58 LIST STUDENATA STOMATOLO©KOG FAKULTETA SVEU»ILI©TA U ZAGREBU | SONDA

Uvod

Inlay je jednokomadni intrakoronarni nadomjestak

koji se u kavitet unosi u konaËnom krutom stanju. Bezobzira radi li se o estetskom ili neestetskom, πto ovisi omaterijalu, odnosno njegovoj boji, svojom je primarnomindikacijom restorativan rad. On u kliniËkoj praksi predstavljakvalitetniji i izvedbom sloæeniji ispun kojim nadomjeπtamoizgubljeno, najËeπÊe karijesom razoreno tvrdo zubno tkivo.Alternativa je restoraciji amalgamom ili nekim drugimuobiËajenim nadomjesnim materijalom, koji se u prethodnoisprepariran kavitet unose u plastiËnom stanju i ondje po-stupno kemijskim reakcijama otvrdnjuju u strukturiranu masuili polimeriziraju svjetlom (1).

VeÊa konstrukcija od inlaya, πto osim intrakoronarnognadograuje i dio grizne plohe s jednom ili viπe kvræica nazi-va se onlay. Overlay je slijedeÊa modifikacija koja jepovrπinski najveÊa jer prekriva cijelu okluzalnu plohu, odno-sno nadomjeπta sve kvræice zuba (1).

Zlatni inlay

Inlayi izraeni od zlatne slitine pokazali su se dugotrajnimrestoracijama zbog odliËnih mehaniËkih i bioloπkih svojstava(1). Otpornost na tlak ævakanja kod zlata je veÊa od svihostalih vrsta aloplastiËnih materijala te je najbliæa tkivima ca-kline i dentina (1, 7). U usporedbi s amalgamom, zlatna inlaykonstrukcija zbog korozijske stabilnosti u ustima neÊedovesti do diskoloracije zuba, koja je ponekad neminovnakod amalgamskih ispuna. Zlato kao najkovniji metal te nje-govo smanjeno puzanje razlog su odliËne prilagodljivosti uzzidove kaviteta i rubne postojanosti, πto uvelike utjeËe namarginalni integritet konstrukcije i pojavu sekundarnogzubnog kvara (1, 7).

NajveÊi je nedostatak zlatnog inlaya njegova boja, koja jepotpuno nepodudarna s prirodnom bojom zuba. Stoga jekontraindiciran ukoliko je estetika primarna indikacija. Kao isvaki metal lijevani je inlay dobar vodiË elektriciteta i topline,koji mogu direktno πtetno utjecati na vitalno pulpno tkivo.Dodatni je bioloπki nedostatak i taj πto se prilikom preparaci-je kaviteta za zlatni inlay mora poπtovati Black-ov princip pre-ventivne ekstenzije (”extension for prevention”) osobito ubukolingvalnoj πirini, a to podrazumijeva radikalno odstranji-vanje tvrdih zubnih tkiva prilikom preparacije (1).

Preparacija

Prije poËetka preparacije vaæno je artikulacijskim papiromzabiljeæiti okluzijski kontakt sa zubom antagonistom. Ruboviinlaya ne smiju biti preblizu centriËnom kontaktu (< 1 mm)buduÊi da bi taj kontakt oπteÊivao zlatno-caklinsko spojiπte.Nuæno je zato preparaciju toliko ekstendirati da dodirnatoËka antagonista bude na materijalu nadomjestka (7).

