VELEUČILIŠTE U ŠIBENIKU

ODJEL MENADŽMENTA

Ivana Anzulović

Ana Marija Ercegović

Marija Kolić

ZDRAVSTVENI SUSTAV RH

Seminarski rad

ŠIBENIK, 2013.

VELEUČILIŠTE U ŠIBENIKU

ODJEL MENADŽMENTA

Seminarski rad

ZDRAVSTVENI SUSTAV RH

KOLEGIJ: Nacionalna ekonomija Hrvatske

MENTOR: univ. spec. oec. Dijana Mečev

STUDENTI: Ivana Anzulović, Ana Marija Ercegović Marija Kolić

MATIČNI BROJ: 12101092, 11769091, 12158092

Šibenik, 2013.

SADRŽAJ:

1. RAZINE I PODSUSTAVI ZDRAVSTVENE

ZAŠTITE……………….......................1

2. POVIJESNI RAZVOJ ZDRAVSTVENE ZAŠTIE……………………………………3

3. FINANCIRANJE ZDRAVSTVENOG SUSTAVA RH...……………………….……6

4. RAST POTROŠNJE LIJEKOVA………………………………………..…………….8

5. DOPUNSKO ZDRAVSTVENO OSIGURANJE……………………………………9

6. CILJEVI I ZDRAVSTVENE REFORME U RH…………………………………….10

7. E-ZDRAVSTVO……………………………………………………….…………..…11

8. ZAKLJUČAK..............................................................................................................12

POPIS LITERATURE...........................................................................................................13

1. RAZINE I PODSUSTAVI ZDRAVSTVENE ZAŠTITE

Zdravstvena zaštita je sustav državnih, skupnih i individualnih mjera za unapređenje,

čuvanje i vraćanje zdravlja. Cilj zdravstvene zaštite je promocija, odnosno unapređenje

zdravlja, prevencija, sprječavanje bolesti, pravodobno otkrivanje bolesti, učinkovito liječenje i

rehabilitacija. Zdravstvena zaštita je organizirana na tri razine, primarna, sekundarna i

tercijarna zdravstvena zaštita.

Primarna zdravstvena zaštita je prvi i najčešći oblik kontakta stanovništva sa

zdravstvenom službom. To je ona zaštita koja se pruža na mjestu gdje ljudi žive, rade i gdje se

školuju. Ta zaštita razumijeva sveobuhvatnu skrb za zdravlje, provedbu preventivnih i

kurativnih mjera, zdravstveni odgoj te suradnju sa svim organizacijama i ustanovama koje

mogu pridonijeti boljem zdravlju stanovništva. Na Međunarodnoj konferenciji o primarnoj

zdravstvenoj zaštiti, održanoj u Almati 1978. godine, donesena je deklaracija o

ciljevima zdravlja koja je odredila primarni zdravstvenu zaštitu kao glavnu društvenu snagu

pri postizanju tih ciljeva. Primarna zdravstvena zaštita temelji se na praktičnim, znanstveno

opravdanim i društveno prihvatljivim metodama i tehnologiji. To je prvi stupanj dodira

pojedinca, obitelji i društva s nacionalnim zdravstvenim sustavom. Ona proizlazi i razvija se

iz ekonomskih, društveno-kulturnih i političkih uvjeta. Dio primarne zdravstvene zaštite koju

provode medicinski stručnjaci naziva se primarna medicinska zaštita i često se pogrešno

poistovjećuje s cjelokupnom primarnom zdravstvenom zaštitom. U primarnoj medicinskoj

zaštiti zdravstveni djelatnici se neposrednim kontaktom sa stanovništvom primjenjujući

dispanzerske metode rada, brinu za zdravlje i liječe bolesne. u ordinaciji i u njihovoj kući te

brinu za zdravlje građana, bez obzira na njihovi dob i zdravstveno stanje. U užem smisli,

primarna zdravstvena zaštita objedinjuje djelatnost opće/obiteljske medicine, djelatnost za

zdravstvenu zaštitu dojenčadi i male djece, stomatološku djelatnost i djelatnost hitne

medicinske pomoći. Zajednička osobina prvih triju djelatnosti je sveobuhvatnost zaštite,

preventiva, kurativa i rehabilitacija, rad u zdravlju i bolesti, od začeća do terminalne skrbi.

