za uspješnu stratešku procjenu su sljedeće: prvo, procjena podrške konzervacije i resta-uracije Vareša što podrazu-mijeva povijesno istraživanje Vareša i njegove okolice, in-venturisanje i evidentiranje zgrada u gradskom dijelu Va-reša, preliminarnu procjenu važećeg regulatornog okvira i konteksta u vezi sa imo-vinsko-pravnim odnosima i ekonomskim razvojem, pro-cjenu okoliša Vareša i njego-vog prirodnog okruženja, inventurisanje flore i faune vareškog regiona; drugo, podrška ekonomskom raz-voju i kreiranju prilika za zapošljavanje u Varešu što podrazumijeva izradu strate-gije za promociju Vareša ko-rištenjem jednostavnih i jef-tinih marketinških tehnika; npr. izradu i distribuciju pos-tera i izrada internet stranice projekta, početnu procjenu stanja željezničke veze Va-reš–Sarajevo, pružanje podr-

ške Općini u pripremi prijed-loga za otvaranje industrij-skog muzeja u Varešu; i treće, podrška uključivanja lokalnih zajednica i bitnih aktera u projekt, a to su civilno dru-štvo, mjesne zajednice, lo-kalna poduzeća, grupe za zaštitu okoliša, tradicionalni zanati i obrti, i drugi bitni akteri za provedbu projekta.

Za fazu strateške procjene potreban je proračun od 30.000 eura, a predviđa se da je potrebno vrijeme za pro-vedbu projekta od 6 do 12 mjeseci. Do sada, bez ikakvih sredstava, izrađena su tri pro-jektna prijedloga od strane gospođe Emme i gospodina Charlesa uz suradnju sa op-ćinskim službama, nažalost dva su već odbijena iako sa dobrom ocjenom, ali nedo-voljnom da budu odobreni od strane donatora. Projektni prijedlozi su uglavnom bili fo-kusirani na izradu menadž-ment plana korištenja kultur-nih i prirodnih spomenika koji se nalaze na području Va-reša te je predviđena njihova konzervacija i restauracija kao i druge aktivnosti vezane za svaki poziv po zadatim kri-terijima. Osnovu svakog pri-jedloga činio je koncept "Roti-raj".

Također, koncept "Rotiraj" je prezentiran široj javnosti, većini ambasada u Sarajevu, stranim institucijama kao što su UNDP, EURELSMED, Komi-siji za zaštitu nacionalnih spomenika i drugim. Registri-rana je i organizacija civilnog društva "Rotiraj" Vareš koja će biti daljnji nosioc svih ak-tivnosti koje su planirane konceptom "Rotiraj". Sljedeći konkretni korak je izrada web stranice gdje bi se prezentirao sam koncept "Rotiraj", kao i rad na njemu.

Sve ideje i kritike su do-brodošle. Kontakt mail adrese su:rotiraj.concept@gmail.com (Emma R. Carmichael i Char-les B. Philpott) iliocd.rotiraj.vares@gmail.com (Organizacija civilnog dru-štva "Rotiraj" Vareš).

ROTIRAJ

– revitalizacija – okoliš– turizam – infrastruktura– reintegracija – arhitektura – jačanje zajednice

Ima li tko naslijediti tradicionalne zanate?

KONCEPT "ROTIRAJ"

Brano Šurkić

– POTICANJE ODRŽIVE BUDUĆNOSTI KROZ REVITALIZACIJU PROŠLOSTI

ZBORNIK IZLAGANJA S OKRUGLOG STOLA "120 GODINA INDUSTRIJE U VAREŠU"

16 17LISTOPAD 2011.BROJ 202 – POSEBNI PRILOG LISTOPAD 2011. BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

a dolazim iz konsultantske firme Enova d.o.o. Sarajevo, Jfirme koja je radila mnoge

strateške dokumente, bavi se inače okolišem, jednim dije-lom i turizmom, i radili smo vrlo značajne strateške do-kumente na nivou Federacije, države itd. Jedan od tih doku-menata je i Federalna strate-gija zaštite okoliša, Plan up-ravljanja otpadom na nivou Federacije BiH, a radili smo i ovaj Master plan koji je pomi-njao kolega Berberović, pod ranijim nazivom firme.

Evo, mi smo se upustili u koštac da vidimo šta možemo uraditi s ovoga našega, zajed-ničkog jezera. Vi ste svjedoci, sigurno, mnogih priča i pri-jedloga, bilo ih je i u zvaničnoj i nezvaničnoj formi, ali eto po-javila se jedna ideja, sasvim slučajno, kad smo mi bili ov-dje u rudniku i kad je bilo postavljanje pitanja okolišne dozvole za rudnik koji je Vla-da Federacije zatvorila. Ovaj projekat je sada već krenuo sa svojom implementacijom. O čemu se radi?

Vama je poznato da je veći dio prostora općine Vareš de-vastiran. Posljedica devasta-cije, evo čuli ste uvaženog akademika Markotića koji je rekao šta je to ustvari, i vrlo važan slogan ovog okruglog stola gdje kaže: razvoj turiz-ma na osnovama zaštite oko-liša, na osnovama kulturno-istorijskog industrijskog na-slijeđa itd., mi smo to sve vid-jeli u ovim prethodnim izla-ganjima i ovo je sad jedna konkretna prezentacija u to-me cilju. Dat ću samo par inputa vezano za ovu temu jer oni koji su iz Vareša znaju za ovo jezero i sve o njemu.

Znači, na površinskom kopu "Smreka" rudnika že-ljezne rude 1992. godine se formirala jedna velika vješ-tačka akumulacija i jasno je šta ona u ekološkom smislu znači. Radi se o rudničkim etažama koje su zajedno s či-tavom ovom industrijskom okolinom jedan balast, naša ideja je bila da taj balast pre-tvorimo u nešto što je korisno. Mi ćemo pokušati, mi ne kaže-mo da ćemo 100% uspjeti, ali krenuli smo u neka početna istraživanja. Jezero se nalazi jugozapadno od Vareša, par stotina metara do grada, po-vezano je sa saobraćajnicama iz Sarajeva (50 km) i Zenice (oko 80 km) i okružuju ga brda sa visinom od 1100 i 1350 metara (Kota i Veoko-vac). Poslužili smo se s poda-

cima Opštinskog štaba civilne zaštite. 125.000 m² je bila nje-gova površina, dužina 610 metara (to je bilo iz 1996. go-dine) i dubina 107 metara, najniža kota je 675, najviša 782 metra nadmorske visine, najveća dubina jezera trenu-tačno iznosi 110 metara. Ne-što bi trebalo reći vezano i za sam površinski kop. On je otvoren 1975. godine kao naj-veći površinski kop rudnika željezne rude, kapacitet do 135 miliona tona rezervi, i ja ne bih ulazio u onaj dio što je uvaženi akademik govorio o strukturi rude, kvaliteti itd. Uglavnom, ovo su podaci koji su preuzeti iz zvaničnih pro-jekata Rudnika željezne rude i tada je davao oko 35% ukup-ne proizvodnje ruda u bivšoj Jugoslaviji. Mene je ovaj poda-

tak zaista frapirao jer nisam ga znao. Prije rata kop je imao dimenzije 750 metara po širi-ni i neposredno pred agresiju došlo je do poteškoća u eks-ploataciji, poremećaj u stabil-nosti kosina i zbog jame "Dro-škovac" koja je zatvorena for-miralo se ovo što se formiralo.

Prestao je s radom 1992. godine i nastaje akumulacija. Željezna ruda koja se eksploa-tisala na ovom površinskom kopu, ovo su podaci za 1985. godinu – ako možda nisu tačni neka me neko ispravi, ali to su zvanični podaci: bilo je 1.650.000 tona od čega je 1.266.000 tona koncentrata, dok ostatak otpada na jalovi-nu. U čitavom iznosu koncen-trata je 36% ruda željeza koja je bila s 86% iskorištena i ovaj koncentrat siderita se 90%

isporučivao u Zenicu, 10% u Smederevo.

To su bili neki ulazni poda-ci, a sad se vraćamo jezeru. U njegovoj neposrednoj blizini vegetacija je vrlo bujna, što će se kasnije vjerojatno odraziti na rješavanje problema re-kultivacije i izgradnje sadrža-ja koji će biti predviđeni. Vo-da, ta koja snabdijeva jezero, gornji dio slivnog područja iznad kote 815 ide u hidroteh-ničke objekte koji postoje i koji su u funkciji. Vode donjeg dijela kopa se slivaju u krater i one su te koje ga pune. Najveći priliv vode je bio po nivou oko 8 cm u prvom dijelu septem-bra 1996. godine, a prosječan priliv je 0,122 m³ u sekundi. Ovo su sve podaci koje mi i provjeravamo, jer ovo su stari podaci. Ukupna količina vode je iznosila preko 5.000.000, a u jami 210.000 m³. Najnovije stanje površine jezera je ovo:

2132.000 m , znači povećava se. Nivo jezera je regulisan od-vodnim tunelima na koti 791, isprojektovan je i po projektu napravljen ispust kojim voda otječe u rijeku Stavnju, inače bi vjerovatno došlo do hava-rije i nekontrolisanog ispuš-tanja vode iz jezera.

Ja moram naglasiti, ovdje je namjerno stavljeno "Plan sanacije obalnog – i priobal-nog područja vještačkog jeze-ra", znači ne sve, nego samo jedan segment jer to nam je početak, da pokušamo uraditi nešto.

Sad o projektu. Šta bi taj projekat trebao da sadrži od-nosno po kojoj dinamici i po kojim aktivnostima mi radi-mo? Ukupno je devet aktivno-sti, mi smo sad na nivou zavr-šene druge aktivnosti, a kas-nije ću reći šta to znači. Cilj nam je bio u početku aktivno-sti broj jedan da se svi podaci prikupe i da se analiziraju. To je veliki posao. Radi se o pri-kupljanju podataka za povr-šinu vode, površinu pod jeze-rom, kvalitet vode. Vjerova-tno ste čitali i u medijima da je upitan kvalitet vode, da su to

rudničke vode, itd. Ja ovdje imam zapisnik kontrole koji smo mi dobili, radio nam ga je Institut za hemijsko inžinjer-stvo, znači firma koja je spe-cijalizirana za vodene akumu-lacije, dobio sam ga juče, eto na svu sreću prije polaska ovamo, dakle to je voda prve kategorije i bez ikakvih pro-blema može se piti. Znači, ta stvar je otklonjena. Mi smo to, dakle, izanalizirali iako u zadnjih pet-šest godina Zavod za javno zdravstvo iz Zeničko-dobojskog kantona redovno kontroliše vodu i redovno do-stavlja izvještaj. Mi imamo te podatke, ali kontrolu smo uradili. Pored toga, geomeha-ničke karakteristike, hidrolo-ško-klimatološke i biodiver-zitet vode i okolnog područja. A udruženje ribara ovdje redovno poribljava. I love lju-di na jezeru, riba se jede nor-malno, dakle sve je u redu, ali mi to moramo ipak dokazati, nismo još došli do toga, ali ćemo izvršiti analizu i ribe iz ovoga jezera. U ovim analiza-ma su rađene i analize teških metala, pored ostalog, znači kompletne fizičko-hemijske i mikrobiološke analize.