Ukoliko stari ispuni i podloga postoje, kao i karijesnopromijenjena tkiva, potrebno ih je odstraniti. Pritom sepreparira osnovni oblik kaviteta, podminirana caklina seuklanja ili ostavlja, ukoliko bi njeno odstranjivanje prouzroËilopreekstendiranu preparaciju (naËelo oËuvanja zdravih zubnihtkiva) (3). Takav, zdravim dentinom nepoduprti dio cakline, bitÊe ispunjen adhezijskim materijalom (kompomerom, kom-pozitom ili SIC-om) svrha kojeg je redukcija volumena pato-loπkim procesom nastalog defekta. Izraujemo ga nakontoalete kaviteta do caklinsko-dentinskog spojiπta, a zatim utom ispunu, kako bismo dobili adekvatnu geometriju, pristu-

pamo definitivnom oblikovanju leæiπta za inlay (4). Osnovni jeoblik kavitet vodoravnog dna i okomitih stijenki. Zbogneposrednog postupka uzimanja otiska, odnosno izravnemodelacije inlaya u vosku, nuæna je precizna preparacija bezpodminiranih mjesta, s dopuπtenom blagom divergencijompostraniËnih stijenki od dna spram povrπine do najviπe 110°.Pritom, svi oπtro izvedeni linijski i toËkasti kutevi dna kavitetamoraju biti vidljivi iz smjera unoπenja inlaya, Ëime provjerava-mo ispravnost preparacije kojom osiguravamo laganovaenje otiska i unoπenje gotovog inlaya u kavitet. Zahtjev opreventivnoj ekstenziji zadovoljava se izradbom rubova uzdravom tkivu i na fizioloπki Ëistim mjestima. Caklinskikavopovrπinski rubovi zakoπavaju se do treÊine debljine ca-kline pod kutem od 45°, i time osiguravaju veÊu otpornostzubnim strukturama(1) (slika 1).

Preparacija za dvoploπni i troploπni inlay

Preparacija okluzalnog kaviteta je prethodno opisana zajednoploπni inlay, te je takvu preparaciju potrebno spojiti sjednim ili oba aproksimalna kaviteta kako bismo dobili dvo-ploπnu (MO, OD) odnosno troploπnu inlay preparaciju (MOD).

Oblik aproksimalnog kaviteta kojim ostvarujemo retenci-ju bitno se razlikuje kod amalgamskog ispuna i zlatnoginlaya. Kod amalgama sidrenje postiæemo trapezoidalnimoblikom s duæom stranicom okrenutom prema gingivnomdnu radi osiguravanja ispuna od pomaka u okluzijskom smi-jeru. Takav je oblik preparacije potpuno neprihvatljiv za zlatniinlay jer bi onemoguÊio pravilno otiskivanje i unoπenjegotovog nadomjestka u kavitet.

Prijelaz gingivne stepenice na aproksimalnu pulpnu sti-jenku je oπtar, prepariran pod pravim kutem dok je gingivnustepenicu potrebno zakositi pod kutem od 45°.Kavopovrπinski rubovi se zavrπno obrauju, Ëime se uklanja-ju sva hrapava mjesta, udubljenja i ostaci nepoduprtih ca-klinskih prizmi, πto na kraju omoguÊava bolje rubno zatvara-nje i manju pukotinu, prevenirajuÊi tako i pojavu sekundarnogkarijesa (1, 3).

Otisni postupak

Kada smo nakon zavrπetka preparacije izveli sve nuænepredradnje, poput postavljanja zaπtitne podloge, pristupamootiskivanju.

ZLATNI, KOMPOZITNI I KERAMI»KI INLAY

Juraj GrgeËiÊ, dr. stom.

Slika 1.

Principi preparacije za zlatni inlay

na

sta

vn

a i

str

uË

na

so

nd

a

SONDA | LIST STUDENATA STOMATOLO©KOG FAKULTETA SVEU»ILI©TA U ZAGREBU 59

Otisak odnosno modelaciju moæemo izvesti:a) Neposrednim postupkom (modelacija inlaya izravno

u ustima)b) Posrednim postupkom (neizravan naËin, modelacija

u laboratoriju)c) Neposredno-posrednim postupkom (kombinacija

ambulantnih i laboratorijskih faza) (1, 9)Neposredni (DIREKTNI) postupak ujedno je i najteæi