Djelatnost hitne medicinske pomoći posebna je grana medicine koja se u ograničenom

vremenu i na poseban način brine o bolesnicima oboljelima od hitnih akutnih bolesti i stanja i

po život opasnih ozljeda. U širem smisli primarnu zdravstvenu zaštitu pružaju i timovi za

1

zdravstvenu zaštitu žena, patronažna djelatnost, ustanove za zdravstvenu njegu u kući te

preventivna školska medicina i epidemiologija. Njihovo je zajedničko obilježje da se samo

djelomično brinu o svojim korisnicima, ali pri tom provode sveobuhvatnu zaštitu prema

dispanzerskim metodama rada. Primarna zdravstvena zaštita organizirana je u domovima

zdravlja, ordinacijama u zakupu ili privatnim ordinacijama i ustanovama. Iznimku čine timovi

za hitnu medicinsku pomoć te patronažni timovi koji su isključivo organizirani u domovima

zdravlja te preventivna školska medicina i epidemiologija koje se provode isključivo pri

zavodima za javno zdravstvo.

Za razliku od djelatnosti primarne zdravstvene zaštite koja svoju aktivnost usmjerava

na zaštitu i unaprijeđenje zdravlja te ambulantno i kućno liječenje bolesti i stanja, sekundarna

zdravstvena zaštita organizacijski je redovito povezana u cjelinu sa stacionarnom

zdravstvenom zaštitom i usmjerena je samo na dijagnostiku i liječenje. Liječnici specijalisti

raznih specijalnosti samostalno obavljaju poslove više razine zdravstvene zaštite. Na zahtjev

liječnika primarne zdravstvene zaštite, oni obavljaju tražene specijalističko-konzilijarne

preglede: preuzimaju u privremeni ciljani tretman bolesnika, ili provode traženi dijagnostički,

terapijski ili rehabilitacijski zahvat, obavljaju diferenciranije dijagnostičke postupke, djeluju

kao konzultanti liječnicima primarne zdravstvene zaštite, posreduju u komunikaciji između

djelatnosti primarne zdravstvene zaštite i stacionarne zdravstvene zaštite. Najčešće liječnik

primarne zdravstvene zaštite upućuje bolesnika na specijalističko-konzilijarni pregled nakon

obrade, a na uputnicu upisuje razlog upućivanja, odnosno kakvi konzilijarno mišljenje ili

zahvat traži. Kolzilijarni liječnik daje mišljenje i nalaz nakon provedenoga dijagnostičkog

postupka, mišljenje o terapijskom ili rehabilitacijskom postupku te mišljenje o prognozi

bolesti i stanja. Bolnička zdravstvena zaštita znači stalni ili povremeni boravak bolesnika u

bolnici tijekom obavljanja dijagnostičkih i terapijskih zahvata i postupaka koji se ne mogu

obaviti ambulantnom suradnjom primarne i specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite.

Tercijarna zdravstvena zaštita služi za obavljanje visokodiferenciranih (i skupljih)

pretraga i terapijskih zahvata. najčešće rješava najkompleksnije probleme bolesti i bolesnika s

teškim i rijetkim bolestima, koji nemaju mogućnost dobivanja pomoći na općinskoj ili

županijskoj razini. Tercijarna zdravstvena zaštita pruža se u klinikama, kliničkim bolnicama i

kliničkim bolničkim centrima te državnim zdravstvenim zavodima (za javno zdravstvo, za

transfuzijsku medicinu, za zaštitu od zračenja, za toksikologiju, za medicinu rada itd.

2

2. POVIJESNI RAZVOJ ZDRAVSTVENE ZAŠTIE

Ustanovljen je 1923. god. kao Epidemiološki zavod, preustrojen i

preimenovan 1926. godine u Higijenski zavod sa Školom narodnog zdravlja, pa, nakon

nekoliko međuoblika, u Centralni higijenski zavod, kasnije u Zavod za zaštitu zdravlja SR