Dalje, pod analizu potpa-daju i zaštićena područja, materijalna dobra lokalne za-

jednice, koja svakako utiču na razvoj projekta. Postojeća in-frastruktura, uočili ste iz ra-nijih izlaganja u kakvom je stanju, znači ona mora pratiti i ona će biti u okviru ovog projekta tretirana. Stanovni-štvo, djelatnost, počev od bro-ja, kvalifikacione strukture, zaposlenosti, itd., i druge ka-rakteristike koje su važne za projekat. U drugom dijelu, znači u aktivnosti broj dva, radiće se analiza postojećeg stanja. Prikupićemo podatke po pitanju okoliša, problema u okolišu, uzroka problema, posljedica po stanovništvo i okoliš, i mogućnost razvoja turizma i rekreativnih sadr-žaja na ovom području. Aktiv-nost tri, prijedlozi rješenja. Njih će biti više, ali ćemo vid-jeti koje je optimalno u odno-su na kapacitete i mogućnosti područja, infrastrukturu, i, što je vrlo važno, zainteresi-ranost šire društvene zajed-nice. To je važan element u svemu tome. Aktivnost četiri, pored ovih ranije nabrojanih izvršiće se ekonomske i eko-loške analize, i analize društ-veno-ekonomske opravdano-sti varijantnih rješenja. U petom segmentu rade se pri-jedlozi optimalnih rješenja, bit će ih više i rekli smo da

ćemo odabrati ono koje bude najbolje. Ne samo mi, nego će biti relevantni stručnjaci koji su već uključeni u ovaj pro-jekat, zajedno sa širom i užom lokalnom zajednicom. U šes-toj aktivnosti, rješenja će biti prezentirana široj javnosti, počev od lokalne zajednice do nivoa države, na način: elek-tronski i printani mediji, por-tali itd., da vidimo prijedloge i sugestije koji će sigurno do-prinijeti kvalitetu ovoga pro-jekta. U sedmom dijelu se radi konačan dokument koji će se zvati kako smo formulisali i ovaj projekat. U osmom dije-lu, pošto nismo htjeli završiti ovaj projekat s jednim istraži-vanjem studijskog karaktera, predvidjeli smo i izradu idej-nog projekta za one sadržaje za koje se nađu optimalna rje-šenja. Ako su to sportsko-re-kreativni sadržaji ovog ili onog karaktera, da se to od-mah isprojektuje, i u zadnjoj aktivnosti – izrada smjernica za dobivanje okolinske odno-sno ekološke dozvole i urba-nističke saglasnosti. Znači pripremne radnje za izradu investiciono-tehničke doku-mentacije za kapacitete koji će biti planirani na tom po-dručju.

Stroj pretvoren u gmaza

Jezero "Smreka"

mr. Mahir Hadžiabdić

PLAN SANACIJE OBALNOG I PRIOBALNOG PODRUČJA VJEŠTAČKOG JEZERA NA OTVORENOM KOPU "SMREKA" RŽR VAREŠ

ZBORNIK IZLAGANJA S OKRUGLOG STOLA "120 GODINA INDUSTRIJE U VAREŠU"

16 17LISTOPAD 2011.BROJ 202 – POSEBNI PRILOG LISTOPAD 2011. BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

a dolazim iz konsultantske firme Enova d.o.o. Sarajevo, Jfirme koja je radila mnoge

strateške dokumente, bavi se inače okolišem, jednim dije-lom i turizmom, i radili smo vrlo značajne strateške do-kumente na nivou Federacije, države itd. Jedan od tih doku-menata je i Federalna strate-gija zaštite okoliša, Plan up-ravljanja otpadom na nivou Federacije BiH, a radili smo i ovaj Master plan koji je pomi-njao kolega Berberović, pod ranijim nazivom firme.

Evo, mi smo se upustili u koštac da vidimo šta možemo uraditi s ovoga našega, zajed-ničkog jezera. Vi ste svjedoci, sigurno, mnogih priča i pri-jedloga, bilo ih je i u zvaničnoj i nezvaničnoj formi, ali eto po-javila se jedna ideja, sasvim slučajno, kad smo mi bili ov-dje u rudniku i kad je bilo postavljanje pitanja okolišne dozvole za rudnik koji je Vla-da Federacije zatvorila. Ovaj projekat je sada već krenuo sa svojom implementacijom. O čemu se radi?

Vama je poznato da je veći dio prostora općine Vareš de-vastiran. Posljedica devasta-cije, evo čuli ste uvaženog akademika Markotića koji je rekao šta je to ustvari, i vrlo važan slogan ovog okruglog stola gdje kaže: razvoj turiz-ma na osnovama zaštite oko-liša, na osnovama kulturno-istorijskog industrijskog na-slijeđa itd., mi smo to sve vid-jeli u ovim prethodnim izla-ganjima i ovo je sad jedna konkretna prezentacija u to-me cilju. Dat ću samo par inputa vezano za ovu temu jer oni koji su iz Vareša znaju za ovo jezero i sve o njemu.

Znači, na površinskom kopu "Smreka" rudnika že-ljezne rude 1992. godine se formirala jedna velika vješ-tačka akumulacija i jasno je šta ona u ekološkom smislu znači. Radi se o rudničkim etažama koje su zajedno s či-tavom ovom industrijskom okolinom jedan balast, naša ideja je bila da taj balast pre-tvorimo u nešto što je korisno. Mi ćemo pokušati, mi ne kaže-mo da ćemo 100% uspjeti, ali krenuli smo u neka početna istraživanja. Jezero se nalazi jugozapadno od Vareša, par stotina metara do grada, po-vezano je sa saobraćajnicama iz Sarajeva (50 km) i Zenice (oko 80 km) i okružuju ga brda sa visinom od 1100 i 1350 metara (Kota i Veoko-vac). Poslužili smo se s poda-

cima Opštinskog štaba civilne zaštite. 125.000 m² je bila nje-gova površina, dužina 610 metara (to je bilo iz 1996. go-dine) i dubina 107 metara, najniža kota je 675, najviša 782 metra nadmorske visine, najveća dubina jezera trenu-tačno iznosi 110 metara. Ne-što bi trebalo reći vezano i za sam površinski kop. On je otvoren 1975. godine kao naj-veći površinski kop rudnika željezne rude, kapacitet do 135 miliona tona rezervi, i ja ne bih ulazio u onaj dio što je uvaženi akademik govorio o strukturi rude, kvaliteti itd. Uglavnom, ovo su podaci koji su preuzeti iz zvaničnih pro-jekata Rudnika željezne rude i tada je davao oko 35% ukup-ne proizvodnje ruda u bivšoj Jugoslaviji. Mene je ovaj poda-

tak zaista frapirao jer nisam ga znao. Prije rata kop je imao dimenzije 750 metara po širi-ni i neposredno pred agresiju došlo je do poteškoća u eks-ploataciji, poremećaj u stabil-nosti kosina i zbog jame "Dro-škovac" koja je zatvorena for-miralo se ovo što se formiralo.

Prestao je s radom 1992. godine i nastaje akumulacija. Željezna ruda koja se eksploa-tisala na ovom površinskom kopu, ovo su podaci za 1985. godinu – ako možda nisu tačni neka me neko ispravi, ali to su zvanični podaci: bilo je 1.650.000 tona od čega je 1.266.000 tona koncentrata, dok ostatak otpada na jalovi-nu. U čitavom iznosu koncen-trata je 36% ruda željeza koja je bila s 86% iskorištena i ovaj koncentrat siderita se 90%

isporučivao u Zenicu, 10% u Smederevo.

To su bili neki ulazni poda-ci, a sad se vraćamo jezeru. U njegovoj neposrednoj blizini vegetacija je vrlo bujna, što će se kasnije vjerojatno odraziti na rješavanje problema re-kultivacije i izgradnje sadrža-ja koji će biti predviđeni. Vo-da, ta koja snabdijeva jezero, gornji dio slivnog područja iznad kote 815 ide u hidroteh-ničke objekte koji postoje i koji su u funkciji. Vode donjeg dijela kopa se slivaju u krater i one su te koje ga pune. Najveći priliv vode je bio po nivou oko 8 cm u prvom dijelu septem-bra 1996. godine, a prosječan priliv je 0,122 m³ u sekundi. Ovo su sve podaci koje mi i provjeravamo, jer ovo su stari podaci. Ukupna količina vode je iznosila preko 5.000.000, a u jami 210.000 m³. Najnovije stanje površine jezera je ovo:

2132.000 m , znači povećava se. Nivo jezera je regulisan od-vodnim tunelima na koti 791, isprojektovan je i po projektu napravljen ispust kojim voda otječe u rijeku Stavnju, inače bi vjerovatno došlo do hava-rije i nekontrolisanog ispuš-tanja vode iz jezera.

Ja moram naglasiti, ovdje je namjerno stavljeno "Plan sanacije obalnog – i priobal-nog područja vještačkog jeze-ra", znači ne sve, nego samo jedan segment jer to nam je početak, da pokušamo uraditi nešto.

Sad o projektu. Šta bi taj projekat trebao da sadrži od-nosno po kojoj dinamici i po kojim aktivnostima mi radi-mo? Ukupno je devet aktivno-sti, mi smo sad na nivou zavr-šene druge aktivnosti, a kas-nije ću reći šta to znači. Cilj nam je bio u početku aktivno-sti broj jedan da se svi podaci prikupe i da se analiziraju. To je veliki posao. Radi se o pri-kupljanju podataka za povr-šinu vode, površinu pod jeze-rom, kvalitet vode. Vjerova-tno ste čitali i u medijima da je upitan kvalitet vode, da su to

rudničke vode, itd. Ja ovdje imam zapisnik kontrole koji smo mi dobili, radio nam ga je Institut za hemijsko inžinjer-stvo, znači firma koja je spe-cijalizirana za vodene akumu-lacije, dobio sam ga juče, eto na svu sreću prije polaska ovamo, dakle to je voda prve kategorije i bez ikakvih pro-blema može se piti. Znači, ta stvar je otklonjena. Mi smo to, dakle, izanalizirali iako u zadnjih pet-šest godina Zavod za javno zdravstvo iz Zeničko-dobojskog kantona redovno kontroliše vodu i redovno do-stavlja izvještaj. Mi imamo te podatke, ali kontrolu smo uradili. Pored toga, geomeha-ničke karakteristike, hidrolo-ško-klimatološke i biodiver-zitet vode i okolnog područja. A udruženje ribara ovdje redovno poribljava. I love lju-di na jezeru, riba se jede nor-malno, dakle sve je u redu, ali mi to moramo ipak dokazati, nismo još došli do toga, ali ćemo izvršiti analizu i ribe iz ovoga jezera. U ovim analiza-ma su rađene i analize teških metala, pored ostalog, znači kompletne fizičko-hemijske i mikrobiološke analize.