buduÊi da se inlay u prethodno izoliranom kavitetu (parafin-skim uljem, vodom ili slinom) modelira izravno u ustima. Inlayvosak (mjeπavina parafina, pËelinjeg voska i stearina) unosi sei utiskivanjem adaptira uz rubove kaviteta lagano zagrijanimistrumentom. Oblikuje se i okluzijska morfologija uz potrebuprovjere modelacije i visine okluzije zatvaranjem usta pacijen-ta i izvoenjem funkcijskih kretnji mandibule. Povrπina voskase zavrπno zagladi kuglicom pamuka namoËenom u alkoholili toplu vodu. Voπtani model se ohladi mlazom vode i paæljivovadi iz kaviteta u smjeru unoπenja uglavnom uz pomoÊ æicena kojoj su prethodno urezivanjem izraene retencije. Æica sezagrijana utisne u voπtani otisak, dodatno ohladi vodom ivoπtani model vadi iz kaviteta. Problemi prilikom vaenjauglavnom su vezani uz nepreciznu preparaciju s podminiran-im mjestima, pa se pritom voπtani model nepaæljivim rukova-njem moæe iskriviti. Zato je uvijek potrebno ponovnim postavljanjemvoπtanog inlaya u kavitet provjeriti toËnost modelacije.

Osim u vosku, inlay se moæe modelirati i iz autopolimer-izirajuÊeg ili svjetlosnopolimerizirajuÊeg akrilata (1, 3).

Posredni (INDIREKTNI) postupak mnogo je jednostavnijiza terapeuta jer ne zahtijeva izravno modeliranje u ustimapacijenta, veÊ inlay oblikuje tehniËar u zubotehniËkom laboratoriju.Neizravan naËin podrazumijeva otiskivanje isprepariranogkaviteta jednim od suvremenih materijala i otisnih postupaka(reverzibilnim hidrokoloidom ili elastomerima), zatim otisakantagonistiËke Ëeljusti alginatom (ireverzibilni hidrokoloid),registraciju meuËeljusnih odnosa i prijenos u artikulatorobraznim lukom (3).

Neposredno-posredni (DIREKTNO-INDIREKTNI) postu-pak kombinacija je dvaju navedenih. Prema tome sadræidobre strane jednog i drugog, dok se loπe strane znatnomanje manifestiraju ili gotovo neutraliziraju. Terapeut uzimaotisak, u laboratoriju se izlijevanjem otiska dobiva radni modelna kojem se oblikuje inlay u vosku i zatim πalje u ambulantuna provjeru u usta pacijenta i eventualnu korekciju. Nakonambulantne meufaze voπtani model vraÊa se u laboratorijgdje se lijeva i zavrπno obrauje (1) (slika 2).

Za bilo koju vrstu i naËin izrade inlaya potrebno je odpreparacije zuba do cementiranja konaËnog nadomjestkapacijentu izraditi provizorij.

Proba u ustima

Priikom probe u ustima pacijenta nuæan je oprez kako bise izbjegla neæeljena aspiracija ili gutanje nadomjestka zbognjegovih malih dimenzija. Provizorij se ukloni i procijene se:aproksimalni kontakti, rubovi, okluzija, konture i estetikagotovog rada (2). Ravnoteæa aproksimalnih kontakata sasusjednim zubima omoguÊava normalnu fiziologiju pot-pornog aparata zuba i pravilnu higijenu ispod kontaktnetoËke zubnom svilom te sprjeËava zadræavanje hrane.

Rubovi nadomjestka najkritiËnija su mjesta i njihovompravilnom adaptacijom dugoroËno utjeËemo na uspjeπnostterapije. Rubnu prilagoenost provjeravamo okluzalnooπtrom sondom te sondom i zubnom svilom aproksimalno.Svaka korekcija na pristupaËnim rubovima izvodi se bijelimkamenËiÊem u koljeËniku s malim brojem okretaja povlaËeÊiuvijek brusno sredstvo od nadomjestka prema zubu -„navlaËimo“ rubove (2, 3). Okluzijskom usklaivanju pristu-pamo tek kad smo potpuno zadovoljni dosjedom, stabil-noπÊu i rubnom prilagoenoπÊu nadomjestka. Artikulacijskimpapirom u dvije boje i shim-stock folijom debljine 13µm pro-vjeravamo centriËne i ekscentriËne kontakte, te po potrebiuskladimo okluziju i artikulaciju (2).

