01 tarzan medju majmunima

8/12/2019 01 Tarzan Medju Majmunima

1/293


2/293


3/293


4/293


5/293


6/293


7/293


8/293


9/293


10/293


11/293


12/293


13/293


14/293


15/293


16/293


17/293


18/293


19/293


20/293


21/293


22/293


23/293


24/293


25/293


26/293


27/293


28/293


29/293


30/293


31/293


32/293


33/293


34/293


35/293


36/293


37/293


38/293


39/293


40/293


41/293


42/293


43/293


44/293


45/293


46/293


47/293


48/293


49/293


50/293


51/293


52/293


53/293


54/293


55/293


56/293


57/293


58/293


59/293


60/293


61/293


62/293


63/293


64/293


65/293


66/293


67/293


68/293


69/293


70/293


71/293


72/293


73/293


74/293


75/293


76/293


77/293


78/293


79/293


80/293


81/293


82/293


83/293


84/293


85/293


86/293


87/293


88/293


89/293


90/293


91/293


92/293


93/293


94/293


95/293


96/293


97/293


98/293


99/293


100/293


101/293


102/293


103/293


104/293


105/293


106/293


107/293


108/293


109/293


110/293


111/293


112/293


113/293


114/293


115/293


116/293

Alice. Na leima nosio je tobolac sa strelicama na konoj prekoramenici, jo jedan komad pljake od pobijeenogcrnca.

Oko pojasa bio mu je pas od tankih traka sirove koe koji je on sam nainio da na nj objesi tok (to ga je isto tako samizradio) za oev lovaki no. Veliki luk, koji je bio Kulongin,

visio mu je preko lijevog ramena.Mladi lord Greystoke bio je doista udna ratnika pojava.Gusta crna kosa padala mu je straga na ramena, dok ju je naelu podrezivao lovakim noem u grube ilce, tako da mune pada na oi. Njegova ravna i savrena pojava, miiavakao to su morali biti miiavi najjai rimski gladijatori, aipak s mekoom i oblinom grkog boga, govorila je na prvi pogled o divnom sjedinjenju goleme snage s gipkou i brzinom.

Tarzan majmun bio je olienje primitivnog ovjeka,lovca, ratnika.

Drei krasnu glavu plemenito na onim irokimramenima, dok mu je iz onih lijepih, istih oiju izbijao ivoti inteligencija, mogao je doista biti tip nekog polubogadivljeg i ratnikog davnog naroda njegove stare ume.

Ali Tarzan na to nije mislio. Bio je u neprilici, jer nijeimao odjee da pokae svim stanovnicima dungle da je onovjek, a ne majmun, pa je esto sumnjao nee li moda jo postati majmun.

Nije li mu poela rasti dlaka na licu? Svi majmuni imajudlaku na licima, ah crnci su posve bez dlaka, s vrlo maloiznimaka.

Istina, on je vidio slike u knjigama, ljude s gustom dla-kom na usni i obrazu i bradi, ali se Tarzan ipak bojao. Gotovo

je svaki dan brusio svoj otri no i strugao i rezao mladu bradu da iskorijeni taj niski znak majmunstva.

I tako se nauio brijati grubo i muno, istina ah ipakdjelotvorno.


117/293

Kad se ponovo osjetio sasvim jakim, poslije krvave borbes Terkozom, Tarzan se jednog jutra uputi prema Mbonginuselu. Kretao se bezbrino vijugavim tragom u dungli,umjesto da napreduje drveem, kad odjednom stupi licem olice s crnini ratnikom.

Iznenaenje na divljem licu bilo je gotovo smijeno. Prije

nego to je Tarzan mogao odvezati luk, momak se okrenuo i pobjegao stazom viui na uzbunu kao da ga netko progoni.Tarzan ga poe progoniti drveem, pa je za nekoliko

asaka ugledao te ljude kako nastoje oajno pobjei.Bila su trojica. Trali su mahnito jedan za drugim kroz

gusto grmlje.Tarzan ih je lako sustigao, a oni nisu primjeivali kako im

on tiho prolazi nad glavama, niti su opazili uureni lik naniskoj grani iznad sebe.

Tarzan je ostavio prvu dvojicu da prou, ali kad je trei brzo nadoao petlja se spustila oko crnog vrata. Brzini ju jetrzajem stegao.

rtva je bolno zavrisnula, a njegovi drugovi su se okrenulii vidjeli kako mu se uskoprcano tijelo podie kao kakvimudom polako u gusto lie okolnog drvea.

Sa zaplaenim povicima oni se okrenue jo jednom i jurnue.

Tarzan je zavrio sa zarobljenikom brzo i tiho, ukloniooruje i ukrase i oh, najvea radosti lijepu tkanicu od

jelenje koe, koju je brzo prenio na sebe.Sad je doista bio obuen kao to mukarac treba da bude

obuen Nitko sad ne moe sumnjati u njegovo visoko pori- jeklo. Kako bi se htio vratiti k plemenu da se s tom galante-rijom proee pred zavidnim pogledima!

Stavivi tijelo na rame, kretao se polake drveem premamalom ograenom seocu, jer mu je opet trebalo strelica.

Kad se sasvim primakao ogradi, vidio je kako je uzbuenaskupina okruila dva bjegunca, koji su, drui od straha i


118/293

iscrpljenosti, jedva mogli ispriati strahovite pojedinostisvoje pustolovine.

Mirando, govorili su, koji je bio neto ispred njih,iznenada je dotrao vritei i viui da ga progoni strani bijeli goli ratnik. Ta su trojica pourila prema selu brzo kolikosu ih noge nosile.

Ponovo ih je Mirandov otri krik smrtnog straha prisilioda se ogledaju, pa su vidjeli neto najuasnije tijelonjihova druga letjelo je uvis u drvee, ruke i noge lamatale sumu zrakom, a jezik mu je provirio iz otvorenih usta. Nijeizustio nita vie, niti je oko njega bilo ikojeg stvorenja.

Crnci su se uplaili gotovo panino, ah je mudri stariMbonga bio sklon prilinoj sumnji to se tie te pripovijesti, pa je sve pripisavao strahu pred nekakvom stvarnom opas-nou.

Vi nam priate tu veliku pripovijest rekao je zatoto se ne usuujete rei istinu. Ne usuujete se priznati da ste,kad je lav skoio na Miranda, otrali i ostavili ga. Vi stekukavice.

Jedva je Mbonga prestao govoriti, kad je strano pucanjegranja u drveu iznad njih prisililo crnce da s novim uasomdignu pogled. Od onoga to su vidjeli zadrhtao je i mudri stariMbonga, jer je odande, okreui se i savijajui u zraku,dolazilo mrtvo tijelo Mirandovo, da se opruio po tlu poto seod njega odvratno odbilo.

Crnci slono podbrusie pete, i nisu se zaustavili dok se i posljednji nije izgubio u gustim sjenama okolne dungle.

Opet je Tarzan siao u selo i obnovio zalihu strelica, aonda je pojeo onu rtvu u hrani to su je crnci prinosili da bimu ublaili bijes.

Prije nego to je otiao, odnio je Mirandovo tijelo doseoske kapije i namjestio ga o palisadu tako da se inilo kaoda mrtvo lice gleda oko ugla stupa niz stazu koja je vodila udunglu.


119/293

Onda se Tarzan vratio, lovei, uvijek lovei, ka kolibi uzal

Trebalo je mnogo pokuaja da posve preplaeni crnci ponovo uu u selo, mimo strano nacereno lice mrtvog druga,a kad su vidjeli daje hrana, kao i strelice, otila, znali su onoega su se toliko i bojali, da je Mirando vidio zlog pra

umskog duha.To im se sad inilo logikim tumaenjem. Samo oni kojivide tog stranog praumskog boga umiru. Ta nije li istina daga nitko tko je ostao iv u selu nije nikad vidio? Zato su ga onikoji su umrli u njegovim rukama morali vidjeti i platiti kaznusvojini ivotom.

Dok ga god opskrbljuju strelicama i hranom, on im neenauditi, osim ako ga ne pogledaju, pa je zato Mbonga naloioda se uz rtvu u hrani takoer prinese i rtva u strelicama zatog Munango Kivatija, pa se tako nadalje i inilo.

Ako sluajno prolazite kraj tog dalekog afrikog sela,vidjet ete jo pred slamnatom kolibicom, sagraenomupravo izvan sela, malen eljezni lonac u kojem se nalazihrana, a uz nj tobolac s dobro umoenim strelicama.

Kad je Tarzan doao na vidik ala gdje je stajala koliba, pred oima mu iskrsnu udan i neobian prizor.

Na mirnim vodama zatiene luke plovio je velik brod, ana al je bio navuen amac.

Ah, to je bilo najudnije, nekoliko bijelih ljudi kao to jeon kretalo se izmeu ala i kolibe.

Tarzan je vidio da su po mnogim detaljima bili poput ljudiiz slikovnice. Puzio je blie drveem, dok nije bio sasvim blizu, iznad njih.

Bilo je deset ljudi. Crnomanjasti, suncem opaljeni,lopovske vanjtine. Sad su se okupili oko amca pa surazgovarah glasno i ljutito, uz mnogo mahanja rukama i prijetnji akama.


120/293

Tada jedan, malen svat prosta lica, crne brade, koji jeTarzana podsjeao na Pambu, takora, stavi ruku na ramediva koji je stajao do njega, i s kojim su se svaali i prepirali.

ovjeuljak je pokazao prema unutranjosti, tako da sediv morao okrenuti da pogleda u tom smjeru. Kad se onokrenuo, maleni ovjek prosta lica izvue revolver iz pojasa i

ustrijeli diva u lea.Veliki ovjek mahnu rukama nad glavom, koljena muklecnue pa je bez glasa pao niice na al, mrtav.

Odjek tog oruja, prvo koje je Tarzan ikad uo, vrlo gazaudi, ali ak ni taj neobini zvuk nije mu mogao uznemiritizdrave ivce, a kamoli ga zastraiti.

Najvie gaje potreslo vladanje bijelih stranaca. Obrve muse namrtie od duboka razmiljanja. Bilo je dobro, mislio je,to nije popustio prvom porivu i pojurio naprijed da pozdraviove bijelce kao brau.

Oito se nisu razlikovali od crnaca nisu bili civilizi-raniji od majmuna nita manje okrutni od Sabore.

Jedan asak stajali su gledajui malog, prostog ovjeka, idiva koji je leao mrtav na alu.

Onda se jedan nasmije i potapa malog ovjeka po leima,ulo se jo mnogo vie razgovora i mahanja, ali manje svae.

Zatim su porinuli amac, uskoili i odveslali prema veli-kom brodu, gdje je Tarzan vidio kako se drugi likovi miu na palubi.

Kad su se popeli na brod, Tarzan se spusti na zemlju izavelika drveta i dopuzi do svoje kolibe drei je uvijek izmeusebe i broda.

Uljeznuvi na vrata, vidio je da je sve isprebacano. Knjigei olovke bile su rasute po podu, oruje i titovi i druga malazaliha dragocjenosti bila je posvuda rasuta.

Kad je vidio to je bilo uinjeno, veliki val srdbe navrijeu njemu, pa mu se nova brazgotina na elu odjednom istakla, pruga upaljenog crvenila na smeoj koi.


121/293

Brzo potri prema ormaru i potrai neto u dalekomzakutku donje police. Ah! Odlanulo mu je kad je izvadiometalnu kutijicu, i otvorivi je, naao nedirnuto svoje najvee blago.

Slika nasmijeenog, jakog mladia i ona crna zagonetnaknjiica bile su sigurne.

to je to bilo? Njegovo brzo uho uhvatilo je slab, ali neobian zvuk.Potravi k prozoru, Tarzan pogleda prema luci pa je vidio

da se s velikog broda sputa amac do jednoga koji je ve biou vodi. Doskora je vidio kako se mnogi ljudi penju preko palube veeg broda i sputaju u amce. Vraali su se punomsnagom.