Dalje, pod analizu potpa-daju i zaštićena područja, materijalna dobra lokalne za-

jednice, koja svakako utiču na razvoj projekta. Postojeća in-frastruktura, uočili ste iz ra-nijih izlaganja u kakvom je stanju, znači ona mora pratiti i ona će biti u okviru ovog projekta tretirana. Stanovni-štvo, djelatnost, počev od bro-ja, kvalifikacione strukture, zaposlenosti, itd., i druge ka-rakteristike koje su važne za projekat. U drugom dijelu, znači u aktivnosti broj dva, radiće se analiza postojećeg stanja. Prikupićemo podatke po pitanju okoliša, problema u okolišu, uzroka problema, posljedica po stanovništvo i okoliš, i mogućnost razvoja turizma i rekreativnih sadr-žaja na ovom području. Aktiv-nost tri, prijedlozi rješenja. Njih će biti više, ali ćemo vid-jeti koje je optimalno u odno-su na kapacitete i mogućnosti područja, infrastrukturu, i, što je vrlo važno, zainteresi-ranost šire društvene zajed-nice. To je važan element u svemu tome. Aktivnost četiri, pored ovih ranije nabrojanih izvršiće se ekonomske i eko-loške analize, i analize društ-veno-ekonomske opravdano-sti varijantnih rješenja. U petom segmentu rade se pri-jedlozi optimalnih rješenja, bit će ih više i rekli smo da

ćemo odabrati ono koje bude najbolje. Ne samo mi, nego će biti relevantni stručnjaci koji su već uključeni u ovaj pro-jekat, zajedno sa širom i užom lokalnom zajednicom. U šes-toj aktivnosti, rješenja će biti prezentirana široj javnosti, počev od lokalne zajednice do nivoa države, na način: elek-tronski i printani mediji, por-tali itd., da vidimo prijedloge i sugestije koji će sigurno do-prinijeti kvalitetu ovoga pro-jekta. U sedmom dijelu se radi konačan dokument koji će se zvati kako smo formulisali i ovaj projekat. U osmom dije-lu, pošto nismo htjeli završiti ovaj projekat s jednim istraži-vanjem studijskog karaktera, predvidjeli smo i izradu idej-nog projekta za one sadržaje za koje se nađu optimalna rje-šenja. Ako su to sportsko-re-kreativni sadržaji ovog ili onog karaktera, da se to od-mah isprojektuje, i u zadnjoj aktivnosti – izrada smjernica za dobivanje okolinske odno-sno ekološke dozvole i urba-nističke saglasnosti. Znači pripremne radnje za izradu investiciono-tehničke doku-mentacije za kapacitete koji će biti planirani na tom po-dručju.

Stroj pretvoren u gmaza

Jezero "Smreka"

mr. Mahir Hadžiabdić

PLAN SANACIJE OBALNOG I PRIOBALNOG PODRUČJA VJEŠTAČKOG JEZERA NA OTVORENOM KOPU "SMREKA" RŽR VAREŠ

ZBORNIK IZLAGANJA S OKRUGLOG STOLA "120 GODINA INDUSTRIJE U VAREŠU"

18 19LISTOPAD 2011.BROJ 202 – POSEBNI PRILOG LISTOPAD 2011. BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

(Gotovo) nemoguća misija

Iz gornjih definicija vidlji-vo je da napušteni industrij-ski kompleksi u Varešu za-dovoljavaju većinu kriterija po kojima se u svijetu definira industrijska kulturna baština – osnovni elementi su, uglav-nom, tu: industrijski krajolici i objekti, prateće zgrade i rad-nička naselja, materijalni do-kazi modernizacije..., i sve to u takvom apokaliptičnom obli-ku da nije nimalo iznenađu-juće što je Vareš postao scena za snimanje cijelog niza posli-jeratnih filmova, uglavnom socijalne i noire tematike. Na-ravno da Vareš nije jedinstven primjer ovakve prakse, slične stvari naći ćemo na mnogim lokacijama u Europi, posebno u onom dijelu koji se naziva "tranzicijskim". Ono što ovdje šokira jesu razmjeri i, više od svega, bezočnost tog uništa-vanja.

U Varešu je nepovratna šteta, bez sumnje, već naprav-ljena, i to na najbesmisleniji način. Dok se u sličnim sluča-jevima u svijetu ovakve stvari dešavaju zbog sukoba javnog interesa očuvanja kulturnog nasljeđa, s jedne, i interesa kapitala – najčešće u želji da se zbog profita iskoristi, u pravilu, jako atraktivno zem-ljište na kojem se objekti industrijske baštine nalaze – s druge strane, Vareš je zasi-gurno jedinstven primjer gdje je do devastacije došlo koko-šarskim uništavanjem nepro-cjenjivog kulturnog dobra kroz rezanje u sekundarne si-rovine! Ono što nije moguće iskoristiti na taj način prepuš-teno je zubu vremena i propa-danju, nerijetko uz direktno ugrožavanje sigurnosti gra-đana. Dakako da je sada kasno pitati se kako je do toga došlo i tko je kriv, mada bi takva saznanja vjerojatno bilo za-

nimljivo zabilježiti za neka buduća svjedočanstva jednog vremena i prostora.

Gornji, pomalo sumorni redovi, ne donose ništa novo, tek prigodan uvod, uvod jed-noj potencijalno neprocjenji-vo vrijednoj inicijativi čijem smo rađanju svjedoci, ali čije ostvarenje u danim okolnos-tima predstavlja gotovo ne-moguću misiju.

Povijest i iskustva

Obično se u ovakvim prili-kama pozivamo na iskustva zemalja gdje su slična nasto-janja začeta ranije, dalje su odmakla i ostvarila stanovit uspjeh (ili neuspjeh, što tako-đer predstavlja mogućnost za učenje, pa makar i na tuđim greškama).

Istraživanje napuštenih industrijskih pogona, koje je u početku bilo zanimljivo jedi-no "amaterima" i "entuzijas-tima", postalo je od sredine

1950-ih godina kada se prvi put upotrijebio pojam "indus-trijska arheologija", ključnom temom i za "klasične arheo-loge". Izučavanje industrijske baštine, njezina valorizacija, njezino očuvanje i muzealiza-cija ili osmišljena prenamje-na, u nekim su sredinama ušli na velika vrata u sveučilišta i opsežnu stručnu literaturu, u svijest građana i programe političara. Svijet je ispreple-ten međunarodnim, nacional-nim i lokalnim udrugama koje se brinu za očuvanje indus-trijske baštine. Vjerojatno najpoznatija turističko-infor-macijska mreža industrijskog naslijeđa u Europi, European Route of Industrial Heritage, u ovom trenutku predstavlja oko 850 lokacija u 32 europ-ske zemlje, od kojih 77 ključ-nih točaka čine tzv. "ERIH glavnu rutu". Čuvanje i valori-zacija industrijske baštine u pojedinim se zemljama razli-

čito vrednuju, pa ćemo pogle-dati samo nekoliko specifič-nih primjera.

Godine 1970. deindustri-jalizacija zahvatila njemačku oblast Ruhr: zatvaranje rud-nika i tvornica; nezaposle-nost, depopulacija, iscrpljeni prirodni resursi, ekološki problemi (devastacija krajo-lika, zagađenost). 1988. po-krenut savezni program re-strukturiranja i revitalizacije regije, u investiciju je uloženo oko 2 milijarde eura i... od 1999. godine rezultat je na tržištu pod imenom Route Industriekultur. Radi se o iz-nimno uspješnom turistič-kom proizvodu s 25 ključnih točaka, 552 dodatne lokacije umrežene s 400 km puteva i 700 km biciklističkih staza.

Naravno da mi nije ovdje namjera uspoređivati ovakve gigantske projekte s našim skromnim pokušajima, ali je sasvim sigurno da u silnom

bogatstvu iskustava u ovom projektu ima i onih koji, po-jedinačno, mogu predstavljati dragocjene mrvice primjenji-vog iskustva.

Drugi primjer, puno slič-niji vareškom, također je iz Njemačke. Radi se o Völklin-gen željezari u pokrajini Saar-land, osnovanoj 1873., s pr-vom visokom peći iz 1881. godine. Željezara je desetlje-ćima radila (1965. godine za-pošljavala je čak 17.000 rad-nika!), sve do 1986. godine, kada su ugašene visoke peći. Iste godine Vijeće ministara Saarlanda donijelo je odluku da se znatan dio postrojenja konzervira i sačuva kao povi-jesni spomenik, a 1994. godi-ne kompleks je, prvi u svijetu te vrste, uvršten u UNESCO-vu listu svjetske kulturne baš-tine. Od 2000. godine, kad je otvoren za javnost, kompleks je do 2010. posjetilo više od 2,5 milijuna turista. Posjeti-

telji mogu uživati u pravoj pustolovini: od spuštanja u rudarska okna, do penjanja na vidikovac na visokoj peći, sve uz veliko bogatstvo pra-tećih sadržaja.

Na žalost, što se više pri-bližavamo našim prostorima, manje je svijetlih primjera. U već spomenutu ERIH mrežu uvršteno je 5 lokacija u Slove-niji i jedna (tvornica "Torpe-do" u Rijeci) u Hrvatskoj. U aktivnostima u Hrvatskoj prednjače Zagreb i Rijeka, što je obzirom na bogatstvo in-dustrijskog naslijeđa i razum-ljivo, ali i pored svih nastoja-nja struke, osnivanja fonda-cija i udruga, organiziranja međunarodnih skupova i konferencija s ovom temati-kom, stvari ne stoje sjajno.

U Zagrebu su, kao objekti industrijskog naslijeđa, tre-nutno pod zaštitom tri indus-trijske povijesne cjeline upi-sane u Registar kulturnih do-

bara Republike Hrvatske. To su:

• Paromlin (Kraljevski povla-šteni zagrebački parni i um-jetni mlin), najstariji vele-industrijski kompleks, koji je u osnovnoj funkciji bio od 1863. do 1988. godine – da-nas su objekti izvan namje-ne, propadaju nakon neko-liko nerealiziranih ideja korištenja za komercijalne i javne sadržaje;

• kompleks Tvornice željez-ničkih vozila Gredelj (u po-četku, 1894. godine Strojar-nica Ugarskih državnih že-ljeznica), trenutno u proce-su iseljenja tvornice željez-ničkih vozila, trebao bi udo-miti Hrvatski željeznički muzej, ali je budućnost pro-jekta neizvjesna;

• zaštićena povijesna cjelina nekadašnje Gradske klaoni-ce i stočne tržnice izniman je primjer moderne među-

Što je uopće industrijska baština?