Hrvatske i danas Hrvatski zavod za javno zdravstvo, nasljeđujući i uključujući u svom sastavu

kontinuiranu tradiciju nekoliko ranijih ustanova (Zemaljski laboratorij za proizvodnju

animalne limfe, Kraljevski zemaljski bakteriološki laboratorij i zavod i dr.) počevši

od 1893. U njegovom oblikovanju i smještanju na današnju lokaciju na tzv. Zelenom brijegu,

u Rockefellerovoj ulici u Zagrebu, godine 1927., velike zasluge ima Prof. Dr. Andrija

Štampar jedan od osnivača Svjetske zdravstvene organizacije i Dr. Berislav Borčić stariji,

također dužnosnik Svjetske zdravstvene organizacije i prvi ravnatelj Zavoda. U izgradnji

dvije velike zgrade, bijele (sive) i žute, na vrhu brežuljka iznad gradskog predjela poznatog

kao Gupčeva Zvijezda, u kojima se i danas nalazi Zavod, Škola narodnog zdravlja "Andrija

Štampar" - sada dio Medicinskog fakulteta, i još neke ustanove, uz državna sredstva velik je

udio dala Rockefellerova zaklada.

Razvoj zavodskih djelatnosti tijekom vremena, iziskivao je izgradnju još dviju zgrada u istoj,

Rockefellerovoj ulici, nove upravne zgrade 1957./1958. godine, s prostorima za zdravstvenu

statistiku i socijalnu medicinu te analitičkim laboratorijima odjela za prehranu i vode na broju

7 i virusološkog odjela na broju 12, godine 1961.

Od svog osnutka pa do danas Zavod pokriva specifičan dio medicine koji se ne bavi pretežno

dijagnostikom, liječenjem i rehabilitacijom oboljelih osoba (tzv. kurativna medicina) već je

usmjeren pretežno k sprečavanju nastanka bolesti tj. preventivi i njihovu suzbijanju,

kreiranjem i primjenom posebnih, tzv. javnozdravstvenih mjera, namijenjenih u pravilu

velikom broju ljudi odnosno cijelom pučanstvu, s ciljem zaštite i unapređenja zdravlja i

zdravstvene zaštite naroda u cjelini.

Djelovanje današnjeg Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo određeno je s više zakona

i dokumenata od kojih je najvažniji Zakon o zdravstvenoj zaštiti i Statut Hrvatskog zavoda za

javno zdravstvo kojeg potvrđuje Hrvatski sabor.

3

U skladu s tim dokumentima Hrvatski zavod za javno zdravstvo prati i skrbi se za sve

čimbenike, koji utječu na zdravlje stanovništva Hrvatske kao cjeline, između ostaloga to su:

zarazne bolesti, nezarazne masovne kronične i akutne bolesti, sigurna i zdrava prehrana

pučanstva i sigurni predmeti opće uporabe, sigurna javna vodoopskrba i odlaganje otpadnih

tvari i dr., nadalje podaci laboratorijske dijagnostike i analitike, a uz to i raznoliki pokazatelji

o ustroju i djelovanju cijelog sustava zdravstva.

Hrvatski zavod za javno zdravstvo u suradnji s drugim vrhunskim medicinskim stručnjacima

izrađuje i predlaže nadležnim državnim tijelima glavni zdravstveni operativni dokument:

Program mjera zdravstvene zaštite za Republiku Hrvatsku, koji obuhvaća i harmonično

povezuje u cilju unapređenja zdravlja naroda sve segmente zdravstva od primarne zdravstvene

zaštite do bolničke, visoko specijalizirane zaštite, rehabilitacije te preventivne ili

javnozdravstvene zaštite, a uz to i cijeli niz zasebnih ciljanih programa za pojedine aktualne

zdravstvene probleme kao što je AIDS, tuberkuloza, zatim Program obveznih cijepljenja u

Hrvatskoj, programi rada na prevenciji štetnih utjecaja pušenja i drugih ovisnosti i dr.

U svom svakodnevnom radu Zavod, ili pojedini njegovi specijalizirani dijelovi, predlažu,

koordiniraju, prate provođenje, ili i sami provode potrebne mjere prevencije i suzbijanja

bolesti među ljudima u Hrvatskoj. Na tom poslu Hrvatski zavod za javno zdravstvo kao

središnja javnozdravstvena ustanova u sustavu zdravstva u Hrvatskoj, stručno usmjerava i

koordinira rad županijskih zavoda za javno zdravstvo i njihovih higijensko-epidemioloških

ispostava, kao i drugih zdravstvenih ustanova, a i ustanova izvan zdravstva, koje se u svom

djelokrugu skrbe za čuvanje zdravlja ljudi. Zavod je nastavno središte za obrazovanje svih

javnozdravstvenih i preventivnih profila zdravstvenih djelatnika, a također i znanstveno

središte.