Kompozitni inlay

Direktni kompozitni nadomjestak nije niπta drugo veÊispun u adhezijskom tipu kaviteta uËinjen viπeslojnomtehnikom intraoralno u jednom posjetu pacijenta. Oblik iveliËinu preparacije odreuje opseg karijesne lezije. Ispun jeindiciran kod malih do srednje velikih kaviteta I. i II. razreda(slike 3 i 4). VeÊe preparacije kao srednje veliki i veliki defektina straænjim zubima s potrebom estetskog zbrinjavanja

ZLATNI, KOMPOZITNI I KERAMI»KI INLAY

Slika 3.

Izgled preparacije za kompozitni overlay

Slika 4.

Zavrπni izgled kompozitnog overlayaSlika 2.

Zlatni ilay i onlay na radnom modelu

na

sta

vn

a i

str

uË

na

so

nd

a

60 LIST STUDENATA STOMATOLO©KOG FAKULTETA SVEU»ILI©TA U ZAGREBU | SONDA

zahtjevaju kvalitetnije rjeπenje kao πto su inlay/onlay kon-strukcije. Od kompozitnog ispuna kompozitni inlay serazlikuje naËinom retencije, oblikom kaviteta i postupkomizrade. Kompozitni je inlay potpunije polimerizirandovoenjem energije u obliku svjetla ili topline ili njihovomkombinacijom u specijalnim aparatima. Naknadnom polime-rizacijom postiæe se stvrdnjavanje gotovo bez ostatka slo-bodnog monomera (96% monomera je polimerizirano), paoni pred klasiËno polimeriziranim kompozitnim materijalima(samo 65% polimeriziranog monomera) pokazuju boljakonaËna fizikalno-kemijska svojstva (1, 3, 11).

Preparacija

Oblikovanje kaviteta jednostavnije je od preparacije zazlatni inlay jer ne zahtijeva tako veliku preciznost izvedbe.Dno kaviteta je vodoravno, prijelaz s dna na postraniËne sti-jenke zaobljen i bez bilo kakve stube, a stijenke blago diver-giraju prema okluzijskoj povrπini. Bez obzira πto se radi okompozitnom materijalu kavopovrπinski rub se ne zarubljuje,jer nema potrebe tako poveÊavati retencijsku povrπinu,buduÊi da je naËin priËvrπÊivanja kompozitnog inlaya cemen-tiranjem fizikalno drugaËiji od retencije kompozitnog ispuna.Kavopovrπinski rubovi i ostale povrπine finiraju se kako bismouklonili hrapava mjesta i ostatke nepoduprte cakline. Dubinakaviteta mora biti najmanje 1,5 mm, a πirina isthmusa 2 mm.U dubljim kavitetima nuæno je zaπtititi pulpu, a podminiranedijelove dobivene ekskavacijom karijesa ispuniti adhezijskimmaterijalom (1).

Tehnike izrade

Kada potpunu izvedbu inlaya preuzima terapeut u ordi-naciji govorimo o direktnom postupku. Sam naziv moæedovesti do nesporazuma uglavnom zbog poistovjeÊivanja sdirektnim kompozitnim ispunom, zato je bolje koristiti izrazsemidirektna ili poludirektna tehnika.

Kompozitne nadomjestke i njihove tehnike izrade moæe-mo podijeliti na:

a) Direktan ispunb) Inlay - semidirektna ili poludirektna tehnika

• Intraoralna• Ekstraoralna

- indirektna tehnika

Semidirektne ili poludirektne tehnike

UkljuËuju i intraoralne i ekstraoralne postupke koji mogubiti izvedeni u ordinaciji tijekom jednog posjeta pacijenta.