: dio kulturne baštine koji obuhvaća industrijske krajo-like, industrijske objekte, radnička stambena naselja, strojeve, dokumentaciju i ar-tefakte naslijeđene iz prošlo-sti, čijim se osmišljenim gos-podarenjem čuva memorija na razvoj i napredak ljudske civilizacije te stvara nova vri-jednost za buduće generacije

: dio zajedničkog europskog identiteta (Europa – "kolijev-ka" industrije)

: materijalni dokazi o procesu modernizacije društva Izvanredna komunikacija s javnošću: rudarstvo je sexy! Željezara Voelklingen: bogatstvo sadržaja u starim proizvodnim pogonima

INDUSTRIJSKA BAŠTINA:

Mladen Divković

POVIJEST, ME\UNARODNA ISKUSTVAI PERSPEKTIVE ODRŽIVOG RAZVOJA

ZBORNIK IZLAGANJA S OKRUGLOG STOLA "120 GODINA INDUSTRIJE U VAREŠU"

18 19LISTOPAD 2011.BROJ 202 – POSEBNI PRILOG LISTOPAD 2011. BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

(Gotovo) nemoguća misija

Iz gornjih definicija vidlji-vo je da napušteni industrij-ski kompleksi u Varešu za-dovoljavaju većinu kriterija po kojima se u svijetu definira industrijska kulturna baština – osnovni elementi su, uglav-nom, tu: industrijski krajolici i objekti, prateće zgrade i rad-nička naselja, materijalni do-kazi modernizacije..., i sve to u takvom apokaliptičnom obli-ku da nije nimalo iznenađu-juće što je Vareš postao scena za snimanje cijelog niza posli-jeratnih filmova, uglavnom socijalne i noire tematike. Na-ravno da Vareš nije jedinstven primjer ovakve prakse, slične stvari naći ćemo na mnogim lokacijama u Europi, posebno u onom dijelu koji se naziva "tranzicijskim". Ono što ovdje šokira jesu razmjeri i, više od svega, bezočnost tog uništa-vanja.

U Varešu je nepovratna šteta, bez sumnje, već naprav-ljena, i to na najbesmisleniji način. Dok se u sličnim sluča-jevima u svijetu ovakve stvari dešavaju zbog sukoba javnog interesa očuvanja kulturnog nasljeđa, s jedne, i interesa kapitala – najčešće u želji da se zbog profita iskoristi, u pravilu, jako atraktivno zem-ljište na kojem se objekti industrijske baštine nalaze – s druge strane, Vareš je zasi-gurno jedinstven primjer gdje je do devastacije došlo koko-šarskim uništavanjem nepro-cjenjivog kulturnog dobra kroz rezanje u sekundarne si-rovine! Ono što nije moguće iskoristiti na taj način prepuš-teno je zubu vremena i propa-danju, nerijetko uz direktno ugrožavanje sigurnosti gra-đana. Dakako da je sada kasno pitati se kako je do toga došlo i tko je kriv, mada bi takva saznanja vjerojatno bilo za-

nimljivo zabilježiti za neka buduća svjedočanstva jednog vremena i prostora.

Gornji, pomalo sumorni redovi, ne donose ništa novo, tek prigodan uvod, uvod jed-noj potencijalno neprocjenji-vo vrijednoj inicijativi čijem smo rađanju svjedoci, ali čije ostvarenje u danim okolnos-tima predstavlja gotovo ne-moguću misiju.

Povijest i iskustva

Obično se u ovakvim prili-kama pozivamo na iskustva zemalja gdje su slična nasto-janja začeta ranije, dalje su odmakla i ostvarila stanovit uspjeh (ili neuspjeh, što tako-đer predstavlja mogućnost za učenje, pa makar i na tuđim greškama).

Istraživanje napuštenih industrijskih pogona, koje je u početku bilo zanimljivo jedi-no "amaterima" i "entuzijas-tima", postalo je od sredine

1950-ih godina kada se prvi put upotrijebio pojam "indus-trijska arheologija", ključnom temom i za "klasične arheo-loge". Izučavanje industrijske baštine, njezina valorizacija, njezino očuvanje i muzealiza-cija ili osmišljena prenamje-na, u nekim su sredinama ušli na velika vrata u sveučilišta i opsežnu stručnu literaturu, u svijest građana i programe političara. Svijet je ispreple-ten međunarodnim, nacional-nim i lokalnim udrugama koje se brinu za očuvanje indus-trijske baštine. Vjerojatno najpoznatija turističko-infor-macijska mreža industrijskog naslijeđa u Europi, European Route of Industrial Heritage, u ovom trenutku predstavlja oko 850 lokacija u 32 europ-ske zemlje, od kojih 77 ključ-nih točaka čine tzv. "ERIH glavnu rutu". Čuvanje i valori-zacija industrijske baštine u pojedinim se zemljama razli-

čito vrednuju, pa ćemo pogle-dati samo nekoliko specifič-nih primjera.

Godine 1970. deindustri-jalizacija zahvatila njemačku oblast Ruhr: zatvaranje rud-nika i tvornica; nezaposle-nost, depopulacija, iscrpljeni prirodni resursi, ekološki problemi (devastacija krajo-lika, zagađenost). 1988. po-krenut savezni program re-strukturiranja i revitalizacije regije, u investiciju je uloženo oko 2 milijarde eura i... od 1999. godine rezultat je na tržištu pod imenom Route Industriekultur. Radi se o iz-nimno uspješnom turistič-kom proizvodu s 25 ključnih točaka, 552 dodatne lokacije umrežene s 400 km puteva i 700 km biciklističkih staza.

Naravno da mi nije ovdje namjera uspoređivati ovakve gigantske projekte s našim skromnim pokušajima, ali je sasvim sigurno da u silnom

bogatstvu iskustava u ovom projektu ima i onih koji, po-jedinačno, mogu predstavljati dragocjene mrvice primjenji-vog iskustva.

Drugi primjer, puno slič-niji vareškom, također je iz Njemačke. Radi se o Völklin-gen željezari u pokrajini Saar-land, osnovanoj 1873., s pr-vom visokom peći iz 1881. godine. Željezara je desetlje-ćima radila (1965. godine za-pošljavala je čak 17.000 rad-nika!), sve do 1986. godine, kada su ugašene visoke peći. Iste godine Vijeće ministara Saarlanda donijelo je odluku da se znatan dio postrojenja konzervira i sačuva kao povi-jesni spomenik, a 1994. godi-ne kompleks je, prvi u svijetu te vrste, uvršten u UNESCO-vu listu svjetske kulturne baš-tine. Od 2000. godine, kad je otvoren za javnost, kompleks je do 2010. posjetilo više od 2,5 milijuna turista. Posjeti-

telji mogu uživati u pravoj pustolovini: od spuštanja u rudarska okna, do penjanja na vidikovac na visokoj peći, sve uz veliko bogatstvo pra-tećih sadržaja.

Na žalost, što se više pri-bližavamo našim prostorima, manje je svijetlih primjera. U već spomenutu ERIH mrežu uvršteno je 5 lokacija u Slove-niji i jedna (tvornica "Torpe-do" u Rijeci) u Hrvatskoj. U aktivnostima u Hrvatskoj prednjače Zagreb i Rijeka, što je obzirom na bogatstvo in-dustrijskog naslijeđa i razum-ljivo, ali i pored svih nastoja-nja struke, osnivanja fonda-cija i udruga, organiziranja međunarodnih skupova i konferencija s ovom temati-kom, stvari ne stoje sjajno.

U Zagrebu su, kao objekti industrijskog naslijeđa, tre-nutno pod zaštitom tri indus-trijske povijesne cjeline upi-sane u Registar kulturnih do-

bara Republike Hrvatske. To su:

• Paromlin (Kraljevski povla-šteni zagrebački parni i um-jetni mlin), najstariji vele-industrijski kompleks, koji je u osnovnoj funkciji bio od 1863. do 1988. godine – da-nas su objekti izvan namje-ne, propadaju nakon neko-liko nerealiziranih ideja korištenja za komercijalne i javne sadržaje;

• kompleks Tvornice željez-ničkih vozila Gredelj (u po-četku, 1894. godine Strojar-nica Ugarskih državnih že-ljeznica), trenutno u proce-su iseljenja tvornice željez-ničkih vozila, trebao bi udo-miti Hrvatski željeznički muzej, ali je budućnost pro-jekta neizvjesna;

• zaštićena povijesna cjelina nekadašnje Gradske klaoni-ce i stočne tržnice izniman je primjer moderne među-

Što je uopće industrijska baština?

: dio kulturne baštine koji obuhvaća industrijske krajo-like, industrijske objekte, radnička stambena naselja, strojeve, dokumentaciju i ar-tefakte naslijeđene iz prošlo-sti, čijim se osmišljenim gos-podarenjem čuva memorija na razvoj i napredak ljudske civilizacije te stvara nova vri-jednost za buduće generacije

: dio zajedničkog europskog identiteta (Europa – "kolijev-ka" industrije)

: materijalni dokazi o procesu modernizacije društva Izvanredna komunikacija s javnošću: rudarstvo je sexy! Željezara Voelklingen: bogatstvo sadržaja u starim proizvodnim pogonima

INDUSTRIJSKA BAŠTINA:

Mladen Divković

POVIJEST, ME\UNARODNA ISKUSTVAI PERSPEKTIVE ODRŽIVOG RAZVOJA

ZBORNIK IZLAGANJA S OKRUGLOG STOLA "120 GODINA INDUSTRIJE U VAREŠU"

ZBORNIK IZLAGANJA S OKRUGLOG STOLA "120 GODINA INDUSTRIJE U VAREŠU"

20 21LISTOPAD 2011.BROJ 202 – POSEBNI PRILOG LISTOPAD 2011. BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

ratne industrijske arhitek-ture. Kompleks i zemljište površine sto tisuća četvor-nih metara otkupio je 2001. godine Grad Zagreb, koji je tu imovinu 2007. prenio na Zagrebački Holding. Prema posljednjim izmjenama i dopunama GUP-a lokacija će se prenamijeniti u prete-žito poslovnu zonu. Imajući na umu najavu gradnje no-voga gradskoga poslovno-stambenog projekta City Centar Zagreb, na tom je po-dručju izvjesno očekivati daljnje izmjene GUP-a koje će omogućiti gradnju obje-kata viših od maksimalno propisanih devet katova...