122/293

Jedan asak Tarzan je promatrao, dok se niz kutija i sveanja sputao u pripremne amce, a onda je, kad su se otisnuliod boka broda, majmun ovjek zgrabio komad papira i neko-liko asaka tampao olovkom, dok na papiru nije bilonekoliko redaka jasnih, dobrih, gotovo savrenih slova.

Tu je biljeku nabo na vrata otrom drvenom treicom.

Zatim je uzeo skupocjenu limenu kutiju, strelica, lukova ikopalja koliko je mogao ponijeti pa se pourio na vrata inestao u umi.

Kad su se dva amca dovezla do ala sa srebrnim pijeskom, udan se izbor ljudi popeo na obalu.

Bilo je sve u svemu dvadeset dua, ako se moe rei daonih etrnaest grubih i lopovskih pomoraca posjeduju tu besmrtnu iskru, je r to je doista bio najprljaviji, i kako seinilo, najkrvoedniji konglomerat.

Drugi u toj skupini bili su drukijega kova.Jedan je bio postariji ovjek, bijele kose i s velikim,

obrubljenim naoarima. Njegova malko pognuta ramena bilasu obuena u nepristali, iako vrlo isti aket. Svijetli svilenieir poveavao je neskladnost njegove odjee u afrikojdungli.

Drugi lan te skupine bio je velik mladi u bijelim mor-narskim hlaama, dok je odmah iza njega dolazio jo jedanstariji ovjek s vrlo visokim elom i nemirnim, uzbudljivimvladanjem.

Za njima je dolazila golema crnkinja obuena poput Salamona to se tie boja, valjajui velikim oima, oito se bojeidungle, a onda i skupina mornara koji su psujui vadili

svenjeve i kutije iz amaca.Posljednja se iskrcala djevojka od oko devetnaest godina,a onaj mladi koji je stajao na pramcu amca podigao ju je nakopno. Ona mu se u zahvalu hrabro i lijepo nasmijeila, alinisu progovorili ni rijei.


123/293

Taje skupina tiho napredovala prema kolibi Bilo je oitodaje, ma kakve im bile nakane, sve bilo odlueno prije negoto su sili s broda. I tako su stigli do vrata, mornari noseikutije i svenjeve, a za njima petoro koje je bilo tako razli-itoga kova. Ljudi su odloili terete, a onda je jedan ugledao biljeku koju je stavio Tarzan.

Ho, drugovi! povikao je to je ovo? Ovaj znaknije bio ovdje prije jedan sat, ili neka me odnese sam vrag.Drugi su se okupili napreui vratove iznad ramena onih

ispred sebe, ah kako ih je malo znalo itati, ili tek vrlo teko, jedan se napokon okrenu stariu u cilindru i aketu.

Hej, profesore pozove ga doi i proitaj onu prokletu biljeku.

Tako oslovljen, starac prie polako ondje gdje su stajalimornari a slijedili su ga drugi lanovi skupine. Namjestivinaoari, gledao je jedan asak tu cedulju a onda je, okrenuvise, otiao mumljajui sam sebi: Vrlo udno! Vrlo udno!

Hej, stari fosilu povika ovjek koji je prvi zatraionjegovu pomo misli li da smo te trebali da tu pokletu biljeku proita samomu sebi? Vrati se ovamo i proitaj jeglasno, ti stari krpelju.

Starac se zaustavi i, okrenuvi se, ree: O da, moj dragigospodine, tisuu puta pardon. Bilo je od mene sasvim nepro-miljeno, da vrlo nepromiljeno. Vrlo udno! Vrlo udno!

Ponovo je gledao biljeku i proitao je, pa bi se bez sum-nje bio ponovo okrenuo da preiva na njoj da ga mornar nijegrubo uhvatio za ovratnik i zaurlao mu u uho:

Proitaj glasno, staro blebetalo. O da, doista. Da, doista! odgovori profesor blago, pa

namjestivi jo jednom naoari proita glasno:

OVO JE KU A TARZANA,UBIJA A ZVIJERI IMNOGIH CRNACA. NEUNITAVAJTE STVARI


124/293

KOJE SU TARZANOVE.TARZAN PROMATRA

TARZAN MAJMUN

Koji je to vrag Tarzan? povikao je mornar koji je prije govorio

Oito govori engleski rekao je mladi. Ali to mu znai Tarzan majmun ? poviedjevojka!


125/293

Ne znam, gospoice Porter odgovori mladi osimako nismo otkrili pobjegla majmuna iz Londonskogzoolokog vrta, koji je u svoj dom u dungli unio evropskiodgoj. to vi mislite o tome, profesore Port eru? dodao jeokrenuvi se k starcu.

Profesor Archimedes Q Porter namjesti naoari.

A da, doista. Da, doista. Vrlo udno! Vrlo udno! govorio je profesor. Ali ja ne mogu dodati nita onomu tosam ve napomenuo da objasnim ovaj zaista izvanredni sluaj

pa se profesor okrenu polako u smjeru dungle. Ali, tata povie djevojka nisi jo o tome nita

rekao. Kojeta, dijete, kojeta odgovori profesor Porter

blagim i strpljivim glasom. Ne tari sebi lijepu glavu timtekim i nerazumljivim problemima pa se ponovo uputi udrugom pravcu oiju uprtih u tlo, ruku sklopljenih stragaispod leteih skuta kaputa.

Bit e da taj blesavi stari prostak ne zna o tome vie odnas zarei mornar takorova lica.

Ne budi prost povika mladi kojemu je lice probli jedilo od srdbe zbog mornareva uvredljivog glasa. Poubijao si nae oficire i nas opljakao. Mi smo u tvojojvlasti, ali e postupati s profesorom Porterom i gospoicomPorter s potovanjem, ili u ti slomiti ovaj tvoj odvratni vratgolim rukama imao ti revolver ili ne i mladi stupi tako blizu mornara takorova lica da je ovaj, iako je nosio dvarevolvera i gadan no za pojasom, uzmaknuo posramljen.

Ti prokleta kukavica povikao je mladi. Ti senikad nee usuditi pucati u ovjeka, dok ti ne okrene lea. Umene se nee usuditi pucati ni onda i on se namjericeokrenu leima mornaru i ode nehajno dalje kao da ga stavljana kunju.

Mornareva ruka stade lukavo puziti prema kundakurevolvera. Opake oi zurile su osvetljivo u lik mladog


126/293

Engleza koji je odmicao. Pogledi njegovih drugova poivalisu na njemu, ali je on jo uvijek oklijevao. U dui je bio ak ivei kukavica nego to William Cecil Clayton i mislio.

Nikad se nee znati to bi uinio, je r se radilo o jo jed-nom iniocu o kojem ova skupina jo nije znala da e takonairoko zalaziti u probleme njihova ivota na ovoj

negostoljubivoj afrikoj obali.Dva otra oka promatrala su iz lia oblinjeg drvetasvaki pokret te skupine. Tarzan je vidio kakvo je iznenaenje

prouzrokovala njegova biljeka. Dok on, istina, nije nitarazumio od jezika tih stranaca, njihove kretnje i izrazi licagovorili su mu mnogo.

To to je onaj mali mornar takorova lica ubio jednogsvog druga razljutilo je Tarzana u velikoj mjeri, pa mu se sad,kad je vidio kako se svaa s onim naoitim mladiem, uzbu-enje jo vie pojaa.

Tarzan nije nikad prije vidio djelovanje vatrenog oruja,iako je iz knjiga nauio neto o njemu, ali kad je vidio datakorovo lice hvata kundak revolvera pomislio je na prizorkojem je bio svjedokom tek nedavno, pa je, dakako oekivaoda e mladi biti umoren, kao to je bio onaj golemi mornar prije njega.

Zato je Tarzan umetnuo otrovnu strelicu u luk i uzeo nanian mornara takorova lica, ali je lie bilo tako gusto dajedoskora uvidio da bi to lie ili koja granica odvratila stre-licu, te je zato sa svog visokog mjesta bacio teko koplje.

Clayton je zakoraio samo nekoliko koraka. Mornar satakorovim licem potegao je revolver. Drugi su mornaristajali i napeto promatrah prizor.

Profesor Porter ve je nestao u dungli, kamo ga je sli- jedio nemirni Samuel T Philander, njegov tajnik i asistent.Crnkinja Esmeralda sreivala je prtljagu svoje gospodarice izhrpe svenjeva i kutija uz kolibu, a gospoica Porter se


127/293

okrenula da slijedi Claytona, kad je neto natjera da se ponovo okrene prema mornaru.

I onda su se tri stvari dogodile skoro u isto vrijeme mornar je trgnuo oruje i uperio ga u Claytonova lea, gospo-ica Porter je vrisnula da ga opomene, a dugo je, okovanokoplje sunulo poput munje odozgo i proburazilo desno rame

ovjeka takorova lica.Revolver je prasnuo bezopasno u zraku, a mornar se srozao s krikom boli i uasa.

Clayton se okrenuo i pojurio prema tom prizoru. Mornarisu stajali u zaplaenoj skupini, potegnuvi oruje, zurei udunglu. Ranjeni ovjek previjao se i vriskao na tlu.

Clayton, a da ga nije nitko vidio, pokupi revolver i spustiga u koulju, onda se pridrui mornarima pa je i on zurio,zabezeknut, u dunglu.

Tko bi to mogao biti? aptala je Jane Porter, amladi se okrenuo daje vidi kako stoji iroko otvorenih oijui udei se tik do njega.

Rekao bih da nas promatra Tarzan majmun odgo-vorio je sumnjiavim, nesigurnim glasom. Komu je samoto koplje bilo namijenjeno? Ako Snipesu, onda je na maj-munski prijatelj doista prijatelj. Zaboga, gdje su ti otac igospodin Philander? Netko je ili neto u dungli, i oboruano

je, ma to bilo. Hej! Profesore! Gospodine Philanderu! povikao je mladi Clayton. Nije bilo odgovora. ta da seradi, gospoice Porter? nastavljao je mladi, lica smrknutaod brige i neodlunosti. Ne mogu vas ostaviti ovdje samu sovim razbojnicima, a vi se sigurno ne usuujete sa mnom udunglu. A ipak netko mora ii potraiti vaeg oca. On e vienego sigurno odlutati bez cilja, bez obzira na opasnost ili pravac, a gospodin Philander je samo neto manje neprakti-an. Oprostite mi to sam otvoren, ali su nam u opasnostiivoti, a kad vam vratimo oca neto se mora uiniti, da shvatiopasnosti kojima izlae vas kao i sebe svojom rastreenosti.


128/293

Ja se s vama potpuno slaem odgovori djevojka inita se ne vrijeani. Dragi stari tata rtvovao bi za meneivot i bez i jednog aska oklijevanja, samo kad bi ovjek mo-gao njegov duh na jedan asak zadrati na takvoj sitnici.Samo se na jedan nain moe drati na sigurnu mjestu, a to jeda se privee lancem za drvo. On je, jadan,tako nepraktian.

Sjetio sam se! odjednom povie Clayton. Vi seznate sluiti revolverom, je li? Da. Zato? Ja ga imam. S njim ete vi i Esmeralda biti razmjerno

sigurne u onoj kolibi dok ja budem traio oca i gospodinaPhilandera. Hajde, pozovite enu, a ja u se pouriti. Nisumogli otii daleko.

Jane Porter uini kako je on predloio, a kad je Claytonsigurno zatvorio vrata okrenuo se prema dungli.

Neki su mornari izvlaili koplje iz njihova ranjenogdruga, a kad se Clayton pribliio zamolio je da mu posuderevolver dok u dungli trai profesora.

Stakorovo lice, kad je vidio da nije mrtav, ponovo se pribra pa je kiom kletvi upravljenih na Claytona odbio u imesvojih drugova da se mladiu priuti ikakvo oruje.