Tijekom godina u Zavodu su dio svoje edukacije obavile generacije liječnika, budućih

specijalista iz epidemiologije, higijene, socijalne medicine, zdravstvene ekologije, školske

medicine, mikrobiologije, infektologije, javnog zdravstva i dr., također i stručnjaci

laboratorijskih analitičkih struka, farmaceuti, kemičari i dr., a stručnjaci Zavoda sudjeluju u

dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu,

Rijeci, Osijeku.

4

U dugom vijeku djelovanja Hrvatski zavod za javno zdravstvo i njegovi mnogobrojni

djelatnici, od ljudi koji se brinu za uzgoj pokusnih životinja ili održavanje zgrada i opreme,

zatim inženjera, kemičara, farmaceuta, laboratorijskih stručnjaka mikrobiologa, do liječnika

pretežno javnozdravstvenih struka - epidemiologije, mikrobiologije, socijalnih medicinara,

medicine rada, školske medicine, higijene, ekologije i dr. dali su, surađujući s mnogim drugim

zdravstvenim stručnjacima a i stručnjacima izvan zdravstva, neizmjeran pozitivan doprinos

zdravlju ljudi u Hrvatskoj.

Zavod surađuje s mnogim drugim ustanovama i djelatnostima koje čine velik sustav javnog

zdravstva shvaćen kao sustav mjera koje trajno čuvaju zdravlje svih građana, a to je sanitarna

inspekcija, veterinarska služba, zatim javne komunalne djelatnosti vodoopskrba i odvodnja,

prehrambena industrija i poljodjelstvo, obrazovne i odgojne ustanove od škola koje u okviru

nastave usađuju djeci prva osnovna znanja i navike čuvanja zdravlja, do visokoškolskih

ustanova poput Škole narodnog zdravlja Medicinskog fakulteta u Zagrebu, koja, uz suradnju i

sudjelovanje stručnjaka Zavoda, sustavno educira na podučju preventivne medicine i javnog

zdravstva zdravstvene djelatnike, prvenstveno liječnike.

Cilj preventivnog medicinskog rada je sustavnim profesionalnim radom ljudima omogućiti da

jednostavno žive svoj pun profesionalni obiteljski i društveni život neometani i ne misleći na

bolesti, a k tome savjetom i zdravstvenim odgojem što većeg broja ljudi, pomoći da u takav

svakodnevni život budu ugrađeni osobni i zajednički postupci i oblici ponašanja odnosno

način života koji mogu sačuvati zdravlje.

5

3. FINANCIRANJE ZDRAVSTVENOG SUSTAVA RH

Sadašnji sustav zdravstva u Republici Hrvatskoj temelji se na Bismarckovom modelu

financiranja s obzirom da se oko 80% troškova zdravstvenog osiguranja financira

doprinosima za obvezno zdravstveno osiguranje. Međutim, zakonskim rješenjima određeno

je i financiranje zdravstvenog osiguranja i iz državnog proračuna, što je osobina Beveridge

modela financiranja zdravstva. Hrvatski sustav zdravstva ima karakteristike mješovitog

sustava financiranja. Međutim, izvor financiranja je gotovo isključivo javni jer se financiranje

ostvaruje većim dijelom iz doprinosa i poreza (transferi iz državnog proračuna). S druge

strane, Republika Hrvatska za zdravstvo troši gotovo 8% BDP-a. što je prema udjelu javnih

izdataka za zdravstvo u ukupnoj državnoj potrošnji pri samom vrhu u Europi. Veće udjele

imaju samo najbogatije europske zemlje: Švicarska, Norveška, Irska. Oko 80% troškova

zdravstvene zaštite u Hrvatskoj financira se iz obveznih doprinosa za zdravstveno osiguranje

čiju osnovicu čine plaće zaposlenih. Time je naravno smanjena cijena rada u Republici

Hrvatskoj, a čime je naše gospodarstvo postalo konkurentnije. Međutim, od 2003. godine

doprinose plaćaju samo poslodavci, tj. troškovi financiranja obveznoga zdravstvenog

osiguranja više se ne dijele između poslodavaca i zaposlenih. Naime, dotadašnja praksa je bila

da su poslodavci na plaće zaposlenih plaćali doprinos po stopi od 9%. Neposredna posljedica

je da 80% svih troškova zdravstvenog osiguranja u Hrvatskoj snose poslodavci .