U Rijeci također možemo razmatrati tri kompleksa (Tvornica "Torpedo", tvorni-ca "Rikard Benčić" i Tvornica papira), gdje je urađeno nešto više na očuvanju i prenam-jeni, ali u svakom slučaju ne-dovoljno.

Vrijeme i prostor ovdje ne dozvoljavaju širu elaboraciju, ali se iz navedenih primjera mogu izvući neki opći zaključ-ci o temeljnim problemima upravljanja industrijskim naslijeđem u Hrvatskoj, koji svakako, uz dodatne specifič-nosti i u još većoj mjeri, vri-jede i za Vareš. To su:

• nedovoljno osviještene mo-gućnosti korištenja poten-cijala industrijske baštine u urbanističkom i ekonom-skom razvoju,

• nazadan pristup promišlja-nju transformacije atraktiv-nih lokacija: "financijski in-teresi isključuju baštinske",

• izostanak primjene pozitiv-nih inozemnih iskustava,

• prevelik utjecaj tijela lokal-ne/državne vlasti u odluči-vanju o načinu gospodare-nja, zaštiti i prenamjeni vri-jednih objekata,

• planovi i modeli prenamje-ne lokacija industrijske baš-tine ne postoje, nedovoljno su razrađeni ili nedovoljno transparentni,

• neriješeni imovinsko-prav-ni odnosi.

Kao i obično, definiranje temeljnih problema je već ve-liki dio posla u određivanju osnovnih preduvjeta za oču-vanje ovog važnog dijela našeg naslijeđa i njihovog održivog razvoja. Ti preduvje-ti su:

• edukacija o industrijskom naslijeđu kao vrijednom segmentu lokalne, nacio-nalne i univerzalne baštine te potencijalu za gospodar-ski razvoj,

• donošenje strategije zaštite i upravljanja industrijskim naslijeđem na lokalnoj i državnoj razini,

• primjena pozitivnih ino-zemnih iskustava,

• uključivanje stručne javno-sti, zainteresiranih subjeka-ta i organizacija civilnog društva u procese odlučiva-nja o sadržajnoj prenamjeni lokacija industrijske bašti-ne,

• istraživački projekti/izrada dokumentacije/edukacija,

• uključivanje industrijskog naslijeđa u turističku ponu-du/integracija u međuna-rodne mreže

Jedan pozitivniji primjer – projekt podzemni grad

XXI Labin

Iznimno zanimljiv među-narodni interdisciplinarni projekt izgradnje futuris-tičkog podzemnog grada u bivšem rudniku uglja pod na-zivom Underground City XXI. Utemeljitelj je Labin Art Express XXI (Hrvatska) u su-radnji s organizacijom LIBAT (Francuska), Nomad Theatre (Austria) i Prague College (Češka), sve uz značajnu pot-poru Kulturnog programa Eu-ropske komisije. Riječ je o pr-vom (javnom) podzemnom gradu u svijetu na nekoliko bivših rudarskih lokacija u Istri – Labin, Raša, Plomin i Rabac.

Za nas je slučaj više nego zanimljiv jer u cijelom ovom pregledu predstavlja daleko najsuvremeniji pristup, kako samoj koncepciji (sudjeluju brojni umjetnici, arhitekti, stručnjaci za kulturnu bašti-nu, kao i umjetničke/kulturne organizacije iz cijele Europe), tako i u načinu odlučivanja i prikupljanja sredstava (osim navedene Europske komisije, uključeni su Europska kultur-na fondacija (EFC), Ministar-stvo kulture RH, Ministarstvo turizma RH, Istarska župa-nija, Grad Labin, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, a tu su i prihodi koje generira sâm projekt). Osigu-rano je i pokroviteljstvo pred-sjednika Republike Hrvatske i

cijela stvar već sada prerasta lokalni, pa i regionalni značaj.

Središnje mjesto inicijati-ve je tehnološki i dizajnerski besprijekorna web stranica s nizom multimedijskih sadr-žaja, stručnih studija, elabo-rata i prijedloga. Iskorištene su brojne prednosti tehno-logije i suvremenih komuni-kacija; stranica je povezana s društvenim mrežama, stra-nicama srodnih europskih organizacija, utemeljitelja, lokalne i šira zajednice. Da-kako da takvim pristupom User Generated Content (sa-držaji koje stvaraju korisnici) predstavlja beskrajno vrelo novih ideja.

Primjer Labina je posebno istaknut zbog niza razloga. Radi se o maloj sredini koja, kao i Vareš, samo svojim sna-gama ne bi mogla ni sanjati da se upusti u ovakav projekt. Nakon početne inicijative, po-krenute kao i obično od sku-pine entuzijasta, slijedilo je ono neophodno: osiguranje potpore države, regije, ali i šire – međunarodnih organi-zacija i europskih fondova. Tek poslije toga inicijativa je postavljena na realne temelje. Potencijali su tu: vareški in-dustrijski kompleks ima jaku međunarodnu podlogu, za-vidnu tradiciju i relativno ve-liki broj stručnih ljudi raz-ličitih profila. Uz stručno ura-đene aplikacije, s jasno ute-meljenim i argumentiranim ciljevima i načinima njihove provedbe nema nikakvih razloga da i europski fondovi i sredstva iz sličnih organi-zacija u referentnim zemlja-ma ne postanu dostupni.

Senzibiliziranje javnosti, održivost projekta i uloga

medija

Poslije analize navedenih primjera, neki zaključci se nameću sami:

• za sve opisane projekte osnovni preduvjet je bilo podizanje svijesti u javnosti o potrebi očuvanja indus-trijske baštine kao neodvo-jivog dijela kulturnog iden-

titeta određenog područja, ali i mogućeg razvojnog po-tencijala,

• u svim projektima ključna je uloga lokalne i šire poli-tičke zajednice, bez toga se sve svodi na napore i entu-zijazam pojedinaca i sku-pina, što ima jako ograničen domet,

• bez zakonske regulative i jasne definicije zaštićenog kulturnog dobra inicijativa praktično nema šansi za uspjeh,

• imovinsko-pravni odnosi su jako često, gotovo svuda, ogromna prepreka, ali pri-državanje propisa i zakona iz prethodne točke osigura-va, ako ništa drugo, zau-stavljanje dalje devastacije (mada ne i propadanje uzrokovano nečinjenjem). Naime, status zaštićenog kulturnog naslijeđa, neovis-no o tome tko je vlasnik, tre-bao bi onemogućiti da taj vlasnik čini što hoće sa svojim vlasništvom, za što je Vareš eklatantan primjer,

• kad je riječ o ogromnom kompleksu u poodmaklom stadiju uništenja i propa-danja, kakav nalazimo u Varešu, neophodna je inter-disciplinarna analiza zate-čenog stanja i stručna pro-cjena koji se dijelovi kom-pleksa još mogu sačuvati, restaurirati i pripremiti za odgovarajuću prenamjenu. To bi predstavljalo i solidnu osnovu za iznalaženje kompromisa s vlasnikom o daljnjem korištenju, od-nosno rješenja od kog bi i vlasnik i zajednica imali koristi,

• u Varešu bi se, primjerice, moglo razmišljati o očuva-nju dijela proizvodnih po-gona ljevaonice, nekoliko upečatljivijih okolnih obje-kata, dijelova transportnog sustava i sl. Za one dijelove čije je očuvanje nemoguće ili krajnje ekonomski neis-plativo i neostvarivo, mora se, u skladu sa zakonima, naći rješenje koje će ih do-

vesti u stanje koje ne naru-šava do krajnosti očuvanu cjelinu i ne odovodi u pita-nje sigurnost,

• da bi bilo koji projekt ove vrste uopće bio održiv, što je, da se ne zavaravamo, problem i mnogo bogatijih sredina, neophodno je umrežavanje svih ostalih turističkih sadržaja općine Vareš. Svi oni mali pomaci, kojih i pored ukupnog bez-nađa ipak ima sve više, moraju postati dio jedne šire vizije kojoj bi upravo kompleks industrijske baš-tine davao najjaču crtu kul-turnog identiteta.

• pošto se radi o iznimno at-raktivnoj i medijski iskoris-tivoj temi, animiranje kla-sičnih (TV, tisak) i "novih" medija, a time i šire javno-sti, ne bi trebalo predstav-ljati problem.

Odmah po osnivanju za-klade treba napraviti profe-sionalnu internetsku stranicu kao središnje mjesto buduće mreže koju će činiti postojeće web stranice vareških insti-tucija, turističkih, sportskih i drugih organizacija, okolnih sela; zatim, "vareške" grupe na društvenim mrežama, stranice sličnih projekata u BiH i drugim zemljama... Posebno je važno da se to središnje mjesto planirane mreže napravi baš u Varešu i da je vode ljudi koji tu žive. Potencijala ima, to se više puta pokazalo. Ovo, dakako, ne znači da se smije zanema-riti potpora onog drugog, "virtualnog" Vareša – iseljeni Varešani su u proteklom pe-riodu bezbroj puta pokazali neviđenu privrženost rod-nom kraju, što se jako dobro može vidjeti pregledom

obimne arhive Vareš Home Pagea, najstarije vareške internetske stranice i jedne od najstarijih u ovom dijelu Europe. Svu tu silnu energiju i potencijal treba kanalizirati i dati joj smisao, ali, ponavljam – inicijativa i provedba mora dolaziti baš iz Vareša. U tom slučaju, nimalo ne sumnjam u podršku onih tisuća bivših Varešana, sada rasutih po cijelom svijetu.

Također, projekt mora po svaku cijenu u samom počet-ku anulirati sve eventualne pokušaje da se zasluge, us-pjesi i mogući neuspjesi isko-riste u dnevnopolitičke svrhe ili pripišu jednom narodu, socijalnoj skupini, političkoj stranci, bilo čemu sličnom. To bi inicijativu sasvim sigurno uništilo u samom začetku.

Apokaliptične vizure vareške željezare

European Route of Industrial Heritage

ZBORNIK IZLAGANJA S OKRUGLOG STOLA "120 GODINA INDUSTRIJE U VAREŠU"

20 21LISTOPAD 2011.BROJ 202 – POSEBNI PRILOG LISTOPAD 2011. BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

ratne industrijske arhitek-ture. Kompleks i zemljište površine sto tisuća četvor-nih metara otkupio je 2001. godine Grad Zagreb, koji je tu imovinu 2007. prenio na Zagrebački Holding. Prema posljednjim izmjenama i dopunama GUP-a lokacija će se prenamijeniti u prete-žito poslovnu zonu. Imajući na umu najavu gradnje no-voga gradskoga poslovno-stambenog projekta City Centar Zagreb, na tom je po-dručju izvjesno očekivati daljnje izmjene GUP-a koje će omogućiti gradnju obje-kata viših od maksimalno propisanih devet katova...