Taj je ovjek, poto je ubio prijanjeg vou, preuzeo uloguvoe, a kako je tek malo vremena proteklo to jo nijedan nije posumnjao u njegovu vlast.

Clayton je umjesto odgovora slegnuo ramenima, ali kad jeotiao pokupio je koplje koje je proburazilo Snipesa, pa jetako primitivno oboruan, sin lorda Greystoka, otkoraao ugustu dunglu.

Svakih nekoliko asaka izvikivao je glasno imena lutalaca. Promatrai u kolibi uz al sluali su kako taj glas bivasve slabiji i slabiji, dok ga napokon nisu progutali bezbrojniumovi praume.

Kad su profesor Archimedes Q. Porter i njegov asistentSamuel T. Philander poslije mnogo navaljivanja asistenta


129/293

napoleon krenuli prema logoru, potpuno su se izgubili u div-ljem i zamrenom labirintu guste dungle, iako oni to nisu niznali.

Samo igrom sluaja krenuli su prema zapadnoj obaliAfrike, a ne prema Zanzibaru na suprotnoj strani afrikogkontinenta.

Kad su za kratko vrijeme stigli na al, a logora nisuugledali, Philander je bio siguran da su sjeverno od svog cilja,dok su zapravo bili oko dvije stotine metara juno.

Tim nepraktinim teoretiarima nije ni na um palo daglasno poviu ne bi li tako privukli panju prijatelja. Umjestotoga, sa svim uvjerenjem koje deduktivno zakljuivanje skrive premise donosi ovjeku, Samuel T. Philander zgrabio je profesora Archimedesa Q. Portera vrsto za ruku i tog staroggospodina koji je blago protestirao, pourivao u pravcuCapetowna, petnaest stotina milja prema jugu.

Kad su se Jane Porter i Esmeralda osjetile sigurne izavrata kolibe, prva pomisao crnkinje bila je da zabrave iznutravrata. Poela je da trai neto ime bi to mogla uiniti. Ali kad

je razgledala unutranjost kolibe zavrisnula je od uasa pa jeuplaeno kao dijete potrala, ta golema crnkinja da naslonilice na rame gospodarice.

Jane Porter, koja se okrenula na taj povik, vidjela je irazlog, koji je leao pruen na podu pobijeljeli kosturmukarca. Jo jedan pogled otkrio je i drugi kostur na postelji.

Na kakvu smo stranom mjestu! promrmljala jezaprepateno djevojka. Ali joj u strahu nije bilo panike.

Napokon, oslobodivi se od bijesnog Esmeraldinog stiska,koja je jo vikala, Jane Porter prijee sobu da pogledakolijevicu, znajui to e ondje vidjeti prije nego to se sitnikostur i pokazao u svoj svojoj jadnoj i patetinoj slabosti.

Kakvu su stranu tragediju objavljivale ove jadne nijemekosti! Djevojka je zadrhtala na pomisao o dogaajima koji bi


130/293

se mogli dogoditi njoj i njezinim prijateljima u ovoj zlokob-noj kolibi, roitu tajanstvenih, moda i neprijateljskih bia.

Brzo, lupivi nestrpljivo malim stopalom, ona se htjedeotresti ovih crnih predosjeaja pa je, okrenuvi se Esmeraldi,zatraila da prestane plakati.

Prestani, Esmeraldo, prestani smjesta! povikala je.

Ti samo pogorava stvari. No, ja nisam nikad vidjela takoveliko dijete.Zavrila je slomljena, s malo drhtavim glasom zbog

pomisli na tri mukarca od kojih je zavisila, a koji sada lutajudubinom strane dungle.

Doskora je djevojka vidjela da se na vratima iznutra nalazi jak drveni zasun, pa im je poslije nekoliko pokuaja uspjeloda ga gurnu zajednikim snagama na mjesto, prvi puta udvadeset godina.

Onda su sjele na klupu, zagrlile se i zaplakale.


131/293

na milosti dungle

1 oto je Clayton uronio u dunglu, mornari pobunjenici s Arrowa poee raspravljati to da uine. U jednomu su se svisloili da se moraju pouriti da pristanu uz Arrow, gdje su barem sigurni od kopalja nevidljivog neprijatelja. Pa je zato,dok su se Jane Porter i Esmeralda zagraivale u kolibi,kukavika razbojnika posada veslala brzo prema svom brodu, u ona dva amca kojima su bili doli na obalu.

Tarzan je taj dan vidio toliko da mu se od uenja zavrt- jelo u glavi. Ali mu je najdivnije od svega to je vidio licelijepe bijele djevojke.

Tu je napokon jedna od njegova roda. U to je bio siguran.I onaj mladi i dva starca: oni su takoer uglavnom onakvikakvima je on zamiljao svoje ljude.

Ali su oni bez sumnje isto tako divlji i okrutni, kao to suto i drugi ljudi. injenica, da oni jedini nisu bili naoruani,moda bi mogla biti i znak da nisu nikog ubili.

Tarzan je vidio mladia kako je pokupio onaj pali revolverranjenog Snipesa i kako ga je sakrio u njedra. I vidio je kakoga je oprezno dodao djevojci, dok je ona ulazila na vratakolibe.

Nije shvaao razloge takvu vladanju. Ali mu se nekakointuitivno sviao onaj mladi i ona dva starca, a za djevojkom

je osjeao nekakvu udnu enju koju je jedva razumio. tose tie velike crnkinje, ona je oito nekako povezana s dje-vojkom pa je zato i nju volio.

128


132/293

to se tie mornara, a osobito Snipesa, strano ih jezamrzio. Znao je po njihovim prijeteim kretnjama i izrazimana opakim licima da su oni neprijatelji. Zato je odluio, da ihdobro promatra.

Tarzan se pitao, zato su ti ljudi otili u dunglu, a nije muni palo na pamet da bi se ovjek mogao izgubiti U labirintu

grmlja, koje je njemu bilo jednostavno kao vama glavna ulicavaeg grada.Kad je vidio da mornari veslaju prema brodu, a znao je da

su djevojka i njezina drugarica sigurne u kolibi, Tarzan jeodluio da slijedi mladog ovjeka u dunglu i sazna to mu je posao. Odnjihao se hitro u smjeru kojim je poao Clayton, pa je za kratko vrijeme uo, slabo, iz daljine, sad samo povre-mene povike Engleza koji je dozivao prijatelje.

Ubrzo Tarzan sustie bijelog ovjeka, koji se gotovo iscr pen naslanjao na drvo briui znoj sa ela. Majmun ovjek,skrivajui se dobro iza lia, sjedio je promatrajui paljivotaj novi primjerak svoje rase.

Od vremena do vremena Clayton bi glasno povikao, pa jenapokon Tarzan shvatio da on trai starce.

Tarzan je htio otii da ih potrai sam, kad je opazio utisjaj glatke koe koja se oprezno provlaila dunglom premaClaytonu.

To je bila ita, leopard. Sad je Tarzan uo kako se tihosavija trava i pitao se kako to da ne uje bijelac. Je li mogueda nije zamijetio tu glasnu opomenu? Nikad prije nije Tarzanznao da bi ita bio tako nespretan.

Ne, bijelac nije uo. ita se zgurio da skoi, a onda je,resko i strano, nad tiinom dungle odjeknuo strani iza-zovni krik majmuna, pa se ita okrenuo, jurnuvi sa tropotom kroz grmlje.

Clayton se osovi na noge. Krv mu se sledila u ilama. Nikad u ivotu nije mu tako uasan urlik proparao ui. Nije bio kukavica, ali ako je ovjek ikad outio ledeni strah na

129


133/293

srcu, William Cecil Clayton, najstariji sin lorda Greystoka izEngleske, outio gaje u gustoi afrike dungle.

um velikog tijela to je s lomljavom jurilo gutarom tako blizu njega i zvuk onoga stranog krika nad njim, bio je zaClaytonovu hrabrost gotovo prevelika kunja. Ali on nijeznao da upravo tom glasu duguje ivot, niti da je stvorenje

koje se tako oglasilo njegov bratued pravi lord Grey-stoke.Popodne se pribliavalo kraju, pa je Clayton, obeshrabren

i maloduan, bio u stranoj stisci ne znajui to da radi: da lida dalje trai profesora Portera, uz gotovo sigurnu opasnost dai sam pogine nou u dungli, ili da se vrati u kolibu, gdje moe barem da zatiti Janu Porter od opasnosti to je opkoljavaju sasvih strana. 13

Nije se elio vratiti u logor bez njezina oca, a jo je vie prezao pred pomilju da e je ostaviti samu i nezatienu urukama pobunjenika s Arrowa, ili stotinu drugih nepoznatihopasnosti dungle.

Vjerovao je da su se moda profesor i Philander ve vratiliu logor. Da, to je vie nego vjerojatno. Barem e se vratiti davidi, prije nego to nastavi ono to se pokazivalo kao najneplodonosnije traganje.

I tako se poeo vraati posrui gustim i neprohodnimgrmljem u smjeru u kojem je mislio da lei koliba.

Na Tarzanovo iznenaenje mladi je odlazio dalje udunglu, uglavnom u smjeru Mbongina sela, pa je lukavimladi majmun ovjek bio uvjeren daje izgubljen.

Tarzanu je to bilo jedva razumljivo. Ali mu je razum go-vorio da se nitko nije usudio poi u selo okrutnih crnacanaoruan samo kopljem, koje je, kako ga je on nosio, oito bilo oruje na koje bijelac nije bio navikao. Niti je slijediotrag staraca. Oni su ovuda proli i otili ve davno, iako je nji-hov trag bio svje i jasan pred Tarzanovim oima.


134/293

Tarzan je bio zbunjen. Divlja dungla lako e i brzougrabiti ovog nezatienog stranca, ako ga to prije ne odvededo ala.

Da, upravo je sad Numa, lav, vrebao na bijelca nekolikokoraka nadesno.

Clayton je uo kako veliko tijelo ide uporedo s njim a sad

se u veernjem zraku zaula i gromka rika te zvijeri. ovjek jestao, podigao koplje i gledao u grmlje iz kojega je izlazio onajstrani rile. Sjene su se poveavale, tama je silazila.

Umrijeti tu sam, pod koljaima divljih zvijeri, biti razderan i rastrgan, osjeati vrui dah zvijeri na licu, dok ti velikaapa gazi grudi!

Jedan asak sve je bilo mirno. Clayton je stajao ukoen, s podignutim kopljem. Zatim ga slab um grmlja obavijestikako se prikrada ivotinja. Pripremala se na skok. Napokon

ju je vidio, ni dvadeset stopa daleko dugo, vitko, miiavotijelo i utosmea glava golema lava sa crnom grivom.

ivotinja je bila na trbuhu, pomiui se naprijed vrlo polagano. Kad su joj se oi susrele s Claytonovima, stala je pa je promiljeno, oprezno skupljala stranje dijelove podsebe. ovjek je promatrao u smrtnom strahu, bojei se da baci koplje, bez mogunosti da pobjegne.

Na drvetu nad sobom zauo je um. Neka nova opasnost, pomislio je, ali se nije usudio otrgnuti oi sa uto zelenihkrugova pred sobom. Zauo se otar bruj kao da se slomilaica bendoa, pa se u isti asak u utoj koi uurena lava pojavi strelica.

ivotinja skoi, zaurla od boli i gnjeva, ali je Claytonnekako posrnuo na jednu stranu, a kako se okrenuo ponovo protiv razbjenjelog kralja ivotinja, zaprepastio se nad onimto je ugledao. Skoro u isto vrijeme kad se lav okrenuo da

ponovo napadne, goli div spustio se s drveta ravno na leaivotinje.


135/293

Brzinom munje ruka koja je bila sva obloena eljeznimmiiima obuhvati golemu iju pa veliku ivotinju, koja jerilcala i udarala apom po zraku, podie odostrag podielako kako bi Clayton podigao psia.