Dakle, oni financiraju ne samo zdravstveno osiguranje radnika koji su zaposleni kod

njih nego i najveći dio osiguranja umirovljenika, članova obitelji osiguranika, registriranih

nezaposlenih i drugih radno neaktivnih skupina stanovištva. To, nažalost, potiče poslodavce

da zapošljavaju radnike na privremene ugovore, da dio zaposlenih ne prijavljuju ili da rad

zamijene kapitalom. Navedeno osobito pogađa mlade, žene i radnike koji traže prvi posao.

Nadalje, vrlo važan ekonomski aspekt financiranja zdravstva jest neravnoteža između javnih i

privatnih izvora sredstava za zdravstvenu zaštitu. U starim i novim članicama EU javni sektor,

tj. državno zdravstveno osiguranje, financira u prosjeku 75% zdravstvene potrošnje, dok se

25% financira iz privatnih izvora – iz privatnoga zdravstvenog osiguranja i vlastitih sredstava

pacijenata. U Hrvatskoj se iz privatnih izvora već sada financira oko 16% zdravstvene

potrošnje. Međutim, budući da je uloga privatnog zdravstvenog osiguranja minorna i

6

apsolutno zanemariva, cjelokupni taj iznos (što iznosi oko 1,3% BDP-a) plaćaju sami

građani /pacijenti; bolesnici. Zaključno, građani Hrvatske za zdravstvo već izdvajaju “iz

vlastitog džepa” gotovo jednako koliko i stanovnici zemalja EU-a. Upravo stoga se u

zdravstvenoj reformi plaćanja samih građana Republike Hrvatske ne bi trebala značajnije

povećati.1 Proračun za zdravstvo iznosi oko 21,5 milijardi kuna. Od toga, 17 milijardi kuna

slijeva se iz doprinosa, a ostatak ide iz ostalih proračunskih prihoda. No, iako je zdravstvo

jedan od najvećih potrošača, ni to nije dovoljno za normalno funkciniranje. Tako je lani

zdravstveni sustav iz proračuna dobio dodatnih 460 milijuna kuna.2

Slika 1.: Izdvajanje za zdravstvo kao udio u BDP

4. RAST POTROŠNJE LIJEKOVA

1 http://www.banka.hr/?ezid=75653

2 http://www.jutarnji.hr/najveca-sanacija-zdravstva-u-povijesti-hrvatske-vlada-uzela-kredit-od-5-milijardi-kuna-da-vrati-dug-bolnica/1097908/

7

Ukupna se potrošnja lijekova od 2005. do 2010. povećala za 27 posto, a broj

definiranih dnevnih doza za 43 posto, dok je nominalni BDP porastao za 25 posto, Hrvatska

na lijekove troši više nego što to opravdava razina BDP-a. No predstavnici farmaceutske

industrije ustvrdili su kako unatoč porastu ukupnih troškova HZZO-a udio lijekova u potrošnji

od 2003. stagnira ili opada i danas je na 17 posto ukupnih troškova u zdravstvu.3

Potrošnja lijekova u 2011. povećana je za 3,8 posto u odnosu na 2010. i iznosila je 4,6

milijardi kuna. Izdaci za lijekove jedina su stavka u zdravstvenoj potrošnji koja u 2009. nije

rasla, dok se rast potrošnje u 2010. i 2011. godini može pripisati isključivo kategoriji posebno

skupnih bolničkih lijekova, tvrde predstavnici farmaceutske industrije. Dugogodišnji problem

naplate potraživanja (ljekarne plaćaju u rokovima više od 200 dana, a bolnice više od 350

dana)

Ljekarnički kanal je u 2010. godini pao za 2,1 posto, a u 2011. ostao na gotovo istoj razini

(+0,7%) u odnosu na godinu prije. Rast potrošnje je zabilježen u bolničkom segmentu, i to u