Intraoralnom semidirektnom tehnikom moæemo nado-mjestiti velike jednoploπne kavitete I. razreda i dvoploπne II.razreda. Radni postupak zapoËinje preparacijom kaviteta popravilima za kompozitni inlay uz neznatno veÊu divergencijuokomitih stijenki (> 15°), kako bi se olakπalo vaenje pri-marno polimeriziranog inlaya iz kaviteta. Postave se celuloi-dna matrica i interdentalni klinovi πto propuπtaju svjetlo, izoli-ra se kavitet lubrikansom i puni visokoviskoznim kompozitomaproksimalno i okluzalno. Materijal se kondenzira, morfoloπkioblikuje i usklauje s antagonistima, a zatim osvjetlja-va lingvalno i bukalno u proksimalnom podruËju te okluzal-no po 60 sekundi. Takav se ”djelomiËno polimeriziran inlay”vadi iz kaviteta, πto je moguÊe samo ako je preparacija slo-bodna od podminiranih mjesta i ima dovoljno divergentnepostraniËne stijenke. Komplicirane restoracije (npr. kod veli-kih MOD kaviteta) mogu polimerizacijskim skupljanjem ostatizatoËene u prepariranom zubu pa ne postoji moguÊnost nji-hova vaenja osim eliminacije svrdlima. Takve se situacije

izbjegavaju indirektnom metodom izrade nadomjestka.SliËno se moæe dogoditi ukoliko stijenke kaviteta nisuzavrπno obraene, pa mikroretencije nastale grubomobradom mogu izazvati sliËne probleme (4, 8).

Ekstraoralni postupci koji slijede podrazumijevajupoboljπanje svojstava kompozitnog materijala naknadnompolimerizacijom. Prethodno se inlay dodatno svjetlosnopolimerizira 60 sekundi, a zatim njegova polimerizacija kom-pletira fototermiËkim tretmanom u specijalnim peÊima na110°C kroz 7 minuta (4, 8).

Ekstraoralna polimerizacijska kontrakcija materijala ne

utjeËe na marginalnu adaptaciju nadomjestka buduÊi da jerubna pukotina ionako kompenzirana materijalom za adhe-zijsko cementiranje kojim priËvrπÊujemo konstrukciju (3, 11).

Uz neke druge, slab komercijalan uspjeh sustava zaekstraoralno oblikovanje inlaya u ordinaciji (npr. EOS extraoralsystem tvrtke Vivadent), razlozi su πto ih je dentalna industri-ja povukla s træiπta. No sama ideja ekstraoralne semidirektnetehnike je interesantna pa moæe biti izvedena upotrebomdrugih priruËnih materijala (4).

Preparacija kaviteta se ne razlikuje osim πto se manjepodminirana mjesta toleriraju zbog ”rezilijentnog modela” iπto nije potrebna tolika divergencija stijenki (pribliæno 10° jedovoljno kao i kod indirektnih inlaya). Uzima se otisak intrao-ralne situacije i izradi radni model u ordinaciji, ali ne u sadriveÊ u nekom drugom materijalu visoke rigidnosti i kratkogvremena vezanja. Zbog traæenih svojstava mogu posluæitiotisni materijali, silikoni ili alginat, pazeÊi da prilikom izlijevanjamaterijal ”radnog modela” ne bude po kemijskom sastavuidentiËan onom kojim je otisak uzet zbog moguÊnostimeusobnog povezivanja. Na takvom modelu aplikacijomkompozitnih slojeva izrauje se inlay, polimerizacija izvodihalogenim svjetlom sa svih strana posebno, i s unutraπnjepovrπine, Ëime se postiæe bolje prodiranje svjetla krozrestoraciju. Nakon probe i usklaivanja sa zubima antagoni-stima inlay se cementira adhezivnom tehnikom (4).

Indirektna tehnika

Kao i kod bilo koje druge indirektne konstrukcije (metalneili keramiËke) izrada kompozitnog inlaya posrednim postup-kom ukljuËuje laboratorij te zahtijeva najmanje dva posjetapacijenta i izradu provizorija.