Prizor koji je gledao ondje u polumranim dubinamaafrike dungle zauvijek mu se usjekao u mozak.

ovjek pred njim bio je utjelovljenje tjelesne ljepote idivovske snage, ali ipak nije o tom ovisio u borbi s velikommakom, jer111a kako mu jaki bili miii nisu bili nita prema

Numinima. On je dugovao svoju premonost spretnosti,mozgu i dugom otrom nou.

Desnom je rukom obuhvatio lavlju iju, dok je lijevomrukom od vremena do vremena gurao no u nezatienustranu ispod lijevog plea. Razbjenjela ivotinja trzala segore i natrag, dok nije stajala na stranjim nogama borei se bespomono u tom neprirodnom poloaju.

Da je bitka potrajala nekoliko trenutaka dulje, ishod je

mogao biti drukiji, ali je sve bilo izvreno tako brzo daje lavimao jedva vremena da se pribere od zbrke i iznenaenja kad je ve klonuo bez ivota na tlo.

Zatim se udni lik koji ga je pobijedio osovio na truplu i,zabacivi divlju i lijepu glavu zaorio onim stranim krikomkoji je prije nekoliko asaka tako prepao Claytona.

Pred sobom vidio je lik mlada ovjeka, gola osim tkanice inekoliko barbarskih ukrasa oko ruku i nogu. Na grudima se naglatkoj smeoj koi sjao neprocjenjiv dijamantni medaljon.

Lovaki no se vratio u svoj jednostavni tok i ovjek je pokupio luk i tobolac s mjesta gdje ih je bacio kad je skoio

na lava.Clayton je progovorio strancu na engleskom zahvaljujuimu se to gaje tako hrabro spasio i estitajui mu na udesnojsnazi i spretnosti koju je pokazao, ah je jedini odgovor biouporan pogled i slabo slegnue ramenima, to je moglo


136/293

znaiti ili da potcjenjuje uslugu koju je uinio, ili da ne poznaje Claytonova jezika.

Kad je prebacio luk i tobolac na lea, divlji je ovjek jer takvim ga je Clayton sad smatrao jo jednom izvukaono i spretno izrezao nekoliko velikih renjeva mesa izlavljeg trupla. Onda je unuo i poeo jesti, ali je najprije dao

Claytonu znak da mu se pridrui.Jaki bijeli zubi zarivali su se u sirovo i krvavo meso soitim uitkom, ali se Clayton nije mogao prisiliti da dijelinekuhano meso sa svojini udnim domainom. Umjesto toga promatrao gaje , pa mu je odmah zatim sinulo uvjerenje dajeto Tarzan majmun, iju je biljeku tog jutra vidio privrenuna vratima kolibe.

Ako je tako, on mora govoriti engleski.Ponovo je Clayton pokuao da govori s majmunom o

vjekom, ali su odgovori, sad glasni, bili u udnu jeziku, koji je bio slian brbljanju majmuna pomijeanu s leanjem kakvedivlje zvijeri.

Ne, to ne moe biti Tarzan majmun, je r je vrlo oito da jeovo potpuni neznalica u engleskom.

Kad je Tarzan zavrio obrok, digao se i pokazao usuprotnom smjeru od onoga kojim je bio iao Clayton, a zatim

je krenuo dunglom u tom smjeru.Clayton, zauen i zbunjen, oklijevao je da ga slijedi, jer

je mislio da ga vodi jo dublje u neprohodnu dunglu, ali semajmun ovjek, kad je primijetio da ga ovaj nee slijediti,vratio, zgrabio ga za kaput i vukao, dok se nije uvjerio daClayton shvaa to on trai. Onda gaje ostavio da ga dobro-voljno slijedi.

Englez, koji je napokon zakljuio da je zarobljenik, nijevidio nikakva drugog izbora nego da prati svog zarobljivaa,te su tako putovali polako kroz dunglu, dok je tanini ogrtaneprodorne umske noi padao a potajni su se koraci jastuastih apa mijeali s pucketanjem granica i s divljini kri


137/293

kovima ivotinja koje su ih, kako je Clayton osjeao, opko-ljavale.

Iznenada Clayton zau slab pucanj vatrenog oruja jedan pucanj, a zatim nasta tiina.

U kolibi uz al dvije su se zaplaene ene stiskale jedna uzdrugu dok su sjedile na klupi u sve veoj tami.

Crnkinja je histerino jecala oplakujui onaj nesretni dankad je otila iz svog dragog Marylanda, dok se bijela dje-vojka, suhih oiju i naoko mirna, tresla od straha i slutnji. Onanije toliko strahovala za sebe, koliko za tri mukarca koji susada lutali po bezdanim dubinama divlje dungle, odakle jesluala krikove i riku, lajanje i reanje uasnih i stranih

praumskih stanovnika koji trae plijen.A sad je zaula um teka tijela to se trljalo o zid kolibe.

ula je velike jastuaste ape kako gaze tlo. Onda je, naasak,sve utihnulo. ak se i buka u dungli stiala do slaba mrmora.Onda je jasno zaula zvijer kako njui vrata, ni dvije stope odmjesta gdje je ona sjedila. Instinktivno je djevojka zadrhtala istisla se jae uz crkinju.

Pst! apnula je. Pst, Esmeraldo jer jecanje istenjanje ove ene kao da je privlailo ivotinju koja je vre- bala iza tankog zida.

Na vratima se zaulo lagano struganje. ivotinja je pokuavala ui silom. Ali struganje je odmah prestalo, pa suse, kako je ula, velike ape kradom povlaile naokolokolibe. Ponovo su se zaustavile ispod prozora, za koji su sesad uplaene djevojine oi prilijepile.

Boe! apnula je, je r je sad, u kvadratiu reetkastog prozora, na mjeseini, vidjela obrise glave goleme lavice.Svijetle oi uprle su se u nju s paljivom okrutnosti.

Gledaj, Esmeraldo! proaptala je. Zaboga, to daradimo9 Gle! Brzo! Prozor!


138/293

Esmeralda, prianjajui jo vie uz svoju gospodaricu, po-gleda jednom prestraeno prema kvadratiu mjeseine,upravo kad je lavica tiho, divlje zareala.

Ono to je vidjela jadna crnkinja bilo je previe za ve prenapete ivce.

O, Gaberelle! vrisnula je i kliznula na pod, nepo-

mina i besvjesna masa. inilo se da velika zvijer itavu vjenost stoji sa prednjimapama na podvoju prozora zurei u sobicu. Zatim je okualavelikim pandama snagu reetke.

Djevojka je gotovo prestala disati, kad, na njezino olak-anje glave nestade i zau se kako se ivotinja udaljuje od

prozora. A lije ponovo dola do vrata, pa je jo jednom poelostruganje. Ovaj puta sa sve veom snagom, dok ta velikazvijer nije poela derati debelu oplatu s upravo bjesomunomeljom da zgrabi bespomone rtve.

Da je Jane Porter znala koliko su debela ova vrata, izgra-ena od vie slojeva, manje bi se bojala da e je lavica dosei.

John Clayton nije ni mislio, kad je izraivao ova gruba ali jaka vrata, da e ona jednog dana, dvadeset godina kasnije,tititi lijepu Amerikanku, koja se tada jo nije ni rodila, odzubi i panda lavice ljudoderke.

Punih dvadeset minuta zvijer je naizmjenino njukala iderala vrata, katkada sebi dajui oduka u divljem, okrutnomkriku. Napokon je odustala od pokuaja, pa je Jane Porter ulakako opet dolazi pod prozor, zaustavlja se naasak, a onda se baca svojom velikom teinom u sad ve tronu reetku.

Djevojka je ula kako reetke cvile od udarca. Ali suizdrale pa je golemo tijelo palo na zemlju.

Lavica je neprekidno ponavljala taj svoj skok, dok napo-kon ustraeni zatvorenik nije vidio kako poputa jedan dioreetke, pa je zaas jedna velika apa i glava ivotinje bila usobi.


139/293

Polako su snana ija i plea rairivala preke, a vitko jetijelo nadiralo sve vie i vie u sobu.

Kao u zanosu, djevojka se die, s rukom na prsima, razrogaenih oiju, zurei s uasom u podivljalo lice zvijeri,koja je bila jedva deset stopa daleko. Uz njezina stopalaleala je ispruena crnkinja. D aje samo moe dii, svojini bi

snagama moda mogle odbiti ovog divljeg i krvoednoguljeza. Jane Porter se sagnu da uhvati crnu enu za rame.Grubo je strese.

Esmeraldo! Esmeraldo! povikala je Pomozi mi,ili smo izgubljene.

Esmeralda je polako otvorila oi. Prvo to su vidjele bilisu zapjenjeni koljai gladne lavice.

Uasno zavrisnuvi, jadna se ena die na ruke i noge i utom poloaju pobjee preko sobe viui iz sveg glasa: OGaberelle! O Gaberelle!

Esmeralda je teila oko stotinu i etrdeset kila, to nijenimalo smetalo da hoda poput gazele, pa je njena velikaurba, zajedno s krupnoom proizvodila najudniji dojam.

Jedan trenutak lavica je ostala mirna. Samo je upiralakrvoedni pogled u bjeeu Esmeraldu, koje cilj kao daje bioormar, u koji se pokuala utrpati. Ali kako su police bile ras-tavljene samo oko devet do deset palaca, jedva je uspjela ugu-rati glavu, na to je, s divljim vriskom to je nadjaao sveumove dungle, ponovo pala u nesvijest.

Sa smirenjem Esmeralde lavica je obnovila svoje naporeda provue golemo tijelo kroz sve manje otpornu reetku.

Djevojka, koja je stajala blijeda i ukoena uza zid, traila je sa sve veini uasom rupu kroz koju bi pobjegla. Odjednom pod rukom vrsto pritisnutom o grudi osjeti tvrdi obrisrevolvera koji joj je Clayton bio ostavio.

Hitno ga izvue iz skrovita i, naciljavi u laviinu glavu, povue otponac.


140/293

Bijesnu plamen, zau se prasak, a ivotinja odgovoririkom boli i bijesa.

Jane Porter vidjela je kako je ta velika pojava nestala s prozora, a onda se i ona onesvijestila, a revolver joj je ispao izruku.

Ali Sabor nije bila ubijena. Kugla je samo zadala bolnu

ranu njenu ramenu. Ona je uzmakla samo zbog iznenaenjaod zasljepljujueg bljeska i zaglune grmljavine, istina, brzo,ali samo privremeno.

Uskoro je bila opet na reetki, pa je s obnovljenim bijesomhvatala apom otvor, ali sa slabijim uinkom, budui da jojranjeno udo nije moglo koristiti.

Vidjela je plijen dvije ene koje su leale unesvijesti na tlu. Vie nije trebalo savladavati nikakav otpor.Meso je lealo pred njom, pa se Sabor samo morala uguratikroz reetku da ga uzme.

Polako je utiskivala golemo tijelo, palac po palac, krozotvor. Sad joj je prola glava, sad jedna velika apa i plee.

Briljivo je privukla ranjeno udo da ga ugura na onustranu tijesnih preaka.

Jo asak, pa e proi oba plea, a onda e dugo, vijugavotijelo i uska bedra lako ui.

U tom je asu Jane Porter ponovo otvorila oi.


141/293

umski bog

K ad j e Clayton uo pucanj, obuze ga smrtni strah. Znao je da je mogao pucati jedan od mornara, ali injenica daje ostaviorevolver Jani Porter, zajedno s previe napetim stanjemivaca, uinila ga je bolesno sigurnim da joj prijeti nekakvavelika opasnost: moda se upravo sad pokuava obranitiodlcalcva divljeg ovjeka ili zvijeri.

to su bile misli njegova udnog zarobljivaa ili voe, to je Clayton mogao samo nejasno nasluivati. Ali daje on uo pucanj i da je taj na njega nekako djelovao, to je bilo sasvimoito, jer je ubrzao korak toliko primjetno da je Clayton, posrui slijepo za njim, pao mnogo puta nastojei uzaludnoda ga u stopu prati, ali je ubrzo beznadno zaostao.