2010. za 13,9 posto, a u 2011. za 14,1 posto

5. DOPUNSKO ZDRAVSTVENO OSIGURANJE

3 http://www.poslovni.hr/hrvatska/potrosnja-lijekova-mjerena-na-sto-nacina-202767

8

Dopunsko zdravstveno osiguranje je oblik dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja

kojim se osiguranim osobama na osnovno zdravstveno osiguranje osigurava plaćanje razlike

(participacija) do pune vrijednosti prava na zdravstvenu zaštitu utvrđenih u okviru osnovnog

zdravstvenog osiguranja. Na dopunsko zdravstveno osiguranje mogu se osigurati samo osobe

koje imaju utveđen status osigurane osobe u osnovnom zdravstvenom osiguranju kod zavoda.

Policu dopunskog zdravstvenog osiguranja, osim osiguranika osobno, može u ime i za račun

osiguranika sklopiti i druga pravna ili fizička osoba (poslodavac). Sve troškove participacije

koje učini osiguranik dopunskog zdravstvenog osiguranja snosi HZZO na osnovi police

dopunskog zdravstvenog osiguranja. Jedina obveza osiguranika jest redovita uplata premije

dopunskog zdravstvenog osiguranja koja iznosi 80,00 kn mjesecno odnosno 960,00 kn

godišnje. Participacija malo pridonosi proračunu HZZO-a, teško se obračunava i naplaćuje

zbog brojnih izuzeća i vrlo je nepopularna u javnosti. Na troškove zdravstvene zaštite u

prosjeku otpada samo 2,3% ukupne potrošnje kućanstava (2003.–2005.). Iako se troškovi

participacije mogu smanjiti dopunskim zdravstvenim osiguranjem, njegovo uvođenje nije

bitno rasteretilo proračun HZZO-a. Osiguranici dopunskog zdravstvenog osiguranja ne

plaćaju niti jednu participaciju tijekom korištenja zdravstvene zaštite, tj. ne plaćaju

participaciju za bolničko liječenje, ili ambulantno liječenje, ili dijagnostiku u bolnici, ne

plaćaju participaciju za lijekove, za ortopedska pomagala, za specijalističke stomatološke

usluge, fizikalne rehabilitacije u kući i kod liječenja u inozemstvu.

6. CILJEVI ZDRAVSTVENE REFORME U RH

9

Reforme se provode kako bi se riješili problemi u postojećem sustavu. Hrvatsko

zdravstvo je od 90-ih prošlo kroz brojne reforme no još uvijek se nalazi u brojnim

problemima. Prijedlog nove reforme prihvaćen je u studenome 2008. Kao glavni razlozi za

reformu navedeni su: problem financiranja koji se odnosi na to da poslodavci svojim

doprinosima čine oko 80% prihoda, 3 milijuna osiguranika ne plaća doprinose na zdravstvo,

generiranje duga od 2 mlrd kn na godišnjoj razini, manjak liječnika, fiksna stopa izdvajanja iz

BDP kroz 3 godine, socijalna osjetljivost (trudnice, djeca, invalidi, đaci, studenti, nezaposleni

itd.), dostupnost, solidarnost, novi izvori financiranja, mogućnost smanjenja doprinosa,

konkurentnije gospodarstvo, ukidanje monopola HZZO-a, upravljanje vlastitim novcem,

jačanje odgovornosti pojedinca, decentralizacija, borba protiv korupcije.

Vlada je prije mjesec dana donijela odluku o sanaciji devet kliničkih bolnica, tešku oko 1,9

milijardi kuna, da bi otišli i korak dalje te sanirali još 25 zdravstvenih ustanova, mahom

županijskih bolnica, što je stajalo 1,13 milijardi kuna. Ostatak duga od oko dvije milijarde

kuna, prema informacijama iz Vlade, dugovi su HZZO-a prema ustanovama i dobavljačima.

Do kraja lipnja svi u zdravstvu moraju biti svedeni na rok plaćanja od 60 dana, čime će biti

provedena financijska transakcija za saniranje dugova, a potom i ozbiljan rad na sanaciji da se

ne stvaraju novi dugovi.4

7. E-ZDRAVSTVO

4 http://www.jutarnji.hr/najveca-sanacija-zdravstva-u-povijesti-hrvatske-vlada-uzela-kredit-od-5-milijardi-kuna-da-vrati-dug-bolnica/1097908/

10

U Hrvatskoj traje informatizacija sustava primarne zdravstvene zaštite. Ovaj sustav

povezuje sve koji brinu za zdravlje građana i omogućuje im brzo i sigurno međusobno

komuniciranje te razmjenu potrebnih informacija.