U Rijeci također možemo razmatrati tri kompleksa (Tvornica "Torpedo", tvorni-ca "Rikard Benčić" i Tvornica papira), gdje je urađeno nešto više na očuvanju i prenam-jeni, ali u svakom slučaju ne-dovoljno.

Vrijeme i prostor ovdje ne dozvoljavaju širu elaboraciju, ali se iz navedenih primjera mogu izvući neki opći zaključ-ci o temeljnim problemima upravljanja industrijskim naslijeđem u Hrvatskoj, koji svakako, uz dodatne specifič-nosti i u još većoj mjeri, vri-jede i za Vareš. To su:

• nedovoljno osviještene mo-gućnosti korištenja poten-cijala industrijske baštine u urbanističkom i ekonom-skom razvoju,

• nazadan pristup promišlja-nju transformacije atraktiv-nih lokacija: "financijski in-teresi isključuju baštinske",

• izostanak primjene pozitiv-nih inozemnih iskustava,

• prevelik utjecaj tijela lokal-ne/državne vlasti u odluči-vanju o načinu gospodare-nja, zaštiti i prenamjeni vri-jednih objekata,

• planovi i modeli prenamje-ne lokacija industrijske baš-tine ne postoje, nedovoljno su razrađeni ili nedovoljno transparentni,

• neriješeni imovinsko-prav-ni odnosi.

Kao i obično, definiranje temeljnih problema je već ve-liki dio posla u određivanju osnovnih preduvjeta za oču-vanje ovog važnog dijela našeg naslijeđa i njihovog održivog razvoja. Ti preduvje-ti su:

• edukacija o industrijskom naslijeđu kao vrijednom segmentu lokalne, nacio-nalne i univerzalne baštine te potencijalu za gospodar-ski razvoj,

• donošenje strategije zaštite i upravljanja industrijskim naslijeđem na lokalnoj i državnoj razini,

• primjena pozitivnih ino-zemnih iskustava,

• uključivanje stručne javno-sti, zainteresiranih subjeka-ta i organizacija civilnog društva u procese odlučiva-nja o sadržajnoj prenamjeni lokacija industrijske bašti-ne,

• istraživački projekti/izrada dokumentacije/edukacija,

• uključivanje industrijskog naslijeđa u turističku ponu-du/integracija u međuna-rodne mreže

Jedan pozitivniji primjer – projekt podzemni grad

XXI Labin

Iznimno zanimljiv među-narodni interdisciplinarni projekt izgradnje futuris-tičkog podzemnog grada u bivšem rudniku uglja pod na-zivom Underground City XXI. Utemeljitelj je Labin Art Express XXI (Hrvatska) u su-radnji s organizacijom LIBAT (Francuska), Nomad Theatre (Austria) i Prague College (Češka), sve uz značajnu pot-poru Kulturnog programa Eu-ropske komisije. Riječ je o pr-vom (javnom) podzemnom gradu u svijetu na nekoliko bivših rudarskih lokacija u Istri – Labin, Raša, Plomin i Rabac.

Za nas je slučaj više nego zanimljiv jer u cijelom ovom pregledu predstavlja daleko najsuvremeniji pristup, kako samoj koncepciji (sudjeluju brojni umjetnici, arhitekti, stručnjaci za kulturnu bašti-nu, kao i umjetničke/kulturne organizacije iz cijele Europe), tako i u načinu odlučivanja i prikupljanja sredstava (osim navedene Europske komisije, uključeni su Europska kultur-na fondacija (EFC), Ministar-stvo kulture RH, Ministarstvo turizma RH, Istarska župa-nija, Grad Labin, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, a tu su i prihodi koje generira sâm projekt). Osigu-rano je i pokroviteljstvo pred-sjednika Republike Hrvatske i

cijela stvar već sada prerasta lokalni, pa i regionalni značaj.

Središnje mjesto inicijati-ve je tehnološki i dizajnerski besprijekorna web stranica s nizom multimedijskih sadr-žaja, stručnih studija, elabo-rata i prijedloga. Iskorištene su brojne prednosti tehno-logije i suvremenih komuni-kacija; stranica je povezana s društvenim mrežama, stra-nicama srodnih europskih organizacija, utemeljitelja, lokalne i šira zajednice. Da-kako da takvim pristupom User Generated Content (sa-držaji koje stvaraju korisnici) predstavlja beskrajno vrelo novih ideja.

Primjer Labina je posebno istaknut zbog niza razloga. Radi se o maloj sredini koja, kao i Vareš, samo svojim sna-gama ne bi mogla ni sanjati da se upusti u ovakav projekt. Nakon početne inicijative, po-krenute kao i obično od sku-pine entuzijasta, slijedilo je ono neophodno: osiguranje potpore države, regije, ali i šire – međunarodnih organi-zacija i europskih fondova. Tek poslije toga inicijativa je postavljena na realne temelje. Potencijali su tu: vareški in-dustrijski kompleks ima jaku međunarodnu podlogu, za-vidnu tradiciju i relativno ve-liki broj stručnih ljudi raz-ličitih profila. Uz stručno ura-đene aplikacije, s jasno ute-meljenim i argumentiranim ciljevima i načinima njihove provedbe nema nikakvih razloga da i europski fondovi i sredstva iz sličnih organi-zacija u referentnim zemlja-ma ne postanu dostupni.

Senzibiliziranje javnosti, održivost projekta i uloga

medija

Poslije analize navedenih primjera, neki zaključci se nameću sami:

• za sve opisane projekte osnovni preduvjet je bilo podizanje svijesti u javnosti o potrebi očuvanja indus-trijske baštine kao neodvo-jivog dijela kulturnog iden-

titeta određenog područja, ali i mogućeg razvojnog po-tencijala,

• u svim projektima ključna je uloga lokalne i šire poli-tičke zajednice, bez toga se sve svodi na napore i entu-zijazam pojedinaca i sku-pina, što ima jako ograničen domet,

• bez zakonske regulative i jasne definicije zaštićenog kulturnog dobra inicijativa praktično nema šansi za uspjeh,

• imovinsko-pravni odnosi su jako često, gotovo svuda, ogromna prepreka, ali pri-državanje propisa i zakona iz prethodne točke osigura-va, ako ništa drugo, zau-stavljanje dalje devastacije (mada ne i propadanje uzrokovano nečinjenjem). Naime, status zaštićenog kulturnog naslijeđa, neovis-no o tome tko je vlasnik, tre-bao bi onemogućiti da taj vlasnik čini što hoće sa svojim vlasništvom, za što je Vareš eklatantan primjer,

• kad je riječ o ogromnom kompleksu u poodmaklom stadiju uništenja i propa-danja, kakav nalazimo u Varešu, neophodna je inter-disciplinarna analiza zate-čenog stanja i stručna pro-cjena koji se dijelovi kom-pleksa još mogu sačuvati, restaurirati i pripremiti za odgovarajuću prenamjenu. To bi predstavljalo i solidnu osnovu za iznalaženje kompromisa s vlasnikom o daljnjem korištenju, od-nosno rješenja od kog bi i vlasnik i zajednica imali koristi,

• u Varešu bi se, primjerice, moglo razmišljati o očuva-nju dijela proizvodnih po-gona ljevaonice, nekoliko upečatljivijih okolnih obje-kata, dijelova transportnog sustava i sl. Za one dijelove čije je očuvanje nemoguće ili krajnje ekonomski neis-plativo i neostvarivo, mora se, u skladu sa zakonima, naći rješenje koje će ih do-

vesti u stanje koje ne naru-šava do krajnosti očuvanu cjelinu i ne odovodi u pita-nje sigurnost,

• da bi bilo koji projekt ove vrste uopće bio održiv, što je, da se ne zavaravamo, problem i mnogo bogatijih sredina, neophodno je umrežavanje svih ostalih turističkih sadržaja općine Vareš. Svi oni mali pomaci, kojih i pored ukupnog bez-nađa ipak ima sve više, moraju postati dio jedne šire vizije kojoj bi upravo kompleks industrijske baš-tine davao najjaču crtu kul-turnog identiteta.

• pošto se radi o iznimno at-raktivnoj i medijski iskoris-tivoj temi, animiranje kla-sičnih (TV, tisak) i "novih" medija, a time i šire javno-sti, ne bi trebalo predstav-ljati problem.

Odmah po osnivanju za-klade treba napraviti profe-sionalnu internetsku stranicu kao središnje mjesto buduće mreže koju će činiti postojeće web stranice vareških insti-tucija, turističkih, sportskih i drugih organizacija, okolnih sela; zatim, "vareške" grupe na društvenim mrežama, stranice sličnih projekata u BiH i drugim zemljama... Posebno je važno da se to središnje mjesto planirane mreže napravi baš u Varešu i da je vode ljudi koji tu žive. Potencijala ima, to se više puta pokazalo. Ovo, dakako, ne znači da se smije zanema-riti potpora onog drugog, "virtualnog" Vareša – iseljeni Varešani su u proteklom pe-riodu bezbroj puta pokazali neviđenu privrženost rod-nom kraju, što se jako dobro može vidjeti pregledom

obimne arhive Vareš Home Pagea, najstarije vareške internetske stranice i jedne od najstarijih u ovom dijelu Europe. Svu tu silnu energiju i potencijal treba kanalizirati i dati joj smisao, ali, ponavljam – inicijativa i provedba mora dolaziti baš iz Vareša. U tom slučaju, nimalo ne sumnjam u podršku onih tisuća bivših Varešana, sada rasutih po cijelom svijetu.

Također, projekt mora po svaku cijenu u samom počet-ku anulirati sve eventualne pokušaje da se zasluge, us-pjesi i mogući neuspjesi isko-riste u dnevnopolitičke svrhe ili pripišu jednom narodu, socijalnoj skupini, političkoj stranci, bilo čemu sličnom. To bi inicijativu sasvim sigurno uništilo u samom začetku.

Apokaliptične vizure vareške željezare

European Route of Industrial Heritage

22 23LISTOPAD 2011.BROJ 202 – POSEBNI PRILOG LISTOPAD 2011. BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

rednjovjekovna Bosna bila je samostalna država ko-Sjom su vladali banovi i

kraljevi, koja se konstantno nalazila na meti raznih osva-jača. Od njih se nastojala za-štiti tako što je dala sagraditi stolni grad na nepristupač-nom terenu, slikovito rečeno u njedrima Bosne, da bi se on-dje vodile odsudne bitke. Tako je sredinom 14. stoljeća formiran legendarni Bobovac. Na 777m visine nad morem. Okružen s 1100m obrambe-nih zidina debljine 110cm i utvrđen s 11 stražarskih kula. Kao mjesto gdje se čuvala kru-na Bosanskoga Kraljevstva i gdje su se od početka 15. sto-ljeća sahranjivali bosanski vladari, Bobovac je do vojnog sloma i propasti srednjovje-kovne bosanske države 1463. predstavljao simbol njezine političke samostalnosti i uk-lopljenosti u širi europski kontekst.