Kavitet se na izoliranom radnom modelu puni u slojevimasvjetlosnopolimerizirajuÊim mikropunjenim kompozitom, kojise po svojstvima ne razlikuje od materijala πto se koriste zadirektne ispune u ordinaciji. Nakon polimerizacije svjetlom,svake povrπine po 40 sekundi, inlay se podvrgava poviπenojtemperaturi u posebnom aparatu, a zatim provjerava iobrauje na kontrolnom modelu koji se nalazi u artikulatoru.Ispituju se aproksimalne kontaktne toËke, rubna prilago-enost, te centriËni i ekscentriËni kontakti s antagonistima.Korekcije se izvode dijamantnim brusilima i abrazivnimkamenËiÊima, a poliranje gumicama uz uporabu univerzalnepolir paste. Tako obraen kompozitni inlay spreman je zaprobu u ustima i cementiranje (4, 8).

Cementiranje estetskog inlaya

Samo ako je moguÊe osigurati apsolutno suho radnopolje i ukoliko su svi rubovi nadomjestka okruæeni caklinomcementiranje estetskog inlaya (kompozitnog i keramiËkog)poæeljno je uËiniti dual-cure, i svjetlosno i kemijski stvrdnjava-juÊim materijalom, kako bismo osigurali polimerizacijucementa i na svjetlu manje dostupnim mjestima. Prije samogcementiranja potrebno je unutraπnje povrπine inlaya pjeskaritiradi ËiπÊenja i bolje veze s cementom (3).

ZLATNI, KOMPOZITNI I KERAMI»KI INLAY na

sta

vn

a i

str

uË

na

so

nd

a

SONDA | LIST STUDENATA STOMATOLO©KOG FAKULTETA SVEU»ILI©TA U ZAGREBU 61

KeramiËki inlay

Beskovinski nadomjesci, kao πto su potpuni-keramiËkiinlayi, onlayi i estetske ljuske trenutno su prirodnom zubunajsliËniji materijali koji se praktiËno ne razlikuju bojom,povrπinskom teksturom, translucencijom i optiËkim fenome-nom prodiranja svjetla od intaktnih zubi (9) (slika 5).

Odabir izmeu keramiËkog i kompozitnog materijala zaindirektne inlaye komplicira se otkad su kompozitimapoboljπana fiziËko-mehaniËka svojstva, otpornost i estetskipotencijal.

Kod klase II bez potrebe za prekrivanjem kvræicauglavnom Êemo prednost dati kompozitnom materijalu, uzi-majuÊi u obzir cijenu, kompliciranost laboratorijskih fazaizrade i pojavu veÊeg stresa na veznim povrπinama radimanje moguÊnosti apsorpcije okluzijskih sila od stranerigidne keramike. Veliki kaviteti II razreda zahtijevat Êe iukljuËenost kvræica u nadomjestak tako da je u takvimsituacijama favoriziran keramiËki inlay/onlay pred kompo-zitnim. Zbog velike tvrdoÊe keramike antagonistiËki zub pod-loæan je abraziji, dok je kod bruksizma keramiËki materijalapsolutno kontraindiciran (3, 4, 7).

Preparacija

Preparacija za keramiËki inlay u naËelu se ne razlikuje odone za kompozitni. Linijski i toËkasti kutevi kaviteta suzaobljeni, a kavopovrπinski rubovi se ne zakoπavaju. Zbogkrhke keramike nije moguÊe izraditi tanke rubove otporne naoptereÊenje (isto vrijedi i za kompozitni inlay) stoga se svamarginalna podruËja prepariraju na oπtru stepenicu. Dubinaokluzalnog kaviteta treba biti na najpliÊem mjestu 1,5 mm kaoi πirina isthmusa, no kada je to god moguÊe preporuËljivo jete dimenzije poveÊati za 0,5 mm (3, 4) (slika 6).

Tehnike izrade

KeramiËki inlay uvijek se izrauje u laboratoriju, dakleindirektnom tehnikom.