Bojei se da e se ponovo izgubiti, zvao je glasno divljegovjeka, pa je u jednom asu sa zadovoljstvom vidio kako selako sputa do njega s granja.

Jedan je asak Tarzan dobro pogledao mladia, kao da sene moe odluiti to je najbolje da uini, a onda je, sagnuvise, dao znak da ga uhvati oko vrata pa je, s bijelcem naleima, Tarzan otiao na drvee.

Nekoliko iduih minuta taj mladi Englez nije nikadzaboravio. Uvis, u savitljivo i zanjihano granje nosio ga je,kako se njemu inilo, s nevjerojatnom brzinom, dok se Tarzangrizao to polako napreduje.

S jedne visoke grane to se spretno stvorenje vinulo sClaytonom u vrtoglavu luku do susjednog drveta, a onda sumoda stotinu metara sigurne noge gazile labirintom


142/293

isprepletenih grana, drei ravnoteu poput pelivana visokogore iznad crnih dubina zelenila.

Od prvog osjeaja zebnje i straha Clayton je preao uotro divljenje i zavist zbog onih divovskih miia i udesnognagona ili znanja to je vodilo ovog umskog boga kroz notamnu kao u rogu lako i sigurno kao to bi Clayton etao za

pune mjeseine londonskom ulicom.Katkad su doli na mjesto gdje je lie iznad njih bilorjee, pa bi svijetle zrake mjeseca osvijetlile pred Claytonovim zauenim oima udnu stazu kojom su prolazili.

U takvim asovima ovjek je stvarno zaustavljao dah pred pogledom na one strane dubine ispod sebe, je r je Tarzan prelazio lakim puteni, to je esto bilo preko stotinu stopaiznad zemlje.

A ipak je sa svom tom, kako se inilo, velikom brzinom,Tarzan zapravo pipao svoj put s razmjernom sporou, traeineprestano grane prikladne jaine da bi mogle izdrati dvo-

struku teinu.Ubrzo su doli do istine pred alom. Tarzanovo otro uhoulo je udne umove: Sabor je nastojala da se probije krozreetku, pa se Claytonu inilo da su se spustili ravnih stotinustopa na zemlju, tako je brzo Tarzan siao. A ipak, kad suudarili u zemlju jedva da su se trgnuli. A kad je Clayton prestao drati majmuna ovjeka, vidio je kako je ovaj sunuo poput vjeverice na drugu stranu kolibe.

Englez je skoio brzo za njim, upravo na vrijeme da vidistranji dio velike ivotinje koji umalo da nije nestao kroz

prozor kolibe.Kad je Jane Porter otvorila oi i shvatila da ponovo prijeti

opasnost, njezino hrabro srce izgubi i posljednji trag nade, pase okrenu da potrai palo oruje, da se moe ubiti prije negoto joj okrutni koljai zadru u lijepu put.

Lavica je bila gotovo prola kroz otvor prije nego to jeJane pronala oruje. Ona ga je brzo podigla do svoje


143/293

sljepooice, da joj zauvijek nestanu s oiju mne ralje koje suzijevale za plijenom.

Jedan asak je krzmala, da se nakratko i tiho pomoli, a dok je tako inila oi joj padoe na jadnu Esmeraldu, koja je lealanepomina, ali iva, uz ormar.

Kako da prepusti tu jadnu, vjernu enu onim nesmiljenim,

utim koljaima? Ne, ona mora jedan metak upotrijebiti zaonesvijetenu enu prije nego to uperi hladnu cijev ponovona sebe.

Kako je prezala pred tom kunjom! Ali bila bi okrutnosttisuu puta manje opravdana da dopusti da ova ljubaznacrnkinja, koja ju je odgajala od djetinjstva s majinskom brigom i skrbi, doe do svijesti ispod snanih ralja velikemake.

Brzo Jane Porter skoi na noge i potri do crnkinje. Pri-tisnu cijev revolvera vrsto o odano srce, zatvori oi i...

Sabor uasno zavrisnu.Djevojka, preseneena, pritisnu otponac i okrenu lice

prema ivotinji, i s istini pokretom podigne oruje na slepooicu.

Nije zapucala drugi puta, jer je na svoje iznenaenjevidjela da se velika ivotinja polako povlai kroz prozor, a namjeseini ugledala je glave i ramena dvojice mukaraca.

Dok je Clayton zaobiao ugao kolibe gledajui kakoivotinja nestaje unutra, vidio je i kako joj majmun ovjekhvata dugi rep objema rukama i upirui se nogama o zidkolibe, svim snagama nastoji izvui zvijer.

Clayton je brzo pomogao, ali mu je majmun ovjekgovorio neto zapovjednim i odlunim glasom. Clayton jerazumio da su to nalozi, ali ih on nije mogao shvatiti.

Napokon se, zajednikim naporima, veliko tijelo poelo pojavljivati sve vie i vie izvan prozora. Tek sada shvatiClayton opasnu smionost svog druga.


144/293

Sve su vie stezale eline podlaktice majmuna ovjeka Saborinu iju. isve slabiji i slabiji postajali su iaviini otpori.

Da vue ovjek, goli ovjek, krvoedna ljudodera, kojirie i dere apama, s prozora, za rep, da spasi stranu bijeludjevojku, doista je posljednja rije junatva.


145/293

Koliko se ticalo Claytona, to je bilo sasvim drugo, jer ovadjevojka nije bila samo njegova roda i vrste, ve je bila jedinaena na svijetu koju je ljubio.

Iako je znao da e lavica brzo s njima zavriti vukao je svoljom da je otrgne od Jane Porter. A onda se sjetio bitkeizmeu Tarzana i velikog, crnogrivog lava, koju je gledao

nedavno, pa se poeo osjeati sigurnijim.Tarzan je jo uvijek izdavao naloge koje Clayton nijeshvaao. Nastojao je kazati glupome bijelcu da zarije u Saborina lea i bokove otrovne strelice i da dosegne divlje srcedugini, tankim lovakim noem koji je visio uz Tarzanov bok.Ali ga ovjek nije shvaao, a Tarzan se nije usudio da popustisvoj stisak i da to sam uini, jer je znao da sitni bijelac ne binikako mogao sam zadrati Sabor ni jedan asak.

Lavica je polako naputala okvir prozora. Napokon su jojramena bila vani.

A onda je Clayton vidio djelo koje ak ni vjeno nebo nijenikad prije vidjelo. Tarzan, koji je sebi razbijao glavu kako dase sam uhvati u kotac s razbjenjelom zvijeri, iznenada sesjetio svoje bitke s Terkozom. Kako su se velika ramenasasvim oslobodila prozora, te je lavica visjela na podvoju

prozora samo na prednjim apama, Tarzan je odjednom popustio stisak.

Hitrinom egrtue koja napada bacio se Sabori na lea, asvojini jakim mladim rukama nastojao i uspio na zvijeriizvriti puni nelson, kao to ga je nauio onomadne kada setamo krvavo rvao s Terkozom.

Riknuvi, lavica se okrenu posve na lea. Pala je svomteinom na svog napadaa. Ali je crnokosi div sve jaestiskao rukama.

Derui i maui apom po zraku i zemlji, Sabor se valjalai bacala ovamo i onamo nastojei da zbaci udnog protivnika.Ali ovaj je sve jae i jae stiskao eljeznim rukama, tako da

joj se glava sve vie sputala na utosmee prsi.


146/293

Sve su vie stezale eline podlaktice majmuna ovjekaSaborinu iju. Sve slabiji i slabiji postajali su laviini napori.

Napokon je Clayton vidio kako su golemi miii Tarzanovih ramena i bicepsi pod srebrnom mjeseinom iskoili uisprepletene uzlove. Majmun ovjek upro je svom snagom, ikraljenjaci Saborine ije pukli su otrini pucnjem.

U trenu Tarzan je bio na nogama, pa je drugi puta tog danaClayton uo divlji pobjedniki rile majmuna. Zatim je zauokako Jane Porter vie u smrtnom strahu:

Cecile gospodine Claytone! O, to je to? to je to?Trei brzo do vrata kolibe, Clayton je povikao daje sve u

redu te ju je zamolio da otvori. Koliko je samo brzo mogla,ona je podigla veliki zasun i upravo uvukla Claytona.

Kakva je to bila strana buka? aptala je privivi seuz njega.

To je bio pobjedniki krik ovjeka koji vam je upravospasio ivot, gospoice Porter. ekajte, ja u ga dovesti damu se moete zahvaliti.

Zaplaena djevojka nije htjela ostati sama. Otpratila jeClaytona do one strane kolibe gdje je lealo mrtvo laviinotijelo.

Tarzan majmun je otiao.Clayton je zaviknuo nekoliko puta, ah nije bilo odgovora,

pa se njih dvoje vratilo u sigurniju sobu. Kakav strani krik! povikala je Jane Porter.

Drem kad na nj samo pomislim. Ne govorite mi da ljudskogrlo proizvodi taj runi i strani krik.

Ali tako je, gospoice Porter odvrati Clayton ili,u najmanju ruku, ako nije ljudsko grlo, onda je grlo umskog boga.

I onda joj je ispripovjedio svoja iskustva s tim udnimstvorenjem kako mu je taj divlji ovjek dvaput spasio ivot

o divnoj snazi i spretnosti i hrabrosti o smeoj koi ilijepom licu.


147/293

Ja to uope ne mogu shvatiti zakljuio je. Isprva sammislio da bi mogao biti Tarzan majmun, ah on niti govori nitirazumije engleski, pa se ta teorija ne moe odrati.

Pa ma to on bio povie djevojka dugujemo musvoje ivote.

Zaboga, nisam li mrtva?

To dvoje okrenu se da vide Esmeraldu kako se podie sazemlje, oiju to su se valjale s kraja na kraj kao da ne moguvjerovati u ono to one sada vide.

Krik lavice, kad se Jane Porter bila spremala da ustrijeli jadnu Esmeraldu, spasio je crnkinji ivot, je r je djevojintrzaj okrenuo cijev revolvera ustranu pa je kugla otila u tlo.

A sad je dola reakcija Jani Porter Bacila se na klupuvritei od histerinog smijeha.


148/293

vrlo udno

Nekoliko milja juno od kolibe, na pjeskovitom alu pre pirala se dva starca.

Pred njima pruao se iroki Atlantik. Za leima bio im jeTanini kontinent. Odmah u blizini pomaljala se crna dungla.

Divlje zvijeri rikale su i reale. Zvukovi, runi i strani, parali su im ui. Hodali su milje traei logor, ali uvijek u pogrenom smjeru. Tako su se izgubili kao da ih je netkoodjednom prenio na drugi svijet.

U takvoj situaciji trebalo bi da svaki djeli svog mozga posvete najvanijem pitanju tog trenutka pitanju ivota i

smrti: da pronau put do logora.Govorio je Samuel T. Philander: Ali, moj dragi profesore, ja jo uvijek mislim, da Ferdinand i Izabela nisu u petnaestom stoljeu pobijedili Maure, da bi svijet danas biotisuu godina ispred nas. Mauri su u sutini bili snoljiva,irokogrudna, slobodoljubiva rasa poljoprivrednika, zanatlijai trgovaca upravo onaj tip ljudi koji je omoguio ovucivilizaciju koju danas nalazimo u Americi i Evropi dokpanjolci...

Kojeta, dragi gospodine Philanderu prekide ga profesor Porter njihova je vjera svakako iskljuivala one

mogunosti koje vi spominjete. Zaboga, profesore! prekide ga Philander koji je bio pogledao prema dungli kao da nam se netko pribliuje.

Profesor Archimedes Q. Porter okrenu se u smjeru to gaje pokazao kratkovidni Philander.