Otada je minulo gotovo pet i pol stoljeća. Tih pet sto-ljeća grad je proveo devasti-ran i napušten, a tek u pos-ljednjih 50 godina poduzete su akcije na civiliziranom vrednovanju i zaštiti te baš-tine.

Tako je, naime, u periodu od 1959. do 1967. izvršeno temeljito arheološko istraži-vanje i djelomična restaura-cija Bobovca. Posao je vodio povjesničar i arheolog pok. Pavao Anđelić, čije se ime i danas spominje uz veliko poš-tovanje stručnoga dijela jav-nosti. Tom prilikom potpuno je rekonstruirana jedino crk-vica odnosno grobna kapela, a u kojoj su pronađeni posmrt-ni ostaci kralja Stjepana Osto-je, kralja Tvrtka II. Kotroma-nića te skupa s njime pokopa-

ne kraljice Doroteje Gorjan-ske, i kralja Stjepana Tomaša. Njihovi ostaci kao i pronađeni artefakti pohranjeni su u Ze-maljski muzej u Sarajevu.

Nakon toga Bobovcu su nadležne institucije dodijelile čuvara, no rat početkom deve-desetih godina bio je uvod u novu anarhiju, pri čemu se i nad spomenike nadveo nacio-nalistički sumrak. Posljedica:

omogućeno je stoci da nalazi hladovinu u grobnoj kapeli, a dokoni pastiri iz obližnjih sela za to su vrijeme urezivali svoja imena po zidovima! Do kraja rata na podu su se stvo-rile naslage sasušenog izme-ta, a ostatak ruševina gušio se u šikari. Takvo je stanje na Bobovcu potrajalo sve do 2002. godine kad su se vlasti Federacije BiH prvi put osvr-

nule na Bobovac. Naime, po-slana je jedna postrojba Vojske Federacije koja je da-nima krčila šiblje, a djelatnici su ministarstva kulture orga-nizirali satove povijesti i par kulturno-zabavnih mani-festacija, čime je Bobovac bio privremeno i prividno oživio. No, čim su na vlast zasjeli predstavnici drugih političkih opcija promijenjen je i odnos

prema Bobovcu, odnosno, da slikovito kažem, kormilo je broda s novcem namijenje-nim za spomenike dobrano skrenuto od Bobovca. Što se tiče državne vlasti, jedino što je Bobovac izvukao od nje u godinama iza rata jest dobi-vanje, odnosno potvrđivanje, statusa nacionalnog spome-nika Bosne i Hercegovine i sve se završilo na tome.

U takvoj situaciji nije pre-ostalo drugo nego djelovati kroz nevladin sektor i žalosna je činjenica da se skrb o Bo-bovcu svela na nekolicinu entuzijasta. Uglavnom, u ljeto 2004. godine održana je os-nivačka skupština Udruge "Kraljevski grad Bobovac" za čije je sjedište, logično, odab-ran Vareš. Upravni odbor Udruge donio je prvu odluku da se temeljito očisti interijer grobne kapele i da se vrati dignitet nacionalnom spome-niku, prije svega ljudskom, a nadasve kraljevskom počiva-lištu. Naime, frapantna je činjenica, a kojoj sam osobno bio svjedokom, da su kroz ka-pelu prethodno prošli brojni uglednici iz političkog i vjer-skog života ove zemlje i da ni-koga od njih zasmetalo đubri-vo po kom su hodili između kraljevskih grobnica! Tu prvu akciju konkretno je podržao općinski načelnik Hamdo Fa-tić, a u čišćenju su sudjelovali vareški srednjoškolci, koji su postali članovima Udruge.

Dalje su, godinu po godi-nu, vođene sljedeće aktivno-sti: izvršeno je niveliranje i popločavanje zemljane pod-loge u grobnoj kapeli; u kapeli je postavljena izložbena vitri-na, izrađena u formi latinskog križa, a na panoima se nalaze reljefni prikazi Bobovca, kao i informacije na domaćem i na engleskom jeziku; označena su grobna mjesta i prekrivena pločama od kaljenoga stakla; pokrenuta je internetska stra-nica čiju smo izradu povjerili dokazanom web dizajneru Mladenu Divkoviću, adresa glasi www.bobovac.org, a svi tekstovi na njoj dostupni su na četiri jezika – domaćem, engleskom, njemačkom i tali-janskom.

Napominjem da su svi radovi izvođeni uz obvezatnu suglasnost mjerodavnog Za-voda za zaštitu kulturno-po-vijesnog i prirodnog naslijeđa Federacije BiH, te da je autor svih stručnih tekstova zastup-ljenih na panoima u kapeli i na web stranici naš uvaženi me-dijevalist prof. dr. Dubravko Lovrenović.

Razvidno je, dakle, da se dosad radilo isključivo unutar grobne kapele, koju se naziva i mauzolejom i koja je zapravo jedini uspravan objekt na Bo-bovcu. Druge aktivnosti kao što su manifestacije, molitve-ni skupovi i sl. nisu održavani u našoj režiji.

U našoj režiji imamo zapo-čet još jedan projekt koji re-aliziramo sa stručnjacima iz spomenutog zavoda, a riječ je o zamjeni šindre na krovu grobne kapele.

Postoje još dva projekta koji stoje nedovršeni, koji se ne tiču kapele i nisu naše dje-lo, a riječ je o objektu nad-strešnice na sjevernom pri-lazu Bobovcu i popločavanju prilazne staze. Njih bi trebalo konačno dovršiti i privesti funkciji.

Što se tiče budućih zahva-ta, po našoj viziji svakako bi trebalo žurno pristupiti ba-rem konzervaciji postojećih arheoloških ostataka, ako ne i restauraciji. No, to je posao koji traži multidisciplinarni pristup i zamašna financijska sredstva što sveukupno na-dilazi mogućnosti jedne nevladine udruge.

Ono što nevladina udruga "Kraljevski grad Bobovac" može i spremna je učiniti, te to i predlaže, jest ekološko uređenje užeg lokaliteta Bo-bovca. Na prvome mjestu po-trebno je osigurati pristup glavnim arheološkim cjelina-ma: glavnoj ulaznoj kuli sa sjeverne strane, crkvištu, kra-ljevskoj palači. Pristup tim mjestima treba olakšati ure-đenim stazama i potrebitim rukohvatima. Realizacija ovog projekta morala bi se odvijati po projektu i pod

nadzorom hortikulturologa, jer bi posao obuhvaćao i eko-loško čišćenje suvišnog, ne-kultiviranog raslinja.

Toliko o našoj viziji, no tre-ba još spomenuti kako su se uz naše djelovanje pojavljivali ili se još uvijek pojavljuju neki novi subjekti s ciljem komer-cijalizacije ovog lokaliteta ili sa ciljem njegova iskorišta-vanja u vjerske pa i dnevno-političke svrhe. Jedno vrijeme bila je aktualna i šira akcija oko toga kako Bobovac staviti u funkciju, u koju su bile uk-ljučene mnoge institucije kao

Grobnica kralja Stjepana Tomaša, godine 1999.

što su resorna ministarstva iz Federacije i Kantona, razvoj-ne agencije, općine Vareš i Kakanj, itd., na Bobovcu je čak svečano potpisan protokol o zajedničkom djelovanju s ak-centom na stavljanje grada Bobovca u kontekst turističke ponude, no otad su prošle če-tiri godine, a preostaju još tri godine zacrtanog roka da se nešto od tog plana – to je onaj Master plan koji je ovdje spo-minjan – i realizira.

Stoga, želim izraziti nadu da ova današnja inicijativa, koju apsolutno pozdravljam,

neće zastati kad dođe do ope-rativnih radnji. Naime, neka-ko mi se čini da je Bobovčev usud i danas određen njego-vom ruralnošću jer mnogi su se u, proteklom desetljeću dok smo mi radili, preko nas zalazili da ga "osvajaju" i is-korištavaju, da ureduju po svom, međutim vrlo brzo bi se umarali i odustajali baš kao i davni osvajači. Jer nije isto uzdržavati urbane tvrđave kao što su recimo u Jajcu ili Počitelju, i zidine na Bobovcu gdje je jedino pticama lako doći. To treba imati na umu i kod svih budućih akcija koje bi se vodile na Bobovcu, a koji je na dosta rđavih 20 kilome-tara od ove dvorane. Prema tome, za ozbiljno dovođenje Bobovca u kontekst turističke ponude općine Vareš ključna su tri preduvjeta: asfaltiranje ceste – i stavljanje iste "pod zaštitu" od nepropisne sječe šume i transporta trupaca – proširenje parkirališta nado-mak Bobovca, te precizno ut-vrđivanje prava i obveza za subjekte koji pretendiraju na eksploataciju Bobovca i pru-žanje turističkih usluga.

Na koncu podvlačim, mi kao nevladina udruga fokusi-rali smo se isključivo na dvije stvari: na fizičke radove u ka-peli i na virtualnu prezenta-ciju, nastojeći uzgred ukaziva-ti našim vlastodršcima i refe-rentima za kulturno-povijes-nu baštinu na činjenicu da bi se ta kapela po svojoj simbo-lici i važnosti za ovu zemlju, zbog krunidbe kraljeva u njoj, trebala tretirati prema pri-mjeru kako se u Francuskoj tretira Notre Dame. Smatrali smo to, i još uvijek smatramo, najvažnijim aspektima svog djelovanja nad kojima želimo nastaviti napore, a ovdje bi među nama konačno trebalo shvatiti da je – unatoč koje-kakvim tenzijama i preten-zijama – Bobovac neuspore-divo najvažniji i najveći neis-korišteni resurs, u smislu nacionalnih spomenika, koji ova općina ima.