Izuzetak su direktni CAD/CAM keramiËki radovi izraenistrojnim glodanjem u ordinaciji koji zahtjevaju specifiËne po-stupke i posebnu opremu.

Svaka veÊa dentalna industrija razvija svoje keramiËkesustave razliËitih komercijalnih imena i tehnika izrade, amoæemo ih podijeliti na:

a) tehniku napeËenja slojeva (npr. In-Ceram)b) tehniku lijevanja (npr. Dicor, Ceraperl)c) tehniku tlaËenja (npr. IPS-Empress 1 i 2) (2, 4, 7)

ZakljuËak

Lijevani inlayi od zlatne slitine pokazali su se trajnim ifunkcionalnim, ali ne i zadovoljavajuÊim estetskim rjeπenjem.Beskovinski kompozitni i keramiËki inlayi terapijsko su sred-stvo adhezivne stomatologije koji estetikom zadovoljavaju inajkritiËnije pacijente. Nakon pravilno postavljene indikacije,te odabira adekvatnog nadomjesnog materijala, preciznoizvedenim kliniËkim i tehniËkim postupcima dobivamonajbolju moguÊu funkcijsku i estetsku rekonstrukciju krunezuba. Time moguÊnosti terapije inlayom nisu iscrpljenebuduÊi da inlay kao sidro mosta predstavlja bitan protetskikonstrukcijski element.

Literatura

1. ©utalo J i sur. Patologija i terapija tvrdih zubnih tkiva.Zagreb: Naklada Zadro, 1994.

2. Shillingburg HT, Hobo S, Whitsett LD, Jacobi R, BrackettSE. Fundamentals of Fixed Prosthodontics 3rd Edition.Chicago: Quintessence Publishing Co, 1997.

3. ∆atoviÊ A i sur. KliniËka fiksna protetika ‡ ispitno πtivo.Zagreb, 1999.

4. Dietschi D, Spreafico R. Ahesive Metal-FreeRestorations: Curent Concepts for the EstheticTreatment of Posterior Teeth. Berlin: QuintessencePublishing Co, 1997.

5. O’Brien WJ. Dental Materials and Their Selection 2ndEdition. Chicago: Quintessence Publishing Co, 1997.

6. Beneth J, Schiele KH. Alte Technik auf neuen Wegen:Adhasives Einkleben metallischer Gussrestaurationen.Dent Labor 2001; 49: 1835-40.

7. Rosenstiel SF, Land MF, Fujimoto J. Contemporary fixedProstodentic 3rd Edition. St. Louis: Mosby, 2001.

8. Garber D, Goldstein R. Porcelain and Composite Inlaysand Onlays. Berlin: Quintessence Publishing Co, 1994.

9. Sturdevant CM, Bartol RE, Stockwell CL, Strickland WD.The Art and Science of Operative Dentistry. St. Louis,Toronto, Princeton: C. W. Mosby Co, 1985.

10. KraljeviÊ K. Anatomija i fiziologija okluzije. Zagreb:Globus, 1991; 139-42.

11. Hansen EK. Visible light cured composite resin: polymer-ization contraction, contraction pattern and hydroscopicexpansion. Scand J Dent Res 1982; 90: 329-35.

12. Jackson RD, Fergusson RW. An esthetic, bondedinlay/onlay technique for posterior teeth. QuintessenceInt 1990; 24: 7-12.

13. IPS-EMPRESS 2, instructions for use. Liechtenstein:Ivoclar, 1999.

Slika 5.

KeramiËki inlay

Slika 6.

Dno kaviteta ne mora biti nuæno ravno kao za zlatni

inlay. Kod pitkih kaviteta u podruËju centralne

fosse keramika Êe biti tanka i lakπe Êe pucati. U

takvim situacijama dno kaviteta treba oblikovati

tako da bude paralelno s nagibima kvræica, time Êe

se dobiti jednolika debljina keramike

ZLATNI, KOMPOZITNI I KERAMI»KI INLAY na

sta

vn

a i

str

uË

na

so

nd

a