149/293

Kojeta, gospodine Philanderu ljutio se. Kolikovas puta moram opominjati da potpuno skupite svoje duevnesposobnosti, jer samo tako moete najveom silom intelektualnosti pristupiti vanim problemima kojima se, dakako, baveveliki duhovi. A sad ste najneuljudnije prekinuli moju uenuraspravu samo zato da mi svratite panju na pukoga

etvoronoca rodaFelis. Rekao sam, gospodine... Nebesa, profesore, lav? povie Philander napreuisvoje slabe oi u smjeru nejasnog lika ocrtanog na tamnomtropskom grmlju.

Da, da, gospodine Philanderu, ako se u svojoj raspravi ba hoete posluiti narodnim izrazom, lav. Ah kao to samrekao...

Zaboga, profesore! ponovo ga prekide Philander. Dopustite mi da napomenem da e Mauri koji su bih pobi-

jeeni u petnaestom stoljeu u tom alosnom stanju baremzasad i ostati, makar mi i odloili diskusiju o toj svjetskojnesrei, dok na onuFelis carnivora ne dobijemo onaj arobni pogled koji, kako se to poslovino dri, daje udaljenost.

Meutim se lav pribliio s mirnim dostojanstvom ovojdvojici, i to na deset koraka, i onda stao da ih promatra.

Mjeseina je obasjavala al, a ta se neobina dvojkaveoma isticala na utom pijesku.

Prava sramota, prava sramota! uskliknuo je profesorPorter s trakom razdraenosti u glasu. Nikada, gospodinePhilanderu nikada prije u ivotu nisam uo da bi se kojoj odovih ivotinja dopustilo da odlunja iz svoga kaveza. Ja usvakako taj neuveni prekraj etike prijaviti upraviteljimasusjednog zoolokog vrta.

Potpuno u redu, profesore sloio se Philander ito prije to bolje. Hajdemo odmah.

Uhvativi profesora za ruku, Philander se uputi u smjerukoji e izmeu njih i lava poveati udaljenost.


150/293

Jedva su prevalili komad puta, kad je Philander, ogledavise, s uasom primijetio da ih lav slijedi. On je vre uhvationevoljkog profesora i ubrzao korak.

Kao to sam rekao, gospodine Philanderu ponavljao je profesor Porter.

Philander se jo jednom urno ogleda. I lav se pourio, te

je uporno odravao udaljenost izmeu sebe i njih. On nas slijedi! zinu Philander poevi trati. Kojeta, gospodine Philanderu protestirao je pro-

fesor. Ova nelijepa urba nikako ne pristaje ljudima od pera. to e nai prijatelji misliti o nama, koji bi mogli biti naulici i vidjeti nae lakoumne lakrdije? Molim vas, hodajmo ponosnije.

Philander uputi jo jedan potajni pogled prema krmi.Uas! Lav je lako poskakivao jedva pet koraka iza njih.Philander ispusti profesorovu ruku pa bijesno jurnu

brzinom koja bi sluila na ast bilo kojoj momadi sa sveu-ilinog trkalita,

Kao to sam rekao, gospodine Philanderu... vrisnu profesor Porter lead je, da se kae slikovito, i on podbrusio pete. I on je straga ugledao okrutne ute oi i poluotvoreneralje, i to strano blizu svojoj osobi.

S poletjelim skutima kaputa i sjajnim svilenim eirom profesor Archimedes Q. Porter bjeao je na mjeseini zasamim petama Samuela T Philandera.

Pred njima se dungla suavala u iljak pa je prema tojluci od drvea Samuel T Philander upravio svoje izvanredneskokove, dok su iz sjene tog istog mjesta virila dva otra okaocjenjujui sa zanimanjem ovu utrku.

Tarzan majmun promatrao je nasmijeen tu udnu igruini to i prednjak.

Znao je da su ova dva ovjeka sigurna od napada lava.Sama injenica da se Numa odrekao tako laka plijena uvjerila


151/293

je Tarzana, koji je dobro poznavao ivot dungle, da jeNum intrbuh ve pun.

Lav ih je mogao vrebati dok ne bi ponovo ogladnio. Ali je bilo mogue da mu, ne naljuti li se, dojadi ta ala pa da seodulja u svoj brlog u dungli.

Zapravo je prijetila jedna velika opasnost, a ta je bila da

jedan od ove dvojice posrne i padne, a onda bi taj uti vrag biona njemu u trenu, a elja za ubijanjem bila bi prevelikanapast, a da joj se odupre.

Zato se Tarzan hitro vinuo na niu granu, u smjeru odaklesu dolazili bjegunci. A kad je Samuel T. Philander dospiozadihan i ispuhan ispod njega, ve previe umoran, a da se popne na sigurnu granu, Tarzan ga uhvati za ovratnik kaputa i povue na granu do sebe.

U slijedeem trenutku prispio je i profesor na doseg prijateljskog stiska, pa je i on povuen na sigurno mjestoupravo kad je zbunjeni Numa, zarikavi, skoio da zgrabisvoju nestalu lovinu.

Jedan su asak ova dva ovjeka prianjala teko diui zatu veliku granu, dok se Tarzan uurio s leima na stablu promatrajui ih s pomijeanom radoznalou i zabavom.

Profesor je prvi prekinuo tiinu. Duboko me boli, gospodine Philanderu, to ste ispo

ljili toliko malo mukarake hrabrosti u nazonosti jednog odniih redova te ste me s oitom bojaljivou naveli da se takoneobino namuim da bih mogao nastaviti svoju raspravu.ICao to sam rekao, gospodine Philanderu, kad ste me prekinuli, Mauri....

Prof. Archimedese Q. Porteru prekide ga Philanderledenim glasom dolo je vrijeme kad strpljivost postajezloin, a teka se povreda ini ogrnuta ogrtaem vrline. Vi steme optuili da sam kukavica. Vi ste dali naslutiti da ste tralisamo zato da me preteknete, a ne da izbjegnete pandama


152/293

lava. Pazite, profesore Archimedese Q. Porteru! Ja samoajan ovjek. I jaganjcu katkad moe prekipjeti.

Kojeta, gospodine Philanderu, kojeta! opominjaoga profesor Porter. Vi se zaboravljate. Jo nita ne zaboravljam, profesore Archimedese Q.

Porteru Nego, vjerujte mi, gospodine, posrem na rubu zabo-

ravljivosti to se tie vaeg uzvienog poloaja u svijetuznanosti, i vaih sijedih kosa.Profesor je nekoliko trenutaka sjedio nepomino, a mrak

je skrivao ukoeni smijeak koji mu je obrubljivao naboranolice. Zatim progovori.

Sluaj, Skinny2 Philander progovorio je ratobornimglasom ako se hoe tui, skini kaput i sii na tlo pa u tenabubati po toj tvojoj glavi ba kao to sam te prije ezdesetgodina u uliici iza Porkyjeva3 taglja.

Ark! zinu zaueni Philander. Zaboga, kako tolijepo zvui! Kad si ovjean, Ark volim te. Ali nekako kaoda si u posljednjih dvadeset godina zaboravio biti ovjean.

Profesor prui suhu, drhtavu staru ruku u tamu da dotaknerame starog prijatelja.

Oprosti mi, Skinny ree blago. Nije ba bilodvadeset godina, a sam Bog zna koliko sam nastojao bitiovjean radi Jane, i radi tebe, otkad mi je On oduzeo mojudrugu Jane.

Jo se jedna ruka prokradala sa strane Philanderove, dauhvati onu koja je leala na njegovu ramenu, i ni jedna druga poaika ne bi mogla bolje prenijeti jedno srce k drugome. Nekoliko trenutaka nisu govorili. Lav se pod njima uzrujanoetao amo tamo. Treu priliku u drvetu skrivala je gusta sjenauz stablo. I taje bila tiha nepomina poput urezane slike.

14

Shinny nadimak, neto kao Suhorepac. Prev.Porky nadimak, Krmak. Prev.


153/293

Svakako si me povukao na ovo drvo upravo na vrijeme progovorio je napokon profesor. elim ti se zahvaliti.Spasio si mi ivot.

Ali ja vas nisam ovamo povukao, profesore odgo-vorio je Philander. Zaboga! U uzbuenju onog trenutkanisam ni znao da je i mene povukla gore neka vanjska agen-

cija mora da je netko ili neto tu s nama na drvetu. Ha? uskliknu profesor Porter. Jeste li posvesigurni, gospodine Philanderu?

Najsigurniji, profesore odgovori Philander i dodao je mislim da bismo se morali toj stranci zahvaliti.Moda sad sjedi tik do vas, profesore.

Ha? to? Kojeta, gospodine Philanderu, kojeta! govorio je profesor Porter uzmiui oprezno, blie gospodinuPhilanderu.

Ba se tada uini Tarzanu majmunu da je Numa ve hodao pod drvetom dovoljno vremena, pa je podigao mladu glavu prema nebu tako da je u ui dvojice prestraenih staracaudario onaj strani izazov, opomena ovjeka majmuna.

Dva prijatelja, stisnuti i drhtavi u tekom poloaju na granividjeli su kako se veliki lav, kad gaje iznenadio onaj uasnikrik, prestao nemirno etati pa je hitro mugnuo u dunglu iizgubio im se s oiju.

ak i lav dre od straha apnuo je Philander. Vrlo udno, vrlo udno mrmljao je profesor Porter

hvatajui se grevito Philandera da bi popravio ravnoteukoju je iznenadni strah tako opasno poremetio. Na nesreu zaobojicu, Philanderova ravnotea nije se ba u taj as upirala niu ta, tako da je trebalo samo blage sile koju je dala teinatijela profesora Portera pa da se odani tajnik prevrne s grane.

Jedan asak lebdjeli su u neizvjesnosti, a onda su se s po-mijeanim i vrlo neuenjakim vriskom survali naglavce sti-snuti u grevitu zagrljaju.


154/293

Trebalo je nekoliko asaka da se koji makne, jer su obojica bila sigurna da bi se takvim pokuajem otkrilo toliko lomova i prijeloma da se dalje ne bi mogli ni maknuti.

Napokon profesor Porter pokua maknuti jednu nogu. Nanjegovo iznenaenje, ona ga je sluala kao u prolim danima.Sad je privukao i njezinu drugaricu i ispruio je.

Vrlo udno, vrlo udno mrmljao je. Dobro je, profesore aptao je Philander gorljivo znai da niste mrtvi?

Kojeta, gospodine Philanderu, kojeta upozoravaogaje Porter jo nisam sasvim siguran.

S neizmjernom zabrinutou Porter mahnu desnom rukom radosti li! Bila je netaknuta Bez daha pomakne lijevu rukuiznad ispruenog tijela dala se micati!

Vrlo udno, vrlo udno govorio je. Komu to maete, profesore? pitao je Philander

uzbuenim glasom.Profesor Porter nije se udostojao odgovoriti na ovo

djeako pitanje. Umjesto toga podie glavu njeno s tla,kimnuvi nekoliko puta.

Vrlo udno promucao je. Ostala je netaknuta. Philanderse nije pomicao s mjesta gdje je pao Nije se usudio. Kako dase ovjek pomakne kad su mu ruke, noge i lea slomljena.

Jedno mu je oko bilo ukopano u meku ilovau. Drugo,kojim je valjao ustranu, zurilo je sa strahom u Portera i nje-gove mutne, nejasne pokrete.

Kako alosno! uskliknuo je Philander poluglasno. Potres mozga izazvao je potpuno duevno rastrojstvo Doista,kako je to alosno! A u jo tako mlada ovjeka!

Profesor Porter prevali se na trbuh. Oprezno zgrbi leadok nije nalikovao golemu maku kraj lajava psa. Zatim sjedei opipa razliite dijelove svoje anatomije.

Zatim se digne i pogledavi otro jo uvijek isprueni likgospodina Samuela T. Philandera, ree:


155/293

Kojeta, gospodine Philandera. Ovo nije vrijeme da seljenari. Moramo ustati i raditi.