Cilj projekta je povezati ordinacije primarne zdravstvene zaštite (PZZ) - obiteljske medicine,

ginekologije, pedijatrije i stomatologije - s ljekarnama, biokemijskim laboratorijima i

jedinicama centralnog naručivanja. Informatizacijom primarne zdravstvene zaštite omogućava

se bolja kontrola, racionalno poslovanje i viši standard usluge.

Primjena e-recepata započela je 2. siječnja u Ličko-senjskoj, Međimurskoj županiji

Karlovačkoj, Varaždinskoj, Virovitičko-podravskoj, Koprivničko-križevačkoj, Bjelovarsko-

bilogorskoj, Istarskoj, Zadarskoj i Primorsko-goranskoj županiji….a završit će 31. siječnja,

kada će biti umrežene Zagrebačka županija i Grad Zagreb. Potom će uslijediti uvođenje e-

uputnica, prvo za mikrobiološke laboratorije, a zatim i za ostale usluge.

Od 1. siječnja u uporabi je elektronički recept, elektronički sustav naručivanja i elektronički

zdravstveni karton. Time će se, kako planiraju kreatori projekta, smanjiti nepotrebno

administriranje, a zdravstvenim djelatnicima osigurati više vremena za njihove pacijente

(liječnici i medicinske sestre dobit će dnevno dva sata više koje mogu posvetiti svojim

pacijentima). Svi zdravstveni podaci o pacijentu bit će pohranjeni na elektronskom

zdravstvenom kartonu i tako dostupni svim ovlaštenim liječnicima koji sudjeluju u liječenju

pacijenta.

Često se događa da se na specijalističkom pregledu pacijent ne može točno sjetiti koje sve

lijekove uzima ili koje je pretrage obavio ili pak jednostavno nema vremena sve precizno

objasniti. To je jedan od razloga što se mnoge pretrage nepotrebno ponavljaju, a kutijice

lijekova množe u kućnoj ljekarni. Novi sustav uvodi takozvani E-karton, koji će sa svim

zdravstvenim podacima pacijenta biti na centralnom serveru Hrvatskoga zavoda za

zdravstveno osiguranje i tako dostupan bolničkim specijalistima, ali i liječniku u hitnoj

medicinskoj pomoći, što će unaprijediti kvalitetu zdravstvene zaštite.

8. ZAKLJUČAK

11

Zdravstvena zaštita je posebna vrsta javnog dobra, a zdravstveno je stanje važna

odrednica zadovoljstva životom, nužan preduvjet za ostvarenje mogučnosti zapošljavanja i

profesionalnog napredovanja te osiguranja pristojnoga i zadovoljavajućega životnog

standarda.

Prema mnogim pokazateljima zdravstvene zaštite, Hrvatska ne zaostaje bitno za onom u ra

razvijenim zemljama, a Hrvatska za zdravstvo izdvaja velik dio BDP-a.

Zdravstvo se u Hrvatskoj pretežito financira doprinosima i sredstvima iz proračuna.Upravo se

provodi reforma sustava financiranja zdravstvenog osiguranja.

LITERATURA:

12

1.) http://www.jutarnji.hr/najveca-sanacija-zdravstva-u-povijesti-hrvatske-vlada-uzela-

kredit-od-5-milijardi-kuna-da-vrati-dug-bolnica/1097908/

2.) http://www.poslovni.hr/hrvatska/potrosnja-lijekova-mjerena-na-sto-nacina-202767

3.) http://www.hcjz.hr/old/clanak.php?id=12453

4.) http://mz.ks.gov.ba/sites/mz.ks.gov.ba/files/Odluka%20o%20maksimalnom

%20ucescu%20osiguranih%20lica%20SlnFBiH%2021-09.pdf

5.) http://www.tportal.hr/biznis/gospodarstvo/177321/Smanjuju-se-iznosi-participacija-u-

zdravstvu.html

13