Današnje stanje kraljevskog mauzoleja na Bobovcu

Dizajn internetske stranice grada Bobovca

OBNOVA KRALJEVSKOGAGRADA BOBOVCAMladenko Marijanović

ZBORNIK IZLAGANJA S OKRUGLOG STOLA "120 GODINA INDUSTRIJE U VAREŠU"

22 23LISTOPAD 2011.BROJ 202 – POSEBNI PRILOG LISTOPAD 2011. BROJ 202 – POSEBNI PRILOG

rednjovjekovna Bosna bila je samostalna država ko-Sjom su vladali banovi i

kraljevi, koja se konstantno nalazila na meti raznih osva-jača. Od njih se nastojala za-štiti tako što je dala sagraditi stolni grad na nepristupač-nom terenu, slikovito rečeno u njedrima Bosne, da bi se on-dje vodile odsudne bitke. Tako je sredinom 14. stoljeća formiran legendarni Bobovac. Na 777m visine nad morem. Okružen s 1100m obrambe-nih zidina debljine 110cm i utvrđen s 11 stražarskih kula. Kao mjesto gdje se čuvala kru-na Bosanskoga Kraljevstva i gdje su se od početka 15. sto-ljeća sahranjivali bosanski vladari, Bobovac je do vojnog sloma i propasti srednjovje-kovne bosanske države 1463. predstavljao simbol njezine političke samostalnosti i uk-lopljenosti u širi europski kontekst.

Otada je minulo gotovo pet i pol stoljeća. Tih pet sto-ljeća grad je proveo devasti-ran i napušten, a tek u pos-ljednjih 50 godina poduzete su akcije na civiliziranom vrednovanju i zaštiti te baš-tine.

Tako je, naime, u periodu od 1959. do 1967. izvršeno temeljito arheološko istraži-vanje i djelomična restaura-cija Bobovca. Posao je vodio povjesničar i arheolog pok. Pavao Anđelić, čije se ime i danas spominje uz veliko poš-tovanje stručnoga dijela jav-nosti. Tom prilikom potpuno je rekonstruirana jedino crk-vica odnosno grobna kapela, a u kojoj su pronađeni posmrt-ni ostaci kralja Stjepana Osto-je, kralja Tvrtka II. Kotroma-nića te skupa s njime pokopa-

ne kraljice Doroteje Gorjan-ske, i kralja Stjepana Tomaša. Njihovi ostaci kao i pronađeni artefakti pohranjeni su u Ze-maljski muzej u Sarajevu.

Nakon toga Bobovcu su nadležne institucije dodijelile čuvara, no rat početkom deve-desetih godina bio je uvod u novu anarhiju, pri čemu se i nad spomenike nadveo nacio-nalistički sumrak. Posljedica:

omogućeno je stoci da nalazi hladovinu u grobnoj kapeli, a dokoni pastiri iz obližnjih sela za to su vrijeme urezivali svoja imena po zidovima! Do kraja rata na podu su se stvo-rile naslage sasušenog izme-ta, a ostatak ruševina gušio se u šikari. Takvo je stanje na Bobovcu potrajalo sve do 2002. godine kad su se vlasti Federacije BiH prvi put osvr-

nule na Bobovac. Naime, po-slana je jedna postrojba Vojske Federacije koja je da-nima krčila šiblje, a djelatnici su ministarstva kulture orga-nizirali satove povijesti i par kulturno-zabavnih mani-festacija, čime je Bobovac bio privremeno i prividno oživio. No, čim su na vlast zasjeli predstavnici drugih političkih opcija promijenjen je i odnos

prema Bobovcu, odnosno, da slikovito kažem, kormilo je broda s novcem namijenje-nim za spomenike dobrano skrenuto od Bobovca. Što se tiče državne vlasti, jedino što je Bobovac izvukao od nje u godinama iza rata jest dobi-vanje, odnosno potvrđivanje, statusa nacionalnog spome-nika Bosne i Hercegovine i sve se završilo na tome.

U takvoj situaciji nije pre-ostalo drugo nego djelovati kroz nevladin sektor i žalosna je činjenica da se skrb o Bo-bovcu svela na nekolicinu entuzijasta. Uglavnom, u ljeto 2004. godine održana je os-nivačka skupština Udruge "Kraljevski grad Bobovac" za čije je sjedište, logično, odab-ran Vareš. Upravni odbor Udruge donio je prvu odluku da se temeljito očisti interijer grobne kapele i da se vrati dignitet nacionalnom spome-niku, prije svega ljudskom, a nadasve kraljevskom počiva-lištu. Naime, frapantna je činjenica, a kojoj sam osobno bio svjedokom, da su kroz ka-pelu prethodno prošli brojni uglednici iz političkog i vjer-skog života ove zemlje i da ni-koga od njih zasmetalo đubri-vo po kom su hodili između kraljevskih grobnica! Tu prvu akciju konkretno je podržao općinski načelnik Hamdo Fa-tić, a u čišćenju su sudjelovali vareški srednjoškolci, koji su postali članovima Udruge.

Dalje su, godinu po godi-nu, vođene sljedeće aktivno-sti: izvršeno je niveliranje i popločavanje zemljane pod-loge u grobnoj kapeli; u kapeli je postavljena izložbena vitri-na, izrađena u formi latinskog križa, a na panoima se nalaze reljefni prikazi Bobovca, kao i informacije na domaćem i na engleskom jeziku; označena su grobna mjesta i prekrivena pločama od kaljenoga stakla; pokrenuta je internetska stra-nica čiju smo izradu povjerili dokazanom web dizajneru Mladenu Divkoviću, adresa glasi www.bobovac.org, a svi tekstovi na njoj dostupni su na četiri jezika – domaćem, engleskom, njemačkom i tali-janskom.

Napominjem da su svi radovi izvođeni uz obvezatnu suglasnost mjerodavnog Za-voda za zaštitu kulturno-po-vijesnog i prirodnog naslijeđa Federacije BiH, te da je autor svih stručnih tekstova zastup-ljenih na panoima u kapeli i na web stranici naš uvaženi me-dijevalist prof. dr. Dubravko Lovrenović.

Razvidno je, dakle, da se dosad radilo isključivo unutar grobne kapele, koju se naziva i mauzolejom i koja je zapravo jedini uspravan objekt na Bo-bovcu. Druge aktivnosti kao što su manifestacije, molitve-ni skupovi i sl. nisu održavani u našoj režiji.

U našoj režiji imamo zapo-čet još jedan projekt koji re-aliziramo sa stručnjacima iz spomenutog zavoda, a riječ je o zamjeni šindre na krovu grobne kapele.

Postoje još dva projekta koji stoje nedovršeni, koji se ne tiču kapele i nisu naše dje-lo, a riječ je o objektu nad-strešnice na sjevernom pri-lazu Bobovcu i popločavanju prilazne staze. Njih bi trebalo konačno dovršiti i privesti funkciji.

Što se tiče budućih zahva-ta, po našoj viziji svakako bi trebalo žurno pristupiti ba-rem konzervaciji postojećih arheoloških ostataka, ako ne i restauraciji. No, to je posao koji traži multidisciplinarni pristup i zamašna financijska sredstva što sveukupno na-dilazi mogućnosti jedne nevladine udruge.

Ono što nevladina udruga "Kraljevski grad Bobovac" može i spremna je učiniti, te to i predlaže, jest ekološko uređenje užeg lokaliteta Bo-bovca. Na prvome mjestu po-trebno je osigurati pristup glavnim arheološkim cjelina-ma: glavnoj ulaznoj kuli sa sjeverne strane, crkvištu, kra-ljevskoj palači. Pristup tim mjestima treba olakšati ure-đenim stazama i potrebitim rukohvatima. Realizacija ovog projekta morala bi se odvijati po projektu i pod

nadzorom hortikulturologa, jer bi posao obuhvaćao i eko-loško čišćenje suvišnog, ne-kultiviranog raslinja.

Toliko o našoj viziji, no tre-ba još spomenuti kako su se uz naše djelovanje pojavljivali ili se još uvijek pojavljuju neki novi subjekti s ciljem komer-cijalizacije ovog lokaliteta ili sa ciljem njegova iskorišta-vanja u vjerske pa i dnevno-političke svrhe. Jedno vrijeme bila je aktualna i šira akcija oko toga kako Bobovac staviti u funkciju, u koju su bile uk-ljučene mnoge institucije kao

Grobnica kralja Stjepana Tomaša, godine 1999.

što su resorna ministarstva iz Federacije i Kantona, razvoj-ne agencije, općine Vareš i Kakanj, itd., na Bobovcu je čak svečano potpisan protokol o zajedničkom djelovanju s ak-centom na stavljanje grada Bobovca u kontekst turističke ponude, no otad su prošle če-tiri godine, a preostaju još tri godine zacrtanog roka da se nešto od tog plana – to je onaj Master plan koji je ovdje spo-minjan – i realizira.

Stoga, želim izraziti nadu da ova današnja inicijativa, koju apsolutno pozdravljam,

neće zastati kad dođe do ope-rativnih radnji. Naime, neka-ko mi se čini da je Bobovčev usud i danas određen njego-vom ruralnošću jer mnogi su se u, proteklom desetljeću dok smo mi radili, preko nas zalazili da ga "osvajaju" i is-korištavaju, da ureduju po svom, međutim vrlo brzo bi se umarali i odustajali baš kao i davni osvajači. Jer nije isto uzdržavati urbane tvrđave kao što su recimo u Jajcu ili Počitelju, i zidine na Bobovcu gdje je jedino pticama lako doći. To treba imati na umu i kod svih budućih akcija koje bi se vodile na Bobovcu, a koji je na dosta rđavih 20 kilome-tara od ove dvorane. Prema tome, za ozbiljno dovođenje Bobovca u kontekst turističke ponude općine Vareš ključna su tri preduvjeta: asfaltiranje ceste – i stavljanje iste "pod zaštitu" od nepropisne sječe šume i transporta trupaca – proširenje parkirališta nado-mak Bobovca, te precizno ut-vrđivanje prava i obveza za subjekte koji pretendiraju na eksploataciju Bobovca i pru-žanje turističkih usluga.

Na koncu podvlačim, mi kao nevladina udruga fokusi-rali smo se isključivo na dvije stvari: na fizičke radove u ka-peli i na virtualnu prezenta-ciju, nastojeći uzgred ukaziva-ti našim vlastodršcima i refe-rentima za kulturno-povijes-nu baštinu na činjenicu da bi se ta kapela po svojoj simbo-lici i važnosti za ovu zemlju, zbog krunidbe kraljeva u njoj, trebala tretirati prema pri-mjeru kako se u Francuskoj tretira Notre Dame. Smatrali smo to, i još uvijek smatramo, najvažnijim aspektima svog djelovanja nad kojima želimo nastaviti napore, a ovdje bi među nama konačno trebalo shvatiti da je – unatoč koje-kakvim tenzijama i preten-zijama – Bobovac neuspore-divo najvažniji i najveći neis-korišteni resurs, u smislu nacionalnih spomenika, koji ova općina ima.

Današnje stanje kraljevskog mauzoleja na Bobovcu

Dizajn internetske stranice grada Bobovca

OBNOVA KRALJEVSKOGAGRADA BOBOVCAMladenko Marijanović

ZBORNIK IZLAGANJA S OKRUGLOG STOLA "120 GODINA INDUSTRIJE U VAREŠU"