Philander podie svoje drugo oko iz ilovae te pogledaPortera tihim gnjevom. Zatim pokua ustati. Veoma se izne-nadio kad mu se napor odmah okrunio uspjehom.

Jo je pucao od bijesa zbog izazovnih rijei profesora

Portera, pa je upravo htio osorno odgovoriti, kad mu oi padoe na udnu pojavu koja je stajala nekoliko koraka dalje i paljivo ih promatrala.

Profesor Porter pokupio je svoj svijetli svileni eir, koji je paljivo ietkao na rukavu kaputa i ponovo ga stavio naglavu. Kad je vidio da Philander pokazuje neto iza njega,okrenu se i opazi diva potpuno gola, osim tkanice i nekolikokovinskih ukrasa, kako stoji nepomino pred njim.

Dobar veer, gospodine pozdravi ga profesor podi-gavi eir.

Za odgovor div im mahnu da ga slijede, pa zakorai alomu smjeru odakle su bili upravo doli.

Mislim da bi bilo pristojno da ga slijedimo napo-menu Philander.

Kojeta, gospodine Philandera odvrati profesor. Nema tome dugo vi ste vrlo logiki dokazivali teoriju da logorlei pravo na jugu. Ja sam sumnjao, ali ste me napokon uvje-rili. Zato sam sam siguran da moramo putovati prema jugu donaih prijatelja. Zato u i dalje na jug.

Ali, profesore Porteru, ovaj ovjek ovdje moda zna bolje od nas. On kao daje uroenik. Slijedimo ga barem nakratku udaljenost.

Ivojeta, gospodine Philanderu ponavljao je profesor. Mene je teko uvjeriti, ali kad se jednomuvjerim moja je odluka nepromjenljiva. Ja u dalje u pravom smjeru, pa makar morao, da stignem na svojeodredite, obii Afriku.


156/293

Dalju prepirku prekinuo je Tarzan, koji im je, videi daga ti udni ljudi ne slijede, priao.

Ponovo ih je pozvao, ali su se oni jo uvijek prepirali.Zatim majmun ovjek izgubi strpljivost zbog njihova

glupog neznanja. Zgrabi prestraenog Philandera za rame pa je, prije nego to je taj vrijedni gospodin znao hoe li ga

ubiti ili samo osakatiti za cijeli ivot, Tarzan privezao krajkonopa vrsto oko vrata gospodina Philandera. Kojeta, gospodine Philanderu protestirao je pro-

fesor Porter. Vrlo je nedolino od vas to ste se prepustilitako nedostojnom postupku.

Ah jedva to je izustio ove rijei, i on se naao uhvaeni vrsto svezan za vrat istini konopom. Zatim je Tarzankrenuo prema sjeveru vodei sad potpuno prestraenog profesora i njegova tajnika.

U smrtnoj tiini hodali su, kako se umornim i razoaranim starcima inilo, sate i sate. Ali kad su se popelina neku uzvisinu vrlo su se obradovali opazivi pred sobomkolibu, ni stotinu metara daleko.

Tu ih Tarzan pusti i, pokazavi im tu kolibu, nesta udungli.

Vrlo udno, vrlo udno! zinuo je profesor Alividite, gospodine Philanderu, da sam ja imao pravo, kao iobino. I da nije bilo vae tvrdoglavosti bili bismo izbjeglinizu vrlo poniavajuih, da ne kaemo opasnih upadica.Molim vas da se odsada, kada god vam treba mudar savjet, prepustite vodstvu zrelijeg i praktinijeg duha.

Gospodinu Samuelu T Philanderu veoma je odlanuloto se pustolovina sretno zavrila, pa se nije vrijeao na

profesorovu okrutnu pljusku. Zgrabio je profesora za ruku i pourio se s njim prema kolibi.

Skupini izbaenika vrlo je odlanulo kad se ponovo sje-dinila. Jo su u zoru priali svoje razliite pustolovine i raz


157/293

miljali o onom udnom uvaru i zatitniku kojega su nalina ovoj divljoj obali.

Esmeralda je bila sigurna da je to bio sam aneo poslansamo zato da ih uva.

Da si ga vidjela kako prodire sirovo lavlje meso,Esmeraldo nasmijao se Clayton------ drala bi ga vrlo

stvarnim anelom. Ja o tom ne znam nita, gospodine Claytone odvrati Esmeralda. Ali drim da su mu naprostozaboravili dati igice, jer su ga poslali tako urno dolje da se pobrine o nama. A sigurno je da ne moe nita pei bezigica tako je, gospodine.

U njegovu glasu nije bilo nita aneosko napomenu Jane Porter malko zadrhtavi kada se sjetila oneuasne rike poslije Tarzanova obrauna s lavicom.

Niti se posve slagalo s onim kako sam ja zamiljaodostojanstvo nebeskih vjesnika spomenuo je profesorPorter kad je., ovaj... taj gospodin privezao dva veoma potovana i uena ovjeka za vratove i vukao ih dunglomkao da su krave.

rrww. ~


158/293

pogrebi

Budui da se sad ve razdanilo, skupina se, koja nije jela ili spavala od prijanjeg jutra , poela spremati da kuha jelo.

Pobunjenici s Arrowa iskrcali su neto suenog mesa, juhe u limenkama i povre, dvopek, brano, aj i kavu zaono pet ljudi koje su bacili na obalu, pa su tim zalihama brzo zadovoljili dugotrajnu glad.

Idui zadatak je bio da se koliba uini prikladnom zastanovanje, te su zato odluili da odmah uklone straneostatke tragedije koja se tu desila jednog davnog dana.

Profesor Porter i Philinder s dubokim zanimanjem pre-gledali su kosture. Za ona dva vea tvrdih su da su pripadalamukarcu i eni jedne od viih bijelih rasa.

Najmanjem kosturu posvetili su samo prolaznu panju, budui da njegov smjetaj u kolijevci nije dao sumnjati daje pripadao potomku tog nesretnog para.

Kad su pripremali mukarev kostur za pogreb, Clayton je otkrio masivan prsten koji je oito u vrijeme ovjekovesmrti bio na prstu, jer je jedna od manjih kostiju ruke jouvijek leala u tom zlatnom kolutu.

Pobravi ga da ga pregleda, Clayton zaueno povika, jer je taj prsten nosio grb kue Greystokea.

U isto je vrijeme Jane Porter otkrila knjige u ormaru te je, otvorivi prvi isti list, ugledala ime John Clayton, London. U drugoj knjizi koju je uurbano ispitivala bilo jesamo jedno ime:Greystoke.

15


159/293

No, gospodine Claytone povikala je to toznai? Evo u ovim knjigama imena nekih vaih ljudi. A ovdje odgovorio je on ozbiljno nalazi se veliki

prsten kue Greystokea, koji se izgubio otkako je moj stric,John Clayton, bivi lord Greystoke, nestao, jamano se izgu- bivi na moru.

Ali kako onda tumaite da se ovo nalazi ovdje, u divljojafrikoj dungli? uskliknula je djevojka. Samo se na jedan nain moe protumaiti, gospoice

Porter odgovori Clayton Pokojni lord Greystoke nije seutopio. On je umro ovdje u ovoj kolibi, a ovo to je na podu,

jest sve to je od njega poslije smrti ostalo. Onda je ovo morala biti lady Greystoke doda Jane

Porter s potovanjem pokazavi bijednu hrpu kostiju na postelji.

Lijepa lady Alice odgovori Clayton. Otac i majkaesto su mi priali o njezinim brojnim vrlinama i osobitimlinim draestima Jadna, nesretna gospoa promrmljao jealosno.

S dubokim potovanjem i sveanou pokopali su tjelesa pokojnog lorda i lady Greystoke uz njihovu afriku kolibicu aizmeu njih poloili su sitni kosturi mladuneta majmunice Kale.

Dok je Philander stavljao slabe kosti mladunenta u ko-mad jedrenine, poblie je pregledao lubanju. Zatim je k sebi pozvao profesora Portera, pa su ta dvojica nekoliko trenutakatiho razgovarala.

Vrlo udno, vrlo udno govorio je Porter. Zaboga rekao je Philander moramo odmah o naem

otkriu obavijestiti gospodina Claytona. Kojeta, gospodine Philanderu, kojeta! protestirao

je profesor Archimedes Q. Porter. Neka mrtva prolost pokopa svoje mrtve.


160/293

I tako je sijedi starac vrio pogrebni obred nad tim udnimgrobom, dok su njegova etiri druga stajala sagnutih iotkrivenih glava.

S drvea Tarzan majmun promatrao je tu sveanost. Ali jenajvie promatrao milo lice i ljupki lik Jane Porter.

U njegovom divljem, neodgojenom srcu potakla su se

nova uvstva. On ih nije mogao dokuiti Pitao se zato gatoliko zanimaju ovi ljudi zato se toliko namuio da spasiona tri mukarca. Ali se nije pitao zato je, otrgao Sabor odnjene puti one nepoznate djevojke.

Mukarci su svakako glupi i smijeni i kukavice. ak je iManu, repati majmun, od njih pametniji. Ako su to stvorenjanjegove vrste, on sumnja je li njegov prijanji ponos imaosmisla.

Ali djevojka, ali to je drugo. On tu nije razmiljao.Znao je da je ona stvorena zato da se titi i da je on stvoren da

je titi.Pitao se zato su oni iskopah veliku rupu u tlu samo zato

da ukopaju suhe kosti. To svakako nema nikakva smisla. Nitko ne eli ukrasti suhe kosti.

Da je na njima bilo mesa, on bi mogao shvatiti, jer jesamo tako mogue ouvati meso od Dangoa, hijene, i drugih

praumskih grabljivaca.Kad su grob ispunili zemljom, mala se skupina vratila

kolibi, gdje je Esmeralda, jo obilato plaui zbog onog parao kojem nikad prije nije ula, i koji je mrtav ve dvadesetgodina, sluajno pogledala prema luci. Odmah je prestala plakati.

Gledajte ondje vani onaj prosti olo! vrisnula je pokazujui prema Arrowu. Oni nas sve ostavljaju, baovdje na ovom opakom otoku.

I doista, Arrow je zaplovio prema otvorenom moru, po-lako, kroz ulaz u luku.


161/293

Obeali su nam da e nam ostaviti oaije i municiju napomenuo je Clayton. Nemilosrdne zvijeri!

To je maslo onog svata kojega nazivaju Snipes, sigurnasam napomenula je Jane Porter. King je bio lopov, ali jeimao malko smisla za ovjenost. Da ga nisu ubili, znam da bi se on bio pobrinuo da se opskrbimo kako treba prije nego

to nas prepuste naoj sudbini.ao mi je to nas nisu posjetili prije nego to su otplovili rekao je profesor Porter. Htio sam ih zatraiti da ono blago ostane s nama, je r sam propao, ako se ono izgubi.

Jane Porter pogleda alosno oca. Nita zato, dragi rekla je. Ne bi pomoglo, jer su

samo radi tog blaga ubili oficire i nas iskrcali na ovu stranuobalu.

Kojeta, dijete, kojeta! ree profesor Porter. Tisi dobro dijete, ali neiskusna u praktinim stvarima pa sePorter okrenu i uputi polako prema dungli, ruku sklopljenih pod dugim skutima kaputa a oiju uprtih u tlo.

Njegova ga je ki promatrala s osjeajnim smijekom nausnama, a onda je, okrenuvi se Philanderu, proaptala:

Molim vas, nemojte dopustiti da ponovo odluta kao juer. Mi se pouzdajemo u vas, vi znate, da ga dobro proma-trate.

S njim je svaki dan sve tee rukovati odgovori Phi-lander uzdahnuvi i stresavi glavom. Bit e da sad odlazida prijavi direktorima Zoolokog vrta da je sino jedan odnjihovih lavova bio na slobodi. O, gospoice Jane, vi ne znatekoliko se ja s njim moram boriti.

O da, znam, gospodine Philanderu, ali dok ga mi sviljubimo, vi imate najvie utjecaja, jer111a to vam on rekao, on potuje vae veliko znanje i zato se toliko pouzdaje u va sudTo jadno drago stvorenje ne pravi razlike izmeu znanja imudrosti.


162/293

Philander se, s malko zabezeknutim izrazom na licu,okrenu za Port erom, pa je u svom duhu prevrtao pitanje bi lise osjeao pohvaljenim ih pokuenim na prilino sumnjivulasku gospoice Porter.

Tarzan je vidio zaprepatenje koje se ocrtalo na licima teskupinice dok su promatrali odlazak Arroiva. Zato je, dok mu

je i sam brod bio divna novost, odluio da se pouri do rta nasjevernom dijelu luke i izbliza pogleda lau, kao i da sazna,ako je mogue, smjer plovidbe.

Vijui se drveem velikom brzinom, stigao je do rta samotrenutak poslije izlaska broda iz luke, tako da je izvrsno vidiodivotu ove udne kue to plovi.

Kojih dvadeset ljudi trkaralo je ovamo onamo po palubivukui i poteui konope.

Lagan povjetarac puhao je s kopna pa se brod probijao izua pod nepotpunim brojem jedara, ali sad kad su preli rt,razapeli su svaki komad jedrenine koji su imah na raspo-laganju, tako da brod moe ploviti to je mogue bre

Tarzan je promatrao fine pokrete broda sa zanosom idivljenjem, pa je zaelio da bude na palubi. Tada otre oiopazie trag dima na dalekom sjevernom obzorju pa se udioodakle dim na debelom moru.

Nekako u isto vrijeme promatra na Arrowu mora da jeopazio dim, jer je za nekoliko trenutaka Tarzan vidio kako se

jedra mijenjaju i skrauju. Brod se okrenuo, pa je on odmahznao da se vraa ka obali.

ovjek na pramcu neprekidno je sputao u more konop nakraju kojega je bio uvren nekakav mali predmet. Tarzan se pitao kakvu svrhu ima taj posao.

Napokon je brod doao ravno u vjetar. Sidro se bacilo, jedra spustila. Po palubi sve se ustralo.

Spustili su amac i u nj stavili veliki sanduk. Onda jenekoliko mornara zapelo veslati pa su se brzo pribliavalitalci gdje je Tarzan uao u granju drveta.


163/293

Na krmi tog amca koji se pribliavao Tarzan je vidioonog ovjeka takorova lica.

Samo nekoliko trenutaka kasnije amac je dodirnuo al.Ljudi su iskoili i onda izbacili veliki sanduk na pijesak. Nalazili su se na sjevernoj strani rta, tako da ih oni iz kolibenisu mogli vidjeti.

Ljudi su se jedan trenutak ljutito prepirali. Onda se onajtakorova lica, s jo nekoliko drugova uspeo niskom strmi-nom na kojoj je bilo drvo sa sakrivenim Tarzanom. Nekolikosu se trenutaka ogledavali.

Ovo je dobro mjesto rekao je mornar takorova lica pokazavi ispod Tarzanova drveta.

Dobro je kao i svako drugo odgovorio je jedan odnjegovih. Ako nas uhvate s blagom na brodu, i tako e sveoduzeti. Moemo ga isto tako ovdje zakopati, te ako koji odnas izbjegne vjeala, vratit e se i kasnije uivati.

Onaj takorova lica sad je pozvao one koji su ostali uzamac pa su se polako uspinjali obalom nosei krampove ilopate.

Pourite povikao je Snipes. Ku! odvrati mu jedan mrzovoljnim glasom. Nisi

ti admiral, ti... patulje. A ipak sam tu kapetan, morat e to shvatiti, ti nespret

njakoviu! kriknu Snipes s mlazom uasnih psovki. Umirite se, momci opominjao ih je jedan koji prije

nije govorio. Neemo nikamo dospjeti ako se budemomeusobno tukli.

Tako je odgovori mornar kojemu je bio mrzak Sni pesov osorni glas ali isto tako neemo nikamo dospjeti akose u ovom vrajem drutvu bude netko naduvao.

Momci, kopajte ovdje rekao je Snipes pokazujuimjesto pod drvetom. A dok vi kopate, Peter neka nacrtakartu ovog mjesta, tako da ga moemo ponovo pronai. TiTom i Bile povedite jo nekolicinu pa donesite sanduk gore.


164/293

A ta e ti raditi? zapita ga onaj prijanji nezado-voljnik Samo zapovijedati?

Daj, radi zarei Snipes. Valjda ne misli da ekapetan kopati, je li?

Svi su ljudi ljutito digli glave. Nijedan nije volio Snipesa,a to to je on na neugodni nain pokazivao vlast otkako je

umorio Kinga, pravoga vou i kolovou pobunjenika, samo je bilo ulje na vatru njihove mrnje. Misli li rei da ne kani uzeti lopatu i pomoi? Rame ti

nije ba toliko ranjeno rekao je Tarrant, mornar koji je prije govorio.

Ni za vraga odvrati Snipes dirajui uzrujano kundakrevolvera.

Onda, bogami otresao se na nj Tarrant ako neuzme lopatu, uzet e kramp.

Tim rijeima podigao je kramp iznad glave i snanimudarcem ukopao iljak u Snipesov mozak.

Jedan trenutak ljudi su tiho stajali promatrajui ishod jezovita humora svoga druga. Onda jedan progovori.

Pravo budi tom smrdljivcu rekao je.Jedan je poeo kopati. Tlo je bilo meko, pa je on odbacio

kramp i uhvatio lopatu. Zatim su mu se drugi pridruili. Vienije bilo primjedaba o ubojstvu, nego su ti ljudi radili boljeraspoloeni nego ikada otkako je Snipes bio preuzeo zapo-vjednitvo.

Kad su iskopali rov toliko velik da su mogli zakopatisanduk, Tarrant je preporuio da ga proire i na samom san-duku ukopaju i Snipesovo tijelo.

To bi moglo zavesti onoga koji bi ovdje sluajno kopao protumaio je.

Drugi su takoer uvidjeli daje ovaj prijedlog lukav, pa su produljili rov da bude dovoljno dug za truplo, a u sredini suiskopali dublju jamu za sanduk, koji su najprije omotali

jedreninom, a onda ga spustili, tako da mu je vrh doao oko


165/293

stopu ispod dna groba. Zemlju su nabacili i nagazili je okosanduka, dok dno groba nije bilo izravnano.

Dva su ovjeka bez cerenomije prevalila truplo sa talcorovim licem u grob, poto su mu najprije skinuli oruje irazliite druge predmete koje su eljeli lanovi ove skupine.

Zatim su ispunili grob zemljom i izravnali.

Ostatak iskopane zemlje razbacali su irom. Hrpu suhoggranja i lia rairili su to prirodnije po novom grobu, takoda se ukloni svaki trag.

Kad su zavrili posao, mornari su se vratili malom amcui urno odveslali do A i t o m ci.

Povjetarac se prilino pojaao, a kako se sad na obzorjudim razaznavao jasno i u prilinoj koliini pobunjenici nisuasili asa da odjedre pod punini jedrima prema jugozapadu.

Tarzan, koji je sa zanimanjem promatrao sve to se zbi-valo, sjedio je razmiljajui o udnim postupcima ovihneobinih stvorenja.

Ljudi su doista ludi i okrutniji od zvijeri! Kako je sretanonaj koji ivi u miru i sigurnosti velike ume!

Tarzan se pitao to je u sanduku. Ako im nije trebao, zatoga nisu jednostavno bacili u vodu? To bi im bilo lake.

Ah, mislio je, ali i oni ga ele To su ga sakrili zato to seele kasnije vratiti po sanduk.

Tarzan se spusti na tlo i poe ispitivati zemlju oko isko- pine. Gledao je nisu li ta stvorenja ispustila ita to bi on elio posjedovati. Naskoro je otkrio lopatu skrivenu uz suho granjei lie koje su stavili na grob.

On je uze i pokua se njom sluiti kao to je vidio da toine mornari. To mu nije ba sjajno uspijevalo, i bolo mu jegola stopala, ali je on ustrajao, dok nije djelomino otkopaotijelo. Izvukao gaje iz groba i stavio na jednu stranu.

Zatim je nastavio kopati, dok nije iskopao sanduk. Taj jeisto tako odvukao na stranu, do trupla. Zatim je ispunio manjurupu ispod groba, ponovo stavio tijelo i zemlju naokolo i


166/293

iznad njega, pokrio ga suhim granjem i liem i vratio sekovegu.

etiri se mornara znojilo pod njegovim teretom Tarzan majmun pokupio ga je kao da je to prazna kutija za pakovanje, pa ga je, zavezavi komadom konopa lopatu nalea, odnio u najgui dio dungle.

S tim nespretnim teretom nije mogao lako putovati drveem zato se drao traga slonova, te je ipak napredovao prili-no brzo.

Nekoliko sati putovao je malko sjeverno, dok nije doaodo neprobojna zida gustog i ispremijeanog raslinstva. Zatimse popeo na nie granje, i za jo petnaest minuta naao se umajmunskom amfiteatru, gdje su se majmuni sastajali nasavjetovanje ili na proslavu obreda Dum Dum.

Poeo je kopati usred istine, nedaleko od bubnja, ilioltara. To je bilo tee nego iskopati svjee ubaenu zemlju, ali

je Tarzan majmun ustrajno kopao dok nije s radou vidiorupu dovoljno duboku da primi sanduk i dobro ga sakrije od pogleda.

Zato se on toliko muio, a nije znao vrijednost sadrajasanduka?

Tarzan majmun imao je ovjeji lik i ovjeji mozak, ali je po odgoju bio majmun. Mozak mu je govorio da sanduksadrava neto vrijedno, jer ga inae ljudi ne bi sakrili. Aodgoj ga je uio da nasljeuje sve to je novo i neobino, pagaje sad ona prirodna radoznalost koja je zajednika i ljudi-ma i majmunima, tjerala da otvori sanduk i da mu pregledasadraj.

Ali su teka brava i jaki eljezni okovi zbunili i njegovoumijee i golemu snagu, tako da je bio prisiljen zakopatisanduk, a da svoju radoznalost nije zadovoljio.

Do vremena kad je Tarzan, lovei i usput se hranei, do-spio do kolibe, sasvim se smrailo.


167/293

U kolibi gorjelo je svjetlo, jer je Clayton pronaao neot-vorenu limenku ulja, koja je stajala netaknuta dvadeset go-dina. To je bio dio zaliha koje je Claytonovima ostavio CrniMichael. I svjetiljke su jo bile uporabljive, pa se tako unu-tranjost kolibe zauenom Tarzanu uinila svijetla kao dan.

On se esto pitao to je zapravo svrha svjetiljaka. ita-

njem i po slikama saznao je to su one, ali nije znao kako senjima postupa da se proizvede ono udesno sunevo svjetlokakvo je na slikama vidio da se iri po okolnim predmetima.

Kad se pribliio prozoru to je bio najblie vratima, vidio je da su kolibu podijelili u dvije sobe, s grubom pregradom odgranja i jedrenine.

U prednjoj sobi bila su tri mukarca. Ona dva starija ivosu diskutirala, dok se mlai, oduprt nekim pomonim sjeda-lom o zid, udubio u itanje jedne Tarzanove knjige.

Tarzana, meutim, nisu osobito zanimali mukarci, pa jezato priao drugom prozoru. Tu je bila djevojka. Kako su jojlijepe crte lica. Kako joj je njena snjena koa! Ona je pisala pod prozorom za Tarzanovim stolom. Na hrpi trave u drugomdijelu sobe leala je crnkinja i vjeroj

01 tarzan medju majmunima

Documents